AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM 150mg/3ml rastvor za injekciju/infuziju

Intravenski amjodaron se koristiti kada je potreban brz odgovor ili kada oralna primjena nije moguća za liječenje i prevenciju ozbiljnih poremećaja srčanog ritma refraktornih na druge specifične tretmane. Ozbiljni poremećaji srčanog ritma uključuju:

• supraventrikularnu tahikardiju (paroksizmalna i neparoksizmalna), atrijalne ekstrasistole, atrijalni flater i fibrilaciju;
• paroksizmalnu supraventrikularnu recipročnu tahikardiju povezanu sa Wolff-Parkinson-White sindromom;
• ventrikularne ekstrasistole i tahikardiju

Vidjeti takođe dio 6.6.

Doziranje

Intravenska infuzija:

• Inicijalna terapija: Standardna doza je 5 mg/kg tjelesne mase. Daje se isključivo kao razblažen rastvor u 250 ml 5%-onog rastvora glukoze, koji se primjenjuje u periodu od 20 minuta do 2 sata. Ova doza se može ponoviti 2 ili 3 puta u toku 24 sata. Brzina infuzije se mora prilagoditi na osnovu kliničkog odgovora. Terapijski odgovor se javlja u roku od nekoliko minuta, a zatim se postepeno smanjuje. Stoga se mora započeti sljedeća infuzija.
• Terapija održavanja: 10-20 mg/kg dnevno (u prosjeku 600 - 800 mg u toku 24 sata, do najviše 1200 mg u toku 24 sata), primijenjeno u 250 ml 5% rastvora glukoze, tokom nekoliko dana.

Od prvog dana infuzije potrebno je započeti prelazak na oralnu terapiju.

Intravenska injekcija:

(Vidjeti dio 4.4.)

Doziranje je 5 mg/kg, period primjene injekcije ne smije biti kraći od 3 minuta. Amjodaron se ne smije miješati niti primjenjivati s drugim preparatima u istoj injekciji.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost primjene amjodarona kod djece nije utvrđena.

Trenutno dostupni podaci opisani su u djelovima 5.1 i 5.2.

(Vidjeti dio 4.4.)

Zbog prisustva benzil alkohola, intravenska primjena amjodarona je kontraindikovana kod novorođenčadi, dojenčadi i djece do 3 godine starosti.

Istovremena terapija

Za pacijente koji istovremeno uzimaju amiodaron sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze (statini), vidjeti djelove 4.4 i 4.5.

• Preosjetljivost na jod, aktivnu supstancu ili bilo koju pomoćnu supstancu navedenu u dijelu 6.1.
• Sinusna bradikardija, sinoatrijalni blok i sinusna bolest koja nije zaštićena elektrostimulatorom (rizik od srčanog zastoja).
• Poremećaji provodljivosti koji nijesu zaštićeni elektrostimulatorom (AV blok, bifascikularni ili trifascikularni blok). U ovim slučajevima, amjodaron se smije primijeniti samo u kombinaciji sa ekstrasistolnim elektrostimulatorom na specijalizovanim odjeljenjima.
• Kardiocirkulatorni kolaps, ozbiljna aretrijska hipotenzija
• Primjena sa ljekovima koji mogu da izazovu “torsade de pointes” (vidjeti dio 4.5.)
• Dokazi o disfunkciji štitaste žlijezde ili disfunkcija štitaste žlijezde u anamnezi. Gdje je primjereno, potrebno je prije liječenja kod svih pacijenata napraviti funkcionalne testove štitaste žlijezde.
• Trudnoća, sem u izuzetnim okolnostima (vidjeti dio 4.6.)
• Dojenje (vidjeti dio 4.6.)
• Intravenska injekcija je kontraindikovana u slučaju hipotenzije, ozbiljne respiratorne insuficijencije, kardiomiopatije ili srčane insuficijencije (rizik od pogoršanja).
• Zbog benzil alkohola u sastavu lijeka AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM rastvor za injekciju/infuziju je kontraindikovan kod novorođenčadi ili nedonoščadi, dojenčadi i djece do 3 godine.

Posebna upozorenja

Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM može izazvati neželjene efekte različite učestalosti i stepena.

Efekti koji se najčešće primjećuju nijesu razlog za obustavljanje terapije (vidjeti dio 4.8). Međutim, prijavljeni su neki ozbiljni neželjeni efekti, posebno u vezi sa plućima ili hroničnim hepatitisom.

U svakom slučaju, potrebu za smanjenjem doze ili obustavom liječenja treba procijeniti prema potencijalnoj ozbiljnosti neželjenog efekta i težini srčanog poremećaja koji je u toku.

Stoga, lijek treba koristiti samo nakon pažljivog ispitivanja stanja pacijenta kako bi se procijenilo da li očekivana korist nadmašuje rizike; pored toga, pacijent mora biti pažljivo praćen sa kliničke i laboratorijske tačke gledišta kako bi mogao da bude svjestan štetnih manifestacija prvih znakova srčanih poremećaja i preduzme odgovarajuće mjere. Budući da su neželjeni efekti amjodarona u većini slučajeva dozno-zavisni, moraju se izbjegavati ili se njihova ozbiljnost može smanjiti pažljivim istraživanjem minimalne doze održavanja.

U slučaju istovremenog propisivanja sa drugim ljekovima, posebno koji djeluju na srce, potrebno je provjeriti da li ima poznatih interakcija (vidjeti dio 4.5 i dio 4.3).

Za intravensku injekciju vidjeti takođe dio 4.3.

- Intravenska injekcija se generalno ne preporučuje zbog hemodinamskih efekata (teška hipotenzija, kardiovaskularni kolaps); intravenska infuzija je poželjnija kad god je to moguće.

- Intravensku injekciju treba izvoditi samo u hitnim slučajevima kada su alternativne terapije neuspješne i samo u jedinici intenzivne njege uz kontinuirano praćenje (EKG, krvni pritisak).

- Doziranje je 5 mg/kg tjelesne mase; amjodaron treba ubrizgati u roku od najmanje 3 minuta. Intravenska injekcija ne bi trebalo da se ponavlja nakon manje od 15 minuta od prve injekcije, čak iako je u pitanju samo 1 ampula (moguć je ireverzibilni kolaps).

- Nemojte miješati druge preparate u istom špricu. Nemojte ubrizgavati druge preparate u istu liniju. Ako treba nastaviti sa primjenom amjodarona, to bi trebalo da bude intravenskom infuzijom (vidjeti dio 4.2).

Plućna toksičnost

Plućna toksičnost povezana sa amjodaronom je česta i ozbiljna neželjena reakcija koja se može pojaviti kod čak 10% pacijenata i može biti fatalna kod oko 8%, posebno ako nije dijagnostikovana. Ova reakcija se može pojaviti tokom terapije u roku od nekoliko dana ili čak nakon nekoliko mjeseci ili godina; u nekim slučajevima, početak plućne toksičnosti se javlja nakon nekog vremena od prekida terapije. Rizik od plućne toksičnosti, međutim, ne pravi nepovoljan odnos rizik/korist i funkcija pluća je održana. Stoga se maksimalna pažnja mora posvetiti traženju prvih znakova takve toksičnosti, posebno kod pacijenata sa kardiomiopatijom i ozbiljnim koronarnim bolestima, jer je u tim situacijama njena identifikacija problematičnija. Rizik od toksičnosti se povećava kada se daju doze veće od 400 mg/dan, ali se može pojaviti pri nižim dozama koje se daju manje od 2 godine. Plućna toksičnost se manifestuje plućnim alveolitisom, pneumonijom, intersticijalnom pneumonijom, fibrozom pluća i bronhijalnom astmom. Pacijenti koji razviju plućnu toksičnost često pokazuju nespecifične simptome, kao što su suv kašalj, dispneja, groznica i gubitak težine. Svi ovi simptomi mogu biti maskirani poremećajem za koji je indikovan amjodaron, a posebno su ozbiljni kod pacijenata starijih od 70 godina, čiji su funkcionalni kapaciteti obično smanjeni i koji možda već boluju od kardiorespiratornih poremećaja. Rana radiografska plućna dijagnoza potkrijepljena, po potrebi, kliničkim i instrumentalnim pregledima, je ključna, jer je plućna toksičnost veoma reverzibilna, prije svega kada se javlja u obliku obliterirajućeg bronhiolitisa i pneumonitisa. Zbog toga se simptomatologija i objektivna slika pluća moraju periodično procjenjivati. Terapija se mora obustaviti ako se sumnja na toksičnost i treba razmotriti liječenje kortizonom: simptomi se obično povlače 2-4 nedjelje nakon obustave. U nekim slučajevima, toksičnost je kasni događaj i može se pojaviti čak i nedjeljama nakon što je terapija amjodaronom obustavljena: stoga pacijenti sa funkcijama organa ispod optimalnih, kod kojih postoji veća vjerovatnoća da će se lijek eliminisati sporije, moraju biti pažljivo praćeni.

Endokrina patogeneza

Preporučuje se periodična procjena funkcije štitaste žlijezde (T3, T4 i TRH-TSH test) u slučaju produženog liječenja ili kod starijih osoba (vidjeti dio 4.8).

Obustava je neophodna ako se otkrije hipertireoza i obično je uslov za početak kliničkog liječenja. Ako je hipertireoza razlog za zabrinutost, bilo sama po sebi ili zbog srčanih reperkusija, treba početi sa kortikoterapijom (1 mg/kg) (u trajanju od 3 mjeseca), s obzirom na inkonzistentnu efikasnost antitiroidnih agenasa.

Kardiološki poremećaji

Prijavljen je početak novih aritmija ili pogoršanje liječenih aritmija, ponekad sa smrtnim ishodom. Važno je, ali je teško da se razlikuje izostanak efikasnosti lijeka od proaritmogenog efekta i da li je ili nije ovo povezano sa pogoršanjem stanja srčanog poremećaja.

Proaritmogeni efekat se generalno javlja u kontekstu faktora koji produžuju QT interval, kao što su interakcije ljekova i/ili elektrolitni disbalans (vidjeti djelove 4.5 i 4.8). Takođe treba uzeti u obzir da efekti amjodarona na srčanu aktivnost mogu biti posebno naglašeni kod starijih pacijenata.

Teška bradikardija (vidjeti dio 4.5)

Zabilježeni su slučajevi teške, potencijalno po život opasne, bradikardije i srčanog bloka kad se amjodaron primjenjivao istovremeno sa sofosbuvirom u kombinaciji s drugim antivirusnim ljekovima s direktnim djelovanjem protiv hepatitisa C (HCV) kao što su daklatasvir, simeprevir ili ledipasvir. Stoga se ne preporučuje istovremena primjena tih ljekova s amjodaronom.

Ako se ne može izbjeći istovremena primjena s amjodaronom, preporučuje se pomno praćenje pacijenta kad se započinje liječenje sofosbuvirom u kombinaciji s drugim antivirusnim ljekovima s direktnim djelovanjem. Pacijenti kod kojih je prisutan visok rizik od bradiaritmije moraju se kontinuirano pratiti najmanje 48 sati u odgovarajućem kliničkom okruženju nakon uvođenja istovremenog liječenja sa sofosbuvirom.

Zbog dugog poluvremena eliminacije amjodarona, potrebno je na odgovarajući način pratiti pacijente koji su se prestali liječiti amjodaronom u posljednjih nekoliko mjeseci, a koji treba da započnu liječenje sa sofosbuvirom u kombinaciji sa drugim antivirusnim ljekovima sa direktnim djelovanjem.

Potrebno je upozoriti pacijente koji se liječe ovim ljekovima za liječenje hepatitisa C u kombinaciji sa amjodaronom, sa ili bez drugih ljekova koji smanjuju broj otkucaja srca, na simptome bradikardije i srčanog bloka, te ih treba savjetovati da u slučaju nastanka ovih simptoma potraže hitnu ljekarsku pomoć.

Poremećaji jetre (vidjeti dio 4.8)

Odmah nakon početka te dalje redovno tokom primjene amjodarona, preporučuje se pažljivo praćenje testova funkcije jetre (transaminaze). Mogu se javiti akutni poremećaji jetre (uključujući tešku hepatocelularnu insuficijenciju ili insuficijenciju jetre, koja ponekad može biti fatalna) i hronični poremećaji jetre, nakon oralne i intravenske primjene te tokom prvih 24 h nakon intravenske primjene amjodarona. Stoga je potrebno smanjiti dozu ili prekinuti primjenu amjodarona ako povećanje nivoa transaminaza pređe trostruku vrijednost u odnosu na normalan raspon.

Klinički i biološki znaci hroničnih poremećaja jetre zbog oralne primjene amjodarona mogu biti blagi (hepatomegalija, povećanje nivoa transaminaza do pet puta u odnosu na normalan raspon) i reverzibilni nakon prekida liječenja, međutim zabilježeni su i smrtni slučajevi.

U slučaju hepatomegalije ili sumnje na holestazu, primjena lijeka AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM se mora odmah obustaviti i izvršiti ultrazvučna evaluacija. Iz ovih razloga, lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM se ne može koristiti za liječenje pacijenata sa evidentnim kliničkim i laboratorijskim znacima postojeće bolesti jetre; u blažim slučajevima, mora se koristiti samo ako je neophodno i terapija mora biti obustavljena na prvi znak pogoršanja oštećenja jetre.

Poremećaji oka (vidjeti dio 4.8)

U slučaju zamućenja vida ili oslabljenog vida potrebno je odmah obaviti kompletan oftalmološki pregled, uključujući pregled očnog dna. Potrebno je prekinuti liječenje amjodaronom u slučaju pojave optičke neuropatije i/ili optičkog neuritisa uzrokovanih amjodaronom, zbog mogućeg rizika od progresije poremećaja prema sljepoći.

Teške kožne reakcije

Zabilježene su po život opasne ili čak smrtonosne kožne reakcije: Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i toksična epidermalna nekroliza (TEN) (vidjeti dio 4.8). Ako se pojave simptomi ili znaci SJS i TEN (npr. progresivni kožni osip često s mjehurićima ili lezijama sluznice) liječenje amjodaronom mora se odmah prekinuti.

Interakcije sa ljekovima (vidjeti dio 4.5)

Ne preporučuje se istovremena primjena amjodarona sa sljedećim ljekovima: beta blokatori, inhibitori kalcijumovih kanala koji smanjuju srčanu frekvenciju (verapamil, diltiazem), stimulirajući laksativi koji mogu prouzrokovati hipokalijemiju.

Tokom terapije treba izbjegavati direktno izlaganje sunčevoj svjetlosti.

Mjere opreza pri upotrebi lijeka

Amjodaron intravenski treba koristiti samo u odjeljenju za specijalnu njegu pod stalnim praćenjem (EKG i krvni pritisak). Da bi se izbjegle reakcije na mjestu injekcije, amjodaron i.v. treba, kad god je to moguće, da se primjenjuje putem centralne venske linije (vidjetio dio 4.8).

Treba biti oprezan u slučaju hipotenzije, teške respiratorne insuficijencije, nekompenzovane ili teške srčane insuficijencije.

Anestezija

Prije operacije potrebno je obavijestiti anesteziologa da se pacijent liječi amjodaronom (vidjeti dio 4.5).

Povezanost sa statinima

Preporučuje se upotreba statina koji se ne metabolišu pomoću CYP 3A4 kada se primjenjuju istovremeno sa amjodaronom (vidjeti dio 4.5).

Klinička studija koja je u toku pokazala je desetostruko povećanje rizika od miopatije kod pacijenata koji su primali 80 mg/dan simvastatina i amjodarona. Stoga, kada se daje ova kombinacija, doza simvastatina ne smije biti veća od 20 mg/dan (vidjeti dio 4.5).

Nije poznato da li amjodaron reaguje sa drugim statinima.

Ipak, preporučuje se posebna pažnja kada se amjodaron primjenjuje sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze (statini).

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost amjodarona kod ovih pacijenata nijesu utvrđeni. Zbog toga se njegova upotreba ne preporučuje kod pedijatrijskih pacijenata.

Pomoćna supstanca

Benzil alkohol

Ovaj lijek sadrži 60.6 mg benzil alkohola u jednoj ampuli od 3 ml.

Amjodaron ampule za injekcije sadrže 60.6 mg benzil alkohola (20.2 mg/ml) (vidjeti dio 6.1) kao konzervans i ne smiju se koristiti kod novorođenčadi.

Benzil alkohol može prouzrokovati alergijske reakcije.

Benzil alkohol može izazvati toksične i alergijske reakcije kod novorođenčadi i djece mlađe od 3 godine. (vidjeti dio 4.3 Kontraindikacije).

Intravenska primjena benzil alkohola je povezana sa ozbiljnim neželjenim efektima i smrću novorođenčadi („sindrom dahtanja“).

Nije poznata minimalna količina benzil alkohola koja uzrokuje neželjena dejstva i dovodi do smrti kod novorođenčadi.

Kod male djece postoji povećan rizik zbog akumulacije.

Nakon primjene intravenskih rastvora koji sadrže konzervans benzil alkohol, kod novorođenčadi ili nedonoščadi, bilo je je prijava pojave smrtonosnog "sindroma agoničnog daha“. Simptomi uključuju brzi nastanak sindroma gušenja, hipotenziju, bradikardiju i cirkulatorni kolaps.

Veliki volumeni treba da se primjenjuju s oprezom i samo ako je neophodno, naročito kod osoba s oštećenjem funkcije jetre ili bubrega zbog rizika od akumulacije i toksičnosti (metabolička acidoza).

Ljekovi koji mogu produžiti QT interval i indukovati „Torsades de Pointes“

- Ljekovi koji izazivaju „Torsades de Pointes“

Kombinovano liječenje sa sljedećim ljekovima koji produžavaju QT interval je kontraindikovano (vidjeti dio 4.3) zbog povećanog rizika od „torsades de pointes“:

• antiaritmici grupe Ia, npr. bepredil, ljekovi slični hinidinu i sotalol.
• drugi ne-antiaritmijski ljekovi kao što su vinkamin, neki neuropleptici kao što je sultoprid, cisaprid, eritromicin iv. i pentamidin (primijenjen parenteralno), jer postoji povećan rizik od potencijalno smrtonosnih torsades de pointes.

Lijekovi koji produžavaju QT interval:

Istovremena primjena amjodarona sa ljekovima za koje je poznato da produžavaju QT interval mora biti bazirana na pažljivoj procjeni potencijalnih rizika i koristi liječenja za svakog pacijenta zbog mogućeg povećanja rizika od nastanka „torsades de pointes“ (vidjeti dio 4.4). Potrebno je praćenje produženja QT intervala kod pacijenata.

Potrebno je izbjegavati istovremenu primjenu amjodarona sa fluorohinolonima.

• Ljekovi koji usporavaju rad srca i uzrokuju poremećaje automatizma ili provodljivosti

Ne preporučuje se istovremeno liječenje sa sljedećim ljekovima:

• beta blokatori i određeni inhibitori kalcijumovih kanala (diltiazem, verapamil); može se javiti pojačanje negativnih hronotropnih svojstava i efekata usporavanja provodljivosti;
• Ljekovi koji mogu indukovati hipokalijemiju

Ne preporučuje se istovremeno liječenje sa sljedećim ljekovima:

• stimulirajući laksativi, koji mogu uzrokovati hipokalijemiju te tako povećati rizik od „torsades de pointes“; potrebno je koristiti druge tipove laksativa.

Povećani oprez potreban je pri istovremenom liječenju sa sljedećim ljekovima:

• diuretici koji uzrokuju hipokalijemiju (primijenjeni sami ili u kombinaciji),
• sistemski kortikosteroidi ili mineralokortikoidi, tetrakozaktid,
• amfotericin B primjenjen intravenski.

Neophodno je spriječiti nastanak hipokalijemije (i korigovati hipokalijemiju) te pratiti QT interval. U slučaju „torsades de pointes“ ne smiju se davati antiaritmici; potrebno je uvesti ventrikularnu stimulaciju te se može davati magnezijum intravenski.

Opšta anestezija (vidjeti djelove 4.4 i 4.8)

Potencijalno teške komplikacije zabilježene su kod pacijenata koji uzimaju amjodaron, a podvrgavaju se opštoj anesteziji: bradikardija (koja ne reaguje na atropin), hipotenzija, smetnje u provodljivosti, smanjenje minutnog volumena srca.

Zabilježeni su veoma rijetki slučajevi respiratornih komplikacija, nekoliko slučajeva akutnog respiratornog distres sindroma odraslih, ponekad smrtonosnih, najčešće odmah nakon operacije. Na to može uticati moguća interakcija s visokom koncentracijom kiseonika.

Efekat amjodarona na druge ljekove

Amjodaron i/ili njegov metabolit, desetilamjodaron, inhibišu CYP1A1, CYP1A2, CYP3A4, CYP2C9, CYP2D6 i P-glikoprotein te mogu povećati izloženost njihovim supstratima.

Zbog dugog poluvremena eliminacije amjodarona, interakcije se mogu primijetiti po nekoliko mjeseci nakon prestanka liječenja amjodaronom.

Supstrati P-glikoproteina (P-gp)

Amjodaron je inhibitor P-gp. Pri istovremenoj primjeni sa P-gp supstratima očekuje se povećanje izloženosti ovim supstratima.

-Digoksin

Može doći do poremećaja automatizma (prekomjerna bradikardija) i atrioventrikularne provodljivosti (sinergijsko djelovanje); pored toga, moguće je povećanje koncentracije digoksina u plazmi usljed smanjenja klirensa digoksina. Preporučuje se praćenje nivoa digoksina u plazmi, EKG i praćenje kliničkih znakova toksičnosti digoksina. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu digoksina. Takođe je moguć sinergistički efekat na srčanu frekvencu i atrioventrikularnu provodljivost.

-Dabigatran

Potreban je oprez pri istovremenoj primjeni amjodarona i dabigatrana zbog povećanog rizika od krvarenja. Možda će biti potrebno prilagoditi dozu dabigatrana prema navedenom u sažetku karakteristika lijeka.

Supstrati CYP 2C9

Amjodaron uzrokuje povećanje koncentracije CYP 2C9 supstrata u plazmi kao što su varfarin i fenitoin inhibicijom citohroma P450 2C9.

-Varfarin

Istovremeno liječenje amjodaronom može pojačati efekat varfarina i povećati rizik od krvarenja. Neophodna je češća kontrola protrombinskog vremena i INR-a, te prilagođavanje doze oralnog antikoagulansa, tokom i nakon prestanka liječenja amjodaronom.

-Fenitoin

Istovremena primjena amjodarona i fenitoina može dovesti do predoziranja fenitoinom, rezultujući neurološkim simptomima. Potrebno je kliničko praćenje. U slučaju pojave znakova predoziranja potrebno je smanjiti dozu fenitoina i mjeriti nivo u plazmi.

Supstrati CYP 2D6

-Flekainid

S obzirom da se flekainid uglavnom metaboliše pomoću CYP 2D6, inhibicijom tog izoenzima, amjodaron može povećati nivo flekainida u plazmi. Zbog toga se preporučuje prilagođavanje doze flekainida.

Supstrati CY P450 3A4

Kada se ovi ljekovi primjenjuju istovremeno s amjodaronom, inhibitorom CYP 3A4, to može da rezultira većim nivoom njihovih koncentracija u plazmi, što može dovesti do mogućeg povećanja njihove toksičnosti.

• Statini: rizik od mišićne toksičnosti (npr. rabdomioliza) je povećan s istovremenom primjenom amjodarona i statina koji se metabolišu pomoću CYP 3A4, kao što su simvastatin, atorvastatin i lovastatin. Preporučuje se upotreba statina koji koji se ne metabolišu pomoću CYP 3A4 kada se primjenjuju istovremeno s amjodaronom.

Istovremena primjena amjodarona sa visokim dozama simvastatina povećava rizik od miopatije (vidjeti dio 4.4).

Nije poznato da li amjodaron ostvaruje interakcije sa drugim statinima.

Ipak, posebna pažnja je preporučljiva kada se amjodaron primjenjuje sa inhibitorima HMG-CoA reduktaze (statini).

• Ciklosporin: pri istovremenoj primjeni sa amjodaronom, nivo ciklosporina u plazmi može se povećati, zbog smanjenja klirensa. Doziranje je potrebno prilagoditi.
• Fentanil: istovremena primjena sa amjodaronom može pojačati farmakološke efekte fentanila i povećati rizik od njegove toksičnosti.
• Ostali ljekovi koji se metabolišu pomoću citohroma P450 3A4: primjeri takvih ljekova su lidokain, takrolimus, sildenafil, fentanil, midazolam, triazolam, dihidroergotamin, ergotamin i kolhicin.

Efekat drugih ljekova na amjodaron

CYP 3A4 inhibitori i CYP 2C8 inhibitori mogu smanjiti metabolizam amjodarona i povećati izloženost amjodaronu.

Preporučuje se izbjegavati inhibitore CYP 3A4 (npr. sok od grejpfruta i određene ljekove) tokom liječenja amjodaronom.

Ostale interakcije s amjodaronom (vidjeti dio 4.4)

Ne preporučuje se istovremena primjena amjodarona u kombinaciji sa sofosbuvirom i drugim antivirusnim ljekovima s direktnim djelovanjem protiv hepatitisa C (HCV) (kao što su daklatasvir, simeprevir ili ledipasvir) jer može dovesti do ozbiljne simptomatske bradikardije. Mehanizam nastanka bradikardije je nepoznat. Ako se istovremena primjena ne može izbjeći, preporučuje se praćenje srčanog ritma (vidjeti dio 4.4).

Trudnoća

Amjodaron je kontraindikovan u trudnoći, osim ako korist od upotrebe prevazilazi potencijalni rizik, zbog njegovog uticaja na štitastu žlijezdu fetusa.

Dojenje

Amjodaron se izlučuje u majčino mlijeko u značajnoj količini, te je dojenje kontraindikovano prilikom primjene amjodarona.

Nije primjenljivo.

Neželjena dejstva su klasifikovana prema MedRA klasifikaciji organskih sistema i prema učestalosti i to kao: veoma česta (≥ 1/10), česta (≥ 1/100 i < 1/10), povremena (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetka (≥ 1/10 000 i < 1/1000), veoma rijetka (< 1/10 000), nepoznata (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Poremećaji krvi i limfnog sistema

Nepoznata učestalost:

• neutropenija, agranulocitoza

Kardiološki poremećaji

Često:

• bradikardija, generalno umjerena

Veoma rijetko:

• izrazita bradikardija, sinusni zastoj koji zahtijeva prekid primjene amjodarona, naročito kod pacijenata sa poremećajem funkcije sinusnog čvora i/ili kod starijih pacijenata
• nastanak ili pogoršanje aritmija, ponekad praćeno srčanim zastojem (vidjeti djelove 4.4 i 4.5.)

Nepoznata učestalost:

• torsades de pointes (vidjeti djelove 4.4 i 4.5)

Poremećaji oka

Nepoznata učestalost:

• optička neuropatija/neuritis, koji mogu da progrediraju do sljepila (vidjeti dio 4.4)

Endokrini poremećaji

Veoma rijetko:

• sindrom neadekvatne sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH)

Nepoznata učestalost:

• hipertireoidizam

Gastrointestinalni poremećaji

Veoma rijetko:

• mučnina

Nepoznata učestalost:

• pankreatitis/akutni pankreatitis

Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Često:

• reakcije na mjestu davanja injekcije, kao što su bol, crvenilo, edem, nekroza, ekstravazacija, infiltracija, inflamacija, induracija, tromboflebitis, flebitis, celulitis, infekcija, promjene pigmentacije.

Hepatobilijarni poremećaji

Veoma rijetko:

• izolovani porast vrijednosti transaminaza u serumu, koji je obično umjeren (1,5 do 3 puta veći od normalnih vrijednosti) i koji se javlja na početku terapije. One se mogu vratiti na normalne vrijednosti nakon smanjenja doze ili čak i spontano.
• akutni poremećaji funkcije jetre sa visokim vrijednostima serumskih transaminaza i/ili žuticom, uključujući insuficijenciju jetre, ponekad sa smrtnim ishodom. U takvim slučajevima, liječenje se mora prekinuti i preporučuje se praćenje funkcije jetre (vidjeti dio 4.4).

Poremećaji imunskog sistema

Veoma rijetko:

• anafilaktički šok

Nepoznata učestalost:

• angioedem (Quincke-ov edem)

Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva

Nepoznata učestalost:

• bol u leđima

Poremećaji nervnog sistema

Veoma rijetko:

• benigna intrakranijalna hipertenzija (cerebralni pseudotumor)
• glavobolja

Psihijatrijski poremećaji

Nepoznata učestalost:

• delirijum (ukljućujući konfuzije), halucinacije

Poremećaji reproduktivnog sistema

• Nepoznata učestalost: smanjen libido.

Respiratorni, torakalni i medijastinalni poremećaji

Ozbiljna plućna toksičnost se može pojaviti kod oko 10% pacijenata i može biti fatalna, posebno ako nije dijagnostikovana. Može se manifestovati plućnim alveolitisom, pneumonijom, intersticijskom pneumonijom, fibrozom pluća i bronhijalnom astmom. Plućna toksičnost, kašalj i dispneja mogu biti praćeni radiografskim i funkcionalnim znacima intersticijalne pneumonije (izmijenjena alveolokapilarna difuzija); njihova pojava zahtijeva obustavu liječenja i primjenu kortikosteroida. Isti simptomi mogu se javiti i nakon obustave liječenja; stoga je preporučljivo pažljivo i dugotrajno praćenje pacijenata da bi se otkrile promjene u funkciji pluća.

Veoma rijetko:

• intersticijalni pneumonitis ili fibroza, ponekad sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.4).

Kada se sumnja na dijagnozu, treba uraditi rendgenski snimak grudnog koša. Međutim, terapija amjodaronom se ponovo razmatra pošto je intersticijska pneumonija generalno reverzibilna nakon ranog prekida terapije amjodaronom; pored toga, treba razmotriti liječenje kortizonom

• teške respiratorne komplikacije (akutni respiratorni distres sindrom kod odraslih pacijenata), ponekad sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.5)
• bronhospazam i/ili apneja u slučaju teške respiratorne insuficijencije, a naročito kod pacijenata sa astmom

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Često:

• ekcem

Veoma rijetko:

• preznojavanje

Nepoznata učestalost:

• urtikarija, teške kožne rekacije ponekad fatalne uključuju toksičnu epidermalnu nekorolizu (TEN), Stevens Johnson-ov sindrom (SJS), bulozni dermatitis i reakciju na lijek sa eozinofilijom i sistematskim simptomima (DRESS).

Vaskularni poremećaji

Često:

• pad vrijednosti krvnog pritiska, obično umjeren i prolazan. Bili su prijavljivani slučajevi hipotenzije ili kolapsa poslije predoziranja ili suviše brzo date injekcije.

Veoma rijetko:

• naleti vrućine

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Nema podataka o predoziranju amjodaronom prilikom intravenske primjene.

Malo je podataka o akutnom predoziranju amjodaronom primjenjenim oralno. Zabilježeno je nekoliko slučajeva sinusne bradikardije, srčanog bloka, napada ventrikularne tahikardije,”torsade de pointes“, cirkulatornog kolapsa i oštećenja jetre.

Liječenje je simptomatsko.

Amjodaron i njegovi metaboliti ne mogu se ukloniti iz organizma dijalizom.

Farmakoterapijska grupa: Ljekovi koji djeluju na srce, antiaritmici, grupa III.

ATC kod: C01BD01

Antiaritmijska svojstva:

- Produžavanje faze 3 srčanog akcionog potencijala bez uticaja na njegov stepen ili brzinu rasta (Vaughan Williams klasa III). Ovakvo izolovano produžavanje faze 3 akcionog potencijala nastaje zbog usporavanja kalijumovog kanala, pri čemu nema nikakve promjene u natrijumovom ili kalcijumovom kanalu;

- Bradikardijski efekat koji se postiže redukovanjem sinusnog automatizma. Ovaj efekat se ne poništava atropinom;

- Nekompetitivni alfa- i beta-adrenergički efekat;

- Usporavanje sinoatrijalnog, atrijalnog i nodalnog provođenja, izrazitije što je ritam brži;

- Ne izaziva promjene intraventrikularnog provođenja;

- Produženje refraktornih perioda i smanjenje ekscitabilnosti miokarda na atrijalnom, nodalnom i

ventrikularnom nivou;

- Usporavanje provođenja i produžavanje refraktornih perioda atrioventrikularnih akcesornih puteva.

Anti-ishemična svojstva

• Blago smanjenje perifernog otpora i smanjenje otkucaja srca, sa posljedičnim smanjenjem potrebe za kiseonikom.

• Nekompetitivni antagonizam alfa- i beta-adrenergičkih receptora.

• Povećan odliv krvi iz srca usljed direktnog dejstva na glatke mišiće arterija miokarda.

• Održavanje srčanog udarnog volumena i smanjenje aortnog pritiska i perifernog otpora.

Ostalo

• Smanjena kontraktilnost srca, posebno nakon i.v. injekcije.

Pedijatrijska populacija

Nijesu sprovedena kontrolisana pedijatrijska ispitivanja.

U objavljenim studijama bezbjednost primjene amjodarona ocijenjena je na 1118 pedijatrijskih pacijenata s različitim aritmijama. U kliničkim ispitivanjima korištene su sljedeće doze.

Intravenski

• Udarna doza: 5 mg/kg tjelesne mase tokom 20 minuta do 2 sata.
• Doza održavanja: 10 do 15 mg/kg/dnevno tokom nekoliko sati do nekoliko dana.

Ako je potrebno, oralna terapija se može započeti istovremeno, uz primjenu uobičajene udarne doze.

Količina parenteralno primijenjenog amjodarona se vrlo brzo smanjuje u krvi, jer prolazi u tkiva, do receptorskih mjesta; maksimalno dejstvo se postiže za oko 15 minuta, a smanjuje se tokom perioda od 4 sata. Lijek se postepeno eliminiše nakon jedne injekcije; dok se akumulira u tkivima u slučaju ponovljenih injekcija ili naknadne oralne primjene.

Amjodaron se metaboliše uglavnom pomoću CYP3A4 i CYP2C8.

Amjodaron i njegov metabolit, desetilamjodaron, pokazuju potencijal in vitro inhibicije CYP1A1, CYP1A2, CYP2C19, CYP2D6, CYP3A4. Amjodaron i desetilamjodaron imaju takođe potencijal za inhibiciju nekih transportera, kao što je P-gp. Podaci iz in vivo ispitivanja opisuju interakcije amjodarona sa supstratima CYP3A4, CYP2C9, CYP2D6 i P-gp.

Pedijatrijska populacija

Nijesu sprovedena kontrolisana pedijatrijska ispitivanja. U ograničenim objavljenim podacima dostupnim za pedijatrijske pacijente, nije bilo zabilježenih razlika u poređenju s odraslim pacijentima.

Akutna toksičnost: LD50 je 170 mg/kg i.v. kod pacova, > 3000 mg/kg per os, 450 mg/kg i.p. kod miša, > 3000 mg/kg per os i 85150 mg/kg kod bigla.

Hronična toksičnost: nijesu zabilježeni smrtni slučajevi, gubitak tjelesne mase ili promjene u vrijednostima bioloških parametara nakon oralnih doza do 37,5 mg/kg/dan (4 nedjelje) i 16 mg/kg/dan (52 nedjelje) kod pacova i do 12,5 mg/kg/dan kod psa.

Teratogeneza: doze od 100 mg/kg/dan kod pacova i 75 mg/kg/dan kod kunića nijesu dovele do znakova fetalne toksičnosti.

U dvogodišnjem ispitivanju kancerogenosti kod pacova, amjodaron je prouzrokovao povećanje broja folikularnih tumora štitaste žlijezde (adenoma i/ili karcinoma) kod oba pola pri klinički relevantnoj izloženosti lijeku. Kako su nalazi mutagenosti bili negativni, umjesto genotoksičnog predložen je epigenetski mehanizam nastanka tumora ovakvog tipa. Kod miševa nijesu bili zabilježeni karcinomi, ali je opažena dozno zavisna hiperplazija folikula štitaste žlijezde. Navedeni efekti na štitastu žlijezdu kod miševa i pacova su vjerovatno posljedica efekta amjodarona na sintezu i/ili oslobađanje hormona štitaste žlijezde. Smatra se da je značaj ovih podataka za ljude mali.

Benzil alkohol

Polisorbat 80

Hlorovodonična kiselina ili natrijum hidroksid (q.s. pH 4.0-4.2)

Voda za injekcije (q.s. do 3ml)

Nije kompatibilan sa aminofilinom, heparinom i rastvorima natrijum hlorida.

Upotreba pribora ili uređaja za primjenu koji sadrže plastifikatore kao DEHP (di-2-etilheksilftalat) u prisustvu amjodarona može dovesti do ispiranja DEHP-a. Kako bi se smanjila izloženost pacijenta DEHP-u, preporučuje se primijeniti konačni rastvor amjodarona za infuziju koristeći opremu bez DEHP-a.

Takođe, vidjeti dio 6.6. Posebne mjere opreza pri odlaganju materijala koji treba odbaciti nakon primjene lijeka (i druga uputstva za rukovanje lijekom).

3 godine

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ne čuvati u frižideru i ne zamrzavati.

Čuvanje na niskim temperaturama može dovesti do stvaranja kristalizovanog taloga.

Ampule u kojima je prisutan talog ne smiju se koristiti.

Kartonska kutija sa ukupno 5 staklenih ampula sa po 3 ml rastvora.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

U skladu sa farmaceutskim karakteristikama, rastvore koncentracije niže od 0.6 mg/ml ne treba primjenjivati. Koristiti samo izotonični 5%-tni rastvor dekstroze (glukoze). Ne dodavati druge preparate u infuzioni rastvor.

Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM, rastvor za injekciju/infuziju sadrži aktivnu supstancu amjodaron, koja pripada grupi antiaritmika klase III, a djeluje tako što kontroliše neujednačen rad vašeg srca.

Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM u obliku injekcije treba primijeniti u venu (intravenski) kada je potreban brz odgovor ili kada oralna primjena nije moguća.

Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM se koristi za:

- liječenje i sprečavanje ozbiljnih poremećaja srčanog ritma kod kojih drugi ljekovi nijesu djelovali: prekomjerno povećanje srčanog ritma, ponekad praćeno iznenadnim zastojem i početkom paroksizmalne i neparoksizmalne supraventrikularne tahikardije, promjena srčanog ritma koju karakteriše kontrakcija srčanog mišića koja se javlja ranije nego što je očekivano i koja mijenja pravilan niz otkucaja (atrijalne ekstrasistole), promjena srčanog ritma koji postaje nepravilan i pretjerano brz (atrijalno treperenje) i promjena srčanog ritma koju karakteriše nepravilan i ubrzan otkucaj (atrijalna fibrilacija);

- liječenje određenih stanja koje karakteriše povećanje učestalosti srčanog ritma (paroksizmalna supraventrikularna recipročna tahikardija) kod pacijenata sa Wolf-Parkinson-White sindromom, stanje koje karakteriše ubrzan rad srca, vrtoglavica, gubitak svijesti, brz zamor, anksioznost;

- promjene u srčanom ritmu, u ovom stanju povećan broj otkucaja mijenja normalan rad srca i ponekad može da izazove u grudima osjećaj gubitka otkucaja (ventrikularne ekstrasistole) i promjene u srčanom ritmu zbog veoma brzog otkucaja srca (ventrikularne tahikardije).

Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM ne smijete koristiti:

•ako ste alergični na jod, amjodaron ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6).

•ako su Vam otkucaji srca sporiji nego što je uobičajeno (stanje koje se naziva sinusna bradikardija) ili ako imate bolest koja se naziva sinoatrijalni srčani blok, koju karakteriše kašnjenje u generisanju otkucaja srca ili ako imate sinusnu bolest, koju karakteriše promjena srčanog ritma a nemate ugrađen pejsmejker -rizik od srčanog bloka (sinusni zastoj);

•ako imate teške poremećaje u generisanju otkucaja srca i nemate pejsmejker (ozbiljan atrioventrikularni blok, bi- ili trifascikularni blok). U ovom slučaju lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM se može primijeniti intravenski sondom u srce u jedinici za specijalnu njegu (elektrosistolni pejsing);

•ako imate ozbiljne probleme sa cirkulacijom (kardiocirkulatorni kolaps) ili veoma nizak krvni pritisak (teška arterijska hipotenzija)

•ako uzimate određene druge ljekove koji mogu uticati na srčani ritam (vidjeti dio „Primjena drugih ljekova“);

•ako imate ili ste imali problema sa štitnom žlijezdom. Ljekar treba da provjeri funkciju Vaše štitne žlijezde, prije nego što Vam propiše ovaj lijek;

•ako ste trudni, osim u izuzetnim slučajevima, jer ovaj lijek može da ošteti fetus (vidjeti dio „Plodnost, trudnoća i dojenje“);

• ako dojite jer se ovaj lijek izlučuje u majčino mlijeko;

•ako imate nizak krvni pritisak (hipotenziju) i ozbiljne probleme sa srcem (miokardiopatiju i srčanu insuficijenciju) ili imate teške probleme sa disanjem, ljekar vam neće dati lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM, jer se vaše kliničko stanje može pogoršati;

•Ako je pacijent novorođenče ili dijete do 3 godine, zbog prisustva benzil alkohola u formulaciji rastvora za intravensku primjenu.

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se Vašem ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri prije nego što primijenite ovaj lijek:

• ako imate srčano oboljenje (kardiomiopatiju i tešku koronarnu bolest) i tokom liječenja se manifestuje produktivni kašalj (sa mukusom), otežano disanje, povišenu temperaturu, gubitak tjelesne mase;
• ako imate nizak krvni pritisak, (hipotenzija), respiratorne probleme (ozbiljna respiratorna insuficijencija) i ozbiljne probleme sa srcem (nekompenzovana i teška srčana insuficijencija);
• ako morate biti podvrgnuti operaciji pod opštom anestezijom;
• ako imate poremećaje jetre, ljekar će provjeriti funkciju jetre, na početku i tokom liječenja. U slučaju teških promjena funkcije jetre, ljekar će prekinuti primjenu lijeka i podvrgnuti Vas odgovarajućoj terapiji;
• ako Vam se javljaju problemi sa vidom, posebno smanjena cirkulacija krvi i zapaljenje optičkog nerva (neuropatija i optički neuritis). U ovom slučaju ljekar će prekinuti primjenu lijeka;
• ako imate problema sa štitnom žlijezdom;
• ako uzimate druge ljekove (vidjeti dio „Primjena drugih ljekova“).

Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM treba koristiti samo u jedinicama za specijalnu njegu i pod stalnim praćenjem (elektrokardiogram i krvni pritisak).

Lijek treba primijeniti, ako je moguće, u veliku venu, kako bi se izbjegle reakcije na mjestu primjene injekcije (vidjeti dio „Moguća neželjena dejstva“).

Ukoliko se pojave simptomi kao što su: suv kašalj, groznica, otežano disanje povezano sa ozbiljnom opštom slabošću, tokom liječenja lijekom AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM, Vaš ljekar će uraditi radiografiju pluća ili druge specifične testove kako bi provjerio funkcionalnost pluća. Ovo je neophodno jer, tokom terapije lijekom AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM, može doći do pojave plućne toksičnosti koja, ako se ne dijagnostikuje na vrijeme, može biti opasna po život. Ukoliko je potrebno, ljekar će smanjiti dozu ili prestati da daje lijek i odrediće odgovarajuću terapiju. U nekim slučajevima, može doći do pojave plućne toksičnosti, čak i nedjeljama nakon obustave primjene lijeka.

Može doći do pojave kožnih rekacija, čak i veoma ozbiljnih i po život opasnih, zbog bolesti koje se nazivaju Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza (vidjeti dio „Moguća neželjena dejstva“), koje se manifestuju kao progresivno crvenilo kože (osip), često praćeno plihovima, lezijama sluzokože. U ovim slučajevima prekinite terapiju amjodaronom i odmah se obratite svom ljekaru.

U slučaju pojave novog abnormalnog srčanog ritma ili pogoršanja trenutnog, Vaš ljekar će utvrditi da li je to posljedica gubitka efikasnosti lijeka ili pogoršanja trenutne bolesti.

Tokom liječenja ovim lijekom može doći do povećanja funkcionalnosti štitne žlijezde (hipertireoza); u ovom slučaju morate prekinuti liječenje.

Tokom liječenja ovim lijekom ne preporučuje se direktno izlaganje sunčevoj svjetlosti.

Djeca i adolescenti

Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM se ne smije koristiti kod djece mlađe od 3 godine, zbog toga što formulacija za intravensku primjenu sadrži benzil alkohol i zbog toga nije preporučljiva primjena lijek u pedijatrijskoj populaciji. (vidjeti dio “Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM sadrži benzil alkohol”).

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove.

Primjena lijeka AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM u kombinaciji sa sljedećim ljekovima je kontraindikovana:

- ljekovi koji mogu da izazovu određeni tip poremećaja srčanog ritma (torsades de pointes), kao što su ljekovi koji se koriste za sprečavanje i liječenje promjena srčanog ritma (antiaritmici klase IA, sotalol, bepredil), vankomicin (antibiotik), ljekovi koji se koriste za liječenje mentalnih bolesti (kao sultoprid), cisaprid (lijek koji se koristi za liječenje regurgitacije želudačne kiseline u jednjak), eritromicin za intravensku primjenu (antibiotik);

- pentamidin za intravensku primjenu (koristi se za neke vrste pneumonije);

- antibiotici koji se zovu fluorohinoloni.

Ne preporučuje se primjena lijeka AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM u kombinaciji sa sljedećim ljekovima:

- ljekovi koji se koriste za usporavanje srčanog ritma (beta blokatori i neki blokatori kalcijumskih kanala) kao što su verapamil i diltiazem;

- ljekovi koji mogu izazvati smanjenje nivoa kalijuma u ​​krvi (hipokalemija) kao što su ljekovi koji povećavaju pokretljivost crijeva i evakuaciju (stimulišući laksativi);

- sofosbuvir, lijek koji se koristi u kombinaciji sa drugim ljekovima za liječenje hroničnog hepatitisa C.

Primjena lijeka AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM u kombinaciji sa sljedećim ljekovima zahtijeva oprez:

- ljekovi koji mogu da izazovu određenu vrstu promjene srčanog ritma za koju se zna da produžava QT interval;

- ljekovi koji stimulišu proizvodnju urina (diuretici), sami ili u kombinaciji;

- ljekovi koji se koriste za upale i alergije (sistemski mineralokortikoidi i glukokortikoidi);

- tetrakozaktid, koji se koristi za testiranje nekih hormonskih problema;

- amfotericin B koji se primjenjuje intravenski, koristi se za liječenje infekcija izazvanih gljivicama.

Na efekte lijeka AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM mogu uticati sljedeći ljekovi (ili obratno):

- opšta anestezija i visoke doze kiseonika koji se koriste tokom operacije;

- digoksin koji se koristi za povećanje snage srčane kontrakcije;

- dabigatran i varfarin, antikoagulansi koji se koriste za razrjeđivanje krvi;

- fenitoin, lijek koji se koristi za liječenje epilepsije;

- flekainid, lijek koji se koristi za neujednačeni srčani ritam;

- statini, koji se koriste za snižavanje nivoa holesterola u krvi, kao što su simvastatin, atorvastatin i lovastatin, pošto istovremena primjena amjodarona sa statinima povećava rizik od mišićnih problema (na primjer rabdomiolize). Ljekar će propisati odgovarajući statin za upotrebu sa amjodaronom;

- ciklosporin, takrolimus i sirolimus koji se koriste kao imunosupresivi i za sprečavanje odbacivanja transplantata;

- fentanil i ergotamin, ljekovi koji se koriste za ublažavanje bolova;

- lidokain, koji se koristi kao anestetik;

- sildenafil, koji se koristi za impotenciju;

- midazolam i triazolam, koji se koriste za ublažavanje anksioznosti ili da Vam pomognu da se opustite prije operacije;

- dihidroergotamin, koji se koristi vrstu glavobolje (migrena);

- kolhicin, koristi se za liječenje upale zglobova koja izaziva bol i otok (giht).

Uzimanje lijeka AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM sa hranom ili pićem

Nemojte piti sok od grejpfruta dok primate ovaj lijek zato što to može povećati vjeorvatnoću od nastanka neželjenih dejstava.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru za savjet prije nego primijenite ovaj lijek.

Trudnoća

Nemojte koristiti ovaj lijek ako ste trudni, osim ako je neophodno. Upotreba ovog lijeka tokom trudnoće može dovesti do oštećenja fetusa.

Dojenje

Ovaj lijek se ne smije primjenjivati tokom dojenja. Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM prelazi u majčino mlijeko i može oštetiti fetus.

Uticaj lijeka AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM nema uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM

Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM sadrži benzil alkohol.

Ovaj lijek sadrži 60.6 mg benzil alkohola u jednoj ampuli od 3 ml.

Benzil alkohol može uzrokovati alergijske reakcije.

Benzil alkohol može izazvati toksične i alergijske reakcije kod novorođenčadi i djece mlađe od 3 godine.

vidjeti dio "Lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM ne smijete koristiti:").

Benzil alkohol povezan je s rizikom od teških neželjenih dejstava, uključujući poteškoće s disanjem (zvane „sindrom agoničnog daha“) kod male djece.

Benzil alkohol može da izazove smrtonosnu bolest („sindrom agoničnog daha“) kod novorođenčadi, koja se manifestuje brojnim i ozbiljnim poremećajima kao što su otežano disanje i konvulzije.

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu za savjet ako ste trudni ili dojite, jer se velike količine benzil alkohola mogu nakupiti u Vašem tijelu i prouzrokovati neželjena dejstva ( „metabolička acidoza“).

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu za savjet ako imate bolest jetre ili bubrega, jer se velike količine benzil alkohola mogu nakupiti u Vašem tijelu i prouzrokovati neželjena dejstva („metabolička acidoza“).

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Vaš ljekar će odrediti put primjene lijeka, početnu i dozu održavanja na osnovu ozbiljnosti Vaše bolesti i Vašeg odgovora na liječenje.

Lijek će vam dati ljekar ili medicinska sestra sporom intravenskom injekcijom ili kap po kap.

Istovremena terapija sa statinima

Ako uzimate statine za smanjenje količine holesterola u krvi, tokom liječenja lijekom AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM, ljekar će Vam propisati poseban statin (vidjeti dio „Primjena drugih ljekova“).

Primjena kod djece i adolescenata

Primjena lijeka AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM se ne preporučuje kod djece.

S obzirom da lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM sadrži benzil alkohol, ovaj lijek se ne smije koristiti kod novorođenčadi i djece mlađe od 3 godine.

Ako ste uzeli više lijeka AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM nego što je trebalo

Nema podataka o predoziranju lijekom AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM. Moguća neželjena dejstva usljed predoziranja ovim lijekom su: usporen rad srca (sinusna bradikardija), zaustavljanje rada srca (zastoj srca), ubrzani rad srca (ventrikularna tahikardija), abnormalnosti srčanog ritma (torsades de pointes), poremećaji u cirkulaciji krvi (cirkulatorna insuficijencija) i oštećenje jetre.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM

Ovaj lijek se primjenjuje pod nadzorom medicinskog osoblja i nije vjerovatno da će neka doza biti izostavljena. Međutim, ako mislite da ste propustili dozu lijeka, obratite se Vašem ljekaru.

Nemojte uzimati duplu dozu da biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi i lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Sljedeći neželjena dejstva se mogu javiti prema sljedećoj učestalosti:

Česta (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)

• usporen srčani ritam (bradikardija). Ovo neželjeno dejstvo je generalno umjereno;
• reakcije na mjestu davanja injekcije, kao što su: bol, otok, crvenilo kože, nakupljanje tečnosti (edem), odumiranje ćelija kože (nekroza), curenje lijeka van vene (ekstravazacija), nakupljanje tečnosti u koži i tkivima (infiltracija), zapaljenje, otvrdnuće na mjestu injekcije (induracija), zapaljenje krvnih sudova sa ili bez krvnih ugrušaka (tromboflebitis i phlebitis), zapaljenje tkiva ispod kože (celulitis), infekcija, izmjena boje kože (promjene pigmentacije);
• smanjenje krvnog pritiska, obično umjereno i prolazno. Nakon predoziranja ili prebrzog ubrizgavanja, mogu se javiti slučajevi ozbiljnog smanjenja krvnog pritiska (hipotenzije) i iznenadnog smanjenja krvnog pritiska, ubrzanog srčanog ritma, blijede i plavičaste boje kože i sluzokože membrana (kolaps);
• svrab, osip praćen crvenilom (ekcem).

Veoma rijetka (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

• ozbiljno usporavanje srčanog ritma (izražena bradikardija) koje može zahtijevati prekid liječenja, posebno kod pacijenata sa izmijenjenim srčanim ritmom i starijih pacijenata;
• početak ili pogoršanje poremećaja srčanog ritma, sve do blokiranja srčane aktivnosti (vidjeti dio „Upozorenja i mjere opreza“);
• mučnina;
• neznatna promjena specifičnih testova funkcije jetre (transaminaza) koja se vraća u normalu sa smanjenjem doze ili bez bilo kakve specifične intervencije;
• poremećaji jetre (hepatopatija) sa promjenom specifičnih testova funkcije jetre i žutilom kože i beonjača. Ovi poremećaji mogu biti ozbiljni (otkazivanje jetre) i ponekad opasni po život i zahtijevaju prekid terapije;
• teška alergijska reakcija (anafilaktički šok);
• povećan pritisak unutar glave (benigna intrakranijalna hipertenzija, pseudotumorski cerebri);
• glavobolja;
• zapaljenje pluća sa kašljem i otežanim disanjem (intersticijalna pneumonija), koje se povlači prestankom terapije;
• ozbiljna bolest pluća koja se manifestuje ožiljcima tkiva koje oblaže pluća, kašljem, otežanim disanjem, gubitkom težine i umorom, ponekad opasim po život (plućna fibroza);
• ozbiljna bolest pluća gdje pluća nijesu u stanju da pravilno funkcionišu (sindrom "akutnog respiratornog distresa" kod odraslih), ponekad opasna po život;
• suženje bronhija i pogoršanje otežanog disanja (bronhospazam) kod pacijenata sa otežanim disanjem (teška respiratorna insuficijencija), a posebno kod pacijenata sa astmom;
• znojenje i naleti vrućine;
• loše opšte stanje, konfuzija ili slabost, mučnina, gubitak apetita, osjećaj razdražljivosti. Ovo bi mogla biti bolest koja se zove "sindrom neodgovarajućeg lučenja anti-diuretičkog hormona (SIADH)".

Nepoznata (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

• abnormalnosti srčanog ritma (torsades de pointes) (vidjeti dio „Primjena drugih ljekova “);
• poremećaji štitne žlijezde (hipertiroidizam);
• oticanje lica, šaka i stopala, usana, jezika ili grla (Quincke-ov edem);
• bol u leđima;
• smanjenje nekih krvnih ćelija (neutropenija, agranulocitoza);
• smanjena seksualna želja (libido)
• iznenadno zapaljenje pankreasa ((akutni) pankreatitis);
• konfuzija (delirijum), halucinacije;
• svrab (koprivnjača), po život opasne kožne reakcije koje karakterišu osip, plihovi, ljuštenje kože i bol (toksična epidermalna nekroliza (TEN), Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), bulozni dermatitis, reakcija na ljekove sa eozinofilijom i sistematskim simptomima (DRESS);
• smanjeno snabdijevanje krvlju i zapaljenje optičkog nerva (neuropatija i optički neuritis), sve do gubitka vida (vidjeti dio "Upozorenja i mjere opreza").

Kod oko 10% pacijenata može doći do plućne toksičnosti, ponekad opasne po život: upala pluća (pneumonija) koju karakteriše groznica, kašalj, bol u grudima i otežano disanje; teška bolest pluća koja se manifestuje ožiljcima plućnog tkiva, kašljem, otežanim disanjem, gubitkom tjelesne mase i umorom (plućna fibroza); zapaljenje membrane koja pokriva spoljašnji dio pluća (pleuritis); zapaljenska bolest pluća sa simptomima kao što su groznica, kašalj, opšta malaksalost, gubitak tjelesne mase i otežano disanje (obliterirajući bronhiolitis sa organizovanom pneumonijom). Ljekar može prekinuti terapiju i započeti drugu, odgovarajuću terapiju.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na pakovanju. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Ne čuvati u frižideru i ne zamrzavati.

Čuvanje na niskim temperaturama može dovesti do stvaranja kristalizovanog taloga. Ampule u kojima je prisutan talog ne smiju se koristiti.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM

• Aktivna supstanca je amjodaron hidrohlorid
• Pomoćne supstance su benzil alkohol, polisorbat 80, hlorovodonična kiselina ili natrijum hidroksid (q.s. pH 4.0-4.2), voda za injekcije (q.s. do 3 ml).

Kako izgleda lijek AMIODARONE CLORIDRATO BIOINDUSTRIA LIM i sadržaj pakovanja

Pakovanje od 5 ampula sa po 3 ml rastvora.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica

Kritskog odreda 4/1

81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Bioindustria Laboratorio Italiano Medicinali S.p.A.

Via De Ambrosiis 2/6

15067 Novi Ligure

Italija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/23/3905 – 2972 od 17.10.2023. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Oktobar, 2023. godine

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima

Doziranje i način primjene

U skladu sa farmaceutskim karakteristikama, rastvore koncentracije niže od 0.6 mg/ml ne treba primjenjivati. Koristiti samo izotonični 5%-tni rastvor dekstroze (glukoze). Ne dodavati druge preparate u infuzioni rastvor.

Intravenska infuzija

•Inicijalna doza: Standardna doza je 5 mg/kg tjelesne mase. Daje se isključivo kao razblažen rastvor u 250 ml 5%-onog rastvora glukoze, koji se primjenjuje u trajanju od 20 minuta do 2 sata. Ova doza se može ponoviti 2 ili 3 puta u toku 24 sata. Brzina infuzije se mora prilagoditi na osnovu kliničkog odgovora. Terapijski odgovor se javlja u roku od nekoliko minuta, a zatim se postepeno smanjuje. Stoga se mora započeti sljedeća infuzija.

•Doza održavanja: 10-20 mg/kg dnevno (u prosjeku 600 - 800 mg u toku 24 sata, do najviše 1200 mg u toku 24 sata), primijenjeno u 250 ml 5% rastvora glukoze, tokom nekoliko dana.

Od prvog dana infuzije potrebno je započeti prelazak na oralnu terapiju.

Intravenska injekcija

(vidjeti dio "Upozorenja i mjere opreza)

Doziranje je 5 mg/kg, period primjene injekcije ne smije biti kraći od 3 minuta. Amjodaron se ne smije miješati niti primjenjivati s drugim preparatima u istoj injekciji.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost primjene amjodarona kod djece nije utvrđena.

Zbog prisustva benzil alkohola, intravenska primjena amjodarona je kontraindikovana kod novorođenčadi, dojenčadi i djece do 3 godine starosti.

Mjere opreza pri upotrebi lijeka

Amjodaron intravenski treba koristiti samo u odjeljenju za specijalnu njegu pod stalnim praćenjem (EKG i krvni pritisak).

Da bi se izbjegle reakcije na mjestu injekcije, amjodaron i.v. treba, kad god je to moguće, da se primjenjuje putem centralne venske linije (vidjetio dio 4.8). Treba biti oprezan u slučaju hipotenzije, teške respiratorne insuficijencije, nekompenzovane ili teške srčane insuficijencije.

Anestezija

Prije operacije potrebno je obavijestiti anesteziologa da se pacijent liječi amjodaronom.

Posebna upozorenja i mjere opreza

- Intravenska injekcija se generalno ne preporučuje zbog hemodinamskih efekata (teška hipotenzija, kardiovaskularni kolaps); intravenska infuzija je poželjnija kad god je to moguće.

- Intravensku injekciju treba izvoditi samo u hitnim slučajevima kada su alternativne terapije neuspješne i samo u jedinici intenzivne njege uz kontinuirano praćenje (EKG, krvni pritisak).

- Doziranje je 5 mg/kg tjelesne mase; amjodaron treba ubrizgati u roku od najmanje 3 minuta. Intravenska injekcija ne bi trebalo da se ponavlja nakon manje od 15 minuta od prve injekcije, čak iako je u pitanju samo 1 ampula (moguć je ireverzibilni kolaps). Tokom tretmana treba izbjegavati direktnoj izlaganje sunčevoj svjetlosti.

- Nemojte miješati druge preparate u istom špricu. Nemojte ubrizgavati druge preparate u istu liniju. Ako treba nastaviti sa primjenom amjodarona, to bi trebalo da bude intravenskom infuzijom.

- Upotreba pribora ili uređaja za primjenu koji sadrže plastifikatore kao što je DEHP (di-2- etilheksilftalat) u prisustvu amjodarona može dovesti do ispiranja DEHP-a. Kako bi se smanjila izloženost pacijenta DEHP-u, preporučuje se primijeniti konačni rastvor amjodarona za infuziju koristeći opremu bez DEHP-a.

Za više informacija pogledajte Sažetak karakteristika lijeka.