Tolurindo 40 mg/1,5 mg tablete s prilagođenim oslobađanjem

Tolurindo je indiciran kao zamjenska terapija za liječenje esencijalne hipertenzije u odraslih bolesnika čija je bolest već dobro kontrolirana istodobnom primjenom telmisartana i indapamida koji se daju u istim dozama kao u kombinaciji, ali u zasebnim tabletama.

Doziranje

6049264149381Preporučena doza lijeka Tolurindo je jedna tableta jednom dnevno.

Fiksna kombinacija doza nije prikladna za započinjanje terapije.

Prije prelaska na Tolurindo bolesnike je potrebno kontrolirati stabilnim dozama pojedinačnih komponenti koja se uzimaju istodobno. Doza lijeka Tolurindo treba se temeljiti na dozama pojedinačnih komponenti kombinacije u trenutku prelaska.

Ako je potrebna promjena doziranja, potrebno ju je provesti individualnom titracijom pojedinačnih komponenata.

Posebne populacije

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina manji od 30 ml/min) liječenje lijekom Tolurindo je kontraindicirano (vidjeti dio 4.3). Nije potrebna prilagodba doze za bolesnike s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega, ali tiazidni i srodni diuretici potpuno su učinkoviti samo kada je bubrežna funkcija normalna ili samo minimalno oštećena.

Oštećenje funkcije jetre

Tolurindo je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.3). U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre doza lijeka Tolurindo ne smije premašiti 40 mg/1,5 mg (vidjeti dio 4.4).

Starije osobe

Nije potrebna prilagodba doze za starije bolesnike, ali se kreatinin u plazmi mora prilagoditi u odnosu na dob, težinu i spol. Stariji bolesnici mogu se liječiti lijekom Tolurindo kada je njihova bubrežna funkcija normalna ili samo minimalno oštećena.

Pedijatrijska populacija

Tolurindo se ne preporučuje u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina. Sigurnost i djelotvornost lijeka Tolurindo nisu utvrĎene u tim populacijama.

Način primjene

Tolurindo tablete s prilagoĎenim oslobaĎanjem namijenjene su za peroralnu primjenu jednom dnevno, po mogućnosti ujutro, a potrebno ih je progutati cijele s tekućinom, s hranom ili bez nje.

- Preosjetljivost na djelatnu tvar, na druge sulfonamide ili na neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

- Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6). - Teško oštećenje funkcije jetre ili hepatička encefalopatija.

- Teško oštećenje funkcije bubrega. - Hipokalijemija.

- Bilijarni opstruktivni poremećaji.

- Istodobna primjena telmisartana s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Trudnoća

6049264790850Primjena blokatora angiotenzin II receptora (engl. angiotensin II receptor blockers, ARB) ne smije se započeti tijekom trudnoće. Osim ako se nastavak terapije ARB-om ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću potrebno je prebaciti na drugo antihipertenzivno liječenje koje ima utvrĎen sigurnosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, liječenje ARB-om se mora odmah prekinuti te, ako je prikladno, započeti s drugom terapijom (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Oštećenje funkcije jetre

Telmisartan/indapamid se ne smije davati bolesnicima s kolestazom, bilijarnim opstruktivnim poremećajima ili teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.3) budući da se telmisartan uglavnom eliminira putem žuči. Može se očekivati da će ti bolesnici imati smanjen jetreni klirens telmisartana. Telmisartan/indapamid treba primjenjivati samo s oprezom u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre.

Hepatička encefalopatija

Kad je funkcija jetre oštećena, diuretici slični tiazidima mogu izazvati, osobito u slučaju neravnoteže elektrolita, hepatičku encefalopatiju koja može napredovati do hepatičke kome. Primjena telmisartana/indapamida mora se odmah prekinuti ako se to dogodi.

Renovaskularna hipertenzija

Povećan je rizik od teške hipotenzije i insuficijencije bubrega u bolesnika koji se liječe lijekovima koji utječu na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav, a imaju obostranu stenozu bubrežnih arterija ili stenozu arterije u jedinom funkcionalnom bubregu.

Intravaskularna hipovolemija

Može doći do pojave simptomatske hipotenzije u bolesnika koji imaju smanjen volumen i/ili natrij zbog snažne diuretske terapije, restrikcije unosa soli, proljeva ili povraćanja, osobito nakon prve doze telmisartana. Takva stanja moraju se korigirati prije primjene telmisartana/indapamida. Manjak volumena i/ili natrija potrebno je korigirati prije primjene telmisartana/indapamida.

Oštećenje funkcije bubrega i transplantacija bubrega

Kada se telmisartan koristi u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, preporučuje se povremeno praćenje razine kalija i kreatinina u serumu. Nema iskustva s primjenom telmisartana/indapamida u bolesnika s nedavnom transplantacijom bubrega.

Funkcija bubrega i diuretici

Tiazidni i srodni diuretici potpuno su učinkoviti samo kada je bubrežna funkcija normalna ili samo minimalno oštećena (kreatinin u plazmi ispod razine reda veličine 25 mg/l, tj. 220 μmol/l u odraslih). U starijih osoba ovaj kreatinin u plazmi mora se prilagoditi u odnosu na dob, težinu i spol. Hipovolemija, sekundarna zbog gubitka vode i natrija uzrokovanog diuretikom na početku liječenja, uzrokuje smanjenje glomerularne filtracije. To može dovesti do povećanja ureje u krvi i kreatinina u plazmi. Ova prolazna funkcionalna bubrežna insuficijencija nema nikakvih posljedica u osoba s normalnom bubrežnom funkcijom, ali može pogoršati već postojeću bubrežnu insuficijenciju.

Intestinalni angioedem

Intestinalni angioedem prijavljen je u bolesnika liječenih antagonistima receptora angiotenzina II (vidjeti dio 4.8). U tih se bolesnika očitovao kao bol u abdomenu, mučnina, povraćanje i proljev. Simptomi su se povukli nakon prekida primjene antagonista receptora angiotenzina II. Ako se dijagnosticira intestinalni angioedem, potrebno je prekinuti primjenu telmisartana i započeti odgovarajuće praćenje dok se ne postigne potpuno povlačenje simptoma.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, ARB-a ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalijemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, ARB-a ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka. ACE inhibitori i ARB-ovi ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

6049264149368Ostala stanja sa stimulacijom renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava

U bolesnika čiji vaskularni tonus i bubrežna funkcija ovise uglavnom o aktivnosti sustava renin-angiotenzin-aldosteron (npr. bolesnici s teškim kongestivnim zatajenjem srca ili oni s postojećom bubrežnom bolesti, uključujući stenozu bubrežne arterije), liječenje lijekovima koji utječu na ovaj sustav, poput telmisartana, povezano je s akutnom hipotenzijom, hiperazotemijom, oligurijom ili rijetko akutnim zatajenjem bubrega (vidjeti dio 4.8).

Primarni aldosteronizam

Bolesnici s primarnim aldosteronizmom općenito neće reagirati na antihipertenzive koji djeluju putem inhibicije renin-angiotenzinskog sustava. Stoga se ne preporučuje primjena telmisartana/indapamida.

Stenoza aortnog i mitralnog zaliska, opstrukcijska hipertrofična kardiomiopatija

Kao i pri uporabi ostalih vazodilatatora, nužan je poseban oprez u bolesnika sa stenozom aortnog ili mitralnog zaliska ili s opstruktivnom hipertrofičnom kardiomiopatijom.

Dijabetičari liječeni inzulinom ili antidijabeticima

U tih bolesnika može doći do hipoglikemije tijekom liječenja telmisartanom. Stoga u ovih bolesnika treba razmotriti odgovarajuće praćenje glukoze u krvi; može biti potrebna prilagodba doze inzulina ili antidijabetika, kada je to indicirano.

Fotosenzitivnost

Opisani su slučajevi fotosenzitivnih reakcija vezani uz primjenu tiazida i tiazidima srodnih diuretika (vidjeti dio 4.8). Ako se reakcija fotosenzitivnosti javi tijekom liječenja, preporučuje se prekid liječenja. No, ako se ponovno uvoĎenje diuretika smatra neophodnim, preporuka je zaštiti dijelove kože izložene suncu ili umjetnim UVA-zrakama.

Ravnoteža vode i elektrolita Razina natrija u plazmi

Razina natrija u plazmi mora se odrediti prije početka liječenja, a zatim u redovitim intervalima kasnije. Sniženje razine natrija u plazmi u početku može biti asimptomatsko pa je stoga ključno redovito praćenje, a odreĎivanje razine mora biti učestalije u starijih osoba i bolesnika s cirozom (vidjeti dijelove 4.8 i 4.9). Svako liječenje diureticima može uzrokovati hiponatrijemiju, ponekad s vrlo ozbiljnim posljedicama. Hiponatrijemija s hipovolemijom može biti odgovorna za dehidraciju i ortostatsku hipotenziju. Popratni gubitak kloridnih iona može dovesti do sekundarne kompenzacijske metaboličke alkaloze: učestalost i stupanj ovog učinka su blagi.

Razina kalija u plazmi Hiperkalijemija

Primjena lijekova koji utječu na sustav renin-angiotenzin-aldosteron može uzrokovati hiperkalijemiju. U starijih osoba, u bolesnika s bubrežnom insuficijencijom, u bolesnika s dijabetesom, u bolesnika koji se istodobno liječe drugim lijekovima koji mogu povećati razinu kalija i/ili u bolesnika s interkurentnim dogaĎajima, hiperkalijemija može biti fatalna.

Prije razmatranja istodobne primjene lijekova koji utječu na sustav renin-angiotenzin-aldosteron, potrebno je procijeniti omjer koristi i rizika.

Glavni čimbenici rizika za hiperkalemiju koje treba uzeti u obzir su:

- Dijabetes melitus, oštećenje funkcije bubrega, dob (>70 godina).

- Kombinacija s jednim ili više drugih lijekova koji utječu na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav i/ili nadomjescima kalija. Lijekovi ili terapijske skupine lijekova koji mogu izazvati hiperkalemiju su nadomjesci soli koji sadrže kalij, diuretici koji štede kalij, ACE inhibitori, antagonisti angiotenzin II receptora, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL, uključujući selektivne COX-2 inhibitore), heparin, imunosupresivi (ciklosporin ili takrolimus) i trimetoprim.

- Interkurentni dogaĎaji, posebice dehidracija, akutna srčana dekompenzacija, metabolička acidoza, pogoršanje bubrežne funkcije, iznenadno pogoršanje bubrežnog stanja (npr. zarazne bolesti), stanična liza (npr. akutna ishemija ekstremiteta, rabdomioliza, produljena trauma).

6049264147882

Preporučuje se pažljivo praćenje kalija u serumu u rizičnih bolesnika (vidjeti dio 4.5).

Hipokalijemija

Smanjenje kalija s hipokalijemijom glavni je rizik kod primjene tiazida i tiazidima srodnih diuretika. Hipokalijemija može uzrokovati mišićne poremećaje. Prijavljeni su slučajevi rabdomiolize, uglavnom u kontekstu teške hipokalijemije. Rizik od pojave hipokalijemije (< 3,4 mmol/l) potrebno je spriječiti u nekih visokorizičnih populacija kao što su starije osobe, pothranjene osobe i/ili osobe koje uzimaju više lijekova, bolesnici oboljeli od ciroze jetre s edemima i ascitesom, bolesnici s koronarnom arterijskom bolešću i bolesnici sa zatajivanjem srca. Kod takvih slučajeva hipokalijemija povećava srčanu toksičnost preparata digitalisa i rizik od pojave aritmija.

U pojedinaca koji imaju dugi QT interval takoĎer postoji rizik tih pojava, bilo da je uzrok kongenitalan ili jatrogen. Hipokalijemija, kao i bradikardija, predstavljaju predisponirajući faktor za nastup teških aritmija, posebice potencijalno smrtonosne torsades de pointes.

U svim gore navedenim situacijama potrebno je učestalije praćenje kalija u plazmi. Prvo mjerenje kalija u plazmi treba obaviti tijekom prvog tjedna liječenja.

UtvrĎivanje hipokalijemije zahtijeva odgovarajuću korekciju. Hipokalijemija povezana s niskom koncentracijom magnezija u serumu može biti refraktorna na liječenje ako se ne korigira razina magnezija u serumu.

Razina magnezija u plazmi

Dokazano je da tiazidi i tiazidima srodni diuretici, uključujući indapamid, povećavaju izlučivanje magnezija urinom, što može uzrokovati hipomagnezijemiju (vidjeti dijelove 4.5 i 4.8).

Razina kalcija u plazmi

Tiazidni diuretici i tiazidima srodni diuretici mogu smanjiti izlučivanje kalcija putem urina i uzrokovati blago i prolazno povećanje razina kalcija u plazmi. Značajno povišene razine kalcija mogu biti povezane s nedijagnosticiranim hiperparatireoidizmom.

Kod takvih slučajeva liječenje se mora prekinuti prije ispitivanja funkcije paratireoidne žlijezde.

Glukoza u krvi

Kontrola glukoze u krvi važna je u dijabetičara, osobito kod hipokalijemije.

Mokraćna kiselina

U hiperuricemičnih bolesnika povećana je sklonost napadima gihta.

Etničke razlike

Kao što je primijećeno kod inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima, telmisartan i drugi antagonisti receptora angiotenzina II očito su manje učinkoviti u snižavanju krvnog tlaka u osoba crne rase nego u osoba drugih rasa, vjerojatno zbog veće prevalencije stanja s niskom razinom renina u populaciji crne rase s hipertenzijom.

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutnu pojavu smanjene oštrine vida ili očne boli i tipično se javljaju u roku od nekoliko sati do tjedana od početka uzimanja lijeka. Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Prvo je potrebno prekinuti liječenje što je brže moguće. Ako se ne postigne kontrola intraokularnog tlaka, potrebno je razmotriti potrebu za hitnim medicinskim ili kirurškim zahvatima. Čimbenici rizika za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati anamnezu alergije na sulfonamide ili penicilin.

Ostalo

Kao i kod bilo kojeg antihipertenziva, prekomjerni pad krvnog tlaka u bolesnika s ishemijskom srčanom bolešću ili ishemijskom cerebrovaskularnom bolešću može dovesti do infarkta miokarda ili moždanog udara.

6049264148386

Laktoza

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Povezano s telmisartanom

Digoksin

Kada je telmisartan bio istodobno primjenjivan s digoksinom, primijećena su povećanja medijana vršne koncentracije digoksina u plazmi (49%) i najniže koncentracije (20%). Prilikom početka, prilagodbe i prekida liječenja telmisartanom potrebno je pratiti vrijednosti digoksina radi održavanja vrijednosti unutar terapijskog raspona.

Poput ostalih lijekova koji djeluju na sustav renin-angiotenzin-aldosteron, telmisartan može izazvati hiperkalijemiju (vidjeti dio 4.4). Rizik od hiperkalijemije povećava se u slučaju kombinacije s drugim lijekovima koji takoĎer mogu izazvati hiperkalijemiju (nadomjesci soli koji sadrže kalij, diuretici koji štede kalij, ACE inhibitori, antagonisti receptora angiotenzina II, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL, uključujući selektivne COX-2 inhibitore), heparin, imunosupresivi (ciklosporin ili takrolimus) i trimetoprim).

Pojava hiperkalijemije ovisi o udruženim čimbenicima rizika. Rizik se povećava u slučaju gore spomenutih kombinacija liječenja. Rizik je osobito visok u kombinaciji s diureticima koji štede kalij i u kombinaciji s nadomjescima soli koje sadrže kalij. Kombinacija s ACE inhibitorima ili NSAIL-ima, na primjer, predstavlja manji rizik pod uvjetom da se striktno slijede mjere opreza u primjeni.

Ne preporučuje se istodobna primjena

Diuretici koji štede kalij ili dodaci kalija

Antagonisti receptora angiotenzina II, kao što je telmisartan, ublažavaju gubitak kalija induciran diureticima. Diuretici koji štede kalij npr. spirinolakton, eplerenon, triamteren ili amilorid, dodaci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij mogu dovesti do značajnog porasta kalija u serumu. Ako je indicirana istodobna primjena zbog zabilježene hipokalijemije, primjenjuje ih se oprezno i uz učestalo praćenje kalija u serumu.

Litij

Zabilježena su reverzibilna povećanja koncentracija litija u serumu i toksičnost tijekom istodobne primjene litija s inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima te s antagonistima receptora angiotenzina II, uključujući telmisartan. Ako je primjena kombinacije dokazano potrebna, preporučuje se pažljivo pratiti razine litija u serumu.

Istodobna primjena zahtijeva oprez

Nesteroidni protuupalni lijekovi

60492641434117NSAIL-i (tj. acetilsalicilatna kiselina u protuupalnim režimima doziranja, COX-2 inhibitori i neselektivni NSAIL-i) mogu reducirati antihipertenzivni učinak antagonista receptora angiotenzina II. U pojedinih bolesnika s kompromitiranom bubrežnom funkcijom (npr. dehidrirani bolesnici ili starije osobe s kompromitiranom bubrežnom funkcijom), istodobna primjena antagonista receptora angiotenzina II i lijekova koji inhibiraju ciklooksigenazu može rezultirati daljnjim pogoršanjem bubrežne funkcije, uključujući moguće akutno zatajenje bubrega, koje je obično reverzibilno. Stoga se ova kombinacija mora primjenjivati s oprezom, osobito u starijih osoba. Bolesnici se moraju odgovarajuće hidrirati te se mora obratiti pažnju na praćenje bubrežne funkcije nakon početka istodobne terapije, kao i periodično nakon toga.

U jednom ispitivanju, istodobna primjena telmisartana i ramiprila dovela je do povećanja, do 2,5 puta, u AUC0-24 i Cmax ramiprila i ramiprilata. Klinički značaj spomenutog opažanja nije poznat.

Diuretici (tiazidni diuretici ili diuretici Henleove petlje)

Prethodno liječenje visokim dozama diuretika, kao što su furosemid (diuretik Henleove petlje) i hidroklorotiazid (tiazidni diuretik) može rezultirati deplecijom volumena kao i povećanim rizikom od hipotenzije, pri započinjanju terapije telmisartanom.

Potrebno je uzeti u obzir kod istodobne primjene

Ostali antihipertenzivi

Antihipertenzivni učinak telmisartana može se povećati istodobnom primjenom drugih antihipertenziva.

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (pogledajte dijelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Na osnovi njihovih farmakoloških svojstava, može se očekivati da sljedeći lijekovi mogu potencirati hipotenzivne učinke svih antihipertenziva, uključujući telmisartan: baclofen, amifostin. Nadalje, ortostatska hipotenzija se može pogoršati konzumacijom alkohola, barbiturata, narkotika ili antidepresiva.

Kortikosteroidi (sistemska primjena) Smanjenje antihipertenzivnog učinka.

Povezano s indapamidom

Kombinacije koje se ne preporučuju

Litij

Povišena razina litija u plazmi uz znakove predoziranja, npr. pri neslanoj dijeti (smanjeno izlučivanje litija urinom). Ako je liječenje diureticima ipak neophodno, potrebno je pažljivo praćenje razine litija u plazmi i prilagoĎavanje doze.

Kombinacije koje zahtijevaju oprez pri uporabi

Lijekovi koji mogu izazvati torsades de pointes, kao što su, ali nisu ograničeni na: - antiaritmici skupine Ia (npr. kinidin, hidrokinidin, disopiramid),

- antiaritmici skupine III (npr. amiodaron, sotalol, dofetilid, ibutilid, bretilij), - neki antipsihotici:

- fenotiazini (npr. klorpromazin, ciamemazin, levomepromazin, tioridazin, trifluoperazin), benzamidi (npr. amilsulpirid, sulpirid, sultoprid, tiaprid),

- butirofenoni (npr. droperidol, haloperidol), - ostali antipsihotici (npr. pimozid),

- ostali lijekovi (npr. bepridil, cisaprid, difemanil, i.v. eritromicin, halofantrin, mizolastin, pentamidin, sparfloksacin, moksifloksacin, i.v. vinkamin, metadon, astemizol, terfenadin).

Povećani rizik od ventrikularnih aritmija, osobito torsades de pointes (hipokalijemija je čimbenik rizika).

Prije uvoĎenja kombinacije telmisartana/indapamida potrebno je pratitu hipokalijemiju te ju po potrebi korigirati. Klinički, treba pratiti elektrolite u plazmi i EKG.

6049264147106Poželjno je koristiti lijekove koji ne pokazuju sklonost izazivanju torsades de pointes u prisutnosti

hipokalijemije.

Nesteroidni protuupalni lijekovi (sustavni način primjene) uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze 2 (COX-2 inhibitore) i visoku dozu acetilsalicilatne kiseline (3 g/dan)

Moguće je smanjenje antihipertenzivnog učinka indapamida. Rizik od akutnog zatajenja bubrega u dehidriranih bolesnika (smanjena glomerularna filtracija). Bolesnik mora piti veće količine tekućine; potrebno je praćenje funkcije bubrega od početka liječenja.

Inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori)

Na početku liječenja ACE inhibitorom, moguća je pojava iznenadne hipotenzije i/ili akutnog zatajenja bubrega u bolesnika s već postojećom deplecijom natrija (osobito u bolesnika sa stenozom bubrežne arterije).

Kada je prijašnje liječenje diureticima uzrokovalo depleciju natrija u bolesnika s hipertenzijom, neophodno je:

- prekinuti primjenu diuretika 3 dana prije početka liječenja ACE inhibitorom i po potrebi ponovo uvesti diuretik s hipokalijemijskim djelovanjem;

- ili dati niske početne doze ACE inhibitora i povećavati ih vrlo postupno.

U bolesnika sa zatajenjem srca početi s vrlo niskom dozom ACE inhibitora, po mogućnosti tek nakon smanjenja doze već uvedenog hipokalijemijskoga diuretika.

U svim slučajevima potrebno je pratiti funkciju bubrega (razinu kreatinina u plazmi) tijekom prvih tjedana liječenja ACE inhibitorom.

Ostali lijekovi koji uzrokuju hipokalijemiju: amfotericin B (i.v.), glukokortikoidi i mineralokortikoidi (sustavna primjena), tetrakozaktid, stimulirajući laksativi

Rizik od hipokalijemije je povećan (aditivni učinak).

Praćenje razina kalija i njihova korekcija mora se obaviti ako je to potrebno. Posebna pozornost potrebna je u slučajevima liječenja sa srčanim glikozidima. Ne smiju se primjenjivati stimulirajući laksativi.

Baklofen

Uočen je pojačan antihipertenzivni učinak.

Potrebno je hidrirati bolesnika; pratiti funkciju bubrega na početku liječenja.

Pripravci digitalisa

Hipokalijemija i/ili hipomagnezijemija stvaraju predispoziciju za toksične učinke digitalisa. Razine kalija i magnezija potrebno je pratiti i obavljati EKG te, ako je to potrebno, prilagoditi liječenje.

Istodobna primjena koja zahtijeva posebnu pozornost

Alopurinol

Istodobna primjena s indapamidom može povećati učestalost reakcija preosjetljivosti na alopurinol.

Kombinacije koje je potrebno razmotriti

Diuretici koji štede kalij (amilorid, spironolakton, triamteren)

Navedene kombinacije su korisne u pojedinih bolesnika, no hipokalijemija ili hiperkalijemija (osobito u bolesnika sa zatajenjem bubrega ili dijabetičara) se ipak može pojaviti. Potrebno je pratiti razinu kalija u plazmi i EKG te, ako je nužno, prilagoditi liječenje.

Metformin

Povećani rizik nastanka laktacidoze zbog metformina kao posljedica mogućeg zatajenja funkcije bubrega povezanog s primjenom diuretika, osobito diuretika Henleove petlje. Bolesnici ne smiju uzimati metformin kada koncentracija kreatinina u plazmi prelazi 15 mg/l (135 μmol/l) u muškaraca i 12 mg/l (110 μmol/l) u žena.

6049264149586

60492649817100

Jodirano kontrastno sredstvo

U slučajevima dehidracije uzrokovane diureticima, postoji povećani rizik pojave akutnog renalnog zatajenja, posebno kada se koriste visoke doze jodiranog kontrastnog sredstva.

Rehidracija se mora obaviti prije primjene jodirane komponente.

Antidepresivi imipraminskog tipa (triciklici), neuroleptici

Antihipertenzivni učinak i rizik od ortostatske hipotenzije su povećani (aditivni učinak).

Kalcij (soli)

Rizik od hiperkalcijemije zbog smanjene eliminacije kalcija urinom.

Ciklosporin, takrolimus

Rizik od povećanih razina kreatinina u plazmi bez ikakve promjene cirkulirajućih razina ciklosporina, čak i ako ne postoji deplecija vode i natrija.

Kortikosteroidi, tetrakozaktid (sustavna primjena)

Smanjenje antihipertenzivnog učinka (zadržavanje vode i soli izazvano kortikosteroidima).

Trudnoća

8260088134Primjena antagonista receptora angiotenzina II ne preporučuje se tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4). Primjena antagonista receptora angiotenzina II kontraindicirana je tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Ne postoje odgovarajući podaci o primjeni telmisartana u trudnica. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3).

Epidemiološki podaci vezani uz teratogeni rizik nakon izloženosti ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće ne omogućuju konačan zaključak; meĎutim, ne može se isključiti malen porast rizika. Iako nema kontroliranih epidemioloških podataka o riziku uz antagoniste receptora angiotenzina II, slični rizici mogu postojati za ovu klasu lijekova. Osim ako se produljena terapija antagonistima receptora angiotenzina II ne smatra nužnom, bolesnice koje planiraju trudnoću trebaju prijeći na alternativno antihipertenzivno liječenje s utvrĎenim sigurnosnim profilom primjene u trudnoći. Kada se trudnoća dijagnosticira, liječenje antagonistima receptora angiotenzina II treba se odmah prekinuti te, ako je potrebno, započeti s primjenom drugog lijeka.

Poznato je da izloženost antagonistima receptora angiotenzina II tijekom drugog i trećeg tromjesečja inducira fetotoksičnost u ljudi (smanjenje funkcije bubrega, oligohidramnij, usporena osifikacija kostiju lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalijemija) (vidjeti

dio 5.3).

Ako doĎe do izloženosti antagonistima receptora angiotenzina II od drugog tromjesečja trudnoće nadalje, preporučuju se ultrazvučno praćenje funkcije bubrega i razvoja lubanje.

Dojenčad čije su majke uzimale antagoniste receptora angiotenzina II mora se pažljivo pratiti radi hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Nema podataka ili su podaci o primjeni indapamida u trudnoći ograničeni (manje od 300 trudnoća). Produljena izloženost tiazidu tijekom trećeg tromjesečja trudnoće može smanjiti volumen plazme u majke, kao i uteroplacentalni protok krvi, što može uzrokovati fetoplacentalnu ishemiju i zaostajanje u rastu.

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na reprodukciju (vidjeti dio 5.3.).

Kao mjeru opreza, poželjno je izbjegavati primjenu indapamida tijekom trudnoće.

60492649817100

Dojenje

Ne preporučuje se liječenje lijekom Tolurindo tijekom dojenja.

Budući da nisu dostupne informacije o primjeni telmisartana tijekom dojenja, telmisartan se tijekom dojenja ne preporučuje te se savjetuje zamjensko liječenje lijekovima s bolje utvrĎenim sigurnosnim profilom, osobito kod dojenja novoroĎenčeta ili nedonoščeta.

Nedostaju podaci o izlučivanju indapamida/metabolita u majčinom mlijeku. Moguća je i pojava preosjetljivosti na derivate sulfonamida i hipokalijemija. Ne može se isključiti rizik za novoroĎenčad/dojenčad.

Indapamid je srodan tiazidskim diureticima koji su povezani, tijekom dojenja, sa smanjenjem, pa čak i prestankom izlučivanja mlijeka.

Plodnost

U pretkliničkim ispitivanjima nisu primijećeni učinci telmisartana na mušku i žensku plodnost.

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti pokazala su da nema učinka na plodnost u ženki i mužjaka štakora (vidjeti dio 5.3.). Ne očekuju se učinci na plodnost u ljudi.

Telmisartan/indapamid može izazvati različite reakcije u odnosu na sniženje krvnog tlaka u pojedinim slučajevima, osobito na početku liječenja. Prilikom upravljanja vozilima ili rada sa strojevima mora se uzeti u obzir da se može javiti omaglica ili umor.

Sažetak sigurnosnog profila

Povezano s telmisartanom

Teške nuspojave obuhvaćaju anafilaktičku reakciju i angioedem koji se mogu rijetko pojaviti (≥1/10 000 i <1/1000) i akutno zatajenje bubrega.

Ukupna incidencija nuspojava zabilježenih s telmisartanom bila je uobičajeno usporediva s placebom (41,4% u odnosu na 43,9%) u kontroliranim ispitivanjima u bolesnika liječenih zbog hipertenzije. Incidencija nuspojava nije bila povezana s dozom te nije pokazala korelaciju sa spolom, dobi ili rasom bolesnika. Profil sigurnosti telmisartana u bolesnika liječenih radi smanjenja kardiovaskularnog morbiditeta bio je u skladu s onim u bolesnika s hipertenzijom.

Dolje navedene nuspojave prikupljene su iz kontroliranih kliničkih ispitivanja u bolesnika liječenih zbog hipertenzije i iz podataka prikupljenih nakon stavljanja lijeka u promet. Popis takoĎer uzima u obzir teške nuspojave i nuspojave koje dovode do prekida liječenja, zabilježene u tri dugotrajna klinička ispitivanja koja su uključila 21 642 bolesnika liječena telmisartanom radi smanjenja kardiovaskularnog morbiditeta, u trajanju do šest godina.

Povezano s indapamidom

Najčešće prijavljene nuspojave su hipokalijemija i reakcije preosjetljivosti, većinom kožne, u osoba predisponiranih za alergijske i astmatične reakcije i makulopapularne osipe.

Tablični prikaz nuspojava

Nuspojave su klasificirane po učestalosti koristeći sljedeću podjelu:

- vrlo često ( 1/10)

- često ( 1/100 i < 1/10)

- manje često ( 1/1000 i < 1/100)

- rijatko ( 1/10 000 i < 1/1000) - vrlo rijetko (< 1/10 000)

- nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

832104-2195180Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Bol u prsištu Manje često – Astenija (slabost) Manje često – Bolest nalik gripi Rijetko – Pretrage Povišene vrijednosti kreatinina u krvi Manje često – Snižene vrijednosti hemoglobina Rijetko – Povišene vrijednosti mokraćne kiseline u krvi Rijetko Nepoznato Povišene vrijednosti jetrenih enzima Rijetko Nepoznato Povišene vrijednosti kreatin fosfokinaze u krvi Rijetko – Produljen QT interval u elektrokardiogramu (vidjeti dijelove 4.4 i 4.5) – Nepoznato Povišene razine glukoze u krvi (vidjeti dio 4.4) – Nepoznato 1, 2, 3, 4: Za dodatni opis, molimo pogledajte odlomak „ Opis odabranih nuspojava“

Opis odabranih nuspojava

Tijekom ispitivanja faze II i III u kojima su usporeĎeni indapamid u dozi od 1,5 mg i 2,5 mg, analiza razine kalija u plazmi pokazala je učinak indapamida ovisan o dozi:

- Indapamid u dozi od 1,5 mg: Kalij u plazmi < 3,4 mmol/l zabilježen je u 10% bolesnika, a

< 3,2 mmol/l u 4% bolesnika nakon 4 do 6 tjedana liječenja. Nakon 12 tjedana liječenja srednja vrijednost pada razine kalija u plazmi iznosila je 0,23 mmol/l.

- Indapamid u dozi od 2,5 mg: Kalij u plazmi < 3,4 mmol/l zabilježen je u 25% bolesnika, a < 3,2 mmol/l u 10% bolesnika nakon 4 do 6 tjedana liječenja. Nakon 12 tjedana liječenja srednja vrijednost pada razine kalija u plazmi iznosila je 0,41 mmol/l.

Sepsa

U ispitivanju PRoFESS, primijećena je povećana incidencija sepse uz telmisartan u usporedbi s placebom. DogaĎaj može biti slučajno otkriće ili povezan s trenutno nepoznatim mehanizmom (takoĎer vidjeti dio 5.1).

Hipotenzija

Ova nuspojava zabilježena je kao česta u bolesnika s kontroliranim krvnim tlakom koji su liječeni telmisartanom radi smanjenja kardiovaskularnog morbiditeta uz standardnu skrb.

Abnormalna funkcija jetre/poremećaj rada jetre

Većina slučajeva abnormalne funkcije jetre/poremećaja rada jetre nakon stavljanja lijeka u promet pojavila se u japanskih bolesnika. Japanski bolesnici liječeni telmisartanom imaju veće izglede za razvoj ovih nuspojava.

Bolest plućnog intersticija

Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježena je vremenska povezanost slučajeva bolesti plućnog intersticija s unosom telmisartana. MeĎutim, nije utvrĎena uzročna povezanost.

Intestinalni angioedem

Nakon primjene antagonista receptora angiotenzina II prijavljeni su slučajevi intestinalnog angioedema (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5865241324419900988485912Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Postoje ograničeni dostupni podaci u vezi s predoziranjem u ljudi.

Simptomi

Povezano s telmisartanom

Najizraženije manifestacije predoziranja telmisartanom bile su hipotenzija i tahikardija; takoĎer su prijavljeni bradikardija, omaglica, porast kreatinina u serumu i akutno zatajenje bubrega.

Povezano s indapamidom

Nije ustanovljena toksičnost indapamida do doze od 40 mg, tj. doze koja je 27 puta veća od terapijske. Znakovi akutnoga trovanja u prvom se redu manifestiraju poremećajem ravnoteže vode i elektrolita (hiponatrijemija, hipokalijemija). Od kliničkih pojava moguće su mučnina, povraćanje, hipotenzija, grčevi, vrtoglavica, omamljenost, smetenost, poliurija ili oligurija sve do anurije (zbog hipovolemije).

Liječenje

Povezano s telmisartanom

Telmisartan se ne uklanja hemodijalizom. Bolesnika se mora pažljivo pratiti, a liječenje mora biti simptomatsko i suportivno. Zbrinjavanje ovisi o vremenu proteklom od unosa lijeka i težini simptoma. Predložene mjere uključuju indukciju povraćanja i/ili lavažu želuca. Aktivni ugljen može biti koristan u liječenju predoziranja. Elektroliti i kreatinin u serumu moraju se često pratiti. Ako se pojavi hipotenzija, bolesnika treba polegnuti na leĎa i brzo dati nadomjestke soli i volumena.

Povezano s indapamidom

Početne mjere moraju uključiti brzo uklanjanje uzetoga lijeka (uzetih lijekova) ispiranjem želuca i/ili davanjem aktivnog ugljena, a nakon toga ponovno uspostavljanje ravnoteže vode i elektrolita u zdravstvenoj ustanovi.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav, blokatori angiotenzin II receptora (ARB) s diureticima, ATK oznaka: C09DA07.

Mehanizam djelovanja

Telmisartan je oralno aktivan i specifičan antagonist receptora angiotenzina II (tip AT1). Telmisartan s vrlo visokim afinitetom izmješta angiotenzin II s mjesta vezivanja na AT1 podtipu receptora, koji je odgovoran za poznato djelovanje angiotenzina II. Telmisartan ne pokazuje nikakvo parcijalno agonističko djelovanje na AT1 receptor. Telmisartan se selektivno veže na AT1 receptor. Vezanje je dugotrajno. Telmisartan ne pokazuje afinitet za druge receptore, uključujući AT2 i druge manje karakteristične AT receptore. Funkcionalna uloga ovih receptora nije poznata, kao ni učinak njihove moguće prekomjerne stimulacije angiotenzinom II, čije vrijednosti se povećavaju telmisartanom. Telmisartan smanjuje razine aldosterona u plazmi. Telmisartan ne inhibira renin u ljudskoj plazmi niti blokira ionske kanale. Telmisartan ne inhibira angiotenzin konvertirajući enzim (kininaza II), enzim koji takoĎer razgraĎuje bradikinin. Stoga se ne očekuje potenciranje nuspojava posredovanih bradikininom.

U ljudi, doza od 80 mg telmisartana gotovo u potpunosti inhibira porast krvnog tlaka izazvan angiotenzinom II. Inhibitorni učinak održava se tijekom 24 sata, a još uvijek se može izmjeriti do 48 sati.

6049264139436

Indapamid je sulfonamidni derivat s indolskim prstenom, farmakološki srodan tiazidnim diureticima, koji djeluje tako da inhibira reapsorpciju natrija u kortikalnom dilucijskom segmentu. Povećava izlučivanje natrija i klorida i u manjoj mjeri izlučivanje kalija i magnezija mokraćom, te time povećava izlučivanje urina ostvarujući tako antihipertenzivni učinak.

Povezano s telmisartanom i indapamidom

Klinička djelotvornost i sigurnost

Učinkovitost i sigurnost telmisartana i indapamida korištenih u kombinaciji procijenjene su u bolesnika s esencijalnom hipertenzijom. Rezultati su pokazali da je istodobna primjena telmisartana i indapamida značajno učinkovitija u pogledu sniženja krvnog tlaka od monoterapije bilo telmisartanom bilo indapamidom. Sveukupno, nalazi kliničkih ispitivanja pokazali su da kombinirano liječenje telmisartanom i indapamidom nije povećalo rizik od razvoja nuspojava u usporedbi s monoterapijom ili drugim klasama antihipertenziva.

Povezano s telmisartanom

Klinička djelotvornost i sigurnost

Nakon prve doze telmisartana, antihipertenzivni učinak postupno postaje očit unutar 3 sata. Maksimalno sniženje krvnog tlaka općenito se postiže 4 do 8 tjedana nakon početka liječenja i održava se tijekom dugotrajne terapije.

Antihipertenzivni učinak stalno je prisutan tijekom 24 sata nakon doziranja te uključuje posljednja

4 sata prije sljedeće doze, kako je pokazano ambulantnim mjerenjima krvnog tlaka. Ovo je potvrĎeno omjerima minimalnih i maksimalnih vrijednosti koji su konstantno bili iznad 80% nakon doza od 40 i 80 mg telmisartana u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima. Postoji očiti trend odnosa doze i vremena potrebnog za vraćanje osnovne vrijednosti sistoličkog krvnog tlaka (SKT). U ovom pogledu podaci koji se odnose na dijastolički krvni tlak (DKT) nisu konzistentni.

U bolesnika s hipertenzijom telmisartan snižava i sistolički i dijastolički krvni tlak, bez utjecaja na brzinu pulsa. Doprinos diuretskog i natriuretskog djelovanja lijeka njegovom hipotenzivnom djelovanju tek treba definirati. Telmisartan je po svojoj antihipertenzivnoj djelotvornosti usporediv s tvarima koje pripadaju drugim skupinama antihipertenziva (prema kliničkim ispitivanjima usporedbe telmisartana s amlodipinom, atenololom, enalaprilom, hidroklorotiazidom i lizinoprilom).

Nakon naglog prekida liječenja telmisartanom, krvni tlak se postupno vraća na vrijednosti prije liječenja tijekom razdoblja od nekoliko dana, bez dokaza o povratnoj (rebound) hipertenziji.

Incidencija suhog kašlja bila je znatno niža u bolesnika liječenih telmisartanom nego u onih koji su primali inhibitore angiotenzin konvertirajućeg enzima u kliničkim ispitivanjima koja su izravno usporeĎivala dva antihipertenzivna liječenja.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS):

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (engl. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (engl. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa.

VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

6049264470632Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalijemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti

su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Povezano s indapamidom

Klinička ispitivanja faza II i III pokazala su da pri monoterapiji antihipertenzivni učinak traje 24 sata. To se odnosi na doze pri kojima je diuretski učinak bio blag.

Antihipertenzivni učinak indapamida povezan je s povećanjem arterijske popustljivosti i smanjenjem arteriolarnog i ukupnog perifernog otpora.

Indapamid smanjuje hipertrofiju lijeve klijetke.

Tiazidi i tiazidima srodni diuretici povećanjem iznad odreĎene doze ne pokazuju porast antihipertenzivnog učinka, dok se nuspojave nastavljaju povećavati. Doza se ne smije povećavati ako liječenje nije učinkovito.

Kratkoročna, srednjoročna i dugoročna ispitivanja u hipertenzivnih bolesnika takoĎer su pokazala da indapamid:

- ne utječe na metabolizam lipida: triglicerida, LDL-kolesterola i HDL-kolesterola; - ne utječe na metabolizam ugljikohidrata, čak ni u bolesnika s dijabetesom.

Apsorpcija

Apsorpcija telmisartana je brza, iako apsorbirana količina varira. Srednja vrijednost apsolutne bioraspoloživosti telmisartana je oko 50%. Kada se telmisartan uzima s hranom, smanjenje površine ispod krivulje koncentracije telmisartana u plazmi-vrijeme (AUC0-∞) varira od oko 6% (doza 40 mg) do oko 19% (doza 160 mg). Do 3 sata nakon primjene, koncentracije u plazmi slične su bilo da se telmisartan uzima natašte ili s hranom.

OsloboĎeni dio indapamida brzo se i potpuno apsorbira u probavnom sustavu. Hrana blago povećava brzinu apsorpcije, ali nema utjecaja na količinu apsorbiranog lijeka. Vršna koncentracija u serumu postiže se otprilike 12 sati nakon primjene jednokratne doze, a ponovljena doza smanjuje variranje serumske koncentracije izmeĎu dviju doza. Postoje intraindividualne razlike.

Linearnost/nelinearnost

Ne očekuje se da će malo smanjenje AUC-a izazvati smanjenje terapijske djelotvornosti telmisartana. Ne postoji linearan odnos izmeĎu razina doza i razina u plazmi. Cmax i, u manjoj mjeri, AUC povećavaju se disproporcionalno pri dozama iznad 40 mg.

Distribucija

Telmisartan se uvelike veže na proteine plazme (>99,5%), uglavnom albumin i alfa-1 kiselinski glikoprotein. Srednja vrijednost prividnog volumena distribucije u stanju dinamičke ravnoteže (Vdss) je oko 500 l.

6049264470715Vezanje indapamida na proteine plazme iznosi 79%. Poluvrijeme eliminacije iznosi 14 do 24 sata (srednja vrijednost 18 sati). Ravnotežno stanje postiže se poslije7 dana. Ponovljeno davanje ne dovodi do nakupljanja lijeka.

Biotransformacija

Telmisartan se metabolizira konjugacijom ishodišnog spoja s glukuronidom. Nije pokazana farmakološka aktivnost za konjugat.

Izlučivanje indapamida je pretežno urinom (70% doze) i fecesom (22%) u obliku neaktivnih metabolita.

Eliminacija

Za telmisartan je karakteristična bieksponencijalna farmakokinetika raspada, s terminalnim poluvremenom eliminacije od >20 sati. Maksimalna koncentracija u plazmi (Cmax) i, u manjoj mjeri, površina ispod krivulje koncentracije u plazmi-vrijeme (AUC), povećava se disproporcionalno s dozom. Ne postoji dokaz o klinički značajnoj akumulaciji telmisartana ako se uzima u preporučenoj dozi. Koncentracije u plazmi bile su više u žena nego u muškaraca, bez značajnog utjecaja na djelotvornost.

Nakon peroralne (i intravenske) primjene telmisartan se gotovo isključivo izlučuje fecesom, uglavnom u nepromijenjenom obliku. Kumulativna urinarna ekskrecija je <1% doze. Ukupni klirens plazme (Cltot) je visok (oko 1000 ml/min) u usporedbi s protokom krvi kroz jetru (oko 1500 ml/min).

Posebne populacije

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika dviju doza telmisartana ocjenjivana je kao sekundarni cilj kod hipertenzivnih bolesnika (n=57) u dobi od 6 do <18 godina starosti nakon uzimanja telmisartana 1 mg/kg ili 2 mg/kg tijekom četverotjednog razdoblja liječenja. Farmakokinetički ciljevi uključivali su odreĎivanje stanja dinamičke ravnoteže telmisartana u djece i adolescenata, te ispitivanje razlika povezanih s dobi. Iako je ispitivanje bilo premalo za razumnu ocjenu farmakokinetike djece mlaĎe od 12 godina, rezultati su općenito bili konzistentni s nalazima u odraslih osoba te potvrĎuju nelinearnost telmisartana, osobito za Cmax.

Spol

Uočene su razlike u koncentracijama u plazmi, s Cmax i AUC-om oko 3 odnosno 2 puta višima u žena u usporedbi s muškarcima.

Starije osobe

Farmakokinetika telmisartana se ne razlikuje izmeĎu starijih i onih mlaĎih od 65 godina.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s blagim do umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega uočeno je udvostručavanje koncentracija u plazmi. MeĎutim, niže koncentracije u plazmi uočene su u bolesnika s insuficijencijom bubrega koji su podvrgnuti dijalizi. Telmisartan se u visokoj mjeri veže za proteine plazme u bolesnika s insuficijencijom bubrega te se ne može ukloniti dijalizom. Poluvrijeme eliminacije nije promijenjeno u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.

Farmakokinetički parametri indapamida nepromijenjeni su u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.

Oštećenje funkcije jetre

Farmakokinetička ispitivanja u bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije pokazala su porast apsolutne bioraspoloživosti do gotovo 100%. Poluvrijeme eliminacije nije promijenjeno u bolesnika s oštećenjem jetrene funkcije.

6049264310403U nekliničkim ispitivanjima sigurnosti, doze koje su dovele do izloženosti usporedive s onom u kliničkom terapijskom rasponu izazvale su smanjenje parametara crvenih stanica (eritrociti,

hemoglobin, hematokrit), promjene u hemodinamici bubrega (povišene vrijednosti dušika iz ureje i kreatinina u krvi), kao i povišeni kalij u serumu normotenzivnih životinja. U pasa su uočene renalna tubularna dilatacija i atrofija. Oštećenje na sluznici želuca (erozija, ulkusi ili upala) takoĎer je primijećeno u štakora i pasa. Ove farmakološki posredovane nuspojave, poznate iz nekliničkih ispitivanja s inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima i antagonistima receptora angiotenzina II, bile su spriječene oralnim nadomjeskom soli.

U obje vrste uočeni su povećano djelovanje renina u plazmi i hipertrofija/hiperplazija jukstaglomerularnih stanica bubrega. Ove promjene, koje su takoĎer učinak klase inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima i ostalih antagonista receptora angiotenzina II, nemaju klinički značaj.

Nije dokazan jasan teratogeni učinak, meĎutim, pri toksičnim razinama doze telmisartana, uočen je učinak na postnatalni razvoj mladunčadi, kao što su mala tjelesna težina i odgoĎeno otvaranje očiju. Nema dokaza mutagenosti i relevantnog klastogenog djelovanja u in vitro ispitivanjima niti dokaza kancerogenosti u štakora i miševa.

Indapamid nije pokazao mutagena i kancerogena svojstva u ispitivanjima.

Najveće doze indapamida dane peroralno različitim vrstama životinja (40 do 8000 puta veće od terapijske doze) pokazale su pojačano diuretsko djelovanje indapamida. Glavni simptomi trovanja tijekom ispitivanja akutne toksičnosti indapamida primijenjenog intravenski ili intraperitonealno bili su povezani s farmakološkim učinkom indapamida, kao što su bradipneja i periferna vazodilatacija. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti nisu pokazala embriotoksičnosti ni teratogenosti.

Plodnost nije oštećena niti u mužjaka niti u ženki štakora.

laktoza hidrat meglumin natrijev hidroksid povidon K30

celuloza, mikrokristalična karmelozanatrij, umrežena željezov oksid, žuti (E172) željezov oksid, crveni (E172) natrijev stearilfumarat magnezijev stearat hipromeloza

silicijev dioksid, koloidni, bezvodni karbomeri

Nije primjenjivo.

3 godine

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage. Lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi.

Blister (OPA/Al/PVC//Al): 10, 30, 60, 90 i 100 tableta s prilagoĎenim oslobaĎanjem, u kutiji. Blister (OPA/Al/PVC//Al), kalendarsko pakiranje: 14, 28, 56, 84 i 98 tableta s prilagoĎenim oslobaĎanjem, u kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Tolurindo tablete s prilagoĎenim oslobaĎanjem sadrže dvije djelatne tvari, telmisartan i indapamid.

Telmisartan pripada skupini lijekova poznatih kao antagonisti receptora angiotenzina II. Angiotenzin II je tvar koja se stvara u Vašem tijelu i dovodi do sužavanja krvnih žila, čime se povisuje krvni tlak. Telmisartan blokira učinak angiotenzina II, tako da se krvne žile šire, a krvni tlak snižava.

Indapamid spada u diuretike, lijekove koji se koriste za izbacivanje vode iz organizma. MeĎutim, indapamid se razlikuje od drugih diuretika jer uzrokuje samo blago povećanje količine proizvedene mokraće. Osim toga, indapamid širi krvne žile tako da krv lakše prolazi. Ovo pomaže u snižavanju krvnog tlaka.

Ovaj lijek je namijenjen za liječenje povišenog krvnog tlaka (hipertenzije) u odraslih.

Visoki krvni tlak, ako se ne liječi, može oštetiti krvne žile u različitim organima, što ponekad može dovesti do srčanog udara, zatajenja srca ili bubrega, moždanog udara ili sljepoće. Prije pojave oštećenja obično nema simptoma visokog krvnog tlaka. Stoga je važno redovito mjeriti krvni tlak i pratiti je li unutar normalnog raspona.

Nemojte uzimati Tolurindo

- ako ste alergični na telmisartan, indapamid, bilo koji drugi sulfonamid ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6).

- ako ste trudni više od 3 mjeseca (takoĎer je bolje izbjegavati Tolurindo u ranoj trudnoći – pogledajte dio o trudnoći).

- ako imate teške probleme s jetrom kao što su kolestaza ili bilijarna opstrukcija (problemi s otjecanjem žuči iz jetre i žučnog mjehura) ili neku drugu tešku bolest jetre.

- ako bolujete od stanja nazvanog hepatička encefalopatija (degenerativna bolest mozga

uzrokovana bolešću jetre).

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

- ako imate tešku bolest bubrega.

- ako imate nisku razinu kalija u krvi.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku prije nego uzmete Tolurindo ako imate ili ste ikada imali neko od sljedećih stanja ili bolesti:

- Bolest bubrega ili transplantacija bubrega.

- Stenoza bubrežne arterije (suženje krvnih žila jednog ili oba bubrega). - Bolest jetre.

- Probleme sa srcem.

- Povišene razine aldosterona (zadržavanje vode i soli u tijelu zajedno s neravnotežom različitih minerala u krvi).

- Niski krvni tlak (hipotenzija), veća je vjerojatnost ove pojave ako ste dehidrirani (prekomjerni gubitak vode u tijelu) ili imate manjak soli zbog terapije diureticima (tablete za mokrenje), prehrane s niskim unosom soli, proljeva ili povraćanja.

- Povišene razine kalija u krvi. - Šećerna bolest.

- Giht.

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Tolurindo:

- ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

- ACE inhibitor (primjerice enalapril, lizinopril, ramipril), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću.

- aliskiren.

Liječnik Vam može provjeravati funkciju bubrega, krvni tlak i vrijednosti elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim intervalima. Pogledajte takoĎer informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Tolurindo“.

- ako uzimate digoksin.

- ako osjetite smanjenje vida ili bol u oku. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povišenog tlaka u oku, a do njih može doći unutar nekoliko sati do tjedana od primjene lijeka Tolurindo. Ako se ne liječe, mogu dovesti do trajnog oštećenja vida. Ako ste ranije imali alergiju na penicilin ili sulfonamid, možete biti pod većim rizikom od razvoja ovakvih tegoba.

- ako imate poremećaje mišića, uključujući bolove u mišićima, osjetljivost, slabost ili grčeve. - ako morate napraviti pretragu kako biste provjerili rad paratireoidne žlijezde.

Ako imate bol u trbuhu, mučninu, povraćanje ili proljev nakon uzimanja lijeka Tolurindo, obratite se svojem liječniku. Vaš će liječnik odlučiti o daljnjem liječenju. Nemojte prestati uzimati Tolurindo bez savjetovanja s liječnikom.

Morate obavijestiti svog liječnika ako mislite da ste (ili biste mogli ostati) trudni. Tolurindo se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni dulje od 3 mjeseca jer može izazvati teška oštećenja Vašeg djeteta ako se primjenjuje u ovom stadiju (pogledajte dio o trudnoći).

U slučaju kirurškog zahvata ili anestezije, trebate obavijestiti svog liječnika da uzimate Tolurindo.

Obavijestite svog liječnika ako ste imali fotosenzibilne reakcije.

Liječnik Vam može dati krvne pretrage kako bi provjerio razinu elektrolita.

Tolurindo može biti manje učinkovit u snižavanju krvnog tlaka u bolesnika crne rase.

Ako mislite da bi se bilo koja od ovih situacija mogla odnositi na Vas ili imate bilo kakvih pitanja ili nedoumica u vezi s uzimanjem lijeka, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Djeca i adolescenti

Primjena lijeka Tolurindo u djece i adolescenata u dobi do 18 godina se ne preporučuje.

Drugi lijekovi i Tolurindo

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove. Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu ovih drugih lijekova ili poduzeti druge mjere opreza. U nekim slučajevima, možda ćete morati prestati uzimati jedan od tih lijekova. Ovo se osobito odnosi na lijekove koji su navedeni u nastavku, a uzimaju se istovremeno s lijekom Tolurindo:

- Lijekovi koji sadrže litij za liječenje nekih vrsta depresije zbog rizika od povećanja razine litija u krvi.

- Lijekovi koji mogu povećati razinu kalija u krvi kao što su nadomjesci soli koji sadrže kalij, diuretici koji štede kalij (odreĎene 'tablete za izbacivanje vode' npr. amilorid, spironolakton, triamteren), ACE inhibitori (koriste se za liječenje visokog krvnog tlaka i zatajenja srca), antagoniste receptora angiotenzina II, NSAIL-e (nesteroidni protuupalni lijekovi, npr. acetilsalicilna kiselina ili ibuprofen), heparin, imunosupresive (npr. ciklosporin ili takrolimus) i antibiotik trimetoprim.

- Diuretici ('tablete za izmokravanje'), osobito ako se uzimaju u visokim dozama zajedno s lijekom Tolurindo, mogu dovesti do prekomjernog gubitka tjelesne tekućine i niskog krvnog tlaka (hipotenzije).

- Ako uzimate ACE inhibitor ili aliskiren (takoĎer pogledajte informacije pod naslovima „Nemojte uzimati Tolurindo“ i „Upozorenja i mjere opreza“).

- Ostali antihipertenzivi. - Digoksin.

- Lijekovi koji se koriste za probleme srčanog ritma (npr. kinidin, hidrokinidin, dizopiramid, amiodaron, sotalol, ibutilid, dofetilid, digitalis, bretilij).

- Lijekovi koji se koriste za liječenje mentalnih poremećaja kao što su depresija, anksioznost, shizofrenija (npr. triciklički antidepresivi, antipsihotici, neuroleptici (kao što su amisulprid, sulpirid, sultoprid, tiaprid, haloperidol, droperidol)).

- Bepridil (koristi se za liječenje angine pektoris, stanja koje uzrokuje bol u prsima). - Cisaprid (koristi se za liječenje smanjene pokretljivosti jednjaka i želuca).

- Difemanil (koristi se za liječenje gastrointestinalnih problema).

- Antibiotici koji se koriste za liječenje bakterijskih infekcija (npr. sparfloksacin, moksifloksacin, eritromicin putem injekcije).

- Vinkamin primijenjen putem injekcije (koristi se u liječenju poremećaja prepoznavanja u starijih osoba uključujući gubitak pamćenja).

- Halofantrin (antiparazitni lijek koji se koristi u liječenju nekih tipova malarije). - Pentamidin (koristi se u liječenju nekih tipova upale pluća).

- Antihistaminici koji se koriste u liječenju alergijskih reakcija poput peludne groznice (npr. mizolastin, astemizol, terfenadin).

- Amfotericin B putem injekcije (lijekovi protiv gljivičnih infekcija).

- Kortikosteroidi koji se koriste u liječenju različitih stanja uključujući tešku astmu i reumatoidni artritis (sistemska primjena).

- Stimulirajući laksativi (koriste se za pražnjenje crijeva).

- Baklofen (za liječenje ukočenosti mišića koja se pojavljuje u bolestima poput multiple skleroze).

- Alopurinol (za liječenje gihta).

- Metformin (za liječenje šećerne bolesti).

- Kontrastna sredstva koja sadrže jod (koriste se za testove koji uključuju rendgenske zrake). - Tablete kalcija ili drugi dodaci kalcija.

- Ciklosporin, takrolimus ili drugi lijekovi za potiskivanje imunološkog sustava nakon

presaĎivanja organa, za liječenje autoimunih bolesti ili teških reumatskih ili kožnih boleHsti . A L M E D

- Tetrakozaktid (za liječenje Crohnove bolesti). - Metadon (koristi se za liječenje ovisnosti).

Učinak lijeka Tolurindo može se smanjiti kada uzimate NSAIL-e (nesteroidne protupalne lijekove, npr. acetilsalicilatna kiselina ili ibuprofen) ili kortikosteroide.

Tolurindo može povećati učinak snižavanja krvnog tlaka drugih lijekova koji se primjenjuju u liječenju visokog krvnog tlaka ili lijekova s potencijalnim učincima na snižavanje krvnog tlaka (npr. baklofen, amifostin).

Nadalje, niski krvni tlak može biti pogoršan uzimanjem alkohola, barbiturata, narkotika ili antidepresiva. Možete to primijetiti u obliku omaglice prilikom ustajanja. Potrebno je posavjetovati se s liječnikom ako trebate prilagodbu doze drugih lijekova koje uzimate istodobno s lijekom Tolurindo.

Tolurindo s hranom, pićem i alkoholom Tolurindo možete uzimati s hranom ili bez nje.

Alkohol može dodatno sniziti krvni tlak i/ili povećati rizik od omaglice ili osjećaja nesvjestice.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Morate reći svom liječniku ako mislite da ste (ili biste mogli ostati) trudni. Liječnik će Vam obično savjetovati da prestanete uzimati Tolurindo prije nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni te će Vam savjetovati uzimanje drugog lijeka umjesto lijeka Tolurindo. Kada je trudnoća planirana ili potvrĎena, treba prijeći na zamjensko liječenje što je prije moguće. Tolurindo se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca jer može ozbiljno naštetiti Vašem djetetu ako se koristi nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite liječnika ako dojite ili namjeravate početi dojiti. Djelatna tvar se izlučuje u majčinom mlijeku. Tolurindo se ne preporučuje dojiljama te Vaš liječnik može odabrati drugo liječenje za Vas ako želite dojiti, osobito ako je Vaše dijete novoroĎenče ili je prerano roĎeno.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ovaj lijek može uzrokovati nuspojave koje su povezane s padom krvnog tlaka kao što su omaglica ili umor (vidjeti dio 4). Ako osjećate vrtoglavicu ili umor, nemojte voziti niti upravljati strojevima.

Tolurindo sadrži laktozu i natrij

Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Preporučena doza lijeka Tolurindo je jedna tableta dnevno, po mogućnosti ujutro. Tolurindo uzimajte svaki dan otprilike u isto vrijeme.

Možete uzimati Tolurindo s hranom ili bez hrane. Tablete treba progutati cijele s malo vode ili drugim bezalkoholnim pićem. Nemojte ih drobiti niti žvakati.

Važno je uzimati Tolurindo svaki dan, dok Vam liječnik ne kaže drugačije. Ako mislite da je učinak L M E D 22 - 04 - 2025

lijeka Tolurindo prejak ili preslab, obratite se svom liječniku ili ljekarniku. Liječenje visokog krvnog tlaka obično je doživotno.

Ako vaša jetra ne radi ispravno, dozu treba prilagoditi liječnik.

Ako uzmete više lijeka Tolurindo nego što ste trebali

Ako ste slučajno uzeli previše tableta, odmah se obratite svom liječniku, ljekarniku ili u hitnu službu najbliže bolnice.

Vrlo velika doza lijeka Tolurindo mogla bi uzrokovati mučninu, povraćanje, nizak krvni tlak, grčeve, omaglicu, omamljenost, smetenost i promjene u količini mokraće koju izmokrite.

Ako ste zaboravili uzeti Tolurindo

Ako zaboravite uzeti dozu, ne brinite. Uzmite je čim se sjetite, a zatim nastavite kao i ranije. Ako ne uzmete svoju tabletu jedan dan, uzmite svoju uobičajenu dozu sljedeći dan.

Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu tabletu.

Ako prestanete uzimati Tolurindo

Budući da je liječenje visokog krvnog tlaka obično doživotno, trebate se posavjetovati sa svojim liječnikom prije nego što prestanete uzimati ovaj lijek.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Prestanite uzimati lijek i odmah se obratite liječniku ako osjetite bilo koju od sljedećih nuspojava koje mogu biti ozbiljne:

 Sepsa (često se naziva „trovanje krvi“, teška je infekcija s upalnom reakcijom cijelog tijela) koja se može dogoditi slučajno ili može biti povezana s trenutno nepoznatim mehanizmom (rijetko: može se javiti u manje od 1 na 1000 osoba).

 Brzo oticanje kože ekstremiteta ili lica, oticanje usana ili jezika, oticanje sluznice grla ili dišnih putova što dovodi do nedostatka zraka ili poteškoća s gutanjem (angioedem) (rijetko: može se javiti u manje od 1 na 1000 osoba).

Ako se ti učinci ne liječe, mogu biti smrtonosni.

 Teške kožne reakcije uključujući intenzivan kožni osip, crvenilo kože cijelog tijela, jak svrbež, mjehuriće, ljuštenje i oticanje kože, upalu sluznice (Stevens-Johnsonov sindrom) ili druge alergijske reakcije (vrlo rijetko: mogu se javiti u manje od na 10 000 osoba).

 Po život opasni nepravilni otkucaji srca (nepoznato).

 Upala gušterače koja može uzrokovati jake bolove u trbuhu i leĎima povezano s općim lošim stanjem (vrlo rijetko: može se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba).

 Bolest mozga uzrokovana bolešću jetre (hepatička encefalopatija) (nepoznato).  Upala jetre (hepatitis) (nepoznato).

 Slabost mišića, grčevi, osjetljivost ili bol, a posebno ako se u isto vrijeme osjećate loše ili imate visoku temperaturu, to može biti uzrokovano abnormalnim raspadom mišića (nepoznato).

Moguće nuspojave lijeka Tolurindo:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

 kožne alergijske reakcije, poput kožnih osipa u osoba s predispozicijom za alergijske i astmatične reakcije

 crveni uzdignuti kožni osip  niska razina kalija u krvi.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

 infekcije mokraćnih puteva, infekcije gornjih dišnih puteva  nedostatak crvenih krvnih stanica (anemija)

 otežano uspavljivanje  osjećaj tuge (depresija)  nesvjestica (sinkopa)

 osjećaj vrtnje (vrtoglavica)

 usporen rad srca (bradikardija)

 nizak krvni tlak (hipotenzija), omaglica pri ustajanju (ortostatska hipotenzija)  nedostatak zraka, kašalj

 bol u trbuhu, proljev, nelagoda u trbuhu, nadutost, povraćanje

 crvene točkice na koži (purpura), svrbež, pojačano znojenje, osip od lijekova  bol u leĎima, grčevi mišića, bol u mišićima (mialgija)

 poremećaj rada bubrega uključujući akutno zatajenje bubrega  bol u prsnom košu, osjećaj slabosti

 povišena razina kreatinina u krvi  visoka razina kalija u krvi

 niska razina natrija u krvi koja može dovesti do dehidracije i niskog krvnog tlaka  impotencija (nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije).

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

 povećanje odreĎenih bijelih krvnih stanica (eozinofilija)  nizak broj trombocita (trombocitopenija)

 teška alergijska reakcija (anafilaktička reakcija)

 alergijska reakcija (npr. osip, svrbež, otežano disanje, piskanje, oticanje lica)  osjećaj tjeskobe

 umor, glavobolja, bockanje i trnci (parestezija)  izrazita pospanost

 oštećenje vida

 ubrzan rad srca (tahikardija)

 mučnina, zatvor, suhoća usta, nelagoda u abdomenu, poremećaj osjeta okusa (disgeuzija)

 abnormalna funkcija jetre (vjerojatnost da će iskusiti ovu nuspojavu veća je za bolesnike iz Japana)

 ekcem , crvenilo kože, koprivnjača (urtikarija), teški osip od lijeka  bol u zglobovima (artralgija), bol u ekstremitetima, bol u tetivama  simptomi nalik gripi

 snižen hemoglobin (protein u krvi)

 povišene razine mokraćne kiseline, tvari koja može uzrokovati ili pogoršati giht (bolni zglobovi)

 povišene razine jetrenih enzima ili kreatin fosfokinaze u krvi  niske razine šećera u krvi (u bolesnika sa šećernom bolešću)  niska razina klorida u krvi

 niska razina magnezija u krvi.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

 agranulocitoza, aplastična anemija, hemolitička anemija

 smanjenje bijelih krvnih stanica koje može uzrokovati neobjašnjivu vrućicu, grlobolju ili

druge simptome slične gripi (leukopeniju)

 poremećaji srčanog ritma (uzrokuju lupanje srca, osjećaj lupanja srca)

 progresivno (napredujuće) stvaranje ožiljaka na plućnom tkivu (intersticijska bolest pluća) prijavljeno je tijekom uzimanja telmisartana, meĎutim, nije poznato je li telmisartan bio uzrok

 visoka razina kalcija u krvi.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):  kratkovidnost (miopija)

 zamagljen vid, oštećenje vida

 oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta)

 abnormalni zapisi u EKG-u

 sistemski eritematozni lupus (vrsta kolagene bolesti) može se pogoršati

 fotosenzitivne reakcije (promjena izgleda kože) nakon izlaganja suncu ili umjetnom UVA zračenju

 povećanje razine glukoze u krvi u bolesnika sa šećernom bolešću

 intestinalni angioedem: nakon primjene sličnih lijekova prijavljeno je oticanje u crijevima praćeno simptomima kao što su bol u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljev.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na blisteru i kutiji iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage. Lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Tolurindo sadrži

- Djelatne tvari su telmisartan i indapamid.

Tolurindo 40 mg/1,5 mg tablete s prilagoĎenim oslobaĎanjem

Jedna tableta s prilagoĎenim oslobaĎanjem sadrži 40 mg telmisartana i 1,5 mg indapamida. Tolurindo 80 mg/1,5 mg tablete s prilagoĎenim oslobaĎanjem

Jedna tableta s prilagoĎenim oslobaĎanjem sadrži 80 mg telmisartana i 1,5 mg indapamida.

- Drugi sastojci (pomoćne tvari) su: laktoza hidrat, meglumin, natrijev hidroksid, povidon K30, mikrokristalična celuloza, umrežena karmelozanatrij, žuti željezov oksid (E172), crveni željezov oksid (E172), natrijev stearilfumarat, magnezijev stearat, hipromeloza, koloidni bezvodni silicijev dioksid i karbomeri. Pogledajte dio 2 „Tolurindo sadrži laktozu i natrij“.

Kako Tolurindo izgleda i sadržaj pakiranja

Tolurindo 40 mg/1,5 mg tablete s prilagoĎenim oslobaĎanjem

Dvoslojne, bikonveksne tablete u obliku kapsule. Jedan sloj tablete je narančast, prošaran. Drugi sloj

tablete je bijele do smećkasto žućkasto bijele boje, prošaran, s oznakom TI1. Dimenzije tableta: cca. 18 mm x 8 mm.

Tolurindo 80 mg/1,5 mg tablete s prilagoĎenim oslobaĎanjem

Dvoslojne, bikonveksne tablete u obliku kapsule. Jedan sloj tablete je smećkasto žute boje, prošaran. Drugi sloj tablete je bijele do smećkasto žućkasto bijele boje, prošaran, s oznakom TI2.

Dimenzije tableta: cca. 18 mm x 8 mm.

Tolurindo je dostupan u kutijama koje sadrže:

- 10, 30, 60, 90 i 100 tableta s prilagoĎenim oslobaĎanjem u blisterima.

- 14, 28, 56, 84 i 98 tableta s prilagoĎenim oslobaĎanjem u blisterima, kalendarsko pakiranje.

U prometu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

KRKA - FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10000 Zagreb

ProizvoĎači

KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija TAD Pharma GmbH, Heinz-Lohmann-Straße 5, 27472 Cuxhaven, Njemačka

Ovaj lijek odobren je u državama članicama Europskog gospodarskog prostora pod sljedećim nazivima:

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u siječnju 2025.