Zavedos 10 mg prašak za otopinu za injekciju

Odrasli

Idarubicinklorid je indiciran:

- za liječenje akutne mijeloične leukemije (AML), za indukciju remisije u neliječenih bolesnika, te bolesnika s relapsom ili refraktornom bolešću

- za liječenje relapsa akutne limfoblastične leukemije (ALL) kao druga linija terapije

Djeca

Idarubicinklorid je indiciran:

- u kombinaciji s citarabinom za indukciju remisije u prvoj liniji liječenja akutne mijeloične leukemije (AML), u neliječenih pedijatrijskih bolesnika

- za liječenje relapsa akutne limfoblastične leukemije (ALL) kao druga linija terapije

Idarubicinklorid se moţe primjenjivati u kombiniranim kemoterapijskim protokolima, zajedno s drugim citostaticima (vidjeti dio 4.2).

Doziranje

Doziranje se odreĎuje prema tjelesnoj površini.

Akutna mijeloična leukemija (AML)

Odrasli

- 12 mg/m2 na dan, intravenski tijekom 3 dana, primijenjen u kombinaciji s citarabinom

1

62611009182100

ili

- 8 mg/m2 na dan, intravenski tijekom 5 dana, primijenjen u kombinaciji ili samostalno.

Pedijatrijska populacija

- 10-12 mg/m2 na dan, intravenski tijekom 3 dana, primijenjen u kombinaciji s citarabinom

Akutna limfoblastična leukemija (ALL)

Odrasli

- 12 mg/m2 na dan, intravenski tijekom 3 dana, primijenjen samostalno.

Pedijatrijska populacija

- 10 mg/m2 na dan, intravenski tijekom 3 dana, primijenjen samostalno.

NAPOMENA: Ovo su općenite smjernice. Za točno doziranje, pogledajte individualne protokole.

Pri svim navedenim shemama doziranja mora se uzeti u obzir hematološki i opći status bolesnika te doziranje drugih citotoksičnih lijekova, ako se primjenjuju u kombinaciji.

U bolesnika kod kojih se javi teški mukozitis treba odgoditi drugi ciklus liječenja sve dok ne nastupi oporavak, uz smanjenje doze za 25%.

Način primjene

Idarubicinklorid je namijenjen za intravensku primjenu.

Nije za intratekalnu primjenu!

Za uputu o rekonstituciji lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

Idarubicin se ne smije primjenjivati u bolesnika:

 s preosjetljivošću na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.  s preosjetljivošću na antracikline ili antracenedione

 s teškim oštećenjem jetre

 s teškim oštećenjem bubrega  s nekontroliranim infekcijama

 s teškom insuficijencijom miokarda

 koji su nedavno preboljeli infarkt miokarda  s teškim aritmijama

 s trajnom mijelosupresijom

 koji su prethodno liječeni maksimalnim kumulativnim dozama idarubicinklorida i/ili ostalim

antraciklinima i antracenedionima (vidi dio 4.4.).

Dojenje treba prekinuti tijekom liječenja idarubicinom (vidi dio 4.6.).

2

62611009182100

Općenito

Idarubicin treba primjenjivati samo uz nadzor liječnika koji je iskusan u primjeni citostatika.

Prije početka primjene idarubicinklorida bolesnici se trebaju oporaviti od komplikacija nastalih uslijed prethodnog liječenja citostaticima (kao što su npr. stomatitis, neutropenija, trombocitopenija i generalizirane infekcije).

Hematološka toksičnost

Idarubicin je snaţan supresor koštane srţi. Teška mijelosupresija se javlja u svih bolesnika koji su primili terapijsku dozu lijeka.

Prije i tijekom svakog terapijskog ciklusa s idarubicinom mora se odrediti hematološki status bolesnika (kompletna krvna slika).

O dozi ovisna, reverzibilna leukopenija i/ili granulocitopenija (neutropenija) je najizraţeniji znak hematološke toksičnosti idarubicina i predstavlja najčešću akutnu toksičnost koja ograničava dozu lijeka. Leukopenija i neutropenija su obično teške, a mogu se pojaviti i trombocitopenija i anemija. Broj neutrofila i trombocita obično doseţu svoje najniţe vrijednosti 10-14 dana nakon primjene lijeka. MeĎutim, broj stanica se najčešće normalizira tijekom trećeg tjedna od početka liječenja. Teška mijelosupresija moţe dovesti do razvoja infekcije, sepse/septikemije, septičkog šoka, hemoragije, tkivne hipoksije ili smrti.

Sekundarna leukemija

Sekundarna leukemija, sa ili bez preleukemijske faze, zabiljeţena je u bolesnika liječenih antraciklinima, uključujući i idarubicin. Sekundarna leukemija se češće javlja u bolesnika koji uzimaju takve lijekove u kombinaciji s antineoplastičnim lijekovima koji oštećuju DNK, koji su već prethodno liječeni s citotoksičnim lijekovima ili kod kojih su doze antraciklina povišene. Sekundarne leukemije mogu nastupiti s latencijom od 1-3 godine.

Funkcija srca

Kardiotoksičnost predstavlja rizik liječenja antraciklinima koji se moţe očitovati ranim (akutnim) ili kasnim (odgoĎenim) dogaĎajima.

Rani (akutni) događaji

Rana kardiotoksičnost idarubicina uglavnom se očituje kao sinusna tahikardija i/ili promjene u EKG-u kao što su nespecifične promjene ST-T vala. Tahiaritmije, uključujući i preuranjene ventrikularne kontrakcije i ventrikularne tahikardije, bradikardije te AV blok i blok grane, takoĎer su zabiljeţeni stoga se kao mjera opreza, savjetuje pratiti srčani ritam (EKG) tijekom liječenja. Ovi učinci obično nisu povezani s razvojem kasne kardiotoksičnosti i rijetko su klinički vaţni te ne predstavljaju razlog za prekidanje liječenja idarubicinom.

Kasni (odgođeni) događaji

OdgoĎena kardiotoksičnost se razvija kasnije u tijeku liječenja ili 2-3 mjeseca nakon završetka liječenja. MeĎutim, zabiljeţeni su kasni dogaĎaji i nekoliko mjeseci do godina nakon završetka liječenja.

OdgoĎena kardiotoksičnost se očituje kao kardiomiopatija sa smanjenom ejekcijskom frakcijom lijevog ventrikula (LVEF) i/ili znakovima i simptomima kongestivnog zatajivanja srca (KZS) kao što su dispneja, edem pluća, periferni edemi, kardiomegalija, hepatomegalija, oligurija, ascites, pleuralni izljev i galopni ritam.

Subakutni učinci poput perikarditisa/miokarditisa su takoĎer zabiljeţeni. Po ţivot opasno kongestivno zatajivanje srca je najteţi oblik antraciklinom uzrokovane kardiomiopatije te predstavlja kumulativnu

toksičnost koja ograničava dozu lijeka.

3

Granice kumulativne doze za intravensku primjenu idarubicinklorida još nisu utvrĎene. MeĎutim, kardiomiopatija povezana s primjenom idarubicina opaţena je u 5% bolesnika koji su primili kumulativne intravenske doze 150-290 mg/m2. Dostupni podaci o oralnoj primjeni idarubicinklorida u ukupnim kumulativnim dozama do 400 mg/m2 ukazuju na nisku mogućnost razvoja kardiotoksičnosti.

Funkciju srca treba ispitati prije početka liječenja idarubicinom te je nadzirati tijekom liječenja u cilju smanjenja rizika od teškog oštećenja srca.

Rizik se moţe smanjiti redovitim mjerenjem LVEF tijekom liječenja idarubicinom uz mogućnost brzog prekida terapije pri pojavi prvih znakova oštećenja funkcije srca.

Primjerena kvantitativna metoda za periodičku procjenu funkcije srca (mjerenje LVEF) je ekvilibrijska radionuklidna ventrikulografija (MUGA, eng. Multi-gated Radionuclide Angiography) ili ultrazvuk srca (eng. ECHO).

Prije početka liječenja preporučuje se učiniti EKG te procijeniti funkciju srca primjenom MUGA ili ultrazvuka srca, osobito u bolesnika s rizičnim čimbenicima za razvoj kardiotoksičnosti. Procjenu LVEF treba ponavljati, osobito kada se primjenjuju visoke kumulativne doze antraciklina. Iste dijagnostičke metode treba koristiti i tijekom praćenja bolesnika nakon završetka liječenja.

Rizični čimbenici za razvoj kardiotoksičnosti obuhvaćaju aktivnu ili inaktivnu kardiovaskularnu bolest, prethodnu ili istodobnu radioterapiju medijastinalno-perikardijalnog područja, prethodno liječenje s drugim antraciklinima ili antracenedionima te istodobnu primjenu lijekova koji imaju sposobnost smanjenja srčane kontraktilnosti ili kardiotoksičnih lijekova, npr. trastuzumaba).

Antraciklini, uključujući idarubicin, se ne smiju primjenjivati u kombinaciji s drugim kardiotoksičnim lijekovima, osim ako se srčana funkcija bolesnika pomno nadzire (vidjeti dio 4.5). Bolesnici koji primaju antracikline nakon prestanka liječenja nekim drugim kardiotoksičnim lijekovima, osobito onima s dugim poluvijekom poput trastuzumaba, mogu takoĎer imati povećani rizik za razvoj kardiotoksičnosti. Prijavljeni poluvijek trastuzumaba je promjenjiv. Trastuzumab u cirkulaciji moţe biti prisutan i do 7 mjeseci nakon završetka liječenja. Zbog toga, liječnici trebaju izbjegavati primjenu antraciklina do 7 mjeseci nakon završetka liječenja trastuzumabom, kad god je to moguće. Ako se ipak s primjenom antraciklina započne prije isteka navedenog roka, preporuča se paţljivo nadziranje srčane funkcije.

Strogi nadzor funkcije srca osobito se mora provoditi u bolesnika koji primaju visoke kumulativne doze lijeka kao i u onih s prisutnim rizičnim čimbenicima za razvoj kardiotoksičnosti. MeĎutim, kardiotoksičnost povezana s idarubicinom moţe se pojaviti i pri niţim kumulativnim dozama neovisno o prisutnosti rizičnih čimbenika.

Čini se da su dojenčad i djeca osjetljivija na razvoj kardiotoksičnosti uslijed primjene antraciklina zbog čega se u njih mora provoditi dugotrajna periodička procjena funkcije srca.

Toksičnost idarubicina te ostalih antraciklina ili antracenediona vjerojatno ima aditivni učinak.

Funkcija jetre i bubrega

Budući da oštećenje funkcije jetre i/ili bubrega moţe utjecati na raspoloţivost idarubicina, potrebno je procijeniti funkciju jetre i bubrega primjenom uobičajenih laboratorijskih testova prije početka i tijekom liječenja. U brojnim kliničkim ispitivanjima faze III liječenje je bilo kontraindicirano kod serumske razine bilirubina i/ili kreatinina iznad 2,0 mg/dl. Kod primjene ostalih antraciklina, doza lijeka se obično smanjuje za 50% ukoliko je razina bilirubina 1,2-2,0 mg/dl.

Probavni sustav

Idarubicin ima emetogeno djelovanje.

Mukozitis (uglavnom stomatitis, manje često ezofagitis) se obično pojavljuje rano nakon primjene lijeka te se, ukoliko je teškog stupnja, kroz nekoliko dana moţe razviti u ulceracije sluznice. Većina bolesnika se oporavi od ove nuspojave do kraja trećeg tjedna liječenja. Uočeni su i ozbiljni gastrointestinalni dogaĎaji (poput perforacije ili krvarenja) u bolesnika koji su primali oralni idarubicin, a koji su imali akutnu leukemiju ili druge bolesti u anamnezi ili su uzimali lijekove za koje je poznato da uzrokuju gastrointestinalne komplikacije. U bolesnika s aktivnom gastrointestinalnom bolešću visokog rizika od krvarenja i/ili perforacije, liječnik mora procijeniti korist od oralne primjene idarubicina u odnosu na rizik.

Učinci na mjestu primjene

Moţe se razviti fleboskleroza kao posljedica primjene injekcije u male krvne ţile ili prethodne injekcije u istu venu. Pridrţavanjem uputa za pravilnu primjenu lijeka moţe se smanjiti rizik od nastanka flebitisa/tromboflebitisa na mjestu primjene.

Ekstravazacija

Ekstravazacija idarubicina tijekom primjene intravenske injekcije moţe uzrokovati lokalnu bol, teško oštećenje tkiva (mjehuri, teški celulitis) i nekrozu. Ukoliko znakovi ili simptomi ekstravazacije nastupe tijekom intravenske primjene idarubicina, treba odmah prekinuti s primjenom lijeka.

Sindrom lize tumora

Idarubicin moţe dovesti do hiperuricemije uzrokovane opseţnim katabolizmom purina koji nastupa zbog brze lize tumorskih stanica pod utjecajem lijeka („sindrom lize tumora“). Nakon početka liječenja treba kontrolirati razinu mokraćne kiseline u krvi, kalij, kalcijev fosfat i kreatinin. Mjere prevencije hiperuricemije, poput hidracije, alkalinizacije mokraće i profilakse alopurinolom, mogu smanjiti rizik komplikacija uslijed lize tumora.

Imunosupresivni učinci/Povećana osjetljivost na infekcije

Primjena ţivih ili atenuiranih cjepiva u imunokomprimitiranih bolesnika koji primaju kemoterapiju, uključujući i idarubicin, moţe dovesti do teških ili smrtonosnih infekcija. Treba izbjegavati cijepljenje ţivim cjepivom. Mrtva ili inaktivirana cjepiva se mogu primjenjivati uz napomenu da imunološki odgovor moţe biti smanjen.

Reproduktivni sustav

Idarubicin moţe uzrokovati genotoksičnost. Tijekom terapije i tijekom odreĎenog razdoblja nakon liječenja potrebno je muške i ţenske bolesnike generativne dobi savjetovati o primjeni učinkovitih kontracepcijskih metoda. Muškarcima liječenim idarubicinkloridom preporučuje se mogućnost pohranjivanja sperme zbog ireverzibilne neplodnosti koja se moţe razviti pod utjecajem liječenja. Bolesnicima koji ţele imati djecu nakon završetka terapije treba preporučiti da se prije terapije posavjetuju s odgovarajućim specijalistom.

Ostalo

Kao i kod ostalih citotoksičnih lijekova, kod primjene idarubicina zabiljeţena je pojava tromboflebitisa i tromboembolije, uključujući i plućnu emboliju.

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Bolesnike je potrebno upozoriti na činjenicu da lijek moţe izazvati crvenu obojenost mokraće tijekom 1-2 dana nakon primjene lijeka.

6261100111961

62611009182100

Idarubicin je snaţan mijelosupresiv koji u kombiniranoj terapiji s drugim lijekovima sličnog mehanizma djelovanja moţe dovesti do aditivnog mijelosupresivnog učinka (vidi dio 4.4.).

Promjene funkcije jetre ili bubrega, koje nastaju kao posljedica djelovanja lijekova pri istodobnoj primjeni, mogu djelovati na metabolizam, farmakokinetiku i terapijsku učinkovitost i/ili toksičnost idarubicina (vidi dio 4.4.).

Primjena idarubicina u kombiniranoj terapiji s ostalim potencijalno kardiotoksičnim lijekovima kao i istodobna primjena lijekova s učinkom na srce (npr. blokatora kalcijevih kanala) zahtijevaju pomniji nadzor nad funkcijom srca tijekom liječenja.

Pri radioterapiji koja se provodi istodobno ili 2-3 tjedna prije liječenja idarubicinom moţe nastupiti aditivni mijelosupresivni učinak.

Ne preporučuje se primjena ţivih, atenuiranih cjepiva (npr. cjepiva protiv ţute groznice) tijekom liječenja idarubicinom zbog rizika moguće smrtonosne sustavne bolesti. Rizik je povećan u osoba koje su već imunosuprimirane zbog postojeće bolesti. Potrebno je primijeniti inaktivirano cjepivo, ako je to moguće.

Istodobna primjena oralnih antikoagulansa i kemoterapeutika, povećava rizik interakcija, a time i razvoja potencijalnih nuspojava zbog čega se preporučuje paţljiviji nadzor bolesnika.

Istovremena primjena ciklosporina A koji povećava osjetljivost stanica tumora na kemoterapiju, značajno povećava AUC idarubicina (za 1,78 puta) i AUC idarubicinola (za 2,46 puta) u bolesnika s akutnom leukemijom. Klinička vaţnost te interakcije nije poznata. U nekih bolesnika je potrebna prilagodba doze.

Trudnoća

Podaci o primjeni idarubicina u trudnica su ograničeni. Ispitivanja na ţivotinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Idarubicin se ne smije koristiti tijekom trudnoće osim u slučaju da moguća korist opravdava mogući rizik za fetus. Bolesnicu treba obavijestiti o mogućem hazardu po fetus.

Žene reproduktivne dobi/Kontracepcija u muškaraca i žena

Ţene reproduktivne dobi treba savjetovati da ne zatrudne i da koriste učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja idarubicinom i najmanje 6,5 mjeseci nakon zadnje doze. Muškarce koji imaju partnerice reproduktivne dobi treba savjetovati da koriste učinkovitu kontracepciju tijekom liječenja idarubicinom i najmanje 3,5 mjeseci nakon zadnje doze (vidjeti dio 4.4).

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se idarubicin ili njegovi metaboliti u majčino mlijeko. Budući da se drugi antraciklini izlučuju u majčino mlijeko i zbog mogućnosti pojave ozbiljnih nuspojava idarubicina u dojenčadi, ţene treba savjetovati da ne doje tijekom liječenja idarubicinom i najmanje 14 dana nakon

zadnje doze.

6

Plodnost

Idarubicin moţe izazvati oštećenje kromosoma ljudskih spermija. Zbog toga muškarci koji primaju idarubicin trebaju koristiti učinkovite metode kontracepcije najmanje 3,5 mjeseci nakon zadnje doze (vidjeti dio 4.4). I muškarci i ţene trebaju potraţiti savjet o očuvanju plodnosti prije početka liječenja.

Utjecaj idarubicina na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima nije utvrĎen.

Učestalost nuspojava kategorizirana je na sljedeći način: Vrlo često ≥ 1/10

Često ≥ 1/100 i < 1/10 Manje često ≥ 1/1 000 i < 1/100 Rijetko ≥ 1/10 000 i < 1/1 000 Vrlo rijetko < 1/10 000

Nije poznato (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka)

900988-3317352Često Krvarenje u probavnom sustavu, bol u ţelucu Manje često Ezofagitis, kolitis (uključujući teški enterokolitis/neutropenični enterokolitis s perforacijom) Vrlo rijetko Erozije ili ulceracije ţeluca Poremećaji jetre i žuči Često Porast enzima jetre i bilirubina Poremećaji kože i potkožnog tkiva Vrlo često Alopecija Često Osip, svrbeţ, preosjetljivost ozračene koţe Manje često Hiperpigmentacija koţe ili noktiju, urtikarija Vrlo rijetko Akralni eritem Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Vrlo često Crveno obojana mokraća 1-2 dana nakon primjene lijeka Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Vrlo često Vrućica Često Krvarenja Manje često Dehidracija

Opis izabranih nuspojava:

Hematopoetski sustav

Izraţena mijelosupresija, koja predstavlja najteţu nuspojavu liječenja idarubicinom, potrebna je za eradikaciju leukemičnih stanica (vidi dio 4.4.).

Broj leukocita i trombocita obično dostiţe svoje najniţe vrijednosti 10-14 dana nakon početka liječenja idarubicinom. Broj stanica se najčešće normalizira tijekom trećeg tjedna od početka liječenja. Tijekom perioda teške mijelosupresije zabiljeţeni su smrtni slučajevi uslijed infekcija i/ili krvarenja.

Kao kliničke posljedice mijelosupresije mogu se pojaviti vrućica, infekcije, sepsa, septički šok, krvarenja i tkivna hipoksija koje mogu prouzročiti smrt. U slučaju febrilne neutropenije preporučuje se intravensko antibiotsko liječenje.

Kardiotoksičnost

Po ţivot opasno kongestivno zatajivanje srca je najteţi oblik kardiomiopatije uzrokovane antraciklinima te predstavlja toksičnost koja ograničava dozu lijeka (vidi dio 4.4.).

Probavni sustav

Mogu se javiti stomatitis, ulceracije sluznice, dehidracija uzrokovana teškim povraćanjem i proljevom, postoji i rizik od perforacije crijeva, krvarenja iz probavnog sustava itd.

Mjesto primjene lijeka

Moţe doći do razvoja flebitisa/tromboflebitisa - preventivne mjere opisane su u dijelu 4.2. Paravenski ekstravazati mogu uzrokovati bol, celulitis i nekrozu tkiva.

Ostale nuspojave

Zbog lize tumorskih stanica moţe nastati hiperuricemija – mjere prevencije opisane su u dijelu 4.4.

Pedijatrijska populacija

Nuspojave su slične u odraslih i djece, osim veće osjetljivosti djece na kardiotoksičnost izazvanu antraciklinima.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

61506103256561015288485676Nakon dobivanja odobrenja lijeka, vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traţi da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Vrlo visoke doze idarubicina mogu dovesti do akutne miokardijalne toksičnosti unutar 24 sata i teške mijelosupresije unutar 1-2 tjedna. OdgoĎeno zatajivanje srca nakon primjene antraciklina moţe se javiti i do nekoliko mjeseci nakon predoziranja.

Farmakoterapijska skupina: antineoplastici (citostatici), citostatski antibiotici, antraciklini. ATK oznaka: L01DB06

Mehanizam djelovanja

Idarubicin je DNK-interkalirajući antraciklin koji ostvaruje interakciju s enzimom topoizomerazom II i inhibira sintezu nukleinske kiseline.

Modifikacija pozicije 4 antraciklinske strukture rezultira visokom lipofilnošću lijeka, što dovodi do povećane stope pohrane u stanice u usporedbi s doksorubicinom i daunorubicinom.

Pokazalo se da idarubicin ima jače djelovanje od daunorubicina i da je učinkovitiji u liječenju leukemije i limfoma miša. Studije in vitro na humanim i mišjim stanicama otpornim na antracikline pokazale su niţi stupanj kriţne otpornosti idarubicina u usporedbi s doksorubicinom i daunorubicinom. Studije kardiotoksičnosti na ţivotinjama pokazale su da idarubicin ima bolji terapijski indeks u odnosu na daunorubicin i doksorubicin. Glavni metabolit, idarubicinol, pokazao je u in vitro i in vivo ispitivanjima antitumorsko djelovanje u eksperimentalnim modelima. U štakora je idarubicinol, primijenjen u istim dozama kao izvorni lijek, jasno pokazao manju kardiotoksičnost od idarubicina.

Na temelju in vitro ispitivanja, vezivanje idarubicina za bjelančevine plazme iznosi najmanje 95% što treba uzeti u obzir prilikom njegove primjene u kombinaciji s drugim lijekovima.

Apsorpcija

U odraslih, nakon oralne primjene 10 do 60 mg/m2 idarubicina, idarubicin se brzo apsorbirao s najvišom koncentracijom u plazmi od 4 – 12,65 ng/mL, koja se postigla kroz 1 do 4 sata nakon primjene. Terminalno poluvrijeme ţivota bilo je 12,7±6.0 sati (srednja vrijednost±SD). Nakon intravenske primjene idarubicina u odraslih, terminalno poluvrijeme ţivota bilo je 13,9±5,9 sati, slično onome opaţenom nakon oralne primjene.

6261100111997

62611009182100

Biotransformacija

Nakon intravenske primjene idarubicin se ekstenzivno metabolizira do aktivnog metabolita idarubicinola.

Eliminacija

Idarubicinol se sporo izlučuje, uz poluvrijeme izlučivanja od 41-69 sati. Lijek se izlučuje putem bilijarne i bubreţne ekskrecije, uglavnom u obliku idarubicinola.

Ispitivanja stanica (nukleirane krvne stanice i stanice koštane srţi) u bolesnika koji boluju od leukemije pokazala su da se vršne stanične koncentracije idarubicina dostiţu u roku od nekoliko minuta nakon injiciranja. Koncentracije idarubicina i idarubicinola u nukleiranim krvnim stanicama i stanicama koštane srţi su više od sto puta veće od koncentracija u plazmi. Stope nestanka idarubicina iz plazme i stanica bile su slične, uz terminalni poluţivot od oko 15 sati. Terminalni poluţivot idarubicinola u stanicama bio je oko 72 sata.

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetička mjerenja u 7 pedijatrijskih bolesnika, koji su primali idarubicinklorid intravenski u dozama od 15 do 40 mg/m2 tijekom 3 dana, pokazala su medijan poluţivota idarubicina od 8,5 sati (raspon 3,6 – 26,4 sati). Aktivni metabolit, idarubicinol, akumuliran tijekom 3 dana liječenja, imao je medijan poluţivota od 43,7 sati (raspon: 27,8-131 sat). U drugom ispitivanju, farmakokinetička mjerenja u 15 pedijatrijskih bolesnika koji su primali idarubicinklorid oralno u dozama od 30 to 50 mg/m2 tijekom 3 dana liječenja, pokazala su najvišu koncentraciju idarubicina u plazmi od 10,6 ng/mL (raspon 2,7–16,7 ng/mL pri dozi od 40 mg/m2). Medijan terminalnog poluvremena ţivota idarubicina bio je 9,2 sati (raspon: 6,4-25,5 sati). UtvrĎeno je značajno nakupljanje idarubicinola tijekom razdoblja liječenja od 3 dana. U pedijatrijskih bolesnika, opaţena vrijednost terminalnog poluţivota idarubicina nakon iv. primjene bila je usporediva s onom nakon oralne primjene.

Obzirom da je cmax idarubicina sličan u djece i odraslih nakon oralne primjene, čini se da nema razlike u apsorpciji u djece i odraslih.

Nakon oralne i iv. primjene, poluvrijeme eliminacije idarubicina u djece i odraslih se razlikuje. Vrijednosti ukupnog tjelesnog klirensa od 30-107.9 L/h/m2 za idarubicin zabiljeţene u odraslih više su od vrijednosti 18-33 L/h/m2 zabiljeţenih u pedijatrijskoj populaciji. Iako idarubicin ima vrlo veliki volumen distribucije u djece i odraslih, što upućuje da se lijek u velikom mjeri veţe za tkiva, kraće poluvrijeme eliminacije i manji ukupni klirens nisu u potpunosti objašnjeni manjim prividnim volumenom distribucije u djece u odnosu na odrasle.

Idarubicin ima mutagena svojstva i kancerogen je u štakora.

Reprodukcijske studije na ţivotinjama pokazale su da je idarubicin embriotoksičan i teratogen u štakora, ali ne i u zečeva.

Laktoza hidrat.

10

62611009182100

Produţeni kontakt s bilo kojom luţnatom otopinom potrebno je izbjegavati zbog mogućnosti razgradnje lijeka.

Zavedos se ne smije miješati s heparinom zbog mogućnosti stvaranja taloga. TakoĎer nije preporučljivo miješanje s drugim lijekovima.

3 godine.

Prašak: Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Rekonstituirana otopina: Rekonstituirana otopina je kemijski stabilna najmanje tijekom 48 sati ako se čuva na temperaturi od 2-8°C, a tijekom 24 sata ako se čuva na sobnoj temperaturi (20-25°C).

S mikrobiološkog stajališta, pripremljena otopina se treba odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti pohrane nakon pripreme otopine odgovornost su

onoga tko lijek priprema. Taj period ne smije biti duţi od 24 sata ukoliko se otopina čuva na temperaturi 2-8 °C, osim ako se priprema u kontroliranim i aseptičkim uvjetima.

Prašak u staklenoj bočici s gumenim čepom.

Bezbojna staklena bočica tipa I s klorobutilnim gumenim čepom i aluminijskim prstenom s umetnutim ţutim polipropilenskim diskom.

Preporuke u svrhu zaštite zbog toksične prirode tvari: - s lijekom smije rukovati jedino stručno osoblje

- trudnice ne smiju raditi s ovim lijekom

- osoblje koje rukuje s idarubicinom mora nositi zaštitnu odjeću: zaštitne naočale, kute te gumene rukavice i maske za jednokratnu uporabu

- svi predmeti koji su korišteni za primjenu ili čišćenje, uključujući rukavice, moraju se odloţiti u vrećice za visoko-rizični otpadni materijal i spaliti na visokoj temperaturi

- razrijeĎena otopina je hipotonična i preporučeni način primjene lijeka je dolje opisan

Injekcija od 10 mg: pripremiti s 10 ml vode za injekcije da se dobije otopina za iv. injekciju koncentracije 1mg/ml. Vidjeti takoĎer dio 6.4.

Rekonstituirana otopina je bistra crveno-narančasta otopina, bez vidljivih stranih primjesa. Vidjeti takoĎer dio 6.4.

Intravenska primjena:

Zavedos, u razrijeĎenoj otopini, se primjenjuje isključivo intravenski.

Mora se primjenjivati polagano tijekom 5-10 minuta putem sustava intravenske infuzije s 0,9% natrijevim kloridom. Primjena injekcije na direktan potisak se ne preporučuje zbog rizika od ekstravazacije do koje moţe doći čak i kod adekvatne aspiracije krvi putem igle. Vidjeti dio 4.4.

Prolivena ili otopina koja je iscurila, čisti se razrijeĎenom otopinom natrijevog hipoklorita (1% aktivnog

klora), prvo nanošenjem otopine, a zatim vode.

11

Sav pribor korišten za čišćenje mora se uništiti na prethodno opisan način. U slučaju kontakta lijeka s koţom ili očima potrebno je odmah to mjesto isprati većim količinama vode ili otopinom natrijevog bikarbonata te osigurati medicinski nadzor.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Zavedos sadrži idarubicinklorid kao djelatnu tvar i pripada skupini lijekova pod nazivom antraciklini. Zavedos ometa rast i povećanje broja tumorskih stanica u Vašem tijelu te se primjenjuje u liječenju leukemije (raka krvi).

Odrasli

Zavedos se koristi za liječenje akutne mijeloične leukemije (AML). Zavedos se koristi i za liječenje akutne limfoblastične leukemije (ALL) u slučaju ponovnog javljanja bolesti.

Djeca

Zavedos se, u kombinaciji s citarabinom, koristi za liječenje djece s akutnom mijeloičnom leukemijom. Zavedos se koristi i za liječenje akutne limfoblastične leukemije (ALL) u slučaju ponovnog javljanja bolesti.

Nemojte primjenjivati Zavedos:

 ako ste alergični na djelatnu tvar ili bilo koji drugi sastojaka ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)  ako ste alergični na ostale antracikline ili antracenedione

 ako imate infekciju koja nije pod nadzorom

 ako imate teško oštećenu funkciju jetre ili bubrega

 ako imate teško oštećenu funkciju koštane srži uzrokovanu ranijim liječenjem

 ako imate zatajenje srca, nedavno ste preboljeli srčani udar, imate ili ste imali poremećaj srčanog ritma

 ako ste prethodno liječeni visokim dozama idarubicinklorida i/ili drugih antraciklina ili

antracenediona

 ako dojite

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se Vašem liječniku ili medicinskoj sestri prije nego primijenite Zavedos:

- ako znate da imate nizak broj stanica u krvi (zbog supresije koštane srži) uzrokovanu prethodnim liječenjem

- ako ste imali ili imate srčanih tegoba ili ako uzimate lijekove za neku bolest srca, za razrijeĎivanje krvi

- ako ste imali ili imate želučanih problema (npr. čir) ili problema s crijevima ili imate nekih probavnih tegoba

- ako imate neku bolest bubrega ili jetre

- ako imate povišenu temperaturu ili druge simptome upale (infekcije) - ako planirate ili ste trudni/dojite

- ako se planirate cijepiti ili ste se nedavno cijepili - ako znate da ne podnosite neke šećere

- ako uzimate ili ste nedavno uzeli trastuzumab (lijek koji se koristi za liječenje nekih vrsta raka). Trastuzumab se može zadržati u tijelu do 7 mjeseci. Budući da trastuzumab može utjecati na srce, ne smijete primjenjivati lijek Zavedos do 7 mjeseci nakon prekida primjene trastuzumaba. Ako primijenite lijek Zavedos prije isteka 7 mjeseci, potrebno je pažljivo nadzirati rad Vašeg srca

Ovaj lijek možda neće biti prikladan za Vas ili će Vam biti potrebne manje doze lijeka.

Prije i za vrijeme liječenja lijekom Zavedos, napravit će Vam se pretrage krvi, jetre, bubrega i srca.

Tijekom 1-2 dana nakon što primite Zavedos, možda ćete primijetiti crvenu boju mokraće – to je uobičajena pojava i neće vam štetiti.

Zavedos može utjecati na plodnost muškaraca. Obratite se svom liječniku za savjet o očuvanju plodnosti prije početka liječenja. I muškarci i žene trebaju koristiti učinkovitu kontracepciju (pogledajte dio „Trudnoća, dojenje i plodnost“).

Ako želite imati djecu nakon liječenja lijekom Zavedos, obratite se svom liječniku kako biste razgovarali o svojim mogućnostima. Tijekom liječenja ovim lijekom trebat ćete ići na redovite kontrole, uključujući i kontrole krvi.

Vaš će Vam liječnik redovito kontrolirati:

 krvnu sliku jer postoji mogućnost smanjenja broja krvnih stanica pod utjecajem ovog lijeka koje treba liječiti

 funkciju srca na koju ovaj lijek može utjecati

 funkciju jetre i bubrega primjenom testova krvi budući da ovaj lijek može imati štetan utjecaj na njihovu funkciju

 razinu mokraćne kiseline u krvi zbog mogućnosti njenog povećanja pod utjecajem ovog lijeka što može dovesti do razvoja gihta. U tom slučaju možete dobiti još jedan lijek.

Za dodatne informacije o gore navedenim učincima vidjeti dio 4.

Djeca i adolescenti

Čini se da su dojenčad i djeca osjetljivija na štetan učinak (toksičnost) lijeka Zavedos na srce zbog čega je u tih bolesnika potrebna dugotrajna, periodična provjera funkcije srca.

Drugi lijekovi i Zavedos

Obavijestite Vašeg liječnika ili medicinsku sestru ako primjenjujete, nedavno ste primijenili ili planirate

Obavijestite svog liječnika ili medicinsku sestru ako:

 uzimate ili ste uzimali neki drugi lijek sličnog djelovanja poput antraciklina ili antracenediona, što može dovesti do jačeg učinka lijeka Zavedos

 ako uzimate lijekove poput blokatora kalcijevih kanala

 ako primate radioterapiju (zračenje) ili neku drugu kemoterapiju  ako uzimate lijekove protiv zgrušavanja krvi

 ako uzimate lijekove koji smanjuju učinkovitost imunološkog sustava (npr. ciklosporin A)

Ne smijete primati živa ili oslabljena cjepiva (npr. cjepivo protiv žute groznice) jer postoji rizik od ozbiljne infekcije tijekom i nakon liječenja lijekom Zavedos.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem liječniku ili medicinskoj sestri za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Ovaj lijek može naškoditi neroĎenoj bebi i zbog toga je važno da obavijestite svog liječnika ako mislite da ste trudni.

Izbjegavajte trudnoću ako se Vi ili Vaš partner liječite ovim lijekom.

Kontracepcija u žena reproduktivne dobi

Trebate uvijek koristite učinkovitu zaštitu od trudnoće (kontracepciju) dok primate lijek Zavedos i najmanje 6,5 mjeseci nakon zadnje doze. Obratite se svom liječniku za savjet o metodama zaštite od trudnoće koji su prikladni za Vas i Vašeg partnera.

Kontracepcija u muškaraca

Muškarci trebaju uvijek koristiti učinkovitu kontracepciju dok primaju lijek Zavedos i najmanje 3,5 mjeseci nakon zadnje doze.

Dojenje

Ne smijete dojiti tijekom liječenja lijekom Zavedos i najmanje 14 dana nakon zadnje doze, jer bi se lijek mogao izlučiti u Vaše mlijeko i naškoditi djetetu.

Plodnost

I muškarci i žene trebaju potražiti savjet o očuvanju plodnosti prije početka liječenja.

Upravljanje vozilima i strojevima

Učinak lijeka Zavedos na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima nije ispitan. Obzirom na osnovnu bolest i moguće nuspojave liječenja ne preporuča se upravljanje vozilima i strojevima. Ako je neophodno upravljanje vozilima ili rad na strojevima tijekom liječenja ovim lijekom, potreban je poseban oprez.

Zavedos sadrži laktozu.

Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Zavedos će Vam se davati putem infuzije. Ne smije se primjenjivati u kralježnicu.

 Vaš liječnik (specijalist) će Vam propisati potrebnu količinu (dozu) lijeka uzimajući u obzir bolest koja se liječi, Vašu visinu i težinu.

 Prema Vašoj visini i težini liječnik će izračunati Vašu površinu tijela. To je nužno stoga što se doza lijeka izračunava kao «miligrami po kvadratnom metru» (mg/m2) i primjenjuje se putem infuzije tijekom nekoliko uzastopnih dana.

 Vaš liječnik će odrediti točnu dozu i broj dana primjene ovisno o Vašoj bolesti koja se liječi, Vašem općem stanju i drugim bolestima od kojih bolujete i lijekovima koje možda primate.

Akutna mijeloična leukemija (AML)

Odrasli

Preporučena dnevna doza iznosi 12 mg/m2 tjelesne površine tijekom 3 dana u kombinaciji s citarabinom. Moguća je primjena doze od 8 mg/m2 tjelesne površine dnevno tijekom 5 dana, u kombinaciji ili samostalno.

Pedijatrijska populacija

Preporučena dnevna doza u djece iznosi 10-12 mg/m2 tijekom tri dana. Kod djece se Zavedos primjenjuje u kombinaciji s još jednim lijekom za liječenje leukemije (citarabinom).

Akutna limfoblastična leukemija (ALL)

Odrasli

Preporučena dnevna doza iznosi 12 mg/m2 tjelesne površine dnevno, primijenjen samostalno tijekom 3 dana.

Pedijatrijska populacija

Preporučena dnevna doza iznosi 10 mg/m2 tjelesne površine dnevno, primijenjen samostalno tijekom 3 dana.

Ako primijenite više lijeka Zavedos nego što ste trebali

Visoke doze lijeka Zavedos mogu pogoršati neželjene učinke ovog lijeka poput ranica u ustima ili smanjenja broja bijelih krvnih stanica (leukocita) , crvenih krvnih stanica (eritrociti) ili krvnih pločica koje pomažu zgrušavanju krvi (trombocita). U tom slučaju možete dobiti antibiotik ili transfuziju krvi. Ranice u ustima treba liječiti dok ne zacijele i postanu manje neugodne.

Kod primjene visokih doza ovog lijeka može nastupiti oštećenje srca. Budući da ono može proći neopaženo kroz nekoliko tjedana, potrebni su redoviti pregledi srca.

Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem liječniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.

Recite Vašem liječniku ili medicinskoj sestri ako primijetite bilo koji od ovih simptoma. Iako su ovi simptomi vrlo rijetki, mogu biti vrlo ozbiljni.

 Osip i/ili svrbež kože, osjećaj teškog disanja ili gušenje, otok lica, usnica ili očnih kapaka, bolovi u prsima, vrtoglavica, omaglica ili bilo koji drugi simptom alergijske reakcije koji uočite

 Nepravilan, jako ubrzan ili jako usporen rad srca, bolovi ili stezanje u prsima, gubitak svijesti, brzo zamaranje (ovi simptomi mogu ukazivati na zatajenje srca, upalu srčane ovojnice, srčanog mišića ili poremećaj u radu srca)

 Jaki umor, nemoć, slabost, pospanost (ovi simptomi mogu ukazivati na slabokrvnost)

 Nagli osjećaj teškog disanja (može upućivati na zatajenje srca ili stvaranje ugruška u krvnim žilama

pluća ili srca)

 Otok bilo kojeg dijela tijela, osobito otok potkoljenice, cijele noge ili ruke (može upućivati na stvaranje ugruška u krvnim žilama)

 Bolovi u trbuhu (osobito ako su jaki i naglo nastali), mučnina, povraćanje, crna stolicu ili svježa krv u stolici (ovi simptomi mogu ukazivati na čir u želucu)

 Povišena temperatura, kašalj, učestalo mokrenje, pečenje kod mokrenja ili bilo koji drugi simptom upale (infekcije) (ovi simptomi mogu ukazivati na smanjen broj bijelih krvnih stanica zbog liječenja)

 Pojava modrica po koži ili pojava krvi u mokraći ili stolici (ovi simptomi mogu ukazivati na nizak broj krvnih pločica zbog čega se krv slabije zgrušava i javlja se sklonost krvarenju)

 Bol, otok i/ili crvenilo duž vene ili na mjestu primjene lijeka (može ukazivati na upalu krvnih žila ili potkožnog tkiva)

 Trnci, crvenilo, ljuštenje kože, otok ili male rane na dlanovima ili tabanima (ovo mogu biti simptomi sindroma šaka-stopalo)

 Tijekom liječenja idarubicinom (ili kombiniranog liječenja s drugim lijekovima) može doći do pojave vrlo ozbiljnog stanja opasnog po život - tzv. sindroma lize tumora. Navedeno stanje nastaje zbog raspada tumorskih stanica uslijed liječenja, a dovodi do poremećaja različitih tvari u krvi što se vidi u laboratorijskim pretragama (visoke razine urične kiseline, fosfora i kalija, niske razine kalcija), a može se očitovati kao mučnina, povraćanje, opća slabost, izražena nervoza ili smetenost, teško disanje, naglo zatajenje bubrega, grčevi mišića, poremećaj srčanog ritma, epileptički napadi, infekcije, začepljenje krvnih žila.

Vrlo česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba)  Infekcije

 Smanjenje broja crvenih krvnih stanica, bijelih krvnih stanica i krvnih pločica (trombocita)  Nedostatak ili gubitak apetita

 Mučnina, povraćanje, upala sluznice usta/ ranice u ustima, proljev, bol u trbuhu  Ispadanje kose

 Crvena boja mokraće

 Vrućica (povišena temperatura)  Glavobolja

 Zimica

Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)

 Usporeni ili ubrzani rad srca, nepravilni otkucaji srca/puls, zatajenje srca  Upala vene, oticanje (upala) vene zbog krvnog ugruška

 Krvarenje iz crijeva, bol u trbuhu  Povišene razine jetrenih enzima  Osip, svrbež

 Krvarenja

 Preosjetljivost ozračene kože

Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)

         

Infekcija krvi, bakterije u krvi

Drugi rak krvi (npr. akutna mijeloična leukemija (AML) ili mijelodisplastični sindrom (MDS)) Bolni zglobovi zbog povišene razine mokraćne kiseline u krvi (giht ili urični artritis)

Promjene u EKG-u Šok

Upala jednjaka, upala debelog crijeva Tamnjenje kože i noktiju Prekomjeran gubitak tjelesne tekućine

Širenje bakterijske infekcije ispod površine kože i oštećenje tkiva

Srčani udar

 Koprivnjača (urtikarija)

Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)  Moždani udar

Vrlo rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10000 osoba)  Ozbiljne alergijske reakcije

 Upala vezivne opne koja obavija srce (perikarda), poremećaj električnog sustava srca  Slabije izražena ulceracija želučane sluznice

 Trnci, crvenilo, ljuštenje kože, oticanje ili male ranice na dlanovima ili stopalima (tzv. sindrom šaka-stopalo)

 Upala srčanog mišića

 Stvaranje ugruška u krvi (tromboembolija)  Navala vrućine

Nuspojave s nepoznatom učestalošću (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)  Promjene odreĎenih kemijskih tvari u krvi

 Abnormalno niske razine svih krvnih stanica koje se proizvode u koštanoj srži  Lokalne reakcije kože

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti Vašeg liječnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na bočici iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Rekonstituirana otopina je kemijski stabilna najmanje tijekom 48 sati ako se čuva na temperaturi od 2-8°C, a tijekom 24 sata ako se čuva na sobnoj temperaturi (20°C-25°C).

S mikrobiološkog stajališta, pripremljena otopina se treba odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti pohrane nakon pripreme otopine odgovornost su onog tko lijek priprema. Taj period ne smije biti duži od 24 sata ukoliko se otopina čuva na temperaturi 2-8°C, osim ako se priprema u kontroliranim i aseptičkim uvjetima.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša

Što Zavedos sadrži?

Prašak za otopinu za injekciju sadrži 10 mg idarubicinklorida. Pomoćne tvari: laktoza hidrat.

Kako Zavedos izgleda i sadržaj pakiranja?

Zavedos 10 mg prašak za otopinu za injekciju je dostupan u pakiranju koje sadrži staklenu bočicu s gumenim čepom (jedna bočica), u kutiji.

1 bočica sadrži 10 mg narančasto-crvenog praška.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja Pfizer Croatia d.o.o. Slavonska avenija 6 10000 Zagreb

ProizvoĎač

Latina Pharma S.p.A. Via Murillo, 7

04013 Sermoneta (LT) Italija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u ožujku 2024.

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim djelatnicima

Zavedos 10 mg prašak za otopinu za injekciju idarubicinklorid

Preporuke u svrhu zaštite zbog toksične prirode tvari: − s lijekom smije rukovati jedino stručno osoblje − trudnice ne smiju raditi s ovim lijekom

− osoblje koje rukuje s idarubicinom mora nositi zaštitnu odjeću: zaštitne naočale, kute te gumene rukavice i maske za jednokratnu uporabu.

− svi predmeti koji su korišteni za primjenu ili čišćenje, uključujući rukavice moraju se odložiti u vrećice za visoko-rizični otpadni materijal i spaliti na visokoj temperaturi.

− razrijeĎena otopina je hipotonična i preporučeni način primjene lijeka je dolje opisan.

Injekcija od 10 mg: pripremiti s 10 ml vode za injekcije da se dobije otopina za iv. injekciju koncentracije 1mg/ml.

Rekonstituirana otopina je bistra crveno-naranančasta otopina, bez vidljivih stranih primjesa.

Intravenska primjena:

Zavedos, u razrijeĎenoj otopini, se primjenjuje isključivo intravenski.

Mora se primjenjivati polagano tijekom 5-10 minuta putem sustava intravenske infuzije s 0,9 % natrijevim kloridom. Primjena injekcije na direktan potisak se ne preporučuje zbog rizika od ekstravazacije, do koje može doći čak i kod adekvatne aspiracije krvi putem igle.

Prolivena ili otopina koja je iscurila, čiste se razrijeĎenom otopinom natrij hipoklorita (1% aktivnog

klora), prvenstveno nanošenjem otopine, a zatim vodom.

Sav pribor korišten za čišćenje mora se uništiti na prethodno opisan način. U slučaju kontakta lijeka s kožom ili očima potrebno je odmah to mjesto isprati većim količinama vode ili otopinom natrijevog bikarbonata i osigurati medicinski nadzor.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.