Zyprexa*

Odrasli

ZYPREXA prašak za otopinu za injekciju indiciran je za brzu kontrolu agitacije i poremećaja ponašanja u bolesnika sa shizofrenijom ili epizodom manije kada peroralno liječenje nije prikladno. Liječenje ZYPREXA praškom za otopinu za injekciju treba prekinuti i započeti primjenu oralnog olanzapina čim to bude klinički primjereno.

Odrasli

Za intramuskularnu primjenu. Ne smije se primijeniti intravenski ni supkutano. ZYPREXA prašak za otopinu za injekciju namijenjen je samo za kratkotrajnu primjenu, tijekom najviše tri uzastopna dana.

Maksimalna dnevna doza olanzapina (uključujući sve formulacije olanzapina) je 20 mg.

Preporučena početna doza za injekciju olanzapina je 10 mg primijenjeno u jednoj intramuskularnoj injekciji. Može se dati niža doza (5 mg ili 7,5 mg), ovisno o kliničkom statusu pojedinog bolesnika, koji bi trebao uzeti u obzir i lijekove koji se već primjenjuju, bilo za održavanje ili akutno liječenje (vidjeti dio 4.4). Druga injekcija, 5 do 10 mg, može se primijeniti 2 sata nakon prve injekcije na temelju kliničkog statusa pojedinog bolesnika. Ne smiju se dati više od tri injekcije unutar razdoblja od 24 sata i ne smije se prekoračiti maksimalna dnevna doza olanzapina od 20 mg (uključujući sve formulacije).

ZYPREXA prašak za otopinu za injekciju treba rekonstituirati u skladu s preporukama u dijelu 6.6.

Za dodatne informacije o nastavku liječenja oralnim olanzapinom (5 do 20 mg dnevno) vidjeti Sažetak opisa svojstava lijeka za ZYPREXA obložene tablete ili ZYPREXA VELOTAB raspadljive tablete za usta.

Posebne populacije

Starije osobe

Preporučena početna doza u starijih bolesnika (> 60 godina) iznosi 2,5 do 5 mg. Ovisno o kliničkom statusu bolesnika (vidjeti dio 4.4) može se primijeniti druga injekcija u dozi od 2,5 do 5 mg dva sata

20

nakon prve injekcije. Ne smiju se dati više od tri injekcije unutar razdoblja od 24 sata i ne smije se prekoračiti maksimalna dnevna doza od 20 mg olanzapina (uključujući sve formulacije).

Oštećenje bubrega i/ili jetre

Za ove se bolesnike treba razmotriti niža početna doza (5 mg). U slučajevima umjerene insuficijencije jetre (ciroza, Child-Pugh stadij A ili B) početna doza treba biti 5 mg i može se povećati samo uz oprez.

Pušači

Doza i raspon doze ne moraju se rutinski mijenjati za nepušače u odnosu na pušače. Pušenje može inducirati metabolizam olanzapina. Preporučuje se klinički nadzor, a po potrebi se može razmotriti i povećanje doze olanzapina (vidjeti dio 4.5).

Ako je prisutno više čimbenika koji mogu usporiti metabolizam (ženski spol, starija životna dob, nepušač), potrebno je razmotriti smanjenje doze. Primjena dodatnih injekcija, kada je to indicirano, treba biti konzervativna u takvih bolesnika.

(Vidjeti dijelove 4.5 i 5.2.)

Pedijatrijska populacija

Nema iskustva o primjeni u djece. ZYPREXA prašak za otopinu za injekciju ne preporučuje se za primjenu u djece i adolescenata zbog nedostatnih podataka o sigurnosti i djelotvornosti.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Bolesnici s poznatim rizikom od glaukoma uskog kuta.

Djelotvornost intramuskularnog olanzapina nije utvrđena u bolesnika s agitacijom i poremećajima ponašanja povezanim s drugim stanjima osim shizofrenije ili epizode manije.

Nestabilna medicinska stanja

Intramuskularni olanzapin ne smije se primjenjivati u bolesnika s nestabilnim medicinskim stanjima kao što su akutni infarkt miokarda, nestabilna angina pektoris, teška hipotenzija i/ili bradikardija, sindrom bolesnog sinusa ili nakon kirurškog zahvata na srcu. Ako se ne može utvrditi bolesnikova anamneza u pogledu ovih nestabilnih medicinskih stanja, treba razmotriti rizike i koristi intramuskularnog olanzapina u odnosu na druga moguća liječenja.

Istodobna primjena benzodiazepina i drugih lijekova

Treba biti posebno oprezan u bolesnika liječenih drugim lijekovima koji imaju hemodinamička svojstva slična onima intramuskularnog olanzapina, uključujući druge antipsihotike (oralne i/ili intramuskularne) i benzodiazepine (vidjeti dio 4.5). Vremenska povezanost liječenja intramuskularnim olanzapinom s hipotenzijom, bradikardijom, respiratornom depresijom i smrću prijavljena je vrlo rijetko (< 0,01%), naročito u bolesnika koji su primali benzodiazepine i/ili druge antipsihotike (vidjeti dio 4.8).

Ne preporučuje se istodobno injiciranje intramuskularnog olanzapina i parenteralnog benzodiazepina zbog mogućnosti prekomjerne sedacije, kardiorespiratorne depresije i, u vrlo rijetkim slučajevima, smrti (vidjeti dijelove 4.5 i 6.2). Ako se ocijeni da je bolesniku potrebno parenteralno liječenje benzodiazepinom, ono se ne smije primijeniti najmanje jedan sat nakon primjene intramuskularnog olanzapina. Ako je bolesnik primio parenteralni benzodiazepin, primjenu intramuskularnog olanzapina treba razmotriti samo nakon pažljive procjene kliničkog statusa, a bolesnika treba pomno nadzirati zbog mogućnosti prekomjerne sedacije i kardiorespiratorne depresije.

21

Hipotenzija

Iznimno je važno pomno nadzirati bolesnike koji primaju intramuskularni olanzapin zbog moguće pojave hipotenzije, uključujući posturalnu hipotenziju, bradiaritmiju i/ili hipoventilaciju, naročito tijekom prva 4 sata nakon injekcije. Pažljivo praćenje treba nastaviti i nakon ovog razdoblja ako je to klinički indicirano. Redovito treba kontrolirati krvni tlak, puls, brzinu disanja i razinu svijesti te po potrebi započeti korektivno liječenje. Ako osjete omaglicu ili omamljenost nakon injekcije, bolesnici moraju ostati u ležećem položaju sve dok se pregledom ne isključi hipotenzija, uključujući posturalnu hipotenziju, bradiaritmiju i/ili hipoventilaciju.

Sigurnost i djelotvornost intramuskularnog olanzapina nisu ocijenjene u bolesnika intoksiciranih alkoholom, (propisanim) lijekovima ili ilegalnim drogama (vidjeti dio 4.5).

Psihoza i/ili poremećaji ponašanja uzrokovani demencijom

Primjena olanzapina se ne preporučuje u bolesnika s psihozom i/ili poremećajima ponašanja uzrokovanima demencijom zbog porasta mortaliteta i rizika od pojave cerebrovaskularnog događaja. U placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima (trajanja od 6 do 12 tjedana) starijih bolesnika (srednja vrijednost dobi 78 godina) s psihozom i/ili poremećajima ponašanja uzrokovanima demencijom zabilježeno je dvostruko povećanje incidencije smrtnosti u bolesnika liječenih olanzapinom u usporedbi s bolesnicima koji su primali placebo (3,5% naspram 1,5%). Veća incidencija smrtnosti nije bila povezana s dozom olanzapina (srednja vrijednost dnevne doze od

4,4 mg) ni trajanjem liječenja. Čimbenici rizika koji mogu pogodovati povećanom mortalitetu u ovoj populaciji bolesnika uključuju dob iznad 65 godina, disfagiju, sedaciju, malnutriciju i dehidraciju, bolesti pluća (npr. upala pluća sa aspiracijom ili bez nje) ili istodobnu primjenu benzodiazepina. Međutim, incidencija smrtnosti bila je veća u bolesnika liječenih olanzapinom nego u bolesnika koji su primali placebo, neovisno o ovim čimbenicima rizika.

U istim kliničkim ispitivanjima prijavljene su cerebrovaskularni štetni događaji (CV štetni događaji, primjerice moždani udar, prolazni ishemijski napad), uključujući smrtne slučajeve. U bolesnika liječenih olanzapinom zabilježen je trostruki porast CV štetnih događaja u usporedbi s bolesnicima koji su primali placebo (1,3% naspram 0,4%). Svi bolesnici liječeni olanzapinom i bolesnici koji su primali placebo, a u kojih se javio cerebrovaskularni događaj, prethodno su imali čimbenike rizika. Dob iznad 75 godina i demencija vaskularnog/miješanog tipa bili su prepoznati kao čimbenici rizika za CV štetne događaje povezane s liječenjem olanzapinom. Djelotvornost olanzapina nije utvrđena u ovim ispitivanjima.

Parkinsonova bolest

Primjena olanzapina u liječenju psihoze povezane s dopaminskim agonistima u bolesnika s Parkinsonovom bolešću se ne preporučuje. U kliničkim su ispitivanjima pogoršanje simptoma parkinsonizma i halucinacije prijavljivani vrlo često te češće u odnosu na placebo (vidjeti dio 4.8), a olanzapin nije bio učinkovitiji od placeba u liječenju psihotičkih simptoma. Na početku ovih ispitivanja bolesnici su morali biti stabilni na najnižoj učinkovitoj dozi antiparkinsonika (agonisti dopamina) te su na istom antiparkinsoniku i pri istoj dozi morali ostati tijekom cijelog ispitivanja. Početna doza olanzapina bila je 2,5 mg/dan te je potom titrirana do najviše 15 mg/dan na temelju procjene ispitivača.

Neuroleptički maligni sindrom (NMS)

NMS je potencijalno po život opasno stanje povezano s primjenom antipsihotika. Prijavljeni su i rijetki slučajevi NMS-a povezani s primjenom olanzapina. Kliničke manifestacije NMS-a su hiperpireksija, rigidnost mišića, promijenjen mentalni status te dokaz autonomne nestabilnosti (nepravilan puls ili krvni tlak, tahikardija, dijaforeza i poremećaj srčanog ritma). Dodatni znakovi mogu uključivati povišenu kreatin fosfokinazu, mioglobinuriju (rabdomiolizu) te akutno zatajenje bubrega. Ako se u bolesnika razviju znakovi i simptomi koji upućuju na NMS ili bolesnik dobije neobjašnjivu vrućicu bez dodatnih kliničkih manifestacija NMS-a, potrebno je prekinuti primjenu svih antipsihotika, uključujući olanzapin.

22

Hiperglikemija i dijabetes

Manje su često prijavljivane hiperglikemija i/ili razvoj ili egzacerbacija dijabetesa ponekad povezani s ketoacidozom ili komom, uključujući neke smrtne slučajeve (vidjeti dio 4.8). U nekim je slučajevima prijavljeno prethodno povećanje tjelesne težine što može biti predisponirajući čimbenik. Savjetuje se odgovarajuće kliničko praćenje bolesnika u skladu s važećim smjernicama za primjenu antipsihotika, na primjer redovito mjerenje glukoze u krvi na početku liječenja, 12 tjedana nakon početka liječenja te jednom godišnje nakon toga. U bolesnika liječenih bilo kojim antipsihotikom, uključujući lijek ZYPREXA, treba pratiti pojavu znakova i simptoma hiperglikemije (kao što su polidipsija, poliurija, polifagija i slabost), a bolesnike s dijabetesom mellitusom ili čimbenicima rizika za razvoj dijabetesa mellitusa treba redovito pratiti zbog mogućeg pogoršanja glikemije. Redovito treba pratiti tjelesnu težinu, npr. na početku, 4, 8 i 12 tjedana nakon početka liječenja olanzapinom te svaka 3 mjeseca nakon toga.

Promjene vrijednosti lipida

Neželjene promjene vrijednosti lipida uočene su u bolesnika liječenih olanzapinom u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima (vidjeti dio 4.8). Promjene lipida treba prikladno klinički liječiti, posebno u bolesnika s dislipidemijom i u bolesnika s čimbenicima rizika za razvoj poremećaja lipida. U bolesnika liječenih bilo kojim antipsihotikom, uključujući lijek ZYPREXA, potrebno je redovito pratiti razinu lipida prema smjernicama za primjenu antipsihotika, na primjer, na početku liječenja,

12 tjedana nakon početka liječenja olanzapinom te svakih 5 godina nakon toga.

Antikolinergičko djelovanje

Dok olanzapin in vitro pokazuje antikolinergičko djelovanje, iskustvo tijekom kliničkih ispitivanja peroralne primjene otkrilo je nisku incidenciju povezanih događaja. Međutim, kako je kliničko iskustvo s olanzapinom u bolesnika s konkomitantnom bolešću ograničeno, savjetuje se oprez pri propisivanju lijeka bolesnicima s hipertrofijom prostate ili paralitičkim ileusom i povezanim stanjima.

Funkcija jetre

Često su uočeni prolazni asimptomatski porasti vrijednosti jetrenih aminotransferaza, ALT i AST, osobito u ranoj fazi liječenja. Potreban je oprez i kontrola u bolesnika s povišenim ALT-om i/ili AST-om, u bolesnika sa znakovima i simptomima oštećenja jetre, u bolesnika s prethodno postojećim stanjima povezanima s ograničenom funkcionalnom rezervom jetre te u bolesnika koji se liječe potencijalno hepatotoksičnim lijekovima. Liječenje olanzapinom treba prekinuti u slučajevima kada se dijagnosticira hepatitis (uključujući hepatocelularno, kolestatsko ili miješano oštećenje jetre).

Neutropenija

Oprez je potreban u bolesnika s niskim brojem leukocita i/ili neutrofila iz bilo kojeg razloga, u bolesnika koji primaju lijekove za koje se zna da uzrokuju neutropeniju, u bolesnika s depresijom/toksičnošću koštane srži uzrokovane lijekovima u anamnezi, u bolesnika s depresijom koštane srži uzrokovanom popratnom bolešću, zračenjem ili kemoterapijom te u bolesnika s hipereozinofilnim stanjima ili mijeloproliferativnom bolešću. Neutropenija je često prijavljivana kod istodobne primjene olanzapina i valproata (vidjeti dio 4.8).

Prekid liječenja

Akutni simptomi kao što su znojenje, nesanica, tremor, anksioznost, mučnina ili povraćanje rijetko su prijavljivani (≥ 0,01% i < 0,1%) nakon naglog prekida uzimanja olanzapina.

QT interval

U kliničkim ispitivanjima peroralne primjene klinički značajna produljenja QTc intervala (Fridericia QT korekcija [QTcF] ≥ 500 milisekundi [ms] bilo kada nakon početne vrijednosti u bolesnika s početnom vrijednošću QTcF< 500 ms) bila su manje česta (0,1% do 1%) u bolesnika liječenih olanzapinom, bez značajnih razlika u povezanim srčanim događajima u usporedbi s placebom. U kliničkim ispitivanjima ZYPREXA praška za otopinu za injekciju olanzapin nije bio povezan s trajnim produljenjem apsolutnog QT ni QTc intervala. Međutim, oprez je potreban prilikom propisivanja olanzapina s lijekovima za koje se zna da produljuju QTc-interval, osobito u starijih osoba, u bolesnika s urođenim sindromom dugog QT-intervala, kongestivnim zatajenjem srca, hipertrofijom srca, hipokalijemijom ili hipomagnezijemijom.

23

Tromboembolija

Vremenska povezanost liječenja olanzapinom i venske tromboembolije (VTE) prijavljivana je manje često (< 0,01% i < 1%). Nije utvrđena uzročna povezanost između pojave venske tromboembolije i liječenja olanzapinom. Međutim, budući da bolesnici sa shizofrenijom često imaju stečene čimbenike rizika za vensku tromboemboliju, sve moguće čimbenike rizika za VTE npr. imobilizacija bolesnika, treba identificirati te poduzeti preventivne mjere.

Opća aktivnost središnjeg živčanog sustava

S obzirom na primarne učinke olanzapina na središnji živčani sustav, oprez je potreban kod njegove primjene u kombinaciji s drugim centralno djelujućim lijekovima i alkoholom. S obzirom da olanzapin in vitro pokazuje antagonizam s dopaminom, on može imati antagonističke učinke na izravne i neizravne agoniste dopamina.

Napadaji

Olanzapin treba oprezno primjenjivati u bolesnika imaju napadaje u anamnezi ili su izloženi čimbenicima koji mogu sniziti prag za napadaje. Prijavljeno je da se napadaji manje često pojavljuju u bolesnika liječenih olanzapinom. U većini ovih slučajeva prijavljeni su napadaji u anamnezi ili čimbenici rizika za nastanak napadaja.

Tardivna diskinezija

U ispitivanjima peroralne primjene s usporednim skupinama u trajanju do godinu dana ili kraće, olanzapin je bio povezan sa statistički značajno nižom incidencijom diskinezije koja se javlja s liječenjem. Međutim, rizik od tardivne diskinezije povećava se s dugotrajnom izloženošću, pa u slučaju pojave znakova ili simptoma tardivne diskinezije u bolesnika na olanzapinu treba razmotriti snižavanje doze ili prekid liječenja. Ovi se simptomi mogu privremeno pogoršati ili čak pojaviti nakon prekida liječenja.

Posturalna hipotenzija

U kliničkim ispitivanjima peroralne primjene olanzapina posturalna hipotenzija nije bila često uočena u starijih bolesnika. Preporučuje se povremeno mjerenje krvnog tlaka u bolesnika starijih od

65 godina.

Iznenadna srčana smrt

U izvješćima o olanzapinu nakon stavljanja lijeka u promet prijavljen je događaj iznenadne srčane smrti u bolesnika na olanzapinu. U retrospektivnom opservacijskom kohortnom ispitivanju rizik od pretpostavljene iznenadne srčane smrti u bolesnika liječenih olanzapinom bio je otprilike dvostruko veći nego u bolesnika koji nisu uzimali antipsihotike. U ispitivanju je rizik povezan s olanzapinom bio usporediv s rizikom povezanim s atipičnim antipsihoticima uključenima u objedinjenu analizu.

Laktoza

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Nakon rekonstitucije ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija (23 mg) po bočici, tj. zanemarive količine natrija.

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

Intramuskularni olanzapin nije ispitan u bolesnika intoksiciranih alkoholom ili drogom (vidjeti dio 4.4).

24

Treba biti oprezan u bolesnika koji konzumiraju alkohol ili primaju lijekove koji mogu inducirati hipotenziju, bradikardiju, respiratornu depresiju ili depresiju središnjeg živčanog sustava (vidjeti dio 4.4).

Potencijalne interakcije nakon intramuskularne injekcije

U ispitivanju jedne doze intramuskularnog olanzapina od 5 mg, primijenjene 1 sat prije intramuskularne primjene 2 mg lorazepama (koji se metabolizira glukuronidacijom) farmakokinetika obaju lijekova bila je nepromijenjena. Međutim, kombinacija je pojačala somnolenciju opaženu kod samostalne primjene obaju lijekova. Ne preporučuje se istodobno injiciranje olanzapina i parenteralnog benzodiazepina (vidjeti dijelove 4.4 i 6.2).

Potencijalne interakcije koje utječu na olanzapin

Budući da se olanzapin metabolizira preko CYP1A2, tvari koje mogu specifično inducirati ili inhibirati taj izoenzim mogu utjecati na farmakokinetiku olanzapina.

Indukcija CYP1A2

Metabolizam olanzapina može se inducirati pušenjem i karbamazepinom, što može dovesti do smanjenja koncentracija olanzapina. Uočen je samo blag do umjeren porast klirensa olanzapina. Kliničke posljedice su vjerojatno ograničene, ali se preporučuje kliničko praćenje te se može razmotriti povećanje doze olanzapina, ako je to potrebno (vidjeti dio 4.2).

Inhibicija CYP1A2

Dokazano je da fluvoksamin, specifičan inhibitor CYP1A2, značajno inhibira metabolizam olanzapina. Srednja vrijednost porasta Cmax olanzapina nakon primjene fluvoksamina iznosio je 54% u žena nepušača i 77% u muškaraca pušača. Prosječni porast AUC-a olanzapina iznosio je 52% u žena nepušača, odnosno 108% u muškaraca pušača. U bolesnika koji uzimaju fluvoksamin ili bilo koje druge inhibitore CYP1A2, kao što je ciprofloksacin, treba razmotriti primjenu niže početne doze olanzapina. Smanjenje doze olanzapina treba razmotriti u slučaju da se započinje liječenje inhibitorom CYP1A2.

Smanjena bioraspoloživost

Aktivni ugljen smanjuje bioraspoloživost oralnog olanzapina za 50 do 60% te ga treba uzeti najmanje 2 sata prije ili poslije olanzapina.

Nije utvrđen značajan utjecaj fluoksetina (inhibitora CYP2D6), jednokratne doze antacida (aluminij, magnezij) ili cimetidina na farmakokinetiku olanzapina.

Mogući utjecaj olanzapina na druge lijekove

Olanzapin može antagonistički djelovati na učinke izravnih i neizravnih agonista dopamina (vidjeti dio 6.2).

Olanzapin ne inhibira glavne izoenzime CYP450 in vitro (npr. 1A2, 2D6, 2C9, 2C19, 3A4). Stoga se ne očekuje nikakva posebna interakcija, što potvrđuju in vivo ispitivanja u kojima nije nađena inhibicija metabolizma sljedećih djelatnih tvari: tricikličkih antidepresiva (predstavljaju glavninu CYP2D6 puta), varfarina (CYP2C9), teofilina (CYP1A2) ili diazepama (CYP3A4 i 2C19).

Olanzapin nije pokazao interakciju kada se primjenjivao istodobno s litijem ili biperidenom.

Terapijsko praćenje razina valproata u plazmi nije upućivalo na potrebu za prilagođavanjem doze valproata nakon početka istodobne primjene olanzapina.

Ne preporučuje se istodobna primjena olanzapina s antiparkinsonicima u bolesnika s Parkinsonovom bolešću i demencijom (vidjeti dio 4.4).

QTc interval

Potreban je oprez ako se olanzapin primjenjuje istodobno s lijekovima za koje se zna da povećavaju QTc interval (vidjeti dio 4.4).

25

Trudnoća

Ne postoje odgovarajuća i dobro kontrolirana ispitivanja u trudnica. Bolesnice treba savjetovati da obavijeste svog liječnika ako tijekom liječenja olanzapinom ostanu trudne ili planiraju trudnoću. Međutim, budući da je iskustvo primjene u ljudi ograničeno, olanzapin se u trudnoći treba primjenjivati samo onda kada potencijalna korist opravdava potencijalni rizik za fetus.

U novorođenčadi izloženoj antipsihoticima (uključujući olanzapin) tijekom trećeg tromjesečja trudnoće postoji rizik od nastanka nuspojava, uključujući ekstrapiramidne simptome i/ili simptome ustezanja koji nakon poroda mogu varirati po težini i trajanju. Postoje izvješća o agitaciji, hipertoniji, hipotoniji, tremoru, somnolenciji, respiratornom distresu ili poremećaju hranjenja. Zbog toga novorođenčad treba pažljivo pratiti.

Dojenje

U ispitivanju sa zdravim dojiljama olanzapin se izlučivao u majčino mlijeko. Srednja vrijednost izloženosti novorođenčeta (mg/kg) u stanju dinamičke ravnoteže procijenjena je na 1,8% majčine doze olanzapina (mg/kg). Bolesnice treba savjetovati da ne doje dijete ako uzimaju olanzapin.

Plodnost

Nisu poznati učinci na plodnost (vidjeti dio 5.3 za pretkliničke podatke).

Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. S obzirom da olanzapin može uzrokovati somnolenciju i omaglicu, bolesnici moraju biti oprezni kod upravljanja strojevima, uključujući motorna vozila.

Sažetak sigurnosnog profila

Česta nuspojava (≥ 1/100 i < 1/10) povezana s primjenom intramuskularnog olanzapina u kliničkim ispitivanjima bila je somnolencija.

U izvješćima nakon stavljanja lijeka u promet vrlo je rijetko prijavljena vremenska povezanost liječenja intramuskularnim olanzapinom sa slučajevima respiratorne depresije, hipotenzije ili bradikardije i smrti, i to uglavnom u bolesnika koji su istodobno primali benzodiazepine i/ili druge antipsihotike ili koji su liječeni većim dozama olanzapina od preporučenih dnevnih doza (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5).

Sljedeća tablica temelji se na nuspojavama i laboratorijskim pretragama iz kliničkih ispitivanja ZYPREXA praška za otopinu za injekciju, a ne na ispitivanjima oralnog olanzapina.

903732-1477334Srčani poremećaji Često ( ≥ 1/100 i < 1/10): bradikardija sa ili bez hipotenzije ili sinkope, tahikardija Manje često (≥ 1/1000 i < 1/100): sinusna pauza Krvožilni poremećaji Često (≥ 1/100 i < 1/10): posturalna hipotenzija, hipotenzija Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja Manje često (≥ 1/1000 i < 1/100): hipoventilacija Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Često (≥ 1/100 i < 1/10): nelagoda na mjestu injekcije

Nuspojave navedene u nastavku primijećene su nakon primjene oralnog olanzapina, ali se mogu javiti i nakon primjene ZYPREXA praška za otopinu za injekciju.

26

Odrasli

Najčešće prijavljene nuspojave (uočene u ≥ 1% bolesnika) povezane s primjenom olanzapina u kliničkim ispitivanjima bile su somnolencija, povećanje tjelesne težine, eozinofilija, povišene vrijednosti prolaktina, kolesterola, glukoze i triglicerida (vidjeti dio 4.4), glikozurija, povećan apetit, omaglica, akatizija,parkinsonizam, leukopenija, neutropenija (vidjeti dio 4.4), diskinezija, ortostatska hipotenzija, antikolinergički učinci, prolazni asimptomatski porasti vrijednosti jetrenih aminotransferaza (vidjeti dio 4.4), osip, astenija, umor, pireksija, artralgija, povišena razina alkalne fosfataze, visoka razina gama glutamiltransferaze, visoka razina mokraćne kiseline, visoka razina kreatin fosfokinaze i edem.

Tablični popis nuspojava

Sljedeća tablica prikazuje nuspojave i laboratorijske nalaze uočene iz spontanih prijava i u kliničkim ispitivanjima. Unutar svake grupe učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti. Učestalost je definirana kako slijedi: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

27

28

903732-1624711Vrlo često Često Manje često Rijetko Nepoznato prolaktina u plazmi8 visoka kreatin fosfokinaza11 visoka gama glutamiltransferaz a 10 visoka razina mokraćne kiseline10

1 Klinički značajno povećanje tjelesne težine uočeno je u svim početnim kategorijama indeksa tjelesne mase (BMI). Nakon kratkotrajnog liječenja (medijan trajanja 47 dana) povećanje tjelesne težine

≥ 7% od početne tjelesne težine bilo je vrlo često (22,2%), povećanje ≥ 15% bilo je često (4,2%), a ≥ 25% bilo je manje često (0,8%). Tijekom dugotrajne izloženosti lijeku (najmanje 48 tjedana)

povećanje tjelesne težine ≥ 7%, ≥ 15% i ≥ 25% od početne bilo je vrlo često (64,4%, 31,7%, odnosno 12,3%).

2 Prosječni porast vrijednosti lipida natašte (ukupni kolesterol, LDL kolesterol i trigliceridi) bio je veći u bolesnika bez dokazane disregulacije lipida na početku.

3 Uočeno za početne normalne razine natašte (< 5,17 mmol/l) koje su porasle na visoke razine (≥ 6,2 mmol/l). Promjene ukupnog kolesterola natašte od početnih graničnih vrijednosti

(≥ 5,17-< 6,2 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 6,2 mmol/l) bile su vrlo česte.

4 Uočeno za početne normalne razine natašte (< 5,56 mmol/l) koje su porasle na visoke razine (≥ 7 mmol/l). Promjene u vrijednosti glukoze natašte od početnih graničnih vrijednosti

(≥ 5,56-< 7 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 7 mmol/l) bile su vrlo česte.

5 Uočeno za početne normalne razine natašte (< 1,69 mmol/l) koje su porasle na visoke razine (≥ 2,26 mmol/l). Promjene u vrijednosti triglicerida natašte od početnih graničnih vrijednosti (≥ 1,69 -< 2,26 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 2,26 mmol/l) bile su vrlo česte.

6 U kliničkim ispitivanjima incidencija parkinsonizma i distonije u bolesnika liječenih olanzapinom bila je brojčano veća, ali nije bila statistički značajno različita u odnosu na placebo. Bolesnici liječeni olanzapinom imali su nižu incidenciju parkinsonizma, akatizije i distonije u usporedbi s titriranim dozama haloperidola. U nedostatku detaljnih informacija u anamnezi o prethodno postojećim individualnim akutnim i tardivnim ekstrapiramidalnim poremećaja kretanja, u ovom se trenutku ne može zaključiti da olanzapin dovodi do manje učestalosti tardivne diskinezije i/ili ostalih tardivnih ekstrapiramidalnih sindroma.

7 Akutni simptomi kao što su znojenje, nesanica, tremor, anksioznost, mučnina i povraćanje prijavljeni su prilikom naglog prekida primjene olanzapina.

8 U kliničkim ispitivanjima u trajanju do 12 tjedana koncentracije prolaktina u plazmi prelazile su gornju granicu normalnog raspona u približno 30% bolesnika liječenih olanzapinom s normalnom početnom vrijednošću prolaktina. U većine ovih bolesnika povećanja su bila općenito blaga i ostala su niža od dvostrukog povećanja gornje granice normalnog raspona.

9 Nuspojava je identificirana iz kliničkih ispitivanja u integriranoj bazi podataka za olanzapin.

10 Procijenjeno na temelju izmjerenih vrijednosti iz kliničkih ispitivanja u integriranoj bazi podataka za olanzapin.

11 Nuspojava je identificirana iz spontanih prijava nakon stavljanja lijeka u promet, a učestalost je određena uz pomoć integrirane baze podataka za olanzapin.

29

12 Nuspojava je identificirana iz spontanih prijava nakon stavljanja lijeka u promet, a učestalost je određena na gornjoj granici 95%-tnog intervala pouzdanosti uz pomoć integrirane baze podataka za olanzapin.

13 Neželjeni učinci navedeni su i opaženi nakon primjene oralnog i dugodjelujućeg i.m. olanzapina, a mogu se pojaviti i nakon primjene brzodjelujućeg i.m. olanzapina.

Dugotrajna izloženost (najmanje 48 tjedana)

Udio bolesnika koji su imali klinički značajne nuspojave, poput povećanja tjelesne težine, porasta vrijednosti glukoze, ukupnog/LDL/HDL kolesterola ili triglicerida, porastao je s vremenom. U odraslih bolesnika koji su nakon 9-12 mjeseci završili liječenje, stopa povećanja srednje vrijednosti glukoze u krvi smanjila se nakon približno 6 mjeseci.

Dodatne informacije o posebnim populacijama

U kliničkim ispitivanjima u starijih bolesnika s demencijom liječenje olanzapinom bilo je povezano s povišenom incidencijom smrti i cerebrovaskularnih nuspojava u odnosu na placebo (vidjeti dio 4.4). Vrlo česte nuspojave povezane s primjenom olanzapina u ovoj skupini bolesnika bile su neuobičajen hod i padanje. Često su uočeni upala pluća, povišena tjelesna temperatura, letargija, eritem, vizualne halucinacije i urinarna inkontinencija.

U kliničkim ispitivanjima u bolesnika s psihozom uzrokovanom lijekovima (agonisti dopamina) povezanom s Parkinsonovom bolešću vrlo često je zabilježeno pogoršanje simptoma parkinsonizma i halucinacija i češće nego s placebom.

U jednom kliničkom ispitivanju u bolesnika s bipolarnom manijom, kombinacijska terapija valproatom i olanzapinom uzrokovala je incidenciju neutropenije od 4,1%. Faktor koji je tome pridonio mogle su biti visoke razine valproata u plazmi. Olanzapin primijenjen s litijem ili valproatom rezultirao je povećanim razinama (³ 10%) tremora, suhoće usta, povećanjem apetita i povećanjem tjelesne težine. Poremećaj govora također je često prijavljen. Tijekom liječenja olanzapinom u kombinaciji s litijem ili divalproeksom, porast tjelesne težine ³ 7% od početne pojavio se u 17,4% bolesnika tijekom akutnog liječenja (do 6 tjedana). Dugotrajno liječenje olanzapinom (do 12 mjeseci) radi prevencije relapsa u bolesnika s bipolarnim poremećajem bilo je povezano s povećanjem tjelesne težine ³ 7% od početne tjelesne težine u 39,9% bolesnika.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5864352322558900684484102Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Znakovi i simptomi

Vrlo česti simptomi predoziranja (incidencija >10%) uključuju tahikardiju, agitaciju/agresivnost, dizartriju, različite ekstrapiramidne simptome i smanjenu razinu svijesti u rasponu od sedacije do kome.

Druge medicinski značajne posljedice predoziranja uključuju delirij, konvulzije, komu, mogući neuroleptički maligni sindrom, respiratornu depresiju, aspiraciju, hipertenziju ili hipotenziju, srčane aritmije (< 2% slučajeva predoziranja) i kardiopulmonalni arest. Prijavljeni su smrtni ishodi kod akutnog predoziranja već pri maloj dozi od 450 mg, ali je opisano i preživljavanje nakon akutnog predoziranja s približno 2 g oralnog olanzapina.

Liječenje

Nema specifičnog antidota za olanzapin.

30

Simptomatsko liječenje i praćenje funkcije vitalnih organa treba započeti prema kliničkoj slici, uključujući liječenje hipotenzije i cirkulatornog kolapsa te potporu respiratorne funkcije. Ne koristite epinefrin, dopamin ili druge simpatomimetike s beta-agonističkim djelovanjem, jer beta stimulacija može pogoršati hipotenziju. Za otkrivanje mogućih aritmija neophodno je kardiovaskularno praćenje. Pažljiv liječnički nadzor i praćenje treba nastaviti do oporavka bolesnika.

Farmakoterapijska skupina: psiholeptici, diazepini, oksazepini, tiazepini i oksepini, ATK oznaka: N05AH03.

Farmakodinamički učinci

Olanzapin je antipsihotik, lijek za liječenje manije i stabilizaciju raspoloženja, koji pokazuje farmakološki profil širokog spektra preko brojnih receptorskih sustava.

U pretkliničkim ispitivanjima olanzapin je pokazao raspon afiniteta za receptore (Ki < 100 nM) serotonina 5HT2A/2C, 5HT3, 5HT6; dopamina D1, D2, D3, D4, D5; kolinergičke muskarinske receptore M1-M5; α1 adrenergičke; i histaminske H1 receptore. Ispitivanja ponašanja životinja koje su primale olanzapin ukazivala su na antagonizam s 5HT, dopaminom i kolinergicima u skladu s profilom vezanja na receptore. Olanzapin je in vitro pokazao veći afinitet za serotoninske 5HT2 nego za dopaminske D2 receptore te veće djelovanje na 5HT2 nego D2 u in vivo modelima. Elektrofiziološka ispitivanja pokazala su da olanzapin selektivno smanjuje izbijanje mezolimbičkih (A10) dopaminergičkih neurona, a nema većeg učinka na strijatalne (A9) putove uključene u motoričku funkciju. Olanzapin je smanjio uvjetovani odgovor izbjegavanja, test koji ukazuje na antipsihotičko djelovanje u dozama nižim od onih koje uzrokuju katalepsiju, učinak koji ukazuje na motoričke nuspojave. Za razliku od nekih drugih antipsihotika, olanzapin povećava odgovor u “anksiolitičkom” testu.

U ispitivanju pozitronskom emisijskom tomografijom (PET), jedna peroralna doza (10 mg) olanzapina u zdravih dobrovoljaca dovela je do većeg zauzimanja 5HT2A nego dopaminskog D2 receptora. Osim toga, ispitivanje snimanjem jednofotonskom emisijskom računalnom tomografijom (SPECT, engl. Single Photon Emission Computed Tomography) u bolesnika sa shizofrenijom otkrilo je da bolesnici koji reagiraju na olanzapin imaju manju zauzetost strijatalnih D2 receptora od bolesnika koji su reagirali na neke druge antipsihotike i risperidon, dok je zauzetost bila usporediva s onom u bolesnika koji su reagirali na klozapin.

Klinička djelotvornost

U dva od dva placebom kontrolirana ispitivanja te u dva od tri usporedna kontrolirana ispitivanja s preko 2900 bolesnika sa shizofrenijom koji su imali i pozitivne i negativne simptome olanzapin je bio povezan sa statistički značajnim poboljšanjem negativnih i pozitivnih simptoma.

U multinacionalnom, dvostruko slijepom, komparativnom ispitivanju shizofrenije, shizoafektivnih i povezanih poremećaja, koje je obuhvaćalo 1481 bolesnika s različitim stupnjevima pridruženih simptoma depresije (srednja početna vrijednost 16,6 po Montgomery-Asberg ljestvici depresije), prospektivna sekundarna analiza vrijednosti promjene raspoloženja od početnog do krajnjeg pokazala je statistički značajno poboljšanje (p=0,001) u korist olanzapina (-6,0) u odnosu na haloperidol (-3,1).

U bolesnika s manijom ili miješanim epizodama bipolarnog poremećaja olanzapin je pokazao superiornu djelotvornost u odnosu na placebo i valproat seminatrij (divalproeks) u smanjenju simptoma manije tijekom 3 tjedna. Olanzapin je također pokazao usporedive rezultate djelotvornosti u odnosu na haloperidol u smislu udjela bolesnika koji su u 6. i 12. tjednu liječenja pokazali simptomatsku remisiju manije i depresije. U ispitivanju istodobne terapije u bolesnika liječenih litijem ili valproatom tijekom najmanje 2 tjedna, dodavanje 10 mg olanzapina (istodobna terapija litijem ili

31

valproatom) rezultiralo je većim smanjenjem simptoma manije nego monoterapija litijem ili valproatom nakon 6 tjedana.

U 12-mjesečnom ispitivanju prevencije relapsa u bolesnika s epizodom manije koji su postigli remisiju na olanzapinu, a zatim su randomizirani u skupinu koja je uzimala olanzapin ili placebo, olanzapin je pokazao statistički značajnu prednost nad placebom u primarnoj mjeri ishoda – relapsu bipolarnog poremećaja. Olanzapin je također pokazao statistički značajnu prednost nad placebom u sprječavanju relapsa manije ili relapsa depresije.

U drugom 12-mjesečnom ispitivanju prevencije relapsa epizode manije, bolesnici koji su postigli remisiju kombinacijom olanzapina i litija te su potom bili randomizirani u skupinu koja je primala samo olanzapin ili samo litij, olanzapin nije bio statistički inferioran litiju u pogledu primarne mjere ishoda – relapsa bipolarnog poremećaja (olanzapin 30,0%, litij 38,3%; p=0,055).

U 18-mjesečnom ispitivanju istodobne terapije u bolesnika s maničnim ili miješanim epizodama, koji su stabilizirani olanzapinom i stabilizatorom raspoloženja (litij ili valproat), dugotrajna istodobna terapija olanzapinom s litijem ili valproatom nije bila statistički značajno superiorna u odnosu na litij ili valproat primijenjen u monoterapiji za odgađanje relapsa bipolarnog poremećaja definiranog prema (dijagnostičkim) kriterijima sindroma.

U farmakokinetičkom ispitivanju sa zdravim dobrovoljcima doza od 5 mg ZYPREXA praška za otopinu za injekciju rezultirala je maksimalnom koncentracijom u plazmi (Cmax) približno 5 puta većom od one primijećene kod iste doze olanzapina primijenjenog peroralno. Cmax se doseže ranije nakon intramuskularne primjene nego nakon peroralne primjene (15-45 minuta naspram 5-8 sati). Kao i kod peroralne primjene, Cmax i površine ispod krivulje nakon intramuskularne primjene izravno su proporcionalni primijenjenoj dozi. Kod primjene jednake doze intramuskularnog i oralnog olanzapina pripadajuće vrijednosti površine ispod krivulje, poluvijeka, klirensa te volumena distribucije su slične. Metabolički profili nakon intramuskularne i peroralne primjene su slični.

U nepušača u usporedbi s pušačima (muškarcima i ženama), u kojih je olanzapin primijenjen intramuskularno, srednje poluvrijeme eliminacije bilo je produljeno (38,6 naspram 30,4 h), a klirens smanjen (18,6 naspram 27,1 l/h).

Dodatni farmakokinetički podaci o olanzapinu primijenjenom peroralno opisani su u nastavku.

Distribucija

Vezivanje olanzapina za proteine u plazmi bilo je oko 93% u rasponu koncentracija od približno 7 do približno 1000 ng/ml. Olanzapin se prvenstveno veže za albumin i α1-kiseli-glikoprotein.

Biotransformacija

Olanzapin se metabolizira u jetri konjugacijskim i oksidacijskim putovima. Glavni cirkulirajući metabolit je 10-N-glukuronid, koji ne prolazi krvno-moždanu barijeru. Citokromi P450-CYP1A2 i P450-CYP2D6 doprinose stvaranju N-dezmetil i 2-hidroksimetil metabolita te u ispitivanjima na životinjama oba pokazuju značajno manje in vivo farmakološko djelovanje od olanzapina. Prevladavajuće farmakološko djelovanje proizlazi iz izvornog olanzapina.

Eliminacija

Nakon peroralne primjene, srednje terminalno poluvrijeme eliminacije olanzapina u zdravih ispitanika variralo je ovisno o dobi i spolu.

U zdravih starijih ispitanika (65 godina i starijih) u odnosu na mlađe ispitanike koji su primili oralni olanzapin prosječno poluvrijeme eliminacije bilo je produljeno (51,8 naspram 33,8 sati), a klirens smanjen (17,5 naspram 18,2 l/h). Farmakokinetička varijabilnost uočena u starijih osoba je unutar raspona za mlađe osobe. U 44 bolesnika sa shizofrenijom u dobi iznad 65 godina doziranje od 5 do 20 mg/dan nije bilo povezano ni sa kakvim posebnim profilom nuspojava.

32

U žena koje su primile oralni olanzapin je prosječno poluvrijeme eliminacije bilo nešto duže u odnosu na muškarce (36,7 naspram 32,3 sata), a klirens je bio smanjen (18,9 naspram 27,3 l/h). Međutim, olanzapin (5-20 mg) je u bolesnica (n=467) pokazao profil sigurnosti usporediv s onim u bolesnika (n=869).

Oštećenje bubrega

U bolesnika s oštećenjem bubrega (klirens kreatinina < 10 ml/min) koji su primili oralni olanzapin nije bilo značajne razlike u odnosu na zdrave ispitanike u prosječnom poluvremenu eliminacije (37,7 naspram 32,4 sata) ili klirensu (21,2 naspram 25,0 l/h). Ispitivanje masene bilance pokazalo je da se približno 57% olanzapina označenog radioizotopom pojavljuje u mokraći, uglavnom u obliku metabolita.

Oštećenje jetre

Malo ispitivanje utjecaja oštećene funkcije jetre, provedeno u 6 ispitanika s klinički značajnom (Child Pugh A (n = 5) i B (n = 1)) cirozom, pokazalo je mali učinak na farmakokinetiku peroralno primijenjenog olanzapina (jedna doza od 2,5 – 7,5 mg): ispitanici s blagom do umjerenom disfunkcijom jetre imali su blago povišen sistemski klirens i brže poluvrijeme eliminacije u usporedbi s ispitanicima koji nisu imali disfunkciju jetre (n = 3). Bilo je više pušača među ispitanicima s cirozom (4/6, 67%) nego među ispitanicima koji nisu imali disfunkciju jetre (0/3; 0%).

Pušenje

Klirens olanzapina u plazmi bio je niži u starijih nego u mlađih ispitanika, u žena nego u muškaraca te u nepušača nego pušača. Međutim, veličina utjecaja dobi, spola ili pušenja na klirens i poluvijek olanzapina malena je u usporedbi s ukupnom varijabilnošću među pojedincima.

U ispitivanju na bijelcima, Japancima i Kinezima nisu postojale razlike u farmakokinetičkim parametrima između ove tri populacije.

Akutna toksičnost (nakon jedne doze)

Znakovi oralne toksičnosti u glodavaca bili su karakteristični za snažne antipsihotike: hipoaktivnost, koma, tremor, kloničke konvulzije, salivacija te smanjen prirast tjelesne težine. Medijan letalnih doza bio je približno 210 mg/kg (miševi), odnosno 175 mg/kg (štakori). Psi su podnosili pojedinačne peroralne doze do 100 mg/kg bez smrtnog ishoda. Klinički znakovi uključivali su sedaciju, ataksiju, tremore, ubrzan srčani ritam, otežano disanje, miozu i anoreksiju. U majmuna su pojedinačne peroralne doze do 100 mg/kg dovodile do prostracije, a u većim dozama do polusvjesnog stanja.

Toksičnost ponovljenih doza

U ispitivanjima u trajanju do 3 mjeseca na miševima te do godine dana na štakorima i psima prevladavajući učinci bili su depresija središnjeg živčanog sustava, antikolinergički učinci i periferni hematološki poremećaji. Na depresiju središnjeg živčanog sustava razvila se podnošljivost. Pri visokim dozama bili su smanjeni parametri rasta. Reverzibilni učinci sukladni s porastom prolaktina u štakora uključivali su smanjenje težine jajnika i maternice te morfološke promjene epitela rodnice i mliječnih žlijezda.

Hematološka toksičnost

U svakoj su vrsti pronađeni učinci na hematološke parametre, uključujući smanjenje broja cirkulirajućih leukocita ovisno o dozi u miševa te nespecifično smanjenje broja cirkulirajućih leukocita u štakora. Međutim, nisu nađeni dokazi citotoksičnosti za koštanu srž. Reverzibilna neutropenija, trombocitopenija ili anemija razvile su se u malog broja pasa liječenih dozom od 8 ili 10 mg/kg/dan (ukupna izloženost olanzapinu [AUC] je 12 do 15 puta veća nego izloženost u čovjeka kojemu je dana doza od 12 mg). U pasa s citopenijom nije bilo štetnih učinaka za matične i proliferacijske stanice koštane srži.

Reproduktivna toksičnost

33

Olanzapin nije imao teratogene učinke. Sedacija je utjecala na sposobnost parenja mužjaka štakora. Na estrusne cikluse u štakora utjecale su doze od 1,1 mg/kg (3 puta veća doza od maksimalne doze u ljudi), a na parametre reprodukcije utjecala je doza od 3 mg/kg (9 puta veća doza od maksimalne doze u ljudi). U mladunčadi štakora kojima je davan olanzapin primijećeni su zastoj u fetalnom razvoju i prolazno smanjenje razina aktivnosti.

Mutagenost

Olanzapin nije bio mutagen ni klastogen u punom rasponu standardnih testova koji su uključivali testove bakterijske mutacije te in vitro i in vivo testove peroralne primjene na sisavcima.

Kancerogenost

Na temelju rezultata ispitivanja peroralne primjene u miševa i štakora zaključeno je da olanzapin nije kancerogen.

laktoza hidrat

tartaratna kiselina, (E 334) kloridna kiselina

natrijev hidroksid

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

Olanzapin za injekcije ne smije se miješati u štrcaljki s diazepamom za injekcije jer pri miješanju ovih dvaju lijekova dolazi do precipitacije.

Za rekonstituciju olanzapina za injekciju ne smije se upotrebljavati lorazepam za injekciju jer njihova kombinacija produljuje vrijeme rekonstitucije.

Olanzapin za injekciju ne smije se miješati u štrcaljki s haloperidolom za injekcije jer dolazi do snižavanja pH vrijednosti koja s vremenom razgrađuje olanzapin.

Prašak: 3 godine.

Otopina (nakon rekonstitucije): 1 sat. Ne zamrzavati.

Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C. Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Uvjete čuvanja nakon rekonstitucije lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

Staklena bočica tipa I od 5 ml.

Jedno pakiranje sadrži 1 ili 10 bočica.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

34

Rekonstituirajte lijek ZYPREXA samo s vodom za injekcije primjenom standardnih aseptičkih tehnika za rekonstituciju parenteralnih lijekova. Za rekonstituciju se ne smiju se upotrebljavati druge otopine (vidjeti dio 6.2).

1. Uvucite 2,1 ml vode za injekcije u sterilnu štrcaljku i injicirajte je u bočicu ZYPREXA praška.

2. Okrećite bočicu dok se sadržaj u potpunosti ne otopi, stvarajući otopinu žute boje. Bočica sadrži 11,0 mg olanzapina u obliku otopine od 5 mg/ml (1 mg olanzapina preostaje u bočici i štrcaljki, čime se omogućuje primjena 10 mg olanzapina).

3.

4.

5.

6.

Sljedeća tablica prikazuje volumene injekcija za primjenu različitih doza olanzapina:

Primijenite otopinu intramuskularno. Ne primjenjujte intravenski ni supkutano.

Zbrinite štrcaljku i svu neiskorištenu otopinu sukladno odgovarajućim kliničkim postupcima.

Upotrijebite otopinu odmah, unutar 1 sat od rekonstitucije.

Parenteralne lijekove treba prije primjene vizualno pregledati kako bi se utvrdilo sadrže li čestice.

ZYPREXA sadrži djelatnu tvar olanzapin. ZYPREXA injekcija pripada skupini lijekova koji se zovu antipsihotici i koristi se za liječenje simptoma uznemirenosti i neprilagođenog ponašanja koji se javljaju kod sljedećih stanja:

· shizofrenije, bolesti sa simptomima kao što su slušna, vidna ili osjetilna priviđenja stvari koje nisu prisutne, iluzije, neuobičajena sumnjičavost i povučenost. Osobe s tom bolešću mogu se također osjećati depresivno, tjeskobno ili napeto.

· manije, stanja sa simptomima uzbuđenja ili euforije.

ZYPREXA injekcija primjenjuje se kada je potrebna brza kontrola uznemirenosti i neprilagođenog ponašanja, a liječenje ZYPREXA tabletama nije prikladno. Vaš će liječnik liječenje ZYPREXA injekcijama zamijeniti liječenjem ZYPREXA tabletama čim to bude primjereno.

Ne smijete primati lijek ZYPREXA

· Ako ste alergični (preosjetljivi) na olanzapin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.). Alergijska reakcija može se prepoznati kao osip, svrbež, otečeno lice, otečene usnice ili nedostatak zraka. Ako Vam se ovo pojavi, obavijestite svog liječnika.

· Ako od ranije imate dijagnosticirane tegobe s očima kao što su određene vrste glaukoma (povišeni očni tlak).

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili medicinskoj sestri prije nego primite ZYPREXA injekciju.

· Obavijestite liječnika ili medicinsku sestru ako nakon injekcije osjećate omaglicu ili nesvjesticu. Vjerojatno ćete morati leći dok se ne budete osjećali bolje. Liječnik ili medicinska sestra će Vam možda izmjeriti krvni tlak i puls.

· Primjena lijeka ZYPREXA u starijih bolesnika s demencijom (smetenošću i zaboravljivošću) se ne preporučuje jer mogu nastati teške nuspojave.

· Lijekovi ove vrste mogu uzrokovati pojavu neuobičajenih pokreta, uglavnom lica ili jezika. Ako Vam se ovo pojavi nakon uzimanja lijeka ZYPREXA, obratite se svom liječniku.

· Vrlo rijetko lijekovi ovog tipa uzrokuju kombinaciju vrućice, ubrzanog disanja, znojenja,

ukočenosti mišića te omamljenosti ili pospanosti. Ako do ovog dođe, odmah se obratite svom liječniku. Nećete primiti više niti jednu injekciju.

· Zapaženo je povećanje tjelesne težine u bolesnika koji uzimaju lijek ZYPREXA. Sa svojim liječnikom redovito kontrolirajte tjelesnu težinu. Po potrebi razmotrite da Vas liječnik uputi nutricionistu ili zatražite pomoć oko planiranja prehrane.

· U bolesnika koji uzimaju lijek ZYPREXA uočena je visoka razina šećera i masnoća u krvi (trigliceridi i kolesterol). Prije početka uzimanja lijeka ZYPREXA te redovito tijekom liječenja, liječnik bi Vam trebao obaviti krvne pretrage kako bi provjerio razinu šećera i određenih masnoća u krvi.

· Obavijestite svog liječnika ako ste Vi ili netko drugi u Vašoj obitelji ranije imali krvne ugruške, jer su lijekovi poput ovih povezani sa stvaranjem krvnih ugrušaka.

Ako bolujete od bilo koje od sljedećih bolesti, obavijestite svog liječnika što je prije moguće:

· moždani udar ili “mali” moždani udar (kratkotrajni simptomi moždanog udara)

· Parkinsonova bolest

· tegobe s prostatom

· zatvor crijeva (paralitički ileus)

· bolest jetre ili bubrega

· poremećaji krvi

· ako ste nedavno pretrpjeli srčani udar ili bolujete od srčane bolesti, uključujući sindrom bolesnog sinusa i nestabilnu anginu, ili ako imate nizak krvni tlak

· šećerna bolest

· napadaji

· ako znate da možda imate nedovoljno soli u organizmu kao posljedicu dugotrajnog teškog proljeva i povraćanja ili zbog uzimanja diuretika (tableta za izlučivanje vode iz organizma)

Ako bolujete od zaboravljivosti (demencije), a imali ste moždani udar ili “manji” moždani udar, Vi ili Vaš skrbnik/član obitelji morate o tome obavijestiti liječnika.

Ako ste stariji od 65 godina, liječnik će Vam možda kao rutinsku mjeru opreza redovito kontrolirati krvni tlak.

Djeca i adolescenti

ZYPREXA nije za primjenu u bolesnika mlađih od 18 godina.

Drugi lijekovi i ZYPREXA

Kada se u kombinaciji s lijekom ZYPREXA primjenjuju i sljedeći lijekovi možete se osjećati omamljeno: lijekovi za tjeskobu ili lijekovi koji Vam pomažu zaspati (trankvilizeri, uključujući benzodiazepine) i antidepresivi. Dok uzimate lijek ZYPREXA, druge lijekove uzimajte samo ako Vam liječnik kaže da to možete.

Ne preporučuje se istodobna primjena injekcije benzodiazepina i i injekcije lijeka ZYPREXA jer ona može dovesti do prekomjerne pospanosti, može imati ozbiljne učinke na srčani ritam ili disanje te, u vrlo rijetkim slučajevima, može dovesti do smrti. Ako Vam liječnik mora dati injekciju benzodiazepina za liječenje bolesti, mora pričekati da prođe najmanje jedan sat nakon injekcije lijeka ZYPREXA i mora Vas pomno nadzirati nakon primjene injekcije benzodiazepina.

Obavijestite svog liječnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove, uključujući i one koje ste nabavili bez recepta. Posebno obavijestite svog liječnika ako uzimate lijekove protiv Parkinsonove bolesti.

ZYPREXA s alkoholom

Nemojte piti alkohol ako uzimate lijek ZYPREXA jer u kombinaciji s alkoholom može izazvati omamljenost.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku za savjet prije nego primite ovaj lijek. Ne biste smjeli uzimati ovaj lijek dok dojite, jer se male količine lijeka ZYPREXA mogu izlučiti u majčino mlijeko.

Sljedeći simptomi mogu se pojaviti u novorođenčadi majki koje su koristile lijek ZYPREXA u posljednjem tromjesečju (zadnja tri mjeseca trudnoće): drhtanje, ukočenost mišića i/ili slabost, pospanost, uznemirenost, tegobe s disanjem te poteškoće u hranjenju. Ako se u Vašeg djeteta razvije bilo koji od ovih simptoma, možda ćete se trebati obratiti svom liječniku.

Upravljanje vozilima i strojevima

Kad uzimate lijek ZYPREXA postoji rizik da se osjećate omamljeno. Ako se ovo dogodi, nemojte upravljati vozilima niti rukovati bilo kakvim alatima ili strojevima. Obavijestite svog liječnika.

ZYPREXA sadrži laktozu

Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

ZYPREXA sadrži natrij

Nakon rekonstitucije, ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po bočici, tj. zanemarive količine natrija.

3. Kako ćete primati lijek ZYPREXA

Informacije o pripremi za primjenu i primjeni nalaze se u odvojivom dijelu na kraju ove upute.

Liječnik će odlučiti koliko lijeka ZYPREXA trebate i koliko ćete ga dugo trebati primati. Uobičajena doza iznosi 10 mg za prvu injekciju, ali može biti i manja. Može se primijeniti do 20 mg unutar

24 sata. Doza za bolesnike starije od 65 godina iznosi 2,5 mg ili 5 mg.

ZYPREXA dolazi u obliku praška od kojega će liječnik ili medicinska sestra napraviti otopinu. ZYPREXA injekcija namijenjena je za primjenu u mišić. Točna doza otopine bit će Vam ubrizgana u mišić.

Ako primite više lijeka ZYPREXA nego što ste trebali

Bolesnici koji su primili više lijeka ZYPREXA nego što su trebali imaju sljedeće simptome: ubrzan rad srca, uznemirenost/agresivnost, poteškoće s govorom, neuobičajene pokrete (osobito lica ili jezika) i sniženu razinu svijesti. Ostali simptomi mogu biti: akutna smetenost, napadaji (epilepsija), koma, kombinacija vrućice, ubrzanog disanja, znojenja, ukočenosti mišića i omamljenosti ili pospanosti, usporavanje disanja, aspiracija, visok ili nizak krvni tlak, poremećaj srčanog ritma. Recite liječniku ili medicinskoj sestri ako ste zabrinuti.

Potrebno je samo nekoliko injekcija lijeka ZYPREXA. Vaš će liječnik odrediti kada trebate primiti injekciju lijeka ZYPREXA.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili medicinskoj sestri.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao Vaš liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Liječnik će Vam reći koliko ZYPREXA tableta trebate uzeti i koliko ćete ih dugo nastaviti uzimati. Dnevna doza lijeka ZYPREXA iznosi između 5 mg i 20 mg. Ako Vam se simptomi vrate, posavjetujte se sa svojim liječnikom, ali nemojte prestati uzimati lijek ZYPREXA dok Vam liječnik to ne kaže.

ZYPREXA tablete morate uzimati jednom dnevno pridržavajući se savjeta svog liječnika. Pokušajte uzimati tablete svaki dan u isto vrijeme. Nije važno uzimate li lijek s hranom ili bez nje. ZYPREXA obložene tablete uzimaju se kroz usta. ZYPREXA tablete morate progutati cijele s vodom.

Ako uzmete više lijeka ZYPREXA nego što ste trebali

Bolesnici koji su uzeli više lijeka ZYPREXA nego što su trebali imaju sljedeće simptome: ubrzan rad srca, uznemirenost/agresivnost, poteškoće s govorom, neuobičajene pokrete (osobito lica ili jezika) i sniženu razinu svijesti. Ostali simptomi mogu biti: akutna smetenost, napadaji (epilepsija), koma, kombinacija vrućice, ubrzanog disanja, znojenja, ukočenosti mišića i omamljenosti ili pospanosti, usporavanje disanja, aspiracija, visok krvni tlak ili nizak krvni tlak, poremećaj srčanog ritma. Ako imate bilo koji od navedenih simptoma, odmah se obratite svom liječniku ili bolnici. Pokažite liječniku pakiranje tableta.

Ako ste zaboravili uzeti lijek ZYPREXA

Uzmite tablete čim se sjetite. Ne uzimajte dvostruku dozu u jednom danu.

Ako prestanete uzimati lijek ZYPREXA

Nemojte prestati uzimati tablete samo zato jer se osjećate bolje. Važno je da nastavite uzimati lijek ZYPREXA onoliko dugo koliko Vam je liječnik rekao.

Ako naglo prestanete s uzimanjem lijeka ZYPREXA mogu se pojaviti simptomi poput znojenja, nesanice, nevoljnog drhtanja, tjeskobe ili mučnine i povraćanja. Liječnik Vam može savjetovati da postupno smanjujete dozu prije prekida liječenja.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ZYPREXA injekcija može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Odmah obavijestite svog liječnika ako imate:

· neuobičajene pokrete (česta nuspojava koja se može pojaviti u do 1 na 10 osoba) uglavnom na licu ili jeziku;

· krvne ugruške u venama (manje česta nuspojava koja se može pojaviti u do 1 na 100 osoba), posebno u nogama (simptomi uključuju oticanje, bol i crvenilo nogu), koji mogu putovati krvnim žilama do pluća, uzrokujući bol u prsima i otežano disanje. Ako primijetite bilo koji od ovih simptoma, odmah zatražite liječnički savjet;

· kombinaciju vrućice, ubrzanog disanja, znojenja, ukočenosti mišića te omamljenosti ili pospanosti (učestalost ove nuspojave ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Česte nuspojave (mogu se pojaviti u do 1 na 10 osoba) kod primjene ZYPREXA injekcije uključuju usporene ili ubrzane otkucaje srca; pospanost; nizak krvni tlak; nelagodu na mjestu injekcije.

Neke osobe mogu osjetiti omaglicu ili nesvjesticu (uz usporene otkucaje srca) nakon injekcije, osobito pri uspravljanju iz ležećeg ili sjedećeg položaja. Ovo obično prolazi samo po sebi, ali ako ne prođe, obavijestite liječnika ili medicinsku sestru što je prije moguće.

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 100 osoba) uključuju sporije disanje te neuobičajen srčani ritam, koji može biti opasan.

Osim toga, sljedeće su nuspojave primijećene u bolesnika koji su uzimali oralni oblik lijeka ZYPREXA.

Druge vrlo česte nuspojave (mogu se pojaviti u više od 1 na 10 osoba) uključuju povećanje tjelesne težine i povišene razine prolaktina u krvi. U ranim fazama liječenja neki bolesnici mogu osjećati omaglicu ili nesvjesticu (uz usporen rad srca), posebno pri uspravljanju iz ležećeg ili sjedećeg položaja tijela. Ovo obično prolazi samo po sebi, ali ako ne prođe, javite se liječniku.

Druge česte nuspojave (mogu se pojaviti u do 1 na 10 osoba) uključuju promjene razina nekih krvnih stanica, cirkulirajućih masti u krvi te, u ranim fazama liječenja, privremena povećanja razine jetrenih enzima; povišene razine šećera u krvi i mokraći; povećanje razine mokraćne kiseline i kreatin fosfokinaze u krvi; pojačan apetit; omaglicu; nemir; nevoljno drhtanje; neuobičajene pokrete (diskinezije); zatvor; suha usta; osip; slabost; pojačan umor; zadržavanje vode u tijelu koje dovodi do oticanja ruku, zglobova ili stopala; vrućicu; bol u zglobovima te seksualne poremećaje kao što su smanjeni libido u muškaraca i žena ili erektilna disfunkcija u muškaraca.

Druge manje česte nuspojave (mogu se pojaviti u do 1 na 100 osoba) uključuju preosjetljivost (npr. oticanje u ustima i grlu, svrbež; osip); šećernu bolest ili pogoršanje šećerne bolesti, ponekad povezano s ketoacidozom (ketonima u krvi i mokraći) ili komom; napadaje, obično povezane s napadajima u povijesti bolesti (epilepsija); mišićnu ukočenost ili grč (uključujući pokrete očiju); sindrom nemirnih nogu; poteškoće s govorom; mucanje; osjetljivost na sunčevu svjetlost; krvarenje iz nosa; nadimanje trbuha; slinjenje; gubitak pamćenja ili zaboravljivost; nemogućnost zadržavanja mokraće (inkontinencija); nemogućnost mokrenja; ispadanje kose; izostanak ili smanjenje mjesečnice i promjene na grudima u muškaraca i žena, kao što je poremećaj stvaranja majčinog mlijeka ili abnormalan rast.

Rijetke nuspojave (mogu se pojaviti u do 1 na 1000 osoba) uključuju sniženje normalne tjelesne temperature; poremećaj srčanog ritma; naglu neobjašnjivu smrt; upalu gušterače koja uzrokuje jaku bol u trbuhu, vrućicu i mučninu; bolest jetre koja se očituje žutilom kože i bjeloočnica; bolest mišića koja se manifestira neobjašnjivim bolovima; te produljenu i/ili bolnu erekciju.

Vrlo rijetke nuspojave uključuju ozbiljne alergijske reakcije poput reakcije na lijek uz eozinofiliju i sistemske simptome (engl. drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS). DRESS prvotno nastupa u obliku simptoma nalik gripi praćenih osipom na licu, a zatim se javljaju proširen osip, visoka tjelesna temperatura, povećani limfni čvorovi, povišene vrijednosti jetrenih enzima vidljive u nalazima krvnih pretraga te povišene vrijednosti jedne vrste bijelih krvnih stanica (eozinofilija).

Tijekom liječenja olanzapinom u starijih bolesnika s demencijom (zaboravljivošću) mogu nastati moždani udar, upala pluća, inkontinencija mokraće, padanje, izraziti umor, vidna priviđanja, povišenje

tjelesne temperature, crvenilo kože i teškoće pri hodu. Prijavljeno je i nekoliko smrtnih slučajeva u ovoj specifičnoj skupini bolesnika.

U bolesnika koji boluju od Parkinsonove bolesti, ZYPREXA može pogoršati simptome.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji.

Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C. Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Nakon pripreme otopine ZYPREXA injekcije, lijek treba upotrijebiti unutar jednoga sata. Ne zamrzavati nakon pripreme za primjenu.

Zbrinite sav neiskorišten sadržaj.

6. DRUGE INFORMACIJE

Što ZYPREXA injekcija sadrži

· Djelatna tvar je olanzapin. Jedna bočica sadrži 10 mg djelatne tvari.

· Drugi sastojci su laktoza hidrat, tartaratna kiselina, kloridna kiselina i natrijev hidroksid.

Kako ZYPREXA injekcija izgleda i sadržaj pakiranja

ZYPREXA dolazi u obliku žutog praška u bočici. Jedna bočica lijeka ZYPREXA sadrži 10 mg olanzapina. Liječnik ili medicinska sestra od praška će pripremiti otopinu koju će Vam dati u obliku injekcije.

ZYPREXA injekcija dostupna je u pakiranjima koja sadrže 1 ili 10 bočica. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

CHEPLAPHARM Registration GmbH, Weiler Straße 5e, 79540 Lörrach, Njemačka

Proizvođač

Lilly S.A., Avda. de la Industria 30, 28108 Alcobendas, Madrid, Španjolska.

Prestige Promotion Verkaufsfoerderung & Werbeservice GmbH, Borsigstrasse 2, 63755 Alzenau, Njemačka.

CHEPLAPHARM Registration GmbH, Weiler Straße 5e, 79540 Lörrach, Njemačka.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u {mjesec GGGG}

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove: http://www.ema.europa.eu

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

(Perforacija koja omogućuje odvajanje informacija za zdravstvene radnike)

UPUTE ZA ZDRAVSTVENE RADNIKE

Rekonstitucija i primjena lijeka ZYPREXA

Rekonstituirajte ZYPREXA prašak za otopinu za injekciju samo s vodom za injekcije.

ZYPREXA prašak za otopinu za injekciju se zbog inkompatibilnosti ne smije miješati u štrcaljki ni s jednim lijekom dostupnim na tržištu. Vidjeti primjere u nastavku.

Olanzapin za injekciju ne smije se miješati u štrcaljki s haloperidolom za injekciju jer dolazi do snižavanja pH vrijednosti koja s vremenom razgrađuje olanzapin.

Olanzapin za injekciju ne smije se miješati u štrcaljki niti primjenjivati istodobno s benzodiazepinima.

Prašak za otopinu za injekciju

Rekonstituirajte lijek ZYPREXA samo s vodom za injekcije primjenom standardnih aseptičkih tehnika za rekonstituciju parenteralnih lijekova.

1. Uvucite 2,1 ml vode za injekcije u sterilnu štrcaljku i injicirajte je u bočicu ZYPREXA praška

2.

3.

4.

5.

6.

za otopinu za injekciju.

Okrećite bočicu dok se sadržaj u potpunosti ne otopi, stvarajući otopinu žute boje. Bočica sadrži 11,0 mg olanzapina u obliku otopine od 5 mg/ml. Ako se izvuče 2,0 ml otopine, u bočici i štrcaljki preostaje 1 mg olanzapina, čime se omogućuje primjena 10 mg olanzapina.

Sljedeća tablica prikazuje volumene injekcija za primjenu različitih doza olanzapina:

Primijenite otopinu intramuskularno. Ne primjenjujte intravenski ni supkutano.

Zbrinite štrcaljku i svu neiskorištenu otopinu sukladno odgovarajućim kliničkim postupcima.

Upotrijebite otopinu odmah, unutar 1 sata od rekonstitucije. Ne čuvati na temperaturi iznad 25ºC. Ne zamrzavati.

Parenteralne lijekove treba prije primjene vizualno pregledati kako bi se utvrdilo sadrže li čestice.