Velafax 75 mg tablete

Velafax tablete indicirane su za liječenje velikog depresivnog poremećaja i za prevenciju ponavljajućeg depresivnog poremećaja u odraslih osoba.

Doziranje

Preporučena početna doza je 75 mg dnevno, podijeljeno u dvije doze (37,5 mg dva puta dnevno). Ako bolesnici ne pokazuju odgovor na početnu dozu od 75 mg dnevno, doza se moţe povećati do maksimalne dnevne doze od 375 mg. Povećanje doze se mora provoditi u razmacima od 2 tjedna ili više.

Ako je klinički indicirano zbog teţine simptoma, povećanje doze se moţe provesti u kraćim razmacima, ali ne češće od svaka 4 dana.

Zbog rizika od nastanka nuspojava ovisnih o dozi, povećavanje doze se moţe učiniti tek nakon kliničke procjene (vidjeti dio 4.4.). Potrebno je primijeniti najniţu učinkovitu dozu odrţavanja.

Bolesnike je potrebno liječiti odgovarajući period, obično nekoliko mjeseci ili duţe. Liječenje je potrebno redovito procjenjivati za svakog individualnog bolesnika. Dugotrajno liječenje takoĎer moţe biti prikladno za prevenciju ponavljajućeg depresivnog poremećaja. U većini slučajeva, preporučena doza u prevenciji ponavljajućeg depresivnog poremećaja je ista kao i za liječenje trenutne epizode.

Antidepresivne lijekove je potrebno primjenjivati tijekom najmanje šest mjeseci od nastupa remisije.

Simptomi ustezanja nakon prekida terapije

Treba izbjegavati nagli prekid liječenja venlafaksinom. Kod prekida terapije venlafaksinom preporuča

6049264105247se postupno smanjenje doze kroz najmanje jedan do dva tjedna kako bi se smanjio rizik od pojave

simptoma ustezanja nakon prekida terapije (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.). MeĎutim, vremensko razdoblje potrebno za postupno smanjivanje doze i količina smanjenja doze mogu ovisiti o dozi, trajanju terapije i pojedinom bolesniku. U nekih bolesnika prekid će se moţda morati odvijati vrlo postupno, tijekom nekoliko mjeseci ili duţe. U slučaju da pri smanjenju doze ili prekidu liječenja nastanu simptomi nepodnošljivi za bolesnika, treba razmotriti povratak na prethodno doziranje. Smanjenje doze moţe se nastaviti, ali sporije nego prvi puta.

Posebne populacije

Starije osobe

Nije potrebno prilagoĎavanje doze u starijih osoba samo na temelju dobi. MeĎutim, potreban je oprez u liječenju starijih osoba zbog mogućeg oštećenja funkcije bubrega te promjena u osjetljivosti i afinitetu neurotransmitera koje se mogu javiti u starijoj dobi. Uvijek treba primijeniti najniţu učinkovitu dozu te paţljivo pratiti bolesnika u slučaju povećavanja doze.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Iako dozu nije potrebno prilagoĎavati u bolesnika kod kojih je glomerularna filtracija 30-70 ml/min, potreban je oprez.

U bolesnika koji su na hemodijalizi te kod onih s teškim oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 30 ml/min), potrebno je smanjiti dozu lijeka za 50%. MeĎutim, moţe biti potrebna individualna prilagodba doze zbog inter-individualne varijabilnosti u klirensu.

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

U bolesnika s blagim i umjerenim oštećenjem funkcije jetre, općenito je potrebno razmotriti smanjivanje doze za 50%. MeĎutim, moţe biti potrebna individualna prilagodba doze zbog inter-individualne varijabilnosti u klirensu.

Podaci o primjeni venlafaksina u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre su ograničeni. Stoga je potreban oprez pri primjeni lijeka, a potrebno je razmotriti i smanjenje doze za više od 50%. TakoĎer je potrebno procijeniti odnos koristi i rizika liječenja bolesnika s teškim oštećenjem jetre.

Pedijatrijska populacija

Ne preporučuje se primjena venlafaksina u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina.

Kontrolirana klinička ispitivanja provedena u djece i adolescenata s velikim depresivnim poremećajem nisu dokazala djelotvornost venlafaksina niti podrţala njegovu primjenu u liječenju tih bolesnika (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.).

Djelotvornost i sigurnost uporabe venlafaksina u drugim indikacijama u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina nije utvrĎena.

Način primjene

Za primjenu kroz usta.

Preporuča se uzimati Velafax tablete uz jelo, u pribliţno isto vrijeme svaki dan. Tabletu treba progutati cijelu s tekućinom.

Bolesnici koji se liječe venlafaksinom u obliku tableta s trenutnim oslobaĎanjem mogu prijeći na venlafaksin u obliku kapsula s produljenim oslobaĎanjem uz najbliţu ekvivalentnu dnevnu dozu. Na primjer, terapija venlafaksin tabletama s trenutnim oslobaĎanjem 37,5 mg dva puta dnevno moţe se zamijeniti s venlafaksin kapsulama s produljenim oslobaĎanjem 75 mg jednom dnevno. Moţe biti potrebna individualna prilagodba doze.

 preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

 istodobna primjena venlafaksina s ireverzibilnim inhibitorima monoaminooksidaze (MAO inhibitori) je kontraindicirana jer moţe izazvati serotoninski sindrom sa sljedećim simptomima:

agitacija, tremor i hipertermija. Primjena venlafaksina moţe započeti najranije 14 dana nakon prekida liječenja ireverzibilnim MAO inhibitorima.

Primjena venlafaksina se mora prekinuti najmanje 7 dana prije početka liječenja ireverzibilnim MAO inhibitorima (vidjeti dijelove 4.4. i 4.5.).

Predoziranje

Bolesnike treba savjetovati da ne piju alkohol, uzimajući u obzir njegov utjecaj na središnji ţivčani sustav (SŢS) i mogućnost kliničkog pogoršanja psihijatrijskih stanja, te mogućnost štetnih interakcija s venlafaksinom, uključujući učinke depresije SŢS-a (dio 4.5). Predoziranje venlafaksinom prijavljivalo se uglavnom u kombinaciji s alkoholom i/ili drugim lijekovima, uključujući i slučajeve sa smrtnim ishodom (dio 4.9).

Kako bi se smanjio rizik od predoziranja, venlafaksin treba propisati u najmanjoj količini sukladnoj dobrom zbrinjavanju bolesnika (vidjeti dio 4.9).

Suicid/suicidalne misli ili kliničko pogoršanje

Depresiju prati povećani rizik pojave suicidalnih misli, samoranjavanja i samoubojstva (dogaĎaja povezanih sa samoubojstvom). Taj rizik postoji sve dok ne doĎe do značajne remisije bolesti. S obzirom da se poboljšanje kliničkog stanja moţe očitovati tek nakon prvih nekoliko ili više tjedana liječenja, bolesnike treba pomno pratiti do takvog poboljšanja. Opće je kliničko iskustvo da se rizik od samoubojstva moţe povećati u ranim fazama oporavka.

Ostala psihijatrijska stanja u kojima se koristi venlafaksin takoĎer mogu biti povezana s povećanim rizikom od dogaĎaja vezanih uz suicid. Dodatno, ta stanja mogu biti komorbiditeti u bolesnika s velikim depresivnim poremećajem. Iste mjere opreza koje se provode kod liječenja bolesnika s velikim depresivnim poremećajem moraju se provoditi i pri liječenju bolesnika s drugim psihijatrijskim poremećajima.

Bolesnici sa suicidalnim dogaĎajima u anamnezi ili oni koji prije liječenja u većoj mjeri iskazuju suicidalne misli, više su izloţeni opasnosti pojave suicidalnih misli ili pokušaja suicida pa ih je potrebno paţljivo nadzirati za vrijeme liječenja. Meta analiza placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja primjene antidepresivnih lijekova u odraslih bolesnika s psihijatrijskim poremećajima, pokazala je povećani rizik za suicidalno ponašanje povezano s uzimanjem antidepresiva u usporedbi s uzimanjem placeba u bolesnika mlaĎih od 25 godina.

Potrebno je paţljivo praćenje bolesnika tijekom liječenja, pogotovo onih s visokim rizikom i to osobito u ranom stadiju liječenja i kod promjene doziranja. Bolesnike (i njegovatelje bolesnika) treba upozoriti da obrate pozornost na bilo kakvo kliničko pogoršanje, suicidalno ponašanje, suicidalne misli i neuobičajene promjene ponašanja, te da u slučaju prisutnosti navedenih simptoma odmah potraţe pomoć liječnika.

Serotoninski sindrom

Kao i kod primjene drugih serotoninergičkih lijekova, serotoninski sindrom, potencijalno smrtonosno stanje, moţe se javiti pri liječenju venlafaksinom, posebno u slučaju njegove istodobne primjene s drugim tvarima koje utječu na serotoninergički sustav neurotransmisije (uključujući triptane, selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina [engl. selective serotonin reuptake inhibitors, SSRI], inhibitore ponovne pohrane serotonina – noradrenalina [engl. serotonin–norepinephrine reuptake inhibitors, SNRI], tricikličke antidepresive, amfetamine, litij, sibutramin, gospinu travu (Hypericum perforatum), opioide (kao npr. buprenorfin, fentanil i njegove analoge, tramadol, dekstrometorfan, tapentadol, petidin, metadon i pentazocin), s lijekovima koji utječu na metabolizam serotonina (poput npr. inhibitora monoaminooksidaze (MAO) kao što je metilensko modrilo), s prekursorima serotonina (poput dodataka prehrani koji sadrţe triptofan), ili antipsihoticima ili drugim antagonistima dopamina (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.).

Simptomi serotoninskog sindroma mogu uključivati promjene u mentalnom statusu (agitacija, halucinacije, koma), nestabilnost autonomnog vegetativnog sustava (tahikardija, nestabilni krvni tlak, hipertermija), neuromuskularna odstupanja (hiperrefleksija, nekoordinacija) i/ili gastrointestinalne simptome (mučnina, povraćanje, proljev). Najteţi oblik serotoninskog sindroma moţe sličiti neuroleptičkom malignom sindromu koji uključuje hipertermiju, ukočenost mišića, nestabilnost autonomnog vegetativnog sustava s mogućim brzim promjenama vitalnih znakova i mentalnog statusa. 60492649817100

Ako se na temelju kliničke procjene ipak odluči istodobno primijeniti venlafaksin s drugim lijekovima koji utječu na serotoninergički i/ili dopaminergički sustav neurotransmisije, preporučuje se paţljivo praćenje bolesnika osobito pri uvoĎenju terapije i povećanju doze.

Ne preporučuje se istodobna uporaba venlafaksina s prekursorima serotonina (poput dodataka prehrani koji sadrţe triptofan).

Glaukom uskog kuta

Zabiljeţena je pojava midrijaze pri primjeni venlafaksina, stoga bolesnike s povišenim intraokularnim tlakom ili s rizikom od akutnog glaukoma uskog kuta (glaukoma zatvorenog kuta) treba paţljivo pratiti.

Krvni tlak

O dozi ovisno povišenje krvnog tlaka je često prijavljeno u bolesnika koji uzimaju venlafaksin. U postmarketinškom praćenju zabiljeţeni su slučajevi ozbiljnijeg porasta krvnog tlaka koji su zahtijevali hitno liječenje. Svi bolesnici bi trebali biti paţljivo pregledani kako bi se detektirao visoki krvni tlak, a već postojeću hipertenziju treba kontrolirati prije početka liječenja venlafaksinom. Krvni tlak je potrebno povremeno kontrolirati, a osobito nakon što se započne liječenje venlafaksinom kao i pri svakom povećanju doze. Oprez je potreban u bolesnika kod kojih se postojeća stanja mogu pogoršati porastom krvnog tlaka, kao na primjer u bolesnika s oslabljenom funkcijom srca.

Srčana frekvencija

Povećanje srčane frekvencije moţe se javiti osobito pri uzimanju većih doza. Oprez je potreban u bolesnika čije se postojeće stanje moţe pogoršati zbog povećanja srčane frekvencije.

Bolesti srca i rizik od aritmije

Primjena venlafaksina nije ispitivana u bolesnika s nedavnim infarktom miokarda ili nestabilnom bolesti srca. Stoga se venlafaksin kod takvih bolesnika mora primjenjivati s oprezom.

Nakon stavljanja lijeka u promet opisani su slučajevi produljenja QTc intervala, „Torsade de Pointes“ (TdP), ventrikularne tahikardije i fatalne srčane aritmije pri primjeni venlafaksina, posebno kod predoziranja ili u bolesnika kod kojih su prisutni drugi rizični faktori koji mogu utjecati na produljenje QTc intervala/TdP. Omjer koristi i rizika se mora razmotriti prije propisivanja venlafaksina bolesnicima s povećanim rizikom za nastanak ozbiljnih srčanih aritmija ili produljenja QTc intervala (vidjeti dio 5.1).

Konvulzije

Kod primjene venlafaksina moţe doći do pojave konvulzija. Kao i ostale antidepresive, venlafaksin se mora uvoditi s oprezom u bolesnika s konvulzijama u anamnezi te se takve bolesnike mora paţljivo nadzirati. U slučaju pojave konvulzija terapija se mora prekinuti.

Hiponatrijemija

Tijekom terapije venlafaksinom, mogu se pojaviti slučajevi hiponatrijemije i/ili sindroma pretjerane sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH, engl. Syndrome of Inappropriate Antidiuretic Hormone). Takva stanja se obično javljaju u bolesnika sa smanjenim volumenom tekućine ili dehidriranih bolesnika. Stoga je potreban oprez u bolesnika s povećanim rizikom od hiponatrijemije, kao što su: starije osobe, bolesnici na terapiji diureticima te bolesnici koji iz nekog razloga imaju smanjen

volumen tekućine.

Abnormalno krvarenje

4

Lijekovi koji inhibiraju ponovnu pohranu serotonina mogu dovesti do smanjene funkcije trombocita. Krvarenja povezana s primjenom SSRI i SNRI su se javila u obliku modrica, hematoma, krvarenja iz nosa, petehija te gastrointestinalnog i po ţivot opasnog krvarenja. SSRI/SNRI, uključujući i venlafaksin, mogu povećati rizik od postpartalnog krvarenja (vidjeti dijelove 4.6 i 4.8). Rizik od krvarenja moţe biti povećan u bolesnika koji uzimaju venlafaksin. Kao i kod drugih inhibitora ponovne pohrane serotonina, venlafaksin se mora koristiti s oprezom u bolesnika sa sklonošću krvarenju, uključujući bolesnike koji uzimaju antikoagulanse i inhibitore trombocita.

Serumski kolesterol

U placebo kontroliranim kliničkim ispitivanjima zabiljeţen je klinički značajan porast serumskog kolesterola u 5,3% bolesnika liječenih venlafaksinom u odnosu na 0,0% bolesnika koji su primali placebo tijekom najmanje 3 mjeseca. Mjerenja kolesterola u serumu treba redovito provoditi u slučajevima dugotrajne terapije venlafaksinom.

Istodobna primjena s lijekovima za smanjenje tjelesne teţine

Sigurnost i djelotvornost liječenja venlafaksinom u kombinaciji s lijekovima za sniţenje tjelesne teţine, uključujući fentermin, nije utvrĎena. Istodobna primjena venlafaksina i lijekova za sniţenje tjelesne teţine se ne preporučuje. Venlafaksin nije indiciran za smanjenje tjelesne teţine, kao monoterapija, niti kao kombinirana terapija.

Manija/hipomanija

Manija/hipomanija se moţe javiti kod malog djela bolesnika s poremećajima raspoloţenja koji su uzimali antidepresive, uključujući i venlafaksin. Kao i kod svih antidepresiva, venlafaksin treba s oprezom koristiti u bolesnika s anamnezom bipolarnog poremećaja ili s bipolarnim poremećajem u obiteljskoj anamnezi.

Agresija

Pojava agresije zabiljeţena je u malog broja bolesnika koji su liječeni antidepresivima, uključujući venlafaksin. Ova pojava zabiljeţena je osobito u vrijeme započinjanja terapije, promjene doziranja te prestanka terapije.

Kao i ostali antidepresivi, venlafaksin se mora primjenjivati s oprezom u bolesnika koji u anamnezi imaju podatak o agresivnom ponašanju.

Prekid liječenja venlafaksinom

Poznato je da se učinci prekida liječenja javljaju kod antidepresiva, a ponekad ti učinci mogu biti dugotrajni i ozbiljni. U bolesnika su tijekom promjena reţima doziranja venlafaksina, uključujući i tijekom prekida liječenja, primijećeni samoubojstva/suicidalne misli i agresija. Stoga bolesnike treba paţljivo nadzirati kada se smanjuje doza ili tijekom prekida liječenja (vidjeti gore u dijelu 4.4. Suicid/suicidalne misli ili kliničko pogoršanje i Agresija). Simptomi ustezanja nakon prestanka uzimanja lijeka su uobičajeni, naročito ako je prekid nastupio naglo (vidjeti dio 4.8.). U kliničkim ispitivanjima, nuspojave vezane uz prestanak liječenja (tijekom i nakon postupnog sniţavanja doze) javile su se u oko 31% bolesnika liječenih venlafaksinom i oko 17% bolesnika na placebu.

Rizik pojave simptoma ustezanja ovisi o različitim čimbenicima, uključujući trajanje liječenja, dozu i stopu smanjenja doze. Najčešće prijavljeni simptomi ustezanja su: omaglica, poremećaji osjeta (uključujući parestezije), poremećaji sna (uključujući nesanicu i intenzivne snove), agitacija ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor, glavobolja, smetnje vida i hipertenzija. Uobičajeno su ti simptomi blagi do umjereni, no ipak, u nekih bolesnika mogu biti i teški. Obično nastaju u prvih nekoliko dana nakon prestanka terapije, ali bilo je rijetkih prijava takvih simptoma i u bolesnika koji su slučajno propustili uzeti dozu lijeka. Najčešće su ti simptomi samo-ograničavajući i nestaju unutar 2 tjedna, iako u nekih osoba mogu trajati i duţe (2-3 mjeseca ili više). Zato se preporuča da se prilikom prestanka liječenja doza postupno smanjuje kroz nekoliko tjedana ili mjeseci, ovisno o potrebama bolesnika (vidjeti dio 4.2.). U nekih bolesnika prekid liječenja moţe trajati više mjeseci ili dulje.

Akatizija/psihomotorni nemir

Upotreba venlafaksina se povezuje s nastankom akatizije koju karakterizira subjektivno neugodan ili uznemirujući nemir praćen potrebom za čestim kretanjem uz nemogućnost mirnog sjedenja ili stajanja na mjestu. Ovaj nemir se najčešće javlja unutar prvih par tjedana liječenja. U bolesnika kod kojih doĎe do razvoja ovih simptoma, povećavanje doze moţe biti štetno.

Poremećaj seksualne funkcije

Inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI-ovi) mogu uzrokovati simptome poremećaja seksualne funkcije (vidjeti dio 4.8). Postoje izvješća o dugotrajnom poremećaju seksualne funkcije gdje su se simptomi nastavili unatoč prestanku liječenja SNRI-om.

Suha usta

Pojava suhoće u ustima opisana je u 10% bolesnika koji su uzimali venlafaksin. Ova pojava moţe povećati rizik od nastanka karijesa, stoga je potrebno bolesnike upozoriti na odrţavanje higijene zubi i usne šupljine.

Dijabetes

Liječenje selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina ili venlafaksinom u bolesnika koji boluju od dijabetesa moţe poremetiti kontrolu glikemije. Moţda će biti potrebno prilagoditi dozu inzulina i/ili oralnih antidijabetika.

Interakcije lijeka s laboratorijskim testom

Zabiljeţeni su laţno pozitivni rezultati imuno testova probira za fenciklidin i amfetamin u uzorku urina bolesnika koji uzimaju venlafaksin. To je zbog nedostatka specifičnosti testova probira. Laţno pozitivni rezultati testova mogu se očekivati i nekoliko dana nakon prekida liječenja venlafaksinom. Potvrdni testovi, poput plinske kromatografije/masene spektrometrije, mogu razlikovati venlafaksin od fenciklidina i amfetamina.

Pedijatrijska populacija

Venlafaksin se ne smije primjenjivati u liječenju djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina. Suicidalno ponašanje (pokušaj suicida i suicidalne misli) kao i neprijateljstvo (izraţena agresivnost, protivljenje i bijes) češće je uočeno u kliničkim ispitivanjima kod djece i adolescenata koji su dobivali antidepresive u odnosu na djecu i adolescente koji su dobivali placebo. Ako liječnik, temeljem kliničke procjene, ipak odluči primijeniti venlafaksin, bolesnika je potrebno paţljivo nadzirati kako bi se na vrijeme uočila eventualna pojava suicidalnih simptoma. Dodatno, nema podataka o sigurnosti dugotrajne primjene venlafaksina u djece i adolescenata u pogledu rasta, sazrijevanja te razvoja kognitivnih funkcija i ponašanja.

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrţi manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Inhibitori monoaminooksidaze (MAO inhibitori)

Ireverzibilni neselektivni inhibitori monoaminooksidaza

Venlafaksin se ne smije primjenjivati u kombinaciji s ireverzibilnim, neselektivnim inhibitorima MAO, a interval izmeĎu prekida terapije s inhibitorima MAO i početka terapije s venlafaksinom treba biti najmanje 14 dana. Terapija inhibitorima MAO moţe započeti najranije 7 dana nakon prekida terapije venlafaksinom (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Reverzibilni selektivni MAO-A inhibitori (moklobemid)

Zbog rizika od serotoninskog sindroma, ne preporučuje se kombinacija venlafaksina s reverzibilnim i selektivnim MAO inhibitorima, poput moklobemida. Nakon liječenja reverzibilnim MAO inhibitorima, moţe se napraviti i razmak kraći od 14 dana prije uvoĎenja terapije venlafaksinom. Preporučuje se prekinuti terapiju venlafaksinom najmanje 7 dana prije početka terapije reverzibilnim MAO inhibitorima (vidjeti dio 4.4.).

6049264105393

Reverzibilni neselektivni MAO inhibitori (linezolid)

Antibiotik linezolid je slabo reverzibilan i neselektivan MAO inhibitor te se ne smije davati bolesnicima koji se liječe venlafaksinom (vidjeti dio 4.4.).

Teške nuspojave zabiljeţene su u bolesnika koji su nedavno prekinuli terapiju MAO inhibitorom i započeli terapiju venlafaksinom ili koji su upravo prekinuli terapiju venlafaksinom prije uvoĎenja MAO inhibitora. Te su nuspojave uključivale tremor, mioklonus, dijaforezu, mučninu, povraćanje, crvenilo uz osjećaj vrućine, omaglicu i hipertermiju sa simptomima nalik neuroleptičkom malignom sindromu te napadaje i smrt.

Serotoninski sindrom

Kao i kod primjene drugih serotoninergičkih lijekova, serotoninski sindrom, potencijalno smrtonosno stanje, moţe se javiti i tijekom liječenja venlafaksinom, posebno u slučaju njegove istodobne primjene s drugim tvarima koje utječu na serotoninergički sustav neurotransmisije (uključujući triptane, selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina, inhibitore ponovne pohrane serotonina – noradrenalina, tricikličke antidepresive, amfetamine, litij, sibutramin, gospinu travu (Hypericum perforatum), opioide (kao npr. buprenorfin, fentanil i njegove analoge, tramadol, dekstrometorfan, tapentadol, petidin, metadon i pentazocin), s lijekovima koji utječu na metabolizam serotonina (poput npr. inhibitora monoaminooksidaze (MAO) kao što je metilensko modrilo), s prekursorima serotonina (poput dodataka prehrani koji sadrţe triptofan), ili antipsihoticima ili drugim antagonistima dopamina (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Ako je klinički opravdano istodobno liječenje venlafaksinom i odreĎenim selektivnim inhibitorom ponovne pohrane serotonina ili inhibitorom ponovne pohrane serotonina-noradrenalina, odnosno agonistom receptora serotonina (triptan), savjetuje se paţljivo praćenje bolesnika, posebno pri uvoĎenju terapije i povećanju doze. Ne preporučuje se istodobna primjena venlafaksina i prekursora serotonina, poput dodataka prehrani koji sadrţe triptofan (vidjeti dio 4.4.).

Tvari koje djeluju na središnji ţivčani sustav (SŢS)

Rizik primjene venlafaksina u kombinaciji s drugim tvarima koje djeluju na SŢS nije sustavno procijenjen. Stoga se preporučuje oprez pri primjeni venlafaksina u kombinaciji s drugim tvarima koje djeluju na SŢS.

Etanol

Bolesnike treba savjetovati da ne piju alkohol, uzimajući u obzir njegov utjecaj na SŢS i mogućnost kliničkog pogoršanja psihijatrijskih stanja te mogućnost štetnih interakcija s venlafaksinom, uključujući učinke depresije SŢS-a.

Lijekovi koji produljuju QT interval

Rizik od QTc prolongacije i/ili ventrikularne aritmije (npr. TdP) je povećan pri istodobnoj primjeni s drugim lijekovima koji produljuju QTc interval. Istodobnu primjenu takvih lijekova potrebno je izbjegavati (vidjeti dio 4.4.).

Primjeri takvih lijekova su:

 Ia i III razred antiaritmika (npr. kinidin, amiodaron, sotalol, dofetilid)  neki antipsihotici (npr. tioridazin)

 neki makrolidi (npr. eritromicin)  neki antihistaminici

 neki kinolonski antibiotici (npr. moksifloksacin).

Ovaj popis nije sveobuhvatan te i druge lijekove poznate po izazivanju produljenja QT intervala treba izbjegavati.

Učinak drugih lijekova na venlafaksin

Ketokonazol (inhibitor CYP3A4)

Farmakokinetičko ispitivanje s ketokonazolom, u CYP2D6 brzih i sporih metabolizatora, rezultiralo je

604926454688H A L većim površinama ispod krivulje (AUC) venlafaksina (70% u ispitanika sporih metabolizatora i 21% u M E D 7 29 - 05 - 2024

ispitanika brzih metabolizatora) i O-desmetilvenlafaksina (33% u ispitanika sporih metabolizatora i 23% u ispitanika brzih metabolizatora) nakon primjene ketokonazola. Istodobna primjena inhibitora CYP3A4 (npr. atazanavira, klaritromicina, indinavira, itrakonazola, vorikonazola, posakonazola, ketokonazola, nelfinavira, ritonavira, sakvinavira, telitromicina) i venlafaksina moţe povećati razine venlafaksina i O-desmetilvenlafaksina. Stoga se savjetuje oprez kod bolesnika koji istodobno uzimaju neki inhibitor CYP3A4 i venlafaksin.

Učinak venlafaksina na druge lijekove

Litij

Pri istodobnoj primjeni venlafaksina i litija moţe doći do pojave serotoninskog sindroma (vidjeti dio "Serotoninski sindrom").

Imipramin

Venlafaksin nije pokazao učinak na farmakokinetiku imipramina i njegovog metabolita 2-OH-imipramina. Pri primjeni dnevne doze od 75 mg do 150 mg venlafaksina, uočen je o dozi ovisan porast površine ispod krivulje (AUC) 2-OH-desipramina za 2,5 do 4,5 puta. Imipramin nije utjecao na farmakokinetiku venlafaksina i O-desmetilvenlafaksina. Klinički značaj ove interakcije nije poznat. Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni venlafaksina i imipramina.

Haloperidol

Farmakokinetičko ispitivanje s haloperidolom rezultiralo je s 42% smanjenim ukupnim oralnim klirensom, porastom vrijednosti AUC od 70% i porastom Cmax haloperidola za 88%, bez promjene poluvremena eliminacije za haloperidol. Ovo je potrebno uzeti u obzir u bolesnika koji su istodobno liječeni venlafaksinom i haloperidolom. Klinički značaj ove interakcije nije poznat.

Diazepam

Venlafaksin nema učinka na farmakokinetiku i farmakodinamiku diazepama i njegovog aktivnog metabolita, desmetildiazepama. Ne čini se da diazepam utječe na farmakokinetiku venlafaksina i O-desmetilvenlafaksina. Nije poznato postoje li farmakokinetičke i/ili farmakodinamičke interakcije s drugim benzodiazepinima.

Risperidon

Venlafaksin je povećao površinu ispod krivulje (AUC) risperidona za oko 50%, ali nije značajnije promijenio farmakokinetički profil ukupne djelatne tvari (risperidon plus 9-hidroksirisperidon). Klinički značaj ove interakcije nije poznat.

Metoprolol

U ispitivanju farmakokinetičkih interakcija pri istodobnoj primjeni venlafaksina i metoprolola, u zdravih dobrovoljaca, došlo je do porasta koncentracija metoprolola u plazmi za oko 30-40%, bez promjene koncentracija u plazmi njegovog aktivnog metabolita, α-hidroksimetoprolola. Klinički značaj ove interakcije u hipertenzivnih bolesnika nije poznat. Metoprolol nije promijenio farmakokinetički profil venlafaksina ili njegovog aktivnog metabolita O-desmetilvenlafaksina. Prilikom istodobne primjene venlafaksina i metoprolola, nuţan je oprez.

Indinavir

Farmakokinetičko ispitivanje indinavira i venlafaksina pokazalo je 28% smanjenje AUC-a i 36% smanjenje Cmax indinavira. Indinavir nije utjecao na farmakokinetiku venlafaksina i O-desmetilvenlafaksina. Klinički značaj ove interakcije nije poznat.

Lijekovi koji se metaboliziraju citokromom P450

In vivo ispitivanja su pokazala da je venlafaksin slab inhibitor CYP2D6. Venlafaksin ne inhibira CYP3A4 (alprazolam i karbamazepin), CYP1A2 (kofein) i CYP2C9 (tolbutamid) ili CYP2C19 (diazepam) in vivo.

Oralni kontraceptivi

Zabiljeţeni su slučajevi neţeljenih trudnoća kod ţena koje su uzimale oralne kontraceptive istodobno s venlafaksinom. Nema jasnih dokaza da su te trudnoće bile posljedica interakcije lijeka s venlafaksinom. Nije provedeno ispitivanje interakcija hormonskih kontraceptiva i venlafaksina. 60492649817100

Trudnoća

Nema dostatnih podataka o primjeni venlafaksina kod trudnica.

Ispitivanja na ţivotinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3.). Nije poznat potencijalni rizik za ljude. Venlafaksin se ne smije davati trudnicama, osim u slučaju kad je očekivana korist za majku veća od potencijalnog rizika za dijete.

Kao i prilikom primjene drugih inhibitora ponovne pohrane serotonina (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina/inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina), u novoroĎenčadi se mogu javiti simptomi ustezanja ako se venlafaksin primjenjuje do neposredno prije poroda ili sve do poroda. Kod odreĎenog su se broja novoroĎenčadi, izloţenih venlafaksinu krajem trećeg tromjesečja trudnoće, razvile komplikacije koje su zahtijevale nazogastrično hranjenje, respiratornu potporu ili produljenu hospitalizaciju. Takve se komplikacije mogu javiti odmah nakon poroda.

Epidemiološki podaci pokazuju da primjena selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina u trudnoći, a posebno u kasnoj trudnoći, moţe povećati rizik od perzistirajuće plućne hipertenzije novoroĎenčeta. Iako nisu provedena ispitivanja o povezanosti perzistirajuće plućne hipertenzije novoroĎenčeta i terapije inhibitorima ponovne pohrane serotonina i noradrenalina, taj se potencijalni rizik ne moţe isključiti za venlafaksin uzimajući u obzir mehanizam njegovog djelovanja (inhibicija ponovne pohrane serotonina).

Sljedeći su simptomi zabiljeţeni u novoroĎenčadi čije su majke uzimale selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina/inhibitore ponovne pohrane serotonina i noradrenalina u kasnoj trudnoći: razdraţljivost, tremor, hipotonija, stalno plakanje i teškoće pri sisanju ili spavanju. Ti simptomi mogu biti zbog serotoninergičkih učinaka ili simptoma izloţenosti lijeku. U većini su slučajeva komplikacije primijećene odmah ili unutar 24 sata od poroda.

Opservacijski podaci upućuju na povećan rizik (manje nego dvostruk) od postpartalnog krvarenja nakon izloţenosti SSRI-ju/SNRI-ju tijekom mjeseca koji prethodi porodu (vidjeti dijelove 4.4, 4.8).

Dojenje

Venlafaksin i njegov aktivni metabolit O-desmetilvenlafaksin izlučuju se u majčino mlijeko. Nakon stavljanja lijeka u promet zabiljeţeni su sljedeći simptomi u odreĎenom broju dojenčadi: plakanje, razdraţljivost i poremećaj rasporeda spavanja. Simptomi koji odgovaraju simptomima ustezanja po prestanku primjene venlafaksina zabiljeţeni su i nakon prestanka dojenja. Budući da se ne moţe isključiti rizik za dojenče, treba donijeti odluku o nastavku/prestanku dojenja ili nastavku/prestanku uzimanja venlafaksina, pritom uzimajući u obzir koristi od dojenja za dijete i koristi od primjene venlafaksina za majku.

Plodnost

U ispitivanju u kojem su i muţjaci i ţenke štakora bili izloţeni O-desmetilvenlafaksinu, uočena je smanjena plodnost. Vaţnost ovog zaključka za ljude nije poznata (vidjeti dio 5.3).

Svaki psihoaktivni lijek moţe umanjiti sposobnost prosuĎivanja, razmišljanja ili motoričkih vještina. Stoga bolesnike koji uzimaju venlafaksin treba upozoriti o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima

i rada sa strojevima.

Saţetak sigurnosnog profila

9

Nuspojave venlafaksina prijavljene s učestalošću vrlo često (>1/10) bile su: mučnina, suha usta, glavobolja i znojenje (uključujući noćno znojenje).

Tablični popis nuspojava

Nuspojave su u daljnjem tekstu razvrstane po organskim sustavima, učestalosti i u padajućem nizu prema ozbiljnosti unutar svake kategorije učestalosti.

Učestalost se definira na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i < 1/10); manje često (≥1/1000 i < 1/100); rijetko (≥1/10 000 i < 1/1000) te vrlo rijetko (< 1/10 000); nepoznato (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka).

179832-491490Smanjenje tjelesne teţine

*Nuspojave identificirane nakon stavljanja lijeka na trţište.

a Slučajevi razmišljanja o samoubojstvu i suicidalnog ponašanja zabiljeţeni su tijekom liječenja venlafaksinom ili ubrzo nakon prekida liječenja (vidjeti dio 4.4).

b Vidjeti dio 4.4.

c U kliničkim ispitivanjima incidencija glavobolje kod bolesnika koji su uzimali venlafaksin i bolesnika koji su uzimali placebo bila je slična.

** Ovaj je dogaĎaj prijavljen za terapijsku skupinu SSRI-ja/SNRI-ja (vidjeti dijelove 4.4, 4.6).

Prekid liječenja

Prekid liječenja venlafaksinom (posebno nagli prekid terapije) često dovodi do simptoma ustezanja. Najčešće zabiljeţene reakcije ustezanja su omaglica, poremećaji osjeta (uključujući paresteziju), poremećaji spavanja (uključujući nesanicu i intenzivne snove), agitacija ili anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor, vrtoglavica, glavobolja, sindrom nalik gripi, smetnje vida i hipertenzija. Općenito su simptomi koji se javljaju blagi do umjereni i samoograničavajući, iako u nekih bolesnika mogu biti teški i/ili trajati duţe vrijeme. Stoga se preporučuje postupno smanjenje doze lijeka kad liječenje više nije potrebno. MeĎutim, u nekih se bolesnika pojavila teška agresija i suicidalne ideje kada se doza smanjila ili tijekom prekida liječenja (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

Pedijatrijska populacija

Općenito, profil nuspojava venlafaksina je (u kliničkim ispitivanjima uz kontrolu placebom) u djece i adolescenata (u dobi od 6 do 17 godina) bio sličan onome u odraslih bolesnika. Kao i u odraslih bolesnika, zabiljeţen je smanjeni apetit, gubitak teţine, povišen krvni tlak i povišene vrijednosti kolesterola u serumu (vidjeti dio 4.4.).

U pedijatrijskim kliničkim ispitivanjima zabiljeţena su suicidalna razmišljanja, povećana učestalost neprijateljskog ponašanja, a posebno u slučaju velikog depresivnog poremećaja, i samoozljeĎivanja. U pedijatrijskih bolesnika posebno su zabiljeţene sljedeće nuspojave: abdominalna bol, agitacija, dispepsija, ekhimoze, epistaksa i mialgija.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5865241315132900988475152Nakon dobivanja odobrenja lijeka vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traţi da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

U postmarketinškom praćenju, predoziranja venlafaksinom zabiljeţena su najčešće u kombinaciji s alkoholom i/ili drugim lijekovima, uključujući i slučajeve sa smrtnim ishodom. Najčešće zabiljeţene pojave prilikom predoziranja su: tahikardija, promjene razine svijesti (od somnolencije do stanja kome), midrijaza, konvulzije i povraćanje. Ostale prijavljene pojave odnosile su se na promjene u EKG-u (npr. produţeni QT interval, blok grane, produljenje QRS intervala [vidjeti dio 5.1]), ventrikularnu tahikardiju, bradikardiju, hipotenziju, hipoglikemiju, vrtoglavicu i smrtne slučajeve. Simptomi teškog trovanja u odraslih se mogu pojaviti nakon uzimanja pribliţno 3 grama venlafaksina.

Prema rezultatima objavljenih retrospektivnih studija, rizik od smrtnog ishoda u slučaju predoziranja venlafaksinom veći je u odnosu na predoziranje antidepresivima iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI), ali manji nego kod predoziranja tricikličkim antidepresivima. Epidemiološka istraţivanja pokazala su da bolesnici liječeni venlafaksinom imaju veće opterećenje čimbenicima rizika od suicida u odnosu na bolesnike liječene antidepresivima iz skupine SSRI. Opseg u kojem se povećani rizik od smrtnih ishoda moţe pripisati toksičnosti venlafaksina kod predoziranja, a ne značajkama samih bolesnika liječenih venlafaksinom nije jasan.

Preporučeno liječenje

Teško trovanje moţe zahtijevati sloţene hitne postupke liječenja i praćenja. Zbog toga je u slučaju sumnje na predoziranje venlafaksinom preporučljivo obratiti se nacionalnom Centru za kontrolu otrovanja ili stručnjaku za otrovanja što je prije moguće.

Preporučuju se opće suportivne i simptomatske mjere; moraju se pratiti srčani ritam i vitalni znakovi. Kada postoji rizik od aspiracije, ne preporučuje se izazivanje povraćanja. Ispiranje ţeluca moţe biti indicirano ako se primjeni ubrzo nakon ingestije ili kod simptomatskih bolesnika. Primjena aktivnog ugljena takoĎer moţe ograničiti apsorpciju djelatne tvari. Forsirana diureza, dijaliza, hemoperfuzija i eksangvinotransfuzija (engl. exchange transfusion) vjerojatno neće biti od koristi. Nije poznat specifični antidot za venlafaksin.

Farmakoterapijska skupina: Psihoanaleptici; ostali antidepresivi ATK oznaka: N06AX16

Mehanizam djelovanja

Smatra se da je mehanizam antidepresivnog djelovanja venlafaksina u ljudi povezan s njegovom sposobnošću da potencira neurotransmitersku aktivnost u središnjem ţivčanom sustavu. Neklinička ispitivanja su pokazala da su venlafaksin i njegov glavni metabolit O-desmetilvenlafaksin (ODV) inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina. Venlafaksin takoĎer slabo inhibira ponovnu pohranu dopamina. Venlafaksin i njegov aktivni metabolit smanjuju β-adrenergički odgovor i nakon akutne (jednokratne doze) i nakon dugotrajne primjene. Venlafaksin i aktivni metabolit imaju vrlo sličan ukupni učinak na ponovnu pohranu neurotransmitera i vezanje na receptore.

Venlafaksin gotovo da nema afiniteta za alfa1-adrenergičke, muskarinske, kolinergičke ili H1-histaminergičke receptore u mozgu štakora in vitro. Farmakološko djelovanje na tim receptorima moţe biti povezano s različitim nuspojavama kod drugih antidepresiva, kao što su antikolinergički, sedativni i kardiovaskularni učinci.

Venlafaksin ne inhibira monoaminooksidazu (MAO).

In vitro ispitivanja su pokazala da venlafaksin gotovo i nema afinitet prema receptorima za opijate i benzodiazepine.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Epizode velikog depresivnog poremećaja

Djelotvornost venlafaksina u obliku s trenutnim oslobaĎanjem za liječenje epizoda velikog depresivnog poremećaja pokazana je u pet randomiziranih, dvostruko slijepih, placebom kontroliranih, kratkotrajnih ispitivanja trajanja od 4 do 6 tjedana pri dozama do 375 mg dnevno. Djelotvornost venlafaksina u obliku s produljenim oslobaĎanjem za liječenje epizoda velikog depresivnog poremećaja dokazana je u dva placebom kontrolirana, kratkotrajna ispitivanja trajanja 8 do 12 tjedana, koja su uključivala raspon doza od 75 do 225 mg dnevno.

U jednoj dugotrajnoj studiji, odrasli nehospitalizirani bolesnici, koji su postigli odgovor u 8-tjednom otvorenom ispitivanju venlafaksina s produljenim oslobaĎanjem (75, 150 ili 225 mg), randomizirani su da nastave primati istu terapiju ili placebo tijekom narednih 26 tjedana kako bi se pratila pojava relapsa.

U drugoj dugotrajnoj studiji, djelotvornost venlafaksina u prevenciji ponavljajućeg depresivnog poremećaja tijekom 12 mjeseci utvrĎena je u placebo kontroliranom dvostruko slijepom kliničkom ispitivanju u odraslih nehospitaliziranih bolesnika s ponavljajućim epizodama velikog depresivnog

poremećaja koji su odgovorili na liječenje venlafaksinom (100 do 200 mg na dan, podijeljeno u dvije doze) pri zadnjoj epizodi depresije.

Elektrofiziologija srca

U namjenskom detaljnom QTc ispitivanju u zdravih ispitanika, venlafaksin nije produljio QT interval do klinički značajnog stupnja u supraterapijskoj dozi od 450 mg/dan (dan kao 225 mg dvaput dnevno). MeĎutim, nakon stavljanja lijeka u promet zabiljeţeni su slučajevi produljenja QTc intervala/TdP i ventrikularnih aritmija, osobito kod predoziranja ili u bolesnika s drugim faktorima rizika za produljenje QTc intervala/TdP (vidjeti dijelove 4.4., 4.8. i 4.9.)

Venlafaksin se opseţno metabolizira, primarno do aktivnog metabolita, O-desmetilvenlafaksina (ODV). Srednji poluvijek venlafaksina i ODV u plazmi je 5±2 sata odnosno 11±2 sata. Koncentracije u stanju dinamičke ravnoteţe venlafaksina i ODV-a se postiţu unutar 3 dana nakon oralne ponovljene primjene. Venlafaksin i ODV pokazuju linearnu kinetiku unutar raspona doza od 75 do 450 mg dnevno.

Apsorpcija

Najmanje 92% venlafaksin se apsorbira nakon oralne primjene oblika s trenutnim oslobaĎanjem. Apsolutna bioraspoloţivost je 40 do 45% zbog učinka prvog prolaza kroz jetru. Nakon primjene oblika s trenutnim oslobaĎanjem, vršne koncentracije venlafaksina i ODV-a u plazmi se postiţu u 2. odnosno 3. satu. Nakon primjene oblika s produljenim oslobaĎanjem, vršne koncentracije venlafaksina i ODV-a u plazmi se postiţu unutar 5,5 odnosno 9 sati. Kada se primijeni jednaka dnevna doza venlafaksina, bilo u obliku tableta s trenutnim ili kapsula s produljenim oslobaĎanjem, kapsule s produljenim oslobaĎanjem postiţu sporiju stopu apsorpcije, ali jednak opseg u usporedbi s tabletama s trenutnim oslobaĎanjem.

Hrana ne utječe na bioraspoloţivost venlafaksina i ODV-a.

Distribucija

Primijenjen u terapijskim koncentracijama venlafaksin i njegov metabolit ODV se minimalno veţu na proteine u humanoj plazmi (27%, odnosno 30%). Volumen distribucije venlafaksina u stanju dinamičke ravnoteţe iznosi 4,4±1,6 L/kg nakon intravenske primjene.

Biotransformacija

Venlafaksin podlijeţe opseţnom metabolizmu u jetri. In vitro i in vivo ispitivanja pokazuju kako se venlafaksin biotransformira u glavni metabolit ODV putem CYP2D6 enzima te kako se putem CYP3A4 metabolizira u manje aktivni metabolit N-desmetilvenlafaksin.

In vitro i in vivo ispitivanja pokazuju kako je venlafaksin slabi inhibitor CYP2D6 te da ne inhibira CYP1A2, CYP2C9 ili CYP3A4.

Eliminacija

Venlafaksin i njegovi metaboliti izlučuju se primarno putem bubrega. Otprilike 87% primijenjene doze venlafaksina se unutar 48 sati izluči urinom u nepromijenjenom obliku (5%), kao nekonjugirani ODV (29%), konjugirani ODV (26%) ili kao drugi manji inaktivni metaboliti (27%). Srednje vrijednosti klirensa iz plazme u stanju dinamičke ravnoteţe za venlafaksin i ODV iznose 1,3±0,6 L/h/kg odnosno 0,4±0,2 L/h/kg.

Posebne populacije

Dob i spol

Dob i spol bolesnika ne utječu značajno na farmakokinetiku venlafaksina i ODV-a.

CYP2D6 ekstenzivni/spori metabolizatori

Plazmatske koncentracije venfalaksina su više u CYP2D6 sporih nego brzih metabolizatora. Budući da je ukupna izloţenost (AUC) venlafaksinu i ODV-u slična u sporih i brzih metabolizatora, nije

6049264105388potrebno prilagoĎavati doziranje u ove dvije populacije bolesnika.

60492649817100

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

U bolesnika s Child-Pugh A (blago oštećenje) i Child-Pugh B (umjereno oštećenje) stupnjem oštećenja, poluvijek venfalaksina i ODV-a bio je produljen u usporedbi sa zdravim ispitanicima. Smanjeno je i njihovo izlučivanje. Velik stupanj inter-individualne varijabilnosti je zabiljeţen. Postoje ograničeni podaci o primjeni u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.2).

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

U bolesnika na dijalizi, poluvijek eliminacije venfalaksina bio je produljen za 180%, a klirens smanjen za 57% u usporedbi sa zdravim ispitanicima, dok je poluvijek eliminacije ODV-a bio produljen za 142%, a klirens smanjen za 56%. Potrebna je prilagodba doze u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega i bolesnika na dijalizi (vidjeti dio 4.2).

Venlafaksin nije pokazao kancerogeni potencijal na štakorima i miševima, te se nije pokazao mutagenim u in vitro i in vivo testovima.

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti na ţivotinjama su pokazala smanjenu teţinu i povećan broj mrtvookoćenih mladunčadi štakora te povećan broj uginuća mladunaca tijekom prvih 5 dana laktacije. Uzrok ovih uginuća nije poznat. Ovi učinci su nastupili pri dozi od 30 mg/kg/dan što je 4 puta veća doza od maksimalne dnevne doze u ljudi od 375 mg (na osnovi mg/kg). Doza pri kojoj nije opaţen ovaj učinak bila je 1,3 puta veća od doze za ljude. Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Smanjena plodnost zabiljeţena je kod muţjaka i ţenki štakora u ispitivanju u kojem su bili izloţeni ODV-u. Ta je izloţenost bila otprilike 1-2 puta veća od najveće doze preporučene kod ljudi od 375 mg/dan. Značaj ovog saznanja za ljude nije poznat.

celuloza, mikrokristalična kukuruzni škrob

ţeljezov oksid, ţuti (E172) natrijev škroboglikolat talk

silicijev dioksid, koloidni, bezvodni magnezijev stearat.

Nije primjenjivo.

3 godine.

Čuvati na temperaturi ispod 25°C.

28 tableta u PVC /Al blisteru 30 tableta u PVC /Al blisteru

15

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Djelatna tvar ovog lijeka je venlafaksin.

Ovaj lijek je antidepresiv, koji pripada skupini lijekova koji se nazivaju selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI).. Nije potpuno objašnjeno kako djeluju antidepresivi, ali mogu pomoći povećanjem razine serotonina i noradrenalina u mozgu.

Ovaj lijek se koristi za liječenje depresije u odraslih. Liječenje depresije je važno kako biste se osjećali bolje. Bez liječenja, Vaše stanje neće proći, može se pogoršati i biti teže za liječenje.

Liječnik Vam može nastaviti davati ovaj lijek i onda kada se počnete osjećati bolje da bi spriječio vraćanje simptoma depresije i kako ne bi u budućnosti opet bili depresivni.

Nemojte uzimati Velafax

 ako ste alergični na venlafaksin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

 ako uzimate, ili ste u zadnjih 14 dana uzimali bilo koji lijek iz skupine ireverzibilnih inhibitora monoaminooksidaze (MAOI), za liječenje depresije ili Parkinsonove bolesti jer istodobno uzimanje s Velafax tabletama može imati ozbiljne i po život opasne nuspojave. TakoĎer, ako morate uzimati MAOI, to možete učiniti tek 7 dana nakon što ste prestali uzimati ovaj lijek (pogledajte dijelove "Drugi lijekovi i Velafax" i "Serotoninski sindrom").

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Velafax:

 ako uzimate druge lijekove koji u kombinaciji s ovim lijekom mogu povećati rizik od razvoja serotoninskog sindroma (pogledajte dio "Drugi lijekovi i Velafax")

 ako imate probleme s očima, kao što je povišen očni tlak (glaukom)  ako imate ili ste imali povišen krvni tlak

 ako imate ili ste imali problema sa srcem

 ako Vam je rečeno da imate abnormalni srčani ritam  ako imate ili ste imali napadaje

 ako imate ili ste imali niske vrijednosti natrija u krvi (hiponatrijemija)

 ako Vi, ili netko iz Vaše obitelji, bolujete ili ste bolovali od manije ili bipolarnog poremećaja (osjećaj pretjerane uzbuĎenosti ili euforije)

 ako imate poremećaj krvarenja u povijesti bolesti (skloni ste nastanku modrica (podljeva) ili imate sklonost krvarenju), ili koristite lijekove koji mogu povećati rizik od krvarenja (kao npr. varfarin koji se koristi za sprečavanje nastanka krvnih ugrušaka)

 ako ste trudni (pogledajte dio „Trudnoća i dojenje”)

 ako imate ili ste imali sklonost agresivnom ponašanju.

Ovaj lijek može uzrokovati nemir ili nesposobnost mirnog sjedenja ili stajanja tijekom prvih nekoliko tjedana liječenja. Morate obavijestiti svog liječnika ako Vam se to dogodi.

Nemojte piti alkohol za vrijeme liječenja lijekom Velafax jer to može dovesti do jakog osjećaja umora i gubitka svijesti. Istodobna uporaba lijeka s alkoholom i/ili nekim lijekovima može pojačati Vaše simptome depresije i druga stanja poput anksioznog poremećaja.

Suicidalne misli (misli o samoubojstvu) i pogoršanje depresije i anksioznog poremećaja

Ako bolujete od depresije ili anksioznog poremećaja, ponekad Vam se mogu javiti suicidalne misli (misli o samoubojstvu) ili misli o samoozljeĎivanju. To može biti posebno izraženo na početku liječenja lijekovima za liječenje depresije i može potrajati oko dva tjedna (ponekad i duže) budući da tim lijekovima treba vremena da počnu djelovati. Te se misli mogu javiti i kada Vam se doza smanji ili tijekom prekida liječenja Velafax tabletama.

Vjerojatnije je da ćete imati misli o samoubojstvu ili samoozljeĎivanju:

 ako ste ranije imali suicidalne misli (o samoubojstvu) ili misli o samoozljeĎivanju

 ako ste mlada osoba. Klinička ispitivanja su pokazala da se suicidalne misli javljaju češće kod mladih osoba (mlaĎih od 25 godina) sa psihijatrijskim poremećajima koji su liječeni antidepresivima.

Ako Vam se jave misli o samoubojstvu ili samoozljeĎivanju u bilo koje vrijeme, odmah o tome obavijestite svog liječnika ili otiĎite u najbližu bolnicu.

Može biti korisno ako kažete svojoj rodbini ili bliskim prijateljima da bolujete od depresije ili anksioznog poremećaja i zamolite ih da pročitaju ovu uputu. Možete ih zamoliti da Vam kažu ako misle da se Vaša depresija ili tjeskoba pogoršavaju ili ako su zabrinuti zbog promjena u Vašem ponašanju.

Suha usta

Pojava suhoće u ustima opisana je u 10 % bolesnika koji su uzimali venlafaksin. To može povećati rizik od nastanka karijesa, stoga morate posebno paziti na higijenu zubi i usne šupljine.

Šećerna bolest (dijabetes)

Ovaj lijek može promijeniti razine glukoze u krvi. Možda će biti potrebno prilagoditi doziranje lijekova koje uzimate za liječenje šećerne bolesti.

Poremećaj seksualne funkcije

Lijekovi poput Velafax tableta (takozvani SNRI-ovi) mogu uzrokovati simptome poremećaja seksualne funkcije (vidjeti dio 4). U nekim su se slučajevima ti simptomi nastavili i nakon prestanka liječenja.

Djeca i adolescenti

Velafax tablete nije preporučeno koristiti u liječenju djece i adolescenata do 18 godina starosti. Potrebno je znati da bolesnici mlaĎi od 18 godina, prilikom uzimanja lijekova iz ove skupine, imaju povećan rizik od nastanka neželjenih pojava (nuspojava) kao što su: suicidalno ponašanje (pokušaj samoubojstva), suicidalne misli (misli o samoubojstvu) i neprijateljsko ponašanje (izražena agresivnost,

protivljenje i bijes). Usprkos tome, u pojedinim slučajevima liječnik može propisati Velafax tablete osobi mlaĎoj od 18 godina, ako je to iz drugih razloga opravdano. Ako je liječnik odredio liječenje Velafax tabletama osobi mlaĎoj od 18 godina, i želite o tome razgovarati, obratite se ponovno svom liječniku. Obavijestite svog liječnika ako uočite pojavu ili pogoršanje bilo kojeg od gore navedenih simptoma kod bolesnika mlaĎih od 18 godina koji se liječe Velafax tabletama. TakoĎer, sigurnost dugotrajne primjene i učinci ovog lijeka u pogledu rasta, razvoja i sazrijevanja, u ovoj dobnoj skupini nije utvrĎena.

Drugi lijekovi i Velafax

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Vaš će liječnik odlučiti možete li uzimati Velafax zajedno s drugim lijekovima.

Nemojte početi ili prestati uzimati druge lijekove, uključujući i one koje ste nabavili bez recepta, kao ni prirodne ili biljne pripravke, bez da o tome prethodno ne razgovarate s liječnikom ili ljekarnikom.

 Inhibitori monoaminooksidaza, koji se primjenjuju za liječenje depresije ili Parkinsonove bolesti, ne smiju se uzimati istodobno s ovim lijekom. Obavijestite svog liječnika ako ste u posljednjih 14 dana uzimali neki od tih lijekova (pogledajte dio „Nemojte uzimati Velafax“)

 Serotoninski sindrom: Potencijalno smrtonosno stanje ili reakcije nalik neuroleptičkom malignom sindromu (NMS) (vidjeti poglavlje „Moguće nuspojave“) mogu se javiti tijekom liječenja ovim lijekom, posebno ako se lijek uzima istodobno s drugim lijekovima, kao što su:

- triptani (lijekovi protiv migrene)

- drugi lijekovi za liječenje depresije, primjerice inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI), selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), triciklički antidepresivi ili lijekovi koji sadrže litij

- lijekovi koji sadrže amfetamine (za liječenje poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD), narkolepsije i pretilosti)

- lijekovi koji sadrže antibiotik linezolid (za liječenje infekcija)

- lijekovi koji sadrže moklobemid, inhibitor monoaminooksidaza (za liječenje depresije) - lijekovi koji sadrže sibutramin (za smanjenje tjelesne težine)

- lijekovi koji sadrže opioide (kao npr. buprenorfin, tramadol, fentanil, tapentadol, petidin ili pentazocin) za liječenje jakih bolova,

- lijekovi koji sadrže dekstrometorfan (za liječenje kašlja)

- lijekovi koji sadrže metadon (za liječenje ovisnosti o opijatima ili jakih bolova)

- lijekovi koji sadrže metilensko modrilo (koristi se za liječenje visokih razina methemoglobina u krvi)

- pripravci koji sadrže gospinu travu (lat. Hypericum perforatum, prirodni ili biljni pripravak za liječenje blažih oblika depresije)

- pripravci koji sadrže triptofan (za liječenje poremećaja spavanja i depresije)

- antipsihotici (za liječenje bolesti karakterističnih po tomu što bolesnik čuje, osjeća ili vidi stvari koje ne postoje, ima pogrešna uvjerenja, neuobičajeno je sumnjičav, nejasno razmišlja ili se povlači u sebe).

Serotoninski sindrom može se manifestirati kao kombinacija sljedećih znakova i simptoma: nemir, halucinacije, gubitak koordinacije, ubrzani otkucaji srca, povišena tjelesna temperatura, nagle promjene krvnog tlaka, presnažne refleksne reakcije, proljev, koma, mučnina, povraćanje.

U svom najtežem obliku, serotoninski sindrom može nalikovati neuroleptičkom malignom sindromu (NMS), čiji se znakovi mogu manifestirati kao kombinacija vrućice, ubrzanih otkucaja srca, znojenja, izrazite ukočenosti mišića, zbunjenosti, povišenih razina mišićnih enzima u krvi (utvrĎuje se krvnim pretragama).

U slučaju sumnje na serotoninski sindrom, odmah se javite liječniku ili u hitnu službu najbliže bolnice.

Obavezno recite liječniku ako uzimate neki od lijekova koji utječu na srčani ritam. Primjeri takvih lijekova su:

 antiaritmici poput kinidina, amiodarona, sotalola ili dofetilida (za liječenje nepravilnog srčanog ritma)

 antipsihotici poput tioridazina (pogledajte „Serotoninski sindrom“)

 antibiotici poput eritromicina ili moksifloksacina (za liječenje bakterijskih infekcija)  antihistaminici (za liječenje alergija).

Sljedeći se lijekovi takoĎer moraju primjenjivati s oprezom zbog mogućih interakcija s Velafax tabletama. Posebno je važno da liječnika ili ljekarnika obavijestite ako uzimate lijekove koji sadrže:  ketokonazol (lijek protiv gljivičnih oboljenja)

 haloperidol ili risperidon (za liječenje psihijatrijskih poremećaja)

 metoprolol (beta-blokator za liječenje visokog krvnog tlaka i srčanih tegoba).

Velafax s hranom, pićem i alkoholom

Ovaj lijek treba uzimati s hranom (vidjeti dio „Kako uzimati Velafax“).

Nemojte piti alkohol tijekom liječenja lijekom Velafax. Istodobna uporaba ovog lijeka s alkoholom može dovesti do jakog osjećaja umora i gubitka svijesti te može pojačati Vaše simptome depresije i druga stanja poput anksioznog poremećaja.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek. Ovaj lijek smijete uzimati tek nakon što ste s liječnikom razgovarali o mogućim prednostima za Vas i mogućim rizicima za Vaše neroĎeno dijete.

Provjerite zna li liječnik da uzimate Velafax tablete. Primjena sličnih lijekova (selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina) tijekom trudnoće, može povećati rizik od ozbiljnog zdravstvenog problema u novoroĎenčeta, takozvane perzistirajuće plućne hipertenzije novoroĎenčeta, zbog koje ono brže diše i poprima plavkastu boju kože. Ti se simptomi obično javljaju unutar prva 24 sata od poroda. U slučaju njihove pojave, odmah se trebate javiti svojoj primalji i/ili liječniku.

Ako uzimate lijek Velafax pred kraj trudnoće, može postojati povećani rizik od jakog krvarenja iz rodnice nedugo nakon poroĎaja, posebno ako u povijesti bolesti imate poremećaje zgrušavanja krvi. Vaš liječnik ili primalja trebaju znati da uzimate lijek Velafax kako bi Vas mogli savjetovati.

Ako se ovaj lijek uzima do poroda ili kratko prije poroda, treba imati na umu pojavu reakcije ustezanja u novoroĎenčeta. Simptomi reakcije ustezanja mogu se pojaviti unutar prva 24 sata po porodu i kod novoroĎenčeta se mogu iskazati u obliku prekomjernog plakanja, nepravilnog hranjenja ili spavanja, povraćanja, plavičaste boje kože te osjećaja vrućine ili hladnoće, otežanog disanja, ukočenosti ili opuštenosti mišića, apatije, drhtavice ili grčeva. Ako Vaše dijete ima te simptome, obratite se svom liječniku i/ili primalji koji će Vam dati odgovarajući savjet.

Venlafaksin, djelatna tvar Velafax tableta, prelazi u majčino mlijeko te postoji rizik od utjecaja na dijete. Stoga o tome trebate razgovarati sa svojim liječnikom koji će odlučiti trebate li prestati dojiti, odnosno trebate li prestati uzimati ovaj lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Nemojte upravljati motornim vozilima ili rukovati alatima ili strojevima, dok ne vidite kako će ovaj lijek djelovati na Vas.

Velafax tablete sadrže natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Vaš liječnik će odrediti koju dozu ovog lijeka ćete uzimati i koliko često.

Uobičajena doza ovog lijeka je jedna tableta od 37,5 mg dva puta dnevno. Jednu tabletu uzmite ujutro, a jednu navečer.

U slučaju da je potrebno liječnik Vam može povećati dozu na jednu tabletu od 75 mg dva puta dnevno. U pojedinim slučajevima kada se radi o teškoj depresiji i/ili kad je potrebno liječenje provoditi u bolnici, doza se kroz nekoliko dana može povećavati do najviše 375 mg na dan. Dozu lijeka će liječnik potom postepeno smanjivati u skladu s Vašim stanjem.

Primjena u bolesnika s bolestima jetre ili bubrega

Ako imate poteškoća s jetrom ili bubrezima, porazgovarajte s liječnikom obzirom da će Vam možda biti propisana drugačija doza.

Nemojte prestati uzimati Velafax tablete bez prethodnog savjetovanja s liječnikom (vidjeti dio "Ako prestanete uzimati Velafax").

Način uzimanja

Uzimajte ovaj lijek uz obrok u približno isto vrijeme svaki dan. Tabletu progutajte cijelu s tekućinom.

Vaš liječnik će htjeti u nekim slučajevima pratiti Vaš krvni tlak i otkucaje srca osobito ako Vam je propisao veću dozu ovog lijeka (više od 200 mg na dan).

Kada će liječenje početi djelovati?

 Možda ćete morati uzimati ovaj lijek do 2 tjedna prije nego što ćete se početi osjećati bolje. Liječnik će htjeti pažljivo pratiti Vaš napredak tijekom ovog razdoblja.

 Morate nastaviti uzimati ovaj lijek kako bi Vam pomogao u ozdravljenju.  Posjetite liječnika prije nego Vam ponestane tableta.

 Čak i kad se počnete osjećati bolje, nastavite uzimati Vaše tablete. Možda ćete ih trebati uzimati kako biste se i dalje dobro osjećali.

Misli o samoubojstvu ili samoozljeĎivanju mogu biti dio Vaše bolesti i čak se mogu javiti ili pojačati kad se počnete osjećati bolje. One će se povući s nastavkom Vašeg liječenja. Odmah recite svom liječniku ako imate bilo kakvih uznemirujućih misli ili iskustava.

Ako uzmete više Velafax tableta nego što ste trebali

Ako ste uzeli više ovog lijeka nego što Vam je liječnik propisao, odmah se javite svom liječniku ili pozovite hitnu medicinsku pomoć.

Predoziranje može biti opasno po život, osobito u slučaju istodobnog uživanja alkohola i/ili primjene nekih lijekova (pogledajte „Drugi lijekovi i Velafax”).

Simptomi mogućeg predoziranja uključuju ubrzani rad srca, promjene stanja svijesti (od uspavanosti do kome), zamućen vid, napadaje ili konvulzije i povraćanje.

Ako ste zaboravili uzeti Velafax

Ako ste zaboravili uzeti ovaj lijek, zaboravljenu dozu uzmite čim se sjetite. MeĎutim, ako je već vrijeme kada biste trebali uzeti sljedeću dozu, preskočite onu zaboravljenu i uzmite iduću propisanu dozu u uobičajeno vrijeme. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu. Nemojte u jednom danu uzeti više od dnevne doze Velafax tableta koju Vam je propisao liječnik.

Ako prestanete uzimati Velafax

Nemojte prekidati uzimanje ovog lijeka i ne mijenjajte dozu lijeka bez savjetovanja s liječnikom, čak i ako se osjećate bolje. Ako liječnik smatra da ne trebate više uzimati tablete uputit će Vas kako da postupno smanjujete dozu prije potpunog prekida uzimanja lijeka. Ako se ovaj lijek prestane uzimati, pogotovo ako se prestane naglo ili se doza smanjuje prebrzo, mogu Vam se javiti sljedeći simptomi: suicidalne misli (misli o samoubojstvu), agresivnost, umor, omaglica, ošamućenost, glavobolja, pospanost, noćne more, suhoća usta, gubitak apetita, mučnina, proljev, nervoza, uznemirenost, smetenost, zujanje u ušima, trnci ili rijetko osjećaj sličan električnom šoku, slabost, znojenje, napadaji ili simptomi slični gripi, poteškoće s vidom i povišenje krvnog tlaka (što može uzrokovati glavobolju, omaglicu, zvonjavu u ušima, znojenje itd.)

Liječnik će Vas savjetovati kako postupno prekinuti liječenje ovim lijekom. To može potrajati nekoliko tjedana ili mjeseci. U nekih bolesnika, prekid će se možda morati dogoditi vrlo postupno tijekom mjeseci ili duže. Pojavi li se neki od navedenih simptoma, ili bilo koji drugi neugodni simptomi, posavjetujte se s liječnikom.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Ako primijetite bilo koju od sljedećih nuspojava, prestanite uzimati ovaj lijek i odmah se javite liječniku ili u službu hitne pomoći najbliže bolnice:

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)

- oticanje lica, usta, jezika, grla, šaka ili stopala, i/ili izdignuti osip koji svrbi (koprivnjača), otežano gutanje ili disanje.

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba)

- stezanje u prsima, zviždanje u prsima, otežano gutanje ili disanje

- jak osip, svrbež ili koprivnjaču (otečena koža uz crvenilo ili bljedilo, često popraćena svrbežom) - znakovi i simptomi serotoninskog sindroma koji mogu uključivati nemir, halucinacije, gubitak

koordinacije, brze otkucaje srca, povišenu tjelesnu temperaturu, nagle promjene krvnog tlaka, snažne refleksne reakcije, proljev, komu, mučninu, povraćanje. U svom najtežem obliku serotoninski sindrom može nalikovati neuroleptičkom malignom sindromu (NMS) koji se može manifestirati kao kombinacija vrućice, brzih otkucaja srca, pojačanog znojenja, izrazite ukočenosti mišića, zbunjenosti, povišenih razina mišićnih enzima u krvi (utvrĎeno krvnim pretragama).

- znakovi infekcije poput visoke temperature, zimice, drhtanja, glavobolje, znojenja i simptoma nalik gripi. Navedene pojave mogle bi biti posljedica poremećaja u krvnoj slici koji mogu dovesti do povećanog rizika od infekcije.

- jaki osip koji može dovesti do stvaranja mjehurića i ljuštenja kože

- neobjašnjiva bol u mišićima, osjetljivost ili slabost mišića. Ovo mogu biti znakovi rabdomiolize.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

- znakovi i simptomi stanja zvanog „stresna kardiomiopatija“, koji mogu uključivati bol u prsima, nedostatak zraka, omaglicu, nesvjesticu, nepravilne otkucaje srca.

Druge nuspojave o kojima morate obavijestiti liječnika uključuju (učestalost tih nuspojava je uključena u popis u nastavku teksta pod naslovom „Ostale nuspojave koje se mogu javiti“):

- kašalj, zviždanje i nedostatak zraka koji mogu biti praćeni visokom tjelesnom temperaturom - crna (tamna) stolica ili krv u stolici

- žuta boja kože ili očiju, svrbež ili tamna mokraća, što mogu biti simptomi upale jetre (hepatitis) - srčani problemi poput ubrzanog ili nepravilnog pulsa, povišen krvni tlak

- problemi s očima poput zamagljenog vida i proširenih zjenica

- problemi sa živcima poput omaglice, osjećaja žmaraca, poremećaja kretanja (grčevi u mišićima, ukočenost), napadaja

- psihijatrijski poremećaji poput hiperaktivnosti i euforije (osjećaj neuobičajenog i prekomjernog uzbuĎenja)

- simptomi ustezanja (vidjeti dio „Kako uzimati Velafax"; i "Ako prestanete uzimati Velafax")

- produljeno vrijeme krvarenja – ako se porežete ili ozlijedite može biti potrebno dulje vrijeme za prestanak krvarenja nego što je to uobičajeno.

Ostale nuspojave koje se mogu pojaviti:

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba) - omaglica, glavobolja, omamljenost

- nesanica

- mučnina, suha usta, zatvor (konstipacija)

- pojačano znojenje (uključujući noćno znojenje).

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba) - smanjeni apetit

- smetenost, osjećaj odvojenosti od samog sebe, izostanak orgazma, smanjen libido, nervoza, uznemirenost, neuobičajeni snovi

- nevoljno drhtanje, osjećaj nemira ili nemogućnost sjedenja ili stajanja na mjestu, bockanje i trnci, poremećaj osjeta okusa, povećani mišićni tonus

- poteškoće s vidom, uključujući zamagljen vid, raširene zjenice i nemogućnost oka da automatski promijeni fokus s daljih na bliže objekte

- šum u ušima (tinitus)

- ubrzan rad srca, osjećaj lupanja srca

- povišen krvni tlak, navale/naleti crvenila - nedostatak zraka, zijevanje

- povraćanje, proljev - blagi osip, svrbež

- učestalije mokrenje, otežano mokrenje, nemogućnost mokrenja

- poremećaj menstrualnog ciklusa povezan s pojačanim krvarenjem ili pojačanim neredovitim krvarenjem, abnormalna ejakulacija/orgazam (kod muškaraca), erektilna disfunkcija (impotencija)

- slabost (astenija), umor, zimica

- povećanje tjelesne težine, smanjenje tjelesne težine - povišene vrijednosti kolesterola.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba)

- pretjerana aktivnost, ubrzan tijek misli i smanjena potreba za snom (manija)

- halucinacije, osjećaj odvojenosti od realnog svijeta, poremećaj orgazma (žene), nedostatak osjećaja ili emocija, osjećaj prevelikog uzbuĎenja, škrgutanje zubima

- nesvjestica, nekontrolirani pokreti mišića, oslabljena koordinacija i ravnoteža - omaglica (naročito pri naglom ustajanju), pad krvnog tlaka

- povraćanje krvavog sadržaja, crna stolica ili krv u stolici, što može biti znak unutarnjeg krvarenja - osjetljivost na sunčevo svjetlo, modrice, gubitak kose

- nemogućnost kontrole mokrenja

- ukočenost, grčenja i pokreti mišića koje ne možete kontrolirati - blage promjene u razinama jetrenih enzima u krvi.

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba) - napadaji ili grčevi

- kašljanje, zviždanje u plućima i nedostatak zraka što može biti praćeno visokom tjelesnom temperaturom

- pojačana konzumacija vode (poznato kao neodgovarajuće lučenje antidiuretskog hormona) - pad razine natrija u krvi

- jaka bol u očima, smanjen ili zamagljen vid

- poremećaj srčanog ritma (brzi, nepravilni otkucaji) što može dovesti do nesvjestice,

- jaka bol u trbuhu ili leĎima (što može upućivati na ozbiljne probleme s crijevima, jetrom ili gušteračom)

- svrbež, žuta koža ili oči, tamna mokraća ili simptomi nalik gripi, što mogu biti simptomi upale jetre (hepatitis)

- dezorijentiranost i smetenost često praćeni halucinacijama (delirij).

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

- produljeno krvarenje što može biti znak smanjenog broja krvnih pločica (trombocita) u krvi, što može dovesti do povećanog rizika od nastajanja modrica ili krvarenja

- poremećaji u stvaranju majčinog mlijeka

- neočekivano krvarenje (kao npr. krvarenje desni), krv u mokraći ili u sadržaju pri povraćanju, pojava neočekivanih modrica ili puknuće krvnih žila (vena).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

- suicidalne misli (misli o samoubojstvu) ili suicidalno ponašanje (takvi slučajevi su opisani tijekom primjene venlafaksina kao i neposredno nakon prekida liječenja (vidjeti dio „Nemojte uzimati Velafax tablete“)

- agresija

- vrtoglavica

- jako krvarenje iz rodnice nedugo nakon poroĎaja (postpartalno krvarenje), pogledajte dio Trudnoća u dijelu 2. za više informacija.

Ovaj lijek ponekad uzrokuje nuspojave kojih Vi možda nećete biti svjesni, poput povišenja krvnog tlaka ili nepravilnih otkucaja srca te manjih promjena u nalazima krvnih pretraga jetrenih enzima, natrija ili kolesterola. Ovaj lijek u vrlo rijetkim slučajevima može smanjiti funkciju trombocita, povećavajući rizik za nastanak modrica ili krvarenje. Stoga će liječnik možda htjeti napraviti krvne pretrage, posebno ako uzimate ovaj lijek dulje vrijeme.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece. Čuvajte na temperaturi ispod 25 °C.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Velafax sadrži

- Djelatna tvar je venlafaksin.

Jedna Velafax 37,5 mg tableta sadrži 37,5 mg venlafaksina u obliku venlafaksinklorida. Jedna Velafax 75 mg tableta sadrži 75 mg venlafaksina u obliku venlafaksinklorida.

- Drugi sastojci su: mikrokristalična celuloza, kukuruzni škrob, žuti željezov oksid (E172), natrijev škroboglikolat, talk, koloidni (bezvodni) silicijev dioksid, magnezijev stearat.

Kako Velafax izgleda i sadržaj pakiranja

Velafax 37,5 mg tablete su žute do svijetlo žute, ovalne, s urezom s obje strane tablete.

Velafax 75 mg tablete su žute do svijetlo žute, okrugle, s otisnutom oznakom "PLIVA" na jednoj strani te urezom na drugoj strani tablete.

Urez nije namijenjen za lomljenje tablete.

Velafax 37,5 mg tablete i Velafax 75 mg tablete dostupne su u pakiranjima od 28 i 30 tableta u blisteru, u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač PLIVA HRVATSKA d.o.o.

Prilaz baruna Filipovića 25 10 000 Zagreb

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u svibnju 2024.