ACTAWELL 200mg film tableta

Kvetiapin se primjenjuje u liječenju:

• shizofrenije
• bipolarnog poremećaja:

- za liječenje umjerenih do teških maničnih epizoda u bipolarnom poremećaju

- za liječenje velikih depresivnih epizoda u bipolarnom poremećaju

- za prevenciju recidiva maničnih ili depresivnih epizoda kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem koji su prethodno odgovarali na liječenje kvetiapinom.

Doziranje

Za svaku od indikacija je drugačiji režim doziranja. Zbog toga se pacijentu moraju obezbijediti jasne informacije o odgovarajućem doznom režimu u skladu sa njihovim stanjem.

Kvetiapin film tablete se uzimaju sa ili bez hrane.

Odrasli

Liječenje shizofrenije:

U terapiji shizofrenije kvetiapin se dozira dva puta na dan. Ukupna dnevna doza za prva 4 dana liječenja iznosi 50 mg (1. dan), 100 mg (2. dan), 200 mg (3. dan) i 300 mg (4. dan).

Nakon četvrtog dana dozu treba titrirati do uobičajene efikasne doze u rasponu od 300 do 450 mg/dan.

Za svakog pacijenta se, u zavisnosti od kliničkog odgovora i podnošljivosti lijeka, može odabrati doza u rasponu od 150 do 750 mg/dan.

Liječenje umjerenih do teških maničnih epizoda koje su povezane sa bipolarnim poremećajem

Za terapiju maničnih epizoda povezanih sa bipolarnim poremećajem, kvetiapin se dozira dva puta na dan. Ukupna dnevna doza za prva četiri dana terapije iznosi: 100 mg (1. dan), 200 mg (2. dan), 300 mg (3. dan) i 400 mg (4. dan). Ukoliko je i dalje potrebno prilagođavanje doze, doza se ne smije povećavati za više od 200 mg na dan, sve do ukupne dnevne doze od 800 mg šestog dana liječenja.

Za svakog pacijenta doza se može prilagođavati u zavisnosti od kliničkog odgovora i podnošljivosti lijeka i to u rasponu od 200 do 800 mg na dan. Uobičajena terapijski efikasna doza kreće se u rasponu od 400 do 800 mg na dan.

Liječenje velikih depresivnih epizoda u bipolarnom poremećaju

Kvetiapin se uzima jednom dnevno, uveče prije odlaska na spavanje. Ukupna dnevna doza za prva četiri dana liječenja iznosi 50 mg (1. dan), 100 mg (2. dan), 200 mg (3. dan) i 300 mg (4. dan). Preporučena dnevna doza iznosi 300 mg. Kliničke studije pokazale su da kod pacijenata koji su uzimali 600 mg dnevno u odnosu na pacijente koji su uzimali 300 mg dnevno nije došlo do značajnog kliničkog poboljšanja (vidjeti odjeljak 5.1). Pojedini pacijenti mogu imati bolji terapijski odgovor na 600 mg dnevno. U liječenju depresivnih epizoda kod bipolarnog poremećaja, terapijsku dozu veću od 300 mg treba da uvodi ljekar koji ima iskustva u liječenju bipolarnog poremećaja. Kod pojedinih pacijenata, u slučaju zabrinutosti za razvoj tolerancije, klinička ispitivanja su pokazala da se može razmotriti smanjenje doze na minimum od 200 mg dnevno.

Za prevenciju recidiva kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem

Za prevenciju recidiva maničnih, mješovitih ili depresivnih epizoda kod bipolarnog poremećaja, pacijenti koji su odgovorili na akutnu terapiju bipolarnog poremećaja kvetiapinom, treba da nastave terapiju istom dozom. U zavisnosti od kliničkog odgovora i tolerancije na lijek kod pojedinačnih pacijenata, doza može da se prilagodi u opsegu 300–800 mg dnevno i daje se dva puta na dan. Veoma je važno da se za terapiju održavanja koriste najniže efikasne doze.

Starije osobe

Kao i pri liječenju ostalim antipsihoticima, neophodan je oprez prilikom primjene lijeka kvetiapin kod starijih osoba, naročito u početnom periodu uvođenja lijeka. Titriranje doze može biti sporije, a dnevna terapijska doza može biti niža nego kod mlađih pacijenata, individualna je i zavisi od kliničkog odgovora i podnošljivosti. Srednja vrijednost plazma klirensa kvetiapina je smanjena kod starijih osoba za 30-50% u poređenju sa mlađim pacijentima.

Efikasnost i bezbjednost liječenja kvetiapinom nije utvrđena kod bolesnika starijih od 65 godina sa depresivnom epizodom bipolarnog poremećaja.

Djeca i adolescenti

Ne preporučuje se primjena kvetiapina kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina zbog nedostatka podataka za tu uzrasnu grupu. Dostupni podaci iz placebo-kontrolisanih kliničkih studija prikazani su u poglavljima 4.4, 4.8, 5.1 i 5.2.

Poremećaj funkcije bubrega

Nije neophodno prilagođavanje doze kod pacijenata sa poremećajem funkcije bubrega.

Poremećaj funkcije jetre

Kvetiapin se u potpunosti metaboliše u jetri i zbog toga ga treba oprezno primjenjivati kod pacijenata sa poremećenom funkcijom jetre, naročito tokom inicijalnog perioda uvođenja lijeka. Kod pacijenata sa poremećajem funkcije jetre, liječenje je potrebno započeti dozom od 25 mg/dan. Svakog dana dozu bi trebalo povećati za 25 do 50 mg do postizanja terapijski efikasne doze lijeka, individualno, u zavisnosti od kliničkog odgovora i podnošljivosti.

Kontraindikovana je primjena kvetiapina kod:

• pacijenata preosjetljivih na kvetiapin ili na neku od pomoćnih supstanci lijeka navedenih u odjeljku 6.1.
• istovremene primjene sa inhibitorima citohroma P450 3A4, kao što su inhibitori HIV proteaze, azolni antimikotici, eritromicin, klaritromicin i nefazodon (vidjeti odjeljak 4.5).

Kako za kvetiapin postoji nekoliko indikacija, treba razmotriti bezbjednosni profil u zavisnosti od individualne dijagnoze pacijenta i propisane doze.

Pedijatrijska populacija

Ne preporučuje se primjena kvetiapina kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina zbog nedostatka podataka za tu uzrasnu grupu. Kliničke studije su pokazale da se, uz neželjena dejstva koja su primijećena kod odraslih (vidjeti odjeljak 4.8), kod djece i adolescenata češće javljaju neka neželjena dejstva (pojačani apetit, povišene vrijednosti prolaktina u serumu, povraćanje, rinitis, sinkopa) ili mogu imati drugačije implikacije kod djece i adolescenata (ekstrapiramidalni simptomi i iritabilnost), a zabilježen je i jedan simptom koji nije primijećen kod studija na odraslim pacijentima (povišen krvni pritisak). Promjene vrijednosti funkcije štitaste žlijezde, takođe su zabilježene kod djece i adolescenata.

Bezbjednost dugotrajnog liječenja kvetiapinom i njegov uticaj na rast i razvoj nijesu ispitivani duže od 26 nedjelja. Efekat dugotrajnog liječenja na kognitivni i bihevioralni razvoj nije poznat.

U placebo kontrolisanim studijama kod djece i adolescenata sa shizofrenijom i bipolarnom manijom i bipolarnom depresijom kvetiapin je, u poređenju sa placebom, bio povezan s povećanom incidencijom ekstrapiramidalnih simptoma (vidjeti poglavlje 4.8).

Suicid/suicidalne misli ili kliničko pogoršanje

Depresija kod bipolarnog poremećaja povezana je sa povećanim rizikom od suicidalnih misli, samopovrjeđivanja i suicida (suicidom povezani događaji). Ovakav rizik postoji sve dok se ne postigne značajnija remisija. Pacijenti moraju biti pažljivo praćeni sve dok ne dođe do poboljšanja, jer ono ne mora da se javi tokom prvih nedjelja liječenja, a u pojedinim slučajevima i duže. Kliničke studije pokazuju da rizik od suicida može da se poveća u početnim stadijumima oporavka.

Dodatno, ljekari treba da imaju u vidu potencijalni rizik od događaja povezanih sa suicidom nakon naglog prekida terapije kvetiapinom, zbog poznatih faktora rizika kod tretiranih oboljenja.

Druga psihijatrijska oboljenja, za koje se kvetiapin propisuje, mogu, takođe, biti povezana sa povećanim rizikom od pojave događaja u vezi sa samoubistvom. Dodatno, ova stanja mogu predstavljati komorbiditete za veliku depresivnu epizodu. Iste mjere opreza koje se preduzimaju prilikom liječenja pacijenata sa velikom depresijom, takođe, treba da budu preduzete i kod pacijenata sa drugim psihijatrijskim poremećajima.

Pacijenti koji u anamnezi imaju događaje povezane sa suiucidom, ili oni koji značajno ispoljavaju suicidalne ideje prije početka primjene terapije, smatra se da imaju veći rizik od suicidalnih misli ili siucidalnih pokušaja i treba da budu pod pažljivim monitoringom tokom terapije. Meta analiza placebo kontrolisanih kliničkih studija koje su ispitivale antidepresive kod odraslih pacijenata sa psihijatrijskim poremećajima, pokazala je povećanje rizika od suicidalnog ponašanja kod onih koji su primali antidepresive, u odnosu na one koji su primali placebo, kod pacijenata mlađih od 25 godina.

Pažljivo praćenje pacijenata, a posebno onih sa povećanim rizikom, treba biti sprovedeno uz primjenu terapije, posebno prilikom uvođenja i promjene doze lijeka. Pacijenti (i njegovatelji pacijenata) treba da budu upozoreni da obrate pažnju na svako kliničko pogoršanje, suicidalno ponašanje ili misli i neobične promjene u ponašanju i da tada odmah zatraže medicinsku pomoć, ako se ovakvi simptomi pojave.

U kratkotrajnim placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima na pacijentima sa velikim depresivnim epizodama u bipolarnom poremećaju, uočen je povećan rizik od događaja povezanih sa samoubistvom kod mladih pacijenata, mlađih od 25 godina, koji su bili liječeni kvetiapinom u poređenju sa onima koji su dobijali placebo (3,0% naspram 0%). Retrospektivna populaciona studija kvetiapina u terapiji pacijenata sa velikom depresivnom epizodom pokazala je povećan rizik od samopovređivanja i suicida kod pacijenata između 25 i 64 godine kod kojih nije bilo samopovređivanja tokom primjene kvetiapina sa drugim antidepresivima.

Rizik od metaboličkih poremećaja

S obzirom na uočeni rizik od pogoršanja metaboličkog profila uključujući promjene u tjelesnoj masi, koncentraciji glukoze u krvi (vidjeti dio hiperglikemija) i lipidnom statusu, koji je zabilježen u kliničkim studijama, metabolički parametri kod pacijenata se moraju procjenjivati u vrijeme započinjanja terapije i promjene ovih parametara se moraju redovno kontrolisati tokom terapije. Pogoršanje ovih parametara se mora tretirati na klinički odgovarajući način (vidjeti i odjeljak 4.8).

Ekstrapiramidalni simptomi

U placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima kod odraslih pacijenata, kvetiapin je povezivan sa povećanom incidencom ekstrapiramidalnih simptoma (EPS) u poređenju sa placebom, kod pacijenata liječenih od depresivnih epizoda u bipolarnom poremećaju (vidjeti odjeljak 4.8 i 5.1).

Primjena kvetiapina je povezana sa razvojem akatizije, okarakterisane subjektivnom neprijatnošću ili mučnim nemirom i potrebom za kretanjem, koja je praćena nemogućnošću da se sjedi ili mirno stoji. Najveća mogućnost za pojavu akatizije je tokom prvih nekoliko nedjelja od početka terapije. Kod pacijenata kod kojih se razviju ovi simptomi, povećanje doze može biti štetno.

Tardivna diskinezija

Ako se pojave znaci i simptomi tardivne diskinezije, treba razmotriti smanjenje doze ili prekid terapije kvetiapinom. Simptomi tardivne diskinezije mogu da se pogoršaju ili čak da nastanu nakon prekida terapije (vidjeti odjeljak 4.8).

Somnolencija i vrtoglavica

Liječenje kvetiapinom povezano je sa pospanošću i sličnim simptoma, kao što je sedacija (vidjeti odjeljak 4.8). U kliničkim studijama na pacijentima sa bipolarnom depresijom, ovi simptomi su se obično javljali u prva 3 dana terapije i uglavnom su bili blagog do umjerenog intenziteta. Pacijente sa bipolarnom depresijom kod kojih se javi pospanost jakog intenziteta treba pratiti minimum 2 nedjelje od početka pojave pospanosti, odnosno sve dok se simptomi ne poboljšaju. Takođe se može razmotriti i obustavljanje terapije.

Ortostatska hipotenzija

Tretman kvetiapinom je povezivan sa ortostatskom hipotenzijom i vrtoglavicom (vidjeti odjeljak 4.8), koje su se, kao i pospanost, javljale obično tokom početnog perioda titracije doze. Ovo može dovesti do porasta broja slučajnih povreda (padova), naročito kod starije populacije. Zbog ovoga, pacijentima se savjetuje povećan oprez dok ne budu upoznati sa potencijalnim efektima lijeka.

Neophodan je oprez prilikom primjene kvetiapina kod pacijenata sa kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim oboljenjima, kao i kod stanja kod kojih postoji rizik od razvoja hipotenzije.

Zbog toga će možda biti neophodno smanjenje doze ili još postepenije titriranje doze. Sporiju titraciju doze treba uzeti u razmatranje kod pacijenata sa potvrđenim kardiovaskularnim oboljenjem.

Sindrom apneje u snu

Sindrom apneje u snu prijavljen je kod pacijenata koji primjenjuju kvetiapin. Kod pacijenata koji istovremeno primaju depresore CNS-a i koji imaju istoriju ili su pod rizikom od apneje u snu, poput osoba sa prekomjernom tjelesnom masom/gojaznih osoba ili muškaraca, kvetiapin treba upotrebljavati sa oprezom.

Konvulzije

U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima nije uočena razlika u učestalosti epileptičkih napada između pacijenata koji su uzimali kvetiapin i onih koji su primali placebo. Nema podataka o incidenci broja napada kod pacijenata kod kojih u anamnezi postoje podaci o epileptičkim napadima. Kao i pri liječenju ostalim antipsihoticima potreban je oprez kod pacijenata koji su u anamnezi imali epileptičke napade (vidjeti odjeljak 4.8).

Neuroleptički maligni sindrom

Neuroleptički maligni sindrom povezan je sa primjenom antipsihotika, uključujući i kvetiapin (vidjeti odjeljak 4.8). Klinički se ispoljava hipertermijom, promjenama psihičkog stanja, ukočenošću mišića, nestabilnošću autonomnog nervnog sistema i povećanjem vrijednosti kreatinin fosfokinaze. U takvim slučajevima liječenje kvetiapinom treba prekinuti i primijeniti odgovarajuće terapijske mjere.

Teška neutropenija i agranulocitoza

Pojava teške neutropenije (broj neutrofila < 0,5 x 109/l) povremeno je bila zabilježena tokom kliničkih ispitivanja sa kvetiapinom. Većina slučajeva sa teškom neutropenijom je nastupila unutar nekoliko mjeseci od početka terapije kvetiapinom, pri čemu nije utvrđena dozna povezanost. U postmarketinškom periodu zabilježeni su i fatalni ishodi. Potencijalni faktori rizika za pojavu neutropenije uključuju prethodno niske vrijednosti broja leukocita i anamnestički podatak o pojavi neutropenije prilikom primjene drugih ljekova. Ipak, neki slučajevi su registrovani kod pacijenata kod kojih nijesu postojali faktori rizika. Primjenu kvetiapina treba prekinuti kod pacijenata sa brojem neutrofilnih leukocita < 0,1 x 109/l. Kod tih pacijenata neophodno je pratiti pojavu znaka i simptoma infekcije, kao i neutrofila u krvi sve dok njihov broj ne bude iznad 1,5 x 109/l (vidjeti odjeljak 5.1).

Na neutropeniju treba posumnjati kod pacijenata sa infekcijom ili povišenom tjelesnom temperaturom, posebno u odsustvu jednog ili više očitih predisponirajućih faktora, i potrebno ju je liječiti kako je klinički prikladno.

Pacijentima je potrebno savjetovati da odmah prijave pojavu znakova/simptoma u skladu sa agranulocitozom ili infekcijom (npr. povišena tjelesna temperatura, slabost, letargija ili bol u grlu) u bilo kojem trenutku tokom liječenja kvetiapinom. Kod tih pacijenata je potrebno odmah odrediti broj bijelih krvnih ćelija i apsolutni broj neutrofila (engl. absolute neutrophil count, ANC), posebno kod nepostojanja predisponirajućih faktora.

Antiholinergični (muskarinski) efekti

Norkvetiapin, aktivni metabolit kvetiapina ima umjeren do jak afinitet za nekoliko podtipova muskarinskih receptora. To doprinosi razvoju neželjenih reakcija koje su posljedica antiholinergičkih efekata kada se kvetiapin primjenjuje u preporučenim dozama, kada se primjenjuje istovremeno sa drugim ljekovima koji imaju antiholinergičke efekte i u slučaju predoziranja. Kvetiapin treba sa oprezom primjenjivati kod pacijenata koji su na terapiji ljekovima koji imaju antiholinergične (muskarinske) efekte. Kvetiapin treba oprezno primjenjivati kod pacijenata sa trenutno dijagnozom ili prethodnom istorijom retencije urina, klinički značajne hipertrofije prostrate, intestinalne opstrukcije ili povezanih stanja, povećanog intraokularnog pritiska ili glaukoma zatvorenog ugla (vidjeti odjeljke 4.5, 4.8, 5.1 i 4.9).

Interakcije

Vidjeti i odjeljak 4.5.

Istovremena primjena kvetiapina i snažnih induktora enzima jetre, kao što su karbamazepin ili fenitoin, može značajno smanjiti sistemsku koncentraciju kvetiapina, što može uticati na efikasnost kvetiapina. Kod pacijenata koji primaju induktore enzima jetre, terapiju lijekom kvetiapin treba uvoditi samo ako ljekar smatra da korist od ovog lijeka premašuje rizike od prekida terapije induktorom enzima jetre. Veoma je važno da promjene u primjeni induktora, ako su potrebne, budu postepene i da takav lijek bude zamijenjen lijekom koji ne indukuje enzime (npr. natrijum valproat).

Tjelesna masa

Povećanje tjelesne mase zabilježeno je kod pacijenata liječenih kvetiapinom. Neophodno je kontrolisati tjelesnu masu i sporovoditi odgovarajuće mjere u skladu sa vodičem za primjenu antipsihotika (vidjeti odjeljke 4.8 i 5.1).

Hiperglikemija

Slučajevi hiperglikemije ili pogoršanja već postojeće šećerne bolesti povremeno udružene sa ketoacidozom ili komom, uključujući i pojedine fatalne slučajeve, rijetko su zabilježeni tokom liječenja kvetiapinom (vidjeti odjeljak 4.8). U nekim slučajevima prijavljeno je prethodno povećanje tjelesne mase, što može biti predisponirajući faktor, pa se zbog toga savjetuje adekvatno kliničko praćenje u skladu sa vodičem za primjenu antipsihotika. Pacijenti liječeni bilo kojim antipsihotikom, uključujući i kvetiapin, zahtijevaju kliničko praćenje znakova i simptoma hiperglikemije kao što su: polidipsija, poliurija, polifagija i slabost, dok kod pacijenata sa šećernom bolešću ili faktorima rizika za šećernu bolest treba redovno kontrolisati nivo glukoze, kako ne bi došlo do pogoršanja. Takođe je neophodno redovno kontrolisati tjelesnu masu.

Lipidi

U kliničkim studijama sa kvetiapinom zabilježeno je povećanje nivoa triglicerida, LDL-a i ukupnog holesterola, a smanjenje HDL-a (vidjeti odjeljak 4.8). Povećanje nivoa lipida treba kontrolisati kako je to klinički primjereno.

Produžen QT interval

Kliničkim ispitivanjima i kada se koristi kako je propisano u Sažetku karakteristika lijeka nije dokazana povezanost kvetiapina sa trajnim produženjem apsolutnog QT intervala. Međutim, postmarketinški uočeno je produženje QT intervala primjenom terapijske (vidjeti odjeljak 4.8) i prekomjerne doze (vidjeti odjeljak 4.9) kvetiapina. Kao i pri liječenju drugim antipsihoticima neophodan je oprez prilikom primjene kvetiapina kod pacijenata sa kardiovaskularnim bolestima ili porodičnom anamnezom produženog QT intervala. Takođe je neophodan oprez i prilikom istovremene primjene kvetiapina sa ljekovima koji produžavaju QT interval, ili pri istovremenoj primjeni neuroleptika, naročito kod starijih osoba, kod osoba sa sindromom urođeno produženog QT intervala, kongestivnom srčanom insuficijencijom, srčanom hipertrofijom, hipokalijemijom ili hipomagnezijemijom (vidjeti odjeljak 4.5).

Kardiomiopatija i miokarditis

U kliničkim studijama i tokom postmarketinškog ispitivanja prijavljeni su slučajevi kardiomiopatije i miokarditisa, međutim nije pokazana uzročna veza sa primjenom kvetiapina. Mora se izvršiti ponovna procjena terapije kvetiapinom kod pacijenata sa suspektnom kardiomiopatijom i miokarditisom.

Apstinencijalni simptomi (simptomi obustave)

Akutni apstinencijalni simptomi koji su opisani nakon naglog prekida primjene kvetiapina su: nesanica, mučnina, glavobolja, dijareja, povraćanje, vrtoglavica i razdražljivost. Zbog toga se preporučuje postepen prekid terapije u trajanju od 1-2 nedjelje (vidjeti odjeljak 4.8).

Stariji pacijenti sa psihozama udruženom sa demencijom

Nije odobrena primjena kvetiapina kod pacijenata sa demencijom udruženom sa psihozama.

U randomizovanim, placebo kontrolisanim studijama na populaciji sa demencijom i nekim atipičnim antipsihoticima zabilježen je približno trostruki porast rizika od neželjenih kardiovaskularnih događaja. Mehanizam ovog povećanog rizika nije poznat. Povećani rizik se ne može isključiti ni za druge antipsihotike, ni za druge populacije pacijenata. Kvetiapin se mora sa opreznom koristiti kod pacijenata sa faktorima rizika za moždani udar.

U jednoj meta-analizi atipičnih antipsihotičnih ljekova zabilježeno je da su pacijenti starijeg životnog doba sa psihozom povezanom sa demencijom izloženi povećanom riziku od smrti u poređenju sa placebom. Međutim, u dvije placebo-kontrolisane studije kvetiapinom u trajanju od 10 nedjelja na istoj populaciji pacijenata (n=710), srednja starost 83 godine, raspon 56-99 godina, incidenca mortalitata kod pacijenata koji su primali kvetiapin iznosila je 5,5% u poređenju sa 3,2% u grupi koja je primala placebo. Pacijenti u ovim ispitivanjima umirali su od različitih uzroka koji su u skladu sa očekivanjima za ovu populaciju. Uzroci smrti bili su različiti i očekivani za datu populaciju.

Stariji pacijenti sa Parkinsonovom bolešću

Populaciona retrospektivna studija sprovedena kod pacijenata sa velikom depresijom, u kojoj je primjenjivan kvetiapin, pokazala je povećan rizik od smrti tokom uzimanja kvetiapina kod pacijenata starosti > 65 godina. Kada su pacijenti sa Parkinsonovom bolešću bili isključeni iz ispitivanja, ova pojava se nije uočavala. Potreban je oprez pri primjeni kvetiapina kod starijih pacijenata sa Parkinsonovom bolešću.

Disfagija

Zabilježena je pojava disfagije kod primjene kvetiapina (vidjeti odjeljak 4.8). Kvetiapin treba oprezno primjenjivati kod pacijenata koji imaju povećan rizik od nastanka aspiracione pneumonije.

Konstipacija i intestinalna opstrukcija

Konstipacija predstavlja faktor rizika za intestinalnu opstrukciju. Konstipacija i intestinalna opstrukcija prijavljene su kod primjene kvetiapina (vidjeti odjeljak 4.8). Ovo uključuje i fatalne slučajeve kod pacijenata koji su pod većim rizikom od intestinalne opstrukcije, uključujući i one koji primaju višestruku kombinovanu terapiju koja smanjuje intestinalni motilitet i/ili nijesu prijavili simptome konstipacije. Pacijenti sa intestinalnom opstrukcijom/ileusom se moraju tretirati pod pažljivim praćenjem i hitnom medicinskom njegom.

Venska tromboembolija

Zabilježeni su slučajevi venske tromboembolije (VTE) kod primjene antipsihotika. Kod pacijenata liječenih antipsihoticima veoma često je prisutan stečeni faktori rizika za razvoj VTE. Zbog toga se moraju identifikovati svi mogući faktori rizika za nastanak VTE prije i za vrijeme liječenja kvetiapinom i preduzeti odgovarajuće preventivne mjere.

Pankreatitis

Pankreatitis je prijavljen i u kliničkim studijama i u postmarketinškom periodu sa kvetiapinom. Među slučajevima iz postmarketinškog perioda, mnogi pacijenti (iako ne svi) imali su faktore rizika za razvoj pankreatitisa, kao što su povećani trigliceridi (vidjeti odjeljak 4.4), kamen u žučnoj kesi i konzumiranje alkohola.

Dodatne informacije

Podaci o upotrebi kvetiapina u kombinaciji sa divalproeksom (valproat seminatrijum) ili litijumom kod akutnih umjerenih do teških maničnih epizoda su ograničeni. Međutim, kombinovana terapija se dobro podnosila (vidjeti odjeljke 4.8 i 5.1). Podaci pokazuju aditivno djelovanje kombinacije u trećoj nedjelji.

Laktoza

Kvetiapin tablete sadrže laktozu. Pacijenti koji imaju rijetke nasljedne probleme intolerancije galaktoze, nedostatak laktaze ili imaju poremećaj malapsorpcije glukoze-galaktoza, ne bi trebalo da uzimaju ovaj lijek.

Pogrešna primjena i zloupotreba

Prijavljeni su slučajevi pogrešne primjene i zloupotrebe. Potreban je oprez kad se kvetiapin propisuje pacijentima sa anamnezom zloupotrebe alkohola ili droga.

S obzirom da kvetiapin prvenstveno djeluje na centralni nervni sistem, treba biti oprezan prilikom primjene lijeka kvetiapin u kombinaciji sa ostalim ljekovima koji djeluju na centralni nervni sistem kao i sa alkoholom.

Potreban je oprez kod liječenja pacijenata koji uzimaju druge ljekove koji imaju antiholinergičke (muskarinske) efekte (vidjeti dio 4.4).

Citohrom P450 (CYP) 3A4 je primarni enzim odgovoran za metabolizam kvetiapina koji se odvija preko citohroma P450. U jednom ispitivanju interakcija na zdravim dobrovoljcima, istovremeno davanje kvetiapina (doza od 25 mg) sa ketokonazolom, inhibitorom CYP3A4, dovodilo je do 5-8 strukog povećanja PIK-a kvetiapina. Na osnovu ovoga, istovremena upotreba kvetiapina sa inhibitorima CYP3A4 je kontraindikovana. Ne preporučuje se ni uzimanje kvetiapina sa sokom od grejpfruta.

U ispitivanjima sa višestrukim dozama kod pacijenata u cilju procjene farmakokinetike kvetiapina koji je primjenjivan prije i tokom terapije karbamazepinom (za koji se zna da indukuje enzime jetre), istovremena primjena karbamazepina značajno je povećavala klirens kvetiapina. Ovo povećanje klirensa smanjilo je sistemsko izlaganje kvetiapinu (mjereno vrijednošću PIK-a) na prosječno 13% izloženosti kada se daje samo kvetiapin, iako je kod nekih pacijenata ovo dejstvo bilo još izraženije. Kao posljedica ove interakcije, može doći do sniženih koncentracija u plazmi, što može da utiče na efikasnost terapije kvetiapinom. Istovremeno uzimanje kvetiapina i fenitoina (drugog induktora mikrozomnih enzima) dovodilo je do znatno povećanog klirensa kvetiapina za približno 450%. Kod pacijenata koji uzimaju induktore hepatičkih enzima, ljekar treba da razmotri početak liječenja kvetiapinom isključivo poslije pažljive procjene koristi i rizika od ukidanja induktora hepatičkih enzima. Veoma je važno da se ukidanje induktora hepatičkih enzima vrši postepeno ili da se zamijeni sa lijekom koji nije induktor kao što je natrijum valproat (vidjeti odjeljak 4.4).

Farmakokinetika kvetiapina nije značajno izmijenjena kada se uzimao istovremeno sa antidepresivom imipraminom (poznati inhibir CYP 2D6) ili fluoksetinom (poznati inhibir CYP 3A4 i CYP 2D6).

Farmakokinetika kvetiapina se nije značajno promijenila pri istovremenoj primjeni sa drugim antipsihoticima kao što je risperidon ili haloperidol. Istovremeno davanje kvetiapina sa tioridazinom dovodi do pojačanog klirensa kvetiapina za oko 70%.

Farmakokinetika kvetiapina se ne mijenja kada se daje istovremeno sa cimetidinom.

Farmakokinetika litijuma se ne mijenja pri istovremenoj primjeni sa kvetiapinom.

U šestonedjeljnoj randomizovanoj studiji u kojoj se upoređivala primjene litijuma i lijeka kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem u poređenju sa placebom i lijekom kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem, kod odraslih pacijenata sa akutnom manijom, uočena je veća incidenca ekstrapiramidalnih neželjenih događaja (posebno tremor), somnolencije i povećanje tjelesne mase u grupi koja je dobijala kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem sa litijumom u odnosu na grupu koja je dobijala kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem sa placebom (vidjeti odjeljak 5.1).

Farmakokinetika natrijum valproata i kvetiapina nije se promijenila u klinički značajnom rasponu pri istovremenoj primjeni. Retrospektivna analiza studije sprovedene na djeci i adolescentima koji su dobijali valproat, kvetiapin ili oba lijeka zajedno, pokazala je incidencu leukopenije i neutropenije u grupi koja je bila na kombinovanoj terapiji u odnosu na grupe koje su uzimale samo jedan lijek.

Nijesu rađene formalne studije interakcije sa kardiovaskularnim ljekovima koji se uobičajeno primjenjuju.Neophodan je oprez i prilikom istovremene primjene kvetiapina sa ljekovima koji mogu da uzrokuju elektrolitni disbalans ili produženje QT intervala.

Zabilježeni su slučajevi lažno pozitivnih rezultata u enzimskim imunotestovima na metadon i triciklične antidepresive kod pacijenata koji su uzimali kvetiapin. Preporučuje se potvrda problematičnih rezultata imunotestova primjenom odgovarajućih hromatografskih tehnika.

Plodnost

Nije procijenjen uticaj kvetiapina na plodnost kod ljudi. Kod pacova su uočeni efekti povezani sa povećanom koncentracijom prolaktina, iako ovo nije direktno relevantno za ljude (vidjeti odjeljak 5.3).

Trudnoća

Prvi trimestar

Ograničen broj objavljenih podataka o izloženosti tokom trudnoće (tj. između 300-1000 ishoda trudnoće), uključujući individualne izvještaje i neke opservacione studije, ne ukazuju na povećani rizik od malformacija usljed terapije. Međutim, ne može se donijeti konačni zaključak na osnovu dostupnih podataka. Studije na životinjama pokazale su reproduktivnu toksičnost (vidjeti odjeljak 5.3). Prema tome, kvetiapin se smije primjenjivati u trudnoći samo ako korist opravdava potencijalni rizik.

Treći trimester

Novorođenčad koja su bila izložena antipsihoticima (uključujući i kvetiapin) tokom trećeg trimestra trudnoće su u riziku od pojave neželjenih dejstava, uključujući ekstrapiramidalne i/ili simptome obustave lijeka koji mogu da variraju u ozbiljnosti i dužini trajanja nakon rođenja. Bilo je izvještaja o agitaciji, hipertoniji, hipotoniji, tremoru, pospanosti, respiratornim poremećajima i poremećajima ishrane. Shodno tome, novorođenčad se moraju pažljivo pratiti.

Dojenje

Na osnovu veoma ograničenog broja objavljenih podataka o ekskreciji kvetiapina u humano mlijeko, čini se da ekskrecija kvetiapina pri terapijskim dozama nije ujednačena. Usljed nedostatka jasnih podataka, odluku o tome hoće li se prekinuti dojenje ili terapija kvetiapinom treba donijeti uzimajući u obzir koristi dojenja za dijete i koristi terapije za majku.

Usljed efekata kvetiapina na centralni nervni sistem, aktivnosti koje zahtijevaju pažnju mogu biti oslabljene. Zbog toga pacijentima traba savjetovati da za vrijeme terapije ne upravljaju vozilima i ne rukuju mašinama dok se ne utvrdi individualna osjetljivost.

Najčešće zabilježena neželjena dejstva prilikom primjene kvetiapina (≥10%) su: pospanost, vrtoglavica, glavobolja, suva usta, sindrom obustave (prekida primjene lijeka), povećanje koncentracije triglicerida u serumu, povećanje ukupnog holesterola (predominantno LDL holesterola), smanjenje HDL holesterola, povećanje tjelesne mase, smanjenje hemoglobina i ekstrapiramidalni simptomi.

Incidenca neželjenih događaja prilikom primjene kvetiapina navedena je u sljedećoj tabeli u obliku koji je preporučila radna grupa CIOMS III (engl. Council for International Organizations of Medical Science, Working Group, 1995).

Tabela 1: Neželjene reakcije povezane sa terapijom kvetiapinom

1 Vidjeti odjeljak 4.4.

2 Pospanost se može pojaviti obično u toku prve dvije nedjelje od početka liječenja, najčešće nestaje bez prekida primjene kvetiapina.

3 Asimptomatsko povećanje (pomak sa normalnih na >3x ULN (dozvoljena gornja granica) u bilo kom trenutku) vrijednosti transaminaza (ALT, AST) ili gama-GT u serumu kod nekih pacijenata koji su uzimali kvetiapin. Porast je obično reverzibilan pri nastavku primjene lijeka.

4 Kao kod primjene drugih antipsihotika sa inhibitornim djelovanjem na α1 adrenergičke receptore, primjena kvetiapina može dovesti do pojave: ortostatske hipotenzije udružene sa vrtoglavicom, tahikardijom, a kod pojedinih pacijenata sinkopom, naročito tokom početnog perioda titracije doze (vidjeti odjeljak 4.4.).

5Učestalost ovih neželjenih dejstava određena je samo na osnovu postmarketinških podataka6Nivo glukoze našte ≥126mg/dL (≥7,0 mmoL/L), odnosno nivo glukoze poslije obroka ≥200mg/dL (≥11,1 mmoL/L) na bar jednom mjerenju.

7Povećanje stope disfagija kada se porede kvetiapin i placebo primijećeno je samo u kliničkim ispitivanjima sa bipolarnom depresijom.

8Bazirano na povećanju tjelesne mase > od 7% od početne mase. Javlja se najčešće tokom prvih nedjelja od početka liječenja kod odraslih.

9Sljedeći apstinencijalni simptomi ispitivani su najčešće kod akutnih placebo kontrolisanih, monoterapijskih kliničkih ispitivanja, koja procjenjuju apstinencijalne simptome (simptome usljed naglog prestanka primjene lijeka): nesanica, mučnina, glavobolja, dijareja, povraćanje, vrtoglavica i preosjetljivost. Incidenca ovih simptoma značajno opada poslije prve nedjelje od prekida primjene lijeka.

10Trigliceridi ≥ 200mg/dL (≥2,258 mmoL/L) (pacijenti ≥18 godina) ili ≥150mg/dL (≥1,694 mmoL/L) (pacijenti <18 godina) na bar jednom mjerenju.

11 Holesterol ≥ 240mg/dL (≥6,2064 mmoL/L) (pacijenti ≥18 godina) ili ≥ 200mg/dL (≥5,172 mmoL/L) (pacijenti <18 godina) na bar jednom mjerenju. Povećanje LDL holesterola ≥30 mg/dL (≥0.769 mmoL/L) treba često kontrolisati. Značajne promjene između bolesnika koji su imali ovo povećanje bilo je 41,7 mg/dL (≥1,07 mmoL/L).

12Vidjeti tekst dolje.

13 Trombociti ≤ 100 x 109/L na bar jednom mjerenju.

14 Zasnovano na izvještajima o neželjenim događajima iz kliničkih ispitivanja, povećanje kreatininfosfokinaze u krvi nije povezano sa neuroleptičkim malignim sindromom.

15 Nivo prolaktina (pacijenti >18 godina starosti); >20 μgrama/L (> 869,56 pmoL/L) muškarci; >30μgrama/ L(>1304,34 pmoL/L) žene u bilo koje vrijeme.

16 Može dovesti do pada.

17 HDL holesterol: < 40mg/dL (1,025 mmoL/L) muškarci; < 50mg/dL (1,282 mmoL/L) žene u bilo koje vrijeme.

18 Incidenca pacijenata koji imaju pomjeren QT interval sa < 450 msec do ≥ 450 msec sa povećanjem ≥30 msec. U placebo kontrolisanim studijama sa kvetiapinom glavna promjena u incidenci pacijenata koji su imali pomjerene ili klinički značajne intervale je slična između kvetiapina i placebo grupe.

19Promjena sa >132 mmoL/L do ≤132 mmoL/L na bar jednom mjerenju.

20 Slučajevi suicidnih ideja i suicidnog ponašanja su prijavljivani tokom terapije kvetiapinom ili ubrzo po prekidu liječenja (vidjeti odjeljak 4.4 i 5.1).

21 Vidjeti odjeljak 5.1

22 Smanjenje hemoglobina na ≤ 13 g/dL (8,07 mmoL/L) za muškarce, ≤ 12 g/dL (7,45 mmoL/L) za žene na bar jednom mjerenju javljaju se kod 11% pacijenata koji uzimaju kvetiapin u svim studijama uključujući i otvorene studije. Kod ovih pacijenata, srednje maksimalno smanjenje hemoglobina u bilo koje vrijeme je bilo 1,5 g/dL

23Prijave sniženja hemoglobina često su bile propraćene tahikardijom, vrtoglavicom, ortostatskom hipotenzijom i/ili prisutnom respiratornom/srčanom bolešću.

24Zasnovano na izmjenama od normalnih do potencijalno klinički značajnih vrijednosti u bilo kom vremenu u svim kliničkim ispitivanjima. Promjene u ukupnom T4, slobodnom T4, ukupnom T3, slobodnom T3 su definisane kao <0.8 x dozvoljena donja granica (pmol/L) i promjena u TSH je > 5 mIU/L u bilo koje vrijeme.

25 Zasnovano na porastu učestalosti povraćanja kod starijih pacijenata (≥ 65 godina)

26 Zasnovano na promjeni nivoa neutrofila od početnog nivoa ≥ 1,5 x 109L do < 0,5 x 109/L u bilo koje vrijeme tokom terapije i na pacijentima sa teškom neutropenijom ( < 0,5 x 109/L) i infekcijama u svim kliničkim ispitivanjima sa kvetiapinom.

27 Zasnovano na izmjenama od normalnih do potencijalno klinički značajnih vrijednosti u bilo kom vremenu u svim ispitivanjima. Promjene eozinofila su definisane kao ≥ 1 x 109 ćelija/L u bilo koje vrijeme.

28 Bazirano na izmjenama od normalnih do potencijalno klinički značajnih vrijednosti u bilo kom vremenu u kliničkom ispitivanju. Promjena bijelih krvnih ćelija je definisana kao ≤ 3x 109 ćelija u bilo koje vrijeme.

29 Bazirano na izvještajima neželjenih događaja o pojavi metaboličkog sindroma, u svim kliničkim studijama sa kvetiapinom.

30 Kod pojedinih pacijenata je tokom trajanja kliničkih studija primijećeno pogoršanje u više nego jednom metaboličkom parametru: tjelesnoj masi, glikemiji i lipidnom profilu (vidjeti odjeljak 4.4).

31 Vidjeti odjeljak 4.6

32 Može se javiti ubrzo po početku liječenja i biti povezana sa hipotenzijom i/ili sinkopom. Učestalost se bazira na izvještajima neželjenih događaja o pojavi bradikardije i povezanih događaja u svim kliničkim studijama sa kvetiapinom.

33Zasnovano na jednoj retrospektivnoj nerandomizovanoj epidemiološkoj studiji

Slučajevi prolongacije QT intervala, ventrikularne aritmije, iznenadne smrti, zastoja srca i torsades de pointes, prijavljivani su tokom primjene antipsihotika i smatraju se njihovim klasnim efektima.

Registrovane su teške kožne neželjene rekcije uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakcije na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) povezane sa terapijom kvetiapinom.

Pedijatrijska populacija

Neželjena dejstva koja su navedena za odrasle mogu se pojaviti i kod djece i adolescenata. Ovdje su nabrojana neželjena dejstva koja se češće javljaju kod djece i adolescenata (10 do 17 godina) nego kod odraslih, ili ona koja nijesu primijećena kod odraslih.

Tabela 2: Neželjene reakcije kod djece i adolescenata povezane sa terapijom kvetiapinom koje se javljaju sa većom učestalošću nego kod odraslih, ili nijesu uočena kod odraslih

1 Vrijednosti prolaktina (pacijenti mlađi od 18 godina): dječaci: > 20 μg/L (> 869,56 pmoL/L); djevojčice: > 26 μg/L (> 1130,428 pmoL/L) u bilo koje doba. Manje od 1% pacijenata je imalo povećanje vrijednosti prolaktina >100 μg/L.

2Povećanje iznad klinički značajnih vrijednosti (na osnovu kriterijuma „National Institutes of Health“) ili povećanje > 20 mmHg za sistolni ili > 10 mmHg za dijastolni krvni pritisak u bilo koje vrijeme, u dvije akutne (3-6 nedjelja) placebo kontrolisane studije sprovedene na djeci i adolescentima.

3Napomena: Učestalost je konzistentna sa onom od odraslih, ali može biti povezana sa drugim kliničkim implikacijama kod djece i adolescenata u odnosu na odrasle.

4 Vidjeti odjeljak 5.1

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi

Uopšteno, prijavljeni znaci i simptomi bili su rezultat prenaglašenih poznatih farmakoloških efekata aktivne supstance tj. pospanost, sedacija, tahikardija, hipotenzija i antiholinergički efekti.

Predoziranje može dovesti do produženja QT intervala, konvulzije, status epilepticus, rabdomiolize, respiratorne depresija, retencije urina, konfuzije, delirijuma i/ili agitacije, kome i smrti. Pacijenti sa teškim kardiovaskularnim bolestima mogu imati povećan rizik od predoziranja (vidjeti odjeljak 4.4, Ortostatska hipotenzija).

Terapija

Ne postoji specifičan antidot u slučaju predoziranja kvetiapinom. U slučaju teške intoksikacije, potrebno je razmotriti mogućnost uzimanja više različitih ljekova, takođe se preporučuju mjere intenzivnog liječenja, uključujući uspostavljanje i održavanje prohodnosti disajnih puteva, adekvatnu oksigenaciju i ventilaciju i praćenje kardiovaskularnog statusa pacijenta. Na osnovu objavljene literature, pacijenti sa delirijumom i agitacijom i jasnim antiholinergičkim sindromom mogu se liječiti fizostigminom, 1 – 2 mg (uz kontinuirano praćenje EKG-a). To se ne preporučuje kao standardno liječenje zbog mogućeg negativnog efekta fizostigmina na srčanu provodljivost. Fizostigmin se može primijeniti ako ne postoje EKG aberacije. Fizostigmin ne treba primjenjivati u slučaju disritmija, bilo kog stepena srčanog bloka ili produženja QRS-intervala.

S obzirom da prevencija resorpcije pri predoziranju nije ispitana, lavaža želuca indikovana je kod teške intoksikacije i treba je uraditi unutar jednog sata od predoziranja. Treba razmotriti i mogućnost primjene aktivnog uglja.

U slučaju predoziranja kvetiapinom uporna hipotenzija treba da bude tretirana adekvatnim mjerama kao što su intravenska nadoknada tečnosti i/ili simpatomimetički ljekovi (epinefrin i dopamin treba izbjegavati s obzirom da stimulacija beta receptora može da pogorša hipotenziju izazvanu kvetiapin-indukovanom alfa blokadom). Neophodno je neprekidno praćenje i nadzor pacijenta do potpunog oporavka.

Farmakoterapijska grupa: Antipsihotici; diazepini, oksazepini i tiazepini

ATC kod: N05AH04

Mehanizam djelovanja

Kvetiapin je atipičan antipsihotik. Kvetiapin i njegov aktivni metabolit u humanoj plazmi, norkvetiapin, djeluju na veliki broj neurotransmiterskih receptora. Kvetiapin i norkvetiapin imaju afinitet za serotoninske (5-HT2) i dopaminske receptore D1 i D2 u mozgu. Smatra se da ova kombinacija receptorskog antagonizma sa viskom selektivnošću za 5-HT2 u odnosu na D2 receptore doprinosi kliničkim antipsihotičnim svojstvima i slabijim ekstrapiramidalnim neželjenim dejstvima (EPS) kvetiapina. Kvetiapin i norkvetiapin nemaju značajan afinitet za benzodijazepinske receptore, ali imaju visok afinitet za histaminske i adrenergičke α1-receptore i umjeren afinitet za adrenergičke α2 receptore. Kvetiapin nema značajniji afinitet za muskarinske receptore, dok norkvetiapin ima umjeren do visok afinitet za nekoliko muskarinskih receptora, što može objasniti antiholinergičke (muskarinske) efekte. Inhibicija norepinefrinskog transporta i parcijalni agonistički efekat na mjesta 5HT1A receptora od strane norkvetiapina doprinosi terapijskoj efikasnosti kvetiapina kao antidepresiva.

Farmakodinamičko dejstvo

Kvetiapin je aktivan u testovima za antipsihotičku aktivnost, npr. u uslovnom izbjegavanju. Mjereno bihevioralno ili elektrofiziološki, on takođe blokira aktivnost dopaminskih agonista i podiže koncentraciju metabolita dopamina - neurohemijskih pokazatelja blokade D2 receptora.

Rezultat pretkliničkih ispitivanja u cilju predviđanja podložnosti ekstrapiramidnim neželjenim dejstvima, otkrio je da kvetiapin ima atipičan profil i nije kao standardni antipsihotici. Kvetiapin ne dovodi do preosjetljivosti dopaminskih D2 receptora nakon hronične primjene. Kvetiapin dovodi do samo blage katalepsije pri efektivnim dozama blokatora D2 dopaminskih receptora.

Kvetiapin pokazuje selektivnost za limbički sistem, izazivajući depolarizacionu blokadu mezolimbičkih neurona, ali ne i nigrostrijatnih neurona koji sadrže dopamin, nakon hronične primjene.

Kvetiapin nakon akutne i hronične primjene pokazuje minimalnu sklonost za distoniju kod obje grupe Cebus majmuna, onih senzitivisanih haloperidolom i onih koji prethodno nijesu bili izloženi lijeku (vidjeti odjeljak 4.8).

Klinička efikasnost

Shizofrenija

Rezultati tri placebo kontrolisane kliničke studije na pacijentima sa shizofrenijom koji su primali različite doze kvetiapina, nijesu pokazali razlike između kvetiapina i placeba u odnosu na učestalost pojave ekstrapiramidalnih neželjenih dejstava ili potrebi za istovremenom primjenom antiholinergičkih ljekova među grupama u kojima su pacijenti primali kvetiapin ili placebo. Placebo kontrolisana studija koja je evaluirala doze kvetiapina u rasponu od 75 do 750 mg/dan, nije pokazala povećanje učestalosti EPS ili istovremenu primjenu antiholinergičkih ljekova. Dugotrajna efikasnost kvetiapina, za prevenciju shizofrenih relapsa, nije potvrđena u slijepim kliničkim studijama. U otvorenim ispitivanjima na pacijentima oboljelim od shizofrenije, kvetiapin je bio efektivan u održavanju kliničkog poboljšanja tokom kontinuirane terapije kod pacijenata koji su reagovali pri inicijalnoj terapiji, što sugeriše dugotrajnu efikasnost.

Bipolarni poremećaj

U četiri placebo kontrolisana klinička ispitivanja ispitivane su doze kvetiapina do najviše 800 mg dnevno u liječenju umjerenih do teških maničnih epizoda (u monoterapiji sa dvije doze, kao i u kombinaciji sa litijumom ili seminatrijum valproatom (divalproeksom)). U ispitivanim grupama koje su primale kvetiapin u odnosu na one koje su primale placebo nijesu utvrđene razlike između kvetiapina i placeba u odnosu na učestalost pojave ekstrapiramidalnih neželjenih dejstava ili potrebi za istovremenom primjenom antiholinergičkih ljekova.

U terapiji umjerenih do teških maničnih epizoda, kvetiapin je pokazao superiornu efikasnost u poređenju sa placebom u smanjenju maničnih simptoma u 3. i 12. nedjelji, u dvije studije, kao monoterapija. Nema podataka iz dugotrajnih studija koje bi pokazale efikasnost kvetiapina u prevenciji sljedećih maničnih ili depresivnih epizoda. Podaci o djelovanju kvetiapina u kombinaciji sa (seminatrijum valproat) divalproeksom ili litijumom u akutnom liječenju umjerenih do teških maničnih epizoda u 3. i 6. nedjelji su ograničeni. Ipak, kombinovana terapija se dobro podnosila. Podaci pokazuju aditivni efekat u 3 nedjelji. Druga studija nije pokazala aditivni efekat u 6. nedjelji.

Srednja doza kvetiapina u zadnoj nedjelji kod pacijenata koji su odgovarali na terapiju iznosila je oko 600 mg dnevno i oko 85% pacijenata koji su odgovorili na terapiju primali su doze u rasponu od 400 mg do 800 mg dnevno.

U četiri kliničke studije u trajanju od 8 nedjelja, kod pacijenata s umjerenim do teškim depresivnim epizodama u bipolarnim poremećajima tipa I i tipa II, liječenih kvetiapinom od 300 mg i od 600 mg pokazano je signifikantno poboljšanje u odnosu na placebo u odnosu na relevantne mjere ishoda: srednjem poboljšanju na MADRS (Montgomery Åsberg Depression Rating Scale) skali i odgovoru definisanom kao najmanje 50% poboljšanje u ukupnom MADRS skoru u odnosu na početni rezultat. Nije bilo razlike u magnitudi efekta između pacijenata koji su primali dozu od 300 mg i onih koji su primali 600 mg.

U nastavku navedenih studija, pokazano je da je dugotrajna terapija pacijenata koji su odgovorili na kvetiapin 300 mg i 600 mg bila efikasna u poređenju sa placebom u odnosu na simptome depresije, ali ne i na simptome manije.

Sprovedene su dvije studije prevencije relapsa koje su evaluirale kvetiapin u kombinaciji sa stabilizatorima raspoloženja, kod pacijenata sa maničnim, depresivnim ili mješovitim epizodama. Kombinacija sa kvetiapinom je bila superiornija u odnosu na monoterapiju stabilizatorima raspoloženja u produženju vremena do relapsa bilo koje epizode (manične, mješovite, depresivne). Kvetiapin je primjenjivan dva puta dnevno, ukupno 400 mg do 800 mg dnevno, kao kombinovana terapija sa litijumom ili vaproatom.

U šestonedjeljnoj, randomizovanoj studiji primjene lijeka kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem u kombinaciji sa litijumom u poređenju sa kombinacijom kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem plus placebo, kod odraslih pacijenata sa akutnom manijom, razlika u prosječnoj vrijednosti poboljšanja rezultata na YMRS (Young Mania Rating Scale) skali između grupe kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem plus litijum u odnosu na grupu kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem plus placebo iznosila je 2,8 bodova, a razlika u procentu pacijenata koji su odgovorili na terapiju (definisano kao poboljšanje od 50% u odnosu na bazalne vrijednosti YMRS skale) bila je 11% (79% u grupi kojoj je dodat litijum u odnosu na 68% u grupi kojoj je dodat placebo).

U jednoj dugotrajnoj kliničkoj studiji (do 2 godine liječenja) kvetiapin se pokazao superiornim u odnosu na placebo u prevenciji ponovne pojave maničnih, depresivnih ili mješovitih epizoda povezanih s bipolarnim poremećajem tipa I. Broj pacijenata s epizodom poremećaja raspoloženja iznosio je 91 (22,5%) u grupi koja je dobijala kvetiapin, 208 (51,5%) u placebo grupi i 95 (26,1%) u grupi koja je liječena litijumom. Kada se kod pacijenata koji su odgovorili na terapiju kvetiapinom, upoređivao nastavak liječenja kvetiapinom sa prelaskom na liječenje litijumom, rezultati su pokazali da prelazak na terapiju litijumom vjerovatno nije povezan sa produženjem vremena do relapsa događaja vezanih za poremećaj raspoloženja.

Klinička ispitivanja su pokazala da je kvetiapin efikasan u liječenju shizofrenije i manije kada se uzima dva puta dnevno, iako je farmakokinetika kvetiapina takva da je poluvrijeme eliminacije aproksimativno 7 sati. Ovo potvrđuju podaci iz studije pozitronske emisione tomografije (PET) koji su pokazali da kvetiapin ostaje vezan za 5HT2- i D2- receptore do 12 sati. Bezbjednost i efikasnost doza većih od 800 mg dnevno nije procjenjivana.

Klinička bezbjednost

U kratkotrajnim, placebom kontrolisanim kliničkim ispitivanjima shizofrenije i bipolarne manije ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma bila je slična kao kod placeba (shizofrenija: 7,8% za kvetiapin i 8,0% za placebo; bipolarna manija: 11,2% za kvetiapin i 11,4% za placebo). U kratkotrajnim, placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima bipolarne depresije uočena je viša stopa ekstrapiramidalnih simptoma kod pacijenata liječenih kvetiapinom u odnosu na one tretirane placebom. U kratkotrajnim, placebom kontrolisanim kliničkim ispitivanjima bipolarne depresije ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma bila je 8,9% za kvetiapin, u poređenju sa 3,8% kod placeba. U kratkotrajnom, placebo kontrolisanom kliničkom ispitivanju monoterapije kod velikog depresivnog poremećaja, ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma je bila 5,4% za kvetiapin i 3,2% za placebo. U kratkotrajnom, placebo kontrolisanom kliničkom ispitivanju monoterapije kod starijih pacijenata sa velikim depresivnim poremećajem, ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma je bila 9,0% za kvetiapin i 2,3% za placebo. I kod bipolarne depresije i kod velikog depresivnog poremećaja, incidenca pojedinih neželjenih događaja (npr. akatizija, ekstrapiramidalni poremećaji, tremor, diskinezija, distonija, nemir, nekontrolisane mišićne kontrakcije, psihomotorna hiperaktivnost i ukočenost mišića) nijesu prelazile 4% ni u jednoj terapijskoj grupi.

U kratkotrajnim, placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima sa fiksnim dozama (50 mg/dan do 800 mg/dan), trajanja od 3 do 8 nedjelja, prosječno povećanje tjelesne mase za pacijente liječene kvetiapinom bilo je od 0,8 kg pri dozi od 50 mg/dan do 1,4 kg pri dozi od 600 mg/dan (sa manjim porastom tjelesne mase pri dozi od 800 mg/dan) u odnosu na povećanje od 0,2 kg kod pacijenta tretiranih placebom. Procenat pacijenata liječenih kvetiapinom koji su dobili ≥ 7% tjelesne mase varira od 5,3% za dozi od 50 mg/dan do 15,5% za dozu od 400 mg/dan (sa manjim porastom tjelesne mase za dnevne doze od 600 mg i 800 mg/dan), u odnosu na 3,7% za pacijenate koji su primali placebo.

Šestonedjeljno randomizovano ispitivanje u kojem se upoređivala primjena litijuma i kvetiapina u odnosu na placebo i kvetiapina u odraslih pacijenata sa akutnom manijom, ukazalo je na to da kombinacija lijeka kvetiapin i litijuma uzrokuje više neželjenih događaja (63% u odnosu na 48% kod primjene kvetiapina u kombinaciji sa placebom). Rezultati bezbjednosti primjene pokazali su veću incidencu ekstrapiramidalnih simptoma, koji su prijavljeni u 16,8% pacijenata u grupi kojoj je dodat litijum i u 6,6% pacijenata u grupi kojoj je dodat placebo, od kojih je većina obuhvatala tremor, prijavljen u 15,6% pacijenata u grupi kojoj je dodat litijum i u 4,9% pacijenata u grupi kojoj je dodat placebo. Incidenca somnolencije bila je veća u grupi koja je primala kvetiapin sa litijumom (12,7%) nego u grupi koja je primala kvetiapin sa placebom (5,5%). Osim toga, veći procenat pacijenata u grupi kojoj je dodat litijum (8,0%) imao je povećanje tjelesne mase (≥ 7%) na kraju liječenja u poređenju as pacijentima u grupi kojoj je dodat placebo (4,7%).

Dugotrajne studije, koje su ispitivale prevenciju relapsa, imale su otvoreni period (u rasponu od 4 do 36 nedjelja) tokom kojeg su pacijenti tretirani kvetiapinom, nakon čega je slijedio period randomizovanog povlačenja u kojem su pacijenti randomizovani u grupe sa kvetiapinom ili placebom. Za pacijente randomizovane u grupu sa kvetiapinom, prosječno povećanje tjelesne mase, tokom otvorenog perioda, bilo je 2,56 kg, a do 48 nedjelje randomizovanog perioda, prosječno povećanje tjelesne mase je iznosilo 3,22 kg, u odnosu na početne vrijednosti tjelesne mase tokom otvorenog perioda.

Za pacijente koji su randomizovani u grupu sa placebom, prosječno povećanje tjelesne mase, tokom otvorenog perioda, iznosilo je 2,39 kg, a do 48. nedjelje randomizovanog perioda prosječno povećanje tjelesne mase bilo je 0,89 kg u odnosu na početne vrijednosti tjelesne mase tokom otvorenog perioda.

U placebo kontrolisanim studijama kod starijih pacijenata sa psihozom koja je udružena sa demencijom, incidenca cerebrovaskularnih neželjenih događaja na 100 pacijent/godina nije bila viša u pacijenata tretiranih kvetiapinom u odnosu na pacijenate koji su primali placebo.

U svim kratkotrajnim, placebo kontrolisanim ispitivanjima monoterapije kvetiapinom kod pacijenata sa početnim brojem neutrofila ≥1,5 x 109/l, incidenca najmanje jedne pojave broja neutrofila <1,5 x 109/l bila je 1,9% kod pacijenata koji su liječeni kvetiapinom, u poređenju sa 1,5% kod pacijenta koji su primali placebo. Incidenca promjene broja neutrofila na >0,5 - < 1,0 x 109/l bila je ista (0,2%) kod pacijenata liječenih kvetiapinom kao i kod pacijenta koji su primali placebo. U svim kliničkim istpitivanjima (placebom kontrolisanim, otvorenim ispitivanjima, ispitivanjima sa aktivnim lijekom komparatorom) kod pacijenata koji su prije početka liječenja imali broj neutrofila ≥1,5 x 109/l, incidenca najmanje jedne pojave broja neutrofila nižeg od <1,5 x 109/l je bila 2,9% i na <0,5 x 109/l je bila 0,21% kod pacijenata liječenih kvetiapinom.

Tretman kvetiapinom je povezivan sa dozno-zavisnim smanjenjem nivoa tireoidnih hormona. Incidenca promjene u vrijednostima TSH je bila 3,2% za kvetiapin prema 2,7% za placebo. Incidenca recipročnih, klinički potencijalno značajnih promjena oba hormona, T3 ili T4 i TSH u ovim studijama bila je rijetka, a primijećene promjene u nivou tireoidnih hormona nijesu povezane sa klinički simtomatičnim hipotireoidizmom. U toku prvih 6 nedjelja od početka terapije kvetiapinom dolazilo je do najvećeg pada vrijednosti ukupnog i slobodnog T4, dok tokom dugotrajne primjene nije dolazilo do daljeg smanjenja tireoidnih hormona. U otprilike 2/3 svih slučajeva, po završetku terapije kvetiapinom došlo je do vraćanja ukupnog i slobodnog T4 na nivo prije terapije kvetiapinom, bez obzira na dužinu trajanja terapije.

Katarakta/zamućenje sočiva

U kliničkoj studiji procjenjivan je potencijal kvetiapina da izazove kataraktu (200-800 mg/dan) u odnosu na risperidon (2-8 mg) kod pacijenata sa shizofrenijom ili shizoafektivnim poremećajem. Procenat pacijenata sa povećanjim stepenom zamućenja sočiva nije bio viši u grupu koja je primala kvetiapin (4%) u odnosu na risperidon (10%), pri čemu su pacijenti bili izloženi lijeku najmanje 21 mjesec.

Djeca i adolescenti (10 do 17 godina)

Efikasnost i bezbjednost primjene kvetiapina u liječenju manije, ispitivana je u placebo kontrolisanoj studiji, u trajanju od tri nedjelje (n=284 pacijenata iz SAD, uzrast pacijenata =10-17 godina). Oko 45% pacijenata dodatno je imalo i dijagnozu poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD). U drugoj placebo-kontrolisanoj studiji, u trajanju od 6 nedjelja, kvetiapin je ispitivan u liječenju shizofrenije (n=222, uzrast pacijenata =13-17 godina). Pacijenti s poznatim slabijim odgovorom na liječenje kvetiapinom su bili isključeni iz obje studije. Liječenje kvetiapinom započeto je dozom od 50 mg/dan koja je povećana na 100 mg/dan drugog dana liječenja. Nakon toga su doze titrirane sa po 100 mg/dan primijenjeno dva do tri puta na dan do ciljane doze (manija: 400-600 mg/dan; shizofrenija 400-800 mg/dan) . U ispitivanju manije, razlika srednje LS vrijednosti od osnovne prema YMRS skali (aktivni minus placebo) iznosila je -5,21 za pacijente liječene sa 400 mg/dan kvetiapina i -6,56 za one koji su primali 600 mg/dan kvetiapina. Poboljšanje ≥ 50% prema YMRS skali zabilježeno je kod 64% liječenih sa 400 mg/dan i 58% onih koji su primali 600 mg/dan kvetiapina i 37% u placebo grupi.

U ispitivanju shizofrenije razlika srednje LS vrijednosti od osnovne prema PANSS skali (aktivna supstanca minus placebo) iznosila je -8,16 za pacijente liječene sa 400 mg/dan i -9,29 za one liječene sa 800 mg/dan kvetiapina. Niti niža doza (400 mg/dan), niti viša doza (800 mg/dan) kvetiapina nijesu pokazale superiorniji efekat u odnosu na placebo uzimajući u obzir procenat pacijenata kod kojih je došlo do odgovora na liječenje, definisan kao ≥ 30% smanjenje od početne vrijednosti ukupnog rezultata na PANSS skali. Slabiji odgovor na liječenje visokim dozama kvetiapina uočen je kod liječenja i manije i shizofrenije.

U trećem kratkotrajnom, placebom kontrolisanom ispitivanju monoterapije kvetiapinom u djece i adolescenata (u dobi od 10-17 godina) s bipolarnom depresijom, nije dokazana efikasnost.

Nema podataka o održavanju efekta ili o prevenciji rekurencije u ovoj uzrasnoj grupi.

Klinička bezbjednost

U prethodno opisanim kratkotrajnim pedijatrijskim studijama sa kvetiapinom, procenat EPS događaja u grupama koje su primjenjivale lijek naspram placebo grupa bio je 12,9% prema 5,3% u studiji sa pacijentima sa shizofrenijom, 3,6% prema 1,1% u studiji sa pacijentima sa bipolarnom manijom i 1,1% prema 0% u studiji sa pacijentima sa bipolarnom depresijom. Povećanje tjelesne mase ≥7% u odnosu na početnu tjelesnu masu u grupama koje su primenjivale lijek prema placebo grupama iznosio je 17% u odnosu na 2,5% u studijama sa pacijentima sa shizofrenijom i bipolarnom manijom i 13,7% u odnosu na 6,8% u studiji sa pacijenatima sa bipolarnom depresijom. Procenat događaja povezanih sa suicidom u grupama koje su primjenjivale lijek u odnosu na placebo grupu bio je: 1,4% u odnosu na 1,3% u studiji sa pacijentima sa shizofrenijom, 1,0% u odnosu na 0% u studiji sa pacijentima sa bipolarnom manijom, 1,1% u odnosu na 0% u studiji sa pacijentima sa bipolarnom depresijom. Tokom produžene faze praćenja nakon liječenja u studiji sa bipolarnom depresijom, zabilježena su još dva dodatna događaja povezana sa suicidom kod dva pacijenta; jedan od ovih pacijenata bio je na terapiji kvetiapinom u vrijeme događaja.

Dugotrajna bezbjednost

Ispitivanje nastavljeno kod 380 pacijenata, u trajanju od 26 nedjelje, dozama kvetiapina u rasponu od 400-800 mg/dan, pružio je dodatne podatke o bezbjednosti primjene lijeka. Zabilježen je porast krvnog pritiska i pojačan apetit kod djece i adolescenata, a ekstrapiramidalni simptomi i povišene vrijednosti prolaktina u serumu češće su uočene kod djece i adolescenata nego kod odraslih pacijenata (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.8). Kod povećanja tjelesne mase, podešavanjem za normalan rast tokom dužeg perioda, povećanje od najmanje 0,5 standardne devijacije indeksa tjelesne mase (BMI) primijenjeno je kao mjera klinički značajne promjene: 18,3% pacijenata liječenih kvetiapinom najmanje 26 nedjelja ispunilo je ovaj kriterijum.

Resorpcija

Kvetiapin se dobro resorbuje i ekstenzivno metaboliše nakon oralne primjene. Uzimanje hrane ne utiče u značajnoj mjeri na bioraspoloživost kvetiapina. Maksimalne molarne koncentracije aktivnog metabolita norkvetiapina u stanju dinamičke ravnoteže iznose 35% koncentracije zabilježene za sam kvetiapin.

Farmakokinetika kvetiapina i norkvetiapina je linearna u odobrenom rasponu doziranja.

Distribucija

Kvetiapin se približno 83% vezuje za proteine plazme.

Biotransformacija

Kvetiapin se ekstenzivno metaboliše u jetri. Na osnovno jedinjenje otpada manje od 5% nepromijenjenog kvetiapina izlučenog u urinu ili fecesu, nakon primjene radioaktivno obilježenog kvetiapina.

Ispitivanja in vitro ustanovila su da je CYP 3A glavni enzim koji je odgovoran za metabolizam kvetiapina posredovan citohromom P450. Norkvetiapin se prvenstveno formira i eliminiše putem CYP3A4.

Približno 73% radioaktivnosti se izlučuje u urinu i 21% u fecesu.

Kvetiapin i nekoliko njegovih metabolita (uključujuči norkvetiapin) su slabi inhibitori humanog citohroma P450 1A2, 2C9, 2C19, 2D6 i 3A4 u in vitro uslovima. Primijećena je inhibicija CYP-a in vitro samo sa koncentracijama koje su bile približno 5 do 50 puta veće od onih zabilježenih u rasponu doza od 300 do 800 mg/dan kod ljudi. Na osnovu ovih in vitro rezultata, nije vjerovatno da će istovremena primjena kvetiapina sa drugim ljekovima dovesti do klinički značajne inhibicije citohrom P450 posredovanog metabolizma tog drugog lijeka. Iz ispitivanja na životinjama, pokazalo se da kvetiapin može da indukuje enzime citohroma P450. U posebnom ispitivanju interakcija, na psihotičnim pacijentima, nije dokazana povećana aktivnost citohroma P450 nakon primjene kvetiapina.

Eliminacija

Poluvrijeme eliminacije kvetiapina i norkvetiapina su približno 7 odnosno 12 sati.

Prosječni molarni udio slobodnog kvetiapina i aktivnog metabolita iz humane plazme, norkvetiapina, izlučenog u urinu je <5%.

Posebne populacije

Pol

Kinetika kvetiapina se ne razlikuje između muškaraca i žena.

Strariji pacijenti

Prosječan klirens kvetiapina kod starijih osoba je približno 30% do 50% manji u odnosu na onaj koji je

primijećen kod odraslih osoba starosti između 18 i 65 godina.

Pacijenti sa oštećenjem bubrega

Srednji klirens kvetiapina iz plazme smanjen je za približno 25% kod ispitanika sa teškom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina manji od 30 ml/min/1,73m2), ali individualne vrijednosti klirensa ostaju u rasponu za normalne ispitanike.

Pacijenti sa oštećenjem jetre

Srednji klirens kvetiapina iz plazme smanjen je za približno 25% kod osoba za koje se zna da imaju oslabljenu funkciju jetre (stabilna ciroza jetre izazvana alkoholom). Pošto se kvetiapin metaboliše u jetri, mogu se očekivati povećane koncentracije u plazmi kod pacijenata sa oštećenjem jetre. Možda će kod ovih pacijenata biti neophodno prilagođavanje doze (vidjeti odjeljak 4.2).

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetički podaci dobijeni su na uzorku od 9 djece uzrasta 10–12 godina i 12 adolescenata, koji su dobijali 400 mg kvetiapina dva puta dnevno. U stanju dinamičke ravnoteže, koncentracija osnovnog jedinjenja u plazmi, kvetiapina, kod djece i adolescenata (uzrasta 10–17 godina) uglavnom je bila slična onoj kod odraslih, iako je Cmax kod djece bila na gornjoj granici raspona zabilježenog kod odraslih.

Vrijednosti PIK i Cmax za aktivni metabolit, norkvetiapin, bile su veće, približno 62% i 49% kod djece (10–12 godina), zatim 28% i 14% kod adolescenata (13–17 godina) u poređenju sa odraslima.

Nije bilo dokaza o genotoksičnosti u in vitro i in vivo ispitivanjima genotoksičnosti. Na laboratorijskim životinjama, pri klinički relevantnin nivoima izlaganja lijeku, zabilježene su sljedeće devijacije, koje još uvijek nijesu potvrđene u dugotrajnim kliničkim ispitivanjima: kod pacova, taloženje pigmenta u tireoidnoj žlijezdi; kod cinomolgus majmuna hipertrofija tiroidnih folikularnih ćelija, snižavanje nivoa T3 hormona u plazmi, pad koncentracije hemoglobina i pad broja eritrocita i leukocita; kod pasa zamućenje sočiva i katarakta (za kataraktu/zamućenje sočiva vidjeti odjeljak 5.1).

U studiji embriofetalne toksičnosti sprovedenoj na kunićima uočena je povećana incidenca karpalno-tarzalne fleksure kod fetusa. Ovaj efekat se pojavljivao u prisustvu vidljivih efekata na majku kao što je npr. smanjen prirast tjelesne mase. Ovi efekti su bili vidljivi pri maternalnoj izloženosti sličnoj ili malo većoj u odnosu na izloženost kod ljudi pri maksimalnim terapijskim dozama. Relevantnost ovih podataka za ljude nije poznata.

U studijama uticaja lijeka na fertilitet, na pacovima, uočeni su: marginalno smanjenje plodnosti mužjaka i lažna trudnoća, produžen period diestrusa, produženje prekoitalnog intervala i smanjena stopa trudnoća. Ovi efekti su povezani sa povećanim koncentracijama prolaktina i nijesu direktno važni za ljude zbog razlika među vrstama u hormonskoj kontroli reprodukcije.

Actawell, 25 mg, film tableta:

Jezgro tablete:

Celuloza, mikrokristalna;

Povidon K29-32;

Kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat;

Natrijum skrob glikolat (tip A);

Laktoza, monohidrat;

Magnezijum stearat.

Film obloga:

Opadry II Pink 33G34594, sastav:

Hipromeloza 6cP;

Titan dioksid;

Laktoza, monohidrat;

Makrogol 3350;

Triacetin;

Gvožđe (III) oksid, žuti;

Gvožđe (III) oksid, crveni.

Actawell, 100 mg, film tableta:

Jezgro tablete:

Celuloza, mikrokristalna;

Povidon K29-32;

Kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat;

Natrijum skrob glikolat (tip A);

Laktoza, monohidrat;

Magnezijum stearat.

Film obloga:

Opadry II Yellow 33G32578, sastav:

Hipromeloza 6cP;

Titan dioksid;

Laktoza, monohidrat;

Makrogol 3350;

Triacetin;

Gvožđe (III) oksid, žuti.

Actawell, 200 mg, film tableta:

Jezgro tablete:

Celuloza, mikrokristalna;

Povidon K29-32;

Kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat;

Natrijum skrob glikolat (tip A);

Laktoza, monohidrat;

Magnezijum stearat.

Film obloga:

Opadry II White 33G28435, sastav:

Hipromeloza 6cP;

Titan dioksid;

Laktoza, monohidrat;

Makrogol 3350;

Triacetin.

Nije primjenljivo.

Rok upotrebe je 3 (tri) godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje je blister (PVC/PVDC-Al ili PVC/Al) sa 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje: kartonska kutija u kojoj se nalazi 6 blistera sa po 10 film tableta (ukupno 60 film tableta) i Upustvo za pacijenta.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Actawell sadrži aktivnu supstancu koja se zove kvetiapin. Kvetiapin pripada grupi ljekova koji se zovu antipsihotici. Lijek Actawell se koristi za liječenje nekoliko bolesti kao što su:

• Bipolarna depresija: stanje poremećaja raspoloženja uz osjećaj tuge, potištenosti, osjećaja krivice, nedostatka energije, gubitka apetita i/ili poremećaja sna.
• Manija: stanje poremećaj raspoloženja, kada se osjećate veoma uzbuđeno, ushićeno, usplahireno, entuzijastično ili hiperaktivno; ili imate smanjenu sposobnost rasuđivanja, uključujući postojanje agresije ili destruktivnog ponašanja.
• Shizofrenija: stanje u kojem možete čuti ili osjećati nešto što ne postoji, vjerovati u nešto što nije istinito ili osjećati neobičnu sumnjičavost, nervozu, zbunjenost, osjećaj krivice, napetost i potištenost.

Ljekar može da nastavi da Vam propisuje lijek Actawell čak i ako se bolje osjećate.

Lijek Actawell ne smijete koristiti:

• ako ste preosjetljivi na kvetiapin ili bilo koji od sastojaka lijeka Actawell (navedenih u odjeljku 6)
• ukoliko uzimate sljedeće ljekove:
• neke ljekove za liječenje HIV-a,
• neke ljekove za liječenje gljivičnih infekcija (azoli),
• ljekove za liječenje infekcija (eritromicin ili klaritromicin).
• za liječenje depresije (nefazodon).

Ne uzimajte lijek Actawell ukoliko nijeste sigurni da li se nešto od gore navedenog odnosi na Vas. Obratite se Vašem ljekaru prije nego što počnete sa primjenom lijeka Actawell.

Upozorenja i mjere opreza

Prije nego što počnete sa primjenom lijeka Actawell obavijestite Vašeg ljekara:

• ako Vi ili neko od članova Vaše porodice ima ili je imao problem sa srcem (poremećaj srčanog ritma, slabljenje srčanog mišića ili ukoliko uzimate bilo kakve ljekove koji mogu uticati na rad srca);
• ako imate nizak krvni pritisak;
• ako ste imali moždani udar, posebno ukoliko ste starija osoba;
• ako imate problema sa jetrom;
• ako ste bilo kada imali epileptične napade;
• ako znate da ste bilo kada imali sniženi broj bijelih krvnih zrnaca (što je moglo biti povezano ili ne sa uzimanjem nekog drugog lijeka);
• ako imate šećernu bolest (dijabetes mellitus) ili imate faktore rizika za pojavu šećerne bolesti.

Vaš ljekar će vjerovatno provjeravati koncentraciju šećera u krvi dok ste na terapiji lijekom Actawell;

• ako ste starija osoba i bolujete od demencije (smanjenje moždane funkcije). U tom slučaju ne smijete uzimati lijek Actawell zato što pripada grupi ljekova koja može da dovede do povećanog rizika od nastanka moždanog udara, a u nekim slučajevima i do povećanog rizika od smrti kod starijih osoba sa demencijom;
• ako ste starija osoba i imate Parkinsonovu bolest (parkinsonizam)
• ako ste Vi ili neko od članova Vaše porodice imali poremećaj zgrušavanja krvi, obzirom da su ljekovi poput ovog povezani sa nastajanjem krvnih ugrušaka;
• ako imate ili ste nekada imali stanje koje karakteriše pojava kratkotrajnog prestanka disanja tokom noćnog spavanja (apneja u snu) i uzimate ljekove koji usporavaju normalnu aktivnost mozga (depresori);
• ako imate ili ste imali stanje koje karakteriše nemogućnost kompletnog pražnjenja mokraćne bešike (zadržavanje urina), imate uvećanu prostatu, blokadu u crijevima ili povišen očni pritisak. Ova stanja su ponekad izazvana ljekovima (nazivaju se antiholinergici) koji utiču na način funkcionisanja nervnih ćelija kako bi se liječila određena medicinska stanja;
• ako ste zloupotrebljavali alkohol ili ljekove.

Odmah recite svom liječniku ako osjetite nešto od sljedećeg nakon uzimanja lijeka Actawell:

• kombinaciju visoke temperature (groznicu), ozbiljne ukočenosti mišića, znojenja ili imate poremećaj svijesti. Ovaj poremećaj se zove „neuroleptički maligni sindrom“. U ovom slučaju Vam je potrebna hitna intervencija ljekara,
• nekontrolisane pokrete, naročito lica i jezika,
• vrtoglavicu ili tešku pospanost. Ovo podrazumijeva i rizik od slučajnog povređivanja (pada) kod starijih pacijenata,
• konvulzije (epileptički napadi)
• dugotrajnu i bolnu erekciju (prijapizam)

Gore navedena stanja mogu biti prouzrokovana ovom grupom ljekova.

Što prije obavijestite svog ljekara ako imate:

- groznicu, simptome nalik gripi, grlobolju ili bilo koju drugu infekciju jer to može biti posljedica vrlo niskog broja bijelih krvnih ćelija, zbog čega ćete možda morati prestati uzimati lijek Actawell i/ili primiti liječenje

- zatvor praćen bolom u trbuhu koji ne prolazi, ili zatvor koji ne odgovara na liječenje jer to može dovesti do ozbiljnije blokade crijeva.

- Pojava misli o samoubistvu i pogoršanje Vaše depresije

Ukoliko ste depresivni, povremeno Vam se mogu javiti misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Ove misli se mogu češće javiti na početku primjene lijeka, jer je ovim ljekovima neophodno vrijeme (otprilike 2 nedjelje, a ponekad i duže) da bi ispoljili svoje dejstvo. Ove misli se mogu češće javiljati i pri naglom prestanku uzimanja lijeka. Ukoliko ste mlađa odrasla osoba, kod Vas postoji veća vjerovatnoća da se jave ovakve misli. Kliničke studije su pokazale povećan rizik od samoubilačkih misli i / ili samoubilačkog ponašanja kod osoba mlađih od 25 godina, koje boluju od depresije.

Ukoliko Vam se pojave misli o samopovređivanju ili samoubistvu odmah kontaktirajte Vašeg ljekara ili se javite u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Može Vam biti od pomoći ako kažete porodici ili bliskim prijateljima da ste depresivni i da ih zamolite da pročitaju ovo Uputstvo. Možete ih zamoliti da Vam kažu njihovo mišljenje o tome da li se Vaše stanje depresije pogoršava i da li ih brinu promjene u Vašem ponašanju.

-Osip sa eozinofilijom i sistemskim simptomima uzrokovan lijekom (engl. Drug Rash with Eosinophilia and Systemic Symptoms – DRESS)

Rasprostranjeni osip, visoka tjelesna temperatura, povećane vrijednosti enzima jetre, poremećaji krvi (eozinofilija), uvećani limfni čvorovi i uključenost drugih organa (lijekom uzrokovan osip sa eozinofilijom i sistemskim simptomims, takođe poznat kao DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijek). Prestanite sa uzimanjem lijeka Actawell ako Vam se jave ovi simptomi i odmah se javite ljekaru ili potražite hitnu medicinsku pomoć.

Povećanje tjelesne mase

Prilikom primjene lijeka može doći do povećanja tjelesne mase. Vi i Vaš lijekar treba redovno da provjeravate Vašu tjelesnu masu.

Djeca i adolescenti

Lijek Actawell nije namijenjen za primjenu kod djece i adolescenta mlađih od 18 godina

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.

Ne uzimajte lijek Actawell ukoliko uzimate sljedeće ljekove:

• za liječenje HIV-a;
• za liječenje gljivičnih infekcija (azoli);
• za liječenje infekcija (eritromicin ili klaritromicin);
• za liječenje depresije (nefazodon).

Veoma je važno da obavijestite Vašeg ljekara ako uzimate neki od sljedećih ljekova:

• fenitoin ili karbamazepin (ljekovi za liječenje epilepsije),
• za liječenje povišenog krvnog pritiska,
• rifampicin (za liječenje tuberkuloze),
• barbiturate (za liječenje nesanice),
• tioridazin ili litijum (takođe antipsihotici);
• koji mogu uticati na srčani ritam, na primjer, koji mogu prouzrokovati poremećaj elektrolita

(nizak nivo kalijuma ili magnezijuma) kao što su diuretici (ljekovi za izbacivanje tečnosti) ili

neki antibiotici (ljekovi za liječenje infekcija).

• ljekove koji mogu izazivati otežano pražnjenje – zatvor (konstipaciju)
• ljekove (tzv. „antiholinergike“) koji utiču na način funkcionisanja nervnih ćelija sa ciljem liječenja određenih zdravstvenih stanja.

Prije nego što prekinete uzimati bilo koji od ljekova koje inače uzimate, prvo obavijestite Vašeg ljekara.

Uzimanje lijeka Actawell sa hranom ili pićem

• Lijek Actawell može da se uzima sa ili bez hrane;
• Budite oprezni sa konzumiranjem alkoholnih pića, jer alkohol u kombinaciji sa lijekom Actawell može izazvati pospanost
• Ne uzimajte sok od grejpfruta dok uzimate lijek Actawell, jer može imati uticaj na dejstvo lijeka

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, konsultujte se sa Vašim ljekarom, prije nego što počnete da uzimate lijek Actawell. Lijek Actawell ne smijete uzimati tokom trudnoće, osim ako nijeste prethodno razgovarali sa Vašim ljekarom. Ovaj lijek ne smije se uzimati ukoliko dojite.

Sljedeći simptomi se mogu primijetiti kod novorođenčadi čije su majke uzimale lijek Actawell u posljednjem trimestru trudnoće (posljednja tri mjeseca trudnoće): drhtanje, ukočenost mišića i/ili slabost, pospanost, uznemirenost, problemi sa disanjem i problemi sa ishranom. Ukoliko se kod Vaše bebe pojavi bilo koji od ovih simptoma, morate se javiti ljekaru.

Uticaj lijeka Actawell na sposobnost upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Lijek ima snažan uticaj na psihofizičke sposobnosti.

Za vrijeme terapije nije dozvoljeno upravljanje motornim vozilima ni rad na mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Actawell

Lijek Actawell film tablete sadrže mliječni šećer (laktozu). Ukoliko bolujete od nekog oblika nepodnošljivosti šećera, prije nego što počnete da primjenjujete ovaj lijek obavijestite o tome Vašeg ljekara.

Uticaj na analize urina

Ukoliko radite analize urina, pri korišćenju nekih testova, uzimanje lijeka Actawell može dati pozitivan rezultat na metadon ili određene ljekove za depresiju koji se zovu triciklični antidepresivi čak i ako ne uzimate ove ljekove. U ovom slučaju se mogu uraditi specifičniji testovi.

Uvijek uzimajte lijek tačno onako kako Vam je Vaš ljekar propisao. Ukoliko nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek, provjerite sa Vašim ljekarom ili farmaceutom.

Vaš ljekar će odlučiti o početnoj dozi lijeka. Doza održavanja će zavisiti od tipa Vaše bolesti i Vaših potreba, i obično će se kretati između 150 mg i 800 mg. Lijek Actawell film tablete se uzimaju jednom dnevno, uveče pred spavanje ili dva puta dnevno u zavisnosti od Vaše bolesti;

• Lijek Actawell se uzima jednom dnevno, uveče pred spavanje ili dva puta dnevno, u zavisnosti od Vaše bolesti.
• Lijek Actawell film tablete treba progutati cijele sa čašom vode. Nemojte ih drobiti ni žvakati;
• Lijek Actawell film tablete se mogu uzimati sa ili bez hrane;
• Nemojte da pijete sok od grejpfruta dok uzimate lijek Actawell tablete, jer može imati uticaj na dejstvo lijeka;
• ukoliko se bolje osjećate nemojte prestati sa uzimanjem lijeka Actawell, ukoliko se prethodno nijeste posavjetovali sa Vašim ljekarom.

Pacijenti sa poremećajem rada jetre

Ukoliko imate problema sa radom jetre, Vaš ljekar Vam može promijeniti dozu lijeka Actawell.

Starije osobe

Ukoliko je potrebno Vaš ljekar Vam može promijeniti dozu lijeka Actawell.

Djeca i adolescenti

Ne preporučuje se primjena lijeka Actawell kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Ako ste uzeli više lijeka Actawell nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka Actawell nego što Vam je propisano možete da osjetite pospanost, vrtoglavicu ili ošamućenost i nepravilne otkucaje srca. Odmah se obratite Vašem ljekaru ili farmaceutu, ili se javite najbližoj hitnoj pomoći. Ponesite preostale tablete ili Uputstvo o lijeku sa sobom kako bi zdravstveni radnici kojima ste se obratili znali tačno koji ste lijek uzeli.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Actawell

Ako ste zaboravili da uzmete tabletu u uobičajeno vrijeme, uzmite je čim se sjetite. Ukoliko je blizu ili je došlo vrijeme za uzimanje sljedeće doze lijeka, ne uzimajte propuštenu dozu lijeka, a sljedeću dozu uzmite u uobičajeno vrijeme. Ne uzimajte duplu dozu lijeka, kako biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Actawell

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Actawell možda nećete moći da spavate (nesanica), možda ćete osjećati mučninu ili glavobolju, imati dijareju, povraćati, osjetiti vrtoglavicu ili biti razdražljivi. Možda će Vam ljekar savjetovati da dozu lijeka postepeno smanjujete prije nego što potpuno prekinete liječenje. Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o korišćenju ovog lijeka, obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Actawell može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Vrtoglavica (može uzrokovati pad usljed nestabilnosti), glavobolja, suva usta.
• Osjećaj pospanosti (može prestati vremenom, kako budete nastavili sa uzimanjem lijeka Actawell) (može uzrokovati pad usljed nestabilnosti)
• Simptomi obustave (simptomi koji nastaju usljed prekida primjene lijeka Actawell, uključujući nemogućnost spavanja (nesanica), mučninu, glavobolju, dijareju, povraćanje, vrtoglavicu i razdražljivost. Savjetuje se period postepenog prekida terapije u toku najmanje 1 do 2 nedjelje.
• Povećanje tjelesne mase.
• Abnormalni mišićni pokreti: ovo uključuje otežano započinjanje pokreta, drhtanje, osjećaj nemira ili ukočenost mišića bez bolova.
• Promjena vrijednosti određenih masnoća (trigliceridi i ukupni holesterol).

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Ubrzani rad srca (tahikardija).
• Osjećaj kao da Vam srce kuca veoma jako i brzo ili preskače otkucaje.
• Poremećaj varenja ili otežano pražnjenjenje.
• Izražena slabost.
• Oticanje ruku i nogu.
• Povišena vrijednost šećera u krvi.
• Nagli pad krvnog pritiska (posturalna hipotenzija), naročito prilikom ustajanja (može dovesti do poremećaja ravnoteže i pada).
• Zamućenje vida.
• Abnormalni snovi i noćne more.
• Povećan osjećaj gladi.
• Razdražljivost.
• Poremećaj govora i otežano sporazumijevanje.
• Misli o samoubistvu i pogoršanje depresije.
• Nedostatak vazduha.
• Povraćanje (prevashodno kod starijih).
• Povišena tjelesna temperatura.
• Promjene vrijednosti tiroidnih hormona u krvi.
• Smanjen broj određenih tipova krvnih ćelija.
• Povećane vrijednosti enzima jetre u krvi.
• Povećane vrijednosti hormona prolaktina u krvi. Ovo u rijetkim slučajevima može dovesti do:

- povećanja grudi kod muškaraca i žena i neočekivanog lučenja mlijeka;

- kod žena izostanak menstruacije ili neredovne menstruacije.

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Epileptični napadi ili konvulzije.
• Alergijske reakcije koje mogu da uključuju osip, oticanje kože i oticanje zone oko usana.
• Sindrom nemirnih nogu.
• Otežano gutanje.
• Nekontrolisani pokreti, najčešće lica i jezika.
• Poremećaj seksualne funkcije.
• Šećerna bolest.
• Promjena električne aktivnosti srca vidljiva na EKG-u (produženje QT intervala).
• Usporenje rada srca koje se može javiti pri započinjanju liječenja i zbog koga se mogu javljati nizak krvni pritisak i nesvjestica.
• Otežano mokrenje.
• Nesvjestica (može uzrokovati pad).
• Zapušen nos.
• Smanjen broj crvenih krvnih ćelija (anemija).
• Smanjena koncentracija natrijuma u krvi.
• Pogoršanje postojeće šećerne bolesti.

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Kombinacija povišene tjelesne temperature, znojenje, ukočenost mišića, osjećaj velike pospanosti ili nesvjestice (poremećaj koji je poznat kao „neuroleptički maligni sindrom“).
• Žuta prebojenost kože i beonjača (žutica).
• Zapaljenje jetre (hepatitis).
• Dugotrajna i bolna erekcija (prijapizam).
• Uvećanje grudi i neočekivana pojava mlijeka (galaktoreja).
• Poremećaj menstrualnog ciklusa.
• Krvni ugrušci u venama, posebno nogu (simptomi uključuju oticanje, bol i crvenilo nogu) koji mogu da se kreću kroz krvne sudove do pluća izazivajući bol u grudima i otežano disanje. Ukoliko uočite neki od ovih simptoma, odmah potražite savjet ljekara.
• Hodanje, pričanje, jedenje ili druge aktivnosti za vrijeme spavanja.
• Smanjena tjelesna temperatura (hipotermija).
• Zapaljenje pankreasa.
• Stanje (koje se naziva „metabolički sindrom“) kada imate kombinaciju tri ili više od sljedećeg: povećanje masnih naslaga u predjelu oko trbuha, smanjene vrijednosti „dobrog holesterola“ (HDL-C), povećane vrijednosti masnoća u krvi koje se nazivaju trigliceridi, visok krvni pritisak i povećane vrijednosti šećera u krvi.
• Kombinacija povišene tjelesne temperature, simptoma sličnih gripu, bol u grlu, ili bilo koja druga infekcija sa veoma niskim vrijednostima bijelih krvnih ćelija, stanje koje se naziva agranulocitoza.
• Opstrukcija crijeva.
• Povećanje koncentracije kreatinfosfokinaze u krvi (supstanca porijeklom iz mišića).

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Težak osip, plikovi ili crvene fleke na koži.
• Teške alergijske reakcije (nazivaju se anafilaksa) koje mogu izazvati otežano disanje ili šok.
• Naglo oticanje kože, najčešće oko očiju, usana i grla (angioedem).
• Ozbiljan oblik pojave plikova na koži, ustima, očima, genitalijama (Stevens-Johnson-ov sindrom).
• Neadekvatno lučenje hormona koji kontroliše količinu mokraće.
• Oštećenje mišićnih vlakana i bolovi u mišićima (rabdomioliza).

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• Kožni osip sa nepravilnim crvenim tačkicama (erytema multiforme).
• Ozbiljna, nagla alergijska reakcija sa simptomima sličnim groznici i plikovima na koži i ljuštenjem kože (toksična epidermalna nekroliza).
• Simptomi obustave terapije (apstinencijalni simptomi) mogu da se jave kod novorođenčadi majki koje su koristile kvetiapin u trudnoći.
• Moždani udar.

Grupa ljekova kojoj pripada lijek Actawell može uzrokovati poremećaje srčanog ritma, koji mogu biti ozbiljni i u težim slučajevima smrtonosni.

Neka neželjena dejstva je moguće zapaziti samo prilikom laboratorijske analize krvi. U ova neželjena dejstva spadaju povišen nivo određenih masti (triglicerida i ukupnog holesterola), ili povećane vrijednosti šećera u krvi, promjene vrijednosti tiroidnih hormona u krvi, povećanje vrijednosti enzima jetre, smanjenje broja određenog tipa krvnih ćelija, smanjen broj crvenih krvnih ćelija, povećane vrijednosti kreatinin fosfokinaze (supstance iz mišića), smanjena koncentracija natrijuma u krvi i povećana vrijednost hormona prolaktina u krvi. Povećana vrijednost hormona prolaktina u krvi u rijetkim slučajevima može dovesti do:

• uvećanja grudi i neočekivane produkcije mlijeka kod žena i muškaraca;
• odsustva ili nepravilnog menstrualnog ciklusa kod žena.

Vaš ljekar može tražiti da povremeno uradite laboratorijske analize krvi.

Djeca i adolescenti

Neželjena dejstva koje su navedena za odrasle mogu se pojaviti i kod djece i adolescenata.

Sljedeća navedena neželjena dejstva su češće zabilježena kod djece i adolescenata, a nijesu zabilježena kod odraslih:

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• porast nivoa hormona prolaktina u krvi, što u rijetkim slučajevima može dovesti do sljedećeg:
• oticanja dojki i neočekivanog lučenja mlijeka (kod djevojčica i dječaka)
• do izostanka ili neredovnih menstruacija kod djevojčica
• pojačan apetit
• povraćanje
• abnormalni pokreti mišića (tegobe prilikom započinjanja mišićne aktivnosti, drhtanje, osjećaj nemira ili ukočenost mišića uz odsustvo bola)
• porast krvnog pritiska.

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Osjećaj slabosti, nesvjestice (može dovesti do pada).
• Zapušen nos.
• Razdražljivost.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Čuvati lijek van vidokruga i domašaja djece.

Ne smijete koristiti lijek Actawell posle isteka roka upotrebe naznačenog na spoljašnjem pakovanju nakon „Važi do:“. Datum isteka roka upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog mjeseca.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Actawell

Actawell, 25 mg, film tableta:

• Aktivna supstanca je kvetiapin.

Jedna film tableta sadrži 25 mg kvetiapina (u obliku kvetiapin fumarata).

• Pomoćne supstance su:

Jezgro tablete: Celuloza, mikrokristalna; Povidon K29-32; Kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat; Natrijum skrob glikolat (tip A); Laktoza, monohidrat; Magnezijum stearat.

Film obloga: Opadry II Pink 33G34594 (sastav: Hipromeloza 6cP; Titan dioksid; Laktoza, monohidrat; Makrogol 3350; Triacetin; Gvožđe (III) oksid, žuti; Gvožđe (III) oksid, crveni).

Actawell, 100 mg, film tableta:

• Aktivna supstanca je kvetiapin.

Jedna film tableta sadrži 100 mg kvetiapina (u obliku kvetiapin fumarata).

• Pomoćne supstance su:

Jezgro tablete: Celuloza, mikrokristalna; Povidon K29-32; Kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat; Natrijum skrob glikolat (tip A); Laktoza, monohidrat; Magnezijum stearat.

Film obloga: Opadry II Yellow 33G32578 (sastav: Hipromeloza 6cP; Titan dioksid; Laktoza, monohidrat; Makrogol 3350; Triacetin; Gvožđe(III) oksid, žuti).

Actawell, 200 mg, film tableta:

• Aktivna supstanca je kvetiapin.

Jedna film tableta sadrži 200 mg kvetiapina (u obliku kvetiapin fumarata).

• Pomoćne supstance su:

Jezgro tablete: Celuloza, mikrokristalna; Povidon K29-32; Kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat; Natrijum skrob glikolat (tip A); Laktoza, monohidrat; Magnezijum stearat.

Film obloga: Opadry II White 33G28435 (sastav: Hipromeloza 6cP; Titan dioksid; Laktoza, monohidrat; Makrogol 3350; Triacetin).

Kako izgleda lijek Actawell i sadržaj pakovanja:

Film tableta.

Actawell, 25 mg, film tableta: svijetlonarandžaste, okrugle, bikonveksne, film tablete, prečnika 5,5 mm, sa utisnutom oznakom „Q“ na jednoj strani.

Actawell, 100 mg, film tableta: žute, okrugle, bikonveksne, film tablete, prečnika 8,5 mm, sa utisnutom oznakom „Q“ na jednoj strani.

Actawell, 200 mg, film tableta: bijele, ovalne, bikonveksne, film tablete, 8,2 mm x 16 mm, sa utisnutom oznakom „Q“ na jednoj strani.

Unutrašnje pakovanje je blister (PVC/PVDC-Al ili PVC/Al) sa 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je kartonska kutija u kojoj se nalazi 6 blistera sa po 10 film tableta (ukupno 60 film tableta) i Upustvo za pacijenta.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Evropa Lek Pharma d.o.o.

Kritskog odreda 4/1, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Actavis Ltd, BLB015-016, Bulebel Industrial Estate, Zejtun ZTN3000, Malta

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

▲Actawell, film tableta, 25 mg, blister, 60 (6x10) film tableta: 2030/19/980 – 5355 od 04.12.2019. godine

▲Actawell, film tableta, 100 mg, blister, 60 (6x10) film tableta: 2030/19/981 – 5356 od 04.12.2019. godine

▲Actawell, film tableta, 200 mg, blister, 60 (6x10) film tableta: 2030/19/982 – 5358 od 04.12.2019. godine

Ovo upustvo je poslednji put odobreno

Decembar, 2019. godine