Zocap 100 mg tvrde kapsule

Zocap je indiciran kao:

 monoterapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih s novodijagnosticiranom epilepsijom (vidjeti dio 5.1);

 dodatna terapija u liječenju parcijalnih napadaja sa ili bez sekundarne generalizacije u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 6 i više godina.

Doziranje - odrasli

Postupno povećavanje i održavanje doze

Zocap se može uzimati kao monoterapija ili ga se može dodati već postojećoj terapiji u odraslih. Dozu treba titrirati na temelju kliničkog učinka. Preporuke za postupno povećavanje doze i doze održavanja navedene su u tablici 1. Neki bolesnici, posebice oni koji ne uzimaju induktore CYP3A4, odgovor mogu postići pri nižim dozama. 60492649817100

Ukidanje

Kada liječenje lijekom Zocap treba prekinuti, to se treba učiniti postupno (vidjeti dio 4.4). U kliničkim ispitivanjima u odraslih bolesnika, doza se smanjivala za 100 mg u razmacima od tjedan dana, uz istodobnu prilagodbu doza drugih antiepileptičkih lijekova (gdje je to bilo potrebno).

900988152708 Režim lijeĉenja Faza titracije Uobiĉajena doza održavanja Monoterapija – novodijagnosticirani odrasli bolesnici 1. + 2. tjedan 3. + 4. tjedan 5. + 6. tjedan 300 mg na dan (jedanput na dan) Ako je potrebna viša doza: u razmacima od dva tjedna povećavati dozu za 100 mg do najviše 500 mg. 100 mg na dan (jedanput na dan) 200 mg na dan (jedanput na dan) 300 mg na dan (jedanput na dan) Dodatna terapija - s lijekovima induktorima CYP3A4 (vidjeti dio 4.5) 1. tjedan 2. tjedan od 3. do 5. tjedna 300 do 500 mg na dan (jedanput na dan ili podijeljeno u dvije doze) 50 mg na dan (podijeljeno u dvije doze) 100 mg na dan (podijeljeno u dvije doze) povećavati u razmacima od tjedan dana s povećanjem doze za 100 mg - bez lijekova induktora CYP3A4 ili kod oštećenja bubrega ili jetre 1. + 2. tjedan 3. + 4. tjedan od 5. do 10. tjedna 300 do 500 mg na dan (jedanput na dan ili podijeljeno u dvije doze). Neki bolesnici mogu odgovoriti na niže doze. 50 mg na dan (podijeljeno u dvije doze) 100 mg na dan (podijeljeno u dvije doze) povećavati u razmacima od dva tjedna s povećanjem doze do 100 mg

Preosjetljivost na djelatnu tvar, neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. ili na sulfonamide.

Neobjašnjiv osip

8260086392Povezano s terapijom lijekom Zocap javlja se ozbiljan osip, ukljuĉujući sluĉajeve Stevens-Johnsonovog sindroma.

Treba razmisliti o prekidu primjene lijeka Zocap u bolesnika u kojih se razvije inače neobjašnjiv osip. Sve bolesnike koji razviju osip tijekom primjene lijeka Zocap treba pomno nadzirati, uz dodatnu pozornost usmjerenu na one bolesnike koji istodobno primaju antiepileptičke lijekove koji sami po

sebi mogu prouzročiti pojavu osipa na koži.

4

Napadaji povezani s ukidanjem lijeka 60492649817100

U skladu s postojećom kliničkom praksom, u bolesnika s epilepsijom lijek Zocap se mora ukinuti postupnim snižavanjem doze kako bi se umanjila mogućnost napadaja povezanih s ukidanjem lijeka. Nema dovoljno podataka o ukidanju drugih antiepileptičkih lijekova kada su, uz Zocap kao dodatni lijek, napadaji stavljeni pod nadzor, a čime bi se omogućila monoterapija lijekom Zocap. Stoga ukidanje istodobno primjenjivanih antiepileptičkih lijekova treba provoditi oprezno.

Reakcije na sulfonamid

Zonisamid je derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod.

Zabilježeni su slučajevi agranulocitoze, trombocitopenije, leukopenije, aplastične anemije, pancitopenije i leukocitoze. Nema odgovarajućih podataka da se procijeni odnos, ako postoji, izmeĎu doze i trajanja liječenja i tih dogaĎaja.

Akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Sindrom koji se sastoji od akutne miopije povezane sa sekundarnim glaukomom zatvorenog kuta zabilježen je u odraslih i pedijatrijskih bolesnika koji su primali zonisamid. Simptomi uključuju akutni nastup smanjene oštrine vida i/ili bol u oku. Oftalmološki nalazi mogu uključivati miopiju, plitku prednju očnu komoru, hiperemiju (crvenilo) oka i povišen intraokularni tlak. Ovaj sindrom može biti povezan sa supracilijarnom efuzijom koja rezultira pomicanjem leće i šarenice prema naprijed, uz sekundarni glaukom zatvorenog kuta. Simptomi se mogu pojaviti u roku od nekoliko sati do nekoliko tjedana od početka liječenja. Liječenje uključuje što brži prekid primjene zonisamida prema procjeni nadležnog liječnika i poduzimanje odgovarajućih mjera za snižavanje intraokularnog tlaka. Ako se ne liječi, povišeni intraokularni tlak bilo koje etiologije može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući trajni gubitak vida. Potreban je oprez kada se bolesnike s poremećajima oka u anamnezi liječi zonisamidom.

Suicidalna ideacija i ponašanje

Suicidalna ideacija i ponašanje zabilježeni su u bolesnika liječenih antiepileptičkim lijekovima u nekoliko indikacija. Metaanaliza randomiziranih, placebom kontroliranih ispitivanja antiepileptičkih lijekova takoĎer je pokazala malo povećan rizik od suicidalne ideacije i ponašanja. Mehanizam ovog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost povećanog rizika za Zocap.

Stoga bolesnike treba nadzirati zbog moguće pojave znakova suicidalne ideacije i ponašanja te razmotriti odgovarajuće liječenje. Bolesnicima (i njihovim njegovateljima) treba savjetovati da potraže liječnički savjet ako se pojave znakovi suicidalne ideacije ili ponašanja.

Bubrežni kamenci

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i s time povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca, obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcijuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom. Osim toga, povećan je rizik za bolesnike koji uzimaju druge lijekove povezane s nefrolitijazom. Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih

s predisponirajućim čimbenicima rizika.

5

Metabolička acidoza

Hiperkloremična metabolička acidoza bez anionskog procjepa (tj. smanjenje razine bikarbonata u serumu ispod normalnog raspona vrijednosti u odsutnosti kronične respiratorne alkaloze) povezana je s liječenjem lijekom Zocap. Tu metaboličku acidozu uzrokuje gubitak bikarbonata mokraćom zbog inhibicijskog učinka zonisamida na karboanhidrazu. Takva neravnoteža elektrolita opažena je uz primjenu zonisamida u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima te u razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet. Najčešće se, metabolička se acidoza izazvana zonisamidom javlja rano u postupku liječenja, iako se slučajevi mogu javiti u bilo kojem trenutku tijekom liječenja. Razine sniženja količine bikarbonata obično su male do umjerene (u odraslih prosječno smanjenje iznosi približno 3,5 mEq/l pri dozama od 300 mg na dan); rijetko se u bolesnika javljaju izrazita sniženja. Stanja ili terapije koje su predispozicija acidozi (kao što su bolest bubrega, teški respiratorni poremećaji, epileptički status, proljev, kirurški zahvat, ketogena dijeta ili lijekovi) mogu povećati učinke zonisamida na sniženje bikarbonata.

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u mlaĎih bolesnika. Odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu treba provoditi u bolesnika koji uzimaju zonisamid a imaju osnovne bolesti koje mogu povećati rizik od acidoze, u bolesnika za koje postoji povećan rizik od štetnih posljedica metaboličke acidoze i u bolesnika sa simptomima koji upućuju na metaboličku acidozu. Ako se metabolička acidoza razvije i potraje, potrebno je razmotriti smanjenje doze ili obustavu lijeka Zocap (postupnim ukidanjem lijeka ili smanjivanjem terapijske doze) jer se može razviti osteopenija.

Kada se odluči da bolesnici nastave uzimati Zocap unatoč ustrajnoj acidozi, treba razmotriti liječenje alkalnim preparatima.

Metabolička acidoza može dovesti do hiperamonijemije koja je prijavljena s encefalopatijom ili bez nje tijekom liječenja zonisamidom. Rizik od hiperamonijemije može biti povećan u bolesnika koji istodobno uzimaju druge lijekove koji mogu uzrokovati hiperamonijemiju (npr. valproat) ili koji u podlozi imaju poremećaj ciklusa ureje ili smanjenu aktivnost mitohondrija jetre. U bolesnika koji tijekom liječenja zonisamidom razviju neobjašnjivu letargiju ili promjene u mentalnom statusu, preporučuje se razmotriti hiperamonijemijsku encefalopatiju i izmjeriti razinu amonijaka.

Zocap treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika koji se istodobno liječe inhibitorima karboanhidraze, kao što je topiramat ili acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili farmakodinamičku interakciju (vidjeti takoĎer dio 4.4, Pedijatrijska populacija i dio 4.5).

Toplinski udar

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija). Oprez je potreban u odraslih kada se Zocap propisuje s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem (vidjeti takoĎer dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pankreatitis

U bolesnika koji uzimaju Zocap i razviju kliničke znakove i simptome pankreatitisa, preporučuje se nadzor razina pankreatične lipaze i amilaze. Ako je pankreatitis očigledan, u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka preporučuje se razmotriti ukidanje lijeka Zocap i započeti odgovarajuće liječenje.

Rabdomioliza

U bolesnika koji uzimaju Zocap i razviju jake bolove u mišićima i/ili slabost, bilo u prisutnosti ili odsutnosti vrućice, preporučuje se procijeniti biljege oštećenja mišića uključujući razine kreatin fosfokinaze u serumu i aldolaze. Ako su povišeni, a u odsutnosti nekog drugog očitog uzroka kao što

su trauma ili veliki epileptičkinapadaji (tzv. grand mal), preporučuje se razmotriti ukidanje lijeka Zocap i započeti odgovarajuće liječenje. 9009886649593

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja lijekom Zocap i još mjesec dana nakon prestanka liječenja (vidjeti dio 4.6). Zocap se ne smije koristiti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste učinkovitu kontracepciju, osim ako za time ne postoji jasna potreba i samo ako moguća korist ne opravdava mogući rizik za plod. Potreban je savjet liječnika specijaliste ženama u reproduktivnoj dobi koje se liječe zonisamidom. Ženu treba u potpunosti obavijestiti o mogućim učincima lijeka Zocap na plod te ih ona mora razumjeti, a o tim rizicima naspram koristima treba razgovarati s bolesnicom prije početka liječenja. Prije početka liječenja lijekom Zocap treba razmotriti testiranje na trudnoću u žena reproduktivne dobi. Žene koje planiraju trudnoću moraju posjetiti specijaliste radi ponovne procjene liječenja lijekom Zocap i razmatranja drugih terapijskih opcija prije začeća i prije prestanka uporabe kontracepcije. Žene reproduktivne dobi treba savjetovati da se odmah obrate svom liječniku ako zatrudne ili misle da bi mogle biti trudne, a uzimaju Zocap. Liječnici koji bolesnice liječe lijekom Zocap trebali bi osigurati da su bolesnici potpuno upoznati o potrebi uporabe odgovarajuće učinkovite kontracepcije te na temelju kliničke prosudbe procijeniti jesu li oralni kontraceptivi, ili doze komponenata oralnih kontraceptiva, odgovarajući s obzirom na kliničku situaciju pojedine bolesnice.

Tjelesna težina

Zocap može prouzročiti gubitak težine. Ako bolesnik tijekom uzimanja ovog lijeka gubi na težini ili je njegova težina manja od prosječne, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane. Ako doĎe do znatnog neželjenog gubitka težine, potrebno je razmotriti prekid liječenja lijekom Zocap. Gubitak težine može postati ozbiljniji u djece (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Pedijatrijska populacija

Prethodno navedena upozorenja i mjere opreza primjenjivi su i na adolescente i na pedijatrijske bolesnike. Upozorenja i mjere opreza koje slijede odnose se u većoj mjeri na pedijatrijske i adolescentne bolesnike.

Toplinski udar i dehidracija

Sprječavanje pregrijavanja i dehidracije u djece
7	H A L M E D 17 - 05 - 2023

829056253 Dajte djetetu hladnu vodu za piće.

Slučajevi smanjenog znojenja i povišene tjelesne temperature zabilježeni su uglavnom u pedijatrijskih bolesnika. U nekim je slučajevima dijagnosticiran toplinski udar koji je zahtijevao bolničko liječenje. Zabilježen je slučaj toplinskog udara s potrebnim bolničkim liječenjem koji je doveo do smrtnog ishoda. Većina prijava bila je u razdobljima toplog vremena. Liječnici moraju upoznati bolesnike i njihove njegovatelje s mogućim ozbiljnim posljedicama toplinskog udara, sa situacijama u kojima može doći do toplinskog udara, kao i s mjerama koje treba poduzeti u slučaju bilo kakvih znakova i simptoma. Bolesnike ili njihove njegovatelje treba upozoriti da, ovisno o stanju bolesnika, vode računa o održavanju hidracije i izbjegavanju izlaganja bolesnika visokim temperaturama te napornim tjelesnim aktivnostima. Liječnici koji propisuju lijek moraju upozoriti pedijatrijske bolesnike i njihove roditelje/njegovatelje na savjete za sprječavanje toplinskog udara i pregrijavanja u djece navedene u uputi o lijeku. U slučaju znakova ili simptoma dehidracije, oligohidroze ili povišene tjelesne temperature, potrebno je razmisliti o ukidanju lijeka Zocap.

Zocap se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati s drugim lijekovima koji u bolesnika stvaraju predispoziciju na poremećaje povezane s vrućinom; to uključuje inhibitore karboanhidraze i lijekove s antikolinergičkim djelovanjem.

Tjelesna težina

Gubitak težine koji vodi do propadanja općeg stanja i propusta u uzimanju antiepileptika povezan je sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.8). Zonisamid se ne preporučuje pedijatrijskim bolesnicima kojima je tjelesna težina manja od prosječne (definicija u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za kategorije indeksa tjelesne mase (BMI) prilagoĎene prema dobi) ili imaju oslabljen apetit.

Incidencija smanjene tjelesne težine dosljedna je u svim dobnim skupinama (vidjeti dio 4.8), meĎutim, uzimajući u obzir potencijalnu ozbiljnost gubitka težine u djece, u toj je populaciji težinu potrebno nadzirati. Ako bolesnik ne uspijeva dobivati na težini u skladu s krivuljom rasta, može se razmotriti upotreba dodataka prehrani ili povećanje unosa hrane, u protivnom liječenje lijekom Zocap treba prekinuti.

Podaci iz kliničkih ispitivanja provedenih u bolesnika tjelesne težine manje od 20 kg su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri liječenju djece u dobi od 6 i više godina kojima je tjelesna težina manja od 20 kg. Nepoznati su dugoročni učinci gubitka težine na rast i razvoj u pedijatrijskoj populaciji.

Metabolička acidoza

Rizik od metaboličke acidoze uzrokovane zonisamidom čini se da je učestaliji i teži u pedijatrijskih bolesnika i adolescenata. U ovoj populaciji treba provoditi odgovarajuću procjenu i nadzor razina bikarbonata u serumu (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4 – Metabolička acidoza; za incidenciju niske razine bikarbonata vidjeti dio 4.8). Dugoročni učinak niskih razina bikarbonata na rast i razvoj nije poznat.

U pedijatrijskih bolesnika Zocap se ne smije primjenjivati s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.5).

Bubrežni kamenci

Nastanak bubrežnih kamenaca zabilježen je u pedijatrijskoj populaciji (za sva upozorenja vidjeti dio 4.4, Bubrežni kamenci).

Za neke bolesnike, a osobito one s predispozicijom za razvoj nefrolitijaze, može postojati povećan rizik od nastanka bubrežnih kamenaca i uz to povezanih znakova i simptoma kao što su bubrežne kolike, bolovi u bubrezima ili bol u predjelu slabina. Neftrolitijaza može dovesti do kroničnog oštećenja bubrega. Čimbenici rizika za nefrolitijazu uključuju prethodnu pojavu bubrežnih kamenaca,

obiteljsku povijest nefrolitijaze i hiperkalcuriju. Ni zbog jednog od tih čimbenika rizika ne može se pouzdano predvidjeti nastanak bubrežnih kamenaca za vrijeme liječenja zonisamidom.

Povećanje unosa tekućine i izlučivanja mokraće može pomoći u smanjenju rizika od nastanka kamenaca, osobito u onih s predisponirajućim čimbenicima rizika. Prema prosudbi liječnika treba provoditi ultrazvučne preglede bubrega. U slučaju da se otkriju bubrežni kamenci, liječenje lijekom Zocap treba prekinuti.

Poremećaj funkcije jetre

U pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika pojavile su se povećane razine hepatobilijarnih parametara kao što su alanin aminotransferaza (ALT), aspartat aminotransferaza (AST), gamaglutamiltransferaza (GGT) i bilirubin, ali bez dosljednog obrasca u opaženim vrijednostima iznad gornje granice normale. Ipak, u slučaju sumnje na dogaĎaj povezan s jetrom, funkciju jetre treba provjeriti i razmotriti prekid liječenja lijekom Zocap.

Kognitivne sposobnosti

Kognitivna oštećenja u bolesnika pogoĎenih epilepsijom povezana su s temeljnom patologijom i/ili primjenom antiepileptičke terapije. U placebom kontroliranom ispitivanju zonisamida provedenom u pedijatrijskih i adolescentnih bolesnika, udio bolesnika s oštećenim kognitivnim sposobnostima bio je brojčano veći u skupini koja je primala zonisamid nego u skupini koja je primala placebo.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po kapsuli, tj. zanemarive količine natrija.

Učinak lijeka Zocap na enzime citokroma P450

Ispitivanja in vitro na mikrosomima ljudske jetre ne pokazuju ili pokazuju malu inhibiciju (< 25%) izoenzima 1A2, 2A6, 2B6, 2C8, 2C9, 2C19, 2D6, 2E1 ili 3A4 citokroma P450 pri koncentracijama zonisamida koje su bile približno dva ili više puta veće od klinički značajnih koncentracija slobodnog zonisamida u serumu. Stoga se ne očekuje da bi Zocap utjecao na farmakokinetiku drugih lijekova putem mehanizama posredovanih citokromom P450, kao što se pokazalo in vivo za karbamazepin, fenitoin, etinilestradiol i desipramin.

Mogući utjecaji lijeka Zocap na druge lijekove

Antiepileptički lijekovi

U bolesnika s epilepsijom doziranje zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nije rezultiralo klinički značajnim farmakokinetičkim učincima na karbamazepin, lamotrigin, fenitoin ili natrijev valproat.

Oralni kontraceptivi

U kliničkim ispitivanjima u zdravih ispitanica, doziranje zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nije utjecalo na koncentracije etinilestradiola ili noretisterona u serumu u kombiniranom oralnom kontraceptivu.

Inhibitori karboanhidraze

Zocap treba primjenjivati oprezno u odraslih bolesnika istodobno liječenih inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid, jer nema dovoljno podataka koji bi isključili moguću farmakodinamičku interakciju (vidjeti dio 4.4).

Zocap se u pedijatrijskih bolesnika ne smije primjenjivati istodobno s drugim inhibitorima karboanhidraze kao što su topiramat i acetazolamid (vidjeti dio 4.4, Pedijatrijska populacija).

Supstrat P-glikoproteina

U in vitro ispitivanju pokazalo se da je zonisamid slab inhibitor P-glikoproteina (P-gp) (MDR1) s IC50

604926446809H A L od 267 μmol/l pa postoji teoretska mogućnost da će zonisamid utjecati na farmakokinetiku tvari koje M E D

su supstrati P-gp-a. Preporučuje se oprez kada se započinje ili prekida liječenje zonisamidom ili kad se mijenja doza zonisamida u bolesnika koji primaju i lijekove koji su supstrati P-gp-a (npr. digoksin, kinidin).

Moguće interakcije drugih lijekova i lijeka Zocap

U kliničkim ispitivanjim istodobna primjena lamotrigina nije imala vidljiv učinak na farmakokinetiku zonisamida. Kombinacija zonisamida i drugih lijekova koji mogu dovesti do urolitijaze može povećati rizik od razvoja bubrežnih kamenaca; stoga istodobnu primjenu takvih lijekova treba izbjegavati.

Zonisamid se metabolizira djelomično enzimom CYP3A4 (redukcijsko cijepanje) a takoĎer i N-acetil-transferazama i konjugacijom s glukuronskom kiselinom; stoga tvari koje mogu inducirati ili inhibirati te enzime mogu utjecati na farmakokinetiku zonisamida:

- Indukcija enzima: izloženost zonisamidu manja je u bolesnika s epilepsijom koji primaju lijekove koji induciraju CYP3A4, kao što su fenitoin, karbamazepin i fenobarbiton. Nije vjerojatno da će ti učinci biti klinički značajni kada se lijek Zocap dodaje već postojećoj terapiji; meĎutim, promjene u koncentracijama zonisamida mogu nastupiti ako se istodobno primjenjivani antiepileptički lijekovi koji induciraju CYP3A4 ili drugi lijekovi ukidaju, ako im se mijenja doza ili se uvode u liječenje i tada može biti potrebna prilagodba doze lijeka Zocap. Rifampicin je jak induktor CYP3A4. Ako je potrebna istodobna primjena, bolesnika treba pomno nadzirati a dozu lijeka Zocap i drugih supstrata CYP3A4 prilagoditi prema potrebi.

- Inhibicija CYP3A4: na temelju kliničkih podataka, poznati specifični i nespecifični inhibitori CYP3A4 čini se da nemaju klinički značajan učinak na farmakokinetičke parametre izloženosti zonisamidu. U zdravih ispitanika doziranje ketokonazola (400 mg na dan) ili cimetidina (1200 mg na dan) u stanju dinamičke ravnoteže nije imalo klinički značajne učinke na farmakokinetiku jednokratne doze zonisamida. Stoga modifikacija doziranja zonisamida nije potrebna kada se primjenjuje istodobno s poznatim inhibitorima CYP3A4.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.

Žene reproduktivne dobi

Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja lijekom Zocap i još mjesec dana nakon prestanka liječenja. Zocap se ne smije koristiti u žena reproduktivne dobi koje ne koriste učinkovitu kontracepciju, osim ako za time ne postoji jasna potreba i samo ako moguća korist ne opravdava mogući rizik za plod. Potreban je savjet liječnika specijaliste ženama koje se liječe zonisamidom, a u reproduktivnoj su dobi. Ženu treba u potpunosti obavijestiti o mogućim učincima lijeka Zocap na plod te ih ona mora razumjeti, a o tim rizicima naspram koristima treba razgovarati s bolesnicom prije početka liječenja. Prije početka liječenja zonisamidom treba razmotriti testiranje na trudnoću u žena reproduktivne dobi. Žene koje planiraju trudnoću moraju posjetiti specijaliste radi ponovne procjene liječenja zonisamidom i razmatranja drugih terapijskih opcija prije začeća i prije prestanka uporabe kontracepcije.

Kao i kod svih antiepileptičkih lijekova, potrebno je izbjegavati iznenadni prekid primjene zonisamida jer to može izazvati pojavu napadaja, koji mogu imati ozbiljne posljedice za ženu i neroĎeno dijete. Rizik od priroĎenih mana povećan je za faktor 2 do 3 u djece majki liječenih nekim antiepileptičkim lijekom. Najčešće prijavljene nuspojave su rascjep usne, kardiovaskularne malformacije i poremećaj neuralne cijevi. Liječenje višestrukim antiepileptičkim lijekovima može biti povezano s višim rizikom od kongenitalnih malformacija nego monoterapijom.

Trudnoća 60492649817100

Podaci o primjeni zonisamida u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). U ljudi potencijalni rizik od velikih (major) kongenitalnih malfomacija i neurorazvojnih poremećaja nije poznat.

Podaci iz registra ukazuju na povećanje u udjelu novoroĎenčadi s niskom poroĎajnom težinom, prerano roĎenih ili premalih za gestacijsku dob. Ta su povećanja otprilike izmeĎu 5% i 8% za novoroĎenčad s niskom poroĎajnom težinom, otprilike izmeĎu 8% i 10% za prerano roĎenu novoroĎenčad i otprilike izmeĎu 7% i 12% za novoroĎenčad premalu za gestacijsku dob, sve u usporedbi s majkama liječenima monoterapijom lamotriginom.

Zocap se ne smije uzimati u trudnoći osim ako je to nužno potrebno te samo onda kad se smatra da moguća dobrobit opravdava rizik za fetus. Ako je propisan Zocap tijekom trudnoće, bolesnice moraju biti upoznate u potpunosti s mogućim štetnim posljedicama za plod i savjetuje se primjena minimalne učinkovite doze uz pažljivo praćenje.

Dojenje

Zonisamid se izlučuje u majčino mlijeko; koncentracija u majčinu mlijeku slična je koncentraciji u plazmi majke. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje/suzdržati se od liječenja lijekom Zocap. Zbog dugog zadržavanja zonisamida u tijelu, dojenje se ne smije započeti još mjesec dana nakon završetka terapije lijekom Zocap.

Plodnost

Nema dostupnih kliničkih podataka o učincima zonisamida na plodnost u ljudi. Ispitivanja na životinjama pokazala su promjene u parametrima plodnosti (vidjeti dio 5.3).

Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja strojevima. MeĎutim, s obzirom na to da neki bolesnici mogu osjećati omamljenost ili teškoće s koncentracijom, osobito na početku liječenja ili nakon povećanja doze, bolesnicima treba savjetovati da budu oprezni u aktivnostima koje zahtijevaju visoki stupanj pozornosti, npr. upravljanje vozilima ili rukovanje strojevima.

Sažetak profila sigurnosti

U kliničkim ispitivanjima zonisamid se primjenjivao u više od 1200 bolesnika, a više od njih 400 primalo je zonisamid najmanje 1 godinu. Osim toga, postoji opsežno iskustvo sa zonisamidom nakon stavljanja lijeka u promet i to u Japanu od 1989. te u Sjedinjenim Državama od 2000. godine.

Treba voditi računa da je Zocap derivat benzizoksazola koji sadrži sulfonamidnu skupinu. Ozbiljne nuspojave imunološke naravi povezane s lijekovima koji sadrže sulfonamidnu skupinu uključuju osip, alergijsku reakciju i velike hematološke poremećaje, uključujući aplastičnu anemiju koja vrlo rijetko može imati smrtni ishod (vidjeti dio 4.4).

Najčešće nuspojave u kontroliranim ispitivanjima s dodatnom terapijom bile su somnolencija, omaglica i anoreksija. Najčešće nuspojave u randomiziranom, kontroliranom ispitivanju u kojem se usporedila monoterapija zonisamida s karbamazepinom produljenog otpuštanja bile su sniženi bikarbonati, oslabljeni apetit i smanjena težina. Incidencija izrazito nenormalno niske razine bikarbonata u serumu (smanjenje do manje od 17 mEq/l i za više od 5 mEq/l) bila je 3,8%. Incidencija

izrazitog smanjenja težine za 20% ili više iznosila je 0,7%.

11

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave povezane s primjenom zonisamida iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet tablično su prikazane niže. Učestalosti su razvrstane na sljedeći način:

vrlo često često

≥ 1/10

≥ 1/100 i < 1/10

manje često ≥ 1/1000 i < 1/100 rijetko ≥ 1/10 000 i < 1/1000 vrlo rijetko < 1/10 000

nepoznato ne može se procijeniti iz dostupnih podataka

Zabilježeni su slučajevi nehotičnog i namjernog predoziranja u odraslih i pedijatrijskih bolesnika. U nekim slučajevima predoziranja su bila asimptomatska, osobito onda kada su brzo uslijedili povraćanje ili ispiranje želuca. U drugim slučajevima, predoziranje je bilo popraćeno simptomima kao što su somnolencija, mučnina, gastritis, nistagmus, mioklonus, koma, bradikardija, smanjena funkcija bubrega, hipotenzija i respiratorna depresija. Vrlo visoka koncentracija zonisamida u plazmi od 100,1 μg/ml zabilježena je otprilike 31 sat nakon bolesnikova predoziranja zonisamidom i klonazepamom; bolesnik je postao komatozan i imao je respiratornu depresiju, ali se nakon pet dana povratila svijest i

nije imao posljedica.

15

Liječenje

Nisu dostupni nikakvi specifični antidoti za predoziranje lijekom Zocap. Nakon sumnje na nedavno predoziranje može biti indicirano pražnjenje želuca ispiranjem ili izazivanjem povraćanja uz uobičajene mjere opreza kako bi se zaštitili dišni putevi. Indicirana je opća potporna skrb uključujući učestali nadzor vitalnih znakova te pomno promatranje. Zonisamid ima dugi poluvijek eliminacije pa njegovi učinci mogu biti trajni. Iako nije službeno ispitivana u liječenju predoziranosti, hemodijaliza je smanjila koncentracije zonisamida u plazmi u bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega te se može uzeti u obzir za liječenje predoziranosti ako je klinički indicirano.

Farmakoterapijska skupina: antiepileptici, drugi antiepileptici, ATK oznaka: N03AX15

Zonisamid je derivat benzizoksazola. To je antiepileptički lijek sa slabom aktivnošću karboanhidraze in vitro. Kemijski nije srodan drugim antiepileptičkim lijekovima.

Mehanizam djelovanja

Mehanizam djelovanja zonisamida nije potpuno razjašnjen, ali čini se da on djeluje na natrijeve i kalcijeve kanale osjetljive na napon pri čemu prekida sinkronizirano izbijanje neurona, smanjujući širenje napadaja i prekidajući posljedičnu epileptičnu aktivnost. Zonisamid ima takoĎer modulirajući učinak na inhibiciju neurona posredovanu GABA-om.

Farmakodinamički učinci

Antikonvulzivno djelovanje zonisamida procijenjeno je na različitim modelima u više životinjskih vrsta s induciranim ili prirodnim napadajima, i čini se da zonisamid u tim modelima djeluje kao antiepileptik širokog spektra. Zonisamid sprječava najveće napadaje izazvane elektroškovima i ograničava njihovo širenje uključujući prijenos napadaja s korteksa u supkortikalne strukture te zaustavlja aktivnost epileptogenog žarišta. MeĎutim, za razliku od fenitoina i karbamazepina, zonisamid prvenstveno djeluje na napadaje s izvorom u korteksu mozga.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Monoterapija pri parcijalnim napadajima, sa ili bez sekundarne generalizacije

Djelotvornost zonisamida kao monoterapije ustanovljena je u dvostruko slijepoj usporedbi neinferiornosti s karbamazepinom produljenog otpuštanja (PR) u 583 odrasla ispitanika s novodijagnosticiranim parcijalnim napadajima sa ili bez sekundarno generaliziranih toničko-kloničkih napadaja. Ispitanici su bili randomizirani na karbamazepin i zonisamid i liječeni su u trajanju do 24 mjeseca ovisno o odgovoru. Ispitanici su bili titrirani do početne ciljne doze od 600 mg karbamazepina ili 300 mg zonisamida. Ispitanici koji su imali napadaj titrirani su na sljedeću ciljnu dozu, tj. 800 mg karbamazepina ili 400 mg zonisamida. Ispitanici koji su i dalje imali napadaje, titrirani su do maksimalne ciljne doze od 1200 mg karbamazepina ili 500 mg zonisamida. Ispitanici koji uz ciljnu dozu nisu imali napadaj 26 tjedana, nastavili su uzimati tu dozu daljnjih 26 tjedana. Glavni ishodi ispitivanja prikazani su u ovoj tablici:

Apsorpcija

Zonisamid se gotovo potpuno apsorbira nakon peroralne primjene, uglavnom dosegnuvši vršne koncentracije u serumu ili plazmi najčešće unutar 2 do 5 sati nakon doziranja. Smatra se da je metabolizam prvog prolaza neznatan. Procijenjena apsolutna bioraspoloživost iznosi približno 100%. Hrana ne utječe na peroralnu bioraspoloživost iako vršne koncentracije u plazmi i serumu mogu biti odgoĎene.

AUC i Cmax vrijednosti zonisamida povećale su se gotovo linearno nakon jednokratne doze u rasponu doza od 100 do 800 mg i nakon višekratnih doza u rasponu od 100 do 400 mg jedanput na dan. Povećanje u stanju dinamičke ravnoteže bilo je nešto više od očekivanog na temelju doze, vjerojatno zbog zasićenog vezanja zonisamida na eritrocite. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je u roku od 13 dana. Akumulacija nešto veća od očekivane dogaĎa se uz jednokratnu dozu.

Distribucija

Zonisamid je 40 - 50% vezan na proteine u ljudskoj plazmi, s tim da ispitivanja in vitro pokazuju da na to ne utječe prisutnost različitih antiepileptičkih lijekova (tj. fenitoina, fenobarbitona, karbamazepina i natrijeva valproata). Prividni volumen distribucije iznosi oko 1,1 - 1,7 l/kg u odraslih što pokazuje da se zonisamid opsežno raspodjeljuje u tkiva. Omjer eritrociti/plazma iznosi oko 15 pri niskim koncentracijama, a oko 3 pri višim koncentracijama.

Biotransformacija

Zonisamid se metabolizira prvenstveno redukcijskim cijepanjem benzizoksazolskog prstena osnovnog lijeka pomoću CYP3A4 i stvara 2-sulfamoilacetilfenol (SMAP), a takoĎer i N-acetilacijom. Osnovni lijek i SMAP mogu dodatno biti glukuronizirani. Metaboliti, koji se nisu mogli otkriti u plazmi, potpuno su lišeni antikonvulzivnog djelovanja. Nema dokaza da zonisamid inducira vlastiti metabolizam.

Eliminacija

Prividni klirens zonisamida u stanju dinamičke ravnoteže nakon peroralne primjene iznosi oko 0,70 l/h, a terminalni poluvijek eliminacije je oko 60 sati u odsutnosti induktora enzima CYP3A4. Poluvijek eliminacije nije ovisio o dozi, a ponavljana primjena nije imala utjecaja na njega. Fluktuacija koncentracija u serumu ili plazmi tijekom intervala doziranja je niska (< 30%). Glavni je put izlučivanja metabolita zonisamida i nepromijenjenog lijeka preko mokraće. Bubrežni klirens nepromijenjenog zonisamida relativno je nizak (približno 3,5 ml/min); oko 15 - 30% doze eliminira se nepromijenjeno.

Linearnost/nelinearnost

Izloženost zonisamidu povećava se s vremenom sve dok se ne postigne stanje dinamičke ravnoteže za otprilike 8 tjedana. Kad se usporeĎuju jednake razine doza, čini se da ispitanici veće tjelesne težine imaju niže serumske koncentracije u stanju dinamičke ravnoteže, ali taj je učinak relativno malen. Nakon prilagodbe za utjecaj tjelesne težine u bolesnika s epilepsijom, dob (≥ 12 godina) i spol nisu primjetno utjecali na izloženost zonisamidu tijekom doziranja u stanju dinamičke ravnoteže. Nema

potrebe za prilagodbom doze ni uz jedan antiepileptik, uključujući induktore CYP3A4.

18

60492649817100

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Zonisamid snižava 28-dnevnu prosječnu učestalost napadaja, a smanjenje je proporcionalno (log-linearno) prosječnoj koncentraciji zonisamida.

Posebne skupine bolesnika

Bolesnici s oštećenjem bubrega: bubrežni klirens jednokratnih doza zonisamida pozitivno je korelirao s klirensom kreatinina. AUC vrijednost zonisamida u plazmi bila je povećana za 35% u ispitanika s klirensom kreatinina ˂20 ml/min (vidjeti takoĎer dio 4.2).

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre: farmakokinetika zonisamida u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre nije odgovarajuće ispitana.

Stariji: nisu primijećene klinički značajne razlike u farmakokinetici izmeĎu mlaĎih (u dobi od 21 do 40 godina) i starijih osoba (od 65 do 75 godina).

Djeca i adolescenti (5 - 18 godina): ograničeni podaci pokazuju da je farmakokinetika u djece i adolescenata dozirana do stanja dinamičke ravnoteže od 1, 7 ili 12 mg/kg na dan u podijeljenim dozama, slična onoj opaženoj u odraslih nakon korekcije za tjelesnu težinu.

Nalazi koji nisu bili opaženi u kliničkim ispitivanjima, ali su primijećeni u pasa pri razinama izloženosti sličnim onima u kliničkoj primjeni, bile su promjene na jetri (povećanje, promjena boje u tamnosmeĎu, blago povećanje hepatocita s koncentričnim lamelarnim tjelešcima u citoplazmi i vakuolizacija citoplazme) povezano s pojačanim metabolizmom.

Zonisamid nije bio genotoksičan i nema kancerogeni potencijal.

Zonisamid je uzrokovao razvojne abnormalnosti u miševa, štakora i pasa i bio je embrioletalan u majmuna kada se primjenjivao tijekom organogeneze u dozama i razinama zonisamida u plazmi majke sličnim ili nižim od terapijskih razina u ljudi.

U ispitivanjima toksičnosti s ponovljenom peroralnom dozom u mladih štakora, pri razinama izloženosti sličnima onim opaženim u pedijatrijskih bolesnika pri maksimalnoj preporučenoj dozi, opažena su smanjenja tjelesne težine i promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije te promjene ponašanja. Promjene parametara bubrežne histopatologije i kliničke patologije smatrale su se povezanima s inhibicijom karboanhidraze zonisamidom. Tijekom razdoblja oporavka učinci na toj razini doze bili su reverzibilni. Na višoj razini doze (2-3 puta većoj od sistemske izloženosti u usporedbi s terapijskom izloženošću) učinci na histopatologiju bubrega bili su teži i samo djelomično reverzibilni. Većina nuspojava opažena u mladih štakora bila je slična onima u ispitivanjima toksičnosti ponovljene doze zonisamida u odraslih štakora, ali hijalne kapljice u bubrežnim kanalićima i prolazna hiperplazija bile su opažene samo u mladih štakora. Pri takvoj višoj razini doze mladi štakori pokazivali su smanjenje parametara rasta, učenja i razvoja. Smatralo se da su ti učinci vjerojatno povezani sa smanjenom tjelesnom težinom i pojačanim farmakološkim učincima zonisamida pri maksimalnoj podnošljivoj dozi.

U štakora smanjeni broj žutih tijela i mjesta ugnježĎenja opaženi su pri razinama izloženosti jednakim maksimalnoj terapijskoj dozi u ljudi; pri tri puta većim razinama izloženosti opaženi su neredoviti

ciklusi estrusa i manji broj živih fetusa.

19

Sadržaj kapsule celuloza, mikrokristalična natrijev laurilsulfat hidrogenirano biljno ulje

Ovojnica kapsule 25 mg tvrda kapsula želatina

titanijev dioksid (E171)

50 mg tvrda kapsula želatina

titanijev dioksid (E171) željezov oksid, crni (E172)

100 mg tvrda kapsula želatina

titanijev dioksid (E171) Quinoline yellow (E104) eritrozin (E127)

Tinta

šelak (E904) kalijev hidroksid

željezov oksid, crni (E172)

Nije primjenjivo.

3 godine.

Lijek ne zahtjeva posebne uvjete čuvanja.

PVC/PVDC/Al blisteri ili PVC/Aclar/Al blisteri. Pakiranja od 14, 28, 56, 84, 98 i 196 tvrdih kapsula.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Zocap sadrži djelatnu tvar zonisamid i koristi se kao lijek protiv epilepsije.

Zocap se primjenjuje za liječenje napadaja koji zahvaćaju jedan dio mozga (parcijalni napadaj), nakon kojih može ali ne mora slijediti napadaj koji zahvaća cijeli mozak (sekundarna generalizacija).

Zocap se može primjenjivati:

 kao samostalni lijek za liječenje napadaja u odraslih

 s drugim lijekovima protiv epilepsije za liječenje napadaja u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 6 i više godina.

Nemojte uzimati Zocap

- ako ste alergični na zonisamid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.);

- ako ste alergični na druge sulfonamidne lijekove. Primjeri uključuju: sulfonamidne antibiotike, tiazidne diuretike i lijekove protiv šećerne bolesti iz skupine sulfonilureje.

Upozorenja i mjere opreza

Zocap pripada skupini lijekova (sulfonamida) koji mogu uzrokovati teške alergijske reakcije, teške osipe na koži i poremećaje krvi, vrlo rijetko sa smrtnim ishodom (vidjeti dio

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Preporučena doza za odrasle

Kada uzimate samo Zocap:

 Početna doza je 100 mg jedanput na dan.

 Ta se doza može povećavati za do 100 mg u razmacima od dva tjedna.  Preporučena doza je 300 mg jedanput na dan.

Kada uzimate Zocap s drugim lijekovima protiv epilepsije:

 Početna je doza 50 mg na dan, a uzima se u dvije jednake doze od 25 mg.

 Ta se doza može povećavati za do 100 mg u razmacima od jednog do dva tjedna.  Preporučena je dnevna doza izmeĎu 300 mg i 500 mg.

 Neke osobe reagiraju na niže doze. Doza se može sporije povećavati ako Vam se pojave popratni učinci (nuspojave), ako ste stariji ili imate tegobe s bubrezima ili jetrom.

Primjena u djece (u dobi od 6 do 11 godina) i adolescenata (u dobi od 12 do 17 godina) kojima je tjelesna težina najmanje 20 kg:

 Početna je doza 1 mg po kilogramu tjelesne težine, a uzima se jedanput na dan.

 Ta se doza može povećavati za 1 mg po kilogramu tjelesne težine u razmacima od jednog do dva tjedna.

 Preporučena je dnevna doza od 6 mg do 8 mg po kilogramu za djecu tjelesne težine do 55 kg ili od 300 do 500 mg za djecu tjelesne težine iznad 55 kg (koja god je doza niža), a uzima se jedanput na dan.

Primjer: Dijete težine 25 kg treba uzimati 25 mg jedanput na dan prvih tjedan dana, a zatim se dnevna doza treba povećavati za 25 mg na početku svakog tjedna sve dok se ne dosegne dnevna doza između 150 mg i 200 mg.

Ako smatrate da je učinak lijeka Zocap prejak ili preslab obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

 Kapsule lijeka Zocap je potrebno progutati cijele s vodom.  Kapsule nemojte žvakati.

 Zocap se može uzimati jedanput ili dvaput na dan, prema uputama liječnika.

 Uzimate li Zocap dvaput na dan, pola dnevne doze uzmite ujutro a drugu polovicu navečer.

Ako uzmete više lijeka Zocap nego što ste trebali

Ako ste možda uzeli više lijeka Zocap nego što ste trebali, odmah kažite osobi koja brine o Vama (rodbina ili prijatelj), svom liječniku ili ljekarniku ili otiĎite u hitnu službu najbliže bolnice, a lijek ponesite sa sobom. Mogli biste osjetiti pospanost i izgubiti svijest. TakoĎer, možete osjećati mučninu, imati bolove u želucu, trzanje mišića, pokrete oka, možete osjećati nesvjesticu, imati usporene otkucaje srca, smanjeno disanje i smanjenu funkciju bubrega. Ne pokušavajte voziti.

Ako ste zaboravili uzeti Zocap

 Ako zaboravite uzeti svoju dozu, ne brinite: sljedeću dozu uzmite kada bude vrijeme po uobičajenom rasporedu.

 Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati Zocap

 Zocap je namijenjen kao lijek koji se uzima na dulje vrijeme. Nemojte smanjiti dozu ili prestati

uzimati lijek osim ako Vam je to rekao liječnik.

 Ako Vam liječnik savjetuje da prestanete uzimati Zocap, dozu će Vam postupno smanjivati kako bi se smanjio rizik od dodatnih napadaja.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Zocap pripada skupini lijekova (sulfonamida) koji mogu uzrokovati teške alergijske reakcije, teške osipe na koži i poremećaje krvi, vrlo rijetko sa smrtnim ishodom.

Odmah se obratite liječniku ako Vam se pojavi:

 otežano disanje, oticanje lica, usana ili jezika ili teški osip na koži jer ti simptomi mogu značiti da imate tešku alergijsku reakciju

 znakovi pregrijanosti – visoka tjelesna temperatura, ali uz malo znojenja ili bez znojenja, brzi otkucaji srca i brzo disanje, grčevi u mišićima i smetenost

 pomišljate da se ozlijedite ili počinite samoubojstvo; mali broj osoba liječenih antiepileptičnim lijekovima kao što je Zocap pomišljali su na to da se ozlijede ili počine samoubojstvo

 bol u mišićima ili osjećaj slabosti, jer to može biti znak nenormalne razgradnje mišića što može dovesti do tegoba s bubrezima

 iznenada Vas zaboli u leĎima ili trbuhu, boli vas pri mokrenju ili opazite krv u mokraći, jer to može biti znak bubrežnih kamenaca

 tegobe s vidom kao što je bol u oku ili zamagljen vid dok uzimate lijek Zocap.

Obratite se liječniku čim prije ako:

 imate neobjašnjiv osip na koži, jer se to može razviti u teži osip ili ljuštenje kože

 osjećate se neobično umorno ili kao da imate temperaturu, boli Vas grlo, imate otečene žlijezde ili Vam se češće stvaraju modrice, jer to može značiti da imate poremećaj krvi

 opazite znakove povećane razine kiseline u krvi - glavobolje, osjećate omamljenost, nedostatak zraka i gubitak apetita. To će liječnik možda morati nadzirati i liječiti.

Liječnik može odlučiti da morate prestati uzimati Zocap.

Najčešće nuspojave lijeka Zocap su blage. DogaĎaju se tijekom prvog mjeseca liječenja i obično se smanjuju s nastavkom liječenja. U djece u dobi od 6 do 17 godina, nuspojave su se podudarale s niže opisanima uz sljedeće iznimke: upala pluća, dehidracija, smanjeno znojenje (često) i poremećeni jetreni enzimi (manje često).

Vrlo česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba):  uznemirenost, razdražljivost, smetenost, depresija

 loša koordinacija mišića, omaglica, oslabljeno pamćenje, pospanost, dvoslike

 gubitak apetita, smanjene razine bikarbonata u krvi (tvar koja sprječava da Vam krv postane kisela)

Česte nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 10 osoba):

 teškoće sa spavanjem, čudne i neobične misli, osjećaj tjeskobe ili pretjerane osjećajnosti

 usporene misli, gubitak koncentracije, smetnje govora, neuobičajeni osjeti vezani uz kožu (trnci), drhtanje, nevoljni pokreti očiju

 bubrežni kamenci

 osipi po koži, svrbež, alergijske reakcije, vrućica, umor, simptomi nalik gripi, gubitak kose  ekhimoza (mala modrica koju uzrokuje istjecanje krvi iz oštećenih krvnih žila u koži)

 gubitak težine, mučnina, probavne tegobe, bolovi u želucu, proljev, zatvor

 oticanje stopala i nogu.

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 100 osoba):

 ljutnja, agresija, misli o samoubojstvu, pokušaj samoubojstva  povraćanje

 upala žučnog mjehura, žučni kamenci  mokraćni kamenci

 infekcija/upala pluća, infekcije mokraćnog sustava  niske razine kalija u krvi, konvulzije/napadaji

Vrlo rijetke nuspojave (mogu se javiti u do 1 na 10 000 osoba):

 halucinacije, gubitak pamćenja, koma, maligni neuroleptički sindrom (nemogućnost kretanja, znojenje, vrućica, nemogućnost zadržavanja mokraće), epileptički status (produljeni ili ponavljani napadaji)

 poremećaji disanja, nedostatak zraka, upala pluća  upala gušterače (jaka bol u trbuhu ili leĎima)

 tegobe s jetrom, zatajenje bubrega, povećane razine kreatinina u krvi (otpadni produkt koji bi u normalnim okolnostima Vaši bubrezi trebali ukloniti)

 teški osipi ili ljuštenje kože (a istodobno se možete osjećati loše ili razviti vrućicu)

 nenormalno propadanje mišića (možete osjećati bol ili slabost u mišićima) koje može dovesti do tegoba s bubrezima

 otečene žlijezde, poremećaji krvi (smanjeni broj krvnih stanica zbog čega se može povećati mogućnost nastanka infekcije i možete biti blijedi, osjećati se umorno i kao da imate vrućicu, lako Vam se stvaraju modrice).

 smanjeno znojenje, pregrijanost

 glaukom, što je blokiranje tekućine unutar oka koje uzrokuje povećan tlak u oku. Mogu se javiti bol u oku, zamagljen vid ili slabljenje vida, a to mogu biti znakovi glaukoma.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika,> ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na blisteru i kutiji iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti ako primijetite bilo kakvo oštećenje na kapsulama, blisteru ili kutiji ili neki vidljivi znak propadanja lijeka. Pakiranje vratite svom ljekarniku.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Zocap sadrži

Djelatna tvar u lijeku Zocap je zonisamid.

Zocap 25 mg tvrde kapsulaesadrže 25 mg zonisamida. Zocap 50 mg tvrde kapsule sadrže 50 mg zonisamida. Zocap 100 mg tvrde kapsule sadrže 100 mg zonisamida.

Drugi sastojci prisutni u sadržaju kapsule su: mikrokristalična celuloza, hidrogenirano biljno ulje inatrijev laurilsulfat.

Tinta za printanje sadrži šelak (E904, kalijev hidroksid i crni željezov oksid (E172).

Ovojnica kapsule sadrži: želatinu, titanijev dioksid (E171). Osim toga dodatni sastojak ovojnice kapsule od 50 mg je crni željezov oksid, (E172), a dodatni sastojci ovojnice kapsule od 100 mg su boja Quinoline yellow (E104) i eritrozin (E127).

Kako Zocap izgleda i sadržaj pakiranja

Zocap 25 mg tvrde kapsule imaju imaju neprozirnu bijelu kapicu i tijelo, s oznakama 'G' i '742' otisnutim crnom tintom na suprotnim dijelovima kapice i tijela, duljine otprilike 14,40 ± 0,5 mm. Sadržaj kapsule je bijeli do gotovo bijeli prašak.

Zocap 50 mg tvrde kapsule imaju neprozirnu sivu kapicu i neprozirno bijelo tijelo, s oznakama 'G' i '743' otisnutim crnom tintom na suprotnim dijelovima kapice i tijela, duljine otprilike 15,80 ± 0,5 mm. Sadržaj kapsule je bijeli do gotovo bijeli prašak.

Zocap 100 mg tvrde kapsule imaju neprozirnu crvenu kapicu i neprozirno bijelo tijelo, s oznakama 'G' i '744' otisnutim crnom tintom na suprotnim dijelovima kapice i tijela, duljine otprilike 19,20 ± 0,5 mm. Sadržaj kapsule je bijeli do gotovo bijeli prašak.

Zocap kapsule su pakirane u blistere koji se nalaze u kutijama koje sadrže 14, 28, 56, 84, 98 ili 196 tvrdih kapsula.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet Makpharm d.o.o.

Trnjanska cesta 37/1 10000 Zagreb Hrvatska

ProizvoĎač

Glenmark Pharmaceuticals s.r.o., Fibíchova 143, 566 17 Vysoké Mýto, Češka

Ovaj lijek odobren je u državama članicama Europskog gospodarskog prostora i Ujedinjenoj Kraljevini (Sjevernoj Irskoj) pod sljedećim nazivima:

Hrvatska: ZOCAP 25 mg tvrde kapsule, ZOCAP 50 mg tvrde kapsule, ZOCAP 100 mg tvrde kapsule Slovenija: ZOCAP 25 mg trde kapsule, ZOCAP 50 mg trde kapsule, ZOCAP 100 mg trde kapsule Rumunjska: ZOCAP 25 mg capsule, ZOCAP 50 mg capsule, ZOCAP 100 mg capsule

Bugarska: ZOKAP 25 mg tvъrdi kapsuli; ZOKAP 50 mg tvъrdi kapsuli; ZOKAP 100 mg tvъrdi

kapsuli

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u svibnju 2023.