PENTIAX 25mg film tableta

Kvetiapin je indikovan za:

• terapiju šizofrenije
• terapiju bipolarnog poremećaja, uključujući:
• terapiju umjerenih do teških maničnih epizoda u bipolarnom poremećaju
• terapiju velikih depresivnih epizoda u bipolarnom poremećaju
• za prevenciju rekurencije maničnih ili depresivnih epizoda kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem, koji su prethodno odgovorili na terapiju kvetiapinom.

Doziranje

Za svaku od indikacija je drugačiji režim doziranja. Zbog toga se mora obezbjediti da pacijenti dobiju jasne informacije o adekvatno prihvatljivom doznom režimu u skladu sa njihovim stanjem.

Lijek Pentiax se uzima sa ili bez hrane.

Odrasli

Za terapiju šizofrenije:

U terapiji šizofrenije lijek Pentiax treba uzimati dva puta dnevno. Ukupna dnevna doza za prva 4 dana liječenja iznosi 50 mg (1. dan), 100 mg (2. dan), 200 mg (3. dan) i 300 mg (4. dan).

Nakon četvrtog dana dozu treba titrirati do uobičajene efikasne doze u rasponu od 300 do 450 mg/dan.

U zavisnosti od kliničkog odgovora i podnošljivosti od strane svakog pacijenta pojedinačno doza se može prilagoditi u rasponu od 150 do 750 mg/dan.

Liječenje umjerenih do teških maničnih epizoda u bipolarnom poremećaju

Za terapiju maničnih epizoda povezanih sa bipolarnim poremećajem, lijek Pentiax se dozira dva puta dnevno. Ukupna dnevna doza, za prva četiri dana terapije iznosi: 100 mg (1. dan), 200 mg (2. dan), 300 mg (3. dan) i 400 mg (4. dan). Ukoliko je i dalje potrebno prilagođavanje doze, doza se može povećati do maksimalnih 800 mg dnevno do šestog dana, uz povećanja ne veća od 200 mg na dan.

Za svakog pacijenta pojedinačno doza se može prilagođavati u zavisnosti od kliničkog odgovora i podnošljivosti lijeka, i to u rasponu od 200 do 800 mg na dan. Uobičajena terapijski efektivna doza kreće se u rasponu od 400 do 800 mg dnevno.

Liječenje velikih depresivnih epizoda u bipolarnom poremećaju

Lijek Pentiax se uzima jedanom dnevno, uveče prije odlaska na spavanje. Ukupna dnevna doza za prva četiri dana terapije iznosi: 50 mg (1. dan), 100 mg (2. dan), 200 mg (3. dan) i 300 mg (4. dan). Preporučena dnevna doza iznosi 300 mg dnevno. Kliničke studije pokazale su da kod grupa pacijenata koji su uzimali 600 mg dnevno u odnosu na grupe pacijenata koji su uzimali 300 mg dnevno nije došlo do značajnog kliničkog poboljšanja (vidjeti odjeljak 5.1). Pojedini pacijenti mogu imati bolji terapijski odgovor na 600 mg dnevno. U liječenju depresivnih epizoda kod bipolarnog poremećaja, terapijsku dozu veću od 300 mg treba da uvodi ljekar koji ima iskustva u liječenju bipolarnog poremećaja. Klinička ispitivanja su pokazala da se kod nekih pacijenata u slučaju pojave problema sa podnošljivošću lijeka, može razmotriti smanjenje doze do minimalnih 200 mg dnevno.

Za prevenciju recidiva kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem

U cilju prevencije recidiva maničnih, mješovitih ili depresivnih epizoda u bipolarnom poremećaju, kod pacijenata kod kojih je došlo do odgovora na akutnu terapiju bipolarnog poremećaja kvetiapinom, potrebno je nastaviti terapiju istom dozom kvetiapina. U zavisnosti od kliničkog odgovora i tolerancije na lijek kod pojedinačnih pacijenata, doza može da se prilagodi u opsegu od 300 do 800 mg dnevno i propisuje se dva puta dnevno. Veoma je važno da se za terapiju održavanja primjenjuju najniže efikasne doze.

Stariji pacijenti

Kao što je slučaj i sa drugim antipsihoticima, neophodan je oprez prilikom primjene lijeka Pentiax kod starijih pacijenata, naročito u početnom periodu uvođenja lijeka u terapiju. Titriranje doze može biti sporije, a dnevna terapijska doza može biti manja nego kod mlađih pacijenata, individualna je i zavisi od kliničkog odgovora i podnošljivosti pojedinog pacijenta. Vrijednost klirensa kvetiapina u plazmi je smanjena kod starijih pacijenata za 30-50% u poređenju sa mlađim pacijentima.

Efikasnost i bezbjednost nije utvrđena kod pacijenata starijih od 65 godina sa depresivnom epizodom u okviru bipolarnog poremećaja.

Pedijatrijska populacija

Ne preporučuje se primjena kvetiapina kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina, zbog nedostatka podataka koji bi podržali upotrebu u ovoj uzrasnoj grupi. Dostupni podaci iz placebo-kontrolisanih kliničkih studija prikazani su u odjeljcima 4.4, 4.8, 5.1 i 5.2.

Oštećenje funkcije bubrega

Nije neophodno prilagođavanje doze kod pacijenata sa poremećajem funkcije bubrega.

Oštećenje funkcije jetre

Kvetiapin se u potpunosti metaboliše u jetri i zbog toga ga treba oprezno primjenjivati kod pacijenata za koje se zna da imaju oštećenje funkcije jetre, naročito tokom inicijalnog perioda uvođenja lijeka u terapiju. Kod pacijenata sa poremećajem funkcije jetre, liječenje je potrebno započeti dozom od 25 mg/dan. Svakog dana dozu bi trebalo povećati za 25 do 50 mg do postizanja terapijski efikasne doze lijeka, individualno, u zavisnosti od kliničkog odgovora i podnošljivosti kod svakog pacijenta.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka.

Kontraindikovana je istovremena primjena sa inhibitorima citohroma P450 3A4, kao što su inhibitori HIV-proteaze, azolni antimikotici, eritromicin, klaritromicin i nefazodon (vidjeti odjeljak 4.5).

Kako se lijek Pentiax primjenjuje u nekoliko terapijskih indikacija, njegov bezbjednosni profil treba razmotriti individualno, za svakog pacijenta, u odnosu na postavljenu dijagnozu i propisanu dozu.

Pedijatrijska populacija

Ne preporučuje se primjena kvetiapina kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina zbog nedostatka podataka za tu uzrasnu grupu. Podaci dobijeni u kliničkim studijama sprovedenim sa kvetiapinom u pedijatrijskoj populaciji pokazali su da se pored poznatih neželjenih efekata kvetiapina koji se javljaju kod odraslih (vidjeti odjeljak 4.8), kod djece i adolescenata pojedini neželjeni efekti javljaju sa većom frekvencijom u poređenju sa odraslima (pojačan apetit, povećane vrijednosti prolaktina u serumu, povraćanje, rinitis i sinkopa) ili mogu imati drugačije implikacije kod djece i adolescenta (ekstrapiramidalni simptomi i iritabilnost). Identifikovan je jedan novi neželjeni efekat koji nije uočen kod odraslih pacijenata: povećanje krvnog pritiska. Kod djece i adolescenata uočene su i promjene u rezultatima vrijednosti funkcije štitaste žlijezde.

Dugotrajni uticaj liječenja kvetiapinom na rast i sazrijevanje djece i adolescenata nije ispitivan duže od 26 nedjelja. Takođe nijesu poznati dugotrajni efekti ovog lijeka na kognitivni i bihevioralni razvoj.

U placebo-kontrolisanim kliničkim studijama koje su sprovedene kod djece i adolescenata sa šizofrenijom, bipolarnom manijom i bipolarnom depresijom, kvetiapin je, u poređenju sa placebom, bio povezan s povećanom incidencijom ekstrapiramidalnih simptoma (EPS) (vidjeti odjeljak 4.8).

Suicid/suicidalne misli ili kliničko pogoršanje

Depresija u bipolarnom poremećaju povezana je sa povećanim rizikom od pojave suicidalnih misli, samopovređivanja i suicida (događaji povezani sa suicidom). Ovaj rizik postoji sve dok ne dođe do značajne remisije. Pacijenti moraju biti pažljivo praćeni sve dok ne nastane poboljšanje, jer ono ne mora da se javi tokom prvih nekoliko nedjelja liječenja, a u pojedinim slučajevima i duže. Kliničke studije pokazuju da se rizik od suicida može povećati u početnim stadijumima oporavka.

Dodatno, ljekari treba da imaju u vidu potencijalni rizik od događaja povezanih sa suicidom nakon naglog prekida terapije kvetiapinom, zbog poznatih faktora rizika karakterističnih za bolest koja se liječi.

Druga psihijatrijska oboljenja, za koja se propisuje kvetiapin, takođe, mogu biti povezana sa povećanim rizikom od događaja povezanih sa suicidom. Dodatno, ova stanja mogu predstavljati komorbiditete za epizode velike depresije. Iste mjere opreza koje se primjenjuju pri liječenju pacijenata sa epizodama velike depresije, takođe, treba da budu preduzete i pri liječenju pacijenata sa drugim psihijatrijskim poremećajima.

Pacijenti koji u anamnezi imaju događaje povezane sa suicidom, ili oni koji značajno ispoljavaju suicidalne misli prije početka primjene terapije, smatra se da imaju veći rizik od suicidalnih misli ili siucidalnih pokušaja i treba da budu pod pažljivim monitoringom tokom terapije. Meta analiza placebom kontrolisanih kliničkih studija koje su ispitivale primjenu antidepresiva kod odraslih pacijenata sa psihijatrijskim poremećajima, pokazala je povećanje rizika od suicidalnog ponašanja kod onih koji su primali antidepresive, u odnosu na one koji su primali placebo, kod pacijenata mlađih od 25 godina.

Tokom terapije potrebno je pažljivo pratiti pacijente, a posebno one sa povećanim rizikom od suicida, naročito u ranoj fazi liječenja prilikom uvođenja terapije i nakon promjene doze lijeka. Pacijente (i njihove staratelje) treba upozoriti da pažljivo prate simptome koji ukazuju na pogoršanje bolesti, u smislu suicidalnog ponašanja ili misli i neuobičajene promjene u ponašanju, i da odmah zatraže medicinsku pomoć, ako se ovakvi simptomi pojave.

U kratkotrajnim placebom kontrolisanim kliničkim studijama kod pacijentima sa velikim depresivnim epizodama u bipolarnom poremećaju, uočen je povećan rizik od događaja povezanih sa suicidom kod mladih odraslih pacijenata, (mlađih od 25 godina), koji su liječeni kvetiapinom u poređenju sa onima koji su primali placebo (3,0% u odnosu na 0%). Retrospektivna populaciona studija kvetiapina u terapiji pacijenata sa velikom depresivnom epizodom, pokazala je povećan rizik od samopovređivanja i suicida kod pacijenata između 25 i 64 godine starosti, kod kojih u anamnezi nije bilo samopovređivanja tokom primjene kvetiapina sa drugim antidepresivima.

Rizik od metaboličkih poremećaja

S obzirom na uočeni rizik od pogoršanja metaboličkog profila uključujući promjene u tjelesnoj masi, koncentraciji glukoze u krvi (vidjeti dio hiperglikemija) i lipidnom statusu, koji je zabilježen u kliničkim studijama, metabolički parametri kod pacijenata se moraju procjenjivati u vrijeme započinjanja terapije i promjene ovih parametara se moraju redovno kontrolisati tokom terapije. Pogoršanje ovih parametara se mora tretirati na klinički odgovarajući način (vidjeti i odjeljak 4.8).

Ekstrapiramidalni simptomi

U placebo kontrolisanim kliničkim studijama kod odraslih pacijenata, kvetiapin je povezivan sa povećanom incidencom ekstrapiramidalnih simptoma (EPS) u poređenju sa placebom, kod pacijenata liječenih od velikih depresivnih epizoda u bipolarnom poremećaju (vidjeti odjeljke 4.8 i 5.1).

Primjena kvetiapina je povezana sa razvojem akatizije, okarakterisane subjektivnom neprijatnošću ili mučnim nemirom i potrebom za kretanjem, koja je praćena nemogućnošću da se mirno sjedi ili stoji.

Ovakvi neželjeni efekti javljaju se najčešće u prvih nekoliko nedjelja od početka terapije. Kod pacijenata kod kojih se razviju ovi simptomi, povećanje doze kvetiapina može biti štetno.

Tardivna diskinezija

Ako se pojave znaci i simptomi tardivne diskinezije, mora se razmotriti smanjenje doze ili prekid terapije kvetiapinom. Simptomi tardivne diskinezije mogu da se pogoršaju ili čak nastanu nakon prekida terapije (vidjeti odjeljak 4.8).

Pospanost i vrtoglavica

Liječenje kvetiapinom povezano je sa pospanošću i sličnim simptoma, kao što je sedacija (vidjeti odjeljak 4.8). U kliničkim studijama sprovedenim na pacijentima sa bipolarnom depresijom, ovi simptomi su se obično javljali u prva tri dana od započinjanja terapije i uglavnom su bili blagog do umjerenog intenziteta. Pacijente kod kojih se javi pospanost jakog intenziteta treba pratiti minimum 2 nedjelje od početka pojave pospanosti, ili sve dok se simptomi ne poboljšaju i može se razmotriti i mogućnost obustavljanja terapije.

Ortostatska hipotenzija

Terapija kvetiapinom je povezivan sa ortostatskom hipotenzijom i posljedično vrtoglavicom (vidjeti odjeljak 4.8), koja se poput somnolencije, javlja obično tokom početnog perioda titracije doze. Ove neželjene reakcije mogu dovesti do porasta broja slučajnih povreda (padova), naročito kod starije populacije. Zbog toga, se pacijentima savjetuje povećan oprez dok se ne upoznaju sa mogućim potencijalnim efektima lijeka.

Neophodan je oprez prilikom uzimanja kvetiapina kod pacijenata sa kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim oboljenjima, kao i kod stanja kod kojih postoji rizik od razvoja hipotenzije.

Možda će biti neophodno smanjenje doze ili još postepenije titriranje doze, ako dođe do ortostatske hipotenzije, posebno kod pacijenata sa potvrđenim kardiovaskularnim oboljenjem.

Sindrom apneje u snu

Sindrom apneje u snu prijavljen je kod pacijenata koji uzimaju kvetiapin. Kod pacijenata koji istovremeno primaju depresore centralnog nervnog sistema i koji su tokom istorije bolesti pod rizikom od apneje u snu, poput osoba sa prekomjernom tjelesnom masom/gojaznih osoba ili muškaraca, kvetiapin bi trebalo uzimati sa oprezom.

Konvulzije

U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima nije uočena razlika u učestalosti epileptičnih napada kod pacijenata koji su uzimali kvetiapin i onih koji su uzimali placebo. Nema podataka o incidenci broja napada kod pacijenata kod kojih u anamnezi postoje podaci o epileptičnim napadima. Kao i pri liječenju drugim antipsihoticima potreban je oprez kod pacijenata koji su u anamnezi imali epileptične napade (vidjeti odjeljak 4.8).

Neuroleptični maligni sindrom

Neuroleptični maligni sindrom povezan je sa primjenom antipsihotika, uključujući i kvetiapin (vidjeti odjeljak 4.8). Klinički se manifestuje hipertermijom, promjenama psihičkog stanja, ukočenošću mišića, nestabilnošću autonomnog nervnog sistema i povećanjem vrijednosti kreatin fosfokinaze. U takvim slučajevima liječenje kvetiapinom treba prekinuti i primjeniti odgovarajuće terapijske mjere.

Teška neutropenija i agranulocitoza

Pojava teške neutropenije (broj neutrofila < 0,5 x 109/l) povremeno je bila zabilježena tokom kliničkih ispitivanja tokom uzimanja kvetiapina. Većina slučajeva sa teškom neutropenijom je nastupila unutar nekoliko mjeseci od početka terapije kvetiapinom, pri čemu nije utvrđena dozna povezanost. U postmarketinškom periodu, zabilježeni su i smrtni ishodi. Potencijalni faktori rizika za pojavu neutropenije uključuju prethodno male vrijednosti broja leukocita i anamnestički podatak o pojavi neutropenije prilikom primjene drugih ljekova. Ipak, neki slučajevi su registrovani kod pacijenata kod kojih nijesu postojali faktori rizika. Primjenu kvetiapina treba prekinuti kod pacijenata sa brojem neutrofilnih leukocita < 0,1 x 109/l. Kod tih pacijenata neophodno je pratiti pojavu znakova i simptoma infekcije, kao i broj neutrofila u krvi sve dok on ne bude iznad 1,5 x 109/l (vidjeti odjeljak 5.1).

Na neutropeniju treba posumnjati kod pacijenata sa infekcijom ili povišenom tjelesnom temperaturom, posebno u odsustvu jednog ili više očiglednih predisponirajućih faktora i potrebno ju je liječiti kao što je klinički opravdano.

Pacijente treba savjetovati da odmah u bilo kom momentu tokom terapije lijekom Pentiax prijave pojavu znakova/simptoma karakterističnih za agranulocitozu ili infekciju (npr. povišena tjelesna temperatura, slabost, letargija ili bol u grlu) u bilo kom trenutku tokom terapije kvetiapinom. Tim pacijentima, naročito ukoliko nemaju faktore predispozicje, treba odmah provjeriti broj bijelih krvnih ćelija i apsolutni broj neutrofila.

Antiholinergički (muskarinski) efekti

Norkvetiapin, aktivni metabolit kvetiapina, ima umjeren do jak afinitet za nekoliko podtipova muskarinskih receptora. To doprinosi razvoju neželjenih reakcija koje su posljedica antiholinergičkih efekata kada se kvetiapin primjenjuje u preporučenim dozama, kada se primjenjuje istovremeno sa drugim ljekovima koji imaju antiholinergičke efekte i u slučaju predoziranja. Kvetiapin treba sa oprezom primjenjivati kod pacijenata koji su na terapiji ljekovima koji imaju antiholinergičke (muskarinske) efekte. Kvetiapin treba sa oprezom primjenjivati kod pacijenata sa trenutnom dijagnozom ili prethodnom istorijom bolesti retencije urina, klinički značajne hipertrofije prostate, intestinalne opstrukcije ili povezanih stanja, povećanog intraokularnog pritiska ili glaukoma zatvorenog ugla (vidjeti odjeljke 4.5, 4.8, 5.1 i 4.9).

Interakcije

Vidjeti i odjeljak 4.5.

Istovremena primjena kvetiapina i snažnih induktora enzima jetre, kao što su karbamazepin ili fenitoin, može značajno smanjiti sistemsku koncentraciju kvetiapina, što može uticati na efikasnost terapije kvetiapinom. Kod pacijenata koji primaju induktore enzima jetre, terapiju lijekom kvetiapin treba uvoditi samo ako ljekar smatra da su koristi od ovog lijeka veće od rizika od uklanjanja induktora enzima jetre. Veoma je važno da promjene u primjeni induktora, ako su potrebne, budu postepene i da takav lijek bude zamijenjen lijekom koji ne indukuje enzime (npr. natrijum valproat).

Tjelesna masa

Povećanje tjelesne mase zabilježeno je kod pacijenata liječenih kvetiapinom. Neophodno je kontrolisati tjelesnu masu i sporovoditi odgovarajuće mjere u skladu sa vodičem za primjenu antipsihotika (vidjeti odjeljak 4.8 i 5.1).

Hiperglikemija

Slučajevi hiperglikemije ili pogoršanja već postojeće šećerne bolesti, povremeno udruženi sa ketoacidozom i komom, uključujući i pojedine slučajeve sa smrtnim ishodom, rijetko su zabilježeni tokom liječenja kvetiapinom (vidjeti odjeljak 4.8). U pojedinim slučajevima prethodno zabilježeno povećanje tjelesne mase moglo je da bude predisponirajući faktor, pa se zbog toga savjetuje adekvatno kliničko praćenje u skladu sa vodičem za primjenu antipsihotika. Pacijenti liječeni bilo kojim antipsihotikom, uključujući i kvetiapin, zahtijevaju kliničko praćenje znakova i simptoma hiperglikemije kao što su: polidipsija, poliurija, polifagija i slabost, dok kod pacijenata sa šećernom bolešću ili faktorima rizika za šećernu bolest treba redovno kontrolisati koncentraciju glukoze, kako ne bi došlo do pogoršanja. Neophodno je redovno kontrolisati tjelesnu masu.

Lipidi

U kliničkim studijama sa kvetiapinom zabilježeno je povećanje vrijednosti triglicerida, LDL-a i ukupnog holesterola, a smanjenje HDL-a. (vidjeti odjeljak 4.8). Povećanje vrijednosti lipida treba kontrolisati kako je to klinički primjereno.

Prolongacija QT intervala

U kliničkim studijama i kada se primjenjuje kako je propisano u Sažetku karakteristika lijeka nije dokazana povezanost kvetiapina sa trajnim produženjem apsolutnog QT intervala. Međutim, u postmarketinškom periodu prijavljeno je produženje QT intervala je tokom primjene kvetiapina u terapijskim dozama (vidjeti odjeljak 4.8) i kod predoziranja ovim lijekom (vidjeti odjeljak 4.9). Kao i prilikom primjene drugih antipsihotika neophodan je oprez prilikom propisivanja kvetiapina pacijentima sa kardiovaskularnim bolestima ili sa prolongacijom QT intervala u porodičnoj anamnezi. Takođe, neophodan je oprez i prilikom istovremene primjene kvetiapina sa ljekovima koji produžavaju QT interval, ili pri istovremenoj primjeni neuroleptika, naročito kod starijih pacijenata, kod pacijenata sa sindromom urođenog produženog QT intervala, kongestivnom srčanom insuficijencijom, srčanom hipertrofijom, hipokalijemijom ili hipomagnezijemijom (vidjeti odjeljak 4.5).

Kardiomiopatija i miokarditis

U kliničkim studijama i tokom postmarketinškog ispitivanja prijavljeni su slučajevi kardiomiopatije i miokarditisa (vidjeti odjeljak 4.8). Kod pacijenata sa suspektnom kardiomiopatijom i miokarditisom trebalo bi raszmotriti prekid terapije kvetiapinom.

Teške neželjene reakcije na koži

Teške neželjene reakcije na koži (engl. Severe cutaneous adverse reactions - SCARs), uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), akutnu generalizovanu egzantematoznu pustulozu (AGEP), multiformni eritem (engl. erytema multiforme - EM) i reakciju na ljekove praćenu eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) koji mogu biti životno ugrožavajući ili smrtonosni, veoma rijetko su prijavljeni pri terapiji kvetiapinom. Teške neželjenje reakcije se obično javljaju sa jednim ili više od sljedećih simptoma: izraženi kožni osip koji može biti praćen svrabom ili pustulama, eksfolijativni dermatitis, povišena tjelesna temperatura, limfadenopatija i moguća eozinofilija ili neutrofilija. Većina ovih reakcija se javila u roku od 4 nedjelje nakon početka terapije kvetiapinom, a neke DRESS reakcije su se javile i u roku od 6 nedjelja nakon početka terapije kvetiapinom. Ako se pojave znaci i simptomi koji ukazuju na ove teške kožne reakcije, treba odmah prestati sa primjenom kvetiapina i razmotriti alternativnu terapiju.

Apstinencijalni simptomi (simptomi obustave)

Akutni apstinencijalni simptomi koji su opisani nakon naglog prekida primjene kvetiapina su: nesanica, mučnina, glavobolja, dijareja, povraćanje, vrtoglavica i razdražljivost. Zbog toga se preporučuje postepen prekid terapije u trajanju od najmanje 1-2 nedjelje (vidjeti odjeljak 4.8).

Stariji pacijenti sa psihozama i udruženi sa demencijom

Nije odobrena primjena kvetiapina kod pacijenata sa demencijom udruženom sa demencijom.

U randomizovanim, placebo kontrolisanim studijama na populaciji sa demencijom i nekim atipičnim antipsihoticima zabilježen je približno trostruki porast rizika od neželjenih cerebrovaskularnih događaja. Mehanizam kojim dolazi do ovog povećanja nije utvrđen. Povećani rizik se ne može isključiti ni za druge antipsihotike, ni za druge populacije pacijenata. Kvetiapin treba oprezno primjenjivati kod pacijenata sa faktorima rizika za razvoj moždanog udara.

U jednoj meta analizi atipičnih antipsihotičnih ljekova zabilježeno je da su pacijenti starijeg životnog doba sa psihozom povezanom sa demencijom izloženi povećanom riziku od smrti u poređenju sa placebom. Međutim, u dvije placebo kontrolisane studije kvetiapina u trajanju od 10 nedjelja na istoj populaciji pacijenata (n=710), prosječna starost 83 godine, raspon 56-99 godina, incidenca mortalitata kod pacijenata koji su primali kvetiapin iznosila je 5,5% u poređenju sa 3,2% u grupi koja je primala placebo. Uzroci smrti bili su različiti i očekivani za datu populaciju pacijenata.

Stariji pacijenti sa Parkinsonovom bolešću/parkinsonizmom

Populaciona retrospektivna studija sprovedena kod pacijenata sa velikom depresijom, u kojoj je primjenjivan kvetiapin pokazala je povećan rizik od smrti tokom uzimanja kvetiapina kod pacijenata starosti > 65 godina. Kada su pacijenti sa Parkinsonovom bolešću bili isključeni iz ispitivanja, ova pojava se nije uočavala. Potreban je oprez pri primjeni kvetiapina kod starijih pacijenata sa Parkinsonovom bolešću.

Disfagija

Zabilježena je pojava disfagije kod primjene kvetiapina (vidjeti odjeljak 4.8). Kvetiapin treba oprezno primjenjivati kod pacijenata koji imaju povećan rizik od nastanka aspiracione pneumonije.

Konstipacija i intestinalna opstrukcija

Konstipacija predstavlja faktor rizika za intestinalnu opstrukciju. Konstipacija i intestinalna opstrukcija prijavljene su kod primjene kvetiapina (vidjeti odjeljak 4.8). Ovo uključuje i slučajeve sa smrtnim ishodom kod pacijenata koji su pod većim rizikom od intestinalne opstrukcije, uključujući i one koji primaju višestruku kombinovanu terapiju koja smanjuje intestinalni motilitet i/ili one koji nijesu prijavili simptome konstipacije. Pacijenti sa intestinalnom opstrukcijom/ileusom treba zbrinjavati pažljivim praćenjem i hitnim liječenjem.

Venska tromboembolija

Zabilježeni su slučajevi venske tromboembolije (VTE) kod primjene antipsihotika. Kod pacijenata liječenih antipsihoticima veoma često su prisutni stečeni faktori rizika za razvoj VTE, međutim treba identifikovati sve moguće faktore rizika prije i za vrijeme liječenja kvetiapinom i preduzeti odgovarajuće preventivne mjere.

Pankreatitis

Pankreatitis je prijavljen i u kliničkim studijama i u postmarketinškom periodu sa kvetiapinom. Među slučajevima iz postmarketinškog perioda, iako nijesu svi slučajevi bili povezani sa faktorima rizika, mnogi pacijenti su imali faktore rizika za koje se zna da su povezani sa pankreatitisom, kao što su povećani nivoi triglicerida (vidjeti odjeljak 4.4), kamen u žučnoj kesi i konzumacija alkohola.

Dodatne informacije

Podaci o upotrebi kvetiapina u kombinaciji sa divalproeksom (valproat seminatrijum) ili litijumom kod akutnih umjerenih do teških maničnih epizoda su ograničeni. Međutim, kombinovana terapija se dobro podnosila (vidjeti odjeljke 4.8 i 5.1). Podaci pokazuju aditivno djelovanje od treće nedjelje.

Laktoza

Ovaj lijek sadrži laktozu.

Pacijenti sa retkim nasljednim oboljenjem intolerancije na galaktozu, nedostatkom laktaze ili glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ne smiju uzimati ovaj lijek.

Natrijum

Ovaj lijek sadrži natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, tj. suštinski je “bez natrijuma”.

Pogrešna primjena i zloupotreba

Prijavljeni su slučajevi pogrešne primjene i zloupotrebe. Potreban je oprez prilikom propisivanja kvetiapina pacijentima sa anamnezom zloupotrebe alkohola ili droga.

S obzirom da kvetiapin prvenstveno djeluje na centralni nervni sistem, treba biti oprezan prilikom primjene kvetiapina u kombinaciji sa ostalim ljekovima koji djeluju na centralni nervni sistem, kao i sa alkoholom.

Potreban je oprez kod liječenja pacijenata koji primaju druge ljekove koji imaju antiholinergičke (muskarinske) efekte (vidjeti odjeljak 4.4).

Citohrom P450 (CYP) 3A4 je primarni enzim odgovoran za metabolizam kvetiapina posredovan citohromom P450. U studiji ispitivanja interakcija kod zdravih ispitanika, istovremena primjena kvetiapina (doza od 25 mg) sa ketokonazolom, inhibitorom CYP3A4, dovela je do povećanja PIK-a kvetiapina za 5-8 puta. Na osnovu ovoga, kontraindikovana je istovremena primjena kvetiapina sa inhibitorima CYP3A4. Takođe se ne preporučuje uzimanje soka od grejpfruta tokom liječenja kvetiapinom.

U ispitivanjima sa višestrukim dozama kod pacijenata u cilju procjene farmakokinetike kvetiapina prije i tokom terapije karbamazepinom (za koji se zna da indukuje enzime jetre), istovremena primjena karbamazepina značajno je povećavala klirens kvetiapina. Ovo povećanje klirensa smanjivalo je sistemsku izloženost kvetiapinu (mjereno vrijednošću PIK-a) do prosječno 13% izloženosti tokom primjene samo kvetiapina, iako je kod nekih pacijenata ovo dejstvo bilo još izraženije. Kao posljedica ove interakcije, može doći do smanjenih koncentracija u plazmi, što može uticati na efikasnost terapije kvetiapinom. Istovremena primjena kvetiapina i fenitoina (još jednog od induktora mikrozomnih enzima) značajno je povećala klirensa kvetiapina za približno 450%. Kod pacijenata koji primaju induktore hepatičkih enzima, ljekar treba da razmotri započinjanje terapije kvetiapinom isključivo poslije pažljive procjene koristi i rizika od prekida liječenja induktorom hepatičkih enzima. Veoma je važno da se ukidanje induktora hepatičkih enzima vrši postepeno ili, ukoliko je neophodno, da se zamijeni sa lijekom koji ne indukuje enzime jetre (kao što je natrijum valproat) (vidjeti odjeljak 4.4).

Farmakokinetika kvetiapina nije značajno izmijenjena pri istovremenoj primjeni sa antidepresivom imipraminom (poznati inhibir CYP2D6) ili fluoksetinom (za koji se zna da inhibira CYP3A4 i CYP2D6).

Farmakokinetika kvetiapina se nije značajno promjenila pri istovremenoj primjeni sa drugim antipsihoticima kao što je risperidon ili haloperidol. Istovremena primjena kvetiapina sa tioridazinom dovodi do pojačanog klirensa kvetiapina za oko 70%.

Farmakokinetika kvetiapina se nije promijenila kada se daje istovremeno sa cimetidinom.

Farmakokinetika litijuma nije se promijenila pri istovremenoj primjeni sa kvetiapinom.

U šestonedjeljnoj, randomizovanoj studiji u kojoj se upoređivala primjena lijeka kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem i litijuma u odnosu na kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem i placeba, kod odraslih pacijenata sa akutnom manijom, uočena je veća incidenca ekstrapiramidalnih neželjenih događaja (posebno tremor), somnolencije i povećanje tjelesne mase u grupi koja je dobijala kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem sa litijumom u odnosu na grupu koja je dobijala kvetiapin, tablete sa produženim oslobađanjem sa placebom (vidjeti odjeljak 5.1).

Farmakokinetika natrijum valproata i kvetiapina nije se promijenila u klinički značajnom rasponu pri istovremenoj primjeni. Retrospektivna analiza studije sprovedene na djeci i adolescentima koji su dobijali valproat, kvetiapin ili oba lijeka zajedno, pokazala je veću incidencu leukopenije i neutropenije u grupi koja je primala kombinaciju tih ljekova u odnosu na grupe sa monoterapijom.

Nijesu sprovedene formalne studije interakcije sa kardiovaskularnim ljekovima koji se uobičajeno primjenjuju.

Neophodan je oprez i prilikom istovremene primjene kvetiapina sa ljekovima koji mogu da dovedu do poremećaja ravnoteže elektrolita ili produženja QT intervala.

Prijavljeni su slučajevi lažno pozitivnih rezultata enzimskih imunskih testova na metadon i triciklične antidepresive kod pacijenata koji su uzimali kvetiapin. Preporučuje se potvrda rezultata imunskih testova koji su pod znakom pitanja, odgovarajućom hromatografskom metodom.

Plodnost

Nije procijenjen uticaj kvetiapina na plodnost kod ljudi. Kod pacova su uočeni efekti povezani sa povećanom koncentracijom prolaktina, iako ovo nije direktno relevantno za ljude (vidjeti odjeljak 5.3).

Trudnoća

Prvi trimestar

Ograničen broj objavljenih podataka o izloženosti tokom trudnoće (tj. između 300-1000 ishoda trudnoće), uključujući individualne prijave i neke opservacione studije ne ukazuju na povećani rizik od malformacija usljed terapije. Međutim, na osnovu dostupnih podataka ne može se donijeti konačan zaključak. Studije na životinjama pokazale su reproduktivnu toksičnost (vidjeti odjeljak 5.3). Prema tome, kvetiapin se smije primjenjivati u trudnoći samo ako koristi liječenja opravdavaju potencijalne rizike.

Treći trimestar

Novorođenčad koja su bila izložena antipsihoticima (uključujući i kvetiapin) tokom trećeg trimestra trudnoće, su u riziku od pojave neželjenih dejstava, uključujući ekstrapiramidalne i/ili simptome obustave lijeka koji mogu da variraju u ozbiljnosti i dužini trajanja nakon rođenja. Bilo je prijava o agitaciji, hipertoniji, hipotoniji, tremoru, pospanosti, respiratornim poremećajima i poremećajima ishrane. Zbog toga se novorođenčad koja su tokom trećeg trimestra trudnoće bila izložena kvetiapinu moraju pažljivo pratiti.

Dojenje

Na osnovu veoma ograničenog broja objavljenih podataka o izlučivanju kvetiapina u humano mlijeko, čini se da izlučivanje kvetiapina pri terapijskim dozama nije ujednačeno. Usljed nedostatka jasnih podataka, odluku o tome da li prekinuti dojenje ili terapiju kvetiapinom treba donijeti imajući u vidu korist dojenja za dijete i korist terapije za majku.

Budući da kvetiapin primarno djeluje na centralni nervni sistem, može uticati na aktivnosti koje zahtijevaju koncentraciju.

Zbog toga pacijentima traba savjetovati da za vrijeme terapije ne upravljaju vozilima i ne rukuju mašinama dok se ne utvrdi individualna osjetljivost na lijek.

Najčešće zabilježena neželjena dejstva prilikom primjene kvetiapina (≥10%) su: pospanost, vrtoglavica, glavobolja, suva usta, sindrom obustave (prekida primjene lijeka), povećanje vrijednosti triglicerida u serumu, povećanje ukupnog holesterola (predominantno LDL holesterola), smanjenje HDL holesterola, povećanje tjelesne mase, smanjenje vrijednosti hemoglobina i ekstrapiramidalni simptomi.

Incidenca neželjenih dejstava prilikom primjene kvetiapina navedena je u sljedećoj tabeli u obliku koji je preporučila radna grupa CIOMS III (engl. Council for International Organizations of Medical Science, Working Group, 1995).

Tabela 1: Neželjene reakcije povezane sa terapijom kvetiapinom

Učestalost neželjenih dejstava prikazana je na sljedeći način: veoma često ( > 1/10), često ( > 1/100, < 1/10), povremeno ( > 1/1000, < 1/100), rijetko ( > 1/10000, < 1/1000) i veoma rijetko ( <1/10000) i nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

1 Vidi odjeljak 4.4.

2 Pospanost se može pojaviti obično u toku prve dvije nedjelje od početka liječenja, najčešće nestaje bez prekida primjene kvetiapina.

3 Asimptomatsko povećanje (pomak sa normalnih na >3x ULN (dozvoljena gornja granica) u bilo kom trenutku) vrijednosti transaminaza (ALT, AST) ili gam-GT u serumu kod nekih pacijenata koji su uzimali kvetiapin. Porast je obično reverzibilan pri nastavku primjene lijeka.

4 Kao kod primjene drugih antipsihotika sa inhibitornim djelovanjem na α1 adrenergičke receptore, primjena kvetiapina može dovesti do pojave: ortostatske hipotenzije udružene sa vrtoglavicom, tahikardijom, a kod pojedinih pacijenata sinkopom, naročito tokom početnog perioda titracije doze (vidjeti odjeljak 4.4.).

5 Učestalost ovih neželjenih dejstava rađena je samo na osnovu postmarketinških podataka.

6 Koncentracija glukoze u krvi natašte ≥ 126 mg/dl ( ≥7,0 mmol/l), odnosno koncentracija glukoze poslije obroka ≥200 mg/dl ( ≥ 11,1 mmol/l) na bar jednom mjerenju.

7Povećanje stope disfagije kada se porede kvetiapin i placebo primijećeno je samo u kliničkim ispitivanjima sa bipolarnom depresijom.

8 Bazirano na povećanju tjelesne mase > od 7% od početne mase. Javlja se najčešće tokom prvih nedjelja od početka liječenja.

9 Sljedeći apstinencijalni simptomi ispitivani su najčešće kod akutnih placebo kontrolisanih, monoterapijskih kliničkih ispitivanja, koja procjenjuju apstinencijalne simptome (simptome usljed naglog prestanka primjene lijeka): nesanica, mučnina, glavobolja, dijareja, povraćanje, vrtoglavica i preosjetljivost. Incidenca ovih simptoma značajno opada poslije prve nedjelje od prekida primjene lijeka.

10 Trigliceridi ≥ 200 mg/dl (≥2,258 mmol/l) (pacijenti ≥18 godina) ili ≥150 mg/dl (≥1,694 mmol/) (pacijenti <18 godina) pri najmanje jednom mjerenju.

11 Holesterol ≥ 240 mg/dl ( ≥ 6,2064 mmol/l) (pacijenti ≥18 godina) ili ≥ 200 mg/dl ( ≥ 5,172 mmol/l) (pacijenti <18 godina) na bar jednom mjerenju. Povećanje LDL holesterola ≥30 mg/dl ( ≥ 0,769 mmol/l) treba često kontrolisati. Prosječna promjena između pacijenata koji su imali ovo povećanje bilo je 41,7 mg/dl (≥ 1,07 mmol/l).

12 Vidjeti tekst u nastavku.

13 Trombociti ≤ 100 x 109/l na bar jednom mjerenju.

14 Zasnovano na izvještajima o neželjenim događajima iz kliničkih ispitivanja, povećanje kreatinin fosfokinaze u krvi nije povezano sa neuroleptičkim malignim sindromom.

15 Koncentracije prolaktina (pacijenti >18 godina starosti); > 20 mikrograma/l (> 869,56 pikomol/l) muškarci; > 30 mikrograma/l (>1304,34 pikomol/l) žene u bilo koje vrijeme.

16 Može dovesti do pada.

17 HDL holesterol: < 40 mg/dl (1,025 mmol/l) muškarci; < 50 mg/dl (1,282 mmol/l) žene u bilo koje vrijeme.

18 Incidenca pacijenata koji imaju pomjeren QT interval sa < 450 msec do ≥ 450 msec sa povećanjem ≥ 30 msec. U placebo kontrolisanim studijama sa kvetiapinom glavna promjena u incidenci pacijenata koji su imali pomjerene ili klinički značajne intervale je slična između kvetiapina i placebo grupe.

19 Promjena sa > 132 mmol/l do ≤ 132 mmol/l pri najmanje jednom mjerenju.

20 Slučajevi suicidalnih misli i suidalnog ponašanja su izvještavani tokom terapije kvetiapinom ili ubrzo po prekidu liječenja (vidjeti odjeljak 4.4 i 5.1).

21 Vidjeti odjeljak 5.1.

22 Smanjenje hemoglobina na ≤ 13 g/dl (8,07 mmol/l) za muškarce, ≤ 12 g/dl (7,45 mmol/l) za žene na bar jednom mjerenju javljaju se kod 11% pacijenata koji uzimaju kvetiapin u svim studijama uključujući i otvorene studije. Kod ovih pacijenata, srednje maksimalno smanjenje hemoglobina u bilo koje vrijeme je bilo -1,5 g/dl

23 Prijave smanjenja hemoglobina često su bile propraćene tahikardijom, vrtoglavicom, ortostatskom hipotenzijom i/ili prisutnom respiratornom/srčanom bolešću.

24 Zasnovano na izmjenama od normalnih do potencijalno klinički značajnih vrijednosti u bilo kom vremenu u svim kliničkim ispitivanjima. Promjene u ukupnom T4, slobodnom T4, ukupnom T3, slobodnom T3 je definisano kao <0,8 x dozvoljena donja granica (pikomol/l) i promjena u TSH je > 5 mIU/l u bilo koje vrijeme.

25 Zasnovano na porastu učestalosti povraćanja kod starijih pacijenata (≥ 65 godina)

26 Promjene u broju neutrofila od početne vrijednosti ≥ 1,5 x 109/l do < 0,5 x 109/l u bilo koje vrijeme tokom terapije.

27 Zasnovano na izmjenama od normalnih do potencijalno klinički značajnih vrijednosti u bilo kom vremenu u svim ispitivanjima. Promjene eozinofila su definisane kao >1 x 109 ćelija/l u bilo koje vrijeme.

28 Zasnovano na izmjenama od normalnih do potencijalno klinički značajnih vrijednosti u bilo kom vremenu u svim ispitivanjima. Promjene bijelih krvnih ćelija je definisano kao ≤ 3x 109 ćelija/l u bilo koje vrijeme.

29 Zasnovano na izveštajima neželjenih dejstava o pojavi metaboličkog sindroma, u svim kliničkim studijama

sa kvetiapinom.

30 Kod pojedinih pacijenata je tokom trajanja kliničkih studija primjećeno pogoršanje u više nego jednom metaboličkom parametru: tjelesnoj masi, glikemiji i lipidnom profilu (vidjeti odjeljak 4.4).

31 Vidjeti odjeljak 4.6.

32 Može se javiti ubrzo po početku liječenja i biti povezana sa hipotenzijom i/ili sinkopom. Učestalost se bazira na izvještajima o pojavi bradikardije i povezanih neželjenih reakcija u svim klinilčkim studijama sa kvetiapinom.

Slučajevi prolongacije QT inrtervala, ventrikularnih aritmija, iznenadne smrti, kardijačnog aresta i aritmije poznate pod nazivom torsades de pointes, prijavljeni su veoma rijetko tokom primjene neuroleptika i smatraju se svojstvenim svim ljekovima ove farmakološke grupe.

Registrovane su teške kožne neželjene rekcije uključujući Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), reakcije na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) povezane sa terapijom kvetiapinom.

Pedijatrijska populacija

Neželjena dejstva koje su navedena za odrasle mogu se pojaviti i kod djece i adolescenata. Ovdje su nabrojana neželjena dejstva koje se češće javljaju kod djece i adolescenata (uzrasta od 10 do 17 godina) nego kod odraslih ili one koje nijesu primjećene kod odraslih.

Tabela 2: Neželjene reakcije kod djece i adolescenata povezane sa terapijom kvetiapinom koje se javljaju sa većom učestalošću nego kod odraslih ili nijesu uočena kod odraslih

Učestalost neželjenih dejstava je klasifikovana na sljedeći način: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 I <1/10), povremeno (≥ 1/1000 i <1/100 ), rijetko (≥ 1/10000 i < 1/1000), veoma rijetko (<1/ 10000).

1 Vrijednosti prolaktina (pacijenti mlađi od 18 godina): dječaci: > 20 mikrograma/l (> 869,56 pikomola/l); djevojčice: > 26 mikrograma/l (> 1130,428 pikomola /l), u bilo koje doba. Manje od 1% pacijenata je imalo povećanje koncentracije prolaktina > 100 mikrograma/l.

2 Povećanje iznad klinički značajnih vrijednosti (na osnovu kriterijuma „National Institutes of Health “) ili povećanje > 20 mmHg za sistolni ili > 10 mmHg za dijastolni krvni pritisak u bilo koje vrijeme, u dvije kratkotrajne (3-6 nedjelja) placebo kontrolisane studije sprovedene na djeci i adolscentima.

3 Napomena: Učestalost je konzistentna sa onom od odraslih, ali može biti povezana sa drugim kliničkim implikacijama kod djece i adolescenata u odnosu na odrasle.

4 Vidjeti odjeljak 5.1

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Simptomi

Generalno, zabilježeni simptomi i znakovi bili su rezultat predoziranja kvetiapinom i bili su rezultat prenaglašenih poznatih farmakoloških efekata kvetiapina: pospanost, sedacija, tahikardija, hipotenzija i antiholinergički efekti.

Predoziranje može dovesti do produženja QT intervala, konvulzivnih napada, stanja status epilepticus, rabdomiolize, respiratorne depresije, retencije urina, konfuzije, delirijuma i/ili agitacije, kome i smrti. Pacijenti sa prethodno postojećom teškom kardiovaskularnom bolešću mogu imati povećan rizik od predoziranja (vidjeti odjeljak 4.4, Ortostatska hipotenzija).

Terapija

Ne postoji specifičan antidot u slučaju predoziranja kvetiapinom. U slučaju teške intoksikacije, potrebno je razmotriti mogućnost uzimanja više vrsta ljekova, takođe se preporučuju mjere intenzivnog liječenja, uključujući uspostavljanje i održavanje prohodnosti disajnih puteva, adekvatnu oksigenaciju i ventilaciju, praćenje i podršku funkcije kardiovaskularnog sistema.

Na osnovu objavljene literature, pacijenti sa delirijumom i agitacijom i jasnim antiholinergičkim sindromom mogu se liječiti fizostigminom, 1 – 2 mg (uz kontinuirano praćenje EKG-a). Ovo se ne preporučuje kao standardna terapija zbog potencijalno mogućeg negativnog efekta fizostigmina na srčanu provodljivost. Fizostigmin se može primjeniti ako ne postoje EKG aberacije. Fizostigmin ne treba primjenjivati u slučaju disritmija, bilo kojeg stepena srčanog bloka ili proširenja QRS-intervala.

S obzirom da prevencija resorpcije u predoziranju nije istražena, lavaža gastrointestinalnog trakta indikovana je kod teške intoksikacije i treba je uraditi unutar jednog sata od predoziranja.

Treba razmotriti i mogućnost primjene aktivnog uglja.

U slučaju predoziranja kvetiapinom uporna hipotenzija treba da bude tretirana adekvatnim mjerama kao što su intravenska nadoknada tečnosti i/ili simpatomimetički ljekovi (epinefrin i dopamin treba izbjegavati s obzirom da beta stimulacija može da pogorša hipotenziju izazvanu kvetiapin-indukovanom alfa blokadom).

Neophodno je neprekidno praćenje i nadzor pacijenta do potpunog oporavka.

Farmakoterapijska grupa: Antipsihotici; diazepini, oksazepini i tiazepini

ATC kod: N05AH04

Mehanizam dejstva

Kvetiapin spada u grupu atipičnih antipsihotika. Kvetiapin i njegov aktivni metabolit u plazmi ljudi, norkvetiapin, djeluju na veliki broj neurotransmiterskih receptora. Kvetiapin i norkvetiapin imaju afinitet za serotoninske (5-HT2) i dopaminske receptore D1 i D2 u mozgu. Smatra se da ova kombinacija receptorskog antagonizma sa većom selektivnošću za 5-HT2 u odnosu na D2 receptore, doprinosi kliničkim antipsihotičnim svojstvima i slabijim ekstrapiramidnim neželjenim dejstvima (EPS) lijeka Pentiax u poređenju sa tipičnim antipsihoticima. Kvetiapin i norkvetiapin nemaju značajan afinitet za benzodiazepinske receptore, ali imaju visok afinitet za histaminske i alfa-1 adrenergičke receptore i umjeren afinitet za adrenergičke alfa-2 receptore. Kvetiapin nema značajniji afinitet za muskarinske receptore, dok norkvetiapin ima umjeren do visok afinitet za nekoliko muskarinskih receptora, što može objasniti anti-holinergičke (muskarinske) efekte. Inhibicija norepinefrinskog transporta (NET) i parcijalni agonizam na 5HT1A receptorima od strane norkvetiapina mogu doprinijeti terapijskoj efikasnosti kvetiapina kao antidepresiva.

Farmakodinamsko dejstvo

Kvetiapin je pokazao antipsihotičku aktivnost na različitim sprovedenim testovima kao što je uslovno izbjegavanje. Takođe on blokira aktivnost dopaminskih agonista, što se može utvrditi bilo elektrofiziološki ili promjenama u ponašanju, i povisuju koncentraciju metabolita dopamina - neurohemijskih indeksa blokade D2 receptora.

Rezultat pretkliničkih ispitivanja u cilju predviđanja podložnosti ekstrapiramdalnim simptomima otkrili su da kvetiapin ima atipičan profil i nije kao standardni antipsihotici. Kvetiapin ne dovodi do dopaminske D2 receptorske supersenzitivnosti nakon hronične primjene. Nakon hronične primjene kvetiapin izaziva samo blagu katalepsiju pri efektivnim dozama koje blokiraju D2 dopaminske receptore. Kvetiapin pokazuje selektivnost za limbički sistem, izazivajući blokadu depolarizacije mezolimbičkih, ali ne i nigrostrijatnih neurona koji sadrže dopamin. Nakon akutne i hronične primjene, pokazalo se kako je odgovornost kvetiapina minimalna za nastanak distonije kod obje grupe Cebus majmuna, koji su bili haloperidolom-senzibilisani ili onih koji prethodno nijesu bili izloženi lijeku, (vidjeti odjeljak 4.8).

Klinička efikasnost

Šizofrenija

U tri placebo kontrolisane kliničke studije kod pacijenata sa shizofrenijom koji su primali različite doze kvetiapina, nije postojala razlika u incidenciji EPS ili potrebi za istovremenom primjenom antiholinergičkih ljekova među grupama u kojima su pacijenti uzimali lijek Pentiax ili placebo.

Placebom kontrolisana studija u kojoj su ispitivane fiksne doze kvetiapina u rasponu od 75 do 750 mg/dan nije pokazala povećanje učestalosti EPS kao ni potrbu za istovremenom primjenom antiholinergičkih ljekova. Dugotrajna efikasnost kvetiapina, u prevenciji relapsa shizofrenije, nije potvrđena u slijepim kliničkim studijama. U otvorenim ispitivanjima na pacijentima oboljelim od šizofrenije, kvetiapin je bio efikasan u održavanju kliničkog poboljšanja tokom kontinuirane primjene kod pacijenata koji su reagovali pri inicijalnoj terapiji, što može nagovijestiti određenu dugotrajnu efikasnost.

Bipolarni poremećaj

U četiri placebo kontrolisana klinička istraživanja, ispitivane su doze lijeka Pentiax-a do najviše 800 mg dnevno u liječenju umjerenih do teških maničnih epizoda od kojih je u dva ispitivanja kao monoterapiju primjenjivala kvetiapin, a u ostala dva kao dodatna terapija uz litijum ili seminatrijum-valproat (divalproeks). U ispitivanim grupama nije utvrđena razlika između lijeka Pentiax-a i placeba u odnosu na učestalost pojave ekstrapiramidalnih neželjenih dejstava ili potrebi za istovremenom primjenom antiholinergičkih ljekova.

U terapiji umjerenih do maničnih epizoda, lijek Pentiax je pokazao superiornu efikasnost u poređenju sa placebom u smanjenju maničnih simptoma u 3. i 12. nedjelji, u dvije studuje, kao monoterapija. Nema podataka iz dugotrajnih studija koje bi pokazale efikasnost lijeka Pentiax-a u prevenciji naknadnih maničnih ili depresivnih epizoda. Podaci o djelovanju lijeka Pentiax u kombinaciji sa (seminatrijum valproat) divalproex ili litijumom u akutnoj umjerenoj do teškoj maničnoj epizodi u 3. i 6. nedjelji su ograničeni. Ipak, kombinovana terapija se dobro podnosila. Podaci pokazuju aditivni efekat u trećoj nedjelji. Druga studija nije pokazala aditivni efekat u 6. nedjelji.

Prosječna srednja doza lijeka Pentiax primjenjena posljednje nedjelje kod ispitanika koji su reagovali na terapiju je bila približno 600 mg dnevno i oko 85% ovih ispitanika koji su odgovorili na terapiju primalo je doze u rasponu od 400 mg do 800 mg dnevno.

U četiri kliničke studije u trajanju od 8 nedjelja, kod ispitanika s umjerenim do teškim depresivnim epizodama u bipolarnim poremećajima tip I i tip II, liječenih lijekom Pentiax 300 mg i 600 mg pokazano je signifikantno poboljšanje u odnosu na placebo u relevantnim mjerama ishoda: srednje poboljšanje MADRS (engl. Montgomery Åsberg Depression Rating Scale) skora i odgovor koji se definiše kao minimum 50% poboljšanje u ukupnom MADRS skoru, u odnosu na vrijednosti prije primjene terapije. Nije bilo razlike u magnitudi efekta kod ispitanika koji su primali dozu od 300 mg i onih koji su primali dozu od 600 mg.

U fazi nastavka ove dvije studije, pokazano je da je dugotrajna terapija ispitanika koji su odgovorili na kvetiapin 300 mg i 600 mg bila efikasna u poređenju sa placebom u odnosu na simptome depresije, ali ne i na simptome manije.

U dvije studije za prevenciju relapsa koje su evaluirale lijek Pentiax u kombinaciji sa stabilizatorima raspoloženja, kod pacijenata sa epizodama maničnog, depresivnog ili mješovitog raspoloženja, kombinacija sa lijekom Pentiax je bila superiornija u odnosu na monoterapiju stabilizatorima raspoloženja u produženju vremena do relapsa bilo kog raspoloženja (maničnog, mješovitog, depresivnog). Lijek Pentiax je primjenjivan kao kombinovana terapija sa litijumom ili valproatom dva puta dnevno u ukupnoj dozi od 400 mg do 800 mg dnevno.

U šestonedjeljnoj, randomizovanoj studiji primjene lijeka Pentiax, tablete sa produženim oslobađanjem u kombinaciji sa litijumom u poređenju sa kombinacijom lijeka Pentiax, plus placebo, kod odraslih ispitanika sa akutnom manijom, razlika u prosječnom poboljšanju YMRS skale, u grupi kvetiapin, plus litijum u odnosu na kvetiapin, plus placebo iznosila je 2,8 poena, a razlika u broju ispitanika koji su odgovorili na terapiju (definisano kao poboljšanje od 50% u odnosu na bazalne vrijednosti YMRS skale) bila je 11% (79% u grupi kojoj je dodat litijum u odnosu na 68% u grupi kojoj je dodat placebo).

U jednoj dugotrajnoj kliničkoj studiji (u trajanju do 2 godine,) kvetiapin se pokazao superiornim u odnosu na placebo u prevenciji ponovne pojave maničnih, depresivnih ili mješovitih epizoda povezanih sa bipolarnim poremećajem tipa I. U ovoj studiji broj ispitanika kod kojih je došlo do rekurencije epizode poremećaja raspoloženja iznosio je 91 (22,5%) u grupi koja je dobijala kvetiapin, 208 (51,5%) u placebo grupi i 95 (26,1%) u grupi koja je liječena litijumom. Kod pacijenata koji su odgovorili na kvetiapin, kada se porede kontinuirana terapija kvetiapinom sa terapijom u kojoj se prelazi na litijum, rezultati pokazuju da prelazak na terapiju litijumom vjerovatno nije povezan sa produžetkom vremena do relapsa epizode poremećaja raspoloženja.

Klinička ispitivanja su pokazala da je lijek Pentiax efikasan kod šizofrenije i manije kada se primjenjuje dva puta dnevno, iako je farmakokinetika kvetiapina takva da je poluvrijeme eliminacije aproksimativno 7 sati. Ovo je dalje podržano rezultatima ispitivanja u kojima je korišćena pozitronska emisiona tomografija (PET) kojom je identifikovano da kvetiapin ostaje vezan za 5HT2- i D2- receptore u trajanju do 12 sati. Bezbjednost i efikasnost doza većih od 800 mg dnevno nije procjenjivana.

Bezbjednost u kliničkim studijama

U kratkotrajnim placebom kontrolisanim kliničkim istraživanjima kod ispitanika sa šizofrenijom i bipolarnom manijom, ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma bila je slična placebu (šizofrenija: 7,8% za kvetiapin i 8,0% placebo; bipolarna manija: 11,2% za kvetiapin i 11,4% za placebo). U kratkoročnim, placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima bipolarne depresije uočena je veća stopa ekstrapiramidalnih simptoma kod pacijenata liječenih kvetiapinom u odnosu na one tretirane placebom. U kratkotrajnim kliničkim istraživanjima, kontrolisanim placebom, sa bipolarnom depresijom ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma bila je 8,9% za kvetiapin, u poređenju sa 3,8% kod placeba. U kratkotrajnom placebo kontrolisanom kliničkom ispitivanju monoterapije kod velikog depresivnog poremećaja, ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma je bila 5,4% za kvetiapin i 3,2% za placebo. U kratkotrajnom placebo kontrolisanom kliničkom ispitivanju monoterapije kod starijih pacijenata sa velikim depresivnim poremećajem, ukupna incidenca ekstrapiramidalnih simptoma je bila 9,0% za kvetiapin i 2,3% za placebo. I kod bipolarne depresije i kod velikog depresivnog poremećaja, incidenca individualnih neželjenih reakcija (akatizija, ekstrapiramidalni poremećaji, tremor, diskinezija, distonija, nemir, nekontrolisane mišićne kontrakcije, psihomotorna hiperaktivnost i ukočenost mišića) nijesu prelazile 4% u bilo kojoj ispitivanoj grupi.

U kratkotrajnom, placebo kontrolisanim kliničkim ispitivanjima sa fiksnim dozama (50 mg/dan do 800 mg/dan), (trajanja 3 do 8 nedjelja), prosječno povećanje tjelesne mase za pacijente liječene kvetiapinom bilo je od 0,8 kg pri dozi od 50 mg/dan do 1,4 kg pri dozi od 600 mg/dan (sa manjim porastom tjelesne mase pri dozi od 800 mg/dan) u odnosu na povećanje od 0,2 kg kod pacijenta tretiranih placebom. Procenat pacijenata liječenih kvetiapinom koji su dobili ≥ 7% tjelesne mase, bio je u rangu od 5,3%, pri dozi od 50 mg/dan, do 15,5%, pri dozi od 400 mg/dan (sa manjim porastom tjelesne mase pri dozama od 600 mg i 800 mg/dan), u odnosu na 3,7% pacijenata koji su bili liječeni placebom.

Šestonedjeljna, randomizovana studija primjene lijeka Pentiax u kombinaciji sa litijumom u poređenju sa kombinacijom lijeka Pentiax plus placebo kod odraslih pacijenata sa akutnom manijom, utvrđeno je da kombinovanje lijeka kvetiapin sa litijumom dovodi do više neželjenih događaja (63% u odnosu na 48% u kombinaciji kvetiapina sa placebom). Bezbjednosni rezultati su pokazali veću incidencu ekstrapiramidnih simptoma što je prijavljeno kod 16,8% pacijenata u grupi sa dodatkom litijuma i 6,6% u grupi koja je primala placebo, od kojih se većina manifestovala kao tremor, prijavljen kod 15,6% pacijenata u grupi sa dodatkom litijuma i 4,9% u grupi koja je primala placebo. Incidencija somnolencije bila je veća u grupi koja je uzimala lijek Pentiax sa litijumom (12,7%) u poređenju sa grupom koja je uzimala lijek Pentiax i placebo (5,5%). Pored toga, veći procenat ispitanika iz grupe koja je primala lijek Pentiax i litijum (8,0%) dobio je na tjelesnoj masi (≥7%) na kraju terapije u odnosu na grupu Pentiax plus placebo (4,7%).

Dugotrajne studije, koje su ispitivale prevenciju relapsa, imale su otvoreni period (u prosjeku od 4 do 36 nedjelja) tokom kojeg su ispitanici tretirani kvetiapinom, a zatim je slijedio period randomizovanog povlačenja, tokom kog su ispitanici randomizovani u grupe sa kvetiapinom ili placebom. Za pacijente randomizovane u grupu sa kvetiapinom, prosječno povećanje tjelesne mase, tokom otvorenog perioda, bilo je 2,56 kg, a do 48 nedjelje randomizovanog perioda, prosječno povećanje tjelesne mase je iznosilo 3,22 kg, u odnosu na početne vrijednosti tjelesne mase tokom otvorenog perioda. Za pacijente koji su randomizovani u grupu sa placebom, prosječno povećanje tjelesne mase, tokom otvorenog perioda, iznosilo je 2,39 kg, a do 48 nedjelje randomizovanog perioda, prosječno povećanje tjelesne mase je bilo 0,89 kg, u odnosu na početne vrijednosti tjelesne mase tokom otvorenog perioda.

U placebo kontrolisanim studijama kod starijih pacijenata sa psihozama udruženim sa demencijom, incidenca cerebrovaskularnih neželjenih događaja na 100 pacijent godina nije bila veća u grupi pacijenata tretiranih kvetiapinom, u odnosu na grupu pacijenata tretiranih placebom.

U svim kratkotrajnim, placebo kontrolisanim studijama monoterapije kod pacijenata sa početnim brojem neutrofila ≥ 1,5 x 109/l, incidenca najmanje jedne pojave broja neutrofila < 1,5 x 109/l bila je 1,9% kod pacijenata koji su liječeni kvetiapinom, u poređenju sa 1,3% kod pacijenta koji su primali placebo. Incidenca promjene broja neutrofila na > 0,5 - < 1,0 x 109/l bila je ista (0,2%) kod pacijenata liječenih kvetiapinom kao i kod pacijenta koji su primali placebo. U svim kliničkim istraživanjima (kontrolisana placebom, otvorena, komparativna) kod pacijenata sa početnim brojem neutrofila ≥ 1,5 x 109/l, incidenca najmanje jedne pojave broja neutrofila < 1,5 x 109/l bila je 2,9%, a za broj neutrofila < 0,5 x 109/l bila je 0,21%, kod ispitanika na terapiji kvetiapinom.

Terapija kvetiapinom bila je povezana sa dozno-zavisnim smanjenjem koncentracije tiroidnih hormona. Incidenca promjene u vrijednostima TSH je bila 3,2% za kvetiapin prema 2,7% za placebo. Incidenca recipročnih, klinički potencijalno značajnih promjena za T3 i T4, i TSH u ovim studijama bila je retka, a primjećene promjene u koncentraciji tiroidnih hormona nijesu dovedene u vezu sa kliničkim simptomima hipotireoidizma. Smanjenje vrijednosti ukupnog i slobodnog T4 hormona bilo je maksimalno u prvih 6 nedjelja od početka terapije kvetiapinom, bez dalje redukcije tokom dugotrajne terapije. U oko 2/3 svih slučajeva, obustava terapije kvetiapinom dovela je do vraćanja vrijednosti ukupnog i slobodnog T4, hormona na početne vrijednosti bez obzira na dužinu prethodnog trajanja terapije kvetiapinom

Katarakta/zamućenje sočiva

U kliničkoj studiji procjenjivan je katarogeni potencijal kvetiapina (200-800 mg/dan) u odnosu na risperidon (2 - 8 mg/dan) kod ispitanika sa šizofrenijom ili šizoafektivnim poremećajima. Procenat ispitanika sa povećanim stepenom zamućenja sočiva nije bio veći u grupu koja je primala kvetiapin (4%) u odnosu na risperidon (10%), pri čemu su pacijenti primali lijek najmanje 21 mjesec.

Pedijatrijska populacija

Klinička efikasnost

Efikasnost i bezbjednost primjene kvetiapina u liječenju manije, ispitivana je u placebo kontrolisanoj studiji, u trajanju od tri nedjelje (n=284 ispitanika iz SAD, uzrasta od 10 do 17 godina). Oko 45% populacije ispitanika dodatno je imalo i dijagnozu poremećaja pažnje sa hiperaktivnošću (ADHD). U drugoj placebo-kontrolisanoj studiji, u trajanju od 6 nedjelja, kvetiapin je ispitivan u terapiji šizofrenije (n=222 ispitanika uzrasta od 13 do17 godina). U obje studije isključeni su ispitanici za koje je poznato da ne reaguju na lijek kvetiapin. Terapija lijekom kvetiapin je započeta dozom od 50 mg/dan koja je drugog dana povećana na 100 mg/dan; zatim je je doza titrirana do ciljne doze za terapiju manije 400-600 mg/dan; šizofrenija 400-800 mg/dan koristeći količine od 100 mg/dan primjenjivane dva do tri puta dnevno.

U studiji terapije manije, razlika u srednjoj vrijednosti promjene LS od osnovne vrijednosti u YMRS ukupnom rezultatu (aktivan minus placebo) iznosila je -5,21 za kvetiapin u dozi od 400 mg/dan i -6,56 za one koji su primali kvetiapin u dozi od 600 mg/dan. Poboljšanje ≥ 50% prema YMRS skali zabilježeno je kod 64% liječenih sa 400 mg/dan i 58% onih koji su primali 600 mg/dan kvetiapina, i 37% u placebo grupi.

U studiji liječenja šizofrenije razlika u srednjoj vrijednosti promjene LS u odnosu na početnu vrijednost ukupnog rezultata bodovanja PANSS skale (skala za ocjenjivanje pozitivnih i negativnih simptoma), aktivna supstanca minus placebo iznosila je -8,16 za pacijente liječene dozom od 400 mg/dan i -9,29 za one liječene dozom od 800 mg/dan kvetiapina. Ni niža (400 mg/dan) ni viša doza (800 mg/dan) kvetiapina nijesu pokazale superiorniji efekat u odnosu na placebo uzimajući u obzir procenat pacijenata koji su odgovorili na terapiju, definisano kao ≥ 30%-tno smanjenje od početne vrijednosti ukupnog rezultata na PANSS skali. Slabiji odgovor na terapiju višim dozama kvetiapina uočen je i kod terapije manije i šizofrenije.

U trećoj kratkotrajnoj placebo kontrolisanoj studiji monoterapije kvetiapinom kod djece i adolescenata uzrasta od 10 do 17 godina sa bipolarnom depresijom, nije dokazana efikasnost.

Podaci o održavanju djelovanja ili ponavljanoj primjeni ne postoje za ovu uzrasnu grupu.

Klinička bezbjednost

U prethodno opisanim kratkotrajnim pedijatrijskim studijama sa kvetiapinom, procenat EPS događaja u grupama koje su primjenjivale lijek naspram placebo grupa bio je 12,9% prema 5,3% u studiji sa ispitanicima sa šizofrenijom, 3,6% prema 1,1% u studiji sa ispitanicima sa bipolarnom manijom i 1,1% prema 0% u studiji sa pacijentima sa bipolarnom depresijom. Stope porasta tjelesne mase ≥ 7% u odnosu na početne vrijednosti u grupama koje su primjenjivale lijek prema placebo grupama iznosio je 17% u odnosu na 2,5% u studijama sa ispitanicima sa shizofrenijom i bipolarnom manijom i 13,7% u odnosu na 6,8% u studiji sa ispitanicima sa bipolarnom depresijom. Procenat događaja povezanih sa suicidom u grupama koje su primjenjivale lijek u odnosu na placebo grupe bio je: 1,4% u odnosu na 1,3% u studiji sa ispitanicima sa šizofrenijom, 1,0% u odnosu na 0% u studiji sa ispitanicima sa bipolarnom manijom, 1,1% u odnosu na 0% u studiji sa pacijentima sa bipolarnom depresijom. Tokom produžene faze praćenja nakon liječenja u studiji sa bipolarnom depresijom, zabilježena su još dva dodatna događaja povezana sa suicidom kod dva ispitanika; jedan od ovih ispitanika bio je na terapiji kvetiapinom u vrijeme događaja.

Dugotrajna bezbjednost

U otvorenom produžetku akutnih ispitivanja (380 pacijenata), u trajanju od 26 nedjelja, sprovedenih sa lijekom Pentiax u fleksibilnim dozama, dobijeni su dodatni podaci o bezbjednosti ovog lijeka kod pedijatrijskih pacijenata. Povećanje krvnog pritiska prijavljeno je kod djece i adolescenata, a povećan apetit, ekstrapirimidalni simptomi i povećanje koncentracije prolaktina u serumu primijećeni su sa većom frekvencijom kod djece i adolescenata u odnosu na odrasle (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.8). Što se tiče povećanja tjelesne mase, poslije prilagođavanja potrebnog zbog normalnog rasta tokom dužeg vremenskog perioda, povećanje od najmanje 0,5 standardne devijacije u indeksu tjelesne mase (BMI), u odnosu na početne vrijednosti, uzeto je kao mjera klinički značajne promjene: 18,3% pacijnata liječenih kvetiapinom najmanje 26 nedjelja ispunilo je ovaj kriterijum.

Resorpcija

Kvetiapin se dobro resorbuje i ekstenzivno metaboliše nakon oralne primjene. Uzimanje hrane ne utiče u značajnoj mjeri na bioraspoloživost kvetiapina. Maksimalna molarna koncentracija u stanju ravnoteže, aktivnog metabolita norkvetiapina, je 35% od one koja je zabilježena za kvetiapin.

Farmakokinetika kvetiapina i norkvetiapina je linearna unutar odobrenog raspona doziranja.

Distribucija

Kvetiapin se približno 83% vezuje za proteine plazme.

Metabolizam

Kvetiapin se ekstenzivno metaboliše u jetri, sa početnim jedinjenjem koje učestvuje sa manje od 5% u nepromijenjenom obliku u materijalu koji je bio povezan sa lijekom iz urina ili fecesa, nakon primjene radioizotopski obilježenog kvetiapina. Istraživanjima in vitro utvrđeno je da je CYP3A glavni enzim koji je odgovoran za metabolizam kvetiapina, u kome posreduje citohrom P450. Norkvetiapin se prvenstveno formira i eliminiše putem CYP3A4.

Približno 73% radioaktivno obilježenog lijeka izluči se urinom a 21% fecesom.

Kvetiapin i nekoliko njegovih metabolita (uključujuči norkvetiapin) pokazali su se slabim inhibitorima aktivnosti humanog citohroma P450 1A2, 2C9, 2C19, 2D6 i 3A4 u in vitro uslovima. In vitro inhibicija CYP se bilježi samo pri koncentracijama koje su približno 5 do 50 puta veće od onih koje se bilježe u rasponu doza od 300 do 800 mg/dnevno kod ljudi. Na osnovu ovih rezultata dobijenih in vitro, malo je vjerovatno da će istovremena primjena kvetiapina sa drugim ljekovima dovesti do klinički značajne inhibicije metabolizma drugog lijeka putem citohroma P450. Ispitivanja na životinjama ukazuju na to da kvetiapin može da indukuje enzime citohroma P450. Međutim, u specifičnim ispitivanjima interakcija kod psihotičnih ispitanika nije utvrđena pojačana aktivnost citohroma P450 nakon primjene kvetiapina.

Eliminacija

Poluvremena eliminacije kvetiapina iznosi 7 sati, a norkvetiapina 12 sati.

Prosječna molarna frakcija slobodnog kvetiapina i aktivnog metabolita iz humane plazme, norkvetiapina, izlučena u urinu je manja od <5%.

Posebne populacije

Pol

Kinetika kvetiapina se ne razlikuje između muškaraca i žena.

Stariji pacijenti

Srednja vrijednost klirensa kvetiapina kod starijih osoba je približno 30% do 50% manja nego kod odraslih osoba starosti između 18 i 65 godina.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Srednja vrijednost klirensa kvetiapina iz plazme bila je smanjena za približno 25% kod ispitanika sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min/1,73m2), ali individualne vrijednosti klirensa nalaze se unutar opsega normalnih vrijednosti.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Srednja vrijednost klirensa kvetiapina iz plazme smanjena je za približno 25% kod ispitanika za koje zna da imaju oštećenje funkcije jetre (stabilna ciroza jetre izazvana alkoholom). Pošto se kvetiapin ekstenzivno metaboliše u jetri, očekuju se povećane koncentracije u plazmi kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre. Možda će kod ovih pacijenata biti neophodno prilagođavanje doze (vidjeti odjeljak 4.2).

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetički podaci dobijeni su na uzorku od devetoro djece uzrasta 10–12 godina i 12 adolescenata, koji su postigli stanje dinamičke ravnoteže terapijom od 400 mg kvetiapina dva puta dnevno. U stanju dinamičke ravnoteže koncentracija osnovnog jedinjenja u plazmi, kvetiapina, kod djece i adolescenata (uzrasta od 10 do 17 godina) bila je uglavnom slična kao kod odraslih, mada je Cmax kod djece bila na gornjoj granici opsega zabilježenog kod odraslih. Za aktivni metabolit norkvetiapin, vrijednosti PIK i Cmax bile su približno viši 62% I 49% kod djece (uzrasta 10 do12 godina), i za približno 28% kod adolescenata (uzrasta od 13 do 17 godina) i Cmax je bila veća za približno 49% kod djece (uzrasta 10 do 12 godina) i za približno 28% i 14% kod adolescenata (uzrasta 13 do 17 godina) u poređenju sa odraslima.

Nije bilo dokaza o genotoksičnosti u seriji in vitro i in vivo ispitivanja. Kod laboratorijskih životinja pri klinički relevantnom stepenu izloženosti zabilježene su sljedeće devijacije, koje još uvijek nijesu potvrđene u dugotrajnim kliničkim istraživanjima: kod pacova, zabilježeno je taloženje pigmenata u tireoidnoj žlijezdi; kod cinomolgus majmuna hipertrofija tireoidnih folikularnih ćelija, smanjenje vrijednosti T3 hormona u plazmi, pad koncentracije hemoglobina i broja eritrocita i leukocita; kod pasa zamućenje sočiva i katarakta (za kataraktu/zamućenje sočiva vidjeti odjeljak 5.1)).

U studiji embriofetalne toksičnosti sprovedenoj na kunićima uočena je povećana incidenca karpalnotarzalne fleksure kod fetusa. Ovi efekti su se javljali u prisustvu očiglednih efekata na majku kao što je npr. smanjen prirast tjelesne mase. Ovi efekti su bili očigledni pri maternalnoj izloženosti sličnoj ili malo većoj u odnosu na izloženost kod ljudi pri maksimalnoj terapijskoj dozi. Nije poznata relevantnost ovih podataka za ljude.

U studijama ispitivanja uticaja lijeka na fertilitet, kod pacova, uočeni su: marginalno smanjenje plodnosti mužjaka i pseudotrudnoće, produžen period diestrusa, produžen prekoitalni interval i smanjena stopa trudnoća. Ovi efekti su povezani sa povećanjem koncentracije prolaktina i nijesu direktno relevantni za ljude zbog razlika u hormonskoj kontroli reprodukcije među vrstama.

Pentiax, 25 mg, film tablete:

Jezgro tablete:

Povidon K30;

Celuloza, mikrokristalna, tip 101;

Kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat;

Natrijum skrob glikolat (tip C);

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;

Magnezijum stearat

Film (obloga) tablete:

Opadry II Pink 33G34413, sastav:

Hipromeloza 6Cp;

Titan dioksid;

Laktoza, monohidrat;

Makrogol 3350;

Triacetin;

Gvožđe (III) oksid, žuti;

Gvožđe (III) oksid, crveni.

Pentiax, 100 mg, film tablete:

Jezgro tablete:

Povidon K30;

Celuloza, mikrokristalna, tip 101;

Kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat;

Natrijum skrob glikolat (tip C);

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;

Magnezijum stearat.

Film (obloga) tablete:

Opadry II Yellow 33G32578, sastav:

Hipromeloza 6cP;

Titan dioksid;

Laktoza, monohidrat;

Makrogol 3350;

Triacetin;

Gvožđe (III) oksid, žuti.

Pentiax, 200 mg, film tablete:

Jezgro tablete:

Povidon K30;

Celuloza, mikrokristalna, tip 101;

Kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat;

Natrijum skrob glikolat (tip C);

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni;

Magnezijum stearat

Film (obloga) tablete:

Opadry II White 33G28523, sastav:

Hipromeloza 6cP;

Titan dioksid;

Laktoza, monohidrat;

Makrogol 3350;

Triacetin.

Nije primjenljivo.

3 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje je blister (PVC/Al) sa 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 6 blistera sa po 10 film tableta (ukupno 60 film tableta) i Upustvo za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Pentiax sadrži aktivnu supstancu koja se zove kvetiapin. Kvetiapin pripada grupi ljekova koji se zovu antipsihotici. Lijek Pentiax se koristi za liječenje nekoliko bolesti kao što su:

• Bipolarna depresija: kada se osjećate tužno. Možete se osjećati i potišteno, imati osjećaj krivice, nedostatak energije, gubitak apetita ili nesanicu.
• Manija: stanje u kojem se možete osjećati veoma uzbuđeno, ushićeno, uznemireno, poletno (entuzijastično) ili hiperaktivno ili imate smanjenu sposobnost rasuđivanja, uključujući agresivno ili destruktivno ponašanje.
• Shizofrenija: stanje u kojem možete da vidite ili čujete stvari koje ne postoje, vjerovati u stvari koje nijesu istinite ili osjećati neuobičajenu sumnjičavost, nervozu, zbunjenost, osjećaj krivice, napetost ili depresiju.

Vaš ljekar može da nastavi da Vam propisuje lijek Pentiax čak i ako se osjećate bolje.

Lijek PENTIAX ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični (preosjetljivi) na kvetiapin ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u odjeljku 6);
• uzimate neki od sljedećih ljekova:
• neke ljekove za liječenje HIV;
• ljekove iz grupe azola (za suzbijanje gljivičnih infekcija);
• eritromicin ili klaritromicin (za suzbijanje infekcija);
• nefazodon (za liječenje depresije).

Ako nijeste sigurni, obratite se Vašem ljekaru prije nego što počnete sa uzimanjem lijeka Pentiax.

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Pentiax:

• ukoliko Vi ili neko u Vašoj porodici ima ili je imao problema sa srcem (npr. poremećaj srčanog ritma, slabljenje srčanog mišića ili zapaljenje miokarda (srčanog mišiča) srca ili ukoliko uzimate ljekove koji mogu uticati na srčani ritam);
• ukoliko imate nizak krvni pritisak;
• ukoliko ste imali moždani udar, posebno ukoliko ste starija osoba;
• ukoliko imate problema sa jetrom;
• ukoliko ste bilo kada imali epileptične napade;
• ukoliko imate šećernu bolest (dijabetes mellitus) ili imate faktore rizika za pojavu šećerne bolesti. U tom slučaju Vaš ljekar će vjerovatno provjeravati koncentraciju šećera u krvi dok ste na terapiji lijekom Pentiax;
• ukoliko znate da ste u prošlosti imali smanjen broj bijelih krvnih ćelija (što je moglo biti povezano ili ne sa uzimanjem nekog drugog lijeka);
• ukoliko ste starija osoba sa demencijom (gubitak moždane funkcije). U tom slučaju ne smijete uzimati ovaj lijek, jer lijek Pentiax pripada grupi ljekova koja može da dovede do povećanog rizika od nastanka moždanog udara, a u nekim slučajevima i do povećanog rizika od smrti kod starijih osoba sa demencijom;
• ukoliko ste starija osoba i imate Parkinsonovu bolest/parkinsonizam;
• ukoliko ste Vi ili neko iz Vaše porodice imali poremećaj zgrušavanja krvi, ili uzimali ljekove koji utiču na zgrušavanje krvi, jer su ljekovi kao što je ovaj povezani sa formiranjem krvnih ugrušaka;
• ukoliko imate ili ste nekada imali stanje koje karakteriše pojava kratkotrajnog prestanka disanja tokom noćnog spavanja (apneja u snu) i uzimate ljekove koji usporavaju normalnu aktivnost mozga (depresori);
• ukoliko imate ili ste imali stanje koje karakteriše nemogućnost kompletnog pražnjenja mokraćne bešike (zadržavanje urina), imate uvećanu prostatu, zastoj u radu crijeva ili povišen očni pritisak. Ova stanja su ponekad izazvana ljekovima (nazivaju se antiholinergici) koji utiču na način funkcionisanja nervnih ćelija kako bi se određena medicinska stanja liječila;
• ukoliko ste u prošlosti imali zloupotrebu alkohola ili ljekova.

Odmah se obratite Vašem ljekaru ukoliko se pojave sljedeći simptomi pri uzimanju lijeka Pentiax:

• kombinacija visoke tjelesnu temperaturu (groznicu), teške ukočenosti mišića, znojenja ili imate poremećaj svijesti (poremećaj poznat je kao „neuroleptički maligni sindrom“). U ovom slučaju Vam je potrebna hitna intervencija ljekara,
• nekontrolisani pokreti, naročito lica i jezika,
• vrtoglavica ili osjećaj teške pospanosti. Ovo može povećati rizik od slučajnog povređivanja (padova) kod starijih pacijenata,
• konvulzije (epileptični napadi),
• dugotrajna i bolna erekcija (prijapizam),
• imate brz i nepravilan rad srca čak i u stanju mirovanja, osjećaj lupanja srca, problem sa disanjem, bol u grudima ili neobjašnjiv zamor. Vaš ljekar će morati da provjeri stanje rada Vašeg srca i ako je potrebno odmah će Vas uputiti kardiologu.

Gore navedena stanja mogu biti prouzrokovana uzimanjem ove grupe ljekova.

Obavijestite Vašeg ljekara što je prije moguće ako imate:

• povišenu tjelesnu temperaturu, simptome slične gripu, bol u grlu ili bilo koju drugu infekciju, jer ovo može biti rezultat veoma malog broja bijelih krvnih ćelija i može zahtijevati prekid terapije lijekom Pentiax i/ili primanje terapije.
• zatvor praćen bolovima u trbuhu ili zatvor koji nije reagovao na terapiju, jer ovo može dovesti do ozbiljnije blokade crijeva.
• Pojava misli o samoubistvu i pogoršanje Vaše depresije

Ukoliko ste depresivni, povremeno Vam se mogu javiti misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Ove misli se mogu češće javiti na početku primjene lijeka, jer je ovim ljekovima neophodno vrijeme (otprilike 2 nedjelje, a ponekad i duže) da bi ispoljili svoje dejstvo. Ove misli se mogu češće javiti i ukoliko naglo prestanete da uzimate Vaš lijek. Ukoliko ste mlađa odrasla osoba, kod Vas postoji veća vjerovatnoća da se jave ovakve misli. Kliničke studije su pokazale povećan rizik od samoubilačkih misli i/ili samoubilačkog ponašanja kod mladih odraslih osoba sa depresijom (mlađih od 25 godina).

Ukoliko Vam se pojave misli o samopovređivanju ili samoubistvu odmah kontaktirajte Vašeg ljekara ili se javite u najbližu zdravstvenu ustanovu. Korisno bi bilo da kažete članovima Vaše porodice ili bliskim prijateljima da ste depresivni i zamolite ih da pročitaju ovo Uputstvo. Takođe, možete ih zamoliti da Vas upozore i kažu svoje mišljenje ukoliko primijetite pogoršanje Vaše depresije ili ukoliko se zabrinu zbog promjena u Vašem ponašanju.

Ozbiljne neželjene reakcije na koži

Ozbiljne neželjene reakcije na koži koje mogu biti životno ugrožavajuće ili sa smrtnim ishodom, prijavljivane su veoma rijetko pri terapiji ovim lijekom. Najčešće su se manifestovale kao:

• Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS), široko rasprostranjeni osip sa plikovima i ljuštenjem kože, posebno oko usta, nosa, očiju i genitalija.
• Toksična epidermalna nekroliza (TEN), teži oblik koji izaziva rasprostranjeno ljuštenje kože
• Reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) sa pratećim simptomima sličnih gripu sa osipom, povišenom tjelesnom temperaturom, otečenim limfnim žlijezdama i promjenama u laboratorijskim rezultatima funkcionalnih testova (uključujući povećanje broja bijelih krvnih ćelija (eozinofiliju) i povećane vrijednosti enzima jetre)
• Akutna generalizovana egzantematozna pustuloza (AGEP), mali plikovi ispunjeni gnojem
• Multiformni eritem (EM), kožni osip sa crvenim nepravilnim mrljama koje svrbe

Prestanite sa uzimanjem lijeka Pentiax ako Vam se jave ovi simptomi i odmah se javite ljekaru ili potražite hitnu medicinsku pomoć.

Povećanje tjelesne mase

Kod pacijenata koji su uzimali lijek Pentiax primjećeno je povećanje tjelesne mase. Vi i Vaš ljekar treba redovno da provjeravate Vašu tjelesnu masu.

Djeca i adolescenti

Lijek Pentiax nije namijenjen za djecu i adolescente mlađe od 18 godina.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, nedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove.

Nemojte uzimajti lijek Pentiax ukoliko uzimate bilo koji od sljedećih ljekova:

• pojedine ljekove za liječenje HIV;
• ljekove iz grupe azola (za suzbijanje gljivičnih infekcija);
• eritromicin ili klaritromicin (za suzbijanje infekcija);
• nefazodon (za liječenje depresije).

Veoma je važno da obavijestite Vašeg ljekara ako uzimate neki od sljedećih ljekova:

• ljekovi za liječenje epilepsije (fenitoin ili karbamazepin);
• ljekovi za liječenje povišenog krvnog pritiska;
• barbiturate (za liječenje nesanice);
• tioridazin ili litijum (drugi antipsihotici);
• ljekove koji mogu imati uticaj na srčani ritam, npr. koji mogu da dovedu do poremećaja ravnoteže elektrolita (male koncentracije kalijuma ili magnezijuma) kao što su diuretici (ljekovi za izbacivanje viška tečnosti) ili određeni antibiotici (ljekovi za liječenje infekcija);
• ljekove koji mogu izazivati zatvor (konstipaciju);
• ljekove (koji se nazivaju antiholinergici) koji utiču na način funkcionisanja nervnih ćelija sa ciljem liječenja određenih zdravstvenih stanja.

Prije nego što prestanete da uzimate bilo koji od Vaših ljekova, obavezno prvo obavijestite Vašeg ljekara.

Uzimanje lijeka PENTIAX sa hranom ili pićem

• Lijek Pentiax se može uzimati sa ili bez hrane;
• Neophodna je opreznost sa konzumiranjem alkoholnih pića, jer alkohol u kombinaciji sa lijekom Pentiax može izazvati pospanost;
• Ne uzimajte sok od grejpfruta dok uzimate lijek Pentiax, jer može uticati na dejstvo lijeka

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek. Lijek Pentiax ne treba uzimati tokom trudnoće, osim ako nijeste prethodno razgovarali sa Vašim ljekarom.

Ovaj lijek se ne smije uzimati ukoliko dojite.

Sljedeći simptomi, koji mogu biti znaci ustezanja (prekida primjene lijeka) se mogu primijetiti kod novorođenčadi čije su majke uzimale lijek Pentiax u zadnjem trimestru (zadnja tri mjeseca trudnoće): drhtavica, ukočenost mišića i/ili slabost, pospanost, uznemirenost, problemi sa disanjem i problemi sa hranjenjem. Ukoliko se kod Vaše bebe pojavi bilo koji od ovih simptoma morate se obratiti ljekaru.

Uticaj lijeka PENTIAX na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Vaše tablete Vas mogu učiniti pospanim. Nemojte upravljati vozilima, niti rukovati mašinama dok god ne utvrdite kako ove tablete utiču na Vas.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka PENTIAX

Lijek Pentiax sadrži laktozu

Lijek Pentiax sadrži laktozu, jednu vrstu šećera. Ukoliko Vam je Vaš ljekar rekao da imate intoleranciju na neke šećere, posavjetujte se sa Vašim ljekarom prije upotrebe ovog lijeka

Lijek Pentiax sadrži natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, tj. suštinski je „bez natrijuma“.

Uticaj na rezultate testova za prisustvo ljekova u urinu

Ukoliko radite analize urina, pri korišćenju nekih testova, uzimanje lijeka Pentiax može dati pozitivan rezultat na metadon ili određene ljekove protiv depresije koji se zovu triciklični antidepresivi (TCA) kada se koriste određene metode testiranja, čak i ako ne uzimate metadon ili triciklične antidepresive. U ovom slučaju se mogu uraditi specifičniji testovi.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Vaš ljekar će odlučiti kolika početna doza Vam je potrebna. Doza održavanja (dnevna doza) će zavisiti od tipa Vaše bolesti i Vaših potreba i to će obično biti između 150 mg i 800 mg.

• Uzimaćete Vaše tablete jednom dnevno, uveče pred spavanje ili dva puta dnevno u zavisnosti od Vaše bolesti.
• Tablete progutajte cijele sa malo vode.
• Vaše tablete se mogu uzimati sa ili bez hrane.
• Nemojte da pijete sok od grejpfruta dok uzimate lijek Pentiax. Isti može uticati na dejstvo lijeka.
• Čak i ako se osjećate bolje ne prekidajte terapiju lijekom Pentiax sve dok Vam to ne preporuči ljekar

Pacijenti sa poremećajem funkcije jetre

Ukoliko imate problema sa jetrom, ljekar Vam može promijeniti dozu lijeka.

Starije osobe

Ukoliko ste starijeg životnog doba, ljekar Vam može promijeniti dozu lijeka.

Primjena kod djece i adolescenata

Lijek Pentiax se ne smije primjenjivati kod djece i adolescenata ispod 18 godina.

Ako ste uzeli više lijeka PENTIAX nego što je trebalo

Ukoliko ste uzeli veću dozu lijeka Pentiax nego što Vam je propisao ljekar možete osjetiti pospanost, vrtoglavicu i nepravilne otkucaje srca. Odmah obavijestite Vašeg ljekara ili se javite najbližoj zdravstvenoj ustanovi. Ponesite tablete lijeka Pentiax sa sobom.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek PENTIAX

Ako ste zaboravili da uzmete svoju dozu lijeka, uzmite je čim se sjetite. Ukoliko se približilo vrijeme za uzimanje sljedeće doze lijeka, pričekajte do tada. Nikada nemojte uzimati duplu dozu lijeka, kako biste nadoknadili onu koju ste zaboravili.

Ako prestanete da uzimate lijek PENTIAX

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Pentiax možda nećete moći da spavate (nesanica), možda ćete osjećati mučninu ili glavobolju, imati proliv, povraćati, osjetiti vrtoglavicu, ili biti razdražljivi. Možda će Vam ljekar predložiti da dozu lijeka postepeno smanjujete prije nego što potpuno prekinete liječenje.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o korišćenju ovog lijeka, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek PENTIAX može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Vrtoglavica (može uzrokovati pad), glavobolja, suva usta.
• Osjećaj pospanosti (može prestati vremenom, kako budete nastavili sa uzimanjem lijeka Pentiax) (može uzrokovati pad).
• Simptomi obustave (simptomi koji nastaju usljed prekida primjene lijeka Pentiax), uključujući nemogućnost spavanja (nesanica), mučninu, glavobolju, proliv, povraćanje, vrtoglavicu i razdražljivost. Savjetuje se period postepenog prekida terapije u toku najmanje 1 do 2 nedjelje.
• Povećanje tjelesne mase.
• Abnormalni mišićni pokreti: ovo uključuje otežano započinjanje pokreta, drhtanje, osjećaj nemira ili

ukočenost mišića bez bolova.

• Promjena nivoa određenih masnoća u krvi (triglicerida i ukupnog holesterola).

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Ubrzani rad srca (tahikardija).
• Osjećaj kao da Vam srce kuca veoma jako i brzo ili preskače otkucaje.
• Zatvor, nadražen želudac (probavne smetnje).
• Osjećaj slabosti.
• Oticanje ruku ili nogu.
• Nagli pad krvnog pritiska prilikom ustajanja. Ovo može uzrokovati osjećaj vrtoglavice ili nesvjestice (može dovesti do pada).
• Povećane vrijednosti šećera u krvi.
• Zamagljen vid.
• Abnormalni snovi i noćne more.
• Povećan osjećaj gladi.
• Razdražljivost.
• Poremećaj govora i otežano sporazumijevanje.
• Misli o samoubistvu i pogoršanje depresije.
• Nedostatak vazduha.
• Povraćanje (prevashodno kod starijih).
• Groznica.
• Promjene vrijednosti tiroidnih hormona u krvi.
• Smanjen broj određenih tipova krvnih ćelija.
• Povećane vrijednosti enzima jetre u krvi.
• Povećane vrijednosti hormona prolaktina u krvi. Ovo u rijetkim slučajevima može dovesti do:
• povećanja dojki kod muškaraca i žena i neočekivanog lučenja mlijeka;
• kod žena izostanak menstruacije ili neredovne menstruacije.

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Epileptični napadi ili konvulzije.
• Alergijske reakcije koje mogu uključiti pojavu odignutih kvržica (koprivnjača) na koži, oticanje kože i otok oko usana.
• Neprijatan osjećaj u nogama ( tzv. sindrom nemirnih nogu).
• Otežano gutanje.
• Nekontrolisani pokreti, najčešće lica i jezika.
• Poremećaj seksualne funkcije.
• Šećerna bolest.
• Promjena električne aktivnosti srca vidljiva na EKG-u (produženje QT intervala).
• Usporen rad srca koji se može javiti pri započinjanju liječenja i može biti povezan sa niskim krvnim

pritiskom i nesvjesticom.

• Otežano mokrenje.
• Nesvjestica (može dovesti do padova).
• Zapušen nos.
• Smanjenje broja crvenih krvnih ćelija (anemija).
• Smanjenje koncentracije natrijuma u krvi.
• Pogoršanje postojećeg dijabetesa
• Konfuzija.

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Kombinacija stanja povišene tjelesne temperature (groznica), znojenja, ukočenosti mišića, osjećaja

velike pospanosti ili nesvjestice (poremećaj koji je poznat kao „neuroleptički maligni sindrom“).

• Žuta prebojenost kože i beonjača (žutica).
• Zapaljenje jetre (hepatitis).
• Dugotrajna i bolna erekcija (prijapizam).
• Uvećanje dojki i neočekivana pojava mlijeka (galaktoreja).
• Poremećaj menstrualnog ciklusa.
• Pojava krvnih ugrušaka u venama, posebno u venama nogu (simptomi uključuju oticanje,bol i crvenilo nogu) koji mogu putem krvi doći do pluća gdje izazivaju bol u grudima i otežano disanje. Ukoliko uočite neki od ovih simptoma, odmah potražite medicinsku pomoć.
• Hodanje, pričanje, konzumiranje hrane ili druge aktivnosti za vrijeme spavanja.
• Smanjena tjelesna temperatura (hipotermija).
• Zapaljenje pankreasa.
• Stanje (koje se naziva „metabolički sindrom“) kada imate kombinaciju tri ili više od sljedećih simptoma: povećanje masnih naslaga u predjelu oko trbuha, smanjene vrijednosti „dobrog holesterola“ (HDL-C), povećane vrijednosti masnoća u krvi koje se nazivaju trigliceridi, visok krvni pritisak i povećane vrijednosti šećera u krvi.
• Kombinacija povišene tjelesne temperature, simptoma sličnih gripu, bol u grlu, ili bilo koja druga infekcija sa veoma niskin vrijednostima bijelih krvnih ćelija, stanje koje se naziva agranulocitoza.
• Blokada crijeva.
• Povećanje koncentracije kreatin fosfokinaze u krvi (supstanca iz mišića).

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Težak osip, plikovi ili crvene fleke na koži.
• Teške alergijske reakcije (anafilaksa) koje mogu izazvati otežano disanje ili izazvati šok.
• Naglo oticanje kože, najčešće oko očiju, usana i grla (angioedem).
• Ozbiljno stanje praćeno pojavom plikova na koži, ustima, očima, genitalijama (Stevens-Johnson-ov

sindrom). Pogledajte odjeljak 2.

• Poremećaj sekrecije hormona koji kontroliše količinu mokraće.
• Oštećenje mišićnih vlakana i bol u mišićima (rabdomioliza).

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• Kožni osip sa nepravilnim crvenim tačkicama (multiformni eritem). Vidjeti odjeljak 2.
• Nagla pojava područja crvene kože prošarana malim pustulama (mali plikovi ispunjeni bijelo/žutom

tečnošću koja se naziva akutna generalizovana egzantematozna pustuloza (AGEP). Vidjeti odjeljak 2.

• Ozbiljna, nagla alergijska reakcija sa simptomima kao što su povišena tjelesna temperatura i plikovi

na koži i ljuštenje kože (toksična epidermalna nekroliza).

• Reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) koja se sastoji od simptoma

sličnih gripu sa osipom, povišenom tjelesanom temperaturom (groznicom), otečenim žlijezdama i poremećenim laboratorijskim rezultatima krvnih testova (uključujući povećan broj bijelih krvnih ćelija (eozinofilija) i povećane vrijednosti enzima jetre). Vidjeti odjeljak 2.

• Simptomi obustave terapije (apstinencijalni simptomi) mogu da se jave kod novorođenčadi čije su majke uzimale kvetiapin u trudnoći.
• Moždani udar.
• Oboljenja srčanog mišića (kardiomiopatija)
• Zapaljenje srčanog mišića (miokarditis)
• Zapaljenje krvnih sudova (vaskulitis), često sa kožnim osipom sa malim crvenim ili ljubičastim promjenama iznad nivoa kože.

Grupa ljekova kojoj pripada lijek Pentiax može uzrokovati poremećaje srčanog ritma, koji mogu biti ozbiljni, a u najtežim slučajevima sa smrtnim ishodom.

Pojedina neželjena dejstva je moguće zapaziti samo prilikom laboratorijske analize krvi. U ova neželjena dejstva spadaju povišen nivo određenih masti (triglicerida i ukupnog holesterola), ili šećera u krvi, promjene vrijednosti tireoidnih hormona u krvi, povećanje vrijednosti enzima jetre, smanjenje broja određenog tipa krvnih ćelija, smanjen broj crvenih krvnih ćelija, povećane vrijednosti kreatin fosfokinaze (supstance u mišićima), smanjena koncentracija natrijuma u krvi i povećana vrijednost hormona prolaktina u krvi. Povećana vrijednost hormona prolaktina u krvi u rijetkim slučajevima može dovesti do:

• uvećanja dojki i neočekivane produkcije mlijeka kod žena i muškaraca;
• kod žena izostanak ili neredovne menstruacije.

Vaš ljekar može tražiti da uradite laboratorijske analize krvi s vremena na vrijeme.

Dodatna neželjena dejstva kod djece i adolescenata

Neželjena dejstva koja su navedena za odrasle mogu se pojaviti i kod djece i adolescenata.

Sljedeća navedena neželjena dejstva prijavljena su češće kod djece i adolescenata ili nijesu prijavljena kod

odraslih:

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Povećane vrijednosti hormona koji se naziva prolaktin u krvi. Povećane vrijednosti prolaktina u krvi mogu u rijetkim slučajevima dovesti do:
• oticanja dojki kod dječaka i djevojčica i neočekivanog lučenja mlijeka;
• izostanka menstruacije ili neredovnih ciklusa kod djevojčica.
• Pojačan apetit.
• Povraćanje.
• Nekontrolisani pokreti mišića. Ovo uključuje treškoće pri započinjanju mišićnih pokreta, drhtanje, osjećaj nemira ili ukočenosti mišića bez bolova.
• Porast krvnog pritiska.

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Osjećaj slabosti, nesvjestice (može dovesti do pada).
• Zapušen nos.
• Razdražljivost.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

faPentiax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na spoljašnjem pakovanju nakon “Važi do”. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek PENTIAX

Pentiax, 25 mg, film tablete:

• Aktivna supstanca je kvetiapin. Jedna film tableta sadrži 25 mg kvetiapina (u obliku kvetiapin fumarata).
• Pomoćne supstance su:

Jezgro tablete: povidon K 30; celuloza, mikrokristalna, tip 101; kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat; natrijum skrob glikolat (tip C); silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat.

Film (obloga) tablete: Opadry II Pink 33G34413 (sastav: hipromeloza 6cP; titan dioksid; laktoza, monohidrat; makrogol 3350; triacetin; gvožđe (III) oksid, žuti; gvožđe (III) oksid, crveni).

Pentiax, 100 mg, film tablete:

• Aktivna supstanca je kvetiapin. Jedna film tableta sadrži 100 mg kvetiapina (u obliku kvetiapin fumarata).
• Pomoćne supstance su:

Jezgro tablete: povidon K 30; celuloza, mikrokristalna, tip 101; kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat; natrijum skrob glikolat (tip C); silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat.

Film (obloga) tablete: Opadry II Yellow 33G32578 (sastav: hipromeloza 6cP; titan dioksid; laktoza, monohidrat; makrogol 3350; triacetin; gvožđe (III) oksid, žuti).

Pentiax, 200 mg, film tablete:

• Aktivna supstanca je kvetiapin. Jedna film tableta sadrži 200 mg kvetiapina (u obliku kvetiapin fumarata).
• Pomoćne supstance su:

Jezgro tablete: povidon K30; celuloza, mikrokristalna, tip 101; kalcijum hidrogenfosfat, dihidrat; natrijum skrob glikolat (tip C); silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat.

Film (obloga) tablete: Opadry II White 33G28523 (sastav: hipromeloza 6cP; titan dioksid; laktoza, monohidrat; makrogol 3350; triacetin).

Kako izgleda lijek PENTIAX i sadržaj pakovanja

Film tableta

Pentiax, 25 mg, film tablete: ružičaste, okrugle, bikonveksne, film tablete.

Pentiax, 100 mg, film tablete: žute, okrugle, bikonveksne, film tablete.

Pentiax, 200 mg, film tablete: bijele, okrugle, bikonveksne, film tablete.

Unutrašnje pakovanje je blister (PVC/Al) sa 10 film tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 6 blistera sa po 10 film tableta (ukupno 60 film tableta) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Goodwill Pharma d.o.o. Podgorica

Crnogorskih serdara br. 23, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

Zaklady Farmaceutyczne Polpharma S.A.

ul. Pelplinska 19, 83-200 Starogard Gdanski, Poljska

Goodwill Pharma d.o.o. Subotica

Segedinski put 80, Subotica, Srbija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Pentiax, 25 mg, film tableta: 2030/22/3703 - 3382 od 12.12.2022. godine

Pentiax, 100 mg, film tableta: 2030/22/3704 - 3384 od 12.12.2022. godine

Pentiax, 200 mg, film tableta: 2030/22/3705 - 3386 od 12.12.2022. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2023. godine