AGNIS® 50mg tableta

Vildagliptin je indikovan u terapiji diabetes mellitus-a tipa 2 kod odraslih:

Kao monoterapija

-kod pacijenata koji nijesu adekvatno kontrolisani samo dijetom i fizičkom aktivnošću i kod kojih je upotreba metformina neadekvatna zbog kontraindikacija ili netolerancije.

Kao dvojna terapija u kombinaciji sa:

-metforminom, kod pacijenata sa nedovoljnom kontrolom glikemije uprkos maksimalno tolerisanoj dozi

metformina kao monoterapije,

-derivatom sulfonilureje, kod pacijenata sa nedovoljnom kontrolom glikemije uprkos maksimalno tolerisanoj dozi derivata sulfonilureje i kod kojih je upotreba metformina neadekvatna zbog kontraindikacija ili netolerancije,

-tiazolidindionom, kod pacijenata sa nedovoljnom kontrolom glikemije i kod kojih je upotreba tiazolidindiona adekvatna.

Kao trojna oralna terapija u kombinaciji sa:

-derivatom sulfonilureje i metforminom kada dijeta i fizička aktivnost uz dvojnu terapiju ovim ljekovima ne omogućavaju odgovarajuću kontrolu glikemije.

Vildagliptin je takođe indikovan za upotrebu u kombinaciji sa insulinom (sa ili bez metformina) kada dijeta i fizička aktivnost uz stabilnu dozu insulina ne omogućavaju odgovarajuću kontrolu glikemije.

Doziranje

Odrasli

Kada se upotrebljava kao monoterapija, u kombinaciji sa metforminom, u kombinaciji sa tiazolidindionom, u kombinaciji sa metforminom i derivatom sulfonilureje, ili u kombinaciji sa insulinom (sa ili bez metformina), preporučena dnevna doza vildagliptina je 100 mg, koja se daje kao jedna doza od 50 mg ujutro i jedna doza od 50 mg uveče.

Kada se koristi u dvojnoj kombinaciji sa derivatom sulfonilureje, preporučena doza vildagliptina je 50 mg jednom dnevno koja se uzima ujutro. U ovoj grupi pacijenata, vildagliptin 100 mg dnevno nije imao bolji efekat od 50 mg vildagliptina uzetog jednom dnevno.

Kada se primjenjuje u kombinaciji sa derivatom sulfonilureje, može se razmotriti niža doza derivata sulfonilureje kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije.

Ne preporučuju se doze veće od 100 mg.

Ako se propusti doza lijeka Agnis, treba je uzeti čim se pacijent sjeti. Dvostruka doza se ne smije uzimati istog dana.

Bezbjednost i efikasnost vildagliptina kao trojne oralne terapije u kombinaciji sa metforminom i tiazolidindionom nije utvrđena.

Dodatne informacije kod posebnih populacija

Starije osobe (≥ 65 godina)

Nije potrebno podešavanje doze kod starijih pacijenata (vidjeti takođe odjeljke 5.1. i 5.2.)

Oštećenje bubrežne funkcije

Nije potrebno podešavanje doze kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina ≥ 50 ml/min). Kod pacijenata sa umjerenim ili teškim oštećenjem bubrežne funkcije ili u terminalnom stadijumu bubrežne bolesti (ESRD), preporučena doza lijeka Agnis je 50 mg jednom dnevno (vidjeti takođe odjeljke 4.4, 5.1. i 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Lijek Agnis ne bi trebalo upotrebljavati kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre, uključujući pacijente koji su prije započinjanja terapije imali tri puta veće vrijednosti alanin aminotransferaze (ALT) ili aspartat aminotransferaze (AST) od normalnih (vidjeti takođe odjeljke 4.4 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Lijek Agnis se ne preporučuje kod djece i adolescenata (mlađih od 18 godina). Bezbjednost i efikasnost lijeka Agnis kod djece i adolescenata (mlađih od 18 godina) nije utvrđena. Nema dostupnih podataka (vidjeti takođe odjeljak 5.1.).

Način primjene

Oralna primjena.

Lijek Agnis se može primjenjivati sa ili bez hrane (vidjeti takođe odjeljak 5.2.).

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koje pomoćne supstance navedene u odjeljku 6.1.

Opšta

Lijek Agnis nije zamjena za insulin kod pacijenata kojima je neophodan insulin. Lijek Agnis ne treba upotrebljavati kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1 ili za terapiju dijabetesne ketoacidoze.

Oštećenje bubrežne funkcije

Postoji ograničeno iskustvo kod pacijenata sa terminalnim stadijumom bubrežne bolesti (ESRD) koji su na hemodijalizi. Zbog toga lijek Agnis treba primjenjivati sa oprezom kod ovih pacijenata (vidjeti takođe odjeljke 4.2, 5.1. i 5.2.).

Oštećenje funkcije jetre

Lijek Agnis ne treba upotrebljavati kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre, uključujući pacijente koji su prije započinjanja terapije imali ALT ili AST 3 puta veće od normalnih vrijednosti (vidjeti takođe odjeljke 4.2. i 5.2.).

Praćenje enzima jetre

Prijavljeni su rijetki slučajevi disfunkcije jetre (uključujući hepatitis). U ovim slučajevima, pacijenti su bili uglavnom asimptomatski bez kliničkih sekvela i testovi funkcije jetre su se vratili na normalne vrijednosti poslije prekida terapije. Testove funkcije jetre trebalo bi izvoditi prije početka terapije lijekom Agnis da bi se utvrdile početne vrijednosti kod pacijenta. Testove funkcije jetre bi trebalo pratiti tokom terapije lijekom Agnis u intervalu od 3 mjeseca tokom prve godine terapije, a nakon toga povremeno. Kod pacijenata kod kojih se razvije povišenje nivoa transaminaza trebalo bi uraditi drugu procjenu funkcije jetre, da bi se potvrdio nalaz, i nakon toga treba češće raditi funkcionalne testove jetre dok se vrijednosti ne vrate u normalu. Ukoliko se porast nivoa AST ili ALT koji je trostruko viši od normalnih vrijednosti ili veći održava, preporučuje se prekid terapije lijekom Agnis.

Pacijenti kod kojih se javi žutica ili drugi znaci koji ukazuju na disfunkciju jetre treba da prekinu terapiju lijekom Agnis.

Nakon obustavljanja terapije lijekom Agnis i normalizacije funkcionalnih testova jetre, terapiju lijekom Agnis ne treba ponovo započinjati.

Srčana insuficijencija

Kliničko ispitivanje vildagliptina kod pacijenata sa New York Heart Association (NYHA) funkcionalnom klasom I-III pokazalo je da liječenje vildagliptinom nije povezano sa promjenom u funkciji lijeve komore ili pogoršanjem već postojeće kongestivne srčane insuficijencije u poređenju sa placebom. Klinička iskustva kod pacijenata sa NYHA funkcionalnom klasom III liječenih vildagliptinom još uvijek su ograničena, pa se na temelju rezultata ne mogu donositi zaključci (vidjeti takođe odjeljak 5.1).

Nema iskustva sa primjenom vildagliptina u kliničkim studijama sa pacijentima NYHA funkcionalne klase IV i zbog toga se ne preporučuje kod ovih pacijenata.

Poremećaji kože

Kožne lezije, uključujući plikove i ulceracije, koje su se javljale na ekstremitetima majmuna, prijavljene su u pretkliničkim toksikološkim studijama (vidjeti odjeljak 5.3). Iako se kožne lezije nijesu javljale sa povišenom incidencom u kliničkim studijama, postoje ograničena iskustva kod pacijenata sa dijabetesom koji su imali komplikacije na koži. Dodatno, nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi buloznog i eksfolijativnog oštećenja na koži. Zbog toga, radi održavanje rutinske njege pacijenata sa dijabetesom, preporučuje se praćenje kožnih poremećaja kao što su plikovi i ulceracije.

Akutni pankreatitis

Primjena vildagliptina je bila povezana sa rizikom od pojave akutnog pankreatitisa. Pacijente bi trebalo informisati o prirodi simptoma akutnog pankreatitisa.

Ako se sumnja na pankreatitis, uzimanje vildagliptina treba obustaviti; ako je potvrđeno stanje akutnog pankreatitisa, ne treba započinjati sa ponovnom primjenom vildagliptina. Potreban je oprez kod pacijenata koji su imali akutni pankreatitis u anamnezi.

Hipoglikemija

Poznato je da derivati sulfonilureje izazivaju hipoglikemiju. Pacijenti koji primaju vildagliptin u kombinaciji sa derivatom sulfonilureje mogu biti pod rizikom od razvoja hipoglikemije. Stoga, može se razmotriti niža doza derivata sulfonilureje kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije.

Pomoćne supstance

Agnis tablete sadrže laktozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim problemima nepodnošenja galaktoze, deficijencijom Lapp laktaze ili glukozo-galaktoznom malapsorpcijom ne treba da uzimaju ovaj lijek.

Vildagliptin ima nizak potencijal za interakcije sa ljekovima koji se uzimaju istovremeno. Pošto vildagliptin nije supstrat za citohrom P (CYP) 450 enzime niti inhibira ili indukuje CYP 450 enzime, mala je vjerovatnoća interakcije sa aktivnim supstancama koje su supstrati, inhibitori ili induktori ovih enzima.

Kombinacija sa pioglitazonom, metforminom i gliburidom

Rezultati studija sprovedenih sa ovim oralnim antidijabeticima nijesu pokazali klinički značajne farmakokinetičke interakcije.

Digoksin (Pgp supstrat), varfarin (CYP2C9 supstrat)

Kliničke studije izvedene na zdravim ispitanicima nijesu pokazale klinički značajne farmakokinetičke interakcije. Ipak, ovo nije potvrđeno u ciljnoj populaciji.

Kombinacija sa amlodipinom, ramiprilom, valsartanom ili simvastatinom

Studije interakcije sa drugim ljekovima na zdravim dobrovoljcima su sprovedene sa amlodipinom, ramiprilom, valsartanom i simvastatinom. U ovim studijama nijesu zapažene klinički značajne farmakokinetičke interakcije nakon istovremene primjene sa vildagliptinom.

Kombinacija sa ACE inhibitorima

Može postojati povećani rizik od angioedema kod pacijenata koji istovremeno uzimaju ACE inhibitore (vidjeti odjeljak 4.8).

Kao i kod drugih oralnih antidijabetika, hipoglikemijski efekat vildagliptina može biti umanjen izvjesnim aktivnim supstancama, uključujući tiazide, kortikosteroide, tireoidne ljekove i simpatomimetike.

Plodnost

Nijesu sprovedena ispitivanja o uticaju lijeka Agnis na plodnost kod ljudi (vidjeti odjeljak 5.3).

Trudnoća

Ne postoje adekvatni podaci o upotrebi vildagliptina kod trudnica. Studije sa životinjama su pokazale reproduktivnu toksičnost pri visokim dozama (vidjeti odjeljak 5.3). Potencijalni rizik za ljude je nepoznat. Zbog nedovoljno podataka o primjeni lijeka kod ljudi, lijek Agnis se ne smije uzimati tokom trudnoće.

Dojenje

Nije poznato da li se vildagliptin izlučuje u humano mlijeko. Studije sa životinjama su pokazale da se vildagliptin izlučuje u mlijeko. Lijek Agnis ne treba upotrebljavati tokom dojenja.

Nijesu sprovedene studije o efektima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Pacijenti koji osjete vrtoglavicu kao neželjenu reakciju, treba da izbegavaju upravljanje vozilima ili rukovanje mašinama.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Podaci koji se tiču predoziranja vildagliptinom su ograničeni.

Simptomi

Informacije o vjerovatnim simptomima predoziranja su uzeti iz studije tolerancije rastućih doza sa zdravim ispitanicima koji su uzimali vildagliptin tokom 10 dana. Sa 400 mg, postojalo je tri slučaja sa bolovima u mišićima, i pojedinačni slučajevi blage i prolazne parestezije, groznice, edema i prolaznog povećanja nivoa lipaza. Sa 600 mg, jedan ispitanik je imao edem stopala i ruku, povišenje nivoa kreatinin fosfokinaze (CPK), aspartat aminotransferaze (AST), C-reaktivnog proteina (CRP) i mioglobina. Druga tri ispitanika su imala edem stopala, sa parestezijom u dva slučaja. Svi simptomi i laboratorijske abnormalnosti su nestajali bez liječenja nakon prekida studije sa lijekom.

Vođenje terapije

U slučaju predoziranja, preporučuje se suportivna terapija. Vildagliptin se ne može ukloniti dijalizom. Ipak, glavni hidrolitički metabolit (LAY 151) se može ukloniti hemodijalizom.

Farmakoterapijska grupa: Antidijabetici, inhibitori dipeptidil peptidaze 4 (DDP-4)

ATC kod: A10BH02

Vildagliptin, pripadnik klase pojačivača funkcije Langerhansovih ostrvaca, je moćan i selektivan inhibitor dipeptidil peptidaze 4 (DPP-4).

Mehanizam djelovanja

Primjena vildagliptina dovodi do brze i kompletne inhibicije aktivnosti DPP-4, dovodeći do povišenja endogenih nivoa inkretinskih hormona GLP-1 (peptid sličan glukagonu 1) i GIP (glukozo-zavisni insulinotropni polipeptid) našte i postprandijalno.

Farmakodinamski efekat

Povišenjem endogenih nivoa ovih inkretinskih hormona, vildagliptin pojačava osjetljivost beta-ćelija na glukozu, dovodeći do poboljšane glukozo-zavisne sekrecije insulina. Terapija sa 50-100 mg vildagliptina dnevno kod pacijenata sa dijabetesom tipa 2 značajno poboljšava funkciju markera beta-ćelija uključujući HOMA-β (Homeostasis Model Assessment-β), odnos proinsulina prema insulinu i parametre odgovora beta-ćelija iz testa tolerancije obroka sa čestim uzorkovanjem. Kod ispitanika koji nemaju dijabetes (normalna glikemija), vildagliptin ne stimuliše sekreciju insulina niti smanjuje nivo glukoze.

Povećanjem nivoa endogenog GLP-1, vildagliptin takođe pojačava osjetljivost alfa-ćelija na glukozu, dovodeći do sekrecije glukagona koja je više glukozo-odgovarajuća.

Pojačano povećanje insulin/glukagon odnosa tokom hiperglikemije nastale zbog povišenog nivoa inkretinskih hormona rezultuje padom hepatičke produkcije glukoze našte i postprandijalno, što dovodi do smanjivanja glikemije.

Poznati efekti povišenog nivoa GLP-1, koji dovode do odlaganja pražnjenja želuca, nijesu zabilježeni kod terapije vildagliptinom.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Više od 15000 pacijenata sa dijabetesom tipa 2 učestvovalo je u dvostruko-slijepim placebo- ili aktivno kontrolisanim kliničkim studijama tokom više od 2 godine trajanja terapije. U ovim studijama, vildagliptin je uzimalo više od 9000 pacijenata sa dnevnom dozom od 50 mg jednom dnevno, 50 mg dva puta dnevno ili 100 mg jednom dnevno. Više od 5000 muškaraca i više od 4000 žena je dobilo 50 mg ili 100 mg vildagliptina dnevno.Više od 1900 pacijenata koji su uzimali 50 mg vildagliptina jednom dnevno ili 100 mg dnevno bili su ≥ 65 godina starosti. U ovim studijama vildagliptin je dat kao monoterapija kod pacijenata sa dijabetesom tipa 2 koji nijesu uzimali ljekove ili je dat u kombinaciji kod pacijenata sa neadekvatnom kontrolom ostvarenom drugim ljekovima za terapiju dijabetesa.

Sveukupno, vildagliptin je poboljšavao kontrolu glikemije kada je dat kao monoterapija ili kada se koristio u kombinaciji sa metforminom, derivatom sulfonilureje i tiazolidindionom, mjereno prema klinički značajnom smanjenju HbA1c od početnih vrijednosti do parametara u studiji (vidjeti Tabelu 8).

U kliničkim studijama, amplituda smanjenja HbA1c sa vildagliptinom bila je veća kod pacijenata sa većim početnim vrijednostima HbA1c.

U 52-nedjeljnoj dvostruko-slijepoj kontrolisanoj studiji, vildagliptin (50 mg dvaput dnevno) je smanjio početne vrijednosti HbA1c za -1% u odnosu na -1,6% sa metforminom (titrirano do 2 g/dnevno), statistička neinferiornost nije postignuta. Pacijenti na terapiji vildagliptinom prijavili su značajno nižu incidencu gastrointestinalnih neželjenih reakcija nasuprot onih na terapiji metforminom.

U 24-nedjeljnoj dvostruko-slijepoj kontrolisanoj studiji, vildagliptin (50 mg dvaput dnevno) je upoređivan sa rosiglitazonom (8 mg jedanput dnevno). Prosječno smanjenje je bilo -1,20% sa vildagliptinom i -1,48% sa rosiglitazonom kod pacijenata sa prosječnim početnim vrijednostima HbA1c od 8,7%. Pacijenti koji su uzimali rosiglitazon imali su prosječno povećanje tjelesne mase (+1,6 kg) dok oni koji su uzimali vildagliptin nijesu imali povećanje tjelesne mase (-0,3 kg). Incidenca perifernog edema je bila niža u grupi sa vildagliptinom nego u grupi sa rosiglitazonom (2,1% nasuprot 4,1%).

U kliničkoj studiji koja je trajala 2 godine, vildagliptin (50 mg dvaput dnevno) je upoređivan sa gliklazidom (do 320 mg/dan). Poslije dvije godine, prosječno smanjenje HbA1c je bilo -0,5% za vildagliptin i -0,6% za gliklazid, od prosječnih početnih vrijednosti HbA1c od 8,6%. Statistička neinferiornost nije postignuta. Vildagliptin je bio povezan sa manje hipoglikemijskih događaja (0,7%) nego gliklazid (1,7%).

U 24-nedjeljnoj studiji, vildagliptin (50 mg dvaput dnevno) je upoređivan sa pioglitazonom (30 mg jedanput dnevno) kod pacijenata koji nijesu postigli adekvatnu kontrolu metforminom (prosječna dnevna doza: 2020 mg). Prosječna smanjenja od početnih vrijednosti HbA1c od 8,4% su bila -0,9% za vildagliptin koji je dodat metforminu i -1,0% sa pioglitazonom koji je dodat metforminu. Prosječno povećanje tjelesne mase od +1,9 kg je zabilježeno kod pacijenata koji su uzimali pioglitazon koji je dodat metforminu, u odnosu na +0,3 kg kod onih koji su uzimali vildagliptin koji je dodat metforminu.

U kliničkoj studiji koja je trajala 2 godine, vildagliptin (50 mg dvaput dnevno) je upoređivan sa glimepiridom (do 6 mg/dan - prosječna doza za dvije godine: 4,6 mg) kod pacijenata liječenih metforminom (prosječna dnevna doza: 1894 mg). Poslije 1 godine prosječno smanjenje HbA1c je bilo -0,4% sa vildagliptinom koji je dodat metforminu i -0,5% sa glimepiridom koji je dodat metforminu, od početnih vrijednosti HbA1c od 7,3%. Promjena tjelesne mase sa vildagliptinom je bila -0,2 kg nasuprot +1,6 kg sa glimepiridom. Incidenca hipoglikemije je bila značajno niža u grupi sa vildagliptinom (1,7%) u odnosu na grupu sa glimepiridom (16,2%). Pri određivanju parametara studije (2 godine), HbA1c je bio sličan početnim vrijednostima u obije terapijske grupe, a razlike u tjelesnoj masi i hipoglikemiji su se održavale.

U 52-nedjeljnoj studiji, vildagliptin (50 mg dvaput dnevno) je upoređivan sa gliklazidom (prosječna dnevna doza: 229,5 mg) kod pacijenata koji nijesu imali adekvatnu kontrolu sa metforminom (doze metformina na početku 1982 mg/dan). Poslije 1 godine, prosječno smanjenje HbA1c je bilo -0,81% sa vildagliptinom koji je dodat metforminu (prosječna početna vrijednost HbA1c 8,4%) i -0,85% sa gliklazidom koji je dodat metforminu (prosječna početna vrijednost HbA1c 8,5%); statistička neinferiornost je postignuta (95% CI -0,11 – 0,20). Promjena tjelesne mase sa vildagliptinom je bila +0,1 kg u poređenju sa porastom tjelesne mase od +1,4 kg sa gliklazidom.

U 24-nedjeljnoj studiji, procjenjivana je efikasnost fiksne dozne kombinacije vildagliptina i metformina (postepeno titrirano u dozama od 50 mg/500 mg dvaput dnevno ili 50 mg/1000 mg dvaput dnevno) kao inicijalne terapije kod pacijenata koji se ranije nijesu liječili. Vildagliptin/metformin 50 mg/1000 mg dvaput dnevno smanjio je HbA1c za -1,82%, vildagliptin/metformin 50 mg/500 mg dvaput dnevno za -1,61%, metformin 1000 mg dvaput dnevno za -1,36% i vildagliptin 50 mg dvaput dnevno za -1,09% od početnih vrijednosti HbA1c od 8,6%. Smanjivanje HbA1c je bilo veće kod pacijenata koji su imali početne vrijednosti ≥10,0%.

Multicentrična, randomizovana, dvostruko-slijepa, placebo-kontrolisana studija u trajanju od 24 nedjelje je sprovedena kako bi se ocijenio efekat terapije vildagliptinom datim 50 mg jednom dnevno u poređenju sa placebom kod 515 pacijenata sa dijabetesom tipa 2 i umjerenim oštećenjem bubrega (N=294) ili teškim oštećenjem bubrega (N=221). 68,8% pacijenata sa umjerenim i 80,5% pacijenata sa teškim oštećenjem bubrega su liječeni insulinom (srednja dnevna doza od 56 odnosno 51,6 jedinica) na početku. Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem bubrega vildagliptin je značajno smanjio HbA1c u poređenju s placebom (razlika od -0,53%) u odnosu na srednju početnu vrijednost od 7,9%. Kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrega, vildagliptin je značajno smanjio HbA1c u poređenju s placebom (razlika od -0,56%) u odnosu na srednju početnu vrijednost od 7,7%.

24-nedjeljno, randomizovano, dvostruko slijepo, placebom kontrolisano ispitivanje sprovedeno je kod 318 pacijenata kako bi se procijenila efikasnost i bezbjednost primjene vildagliptina (50 mg dvaput dnevno) u kombinaciji sa metforminom (≥1500 mg jedanput dnevno) i glimepiridom (≥4 mg jedanput dnevno). Vildagliptin u kombinaciji s metforminom i glimepiridom značajno je snizio HbA1c u poređenju s placebom. Srednje sniženje, prilagođeno s obzirom na placebo, u odnosu na srednju početnu vrijednost HbA1c od 8,8% bilo je -0,76%.

24-nedjeljno, randomizovano, dvostruko slijepo, placebom kontrolisano ispitivanje sprovedeno je kod 449 pacijenta kako bi se ocijenila efikasnost i bezbjednost primjene vildagliptina (50 mg jedanput dnevno) u kombinaciji sa stabilnom dozom bazalnog ili premiksovanog insulina (srednja dnevna doza od 41 jedinice), uz istovremenu primjenu metformina (N=276) ili bez istovremene primjene metformina (N=173). Vildagliptin u kombinaciji sa insulinom značajno je snizio HbA1c u poređenju s placebom. U ukupnoj populaciji srednje sniženje, prilagođeno s obzirom na placebo, u odnosu na srednju početnu vrijednost HbA1c 8,8% bilo je -0,72%. U podgrupama liječenim insulinom sa ili bez istovremene primjene metformina srednje sniženje HbA1c, prilagođeno s obzirom na placebo, bilo je -0,63%, odnosno -0,84%. Incidenca hipoglikemije u ukupnoj populaciji bila je 8,4% u grupi liječenoj vildagliptinom, odnosno 7,2% u grupi liječenoj placebom. Kod pacijenata koji su primali vildagliptin nije došlo do povećanja tjelesne težine (+0,2 kg), dok je kod onih pacijenata koji su primali placebo došlo do smanjenja tjelesne težine (-0,7 kg).

U drugom 24-nedjeljnom ispitivanju pacijenata s uznapredovalim dijabetesom tipa 2 kod kojih terapijom insulinom nije postignuta odgovarajuća kontrola (prosječna doza insulina kraćeg ili dužeg djelovanja 80 IU/dan), srednje sniženje HbA1c kad je vildagliptin (50 mg jedanput dnevno) bio dodat insulinu bilo je statistički značajno veće nego kad je insulinu bio dodat placebo (0,5% u odnosu na 0,2%). Incidenca hipoglikemije bila je niža u grupi liječenoj vildagliptinom nego u grupi liječenoj placebom (22,9% u odnosu na 29,6%).

Multicentrično, randomizovano, dvostruko slijepo ispitivanje u trajanju od 52 nedjelje sprovedeno je kod pacijenata sa dijabetesom tipa 2 i kongestivnom srčanom insuficijencijom (NYHA funkcionalna klasa IIII) da bi se ocijenio efekat vildagliptina 50 mg dvaput na dan (N=128) u poređenu sa placebom (N=126) na ejekcionu frakciju lijeve komore (eng. left-ventricular ejection fraction, LVEF). Vildagliptin nije bio povezan s promjenom u funkciji lijeve komore ili pogoršanjem već postojeće kongestivne srčane insuficijencije. Procijenjeni kardiovaskularni događaji bili su uopšteno uravnoteženi. Bilo je više kardiovaskularnih događaja kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom NYHA klase III liječenih vildagliptinom u poređenju sa placebom. Međutim, postojale su nejednakosti u početnom kardiovaskularnom riziku u korist placeba, a broj događaja bio je nizak, što onemogućuje čvrste zaključke. Vildagliptin je značajno smanjio HbA1c poređenju sa placebom (razlika 0,6%) od srednje početne vrijednosti od 7,8% nakon 16 nedjelja. U podgrupi sa NYHA klasom III, smanjenje HbA1c u poređenju sa placebom bilo je manje (razlika 0,3%), ali taj je zaključak ograničen malim brojem pacijenata (n=44). Incidenca hipoglikemije u cjelokupnoj populaciji bila je 4,7% u grupi koja je primala vildagliptin i 5,6% u grupi koja je primala placebo.

Kardiovaskularni rizik

Sprovedena je meta-analiza nezavisno i prospektivno utvrđenih kardiovaskularnih događaja, iz 37 kliničkih studija monoterapije i kombinovane terapije, faza III i IV trajanja do više od 2 godine (srednje vrijeme izloženosti bilo je 50 nedjelja za vildagliptin i 49 nedjelje za komparatore) i pokazala je da liječenje vildagliptinom nije bilo povezano sa povećanjem kardiovaskularnog rizika u poređenju sa komparatorima. Kompozitna mjera ishoda za ozbiljne kardiovaskularne neželjene događaje (OKVND) koji uključuju i akutni infarkt miokarda, šlog ili kardiovaskularnu smrt, bila je slična za vildagliptin u poređenju sa kombinovanim aktivnim i placebo komparatorima [odnos rizika po Mantel–Haenszel-ovoj metodi (MH OR) 0,82 (95% CI 0,611,11)]. Ozbiljni kardiovaskularni neželjeni događaji dogodili su se kod 83 od 9599 (0,86%) pacijenata liječenih vildagliptinom i kod 85 od 7102 (1,20%) pacijenata u grupi koja je primala komparator. Procjena svake pojedinačne komponente OKVND nije pokazala povećani rizik (sličan MH OR). Potvrđeni događaji srčane insuficijencije (SI), definisani kao srčana insuficijencija koja zahtijeva hospitalizaciju ili novi slučajevi srčane insuficijencije, prijavljeni su kod 41 (0,43%) pacijenata liječenih vildagliptinom i kod 32 (0,45%) pacijenata liječenih komparatorima sa MH odnosom rizika 1,08 (95% CI 0,68-1,70).

Tabela 8 Ključni rezultati efikasnosti vildagliptina u placebo-kontrolisanim studijama monoterapije i u studijama dodatne kombinovane terapije (primarna efikasnost ITT populacije)

Pedijatrijska populacija

Evropska agencija za ljekove izuzela je obavezu podnošenja rezultata ispitivanja sa vildagliptinom u svim podgrupama pedijatrijske populacije za dijabetes tipa 2 (vidjeti odjeljak 4.2. za informacije o upotrebi u pedijatriji).

Resorpcija

Nakon oralnog davanja našte, vildagliptin se brzo resorbuje, sa maksimalnom koncentracijom u plazmi postignutom za 1,7 h. Hrana blago odlaže vrijeme do maksimalne koncentracije u plazmi na 2,5 h, ali ne mijenja ukupnu izloženost (PIK). Uzimanje vildagliptina sa hranom dovelo je do smanjenja Cmax (19%). Ipak, amplituda promjene nije klinički značajna, tako da se lijek Agnis može uzimati sa ili bez hrane. Apsolutna bioraspoloživost je 85%.

Distribucija

Vezivanje vildagliptina za proteine plazme je nisko (9,3%), a distribucija vildagliptina je podjednaka između plazme i eritrocita. Srednji volumen raspodjele vildagliptina u ravnotežnom stanju nakon intravenskog davanja (Vss) je 71 litar, što sugeriše ekstravaskularnu raspodjelu.

Biotransformacija

Metabolizam je glavni put eliminacije vildagliptina kod ljudi, na koji odlazi 69% doze. Glavni metabolit

(LAY151) je farmakološki neaktivan i produkt je hidrolize cijano-dijela, na koji odlazi 57% doze, koji je praćen proizvodom amidne hidrolize (4% doze). In vitro podaci na mikrozomima humanog bubrega ukazuju na to da bubreg može biti jedan od glavnih organa koji doprinosi hidrolizi vildagliptina do njegovog glavnog inaktivnog metabolita, LAY151. DPP-4 djelimično doprinosi hidrolizi vildagliptina, na osnovu in vivo studije na DPP-4 deficijentnim pacovima. Vildagliptin se ne metaboliše enzimima CYP P450 u mjerljivom opsegu. Prema tome, metabolički klirens vildagliptina nije zahvaćen djelovanjem istovremeno primjenjivanih ljekova koji su inhibitori i/ili induktori CYP450. In vitro studije su pokazale da vildagliptin ne inhibira/indukuje enzime citohroma CYP450. Zbog toga, nije vjerovatno da će vildagliptin uticati na metabolički klirens istovremeno primjenjivanih ljekova koji se metabolišu preko CYP 1A2, CYP 2C8, CYP 2C9, CYP 2C19, CYP 2D6, CYP 2E1 ili CYP 3A4/5.

Eliminacija

Nakon oralnog davanja [14C] vildagliptina, približno 85% doze se izlučuje u urin, a 15% doze se nalazi u fecesu. Na izlučivanje preko bubrega nepromijenjenog vildagliptina odlazi 23% doze nakon oralnog uzimanja. Nakon intravenskog davanja zdravim osobama, ukupni plazma klirens vildagliptina je 41 l/h a bubrežni klirens vildagliptina je 13 l/h. Poluvrijeme eliminacije poslije intravenskog davanja je približno 2h. Poluvrijeme eliminacije nakon oralnog uzimanja je približno 3h.

Linearnost/nelinearnost

Cmax vildagliptina i PIK vildagliptina rastu na približno dozno proporcionalni način u okviru terapijskih opsega doze.

Karakteristike posebnih grupa pacijenata

Pol

Nijesu zapažene klinički značajne razlike u farmakokinetici vildagliptina između zdravih žena i muškaraca u širokom rasponu godina starosti i indeksa tjelesne mase (BMI). Pol ne utiče na inhibiciju DPP-4 vildagliptinom.

Godine starosti

Kod zdravih starijih ispitanika (≥70 godina), ukupna izloženost vildagliptinu (10mg jednom dnevno) je bila povećana za 32%, sa porastom od 18% u maksimalnoj koncentraciji u plazmi u poređenju sa mlađim zdravim ispitanicima (18-40 godina). Ove promjene se ipak ne smatraju klinički značajnim. Godine starosti ne utiču na inhibiciju DPP-4 vildagliptina.

Poremećaj funkcije jetre

Dejstvo poremećene funkcije jetre na farmakokinetiku vildagliptina ispitivano je kod pacijenata sa blagim, umjerenim i teškim poremećajem funkcije jetre na osnovu Child-Pugh skora (u rasponu od 6 za blagi do 12 za teški oblik) u poređenju sa zdravim ispitanicima. Izloženost vildagliptinu poslije pojedinačne doze kod pacijenata sa blagim i umjerenim poremećajem funkcije jetre bila je smanjena (20%, odnosno 8%), dok je izloženost vildagliptinu za pacijente sa teškim poremećajem bila povećana za 22%. Maksimalna promjena (povećanje ili smanjenje) izloženosti vildagliptinu je ~30%, što se ne smatra klinički značajnim. Nije bilo korelacije između težine poremećaja funkcije jetre i promjena u izloženosti vildagliptinu.

Poremećaj funkcije bubrega

Otvoreno ispitivanje sa višestrukim dozama bilo je sprovedeno kako bi se ocijenila farmakokinetika niže terapijske doze vildagliptina (50 mg jednom dnevno) kod pacijenata sa različitim stepenima hroničnog oštećenja bubrega definisanog klirensom kreatinina (blago: 50 do < 80 ml/min, umjereno: 30 do < 50 ml/min i teško: < 30 ml/min) u poređenju s normalnim zdravim kontrolnim ispitanicima.

PIK vildagliptina povećao se u prosjeku 1,4; 1,7 odnosno 2 puta kod pacijenata sa blagim, umjerenim, odnosno teškim oštećenjem bubrega, u poređenju s normalnim zdravim ispitanicima. PIK metabolita LAY151 i BQS867 povećao se u prosjeku oko 1,5; 3 odnosno 7 puta kod pacijenata s blagim, umjerenim, odnosno teškim oštećenjem bubrega. Ograničeni podaci dobijeni od pacijenata koji su u završnoj fazi bubrežne bolesti (ESRD) upućuju da je izloženost vildagliptinu slična onoj kod pacijenata s teškim oštećenjem bubrega. Koncentracije LAY151 bile su otprilike 2-3 puta više nego kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrega.

Vildagliptin je bio uklonjen hemodijalizom u ograničenoj mjeri (3% tokom hemodijalize u trajanju od 3-4 sata, a koja je počela 4 sata nakon doziranja).

Etnička grupa

Ograničeni podaci ukazuju da rasa nema nikakav značajan uticaj na farmakokinetiku vildagliptina.

Zapažena su odlaganja u intra-kardijalnom sprovođenju impulsa kod pasa sa dozom bez efekta od 15 mg/kg (7-struka izloženost kod ljudi na osnovu Cmax).

Akumulacija pjenastih alveolarnih makrofaga u plućima je zabilježena kod pacova i miševa. Doza bez efekta kod pacova je bila 25 mg/kg (5-struka izloženost kod ljudi na osnovu PIK-a) i kod miševa 750 mg/kg (142-struka izloženost kod ljudi).

Gastrointestinalni simptomi, posebno meka stolica, mukiodna stolica, dijareja i pri višim dozama, krv u stolici su zabilježeni kod pasa. Nivo bez efekta nije utvrđen.

Vildagliptin nije bio mutagen u konvencionalnim in vitro i in vivo testovima genotoksičnosti.

Studije fertiliteta i ranog embrionalnog razvoja kod pacova nijesu otkrile dokaze o oštećenju fertiliteta, reproduktivnosti ili ranog embrionalnog razvoja sa vildagliptinom. Embrio-fetalna toksičnost je procijenjena kod pacova i kunića. Povećana incidenca talasastih rebara zabilježena kod pacova je povezana sa smanjenim parametrima tjelesne mase majke, sa dozom bez efekta od 75 mg/kg (10-struka izloženost kod ljudi). Kod kunića, smanjena masa fetusa i skeletni varijeteti koji ukazuju na odlaganje u razvoju su zabilježeni samo u slučaju prisustva teške toksičnosti za majku, sa dozom bez efekta od 50 mg/kg (9-struka izloženost kod ljudi). Pre- i postnatalne studije razvoja su izvedene na pacovima. Nalazi su zapaženi samo u vezi sa toksičnošću za majku sa ≥ 150 mg/kg i uključivali su prolazno smanjenje tjelesne mase i smanjenu motornu aktivnost u F1 generaciji.

Na pacovima je izvedena dvogodišnja studija kancerogenosti sa oralnom dozom do 900 mg/kg (približno 200 puta izloženosti kod ljudi pri maksimalnoj preporučenoj dozi). Nijesu zapažena povećanja incidence tumora koja bi se mogla pripisati vildagliptinu. Na miševima je izvedena druga dvogodišnja studija kancerogenosti pri oralnoj dozi do 1000 mg/kg. Zapažena je povećana incidenca adenokarcinoma dojke i hemangiosarkoma pri ne-efektnoj dozi od 500 mg/kg (59-struka izloženost kod ljudi), odnosno 100 mg/kg (16-struka izloženost kod ljudi). Smatra se da povećana incidenca ovih tumora kod miševa ne predstavlja značajan rizik za ljude, na osnovu nedovoljne genotoksičnosti vildagliptina i njegovog glavnog metabolita, pojave tumora samo kod jedne vrste i visokog odnosa sistemskog izlaganja pri kojima su se tumori javljali.

U 13-nedjeljnoj studiji toksičnosti kod cynomolgus majmuna, lezije na koži su evidentirane sa dozom ≥ 5 mg/kg/dan. One su se dosljedno javljale na perifernim djelovima tijela (ruke, stopala, uši i rep). Pri dozi od 5 mg/kg/dan (približno ekvivalentno PIK-u izlaganja kod ljudi pri dozi od 100 mg), primijećeni su samo plikovi. Oni su bili reverzibilni uprkos kontinuiranoj terapiji i nijesu bili povezani sa histopatološkim abnormalnostima. Ljuštenje kože, perutanje kože, kraste i bol u repu sa pridruženim histopatološkim promjenama su zabilježeni pri dozama od ≥ 20 mg/kg/dan (približno 3 puta vrijednosti PIK-a izloženosti kod ljudi pri dozi od 100 mg). Nekrotične lezije na repu su zabilježene pri dozama od ≥ 80 mg/kg/dan. Lezije na koži nijesu bile reverzibilne kod majmuna kojima je davano 160 mg/kg/dan tokom 4-nedjeljnog perioda oporavka.

Laktoza, bezvodna,

Celuloza, mikrokristalna,

Natrijum skrob glikolat (tip A),

Magnezijum stearat.

Nije primjenjivo.

36 mjeseci

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

oPA/Al/PVC//Al blister

Pakovanje: 30 (3x10) tableta.

Nema posebnih zahtjeva.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Aktivna supstanca lijeka Agnis, vildagliptin, pripada grupi ljekova koji se zovu „oralni antidijabetici“.

Lijek Agnis se koristi za terapiju odraslih pacijenata koji imaju dijabetes tipa 2. Upotrebljava se kada se dijabetes (šećerna bolest) ne može kontrolisati samo dijetom ili vježbama. Pomaže u kontroli nivoa šećera u krvi. Vaš ljekar će Vam propisati lijek Agnis ili sam ili zajedno sa nekim od drugih ljekova za terapiju šećerne bolesti koji ste već uzimali, a koji se nisu pokazali dovoljno efikasnim u kontroli šećerne bolesti.

Dijabetes tipa 2 nastaje kada tijelo više ne proizvodi dovoljno insulina ili insulin koji tijelo proizvodi ne djeluje onako dobro kako bi trebalo. Takođe se može razviti ako tijelo proizvodi previše glukagona.

Insulin je supstanca koja pomaže u snižavanju nivoa šećera u krvi, naročito poslije obroka. Glukagon je supstanca koja je okidač za stvaranje šećera u jetri, što dovodi do porasta nivoa šećera u krvi. Pankreas stvara obije ove supstance.

Kako lijek Agnis djeluje

Lijek Agnis djeluje tako što dovodi do većeg stvaranja insulina i manjeg stvaranja glukagona u pankreasu. Ovo pomaže u kontroli nivoa šećera u krvi. Pokazalo se da ovaj lijek snižava nivo šećera u krvi, što može pomoći u sprječavanju komplikacija šećerne bolesti. Iako započinjete sa uzimanjem lijeka za terapiju dijabetesa, važno je da nastavite sa držanjem dijete i/ili vježbanjem koje Vam je preporučeno.

Lijek AGNIS ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični na vildagliptin ili na bilo koji sastojak ovog lijeka (navedeni u odjeljku 6). Ako mislite da ste možda alergični na vildagliptin ili na bilo koji sastojak lijeka Agnis, nemojte uzimati ovaj lijek i porazgovarajte sa Vašim ljekarom.

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se Vašem ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri prije uzimanja lijeka Agnis

• ako imate dijabetes tipa 1 (tj. ako Vaše tijelo ne proizvodi insulin) ili ako imate stanje koje se zove dijabetesna ketoacidoza,
• ako uzimate lijek za šećernu bolest poznat pod nazivom derivat sulfonilureje (Vaš ljekar bi mogao da

smanji dozu derivata sulfonilureje kada taj lijek uzimate zajedno sa lijekom Agnis kako bi se izbjegle

niske vrijednosti glukoze u krvi (hipoglikemija)),

• ako imate umjereno ili teško oboljenje bubrega (treba da uzmete manju dozu lijeka Agnis),
• ako ste na dijalizi,
• ako imate oboljenje jetre,
• ako imate srčanu slabost,
• ako imate ili ste imali oboljenje pankreasa.

Ako ste ranije uzimali vildagliptin, ali ste morali da prekinete zbog oboljenja jetre, ne bi trebalo da uzimate ovaj lijek.

Oštećenja kože zbog dijabatesa su česta komplikacija dijabetesa. Savjetuje Vam se da se pridržavate preporuka ljekara ili medicinske sestre u vezi njege kože i stopala. Takođe Vam se savjetuje da obratite posebnu pažnju na pojavu novih plikova i ranica tokom uzimanja lijeka Agnis. Ako se ovo javi, trebalo bi da se odmah konsultujete sa Vašim ljekarom.

Na početku liječenja lijekom Agnis sprovodiće se testovi za utvrđivanje funkcije Vaše jetre, u tromjesečnim intervalima tokom prve godine i periodično nakon toga. Ovo je zbog toga da bi se što ranije mogli uočiti znaci povišenih vrijednosti enzima jetre.

Djeca i adolescenti

Ne preporučuje se primjena lijeka Agnis kod djece i adolescenata uzrasta do 18 godina.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, donedavno ste uzimali, ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.

Vaš ljekar će možda htjeti da promijeni Vašu dozu lijeka Agnis ako uzimate neke druge ljekove kao što su:

- tiazidi ili drugi diuretici (takođe se zovu ljekovi za izmokravanje),

- kortikosteroidi (obično se koriste za liječenje zapaljenja),

- ljekovi za liječenje štitaste žlijezde,

- određeni ljekovi koji utiču na nervni sistem.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu za savjet prije uzimanja ovog lijeka.

Ne treba da koristite lijek Agnis tokom trudnoće. Nije poznato da li lijek Agnis prelazi u majčino mlijeko. Ako dojite, ili planirate da dojite, ne treba da uzimate lijek Agnis.

Uticaj lijeka AGNIS na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Ako osjetite vrtoglavicu za vrijeme uzimanja lijeka Agnis, nemojte upravljati vozilima ili rukovati mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka AGNIS

Lijek Agnis sadrži laktozu (mliječni šećer). Ako Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere, posavjetujte se sa svojim ljekarom prije uzimanja ovog lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Koliko lijeka uzeti i kada

Različite količine lijeka Agnis koje ljudi uzimaju zavise od njihovog stanja. Vaš ljekar će Vam reći koliko tačno tableta da uzimate. Maksimalna dnevna doza je 100 mg.

Uobičajena doza lijeka Agnis iznosi :

• 50 mg dnevno uzeto kao pojedinačna doza ujutro ako uzimate lijek Agnis zajedno sa lijekom koji se zove derivat sulfonilureje.
• 100 mg dnevno uzeto kao 50 mg ujutro i 50 mg uveče, ako uzimate lijek Agnis sam, zajedno sa drugim ljekovima koji se zovu metformin ili glitazon, u kombinaciji sa metforminom i sulfonilurejom ili insulinom.
• 50 mg dnevno ujutro ako imate umjereno ili teško oštećenje bubrega ili ako ste na dijalizi.

Kako uzeti lijek Agnis

• Tablete progutajte cijele sa malo vode.

Koliko dugo da uzimate lijek Agnis

• Uzimajte lijek Agnis svakog dana onoliko dugo koliko Vam je rekao Vaš ljekar. Možda ćete uzimati ovu terapiju tokom dugog vremenskog perioda.
• Vaš ljekar će redovno pratiti Vaše stanje da bi provjerio da li se terapijom postižu željeni efekti.

Ako ste uzeli više lijeka AGNIS nego što je trebalo

Ako ste uzeli više tableta lijeka Agnis nego što je trebalo, ili ako je neko drugi uzeo Vaš lijek, odmah razgovarajte sa Vašim ljekarom. Možda će biti neophodna medicinska pomoć. Ako morate da idete kod ljekara ili u bolnicu, ponesite pakovanje lijeka sa sobom.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek AGNIS

Ako ste zaboravili da uzmete lijek, uzmite ga čim se sjetite. Onda uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme. Ako je uskoro vrijeme da uzmete Vašu sljedeću dozu, preskočite onu koju ste propustili. Nemojte uzimati duplu dozu da biste nadoknadili propuštenu tabletu.

Ako prestanete sa uzimanjem lijeka AGNIS

Nemojte prestati sa uzimanjem lijeka Agnis osim ako Vam to ne kaže Vaš ljekar. Ako imate pitanja o tome koliko dugo treba da uzimate ovaj lijek, obratite se svom ljekaru.

Primjena kod djece i adolescenata

Ne preporučuje se primjena lijeka Agnis kod djece i adolescenata uzrasta do 18 godina.

Kao i svi ljekovi i lijek Agnis može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Neki simptomi zahtijevaju urgentno medicinsko zbrinjavanje:

Treba da prestanete sa uzimanjem lijeka Agnis i odmah da se obratite svom ljekaru ako osjetite sljedeća neželjena dejstva:

• Angioedem (rijetko: mogu se javiti kod do 1 na 1000 osoba): Simptomi uključuju otok lica, jezika ili grla, otežano gutanje, otežano disanje, iznenadnu pojavu osipa ili plikova, koji mogu da ukazuju na reakciju koja se naziva “angioedem”.
• Oboljenje jetre (hepatits) (rijetko): Simptomi uključuju žutilo kože i očiju, mučninu, gubitak apetita ili tamno prebojen urin , koji mogu da ukazuju na oboljenje jetre (hepatitis).
• Upala pankreasa (pankreatitis) (učestalost nepoznata): simptomi uključuju jak i uporan bol u

stomaku (predjelu stomaka), koja bi se mogla proširiti na leđa, kao i mučnina i povraćanje.

Ostala neželjena dejstva

Neki pacijenti su imali sljedeća neželjena dejstva tokom uzimanja lijeka Agnis i metformina:

• Često (mogu se javiti kod do 1 na 10 osoba): Podrhtavanje, glavobolja, vrtoglavica, mučnina, nizak nivo glukoze u krvi
• Povremeno (mogu se javiti kod do 1 na 100 osoba): Umor

Neki pacijenti su imali sljedeća neželjena dejstva tokom uzimanja lijeka Agnis i sulfonilureje:

• Često: Podrhtavanje, glavobolja, vrtoglavica, slabost, nizak nivo glukoze u krvi
• Povremeno: Opstipacija
• Veoma rijetko (mogu se javiti kod 1 od 10,000 osoba): Bol u grlu, curenje iz nosa

Neki pacijenti su imali sljedeća neželjena dejstva tokom uzimanja lijeka Agnis i glitazona:

• Često: Porast tjelesne mase, oticanje ruku, članka ili stopala (edemi)
• Povremeno: Glavobolja, slabost, nizak nivo glukoze u krvi

Neki pacijenti su imali sljedeća neželjena dejstva tokom uzimanja samo lijeka Agnis:

• Često: Vrtoglavica
• Povremeno: Glavobolja, opstipacija, oticanje ruku, članka ili stopala (edemi), bol u zglobovima, nizak nivo glukoze u krvi
• Veoma rijetko: Bol u grlu, curenje iz nosa, groznica

Neki pacijenti su imali sledeća neželjena dejstva kada su uzimali Agnis, metformin i sulfonilureju:

• Često: vrtoglavica, nevoljno drhtanje, slabost, nizak nivo glukoze u krvi, pojačano znojenje

Neki pacijenti su imali sljedeća neželjena dejstva kada su uzimali Agnis i insulin (sa ili bez metformina):

• Često: glavobolja, drhavica, mučnina, nizak nivo glukoze u krvi, gorušica
• Povremeno: dijareja, nadutost

Od kada je ovaj lijek na tržištu, takođe su prijavljena sljedeća neželjena dejstva :

• Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka): osip sa svrabom, zapaljenje pankreasa, lokalizovano ljuštenje kože ili plikovi, bol u mišićima

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na blisteru i kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek AGNIS

• Aktivna supstanca je vildagliptin. Jedna tableta sadrži 50 mg vildagliptina.
• Pomoćne supstance su: laktoza, bezvodna; celuloza, mikrokristalna; natrijum skrob glikolat (tip A) i magnezijum stearat.

Kako izgleda lijek AGNIS i sadržaj pakovanja

Bijele do bjeličaste, okrugle, ravne, neobložene tablete, zaobljenih ivica, promjera 8 mm, sa utisnutom oznakom „50“ na jednoj strani i ravne na drugoj strani.

Pakovanje: 30 tableta (3x10) u oPA/Al/PVC//Al blisteru.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica

Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Belupo, lijekovi i kozmetika d.d., Ulica Danica 5, 48 000 Koprivnica, Hrvatska

Režim izdavanja lijeka

Obnovljiv (višekratni) recept.

Broj i datum dozvole

Agnis®, tableta, 50 mg, blister, 30 (3x10) tableta: 2030/19/274 – 2325 od 01.08.2019. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Avgust, 2019. godine