Zofecard Plus 30 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Liječenje blage do umjerene esencijalne hipertenzije.

Ova kombinacija fiksnih doza indicirana je kod bolesnika čiji se krvni tlak ne može adekvatno kontrolirati samo zofenoprilom.

Doziranje

Odrasli

Zofecard Plus treba uzimati jedanput na dan.

Preporučuje se titracija doza individualnih komponenata (zofenoprila i hidroklorotiazida) prije prelaska na fiksnu kombinaciju. Kad je to klinički opravdano, može se razmotriti izravni prijelaz s monoterapije na fiksnu kombinaciju.

Bolesnici bez deplecije volumena ili soli

Uobičajena djelotvorna doza je jedna tableta, jedanput na dan.

Bolesnici u kojih se sumnja na depleciju volumena ili soli Primjena Zofecarda Plus se ne preporučuje.

Starije osobe (iznad 65 godina)

Dozu ne treba prilagoĎavati starijim osobama s urednim klirensom kreatinina.

Starijim osobama sa sniženim klirensom kreatinina (manjim od 45 ml/min) ne preporučuje se primjena

Zofecarda Plus.

1

Klirens kreatinina može se izračunati iz vrijednosti serumskog kreatinina sljedećom Cockroft-Gaultovom formulom: 60492649817100

Klirens (140 – dob [godine]) x težina (kg) kreatinina (ml/min) = ________________________

72 x serumski kreatinin (mg/dl)

Ova metoda vrijedi za izračunavanje klirensa kreatinina za muškarce. Za žene se dobivena vrijednost mora množiti faktorom 0,85.

Oštećenje funkcije bubrega i dijaliza

Bolesnicima s hipertenzijom i blagim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina > 45 ml/min) može se davati jednaka doza Zofecarda Plus, jedanput dnevno, kao i bolesnicima s urednom funkcijom bubrega.

Kod bolesnika s umjereno do teškim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina < 45 ml/min) primjena Zofecarda Plus se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4.).

Kod bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina < 30 ml/min) Zofecard Plus je kontraindiciran (vidjeti dio 4.3.).

Ne preporučuje se primjena Zofecarda Plus kod bolesnika s hipertenzijom koji su na dijalizi.

Oštećenje funkcije jetre

Kod bolesnika s hipertenzijom i blagim do umjerenim oštećenjem jetrene funkcije, kod kojih je postignuta doza od 30 mg samog zofenoprila, doziranje može biti jednako kao za bolesnike s urednom funkcijom jetre.

Kod hipertenzivnih bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije Zofecard Plus je kontraindiciran.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost Zofecarda Plus u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina nisu ustanovljene. Stoga se njegova primjena ne preporučuje.

Način primjene

Za primjenu kroz usta, sa ili bez hrane.

Kako bi se olakšalo gutanje, tablete se mogu prelomiti na dva dijela i progutati jednu polovicu za drugom, u propisano vrijeme primjene.

 Preosjetljivost na zofenopril, drugi ACE inhibitor ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

 Preosjetljivost na hidroklorotiazid ili druge derivate sulfonamida

 Anamneza angioneurotskog edema, povezana s prijašnjim uzimanjem ACE inhibitora

 Istodobna primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Liječenje Zofecardom Plus ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti i dijelove 4.4. i 4.5.).

 Nasljedni/idiopatski angioneurotski edem  Teško oštećenje jetrene funkcije

 Teško oštećenje bubrežne funkcije (klirens kreatinina < 30 ml/min)

 Obostrana stenoza bubrežnih arterija ili jednostrana stenoza bubrežne arterije jedinog bubrega

 Istodobna primjena Zofecarda Plus s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

 Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4. i 4.6.)

 Žene u reproduktivnoj dobi, osim ako su zaštićene djelotvornom kontracepcijom.

ZOFENOPRIL

2

Hipotenzija:

Kao i drugi ACE inhibitori, Zofecard Plus može prouzročiti snažan pad krvnog tlaka, osobito nakon prve doze, iako se simptomatska hipotenzija rijetko javlja u bolesnika s nekompliciranom hipertenzijom.

Veća je vjerojatnost da se javi u bolesnika s deplecijom volumena ili elektrolita zbog liječenja diureticima, u slučaju dijete sa smanjenim unosom soli, dijalize, proljeva te povraćanja, ili u bolesnika s teškom, renin-ovisnom hipertenzijom (vidjeti dijelove 4.5.i 4.8.).

U bolesnika sa srčanim zatajenjem, s ili bez pridružene bubrežne insuficijencije, primijećena je simptomatska hipotenzija. Ona je vjerojatnija u bolesnika s težim stupnjevima srčanog zatajenja, što se očituje primjenom viših doza diuretika Henleyeve petlje, hiponatremijom ili funkcionalnim oštećenjem bubrega. U bolesnika s povećanim rizikom od simptomatske hipotenzije terapiju treba početi pod pažljivim liječničkim nadzorom, po mogućnosti u bolnici, niskim dozama i pomnom titracijom. Ako je moguće, pri uvoĎenju Zofecarda Plus treba privremeno prekinuti liječenje diureticima.

To se odnosi i na bolesnike s anginom pektoris ili cerebrovaskularnom bolešću, u kojih bi zbog pretjerana sniženja krvnog tlaka mogao nastupiti infarkt miokarda ili cerebrovaskularni incident.

Pojavi li se hipotenzija, bolesnika treba smjestiti u ležeći položaj. Može biti potrebna nadoknada volumena intravenskom primjenom fiziološke otopine. Pojava hipotenzije nakon početne doze ne isključuje daljnje pomno titriranje doze svake komponente lijeka, nakon uspješne sanacije stanja.

Renovaskularna hipertenzija:

Rizik od teške hipotenzije i insuficijencije bubrega povećava se ako se ACE inhibitori daju bolesnicima s bilateralnom stenozom bubrežnih arterija ili stenozom arterije jedinog bubrega. Tome može dodatno pridonijeti liječenje diureticima. Gubitak funkcije bubrega može se dogoditi i u slučaju samo blagih promjena serumskog kreatinina, čak i u bolesnika s jednostranom stenozom bubrežne arterije. Liječenje tih bolesnika treba početi pod pažljivim liječničkim nadzorom, malim dozama, pomnim titriranjem doze i praćenjem funkcije bubrega.

Oštećena funkcija bubrega:

Tijekom liječenja treba na primjereni način pažljivo pratiti bubrežnu funkciju. Prijavljeno je zatajenje bubrega povezano s ACE inhibitorima, uglavnom u bolesnika s teškim srčanim zatajenjem ili bubrežnom bolešću u podlozi, uključujući stenozu bubrežne arterije. U nekih su se bolesnika, bez očigledne preegzistentne bolesti bubrega, povećale koncentracije ureje i kreatinina u krvi, osobito kad se istodobno davao diuretik. Može biti potrebno sniziti dozu pojedinačnih komponenti. Preporučuje se pomno praćenje bubrežne funkcije tijekom prvih nekoliko tjedana liječenja.

Bolesnici na dijalizi:

Bolesnici koji su na dijalizi visokoprotočnim poliakrilonitrilnim membranama (npr. AN 69) i liječe se ACE inhibitorima mogu doživjeti anafilaktičku reakciju, poput oticanja lica, valova vrućine, hipotenzije i dispneje, unutar nekoliko minuta nakon početka hemodijalize. Preporučuje se uporaba drugog tipa dijalizne membrane ili drugog antihipertenziva.

Djelotvornost i sigurnost zofenoprila kod bolesnika s infarktom miokarda koji su na dijalizi nisu utvrĎene. Stoga se ne treba koristiti kod takvih bolesnika.

Bolesnici na LDL aferezi:

Bolesnici liječeni ACE inhibitorom tijekom LDL afereze dekstran sulfatom mogu imati anafilaktičke reakcije slične kao kod bolesnika koji su na dijalizi visokoprotočnim membranama (vidjeti u gornjem tekstu). Tim se bolesnicima preporučuje primjena antihipertenziva iz druge skupine.

Anafilaktičke reakcije tijekom desenzibilizacije ili nakon ugriza insekata:

U rijetkim slučajevima, bolesnici koji su uzimali ACE inhibitore tijekom desenzibilizacije na otrov opnokrilaca (npr. Hymenoptera) ili nakon ugriza insekata imali su po život opasne anafilaktičke

604926432988H A L reakcije. U istih bolesnika te se reakcije mogu izbjeći ako se privremeno prekine primjena ACE M E D

inhibitora, ali se opetovano javljaju nakon ponovnog, nesmotrenog uzimanja lijeka. Stoga, nužan je oprez kod bolesnika liječenih ACE inhibitorima koji su podvrgnuti postupcima desenzibilizacije.

Transplantacija bubrega:

Ne postoje iskustva s davanjem Zofecarda Plus bolesnicima kojima je nedavno presaĎen bubreg. Stoga se ne preporučuje primjena kod primatelja transplantiranog bubrega.

Primarni aldosteronizam:

Bolesnici s primarnim aldosteronizmom uglavnom neće reagirati na antihipertenzivne lijekove koji inhibiraju renin-angiotenzinski sustav. Stoga se ne preporučuje primjena zofenoprila.

Preosjetljivost/angioedem:

U bolesnika liječenih ACE inhibitorima mogu se javiti angioedem lica, udova, usana, sluznica, jezika, glotisa i/ili grkljana, i to najčešće tijekom prvih tjedana liječenja. MeĎutim, u rijetkim slučajevima teški angioedem može se razviti nakon dugotrajna liječenja inhibitorom enzima konvertaze angiotenzina. Liječenje ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i zamijeniti antihipertenzivom iz druge skupine.

Angioedem koji zahvati jezik, glotis ili grkljan može biti fatalan. Treba pružiti hitnu pomoć, uključujući (no ne nužno ograničeno na) neodložnu supkutanu primjenu otopine adrenalina 1:1000 (0,3 do 0,5 ml) ili sporu intravensku infuziju adrenalina 1 mg/ml (koji treba razrijediti prema uputi), uz pažljivo praćenje EKG-a i krvnog tlaka. Bolesnika treba hospitalizirati i motriti tijekom najmanje 12 do 24 sata, te ga se ne smije otpustiti dok se ne povuku svi simptomi.

Čak i u slučajevima kad je edem bio ograničen samo na jezik, bez kompromitiranog disanja, može biti nužan nadzor, jer katkad liječenje antihistaminicima i kortikosteroidima nije dovoljno.

U ljudi crne rase koji primaju ACE inhibitore veća je incidencija angioedema nego u bolesnika druge boje kože.

Bolesnici koji u anamnezi imaju angioedem koji nije bio povezan s liječenjem ACE inhibitorima, mogu imati povećan rizik od pojave angioedema tijekom liječenja ACE inhibitorima (vidjeti dio 4.3.).

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika od angioedema. Liječenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze Zofecarda Plus. Liječenje Zofecardom Plus ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (npr. oticanja dišnih putova ili jezika, koja može i ne mora biti praćeno poremećajem disanja) (vidjeti dio 4.5.). Potreban je oprez kod uvoĎenja liječenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom u bolesnika koji već uzima ACE inhibitor.

Kašalj:

Tijekom liječenja ACE inhibitorima može se pojaviti suhi i neproduktivan kašalj koji prestaje nakon prekida primjene lijeka. Pri diferencijalnoj dijagnostici kašlja valja uzeti u obzir i onaj izazvan ACE inhibitorom.

Oštećenje funkcije jetre:

Liječenje ACE inhibitorima rijetko je bilo povezano sa sindromom koji je započeo kolestatskom žuticom, a napredovao je do fulminantne nekroze jetre i (ponekad) smrti. Mehanizam tog sindroma nije shvaćen. Bolesnici koji uzimaju ACE inhibitore, a kojima se pojavi žutica ili kod kojih se značajno povećaju vrijednosti jetrenih enzima, odmah moraju prestati uzimati ACE inhibitore te biti odgovarajuće zbrinuti.

Kalij u serumu:

ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju jer inhibiraju otpuštanje aldosterona. Taj učinak obično nije značajan u bolesnika koji imaju normalnu bubrežnu funkciju. MeĎutim, u bolesnika s

604926432691H A L oštećenom bubrežnom funkcijom i/ili bolesnika koji uzimaju nadomjeske kalija (uključujući M E D

nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij, trimetoprim ili kotrimoksazol (poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol) te osobito antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora, može doći do hiperkalijemije. Diuretike koji štede kalij i blokatore angiotenzinskih receptora potrebno je primjenjivati uz oprez u bolesnika koji se liječe ACE inhibitorima, uz praćenje vrijednosti kalija u serumu i bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.5). 60492649817100

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS):

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Operativni zahvati/anestezija:

Kod bolesnika podvrgnutih većim operativnim zahvatima ili tijekom anestezije, ACE inhibitori mogu izazvati hipotenziju ili čak hipotenzivni šok, zato što mogu inhibirati stvaranje angiotenzina II, do kojeg dolazi uslijed zbog kompenzacijske sekrecije renina. Ako nije moguće izbjeći primjenu ACE inhibitora, treba pomno pratiti intravaskularni volumen i volumen plazme.

Aortna ili mitralna stenoza/hipertrofična kardiomiopatija:

ACE inhibitore treba oprezno davati bolesnicima s mitralnom stenozom i opstrukcijom izgonskog trakta lijeve klijetke, a izbjegavati ih u slučajevima kardiogenog šoka i hemodinamički značajne opstrukcije.

Neutropenija / agranulocitoza:

U bolesnika koji primaju ACE inhibitore prijavljene su neutropenija / agranulocitoza, trombocitopenija i anemija. Čini se da je rizik od pojave neutropenije ovisan o dozi i vrsti lijeka, te o kliničkom statusu bolesnika. Rijetko se viĎa kod bolesnika bez komplikacija, ali se može pojaviti u bolesnika s odreĎenim stupnjem bubrežnog oštećenja, osobito kad je ono povezano s bolestima vezivnog tkiva, npr. sustavnim eritemskim lupusom ili sklerodermom, s primjenom imunosupresiva, alopurinola ili prokainamida, ili s kombinacijom tih komplicirajućih čimbenika. U nekih bolesnika razvile su se ozbiljne infekcije, koje u nekoliko slučajeva nisu reagirale na intenzivnu terapiju antibioticima.

Daje li se zofenopril ovakvim bolesnicima, savjetuje se odreĎivanje broja leukocita i diferencijalne krvne slike prije početka liječenja, svaka dva tjedna tijekom prva tri mjeseca liječenja zofenoprilom, a potom periodično. Sve bolesnike treba uputiti da tijekom liječenja prijave svaki znak infekcije (npr. grlobolju, vrućicu), pri čemu se treba napraviti diferencijalna krvna slika. Potrebno je prekinuti uzimanje zofenoprila, i bilo kojeg drugog popratnog lijeka (vidjeti dio 4.5.), utvrdi li se neutropenija (broj neutrofila manji od 1000/mm3) ili se posumnja na nju. Neutropenija/agranulocitoza je reverzibilna nakon prekidanja primjene ACE inhibitora.

Psorijaza:

Bolesnici s psorijazom trebaju uzimati ACE inhibitore s oprezom.

Proteinurija:

Proteinurija se može javiti osobito u bolesnika s postojećim oštećenjem bubrežne funkcije i kod kojih se primjenjuju relativno visoke doze ACE inhibitora. U bolesnika s otprije prisutnom bubrežnom bolešću treba odrediti proteine u urinu (test-trakom u prvom jutarnjem uzorku urina) prije početka liječenja, a zatim povremeno.

Bolesnici s dijabetesom:

U bolesnika s dijabetesom koji su već primali oralne antidijabetike ili inzulin, treba pomno pratiti

razine glukoze tijekom prvog mjeseca liječenja ACE inhibitorom (vidjeti dio 4.5.).

5

60492649817100

Litij:

Kombinacija litija i Zofecarda Plus općenito se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5.).

Etničke razlike:

Kao i ostali inhibitori enzima konvertaze angiotenzina zofenopril može biti slabije djelotvoran u snižavanju krvnog tlaka u bolesnika crne rase, u odnosu na bolesnike drugih rasa.

Inhibitori enzima konvertaze angiotenzina imaju veću učestalost angioedema u bolesnika crne rase, u odnosu na bolesnike drugih rasa.

Trudnoća:

Liječenje ACE inhibitorima ne bi trebalo započinjati tijekom trudnoće. Osim ako se nastavak liječenja ACE inhibitorom ne smatra nužnim, bolesnice koje planiraju trudnoću trebaju prijeći na liječenje drugim antihipertenzivima, s utvrĎenim profilom neškodljivosti u trudnoći. Kad se potvrdi trudnoća, potrebno je odmah prekinuti liječenje ACE inhibitorima te ako je prikladno, uvesti drugu terapiju (vidjeti dijelove 4.3. i 4.6.).

HIDROKLOROTIAZID

Oštećenje funkcije bubrega:

U bolesnika s bolešću bubrega, tiazidi mogu povećati azotemiju. U bolesnika s oštećenjem bubrežne funkcije može se razviti kumulativni učinak ove djelatne tvari. U slučaju progresivne bubrežne insuficijencije koja se očituje povišenjem neproteinskog dušika, potrebno je pažljivo procijeniti terapiju te razmotriti prekid terapije diureticima.

Oštećenje funkcije jetre:

Tiazide treba primjenjivati s oprezom u bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije ili progresivnom jetrenom bolešću, jer manje promjene ravnoteže tekućine i elektrolita mogu izazvati hepatičku komu.

Metabolički i endokrini učinci:

Liječenje tiazidima može smanjiti toleranciju glukoze. Može biti potrebna prilagodba doze inzulina ili oralnih hipoglikemika (vidjeti dio 4.5.). Tijekom liječenja tiazidima latentni dijabetes melitus može postati manifestan.

Povećanje razina kolesterola i triglicerida povezano je s liječenjem tiazidnim diureticima. U nekih bolesnika tiazidni diuretici mogu pospješiti nastajanje hiperuricemije i/ili gihta.

Poremećaj ravnoteže elektrolita:

U svih bolesnika koji se liječe diureticima potrebno je u odgovarajućim vremenskim intervalima odreĎivati razinu elektrolita u serumu.

Tiazidi, uključujući hidroklorotiazid, mogu izazvati poremećaje ravnoteže tekućine i elektrolita (hipokalemija, hiponatremija i hipokloremična alkaloza). Upozoravajući znakovi za neravnotežu tekućine i elektrolita su suha usta, žeĎ, opća slabost, letargija, malaksalost, nemir, bol ili grčevi u mišićima, umor u mišićima, hipotenzija, oligurija, tahikardija i poremećaji probavnog sustava kao što su mučnina i povraćanje.

Iako se hipokalemija može razviti tijekom primjene tiazidnih diuretika, istodobna primjena zofenoprila može smanjiti hipokalemiju koja je izazvana diureticima. Rizik od hipokalemije najveći je u bolesnika s cirozom jetre, u bolesnika s pojačanom diurezom, u bolesnika koji ne primaju odgovarajuće količine elektrolita oralnim putem te u bolesnika koji istodobno primaju kortikosteroide ili ACTH (vidjeti dio 4.5.).

Tijekom vrućih dana kod bolesnika s edemima može se pojaviti dilucijska hiponatremija. Nedostatak klorida je obično blag i ne zahtijeva liječenje.

Tiazidi mogu smanjiti urinarnu ekskreciju kalcija te izazvati intermitentno i blago povećanje razine serumskog kalcija u odsutnosti poznatih poremećaja metabolizma kalcija. Izražena hiperkalcemija može biti znak prikrivenoga hiperparatiroidizma. Tiazide treba prestati uzimati prije provoĎenja

pretraga paratiroidne funkcije.

Pokazalo se da tiazidi povećavaju hipomagnezijemijom.

urinarnu ekskreciju magnezija, što

6

može rezultirati

Eritematozni lupus: 60492649817100

Egzacerbacija ili aktivacija sistemskog eritematoznog lupusa prijavljena je uz uzimanje tiazida.

Nemelanomski rak kože:

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC. Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloženost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. TakoĎer, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti takoĎer dio 4.8).

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta:

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta.

Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili boli u očima, a obično se javljaju nekoliko sati do nekoliko tjedana od početka primjene lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarno liječenje je prekid primjene lijeka što je prije moguće. Potrebno je razmotriti hitno medicinsko ili kirurško liječenje ako intraokularni tlak ostane nekontroliran. Faktori rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati anamnezu alergije na sulfonamide ili peniciline.

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka Zofecard Plus i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Anti-doping test:

Hidroklorotiazid sadržan u ovom lijeku može uzrokovati pozitivan rezultat anti-doping testa.

Ostalo:

Reakcije preosjetljivosti mogu se pojaviti u bolesnika s ili bez alergije ili bronhalne astme u anamnezi.

Tijekom korištenja tiazidnih diuretika prijavljeni su slučajevi reakcija fotoosjetljivosti (vidjeti dio 4.8.). Ako se tijekom liječenja pojavi reakcija fotoosjetljivosti, preporučuje se prekinuti liječenje. Ako je nužno ponovno započeti liječenje, preporučuje se zaštita područja izloženih suncu ili umjetnom UVA zračenju.

KOMBINACIJA ZOFENOPRIL/HIDROKLOROTIAZID

Uz upozorenja koja se odnose na pojedine komponente lijeka, valja uzeti u obzir sljedeće:

Trudnoća:

Zofecard Plus se ne preporučuje u prvom tromjesečju trudnoće (vidjeti dio 4.6.).

Oštećenje funkcije bubrega:

7

Uzimajući u obzir učinak zofenoprila i hidroklorotiazida kod bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom, Zofecard Plus se ne treba primjenjivati kod bolesnika s umjerenom do teškom bubrežnom insuficijencijom (klirens kreatinina < 45 ml/min). 60492649817100

Hipokalemija:

Kombinacija ACE inhibitora s tiazidnim diuretikom ne isključuje mogućnost pojave hipokalemije. Potrebno je redovito pratiti razine serumskog kalija.

Ovaj lijek sadržava laktozu.

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

ZOFENOPRIL

Lijekovi koji povećavaju rizik od angioedema

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana jer povećava rizik od angioedema (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4).

Istodobna primjena koja se ne preporučuje

Diuretici koji štede kalij, nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij

Iako vrijednosti kalija u serumu obično ostaju unutar granica normale, u nekih bolesnika liječenih zofenoprilom može se javiti hiperkalijemija. Diuretici koji štede kalij (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid), nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij mogu značajno povisiti vrijednosti kalija u serumu. Potreban je oprez i kada se zofenopril primjenjuje istodobno s drugim lijekovima koji povisuju vrijednosti kalija u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol (trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da trimetoprim djeluje poput diuretika koji štedi kalij kao što je amilorid. Stoga se kombinacija zofenoprila s navedenim lijekovima ne preporučuje. Ako je istodobna primjena indicirana, treba ih primjenjivati uz oprez i učestalo praćenje vrijednosti kalija u serumu.

ACE inhibitori, blokatori angiotenzin II receptora ili aliskiren

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.1.).

Istodobna primjena pri kojoj je nužan oprez

Diuretici (tiazidi ili diuretici Henleyeve petlje)

Prethodno uzimanje visokih doza diuretika može dovesti do volumne deplecije i rizika od hipotenzije pri uvoĎenju zofenoprila (vidjeti dio 4.4.). Hipotenzivni učinci mogu se smanjiti prekidom uzimanja diuretika, povećanjem volumena ili unosa soli, te započinjanjem liječenja malim dozama zofenoprila

Litij

Pri istodobnoj primjeni litija i ACE inhibitora prijavljen je reverzibilan porast serumske koncentracije litija i njegova toksičnost. Istodobna primjena tiazidnih diuretika i ACE inhibitora može povećati rizik od toksičnosti litija i povećati već prisutni rizik od litijeve toksičnosti izazvan ACE inhibitorom. Stoga se ne preporučuje istodobna primjena zofenoprila i litija, ali ako je ta kombinacija nužna, treba pomno

pratiti razinu serumskog litija.

Anestetici

ACE inhibitori mogu pojačati hipotenzivno djelovanje odreĎenih anestetika.

8

60492649817100

Narkotici/triciklički antidepresivi/antipsihotici/barbiturati Može nastupiti posturalna hipotenzija.

Drugi antihipertenzivi (npr. beta-blokatori, alfa-blokatori, antagonisti kalcija)

Mogu imati dodatno ili pojačano hipotenzivno djelovanje. Nitroglicerin, druge nitrate ili druge vazodilatatore treba primjenjivati uz oprez.

Cimetidin

Može povećati rizik hipotenzivnog djelovanja.

Ciklosporin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i ciklosporina može se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Heparin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i heparina može se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Alopurinol, prokainamid, sistemski kortikosteroidi, citostatici ili imunosupresivi

Povećan je rizik nastajanja reakcija preosjetljivosti kad se istodobno uzimaju ACE inhibitori. Podaci o drugim ACE inhibitorima govore u prilog povećanom riziku nastajanja leukopenije pri istodobnoj primjeni.

Antidijabetici

U rijetkim slučajevima ACE inhibitori mogu u dijabetičara pojačati učinak inzulina i peroralnih antidijabetika (poput sulfonilureje) na sniženje glukoze u krvi. U tim slučajevima može biti potrebno smanjenje doze antidijabetika tijekom njihove istodobne primjene s ACE inhibitorima.

Hemodijaliza visokoprotočnim membranama

Pri istodobnoj primjeni ACE inhibitora, povećan je rizik od anafilaktičkih reakcija.

Simpatomimetici

Mogu smanjiti antihipertenzivno djelovanje ACE inhibitora; bolesnike treba pomno nadzirati kako bi se potvrdilo da je postignut željeni učinak.

Antacidi

Smanjuju bioraspoloživost ACE inhibitora.

Hrana

Može smanjiti brzinu, ali ne i opseg apsorpcije zofenoprila.

Soli zlata

U bolesnika koji primaju ACE inhibitore češće su prijavljene nitritoidne reakcije (simptomi vazodilatacije, uključujući valove vrućine, mučninu, omaglicu i hipotenziju koja može biti vrlo teška) nakon injekcija zlata (npr. natrijeva aurotiomalata).

Dodatne informacije

CYP enzimi: nema izravnih kliničkih podataka o interakciji zofenoprila s drugim lijekovima koji se metaboliziraju CYP enzimima. TakoĎer, metabolička ispitivanja zofenoprila in vitro nisu pokazala potencijalne interakcije s lijekovima koji se metaboliziraju CYP enzimima.

HIDROKLOROTIAZID

Istodobna primjena pri kojoj je nužan oprez

Kolestiramin i smole kolestipola

9

Apsorpcija hidroklorotiazida narušena je u prisutnosti smola s anionskom izmjenom. Pojedinačne doze kolestiramina ili smola kolestipola vežu hidroklorotiazid i smanjuju apsorpciju u probavnom sustavu do 85, odnosno 43%. Sulfonamidski diuretici trebaju se uzimati najmanje jedan sat prije ili četiri do šest sati nakon tih lijekova.

Kortikosteroidi, ACTH, amfotericin B (parenteralni), karbenoksolon, stimulirajući laksativi

Kada se primjenjuju istodobno s hidroklorotiazidom može doći do jače deplecije elektrolita, osobito hipokalemije.

Soli kalcija

Kod istodobne primjene s tiazidnim diureticima može doći do povećanja razine serumskog kalcija kao posljedice smanjenog izlučivanja.

Srčani glikozidi

Tiazidima izazvana hipokalemija ili hipomagnezijemija pojačava nastanak srčanih aritmija izazvanih digitalisom.

Lijekovi povezani s nastankom torsade de pointes

Zbog rizika od hipokalemije, potreban je oprez kod istodobne primjene hidroklorotiazida i lijekova koji se povezuju s nastankom torsade de pointes, npr. nekim antiaritmicima, nekim antipsihoticima i ostalim lijekovima za koje se zna da izazivaju torsade de pointes.

Vazopresorni amini (npr. adrenalin)

Moguće smanjenje reakcije na vazopresorne amine, ali ne u mjeri koja bi isključila njihovu primjenu s hidroklorotiazidom.

Nedepolarizirajući mišićni relaksansi (npr. tubokurarin)

Pri istodobnoj primjeni s hidroklorotiazidom moguć je pojačan odgovor na mišićni relaksans.

Amantadin

Tiazidi mogu povećati rizik od neželjenih učinaka izazvanih amantadinom.

Lijekovi koji se koriste za liječenje gihta (probenecid, sulfinpirazon i alopurinol)

Može biti potrebno prilagoĎavanje doze urikozurika budući da hidroklorotiazid može povisiti serumsku razinu mokraćne kiseline. Može biti potrebno povećanje doze probenecida ili sulfinpirazona. Istodobna primjena s tiazidnim diureticima može povećati učestalost reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Dodatne informacije

Interakcije s laboratorijskim pretragama

Zbog učinka na metabolizam kalcija, tiazidi mogu interferirati s testovima paratiroidne funkcije.

KOMBINACIJA ZOFENOPRIL/HIDROKLOROTIAZID

Dodatno uz interakcije vezane na pojedine komponente lijeka, valja uzeti u obzir sljedeće:

Istodobna primjena koja se ne preporučuje

Litij

Istodobna primjena tiazidnih diuretika može povećati rizik od toksičnosti litija i dodatno povećati već povišen rizik toksičnosti litija zbog ACE inhibitora.

Stoga se ne preporučuje istodobna primjena Zofecarda Plus i litija, ali ako je ta kombinacija nužna, treba pomno pratiti razinu serumskog litija.

Klinička kemija

Tiazidi mogu smanjiti razine PBI (joda vezanog na proteine) u serumu, bez znakova poremećaja štitne žlijezde.

6049264150621

Istodobna primjena pri kojoj je nužan oprez 60492649817100

Nesteroidni protuupalni lijekovi (uključujući acetilsalicilatnu kiselinu  3g/dan)

Primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAIL) može smanjiti antihipertenzivni učinak ACE inhibitora i diuretika. Uz to, opisan je aditivni učinak nesteroidnih protuupalnih lijekova i ACE inhibitora na porast serumskog kalija, a bubrežna funkcija može oslabjeti. Ti su učinci obično reverzibilni, a pojavljuju se osobito u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom. U rijetkim je slučajevima moguće akutno zatajenje bubrega, osobito u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom, poput onih starijih ili dehidriranih.

Alkohol

Pojačava hipotenzivno djelovanje ACE inhibitora i hidroklorotiazida.

Trimetoprim

Istodobna primjena ACE inhibitora i tiazida s trimetoprimom povećava rizik od hiperkalemije.

Trudnoća

Zofenopril i hidroklorotiazid

Zbog učinka pojedinih komponenata lijeka na trudnoću, primjena Zofecarda Plus se ne preporučuje u prvom tromjesečju trudnoće (vidjeti dio 4.4.). Primjena Zofecarda Plus kontraindicirana je u drugom i trećem tromjesečju trudnoće (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Zofenopril

Primjena ACE inhibitora u prvom tromjesečju trudnoće se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4.). Primjena ACE inhibitora je kontraindicirana u drugom i trećem tromjesečju trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4.).

Epidemiološki dokazi glede rizika od teratogeneze nakon izlaganja ACE inhibitorima u prvom tromjesečju trudnoće nisu konkluzivni. MeĎutim, blago povećanje rizika se ne može isključiti. Osim ako se nastavak liječenja ACE inhibitorima ne smatra nužnim, bolesnice koje planiraju trudnoću trebaju prijeći na liječenje drugim antihipertenzivnim lijekovima s utvrĎenim profilom sigurnosti za primjenu u trudnoći. Kad se potvrdi trudnoća, treba odmah prekinuti liječenje ACE inhibitorima te, ako je primjereno, započeti liječenje drugim lijekom.

Poznato je da izloženost ACE inhibitorima tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće u ljudi dovodi do toksičnog učinka na plod (smanjena bubrežna funkcija, oligohidramnion, zastoj u okoštavanju lubanje) i na novoroĎenče (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalemija) (vidjeti dio 5.3.). U slučaju izloženosti ACE inhibitoru od drugog tromjesečja trudnoće, preporučuje se ultrazvučna kontrola bubrežne funkcije i lubanje fetusa. Dojenčad čije su majke uzimale ACE inhibitore moraju biti pomno nadzirana zbog moguće pojave hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Hidroklorotiazid

Iskustvo s hidroklorotiazidom u trudnoći je ograničeno, osobito tijekom prvog tromjesečja. Ispitivanja na životinjama nisu dovoljna.

Hidroklorotiazid prolazi kroz posteljicu. S obzirom na mehanizam djelovanja, njegovo korištenje u drugom i trećem tromjesečju može kod fetusa/novoroĎenčeta kompromitirati feto-placentalnu perfuziju i uzrokovati fetalne i neonatalne poremećaje kao što su ikterus, poremećaje elektrolitske ravnoteže te trombocitopeniju. Hidroklorotiazid se ne bi trebao koristiti za gestacijske edeme, gestacijsku hipertenziju ili preeklampsiju zbog rizika od smanjenja volumena plazme i placentalne hipoperfuzije, a bez korisnog učinka na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid se ne bi trebao koristiti za esencijalnu hipertenziju u trudnica osim u rijetkim slučajevima gdje se ne može primjenjivati druga terapija.

Dojenje

Budući da nema podataka o primjeni Zofecarda Plus tijekom dojenja, ne preporučuje se njegova primjena, te se daje prednost drugim lijekovima s bolje utvrĎenim profilom sigurnosti za primjenu tijekom dojenja, osobito ako je riječ o novoroĎenčetu ili prijevremeno roĎenom djetetu.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid se izlučuje u majčino mlijeko u malim količinama. Tiazidi u visokim dozama, koji uzrokuju intenzivnu diurezu, mogu inhibirati stvaranje mlijeka. Ne preporučuje se primjena lijeka Zofecard plus tijekom dojenja. Ako se Zofecard Plus koristi tijekom dojenja, doze moraju biti što je niže moguće.

Nije ispitivan utjecaj Zofecarda Plus na sposobnost upravljanja vozilima. Pri upravljanju vozilima i radu sa strojevima valja imati na umu da se katkad mogu pojaviti pospanost, omaglica i klonulost.

U kontroliranim kliničkim ispitivanjima u kojima je 597 bolesnika randomizirano da primaju zofenopril i hidroklorotiazid nisu primijećene nuspojave koje bi bile specifične za ovaj kombinirani lijek. Radilo se samo o nuspojavama koje su ranije bile prijavljene za zofenoprilkalcij ili hidroklorotiazid. Incidencija nuspojava ne pokazuje korelaciju sa spolom ili dobi bolesnika.

Tablični popis nuspojava

Tablica u nastavku prikazuje sve nuspojave prijavljene tijekom kliničkih ispitivanja za koje je vjerojatna/moguća povezanost s liječenjem zofenoprilom/hidroklorotiazidom 30 mg/12,5 mg. Razvrstane su prema organskim sustavima i prema učestalosti na sljedeći način: vrlo često (≥ 1/10); često (≥ 1/100, < 1/10); manje često (≥ 1/1000, <1/100); rijetko (≥ 1/10 000, < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10 000).

60492649817100

832104-3001772gingivitis manje često suha usta manje često abdominalna bol manje često Poremećaji kože i potkožnog tkiva angioedem manje često psorijaza manje često akne manje često suha koža manje često pruritus manje često urtikarija manje često Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva bol u leĎima manje često Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava poliurija manje često Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene astenija manje često bolest nalik gripi manje često periferni edem manje često Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki erektilna disfunkcija manje često Pretrage porast kreatinina manje često porast razina jetrenih enzima manje često

Dodatne informacije o pojedinačnim komponentama lijeka:

Nuspojave za koje se zna da se pojavljuju uz pojedinačne komponente lijeka kada se daju kao monoterapija, mogu se pojaviti i tijekom liječenja Zofecardom Plus:

Zofenopril

Najčešće nuspojave koje su se pojavile tijekom kliničkih ispitivanja kod bolesnika liječenih zofenoprilom, tipične za ACE inhibitore, bile su sljedeće:

832104-2160229MedDRA organski sustav Nuspojave Učestalost Poremećaji živčanog sustava omaglica često glavobolja često Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja kašalj često Poremećaji probavnog sustava mučnina često povraćanje često Poremećaji kože i potkožnog tkiva osip manje često angioedem često Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva mišićni grčevi manje često Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene umor često astenija manje često

Niže navedene nuspojave povezane su s primjenom ACE inhibitora:

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Kod nekih bolesnika mogu se pojaviti agranulocitoza i pancitopenija.

Zabilježena je hemolitička anemija u bolesnika s deficitom glukoza 6-fosfat dehidrogenaze.

Poremećaji metabolizma i prehrane

Vrlo rijetko: hipoglikemija

Psihijatrijski poremećaji

Rijetko: depresija, promjene raspoloženja, poremećaji spavanja, konfuzno stanje.

Poremećaji živčanog sustava

Povremeno: parestezije, disgeuzija, poremećaj ravnoteže.

13

60492649817100

Poremećaji oka Rijetko: zamagljen vid.

Poremećaji uha i labirinta Rijetko: tinitus.

Endokrini poremećaji

Nepoznato: neodgovarajuće izlučivanje antidiuretskog hormona

Srčani poremećaji

Prijavljeni su pojedinačni slučajevi tahikardije, palpitacija, aritmija, angine pektoris i infarkta miokarda koji su povezani s hipotenzijom pri uzimanju ACE inhibitora.

Krvožilni poremećaji

Nakon početka liječenja ili povećavanja doze zabilježena je teška hipotenzija. Ovo se dogaĎa osobito u odreĎenim rizičnim skupinama (vidjeti dio 4.4.). S hipotenzijom su povezani simptomi poput omaglice, osjećaja slabosti, oslabljenog vida, rijetko s poremećajem svijesti (sinkopa).

Rijetko se pojavljuje crvenilo uz osjećaj vrućine.

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja

Rijetko su prijavljeni dispneja, sinusitis, rinitis, glositis, bronhitis i bronhospazam. U malobrojnoj skupini bolesnika ACE inhibitori su bili povezani s pojavom angioneurotskog edema koji zahvaća tkivo lica i orofarinksa. Angioneurotski edem koji je zahvatio gornje dijelove dišnog sustava u izoliranim je slučajevima doveo do fatalne opstrukcije dišnih putova.

Poremećaji probavnog sustava

Povremeno se mogu pojaviti abdominalna bol, dijareja, konstipacija i suha usta. Opisani su pojedinačni slučajevi pankreatitisa i ileusa povezanih s ACE inhibitorima. Vrlo rijetko: angioedem tankog crijeva.

Poremećaji jetre i žuči

Opisani su pojedinačni slučajevi kolestatske žutice i hepatitisa, povezanih s ACE inhibitorima.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Povremeno se mogu pojaviti alergijske i reakcije preosjetljivosti, poput pruritusa, urtikarije, multiformnog eritema, Stevens-Johnsonova sindroma, toksične epidermalne nekrolize, osipa nalik na psorijazu, alopecije.

To može biti praćeno vrućicom, mialgijom, artralgijom, eozinofilijom i/ili povišenim titrom antinuklearnih antitijela (ANA).

Rijetko se pojavljuje hiperhidroza.

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Povremeno se može pojaviti mialgija.

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava

Može se pojaviti ili pogoršati insuficijencija bubrega. Prijavljeno je akutno bubrežno zatajenje (vidjeti dio 4.4.).

Rijetko se pojavljuju poremećaji mokrenja.

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Rijetko: erektilna disfunkcija.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Vrlo rijetko: periferni edem i bol u prsištu.

Pretrage

14

Moguć je porast ureje i kreatinina u krvi, koji je reverzibilan nakon prekida uzimanja lijeka, osobito uz postojeću insuficijenciju bubrega, teško srčano zatajenje i renovaskularnu hipertenziju. 60492649817100

U nekoliko je bolesnika prijavljen sniženi hemoglobin, hematokrit, te broj trombocita i leukocita. Prijavljen je i porast razina jetrenih enzima i bilirubina.

Hidroklorotiazid

Nuspojave koje su prijavljene kod primjene samog hidroklorotiazida uključuju sljedeće:

Dobroćudne, zloćudne i nespecificirane novotvorine (uključujući ciste i polipe)

Učestalost „nepoznata”: Nemelanomski rak kože (karcinom bazalnih stanica i karcinom skvamoznih stanica).

Nemelanomski rak kože: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti takoĎer dijelove 4.4 i 5.1).

Poremećaji krvi i limfnog sustava

Leukopenija, neutropenija, agranulocitoza, trombocitopenija, aplastična anemija, hemolitička anemija, zatajenje koštane srži.

Poremećaji imunološkog sustava Anafilaktička reakcija.

Poremećaji metabolizma i prehrane

Anoreksija, dehidracija, giht, dijabetes melitus, metabolička alkaloza, hiperuricemija, neravnoteža elektrolita (uključujući hiponatremiju, hipokalemiju, hipomagnezemiju, hipokloremiju, hiperkalcemiju), hiperglikemija, hiperamilazemija.

Psihijatrijski poremećaji

Apatija, konfuzno stanje, depresija, nervoza, nemir, poremećaji spavanja.

Poremećaji živčanog sustava

Konvulzije, smanjena razina svijesti, koma, glavobolja, omaglica, parestezija, pareza.

Poremećaji oka

Učestalost „nepoznata“: Efuzija žilnice, akutna miopija, akutni glaukom zatvorenog kuta. Ksantopsija, zamagljen vid, miopija (pogoršana), smanjena lakrimacija.

Poremećaji uha i labirinta Vrtoglavica.

Srčani poremećaji

Srčane aritmije, palpitacije.

Krvožilni poremećaji

Ortostatska hipotenzija, tromboza, embolizam, šok.

Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja Pneumonitis, intersticijska bolest pluća, plućni edem.

Učestalost „vrlo rijetko”: Akutni respiratorni distres sindrom (ARDS) (vidjeti dio 4.4)

Poremećaji probavnog sustava

Suha usta, mučnina, povraćanje, želučane smetnje, proljev, konstipacija, bolovi u abdomenu, paralitički ileus, flatulencija, sijaloadenitis, pankreatitis.

Poremećaji jetre i žuči Kolestatska žutica, kolecistitis.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

15

Pruritus, purpura, urtikarija, reakcije fotoosjetljivosti, osip, kožni eritematozni lupus, nekrotizirajući vaskulitis, toksična epidermalna nekroliza. 60492649817100

Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Mišićni spazmi, mialgija.

Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava

Oštećena funkcija bubrega, akutno zatajenje bubrega, intersticijalni nefritis, glikozurija.

Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Erektilna disfunkcija.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Astenija, pireksija, umor, žeĎ.

Pretrage

Promjene u elektrokardiogramu, povišen kolesterol u krvi, povišeni trigliceridi u krvi.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5947918326430900988486450Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Simptomi predoziranja su teška hipotenzija, šok, stupor, bradikardija, poremećaji elektrolita i bubrežno zatajenje.

Liječenje je simptomatsko i potporno. Nakon predoziranja bolesnike treba pomno motriti, po mogućnosti u jedinici intenzivne skrbi. Često treba provjeravati razine serumskih elektrolita i kreatinina. Liječenje ovisi o naravi i težini simptoma. Ako je lijek uzet nedavno, mogu se poduzeti mjere za sprječavanje apsorpcije, poput ispiranja želuca i primjene adsorbensa i natrijeva sulfata. Nastupi li hipotenzija, bolesnika treba staviti u šok položaj te razmotriti upotrebu volumnih ekspandera i/ili angiotenzina II. Bradikardiju i ekstenzivne vagalne reakcije treba liječiti atropinom. Može se razmotriti ugradnja srčanog stimulatora. ACE inhibitori mogu biti uklonjeni iz cirkulacije hemodijalizom. Treba izbjegavati primjenu visokoprotočnih poliakrilonitrilnih membrana.

Predoziranje hidroklorotiazidom povezano je s gubitkom elektrolita (hipokalemija, hipokloremija) i dehidracijom kao posljedicom pretjerane diureze. Najčešći znakovi i simptomi predoziranja hidroklorotiazidom su mučnina i pospanost. Hipokalemija može dovesti do spazma mišića i/ili pojačati srčane aritmije povezane s istodobnom primjenom glikozida digitalisa i odreĎenih antiaritmika.

Farmakoterapijska skupina: ACE inhibitori i diuretici, ATK oznaka: C09BA15.

Mehanizam djelovanja

Zofecard Plus je kombinirani lijek koji sadrži fiksne doze zofenoprila, inhibitora konvertaze angiotenzina (ACE) i hidroklorotiazida, tiazidnog diuretika. Obje komponente imaju komplementaran način djelovanja i pokazuju aditivan antihipertenzivni učinak.

ZOFENOPRIL

16

Zofenopril je sulfhidrilni ACE inhibitor koji blokira enzim koji katalizira konverziju angiotenzina I u vazokonstriktorni peptid angiotenzin II, što dovodi do smanjene vazopresorne aktivnosti i smanjenog lučenja aldosterona. To može, uz gubitak natrija i tekućine, dovesti do povećane koncentracije kalija u serumu. Izostankom mehanizma negativne povratne sprege kojom angiotenzin II djeluje na oslobaĎanje renina, pojačava se aktivnost renina u plazmi. Čini se da je supresija sustava renin-angioenzin-aldosteron primarni mehanizam kojim zofenopril snižava krvni tlak. ACE je identičan kininazi II, enzimu koji razgraĎuje bradikinin, moćan vazodilatatorni peptid za kojeg se čini da ima ulogu u terapijskom djelovanju ACE inhibitora.

HIDROKLOROTIAZID

Hidroklorotiazid je diuretik i antihipertenziv. Djeluje na reapsorpciju elektrolita u distalnim bubrežnim tubulima. Hidroklorotiazid povećava izlučivanje natrija i klorida u otprilike jednakim količinama. Natriureza može biti praćena gubitkom kalija i bikarbonata. Vjerojatno putem blokade renin-angiotenzin-aldosteron sustava istodobna primjena zofenoprila poništava gubitak kalija koji je povezan s ovim diureticima. Kod primjene hidroklorotiazida do početka diureze dolazi za oko 2 sata, maksimalni učinak postiže se za oko 4 sata nakon primjene doze, a traje otprilike 6 do 12 sati.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom. Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Nemelanomski rak kože: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu HCTZ-a i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja BCC-a i 8 629 slučajeva SCC-a usklaĎenih s 1 430 833, odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Velika primjena hidroklorotiazida (≥50,000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagoĎenim OR od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost izmeĎu raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 slučaja raka usana usklaĎeno je s 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz rizične skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazan je s prilagoĎenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku primjenu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg) (vidjeti i dio 4.4).

Istodobna primjena zofenoprila i hidroklorotiazida ima mali ili nikakav učinak na bioraspoloživost pojedine djelatne tvari. Tableta s kombinacijom djelatnih tvari je bioekvivalentna istodobnoj primjeni pojedinih komponenti.

ZOFENOPRIL

Zofenopril je predlijek jer je djelatni inhibitor spoj sa slobodnom sulfhidrilnom skupinom zofenoprilat, koji nastaje hidrolizom tioestera.

Apsorpcija

Zofenopril se brzo i potpuno apsorbira nakon peroralne primjene i gotovo se u potpunosti pretvara u zofenoprilat, koji vršnu koncentraciju u krvi postigne sat i pol nakon peroralnog uzimanja zofenoprila. Prisutnost hrane u probavnom sustavu smanjuje brzinu, ali ne i opseg apsorpcije, te su AUC zofenoprila gotovo istovjetne natašte i nakon jela.

Distribucija

Oko 88% radioaktivnosti izmjerene ex vivo u krvnom optoku nakon primjene radioaktivnog zofenoprila bilo je vezano na proteine plazme, a volumen distribucije u stanju ravnoteže iznosi 96 litara.

Biotransformacija

Nakon doze radioaktivnog zofenoprila u ljudskom je urinu naĎeno osam metabolita koji su činili 76% radioaktivnosti izmjerene u urinu. Glavni metabolit je zofenoprilat (22%), koji se potom metabolizira kroz nekoliko metaboličkih putova, uključujući glukuronidnu konjugaciju (17%), ciklizaciju i glukuronidnu konjugaciju (13%), konjugaciju s cisteinom (9%) i S-metilaciju tiolne skupine (8%).

Eliminacija

Radioaktivni zofenoprilat primijenjen intravenski izlučuje se u urin (76%) i feces (16%), a nakon oralne doze zofenoprila izmjereno je 69% radioaktivnosti u urinu, odnosno 26% u fecesu, što pokazuje da postoje dva puta eliminacije (bubrezi i jetra). Poluvijek zofenoprila je 5,5 sati, a ukupan klirens je 1300 ml/min nakon oralne primjene zofenoprila.

Linearnost/nelinearnost

Kinetika jednokratnih doza je linearna u doznom rasponu od 10 do 80 mg zofenoprilkalcija i nema nakupljanja nakon primjene 15-60 mg zofenoprilkalcija do 3 tjedna.

Farmakokinetika u posebnim populacijama

Farmakokinetika u starijih osoba

Starijim osobama dozu ne treba prilagoĎavati ako je funkcija bubrega uredna.

Farmakokinetika pri oštećenju funkcije bubrega

Usporedba ključnih farmakokinetičkih pokazatelja zofenoprilata, mjerenih nakon oralne primjene radioaktivnog zofenoprila, pokazala je da se zofenopril iz tijela bolesnika s blago oštećenom funkcijom bubrega (klirens kreatinina > 45 i < 90 ml/min) eliminira jednakom brzinom kao i u onih s normalnom funkcijom bubrega (klirens kreatinina > 90 ml/min).

U bolesnika s umjereno do teško oštećenom funkcijom bubrega (7- 44 ml/min), brzina eliminacije smanjena je na oko 50% uredne.

U bolesnika s bolešću bubrega u završnom stadiju, koji se podvrgavaju hemodijalizi ili peritonejskoj dijalizi, brzina eliminacije smanjena je na 25% normalne.

Farmakokinetika pri oštećenju funkcije jetre

U bolesnika s blagom do umjerenom disfunkcijom jetre, koji su primili jednokratnu dozu radioaktivnog zofenoprila, vrijednosti Cmax i Tmax zofenoprilata bile su slične onima kod zdravih ispitanika. No, vrijednosti AUC-a u bolesnika s cirozom bile su otprilike dvostruko veće od onih u zdravih ispitanika, što pokazuje da početna doza zofenoprila za bolesnike s blagom do umjerenom

60492649817100

Nema podataka o farmakokinetici zofenoprila ni zofenoprilata u bolesnika s teškom disfunkcijom jetre, pa je stoga zofenopril u tih bolesnika kontraindiciran.

HIDROKLOROTIAZID

Apsorpcija

Hidroklorotiazid se dobro apsorbira (65 do 75%) nakon peroralne primjene. Koncentracije u plazmi linearno su ovisne o primijenjenoj dozi. Apsorpcija hidroklorotiazida ovisi o vremenu prolaska kroz crijevo i veća je kad je vrijeme prolaska kroz crijevo sporo, primjerice kad je uzet s hranom. Kad su razine u plazmi bile praćene najmanje 24 sata, uočeno je da poluvrijeme života u plazmi varira izmeĎu 5,6 i 14,8 sati, a vršne koncentracije u plazmi uočene su unutar jednog do pet sati nakon primjene doze.

Distribucija

Tiazidi su široko raspodijeljeni u tjelesnim tekućinama i u velikoj su mjeri vezani na proteine plazme (92%), osobito na albumin, a najjače su vezane supstituirane molekule. Rezultat toga je smanjeni bubrežni klirens u odnosu na ranije spojeve i produljeno djelovanje. Nije dokazana veza izmeĎu razine hidroklorotiazida u plazmi i stupnja sniženja krvnog tlaka.

Eliminacija

Hidroklorotiazid se ponajprije izlučuje putem bubrega. Većina tiazida se izlučuje nepromijenjeno u urinu, a više od 95% hidroklorotiazida pojavljuje se nepromijenjeno u urinu unutar 3-6 sati nakon peroralne doze. Kod bolesnika s bolesti bubrega koncentracije hidroklorotiazida u plazmi su povećane i poluvrijeme eliminacije produljeno. Hidroklorotiazid prelazi placentarnu barijeru, ali ne i krvno-moždanu barijeru.

Zofenopril/hidroklorotiazid

Fiksna kombinacija zofenopril/hidroklorotiazid nije ukazala na poseban rizik za ljude na temelju akutne toksičnosti, toksičnosti ponovljenih doza i genotoksičnosti.

Reproduktivna toksičnost kombinacije ispitivana je na štakorima i kunićima, pri čemu zofenopril i hidroklorotiazid nisu pokazali teratogenost. MeĎutim, kombinacija je značajno povećala maternalnu toksičnost izazvanu samim zofenoprilom u skotnih štakora i kunića.

Nisu provedena ispitivanja kancerogenosti s kombinacijom zofenopril/hidroklorotiazid.

Jezgra tablete:

celuloza, mikrokristalična laktoza hidrat

kukuruzni škrob hipromeloza

silicijev dioksid, koloidni, bezvodni magnezijev stearat

Ovojnica tablete:

Opadry Pink 02B24436 sadrži:

hipromeloza

titanijev dioksid (E171)

makrogol 400

željezov oksid, crveni (E 172) makrogol 6000

19

Nije primjenjivo.

3 godine.

Ne čuvati na temperaturi iznad 30°C.

28 (2 x 14) filmom obloženih tableta u PVDC/PVC/Al blisteru, u kutiji.

Nema posebnih zahtjeva.

Zofecard Plus sadrži djelatne tvari zofenoprilkalcij i hidroklorotiazid.

- Zofenoprilkalcij pripada skupini lijekova za snižavanje krvnog tlaka koji se nazivaju inhibitori konvertaze angiotenzina (ACE inhibitori).

- Hidroklorotiazid je diuretik koji djeluje tako da povećava količinu izlučene mokraće.

Zofecard plus se koristi za liječenje blagog do umjerenog visokoga krvnog tlaka (hipertenzija), kada se krvni tlak ne može na odgovarajući način kontrolirati samo zofenoprilkalcijem.

Nemojte uzimati Zofecard Plus

- ako ste alergični na zofenoprilkalcij, hidroklorotiazid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.),

- ako ste alergični na druge lijekove derivate sulfonamida (kao što je hidroklorotiazid),

- ako ste prije imali alergijsku reakciju na bilo koji ACE inhibitor, npr. kaptopril ili enalapril,

- ako ste imali jako oteknuće ili svrbež lica, nosa ili grla (angioedem) povezano s prijašnjim uzimanjem ACE inhibitora, ili ako bolujete od nasljednog / idiopatskog (nepoznatog uzroka) angioedema (naglo oteknuće kože, tkiva, probavnog sustava i drugih organa),

- ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, koji se koristi za liječenje jedne vrste dugoročnog (kroničnog) zatajivanja srca u odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat),

- ako imate teško oštećenje funkcije jetre ili bubrega, - ako su Vam sužene bubrežne arterije,

- ako ste trudni dulje od tri mjeseca (Zofecard Plus je također bolje izbjegavati i u ranoj trudnoći, vidjeti dio Trudnoća, dojenje i plodnost),

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu funkciju bubrega i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Zofecard Plus: - ako imate probleme s jetrom ili bubrezima,

- ako imate visok krvni tlak koji je uzrokovan teškoćama s bubrezima ili suženjem arterije koja vodi u bubreg (renovaskularna hipertenzija),

- ako Vam je nedavno presađen bubreg, - ako se podvrgavate dijalizi,

- ako ste na hemodijalizi visokoprotočnim membranama,

- ako se podvrgavate LDL aferezi (postupak sličan bubrežnoj dijalizi, kojim se krv čisti od štetnog kolesterola),

- ako su razine hormona aldosterona u Vašoj krvi nenormalno visoke (primarni aldosteronizam),

- ako imate suženje srčanog zaliska (aortna stenoza) ili zadebljanje srčanih stijenki (hipertrofična kardiomiopatija),

- ako imate ili ste imali psorijazu (kožna bolest obilježena ljuskastim mrljama ružičaste boje), - ako se podvrgavate postupku desenzibilizacije („injekcije protiv alergije‟) na ugrize kukaca,

- ako imate eritematozni lupus (poremećaj imunološkog sustava, tj. sustava obrane organizma),

- ako ste skloni nižim vrijednostima kalija u krvi, a posebno ako imate sindrom produljenog QT intervala (vrste abnormalnog EKG nalaza) ili uzimate digitalis (kao pomoć Vašem srcu kod pumpanja),

- ako imate šećernu bolest,

- ako imate anginu pektoris ili poremećaje koji zahvaćaju mozak, jer niski krvni tlak može dovesti do srčanog ili moždanog udara,

- ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

- blokator angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima – primjerice valsartan, telmisartan, irbesartan), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću.

- aliskiren

- Ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova, rizik od angioedema (brzo oticanje potkožnog tkiva u području poput grla) može biti povećan:

- racekadotril, koji se koristi za liječenje proljeva

- lijekove koji se koriste za sprječavanje odbacivanja presađenih organa i za liječenje raka (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus)

- vildagliptin, koji se koristi za liječenje šećerne bolesti

- ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme uzimanja Zofecard Plus.

- ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedana nakon uzimanja Zofecarda Plus. Ako se ne liječe, mogu dovesti do trajnog gubitka vida. Ako ste ranije imali alergiju na sulfonamide ili penicilin možete imati veći rizik za razvoj navedenog.

- ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili tekućinu u plućima) nakon unosa hidroklorotiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak zraka ili otežano disanje nakon uzimanja lijeka Zofecard Plus, odmah potražite liječničku pomoć.

Liječnik Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim intervalima.

Vidjeti također informacije pod naslovom “Nemojte uzimati Zofecard Plus”.

Hidroklorotiazid u ovom lijeku može učiniti Vašu kožu preosjetljivom na sunčevo svjetlo ili umjetno UV svjetlo. Zaštitite kožu izloženu suncu ili UVA zračenju.

Prestanite uzimati ovaj lijek i obavijestite svog liječnika ako tijekom liječenja dobijete osip, svrbež kože ili primijetite pojačanu osjetljivost kože (vidjeti dio 4.).

Moguće je da se pri uzimanju ovog lijeka krvni tlak previše snizi, osobito nakon prve doze (to je vjerojatnije ako uzimate diuretike (lijekove koji potiču izlučivanje tekućine iz organizma), ako ste dehidrirani, ili na dijeti s niskim sadržajem soli, te ako povraćate ili imate proljev). Dogodi li se to, odmah se javite liječniku i potom lezite na leđa (vidjeti dio 4.).

Ako se spremate na operaciju, prije nego što primite anesteziju recite anesteziologu da uzimate ovaj lijek. To će mu/joj pomoći da nadzire Vaš krvni tlak i puls tijekom operacije.

Ovaj lijek se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smijete ga uzimati ako ste trudni više od tri mjeseca, jer može ozbiljno naškoditi Vašem djetetu ako ga uzimate u tom stadiju trudnoće (vidjeti dio Trudnoća, dojenje i plodnost).

Djeca i adolescenti

Nemojte davati ovaj lijek djeci i adolescentima mlađim od 18 godina zbog toga što nije pouzdano siguran za primjenu u ovoj dobnoj skupini.

Drugi lijekovi i Zofecard Plus

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Osobito je važno da se obratite svom liječniku ili ljekarniku ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koji od sljedećih lijekova:

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

nadomjeske kalija (uključujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij i druge lijekove koji mogu povećati količinu kalija u krvi (npr. trimetoprim i kotrimoksazol za bakterijske infekcije; ciklosporin, imunosupresijski lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presađenih organa; i heparin, koji se koristi za razrjeđivanje krvi radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka)

lijekove koji se najčešće primjenjuju kako bi se izbjeglo odbacivanje presađenih organa (sirolimus. everolimus i ostali lijekovi koji pripadaju skupini mTOR inhibitora). Pogledajte dio "Upozorenja i mjere opreza".

druge lijekove koji utječu na razinu elektrolita u krvi (adrenokortikotropni hormon – ACTH – koji se primjenjuje za stimulaciju stvaranja nekih hormona u tijelu, injekcije amfotericina B, karbenoksolon, stimulirajući laksativi),

litij (koristi se za liječenje poremećaja raspoloženja), anestetike,

narkotike (npr. morfin, koristi se za ublažavanje jakih bolova), antipsihotike (koriste se za liječenje shizofrenije i sličnih bolesti), tricikličke antidepresive, npr. amitriptilin i klomipramin, barbiturate (lijek koji se koristi za liječenje epilepsije)

druge lijekove za liječenje visokog krvnog tlaka i vazodilatatore (uključujući beta-blokatore, alfa-blokatore i diuretike, npr. hidroklorotiazid, furosemid, torasemid),

neki blokator angiotenzin II receptora ili aliskiren (lijekovi za liječenje visokog krvnog tlaka, vidjeti također informacije pod naslovima “Nemojte uzimati Zofecard Plus” i “Upozorenja i mjere opreza”). Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza. nitroglicerin i druge nitrate koji se uzimaju protiv boli u prsištu (angina),

antacide, uključujući cimetidin (koriste se za liječenje žgaravice i želučanih ulkusa),

ciklosporin (koristi se nakon presađivanja organa) i druge imunosupresive (lijekovi koji oslabljuju obrambeni sustav tijela),

lijekove za giht (npr. probenecid, sulfinpirazon i alopurinol),

inzulin ili peroralne antidijabetike (lijekovi za liječenje šećerne bolesti koji se uzimaju kroz usta), citostatike (koriste se za liječenje raka i bolesti koje pogađaju obrambeni sustav tijela), kortikosteroide (snažni protuupalni lijekovi),

prokainamid (koristi se za kontrolu nepravilnih otkucaja srca), nesteroidne antireumatike (NSAR, npr. aspirin i ibuprofen),

simpatomimetike (lijekovi koji djeluju na živčani sustav, uključujući neke koji se koriste za liječenje astme i peludne hunjavice, te presorski amini, npr. adrenalin),

soli zlata (lijekovi za liječenje boli i artritisa),

- digitalis (koristi se kao pomoć u radu srčane pumpe),

- smole kolestiramin i kolestipol (za snižavanje kolesterola), - lijekove za relaksaciju mišića (npr. tubokurarin),

- amantadin (lijek za liječenje virusnih infekcija),

Zofecard Plus s hranom, pićem i alkoholom

Ovaj lijek se može uzimati s hranom ili na prazan želudac, ali uvijek s nešto vode.

Alkohol pojačava hipotenzivni (snižavanje krvnog tlaka) učinak ovog lijeka; obratite se svom liječniku za dodatne savjete o konzumaciji alkohola za vrijeme uzimanja ovog lijeka.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Liječnik će Vam obično savjetovati da prestanete uzimati ovaj lijek prije nego što ostanete trudni ili čim doznate da ste trudni, te će Vam savjetovati da uzimate neki drugi lijek umjesto ovog lijeka.

Ovaj lijek se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smijete ga uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca jer može ozbiljno naškoditi Vašem djetetu.

Dojenje

Ovaj lijek se ne preporučuje dojiljama, pa će Vam liječnik možda odabrati drugi lijek budete li željeli dojiti, osobito ako je Vaše dijete novorođenče ili je prerano rođeno.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ovaj lijek može prouzročiti klonulost, omaglicu i umor. Dogodi li Vam se to, nemojte upravljati vozilima niti raditi sa strojevima.

Zofecard Plus sadrži laktozu

Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Preporučena doza ovog lijeka je jedna tableta na dan.

Ovaj lijek se može uzimati s hranom ili na prazan želudac. Najbolje je tabletu uzeti s vodom.

Urez služi samo da Vam pomogne prelomiti tabletu ako je ne možete progutati cijelu.

Starije osobe s oštećenom funkcijom bubrega

Ne preporučuje se primjena ovoga lijeka u osoba starijih od 65 godina s oštećenom funkcijom bubrega ili onih na dijalizi (vidjeti i dio 2.)

Primjena u djece i adolescenata

Ne preporučuje se primjena ovog lijeka u djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Ako uzmete više Zofecarda Plus nego što ste trebali

Ako zabunom uzmete previše tableta, odmah se javite liječniku ili u hitnu službu najbliže bolnice (bude li moguće, sa sobom ponesite sve preostale tablete, kutiju i ovu uputu).

Najčešći simptomi i znaci predoziranja su nizak krvni tlak praćen nesvjesticom (hipotenzija), vrlo spori otkucaji srca (bradikardija), promjene razine elektrolita u krvi, disfunkcija bubrega, pretjerano

mritomkar e(npjoes es bpnoos lajkeod iučnziomma tdee dhiigdirtaacliisjo imli ,l imjeukčonvien zaa i lipjoečspenanjeo spto, rgermčeevćai jua smrčišainćoimg ari, tmpoar)e. mećaHji s Arča nLog M E D

Ako ste zaboravili uzeti Zofecard Plus

Ako propustite dozu, uzmite iduću čim se sjetite. Međutim, ako se vrijeme uzimanja iduće doze približilo tada propustite uzeti zaboravljenu dozu i uzmite iduću prema uobičajenom rasporedu. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu tabletu.

Ako prestanete uzimati Zofecard Plus

Uvijek se obratite svom liječniku za savjet prije nego što prestanete uzimati ovaj lijek.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Ako imate bilo koju od navedenih nuspojava: brzo oticanje, osobito usana, obraza, kapaka, jezika, nepca i grkljana, s mogućim iznenadnim teškoćama disanja (simptomi angioedema), znači da imate ozbiljnu alergiju na ovaj lijek. Javite se odmah svom liječniku ili otiđite u bolnicu.

Sljedeće su nuspojave bile prijavljene tijekom kliničkih ispitivanja s ovim lijekom:

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba) - omaglica

- glavobolja - kašalj

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba) - infekcija, upala bronha (bronhitis), upala ždrijela (faringitis)

- povišene vrijednosti kolesterola i/ili drugih masnoća u krvi, povišena vrijednost šećera (glukoze) u krvi, povišene ili snižene vrijednosti kalija u krvi, povišena vrijednost mokraćne kiseline u krvi, povišena vrijednost kreatinina i jetrenih enzima

- nesanica

- izrazita pospanost

- iznenadni kratkotrajni gubitak svijesti - povećani tonus mišića (hipertonija)

- angina pektoris (bol u prsištu zbog smanjenje opskrbe srca krvlju i kisikom), treperenje pretklijetki srca (fibrilacija atrija), srčani udar, osjećaj lupanja srca (palpitacije)

- crvenilo uz osjećaj vrućine

- snižen krvni tlak, povišen krvni tlak - otežano disanje, zaduha

- mučnina, probavne tegobe, gastritis (upala sluznice želuca), upala desni (gingivitis), suha usta, bol u trbuhu

- kožna bolest obilježena ljuskastim mrljama ružičaste boje (psorijaza), akne, suha koža, svrbež, koprivnjača (urtikarija)

- bol u leđima

- pojačano mokrenje (poliurija) - opća slabost (astenija)

- simptomi nalik gripi

- nakupljanje tekućine u stopalima i nogama, obično oko gležnjeva (periferni edem)

- impotencija (nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije tijekom spolnog odnosa)

Sljedeće nuspojave nisu prijavljene tijekom kliničkih ispitivanja s ovim lijekom, ali su prijavljene pri uzimanju zofenoprilkalcija i/ili ostalih ACE inhibitora, te se mogu pojaviti i pri uzimanju ovog lijeka:

Nakon početka liječenja ili povećavanja doze zabilježeno je jako sniženje krvnog tlaka, praćeno

omaglicom, osjećajem slabosti, oslabljenim vidom, rijetko s iznenadnim, kratkotrajnim gubitkom

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba) - mučnina/ povraćanje

- umor

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba) - osip

- mišićni grčevi

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)

- depresija, promjene raspoloženja, poremećaji spavanja, smetenost - zamagljen vid

- zujanje u ušima (tinitus) - otežano disanje (zaduha)

- upala sinusa (sinusitis), curenje iz nosa ili začepljen nos, hunjavica (rinitis) - upala jezika (glositis)

- suženje dišnih putova u plućima (bronhospazam) - pojačano znojenje (hiperhidroza)

- poremećaji mokrenja

Vrlo rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba) - niska razina šećera (glukoze) u krvi (hipoglikemija)

- angioedem tankog crijeva (napadaji teških bolova u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljev uzrokovani oticanjem stjenke crijeva)

- bol u prsištu

Nuspojave nepoznate učestalosti (učestalost se ne može odrediti iz dostupnih podataka) - neodgovarajuće izlučivanje antidiuretskog hormona

Ostale moguće nuspojave:

- spontani osjećaj trnjenja, bockanja, mravinjanja, žarenja u nekom dijelu tijela (parestezija) - promijenjen osjet okusa

- poremećaj ravnoteže - proljev, zatvor

- alergijske kožne reakcije s ljuštenjem, crvenilom, mlohavošću i plikovima po koži (toksična epidermalna nekroliza i Stevens-Johnsonova sindrom), multiformnog eritema (crvene, uzdignute mrlje na koži koje često izgledaju poput meta i obično su simetrično raspodijeljene po tijelu), osip nalik na psorijazu, gubitak kose (alopecija), mogu biti praćene vrućicom, bolovima u mišićima i zglobovima, i povišenim vrijednostima eozinofila i antitijela

- bol u mišićima

- promjene nalaza krvnih pretraga, npr. manjak neutrofila -stanica krvi koje sudjeluju u obrani organizma od bakterijskih infekcija (agranulocitoza), snižen broj crvenih i bijelih krvnih stanica te krvnih pločica (pancitopenija).

Javite se liječniku ako primijetite da lako dobivate modrice, neobjašnjive grlobolje ili vrućicu. - anemija zbog razaranja crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija), koja se može pojaviti

ako imate manjak G6PD (glukoza-6-fosfat dehidrogenaza)

- ubrzan rad srca (tahikardija), poremećaji srčanog ritma (aritmije) koji su povezani sa sniženim krvnim tlakom

- upala gušterače (pankreatitis)

- zastoj rada crijeva odnosno zastoj prolaska crijevnog sadržaja (ileus) - žutica, upala jetre (hepatitis)

- pojava ili pogoršanje oštećenja funkcije bubrega; akutno zatajenje bubrega (smanjeno stvaranje mokraće i nagomilavanje tekućine i otpadnih tvari u tijelu)

- porast vrijednosti ureje osobito u pacijenata s teškim oštećenjem funkcije bubrega, zatajenjem srca i povišenim krvnim tlakom uzrokovanim djelomičnim ili potpunim začepljenjem jedne ili više bubrežnih arterija ili njihovih ogranaka (renovaskularna hipertenzija), povlače se nakon

- porast vrijednosti bilirubina u krvi

Sljedeće nuspojave nisu bile prijavljene u kliničkim ispitivanjima s ovim lijekom, ali su bile prijavljene s hidroklorotiazidom, pa se mogu pojaviti i tijekom primjene ovog lijeka:

- smanjena proizvodnja novih krvnih stanica u koštanoj srži (zatajenje koštane srži)

- vrućica, opća, potencijalno po život opasna alergijska reakcija obično praćena nizom simptoma, uključujući svrab, osip, oticanje grla i nizak krvni tlak (anafilaktička reakcija)

- gubitak apetita (anoreksija)

- gubitak tjelesnih tekućina (dehidracija) i neravnoteža kemijskih tvari u krvi (elektrolita) - giht

- šećerna bolest (dijabetes)

- metabolička alkaloza (kada tijelo gubi previše želučane kiseline, npr. prilikom povraćanja) - povišene razine amilaze (enzim gušterače, hiperamilazemija)

- apatija (neosjetljivost, ravnodušnost), smetenost, nervoza, nemir, poremećaji spavanja - konvulzije (epileptični napadaji, nekontrolirane trešnje tijela)

- smanjena razina svijesti, koma - djelomična oduzetost (pareza)

- žuto obojeno vidno polje (ksantopsija), pogoršanje kratkovidnosti, smanjeno stvaranje suza

- oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta) vrtoglavica

- poremećaji srčanog ritma (aritmije) - niski krvni tlak pri ustajanju

- stvaranje krvnih ugrušaka u venama (tromboza) i krvni ugrušci u cirkulaciji (embolizam) - cirkulatorni kolaps (šok)

- stvaranje ožiljaka zračnih vrećica pluća (pneumonitis)

- stvaranje vezivnog tkiva u plućima (intersticijska plućna bolest) - nakupljanje tekućine u plućima (plućni edem)

- povraćanje, želučane smetnje, proljev, zatvor

- zastoj rada crijeva, odnosno zastoj prolaska crijevnog sadržaja (ileus) - vjetrovi

- upala žlijezda koje proizvode slinu (sijaloadenitis) - upala gušterače (pankreatitis)

- žutica, upala žučnog mjehura (kolecistitis)

- ljubičaste točke/mrlje na koži (purpura), povećana osjetljivost kože na sunčanu svjetlost (fotoosjetljivost), osip (osobito na licu) i/ili crvenilo nepravilna oblika iza kojeg mogu ostati ožiljci (kožni eritematozni lupus)

- upala krvnih žila s posljedičnim odumiranjem tkiva (nekrotizirajući vaskulitis)

- alergijske kožne reakcije s ljuštenjem, crvenilom, mlohavošću i plikovima po koži (toksična epidermalna nekroliza)

- grčevi i bolovi u mišićima

- oštećenje funkcije bubrega, akutno zatajenje bubrega (smanjeno stvaranje mokraće i nagomilavanje tekućine i otpadnih tvari u tijelu), upala vezivnog tkiva unutar bubrega (intersticijski nefritis)

- šećer (glukoza) u mokraći - visoka vrućica (pireksija) - žeđ

- promjene u elektrokardiogramu

- povišene vrijednosti triglicerida u krvi

- učestalost „nepoznata”: rak kože i usana (nemelanomski rak kože).

- učestalost „vrlo rijetko”: akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak zraka, vrućicu, slabost i smetenost).

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem

nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ne čuvati na temperaturi iznad 30°C.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji i blisteru iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Zofecard Plus sadrži

- Djelatne tvari su zofenoprilkalcij i hidroklorotiazid.

Jedna filmom obložena tableta sadrži 30 mg zofenoprilkalcija i 12, 5 mg hidroklorotiazida.

- Druge pomoćne tvari su:

-Jezgra tablete: mikrokristalična celuloza, laktoza hidrat, kukuruzni škrob, hipromeloza, bezvodni koloidni silicijev dioksid, magnezijev stearat.

-Ovojnica: Opadry Pink 02B24436 (sadrži hipromelozu, titanijev dioksid (E171), makrogol 400, crveni željezov oksid (E 172)), makrogol 6000.

(vidjeti dio 2. „Zofecard Plus sadrži laktozu“).

Kako Zofecard Plus izgleda i sadržaj pakiranja

Zofecard Plus su pastelno crvene, okrugle, blago bikonveksne tablete s urezom na jednoj strani, promjera 9 mm.

Dostupno je pakiranje od 28 (2 x 14) tableta u blisteru, u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja

Berlin-Chemie Menarini Hrvatska d.o.o. Horvatova 80A

10 020 Zagreb

ProizvoĎači

A. Menarini Manufacturing Logistics and Services S.r.l. Via Campo di Pile

67100 L'Aquila, Italija

Menarini –Von Heyden GmbH Leipziger Strasse 7-13

01097 Dresden, Njemačka

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u veljači 2022.