Roxampex 20 mg/10 mg/8 mg filmom obložene tablete

Roxampex je indiciran za prevenciju ozbiljnih kardiovaskularnih dogaĎaja kao zamjenska terapija u odraslih bolesnika s hiperkolesterolemijom i esencijalnom hipertenzijom i/ili stabilnom koronarnom arterijskom bolešću u kojih su ti faktori rizika odgovarajuće kontrolirani istodobnom primjenom rosuvastatina, perindoprila i amlodipina u istim dozama kao u kombinaciji.

Doziranje

Preporučena doza lijeka Roxampex je jedna tableta dnevno, po mogućnosti uzeta ujutro natašte.

Roxampex nije prikladan za započinjanje terapije. Dozu lijeka Roxampex treba odrediti prema dozama pojedinih komponenti kombinacije s kojima je bolesnik kontroliran.

Ako je tijekom liječenja potrebno promijeniti dozu bilo koje djelatne tvari lijeka, potrebno je ponovno primjenjivati pojedine komponente kako bi se odredila odgovarajuća doza.

Starije osobe

Eliminacija perindoprilata je smanjena u starijih osoba i u osoba s oštećenom funkcijom bubrega. Uobičajeno medicinsko praćenje tih bolesnika treba uključiti učestalije kontrole kreatinina i kalija.

Oštećenje funkcije bubrega (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.)

U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina ispod 30 ml/min), liječenje je kontraindicirano.

Roxampex nije prikladan za bolesnike s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina ≥ 30 i <60 ml/min). U ovih se bolesnika preporučuje pojedinačno titriranje doze s monokomponentama.

U bolesnika s klirensom kreatinina većim ili jednakim 60 ml/min, nije potrebno prilagoĎavanje doze. Uobičajeno medicinsko praćenje uključuje često praćenje razine kreatinina i kalija.

Oštećenje funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.4. i 5.2.)

60492641490322 Kod teškog oštećenja funkcije jetre liječenje je kontraindicirano. Roxampex je kontraindiciran u

bolesnika s aktivnom bolešću jetre (vidjeti dio 4.3.).

U bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre nije potrebno prilagoĎavanje doze.

Nije bilo porasta sustavne izloţenosti rosuvastatinu u osoba koje prema Child-Pughovoj klasifikaciji imaju 7 ili manje bodova. No, povećana sustavna izloţenost zabiljeţena je u osoba kojima je broj bodova prema Child-Pughovoj klasifikaciji bio 8 i 9. U tih se bolesnika mora procijeniti stanje funkcije bubrega. Nema iskustva s primjenom u osoba kojima je prema Child-Pughovoj klasifikaciji broj bodova viši od 9.

Rasa

Farmakokinetička ispitivanja pokazuju porast sustavne izloţenosti rosuvastinu u pripadnika mongoloidne rase u usporedbi s pripadnicima bijele rase (vidjeti dijelove 4.2., 4.3. i 5.2.). U tih je bolesnika kontraindicirana primjena rosuvastatina u dozi od 40 mg.

Genetski polimorfizam

Pokazalo se da su genotipovi SLCO1B1 (OATP1B1) c.521CC i ABCG2 (BCRP) c.421AA povezani s povećanjem izloţenosti rosuvastatinu. Za bolesnike za koje se zna da imaju genotip c.521CC ili c.421AA, preporučuje se polovica uobičajeno preporučene doze i maksimalna doza od 20 mg rosuvastatina jednom dnevno (vidjeti dijelove 4.4., 4.5. i 5.2.).

Predisponirajući faktori za miopatiju

U nekih bolesnika s predisponirajućim faktorima za miopatiju kontraindicirana je primjena doze od 40 mg (vidjeti dio 4.3.).

Istodobna terapija (vidjeti dijelove 4.4., 4.5. i 5.2.)

Rosuvastatin je supstrat različitih transportnih proteina (npr. OATP1B1 i BCRP). Povećan je rizik od miopatije (uključujući rabdomiolizu) kada se rosuvastatin primjenjuje istodobno s nekim lijekovima koji mogu povećati koncentraciju rosuvastatina u plazmi zbog interakcije s tim transportnim proteinima (npr. ciklosporin i neki inhibitori proteaze, uključujući kombinacije ritonavira s atazanavirom, lopinavirom i/ili tipranavirom). Kad god je to moguće treba razmotriti primjenu alternativnih lijekova te, po potrebi, razmotriti i privremeni prekid liječenja rosuvastatinom. U situacijama kada je istodobna primjena navedenih lijekova s rosuvastatinom neizbjeţna, moraju se paţljivo razmotriti korist i rizici istodobne primjene kao i prilagodba doze rosuvastatina.

Pedijatrijska populacija

Roxampex se ne smije primjenjivati u djece i adolescenata jer djelotvornost i sigurnost primjene lijeka Roxampex nije utvrĎena u toj populaciji.

Način primjene

Peroralna primjena. Tabletu treba progutati s čašom vode.

- preosjetljivost na djelatne tvari lijeka, na neki drugi ACE inhibitor, na derivate dihidropiridina ili na neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

- teško oštećenje funkcije jetre. Aktivna bolest jetre, uključujući neobjašnjeno, trajno povećanje vrijednosti serumskih transaminaza i bilo koje povećanje vrijednosti serumskih transaminaza koje je više od 3 puta iznad gornje granice normalnih vrijednosti.

- teško oštećenje funkcije bubrega (klirens kreatinina <30 ml/min). - miopatija.

- istodobna primjena kombinacije sofosbuvir/velpatasvir/voksilaprevir (vidjeti dio 4.5.) - istodobna terapija ciklosporinom.

- trudnoća i dojenje.

- u ţena fertilne dobi koje ne koriste odgovarajuće kontraceptivne mjere.

- povijest pojave angioedema (Quinckeov edem) povezan s prethodnom terapijom ACE inhibitorima.

60492641483153 - hereditarni ili idiopatski angioedem.

604926498171004

- istodobna primjena s lijekovima koji sadrţe aliskiren u bolesnika sa šećernom bolešću (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

- izvantjelesno liječenje kod kojeg krv dolazi u kontakt s negativno nabijenim površinama (vidjeti dijelove 4.4. i 4.5.).

- značajna bilateralna stenoza bubreţne arterije ili stenoza bubreţne arterije u jednom funkcionalnom bubregu (vidjeti dio 4.4.).

- istodobna primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Roxampex se ne smije započeti prije 36 sati nakon posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti takoĎer dijelove 4.4. i 4.5.).

- teška hipotenzija.

- šok (uključujući kardiogeni šok).

- opstrukcija izlaznog trakta lijeve klijetke (npr. aortna stenoza visokog stupnja).

- hemodinamički nestabilno zatajivanje srca nakon akutnog infarkta miokarda.

Doza od 40 mg rosuvastatina je kontraindicirana u bolesnika s predisponirajućim faktorima za miopatiju/rabdomiolizu (vidjeti dijelove 4.4., 4.5. i 5.2.). Ti faktori uključuju:

- umjereno narušenu funkciju bubrega (klirens kreatinina < 60 ml/min). - hipotireozu.

- osobnu ili obiteljsku anamnezu nasljednih mišićnih poremećaja.

- prethodnu povijest mišićne toksičnosti s nekim inhibitorom HMG-CoA reduktaze ili fibratom. - zlouporabu alkohola.

- situacije u kojima moţe doći do povećanja koncentracije u plazmi. - pripadnike mongoloidne rase.

- istodobnu primjenu fibrata.

Hipotenzija

ACE inhibitori mogu uzrokovati sniţenje krvnog tlaka. Simptomatska hipotenzija se rijetko javlja u bolesnika s nekompliciranom hipertenzijom i vjerojatnija je u bolesnika s nedostatnim volumenom, npr. zbog liječenja diureticima, zbog ograničenog unosa soli hranom, dijalize, proljeva ili povraćanja, te u bolesnika s teškom hipertenzijom ovisnom o reninu (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.). U bolesnika s visokim rizikom simptomatske hipotenzije preporučuje se praćenje krvnog tlaka, renalne funkcije i serumske koncentracije kalija.

Slično vrijedi i za bolesnike s ishemijskom bolešću srca i za one s cerebrovaskularnom bolesti, u kojih bi zbog pretjeranog sniţenja krvnog tlaka mogao nastupiti infarkt miokarda ili cerebrovaskularni dogaĎaj.

Nastupi li hipotenzija, bolesnika treba staviti u leţeći poloţaj i, ako je potrebno, dati mu 0,9% otopinu natrijeva klorida (9 mg/ml) intravenskom infuzijom. Prolazni hipotenzivni odgovor nije kontraindikacija za uzimanje idućih doza, pri čijoj primjeni obično nema poteškoća jednom kada se tlak povisi, nakon povećanja volumena.

Bolesnici sa zatajivanjem srca

Bolesnike sa zatajivanjem srca treba oprezno liječiti. U dugotrajnom placebom kontroliranom ispitivanju u koje su bili uključeni bolesnici s teškim zatajivanjem srca (NYHA stupanj III i IV) prijavljena incidencija pulmonalnog edema bila je viša u skupini liječenoj amlodipinom nego u skupini s placebom (vidjeti dio 5.1.). Lijekovi koji sadrţe antagoniste kalcijevih kanala, uključujući i amlodipin, moraju se primijeniti s oprezom u bolesnika s kongestivnim zatajenjem srca, budući da mogu povećati rizik budućih kardiovaskularnih dogaĎaja i mortaliteta.

Stenoza aortnog ili mitralnog zaliska/hipertrofična kardiomiopatija

Kao i drugi ACE inhibitori, perindopril se treba oprezno davati bolesnicima sa stenozom mitralnog zaliska ili opstrukcijom izlaznog dijela lijeve klijetke, kao što je aortna stenoza ili hipertrofična

kardiomiopatija.

Oštećenje funkcije bubrega

U slučajevima oštećenja funkcije bubrega (klirens kreatinina < 60 ml/min) doza perindoprila treba se prilagoditi u skladu s klirensom kreatinina (vidjeti dio 4.2.) te potom u ovisnosti o bolesnikovu odgovoru na liječenje. Rutinski nadzor razine kalija i kreatinina u serumu mora biti sastavni dio uobičajene zdravstvene skrbi za ove bolesnike (vidjeti dio 4.8.).

U bolesnika sa simptomatskim zatajenjem srca hipotenzija koja se javlja na početku liječenja s

ACE inhibitorima moţe dovesti do daljnjeg oštećenja funkcije bubrega. U tim je slučajevima opisano, obično reverzibilno, akutno zatajenje bubrega.

U pojedinih bolesnika s bilateralnom stenozom bubreţne arterije ili stenozom arterije koja opskrbljuje jedini funkcionalni bubreg, pri liječenju ACE inhibitorima uočen je porast vrijednosti uree i kreatinina u serumu, obično reverzibilan nakon prekida liječenja. To se moţe očekivati naročito u bolesnika sa zatajenjem bubrega. Ako je prisutna i renovaskularna hipertenzija, povećan je rizik od teške hipotenzije i zatajenja bubrega.

U pojedinih bolesnika s hipertenzijom koji nemaju očitu, otprije prisutnu, bolest bubreţnih krvnih ţila došlo je do porasta razina kreatinina i ureje u serumu, obično malog i prolaznog, osobito kada se perindopril uzimao istodobno s diureticima. Ovo je vjerojatnije u bolesnika s otprije oštećenom funkcijom bubrega.

Proteinurija, otkrivena indikatorskom trakom, uglavnom tubularna, primijećena u bolesnika koji su primali velike doze rosuvastatina, posebice 40 mg, bila je u većini slučajeva prolazna ili povremena. Proteinurija se nije pokazala kao prediktor akutne ili progresivne bubreţne bolesti (vidjeti dio 4.8.). Učestalost prijavljivanja ozbiljnih bubreţnih nuspojava nakon stavljanja lijeka u promet veća je za dozu od 40 mg. Tijekom rutinskoga praćenja bolesnika koji uzimaju dozu od 40 mg treba razmotriti i procjenu funkcije bubrega.

Neutropenija/agranulocitoza/trombocitopenija/anemija

Neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i anemija zabiljeţene su u bolesnika koji primaju

ACE inhibitore. U bolesnika s normalnom funkcijom bubrega i bez drugih komplicirajućih čimbenika, neutropenija se javlja rijetko.

Perindopril treba primjenjivati s osobitim oprezom u bolesnika s kolagenskom vaskularnom bolesti, kod imunosupresivne terapije, liječenja alopurinolom ili prokainamidom, ili kod kombinacije ovih komplicirajućih čimbenika, posebno ako je prisutno postojeće oštećenje bubreţne funkcije. Neki od ovih bolesnika razvili su ozbiljne infekcije koje u nekoliko slučajeva nisu reagirale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ako se perindopril primjenjuje u takvih bolesnika, savjetuje se periodički nadzor broja bijelih krvnih stanica, a bolesnike treba uputiti da prijave bilo koji znak infekcije (npr. grlobolju, vrućicu).

Preosjetljivost/angioedem

Angioedem lica, udova, usana, jezika, glotisa i/ili grkljana rijetko je zabiljeţen u bolesnika liječenih inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima, uključujući perindopril (vidjeti dio 4.8.). Ovo se moţe pojaviti u bilo koje vrijeme tijekom liječenja.

U takvim slučajevima, odmah se mora prekinuti primjena perindoprila te započeti odgovarajući nadzor kako bi osigurali nestanak svih simptoma. U slučajevima kada je oteknuće ograničeno na lice i usne, stanje se uglavnom popravlja bez liječenja, iako su se antihistaminici pokazali korisnima u ublaţavanju simptoma.

Angioedem povezan s laringealnim edemom moţe biti fatalan. Ako su zahvaćeni jezik, glotis ili grkljan, što moţe dovesti do opstrukcije zračnih putova, potrebno je odmah provesti odgovarajuću terapiju. Liječenje moţe uključivati primjenu otopine adrenalina i/ili hitne mjere koje osiguravaju prohodnost zračnih putova. Bolesnik mora biti pod pomnim liječničkim nadzorom do potpunog nestanka simptoma.

Bolesnici s poviješću pojave angioedema koji nije povezan s terapijom ACE inhibitorima mogu imati povećan rizik pojave angioedema kod primjene ACE inhibitora (vidjeti dio 4.3.).

60492644632895 U bolesnika liječenih ACE inhibitorima rijetko je zabiljeţen angioedem crijeva. Ovi su bolesnici imali bol u abdomenu (s ili bez mučnine ili povraćanja); u nekim slučajevima nije prethodio angioedem lica, a razine C-1 esteraze bile su normalne. Angioedem je dijagnosticiran postupcima koji su obuhvaćali

604926498171006

CT snimanje abdomena ili ultrazvuk ili operativni zahvat, a simptomi su se povukli nakon prestanka primjene ACE inhibitora. Angioedem crijeva mora biti uključen u diferencijalnu dijagnozu bolesnika koji primaju ACE inhibitore i imaju bolove u abdomenu (vidjeti dio 4.8.).

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika nastanka angioedema. Liječenje sakubitrilom/valsartanom se smije započeti tek 36 sati nakon uzimanja posljednje doze perindoprila. Liječenje perindoprilom se smije započeti tek 36 sati nakon uzimanja posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3. i 4.5.). Istodobna primjena drugih NEP inhibitora (npr. racekadotrila) i ACE inhibitora moţe takoĎer povećati rizik nastanka angioedema (vidjeti dio 4.5.). Shodno tome, potrebno je procijeniti omjer koristi i rizika prije uvoĎenja NEP inhibitora (npr. racekadotrila) u bolesnika koji uzimaju perindopril.

Istodobna primjena drugih ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimus, everolimus, temsirolimus) i vildagliptinom moţe takoĎer povećati rizik nastanka angioedema (npr. oticanje dišnih putova ili jezika, sa ili bez oštećenja respiratorne funkcije) (vidjeti dio 4.5.). Potreban je oprez kod primjene racekadotrila, mTOR inhibitora (npr. sirolimusa, everolimusa, temsirolimusa) i vildagliptina u bolesnika koji već uzimaju ACE inhibitor.

Anafilaktoidne reakcije tijekom desenzibilizacije

Uočena je pojava anafilaktoidnih reakcija u bolesnika koji su uzimali ACE inhibitore za vrijeme postupka desenzibilizacije (npr. otrovom opnokrilaca). U tih su se bolesnika reakcije izbjegle privremenom obustavom ACE inhibitora, no ponovno su se javile nakon nenamjernog ponovnog kontakta s alergenom.

Anafilaktoidne reakcije tijekom LDL afereze

U bolesnika koji su primali ACE inhibitore tijekom afereze lipoproteina niske gustoće (LDL) s dekstran sulfatom rijetko su nastale ţivotno ugroţavajuće anafilaktoidne reakcije. Te su se reakcije izbjegavale privremenom obustavom terapije ACE inhibitorima prije svake afereze.

Bolesnici na hemodijalizi

Anafilaktoidne reakcije zabiljeţene su u bolesnika dijaliziranih visokoprotočnim membranama i istodobno liječenih ACE inhibitorom. U ovih je bolesnika potrebno razmotriti primjena drugačijeg tipa dijalizne membrane ili druge skupine antihipertenziva.

Kalij u serumu

ACE inhibitori, uključujući perindopril, mogu izazvati hiperkalemiju jer inhibiraju oslobaĎanje aldosterona. Učinak obično nije značajan u bolesnika s normalnom funkcijom bubrega. Faktori rizika za razvoj hiperkalemije su:

- insuficijencija bubrega - dob > 70 godina

- dijabetes melitus

- interkurentni dogaĎaji, posebno s dehidracijom, akutnom srčanom dekompenzacijom, metaboličkom acidozom

- primjena diuretika koji štede kalij (npr. spironolakton, eplerenon, triamteren ili amilorid), dodataka kalija ili nadomjestaka soli koji sadrţe kalij

- primjena drugih lijekova povezanih s porastom kalija u serumu (npr. heparin, trimetoprim ili kotrimoksazol takoĎer poznat kao trimetoprim/sulfametoksazol i osobito antagonisti aldosterona ili blokatori receptora angiotenzina).

Primjena dodataka kalija, diuretika koji štede kalij, nadomjestaka soli koji sadrţe kalij ili blokatora angiotenzin receptora, posebno u bolesnika s oštećenom bubreţnom funkcijom moţe dovesti do značajnog porasta serumskog kalija. Hiperkalemija moţe uzrokovati ozbiljne, ponekad fatalne aritmije.

Diuretici koji štede kalij i gore spomenuti lijekovi trebaju se oprezno primjenjivati u bolesnika koji

primaju ACE inhibitore, a serumski kalij i bubreţnu funkciju treba pratiti (vidjeti dio 4.5.).

Općenito se ne preporučuje kombinacija perindoprila i lijekova koji štede kalij, nadomjestaka kalija ili nadomjestaka soli koji sadrţe kalij (vidjeti dio 4.5.).

Trudnoća i dojenje

Roxampex je kontraindiciran u trudnoći i za vrijeme dojenja zbog komponente rosuvastatina (vidjeti dijelove 4.3. i 4.6.).

Kašalj

Bilo je prijava kašlja pri uzimanju ACE inhibitora. U karakterističnom slučaju, kašalj nije produktivan, traje i nestaje nakon prekida liječenja. Kašalj prouzročen uzimanjem ACE inhibitora treba uzeti u obzir pri diferencijalnoj dijagnostici kašlja.

Intersticijska bolest pluća

Zabiljeţeni su pojedinačni slučajevi intersticijske bolesti pluća pri primjeni nekih statina, posebice pri dugotrajnoj primjeni (vidjeti dio 4.8.). Simptomi mogu uključivati dispneju, neproduktivni kašalj i pogoršanje općeg stanja (umor, gubitak tjelesne mase i vrućica). Ako se posumnja da je bolesnik razvio intersticijsku bolest pluća, potrebno je prekinuti liječenje statinima.

Oštećenje funkcije jetre

Kao što je slučaj i s ostalim inhibitorima HMG-CoA reduktaze, rosuvastatin s oprezom moraju uzimati bolesnici koji konzumiraju povećane količine alkoholnih pića i/ili imaju u anamnezi bolest jetre. Preporučuje se prije početka terapije i 3 mjeseca nakon toga učiniti pretrage jetrene funkcije. Rosuvastatin se mora prestati uzimati ili se doza mora sniziti kad su vrijednosti transaminaza u serumu 3 puta veće od gornje granice normalnih vrijednosti. Učestalost prijava ozbiljnih jetrenih nuspojava (uglavnom povećanja jetrenih transaminaza) nakon stavljanja lijeka u promet je veća pri primjeni doze od 40 mg.

Bolesnici sa sekundarnom hiperkolesterolemijom koja je uzrokovana hipotireozom ili nefrotskim sindromom trebaju liječiti osnovnu bolest prije terapije rosuvastatinom.

U rijetkim je slučajevima primjena ACE inhibitora bila povezana s pojavom sindroma koji započinje kolestatskom ţuticom i napreduje do fulminantne nekroze jetre i (katkada) smrti. Mehanizam nastanka ovog sindroma nije utvrĎen. Bolesnici koji primaju ACE inhibitore i razviju ţuticu ili im se znatno povise vrijednosti jetrenih enzima trebaju prekinuti uzimanje ACE inhibitora te ih se treba odgovarajuće medicinski pratiti (vidjeti dio 4.8.).

Poluvrijeme eliminacije amlodipina je produljeno i vrijednosti AUC-a su veće u bolesnika sa oštećenom funkcijom jetre; još nisu utvrĎene preporuke za doziranje. Amlodipin se stoga mora započeti na niţem kraju raspona doziranja te oprezno primjenjivati, kako pri početnom liječenju, tako i pri povećanju doze. U bolesnika s ozbiljnim oštećenjem funkcije jetre moţe biti potrebna spora titracija doze i paţljivo praćenje.

Bolesnici s dijabetesom

Postoje dokazi koji ukazuju na to da lijekovi iz skupine statina podiţu razinu glukoze u krvi, a u pojedinih bolesnika s visokim rizikom za nastanak dijabetesa mogu uzrokovati hiperglikemiju koju treba liječiti kao dijabetes. Ovaj je rizik, meĎutim, prevladan redukcijom vaskularnog rizika primjenom statina i stoga ne bi trebao biti razlogom za prekidanje liječenja statinima. Bolesnike s rizikom (s vrijednostima glukoze natašte od 5,6 do 6,9 mmol/l, BMI>30 kg/m2, povišenim trigliceridima, hipertenzijom) treba nadzirati klinički i biokemijski sukladno nacionalnim smjernicama.

U studiji JUPITER učestalost prijave šećerne bolesti bila je 2,8% za rosuvastatin i 2,3% za placebo, uglavnom u bolesnika u kojih je vrijednost glukoze u krvi natašte iznosila od 5,6 do 6,9 mmol/l. Glikemijske razine treba paţljivo pratiti u dijabetičara prethodno liječenih oralnim antidijabeticima ili inzulinom tijekom prvog mjeseca liječenja ACE inhibitorom (vidjeti dio 4.5.).

Etničke razlike

Farmakokinetička ispitivanja pokazuju povećanu izloţenost rosuvastatina u pripadnika Azijata u usporedbi s pripadnicima bijele rase (vidjeti dijelove 4.2., 4.3. i 5.2.).

ACE inhibitori uzrokuju veću stopu angioedema u pripadnika crne rase nego u pripadnika ostalih rasa. Kao i kod drugih inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima, perindopril je manje učinkovit u sniţavanju krvnog tlaka u pripadnika crne rase nego u pripadnika ostalih rasa, vjerojatno zbog veće prevalencije stanja niske razine renina u hipertenzivnoj populaciji pripadnika crne rase.

Kiruški zahvati/anestezija

U bolesnika koji se podvrgavaju većem operacijskom zahvatu ili tijekom anestezije lijekovima koji dovode do hipotenzije, perindopril moţe blokirati stvaranje angiotenzina II nakon kompenzacijskog oslobaĎanja renina. Liječenje treba prekinuti dan prije operacijskog zahvata. Ako se hipotenzija pojavi i ako se moţe objasniti ovim mehanizmom, tada se moţe ispraviti povećanjem volumena.

Učinci na skeletne mišiće

Učinci na skeletne mišiće, primjerice mijalgija, miopatija i, rijetko, rabdomioliza, prijavljeni su u bolesnika koji su primali bilo koju dozu rosuvastatina, ali osobito dozu veću od 20 mg. Prijavljeni su vrlo rijetki slučajevi rabdomiolize pri upotrebi ezetimiba s inhibitorima HMG-CoA reduktaze. Pri tome se ne moţe isključiti farmakodinamička interakcija (vidjeti dio 4.5.), te je stoga potreban oprez pri istodobnoj primjeni tih lijekova i ezetimiba. Kao i sa drugim inhibitorima HMG-CoA reduktaze, učestalost prijavljivanja rabdomiolize povezane s rosuvastatinom nakon stavljanja lijeka u promet veća je za dozu od 40 mg.

U nekoliko je slučajeva zabiljeţeno da statini induciraju de novo ili pogoršavaju već postojeću miasteniju gravis ili okularnu miasteniju (vidjeti dio 4.8.). Primjenu lijeka Roxampex potrebno je prekinuti u slučaju pogoršanja simptoma. Zabiljeţeno je ponovno pojavljivanje kada je isti ili neki drugi statin (ponovno) primijenjen.

Određivanje kreatin kinaze

Kreatin kinazu (CK) se ne smije odreĎivati nakon napornog vjeţbanja ili kad postoji bilo kakav prihvatljivi alternativni uzrok njenom povećanju koji moţe utjecati na interpretaciju rezultata. Ako su početne vrijednosti kreatin kinaze značajno povećane (više od 5 puta iznad gornje granice normalnih vrijednosti), mjerenje se mora ponoviti unutar 5-7 dana. Ako ponovljeno mjerenje potvrdi da su početne vrijednosti kreatin kinaze više od 5 puta iznad gornje granice normalnih vrijednosti, liječenje se ne smije započeti.

Prije liječenja rosuvastatinom

Rosuvastatin, kao i druge inhibitore HMG-CoA reduktaze, nuţno je propisivati s oprezom bolesnicima s predisponirajućim faktorima rizika za miopatiju/rabdomiolizu. Ti faktori uključuju:

- oštećenu funkciju bubrega; - hipotireozu;

- osobnu ili obiteljsku anamnezu nasljednih mišićnih poremećaja;

- prethodnu povijest mišićne toksičnosti s nekim inhibitorom HMG-CoA reduktaze ili fibratima; - zloupotrebu alkohola;

- dob višu od 70 godina;

- situacije u kojima moţe doći do povećanja koncentracije lijeka u plazmi (vidjeti dijelove 4.2., 4.5. i 5.2.);

- istodobnu primjenu fibrata.

U tih se bolesnika rizik liječenja mora razmotriti u odnosu na moguće koristi te se preporučuje klinički nadzor. Ako su vrijednosti kreatin kinaze značajno povećane (više od 5 puta iznad gornje granice normalnih vrijednosti), ne smije se započeti liječenje.

Za vrijeme liječenja

60492644693718 Bolesnike treba zatraţiti da odmah prijave neobjašnjive mišićne bolove, slabost ili grčeve, osobito kad su povezani s malaksalošću ili temperaturom. U tih se bolesnika mora odrediti kreatin kinaza. Liječenje treba prekinuti ako su vrijednosti kreatin kinaze značajno povećane (više od 5 puta iznad

gornje granice normalne vrijednosti) ili ako su mišićni simptomi ozbiljni i dnevno uzrokuju nelagodu (čak i onda kad je vrijednost kreatin kinaze povišena manje od 5 puta u odnosu na gornju granicu normalne vrijednosti). Kada se simptomi povuku, a vrijednosti kreatin kinaze vrate na normalu, tada treba razmotriti ponovno uvoĎenje rosuvastatina ili nekog drugog inhibitora HMG-CoA reduktaze u najniţim dozama, uz pomni nadzor. Rutinsko praćenje vrijednosti kreatin kinaze kod asimptomatskih bolesnika nije opravdano. Vrlo rijetko su prijavljena izvješća o imunološki posredovanoj nekrotizirajućoj miopatiji tijekom ili nakon liječenja statinima, uključujući rosuvastatin. Imunološki posredovana nekrotizirajuća miopatija je klinički karakterizirana slabošću proksimalnih mišića te povišenim razinama kreatin kinaze koji se ne povlače unatoč prekidu liječenja statinom.

U kliničkim ispitivanjima nije bilo dokaza za povećane učinke na skeletne mišiće u malog broja bolesnika koji su istodobno primali rosuvastatin i neki drugi lijek. MeĎutim, povećana incidencija miozitisa i miopatije primijećena je u bolesnika koji su primali neke druge inhibitore HMG-CoA reduktaze zajedno s derivatima fibratne kiseline kao što su gemfibrozil, ciklosporin, nikotinska kiselina, azolni antimikotici, inhibitori proteaze i makrolidni antibiotici. Gemfibrozil povećava rizik od miopatije kad se uzima istodobno s nekim inhibitorima HMG-CoA reduktaze. Stoga se kombinacija rosuvastatina i gemfibrozila ne preporučuje. Korist od budućih promjena vrijednosti lipida pri kombiniranoj primjeni rosuvastatina i fibrata ili niacina treba paţljivo ocijeniti prema potencijalnim rizicima takvih kombinacija. Kontraindicirano je istodobno uzimanje doze od 40 mg rosuvastatina i fibrata (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).

Rosuvastatin ne smiju uzimati bolesnici s akutnim, teškim stanjem koje ukazuje na miopatiju ili predispoziciju za razvoj zatajenja bubrega kao posljedice rabdomiolize (npr. sepsa, hipotenzija, veći kirurški zahvati, trauma, teški metabolički, endokrini i elektrolitski poremećaji ili nekontrolirane konvulzije).

Fusidatna kiselina

Rosuvastatin se ne smije davati istodobno sa sistemskim formulacijama fusidatne kiseline ili unutar 7 dana od prestanka liječenja fusidatnom kiselinom. U bolesnika u kojih se sistemska primjena fusidatne kiseline smatra neophodnom, liječenje statinom se mora prekinuti tijekom trajanja liječenja fusidatnom kiselinom. Prijavljeni su slučajevi rabdomiolize (uključujući neke sa smrtnim ishodom) u bolesnika koji su primali kombinaciju fusidatne kiseline i statina (vidjeti dio 4.5.). Bolesnike se mora uputiti da se odmah obrate liječniku ako se jave simptomi slabosti mišića, bolova u mišićima ili osjetljivosti mišića na dodir.

Terapija statinom moţe se ponovno uvesti sedam dana nakon zadnje doze fusidatne kiseline.

U iznimnim okolnostima, kada je potrebna produljena sistemska primjena fusidatne kiseline, npr. za liječenje teških infekcija, potrebu za istodobnom primjenom rosuvastatina i fusidatne kiseline treba razmotriti individualno i pod strogim liječničkim nadzorom.

Inhibitori proteaze

Opaţena je povećana sistemska izloţenost rosuvastatinu u osoba koje su rosuvastatin primale istodobno s različitim inhibitorima proteaze u kombinaciji s ritonavirom. Treba razmotriti korist od sniţavanja lipida primjenom rosuvastatina u bolesnika zaraţenih HIV-om koji primaju inhibitore proteaze i mogućnost povećanja koncentracija rosuvastatina u plazmi kod uvoĎenja i povećanja doze rosuvastatina u bolesnika liječenih inhibitorima proteaze. Ne preporučuje se istodobna primjena s odreĎenim inhibitorima proteaze bez prilagodbe doze rosuvastatina (vidjeti dijelove 4.2. i 4.5.).

Litij

Kombinacija litija i perindoprila obično se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5.).

Renovaskularna hipertenzija

60492647905999 U nekih bolesnika s bilateralnom stenozom bubreţne arterije ili stenozom bubreţne arterije u jednom funkcionalnom bubregu pri liječenju ACE inhibitorima uočen je povećan rizik nastanka hipotenzije i insuficijencije bubrega (vidjeti dio 4.3.). Primjena diuretika moţe biti dodatni čimbenik rizika. Gubitak funkcije bubrega se moţe pojaviti uz male promjene kreatinina u serumu čak i u bolesnika s jednostranom stenozom bubreţne arterije.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubreţne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nuţnom, smije se provoditi samo pod nadzorom specijalista i uz paţljivo praćenje bubreţne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Primarni aldosteronizam

Bolesnici s primarnim hiperaldosteronizmom općenito neće reagirati na antihipertenzivne lijekove inhibitore renin – angiotenzinskog sustava. Stoga se u njih ne preporučuje primjena ovog lijeka.

Teške koţne nuspojave

Teške koţne nuspojave, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS) i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (engl. Drug reaction with eosinophilia and systemic symptoms, DRESS), koje mogu biti po ţivot opasne ili smrtonosne, zabiljeţene su kod primjene rosuvastatina. U trenutku propisivanja terapije, bolesnike treba savjetovati o znakovima i simptomima teških koţnih reakcija, te ih pomno pratiti. Ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na te reakcije, liječenje Roxampexom treba odmah prekinuti te razmotriti zamjensko liječenje.

Ako je prilikom primjene Roxampexa bolesnik razvio ozbiljnu reakciju poput SJS-a ili DRESSa, liječenje Roxampexom u ovih bolesnika ne smije se ni u jednom trenutku ponovno započeti.

Povezano s rosuvastatinom

Učinak istodobno primijenjenih lijekova na rosuvastatin

Inhibitori transportnih proteina: Rosuvastatin je supstrat odreĎenih transportnih proteina, uključujući transporter pohrane u jetru OATP1B1 i efluksni transporter BCRP. Istodobna primjena rosuvastatina s lijekovima koji su inhibitori tih transportnih proteina moţe dovesti do povećanja koncentracija rosuvastatina u plazmi i povećati rizik od miopatije (vidjeti dijelove 4.2., 4.4. i 4.5., Tablica 1).

Ciklosporin: Tijekom istodobne primjene ciklosporina i rosuvastatina, vrijednosti AUC rosuvastatina bile su prosječno 7 puta veće od onih primijećenih u zdravih ispitanika (vidjeti Tablicu 1). Rosuvastatin je kontraindiciran u bolesnika koji istodobno primaju ciklosporin (vidjeti dio 4.3.). Istodobna primjena nije utjecala na koncentraciju ciklosporina u plazmi.

Inhibitori proteaze: Iako je točan mehanizam interakcije nepoznat, istodobna primjena inhibitora proteaze moţe jako povećati raspoloţivost rosuvastatina (vidjeti Tablicu 1). Primjerice, u farmakokinetičkom je ispitivanju istodobna primjena 10 mg rosuvastatina i kombiniranog lijeka koji sadrţi dva inhibitora proteaze (300 mg atazanavira/100 mg ritonavira) u zdravih dobrovoljaca dovela do pribliţno trostrukog povećanja AUC-a te pribliţno sedmerostrukog povećanja Cmax rosuvastatina. Istodobna primjena rosuvastatina i nekih kombinacija inhibitora proteaze moţe se razmotriti nakon pomnog razmatranja prilagodbe doze rosuvastatina na temelju očekivanog porasta izloţenosti rosuvastatinu (vidjeti dijelove 4.2., 4.4. i 4.5., Tablica 1).

Gemfibrozil i ostali lijekovi za snižavanje lipida: Istodobno uzimanje rosuvastatina i gemfibrozila rezultira dvostrukim povećanjem Cmax i AUC-a rosuvastatina (vidjeti dio 4.4.).

604926462989410 Na temelju podataka iz specifičnih interakcijskih studija ne očekuje se bilo kakva relevantna farmakokinetička interakcija s fenofibratom, iako je farmakodinamička interakcija moguća. Gemfibrozil, fenofibrat, ostali fibrati i doze niacina (nikotinska kiselina), koje smanjuju vrijednosti lipida (doza od 1 g/dan ili više), povećavaju rizik od miopatije kad se uzimaju istodobno s inhibitorima

6049264981710011 8321048617458

HMG-CoA reduktaze, vjerojatno zbog njihove sposobnosti izazivanja miopatije kad se primjenjuju kao monoterapija. Kontraindicirana je istodobna primjena rosuvastatina u dozi 30 mg i 40 mg sa fibratima (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.). Ovi bolesnici trebaju takoĎer započeti terapiju sa 5 mg.

Ezetimib: Istodobna primjena 10 mg rosuvastatina i 10 mg ezetimiba povećala je za 1,2 puta AUC rosuvastatina u osoba s hiperkolesterolemijom (Tablica 1). Ne moţe se isključiti farmakodinamička interakcija izmeĎu rosuvastatina i ezetimiba koja bi mogla dovesti do nuspojava (vidjeti dio 4.4.).

Antacidi: Istodobna primjena rosuvastatina i suspenzije antacida koja sadrţi aluminij i magnezij hidroksid rezultira smanjenjem koncentracije rosuvastatina u plazmi za oko 50%. Taj je utjecaj bio ublaţen kad se antacid uzimao 2 sata nakon rosuvastatina. Klinička vaţnost te interakcije do sada se nije ispitivala.

Eritromicin: Istodobno uzimanje rosuvastatina i eritromicina rezultira 20%-tnim smanjenjem površine ispod krivulje (AUC (0-t)) i 30%-tnim smanjenjem vršne koncentracije (Cmax) rosuvastatina. Tu interakciju vjerojatno uzrokuje povećanje motiliteta crijeva koje izaziva eritromicin.

Enzimi citokroma P450: Rezultati in vitro i in vivo studija pokazuju da rosuvastatin nije ni inhibitor niti induktor izoenzima citokroma P450. Osim toga, rosuvastatin je slabi supstrat za te izoenzime. Stoga se ne očekuju interakcije izmeĎu lijekova koje bi bile posljedica metabolizma posredovanog citokromom P450. Nisu primijećene klinički relevantne interakcije izmeĎu rosuvastatina i flukonazola (inhibitora CYP2C9 i CYP3A4), odnosno ketokonazola (inhibitor CYP2A6 i CYP3A4).

Tikagrelor: Tikagrelor moţe utjecati na izlučivanje rosuvastatina putem bubrega, povećavajući rizik od nakupljanja rosuvastatina. Iako točan mehanizam nije poznat, u nekim je slučajevima istodobna primjena tikagrelora i rosuvastatina dovela do smanjenja bubreţne funkcije, povišene razine kreatin fosfokinaze te rabdomiolize.

Interakcije koje zahtijevaju prilagodbu doze rosuvastatina (vidjeti i Tablicu 1): Kad se rosuvastatin mora primjenjivati zajedno s drugim lijekovima za koje se zna da povećavaju izloţenost rosuvastatinu, mora se prilagoditi doza rosuvastatina. Započinje se s dozom rosuvastatina od 5 mg jednom na dan ako je očekivano povećanje izloţenosti (AUC) pribliţno dvostruko ili veće. Maksimalnu dnevnu dozu rosuvastatina treba prilagoditi tako da očekivana izloţenost rosuvastatinu ne prijeĎe onu koja se postiţe primjenom dnevne doze rosuvastatina od 40 mg kada se uzima bez popratnih lijekova koji mogu izazvati interakciju, primjerice doza od 20 mg rosuvastatina s gemfibrozilom (povećanje od

1,9 puta) i doza od 10 mg rosuvastatina s kombinacijom atazanavira/ritonavira (povećanje od 3,1 puta).

Za lijekove koji uzrokuju povećanje izloţenosti rosuvastatinu (AUC) manje od 2 puta nije potrebno sniziti početnu dozu, ali je potreban oprez u slučaju povećanja doze rosuvastatina iznad 20 mg.

Trudnoća

Roxampex je kontraindiciran u trudnoći (vidjeti dio 4.3.). Ţene u fertilnoj dobi moraju koristiti primjerenu kontracepciju. Ako bolesnica zatrudni tijekom primjene ovog lijeka, liječenje se odmah treba prekinuti.

Budući da su kolesterol i ostali proizvodi biosinteze kolesterola ključni za razvoj ploda, mogući rizik inhibicije HMG-CoA reduktaze ima u trudnoći veću teţinu od prednosti koje bi donijelo liječenje tijekom trudnoće. Ispitivanja na ţivotinjama daju ograničene pokazatelje reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3.).

Epidemiološki podaci vezani uz teratogenost ACE inhibitora u prvom tromjesečju trudnoće nisu jednoznačni, meĎutim mali se rizik ne moţe isključiti.

Poznato je da izloţenost terapiji ACE inhibitorom tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće inducira fetotoksičnost u ljudi (smanjena bubreţna funkcija, oligohidramnion, usporavanje osifikacije lubanje) i neonatalnu toksičnost u pokusnih ţivotinja (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalemija) (vidjeti dio 5.3.).

Nije utvrĎena sigurnost primjene amlodipina u trudnica.

U ispitivanjima na ţivotinjama, pri visokim dozama je zabiljeţena reproduktivna toksičnost (vidjeti dio 5.3.).

Dojenje

Roxampex je kontraindiciran za vrijeme dojenja (vidjeti dio 4.3.).

Ograničeni podaci iz objavljenih izvješća pokazuju da je rosuvastatin prisutan u majčinom mlijeku. Rosuvastatin se izlučuje u mlijeko štakora. Zbog mehanizma djelovanja rosuvastatina, postoji potencijalni rizik od nuspojava u dojenčeta.

Nema dostupnih podataka o primjeni perindoprila tijekom dojenja.

Amlodipin se izlučuje u mlijeko liječenih ţena. Procijenjen je udio majčine doze koju primi dojenče, i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3 do 7%, uz maksimum od 15%. Učinak amlodipina na dojenčad nije poznat.

Plodnost

Nema učinka perindoprila na reproduktivnu učinkovitost ili plodnost.

U nekih bolesnika liječenih blokatorima kalcijevih kanala zabiljeţene su reverzibilne biokemijske promjene u glavi spermija. Klinički podaci u vezi potencijalnog učinka amlodipina na plodnost su nedostatni. U jednom ispitivanju na štakorima zabiljeţeni su neţeljeni učinci na plodnost muţjaka

(vidjeti dio 5.3.).

Nema poznatih učinaka na plodnost nakon primjene rosuvastatina.

Roxampex moţe imati mali ili umjereni utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Kao posljedica toga, sposobnost upravljanja vozilima ili rada sa strojevima moţe biti smanjena.

Pri upravljanju vozilom ili strojem treba uzeti u obzir da se tijekom uzimanja ovog lijeka moţe javiti omaglica.

a. Saţetak sigurnosnog profila

Nuspojave primijećene tijekom liječenja rosuvastatinom u pravilu su bile blage i prolazne. U kontroliranim kliničkim ispitivanjima manje od 4% bolesnika liječenih rosuvastatinom povuklo se iz ispitivanja zbog nuspojava.

Najčešće nuspojave prijavljene za perindopril i amlodipin odvojeno su: somnolencija, omaglica, glavobolja (osobito na početku liječenja), disgeuzija, parestezija, poremećaji vida (uključujući diplopiju), tinitus, vrtoglavica, palpitacije, crvenilo uz osjećaj vrućine, hipotenzija (i učinci koji su posljedica hipotenzije), dispneja, kašalj, bolovi u abdomenu, mučnina, povraćanje, dispepsija, proljev, konstipacija, pruritus, osip, oticanje zglobova, spazam mišića, periferni edemi, umor i astenija.

b. Tablični popis nuspojava

Niţe su navedene nuspojave uočene pri liječenju rosuvastatinom, perindoprilom i amlodipinom tijekom kliničkih ispitivanja i/ili nakon stavljanja lijekova na trţište, koje su prema učestalosti klasificirane na sljedeći način:

- Vrlo često ( 1/10)

- Često ( 1/100 i < 1/10)

- Manje često ( 1/1000 i < 1/100) - Rijetko ( 1/10 000 i < 1/1000)

- Vrlo rijetko (< 1/10 000)

- Nepoznato (učestalost se ne moţe procijeniti na temelju dostupnih podataka)

poremećaji	Sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona (SIADH)	-	Rijetko	-
Poremećaji metabolizma i prehrane	Hipoglikemija	-	Manje često*	-
	Hiperkalemija, reverzibilna nakon prekida liječenja	-	Manje često*	-
	Hiponatremija	-	Manje često*	-
	Hiperglikemija			Vrlo rijetko
Psihijatrijski poremećaji	Poremećaji raspoloţenja, uključujući anksioznost	-	Manje često	Manje često
	Poremećaji sna	Nepoznato	Manje često	-
	Nesanica	-	-	Manje često
	Depresija	Nepoznato	Manje često	Manje često
	Konfuzija	-	Vrlo rijetko	Rijetko
Poremećaji živčanog sustava	Omaglica	Često	Često	Često
	Glavobolja	Često	Često	Često
	Parestezije	-	Često	Manje često
	Vrtoglavica	-	Često	-
	Somnolencija	-	Manje često*	Često
	Sinkopa	-	Manje često*	Manje često
	Polineuropatija	Vrlo rijetko	-	-
	Gubitak pamćenja	Vrlo rijetko	-	-
	Periferna neuropatija	Nepoznato	-	Vrlo rijetko
	Tremor	-	-	Manje često
	Hipoestezija	-	-	Manje često
	Hipertonija	-	-	Vrlo rijetko
	Miastenija gravis	Nepoznato	-	-
Poremećaji oka	Poremećaj vida, uključujući diplopiju	-	Često	Često
	Okularna miastenija	Nepoznato	-	-
Poremećaji uha i labirinta	Tinitus	-	Često	Manje često
Srčani poremećaji	Palpitacije	-	Manje često*	Često
	Tahikardija	-	Manje često*	-
	Angina pektoris	-	Vrlo rijetko	-
	Aritmije (uključujući bradikardiju, ventrikularnu tahikardiju i fibrilaciju atrija)	-	Vrlo rijetko	Manje često
	Infarkt miokarda, potencijalno kao posljedica pretjerane hipotenzije u visokorizičnih bolesnika	-	Vrlo rijetko	Vrlo rijetko
Krvožilni poremećaji	Hipotenzija i povezani učinci	-	Često	Manje često
	Vaskulitis	-	Manje često*	Vrlo rijetko
	Moţdani udar, potencijalno kao posljedica pretjerane hipotenzije u visokorizičnih bolesnika	-	Vrlo rijetko	-
	Navale crvenila	-	Rijetko	Često
	Raynaudov fenomen	-	Nepoznato	-
Poremećaji dišnog sustava, prsišta i	Kašalj	Nepoznato	Često	Manje često
	Dispneja	Nepoznato	Često	Često

832104-5944855Sindrom nalik lupusu Rijetko - - Imunološki posredovana nekrotizirajuća miopatija Nepoznato - - Oticanje gleţnjeva - - Često Bol u leĎima Manje često Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Akutno zatajenje bubrega - Rijetko - Hematurija Vrlo rijetko - - Poremećaji mokrenja - - Manje često Noćno mokrenje - - Manje često Povećana učestalost mokrenja - - Manje često Anurija/oligurija - Rijetko - Poremećaji reprodukcijskog sustava i dojki Erektilna disfunkcija - Manje često Manje često Ginekomastija Vrlo rijetko - Manje često Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Astenija Često Često Često Umor - Često Bol u prsima - Manje često* Manje često Bol - Manje često Malaksalost - Manje često* Manje često Periferni edemi - Manje često* - Pireksija - Manje često* - Edem Nepoznato - Vrlo često Pretrage Porast vrijednosti ureje u krvi - Manje često* - Porast vrijednosti kreatinina u krvi - Manje često* - Povišene vrijednosti bilirubina u krvi - Rijetko - Povišene vrijednosti jetrenih enzima - Rijetko - Povećanje tjelesne mase, smanjenje tjelesne mase - - Manje često Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije Padovi - Manje često* - * učestalost iz kliničkih ispitivanja za nuspojave zabiljeţene spontanim prijavljivanjem ** najčešće povezano s kolestazom

*** učestalost će ovisiti o prisutnosti ili odsutnosti drugih faktora rizika (vrijednosti glukoze u krvi natašte ≥ 5,6 mmol/L, BMI >30 kg/m2, povišeni trigliceridi, hipertenzija u povijesti bolesti)

c. Opis odabranih nuspojava

Rosuvastatin

Kao što je slučaj i s ostalim inhibitorima HMG-CoA reduktaze, incidencija nuspojava lijeka ovisna je o dozi.

6049264110375721 Učinci na bubrege: Proteinurija, otkrivena indikatorskom trakom i uglavnom tubularne naravi, primijećena je u bolesnika koji su se liječili rosuvastatinom. Promjene vrijednosti proteina u urinu od „negativnog“ ili „u tragovima“ do ++ (vrlo pozitivno) ili više primijećene su u <1% bolesnika tijekom liječenja s 10 mg i 20 mg te u pribliţno 3% koji su uzimali dozu od 40 mg. Manje povećanje, od „negativnog“ ili „u tragovima“ do + (pozitivno), primijećeno je pri dozi od 20 mg. U većini slučajeva proteinurija slabi ili nestaje spontano tijekom liječenja. Pregledom podataka iz kliničkih ispitivanja i iskustva nakon stavljanja lijeka u promet do sada nije ustanovljena uzročna povezanost izmeĎu

proteinurije i akutne ili progresivne bubreţne bolesti.

Opaţena je hematurija u bolesnika pri primjeni rosuvastatina i prema podacima iz kliničkih ispitivanja učestalost je bila niska.

Učinci na skeletne mišiće: Učinci na skeletne mišiće, npr. mijalgija, miopatija (uključujući miozitis) i, rijetko, rabdomioliza sa ili bez akutnog zatajenja bubrega prijavljeni su u bolesnika koji su se liječili bilo kojom dozom rosuvastatina, a osobito s dozom višom od 20 mg.

O dozi ovisno povećanje kreatin kinaze primijećeno je u bolesnika koji su uzimali rosuvastatin; većina slučajeva bila je blaga, asimptomatska i prolazna. Kad se povećaju vrijednosti kreatin kinaze više od

5 puta iznad gornje granice normalne vrijednosti, liječenje treba prekinuti (vidjeti dio 4.4.).

Učinci na jetru: Kao i slučaju svih ostalih inhibitora HMG-CoA reduktaze, o dozi ovisno povećanje transaminaza primijećeno je u malog broja bolesnika koji su uzimali rosuvastatin; većina slučajeva bila je blaga, asimptomatska i prolazna.

Sljedeće nuspojave su prijavljene pri liječenju pojedinim statinima: - poremećaji seksualne funkcije.

- iznimni slučajevi intersticijske bolesti pluća, posebice tijekom dugotrajnog liječenja (vidjeti dio 4.4.).

Učestalost prijavljivanja rabdomiolize, ozbiljnih bubreţnih nuspojava i ozbiljnih jetrenih dogaĎaja (uglavnom povišenje jetrenih transaminaza) veća je pri dozi od 40 mg.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5865241325570900988487063Nakon dobivanja odobrenja lijeka, vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traţi se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Podaci o predoziranju perindoprilom i amlodipinom su ograničeni, a nema podataka o predoziranju njihovom kombinacijom te predoziranju rosuvastatinom.

Simptomi

Simptomi vezani za predoziranje ACE inhibitorima mogu uključivati hipotenziju, cirkulatorni šok, poremećaje elektrolita, zatajenje bubrega, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, omaglicu, anksioznost, i kašalj.

Dostupni podaci za amlodipin ukazuju na to da bi značajno predoziranje moglo izazvati prekomjernu perifernu vazodilataciju i moguću refleksnu tahikardiju. Zabiljeţeni su i slučajevi značajne i vjerojatno produljene sustavne hipotenzije sve do šoka sa smrtnim ishodom.

Prijavljeni su rijetki slučajevi nekardiogenog plućnog edema kao posljedice predoziranja amlodipinom, koji se moţe manifestirati s odgoĎenim početkom (24-48 sati nakon ingestije) i zahtijevati respiratornu potporu. Rano uvedene mjere oţivljavanja (uključujući preopterećenje tekućinom) radi odrţavanja perfuzije i minutnog volumena srca mogu biti precipitirajući čimbenici.

Zbrinjavanje

Prve mjere koje treba poduzeti sastoje se od brze eliminacije lijeka ispiranjem ţeluca i/ili primjene aktivnog ugljena, a zatim uspostavljanje ravnoteţe tekućine i elektrolita sve do stabilizacije općeg stanja. Ako se pojavi izrazita hipotenzija, bolesnika je potrebno postaviti u leţeći poloţaj s glavom postavljenom niţe. Ako je potrebno moţe se dati intravenska infuzija fiziološke otopine ili primijeniti bilo koja druga metoda ekspanzije volumena.

604926414839522 Ako je moguće, valja razmotriti i davanje infuzije angiotenzina II i/ili intravenskih kateholamina.

Perindopril i perindoprilat se iz sistemskog krvotoka mogu ukloniti hemodijalizom (vidjeti dio 5.2.). Postavljanje stimulatora srca indicirano je u slučaju bradikardije koja ne reagira na liječenje. Treba neprekidno provjeravati vitalne znakove, te razinu serumskih elektrolita i kreatinina.

Što se tiče rosuvastatina i amlodipina, hemodijaliza najvjerojatnije ne bi bila korisna.

Nema posebnog liječenja u slučaju predoziranja rosuvastatinom. Bolesnika treba liječiti simptomatski i po potrebi uvesti potporne mjere. Moraju se nadzirati funkcija jetre i vrijednosti CK.

Farmakoterapijska skupina: Lijekovi koji modificiraju lipide; Inhibitori HMG CoA reduktaze, ostale kombinacije, ATK oznaka: C10BX14.

Roxampex je kombinacija rosuvastatina, selektivnog i kompetitivnog inhibitora HMG CoA reduktaze, soli perindopril-tert-butilamina, inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima i amlodipina, antagonista kalcija. Njegova farmakološka svojstva izvedena su iz onih svake komponente zasebno.

Mehanizam djelovanja

Rosuvastatin

Rosuvastatin je selektivni i kompetitivni inhibitor HMG-CoA reduktaze, enzima koji pretvara 3-hidroksi-3-metilglutaril koenzim A u mevalonat, preteču kolesterola. Rosuvastatin primarno djeluje u jetri, ciljnom organu za sniţavanje kolesterola.

Rosuvastatin povećava broj jetrenih LDL receptora na površini stanice, povećavajući apsorpciju i katabolizam LDL-a (lipoproteina niske gustoće). Rosuvastatin koči sintezu VLDL-a (lipoproteini vrlo niske gustoće) u jetri, smanjujući na taj način ukupan broj čestica VLDL-a i LDL-a.

Perindopril

Perindopril je inhibitor enzima koji katalizira pretvorbu angiotenzina I u angiotenzin II (engl. Angiotensin Converting Enzyme, ACE). Enzim konvertaza, ili kinaza, je egzopeptidaza koja omogućava pretvorbu angiotenzina I u vazokonstrikcijski angiotenzin II, kao i pretvorbu vazodilatatora bradikinina u nedjelatni heptapeptid. Inhibicijom ACE smanjuje se razina angiotenzina II u plazmi, zbog čega raste aktivnost renina u plazmi (inhibicijom negativne povratne sprege pri oslobaĎanju renina), a smanjuje se lučenje aldosterona. Budući da ACE inaktivira bradikinin, inhibicijom ACE povećava se i sistemska i lokalna aktivnost sustava kalikrein-kinin (a time i aktivacija prostaglandinskog sustava). Moguće je da taj mehanizam pridonosi djelovanju inhibitora ACE na sniţavanje krvnog tlaka i da je djelomice odgovoran za neke od njihovih nuspojava (npr. kašalj). Perindopril djeluje putem svog djelatnog metabolita perindoprilata. Ostali metaboliti ne pokazuju sposobnost inhibicije ACE in vitro.

Amlodipin

Amlodipin je inhibitor dotoka kalcijevih iona iz skupine dihidropiridina (blokator sporih kanala ili antagonist kalcijevih iona) i inhibira transmembranski dotok kalcijevih iona u srčani mišić i glatke mišiće krvnih ţila.

Mehanizam antihipertenzivnog djelovanja amlodipina temelji se na izravnom učinku opuštanja glatkih mišića krvnih ţila. Točan mehanizam kojim amlodipin ublaţava anginu nije u potpunosti utvrĎen, meĎutim, amlodipin smanjuje ukupno ishemijsko opterećenje na sljedeća dva načina:

- Amlodipin širi periferne arteriole i time smanjuje ukupan periferni otpor (tlačno opterećenje). Kako srčana frekvencija ostaje stabilna, odterećenje srca smanjuje potrošnju energije u miokardu i potrebe za kisikom.

604926414809623 - Mehanizam djelovanja amlodipina takoĎer uključuje širenje glavnih koronarnih arterija i

arteriola, kako u normalnim, tako i u ishemijskim područjima. Širenjem se povećava oslobaĎanje kisika u miokardu u bolesnika sa spazmom koronarnih arterija (Prinzmetalova ili varijantna angina).

Farmakodinamički učinci i klinička djelotvornost/sigurnost primjene

Rosuvastatin

Rosuvastatin smanjuje povećani LDL-kolesterol (LDL-C), ukupni kolesterol (ukupni C) i trigliceride (TG) te povećava HDL-kolesterol (HDL-C). Smanjuje, takoĎer, ApoB, ne-HDL kolesterol (ne-HDL-C), VLDL kolesterol (VLDL-C), VLDL trigliceride (VLDL-TG) i povećava ApoA-I (vidjeti

Tablicu 3). Rosuvastatin takoĎer sniţava omjere LDL-C/HDL-C, ukupni C/HDL-C i omjere neHDL-C/HDL-C i ApoB/ApoA-I.

Rosuvastatin

Apsorpcija

Maksimalna koncentracija rosuvastatina u plazmi postiţe se za pribliţno 5 sati nakon peroralne primjene. Apsolutna bioraspoloţivost iznosi pribliţno 20%.

Distribucija

Rosuvastatin brzo prodire u jetru gdje primarno dolazi do sinteze kolesterola i klirensa LDL-C. Volumen distribucije rosuvastatina iznosi pribliţno 134 l. Pribliţno 90% rosuvastatina veţe se za proteine plazme, uglavnom za albumin.

Biotransformacija

6049264981710027

Rosuvastatin se ograničeno metabolizira (otprilike 10%). Studije metabolizma in vitro na humanim hepatocitima ukazuju da je rosuvastatin slab supstrat za metabolizam s pomoću citokroma P450. CYP2C9 je glavni izoenzim koji je uključen u metaboliziranje rosuvastatina, dok su izoenzimi 2C19, 3A4 i 2D6 uključeni u manjoj mjeri. Glavni identificirani metaboliti su N-desmetil i metaboliti laktona. N-desmetil je za pribliţno 50% manje aktivan od rosuvastatina dok se lakton smatra klinički neaktivnim. Rosuvastatin je odgovoran za više od 90% aktivnosti cirkulirajućeg inhibitora HMG-CoA reduktaze.

Eliminacija

Pribliţno 90% rosuvastatina izluči se nepromijenjeno u fecesu (sastoji se od apsorbirane i neapsorbirane djelatne tvari), a ostatak se izlučuje u urinu. Pribliţno 5% izluči se u urinu nepromijenjeno. Poluvijek eliminacije iznosi oko 19 sati i ne povećava se s višim dozama. Geometrijski srednji klirens iznosi otprilike 50 l/h (koeficijent varijacije 21,7%). Kao i u slučaju ostalih inhibitora HMG-CoA reduktaze, za ulazak rosuvastatina u jetrene stanice uključen je membranski prijenosnik OATP-C. Taj prijenosnik vaţan je u eliminaciji rosuvastatina iz jetre.

Linearnost/nelinearnost

Sistemska izloţenost rosuvastatinu povećava se proporcionalno dozi. Nema promjena u farmakokinetičkim pokazateljima nakon višekratnog dnevnog doziranja.

Dob i spol

Nije bilo klinički relevantnog utjecaja dobi ili spola na farmakokinetiku rosuvastatina u odraslih.

Rasa

Farmakokinetičke studije pokazuju pribliţno dvostruko povećanje medijana površine ispod krivulje (engl. Area Under Curve, AUC) i maksimalne koncentracije (Cmax) rosuvastatina u krvi u Azijata (Japanci, Kinezi, Filipinci, Vijetnamci i Korejanci) za razliku od pripadnika bijele rase. Azijati-Indijci pokazuju pribliţno 1,3 puta povećanje medijana površine ispod krivulje i maksimalne koncentracije. Populacijska farmakokinetička analiza nije otkrila klinički relevantne razlike u farmakokinetici izmeĎu pripadnika bijele rase i pripadnika crne rase.

Oštećenje funkcije bubrega

U ispitivanju bolesnika s različitim stupnjem bubreţne insuficijencije uočeno je da blaga do umjerena bubreţna bolest ne utječe na koncentraciju rosuvastatina i metabolita N-desmetil u plazmi. Ispitanici s teško narušenom funkcijom bubrega (kreatinin klirens manji od 30 ml/min) imali su u plazmi trostruko povećanje koncentracije rosuvastatina i deveterostruko povećanje koncentracije metabolita N-desmetila u odnosu na zdrave ispitanike. Koncentracija rosuvastatina u stanju dinamičke ravnoteţe u ispitanika na dijalizi bila je pribliţno 50% veća u usporedbi sa zdravim dobrovoljcima.

Oštećenje funkcije jetre

U ispitivanju bolesnika s različitim stupnjem jetrene insuficijencije nije bilo dokaza za povećanu izloţenost rosuvastatinu u ispitanika sa 7 ili manje bodova po Child-Pughovoj klasifikaciji. Dva ispitanika s 8 i 9 bodova po Child-Pughovoj klasifikaciji imala su barem dvostruko povećanje sistemne izloţenosti u odnosu na ispitanike s manje bodova po istoj klasifikaciji. Nema iskustva s ispitanicima s više od 9 bodova po Child-Pughovoj klasifikaciji.

Genski polimorfizam

Dispozicija inhibitora HMG-CoA reduktaze, uključujući rosuvastatin, uključuje transportne proteine OATP1B1 i BCRP kodirane genom SLCO1B1 (OATP1B1) i genom ABCG2 (BCRP). OdreĎene varijante ovih gena, poput SLCO1B1 c.521CC i ABCG2 c.421AA povezani su s pribliţno 1,6 puta većom izloţenošću rosuvastatinu (AUC) odnosno 2,4 puta većom izloţenošću u usporedbi s genotipovima SLCO1B1 c.521TT ili ABCG2 c.421CC. Za bolesnike za koje se zna da imaju ove genotipove (SLCO1B1 c.521CC ili ABCG2 c.421AA), preporučuje se niţa dnevna doza rosuvastatina.

Perindopril

Apsorpcija

Nakon oralne primjene, perindopril se brzo apsorbira, a vršna se koncentracija postiţe unutar 1 sata. Poluvijek eliminacije perindoprila u plazmi iznosi 1 sat.

Distribucija

Volumen distribucije iznosi pribliţno 0,2 l/kg za nevezani perindoprilat. Vezanje perindoprilata na proteine plazme iznosi 20%, uglavnom na angiotenzin konvertirajući enzim, ali ovisi o koncentraciji.

Biotransformacija

Perindopril je prolijek. 27% primijenjene doze perindoprila dospije u krvotok u obliku aktivnog metabolita perindoprilata. Osim aktivnog perindoprilata, iz perindoprila nastaje još pet inaktivnih metabolita. Vršna koncentracija perindoprilata u plazmi postiţe se unutar 3 do 4 sata.

Budući da uzimanje hrane smanjuje pretvorbu perindoprila u perindoprilat, a time i bioraspoloţivost, perindopril-tert-butilamin treba primjenjivati oralno u jednokratnoj dnevnoj dozi, ujutro prije obroka.

Eliminacija

Perindoprilat se eliminira u urin, a terminalno poluvrijeme eliminacije nevezane frakcije je pribliţno 17 sati te se stanje dinamičke ravnoteţe postiţe unutar 4 dana.

Linearnost/nelinearnost

Dokazan je linearan odnos izmeĎu doze perindoprila i njegove izloţenosti u plazmi.

Starije osobe

Eliminacija perindoprilata smanjena je u starijih osoba te u bolesnika sa zatajenjem srca ili bubrega.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s insuficijencijom bubrega poţeljna je prilagodba doze, ovisno o stupnju insuficijencije (klirens kreatinina).

Klirens perindoprila kod dijalize iznosi 70 ml/min.

Oštećenje funkcije jetre

Kinetika perindoprila promijenjena je u bolesnika s cirozom: jetreni klirens matične molekule je prepolovljen. Ipak, količina nastalog perindoprilata nije smanjena, stoga nije potrebna prilagodba doze (vidjeti dijelove 4.2. i 4.4.).

Amlodipin

Apsorpcija

Nakon peroralne primjene terapijskih doza amlodipin se dobro apsorbira i postiţe vršne koncentracije 6-12 sati nakon doziranja. Procijenjena apsolutna bioraspoloţivost je izmeĎu 64 i 80%.

Hrana ne utječe na bioraspoloţivost amlodipina.

Distribucija

Volumen distribucije iznosi pribliţno 21 l/kg. In vitro studije pokazale su da je pribliţno 97,5% cirkulirajućeg amlodipina vezano za proteine plazme.

Biotransformacija

Amlodipin se u velikoj mjeri metabolizira u jetri u inaktivne metabolite, dok se 10% djelatne tvari i 60% metabolita izlučuje urinom.

Eliminacija

Terminalno poluvrijeme izlučivanja iz plazme iznosi oko 35-50 sati i sukladno je s doziranjem jednom na dan.

Oštećenje funkcije jetre

604926414926328 Dostupni su vrlo ograničeni podaci vezani uz primjenu amlodipina u bolesnika s oštećenjem funkcije

jetre. Bolesnici s insuficijencijom jetre imaju smanjen klirens amlodipina, a u vezi s tim i dulje poluvrijeme eliminacije i povećanje vrijednosti AUC (površina ispod krivulje) za otprilike 40-60%.

Starije osobe

Vrijeme potrebno da se postignu vršne koncentracije amlodipina u plazmi slično je u starijih i mlaĎih osoba. U starijih se bolesnika klirens amlodipina smanjuje, a u vezi s time povećava se vrijednost AUC i poluvrijeme izlučivanja. Povećanja AUC i poluvremena eliminacije u bolesnika s kongestivnim zatajivanjem srca bila su u skladu s očekivanjima s obzirom na dob ispitivanih bolesnika.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos

Klinička ispitivanja framakokinetičkih interakcija provedena primjenom jedne doze lijeka natašte u zdravih muških ispitanika dobi od 18 do 55 godina su pokazala da istodobna primjena djelatnih tvari lijeka Roxampex ne uzrokuje klinički relevantne razlike u brzini i opsegu njihove apsorpcije u odnosu na njihovu samostalnu primjenu.

Vezano uz rosuvastatin

Neklinički podaci o rosuvastatinu ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, genotoksičnosti i kancerogenosti. Specifični testovi za učinke na hERG nisu procjenjivani. Sljedeći neţeljeni dogaĎaji nisu primijećeni u kliničkim studijama, ali su primijećeni na ţivotinjama pri razinama izloţenosti sličnima kliničkim razinama izloţenosti: U studiji toksičnosti ponovljenih doza, histopatološke promjene jetre, vjerojatno uzrokovane farmakološkim učinkom rosuvastatina, primijećene su u miševa i štakora, a u manjoj mjeri primijećeni su i učinci na ţučni mjehur u pasa, ali ne i u majmuna. Dodatno, testikularna toksičnost je primijećena u majmuna i pasa pri višim dozama. Reproduktivna toksičnost je bila očita u štakora, sa smanjenom veličinom i teţinom mladunčadi te njihovim smanjenim preţivljenjem. Ti su učinci primijećeni pri dozama toksičnim za majku, pri sistemskoj izloţenosti nekoliko puta većoj od terapijske razine.

Vezano uz perindopril

U ispitivanjima kronične toksičnosti s oralnom primjenom perindoprila (štakori i majmuni) ciljni organ je bio bubreg, s reverzibilnim oštećenjima.

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti (štakori, miševi, zečevi i majmuni) ne ukazuju na embriotoksičnosti ni teratogenosti perindoprila. MeĎutim, za inhibitore angiotenzin konvertirajućeg enzima, kao skupinu, pokazalo se da imaju neţeljenih učinaka na kasni razvoj fetusa, rezultirajući smrću fetusa i kongenitalnim manama u glodavaca i zečeva: zapaţeni su oštećenje bubrega i povećanje stope peri- i postnatalnog mortaliteta.

Plodnost nije bila smanjena niti u muţjaka niti u ţenki štakora.

Mutageni učinci nisu zapaţeni u provedenim in vitro i in vivo ispitivanjima. Karcinogeni učinci nisu zapaţeni u dugotrajnim studijama u štakora i miševa.

Vezano uz amlodipin

U studijama toksičnosti ponovljenih doza s oralnom primjenom amlodipina (štakori i psi) toksični učinci su primijećeni kod doza znatno viših od onih u kliničkoj primjeni. Ispitivanja reproduktivne toksičnosti u štakora i miševa pokazala su produljen termin okota, produljene trudove i smanjeno preţivljavanje mladunčadi pri dozama pribliţno 50 puta višim od najviših preporučenih doza za ljude na temelju mg/kg.

604926479078529 Nije bilo utjecaja na plodnost štakora pri dozama amlodipina (muţjaci 64 i ţenka 14 dana prije parenja) do 10 mg/kg/dan (8 puta* najviša preporučena doza za ljude od 10 mg na temelju mg/m2). Rezultati drugog ispitivanja u kojem su muţjaci štakora (u prepubertetskoj fazi, 45 dana starosti na početku primjene) dobivali amlodipinbesilat kroz 30 dana u dozama usporedivim s onima u ljudi na temelju mg/kg, pokazali su smanjene razine FSH i testosterona, kao i smanjenje u gustoći sperme i

6049264981710030

broja zrelih spermatida i Sertolijevih stanica.

Mutageni učinci nisu zapaţeni u provedenim in vitro i in vivo ispitivanjima.

Nije dokazana kancerogenost na štakorima i miševima koji su dobivali amlodipin u hrani tijekom dvije godine, u koncentracijama do 2,5 mg/kg/dan. Najviša doza bila je za miševe slična, a za štakore dva puta* veća od maksimalne preporučene kliničke doze od 10 mg na temelju mg/m2.

*Temeljeno na tjelesnoj teţini bolesnika od 50 kg.

Jezgra tablete

celuloza, mikrokristalična krospovidon (tip A)

silicijev dioksid, koloidni, bezvodni magnezijev stearat

Film ovojnica tablete

Roxampex 10 mg/5 mg/4 mg i 10 mg/5 mg/8 mg filmom obložene tablete poli(vinilni alkohol)

makrogol 3350 titanijev dioksid (E171) talk

ţeljezov oksid, ţuti (E172) ţeljezov oksid, crveni (E172) ţeljezov oksid, crni (E172)

Roxampex 10 mg/10 mg/8 mg i 20 mg/5 mg/8 mg filmom obložene tablete poli(vinilni alkohol)

makrogol 3350 titanijev dioksid (E171) talk

ţeljezov oksid, ţuti (E172)

Roxampex 20 mg/5 mg/4 mg filmom obložene tablete poli(vinilni alkohol)

makrogol 3350 titanijev dioksid (E171) talk

ţeljezov oksid, ţuti (E172) ţeljezov oksid, crveni (E172)

Roxampex 20 mg/10 mg/8 mg filmom obložene tablete poli(vinilni alkohol)

makrogol 3350 titanijev dioksid (E171) talk

Nije primjenjivo.

3 godine

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi.

30, 60, 90 i 100 filmom obloţenih tableta u blisteru (OPA/Al/PVC//Al), u kutiji.

U prometu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva za zbrinjavanje.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Roxampex sadrži tri djelatne tvari: rosuvastatin, perindopril i amlodipin.

Rosuvastatin pripada skupini lijekova koji se nazivaju statini. Statini su tvari koje smanjuju aktivnost enzima HMG-KoA reduktaze i tako pomažu u snižavanju visoke razine kolesterola u krvi.

Perindopril pripada skupini lijekova koji se nazivaju ACE-inhibitori (inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima). Amlodipin pripada skupini lijekova zvanih antagonisti kalcija. Perindopril i amlodipin pomažu u kontroli visokog krvnog tlaka (hipertenzije).

Roxampex je lijek za sprječavanje ozbiljnih kardiovaskularnih dogaĎaja kao zamjenska terapija u odraslih bolesnika koji istodobno liječe visoki krvni tlak (hipertenziju) i visoke razine kolesterola u krvi (hiperkolesterolemiju). Bolesnici koji već uzimaju tablete rosuvastatina, perindoprila i amlodipina mogu umjesto njih uzimati Roxampex koji sadrži sva tri sastojka.

Nemojte uzimati Roxampex

- ako ste alergični na rosuvastatin, perindopril ili neki drugi ACE inhibitor, na amlodipin ili neki drugi antagonist kalcija ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.);

- ako ste imali simptome poput piskanja pri disanju, oticanja lica ili jezika, intenzivan svrbež ili jak kožni osip uz prethodno liječenje ACE inhibitorima ili ako ste Vi ili član Vaše obitelji imali ove simptome u bilo kojim drugim okolnostima (stanje koje se naziva angioedem);

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu funkciju bubrega i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren;

- ako imate jako nizak krvni tlak (hipotenziju);

- ako imate suženje aortnog srčanog zaliska (stenozu aorte) ili kardiogeni šok (stanje u kojem srce ne može opskrbiti tijelo s dovoljno krvi);

- ako bolujete od zatajivanja srca nakon srčanog udara; - ako imate tešku bolest bubrega;

- ako imate bolest jetre;

- ako imate ponavljajuće ili neobjašnjive bolove u mišićima;

- ako uzimate kombinaciju lijekova sofosbuvir/velpatasvir/voksilaprevir (kombinacija lijekova koja se koristi za virusnu infekciju jetre odnosno hepatitis C);

- ako uzimate lijek koji se zove ciklosporin (koristi se npr. poslije presaĎivanja organa);

- ako ste trudni ili dojite. Ako zatrudnite dok uzimate Roxampex, odmah ga prestanite uzimati i obavijestite svog liječnika.

- ako ste na dijalizi ili nekom drugom obliku filtracije krvi. Ovisno o aparatu koji se pritom koristi, Roxampex možda nije prikladan za Vas.

- ako imate poteškoće s bubrezima kada je smanjena njihova opskrba krvlju (stenoza bubrežne arterije);

- ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, lijek koji se koristi za liječenje jedne vrste dugoročnog (kroničnog) zatajivanja srca u odraslih.

Dodatno, nemojte uzimati dozu od 40 mg rosuvastatina (dvije tablete s 20 mg rosuvastatina): - ako imate umjerene poteškoće s bubrezima (ako sumnjate, obratite se svom liječniku); - ako imate poremećenu funkciju štitnjače;

- ako ste imali ponavljajuće ili neobjašnjive bolove u mišićima, ako ste Vi ili članovi Vaše obitelji imali probleme s mišićima ili ako ste pri uzimanju lijekova za sniženje razine kolesterola imali problema s mišićima;

- ako redovito konzumirate veće količine alkohola;

- ako ste podrijetlom Azijat (npr. Japanac, Kinez, Filipinac, Vijetnamac, Korejac ili Indijac); - ako uzimate druge lijekove za smanjenje kolesterola koji se zovu fibrati.

Ako se bilo što od gore navedenog odnosi na Vas (ili sumnjate da se na Vas odnosi), obratite se svom liječniku.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Roxampex:

- ako imate stenozu aorte (suženje glavne krvne žile koja izlazi iz srca) ili hipertrofičnu kardiomiopatiju (bolest srčanog mišića) ili stenozu bubrežne arterije (suženje arterije koja opskrbljuje bubreg krvlju);

- ako imate zatajenje srca ili bilo koje druge poteškoće sa srcem; - ako imate poteškoća s bubrezima ili ste na dijalizi;

- ako imate poteškoća s jetrom;

- ako imate teško povećanje krvnog tlaka (hipertenzivnu krizu);

- ako imate kolagensku vaskularnu bolest (bolest veznog tkiva) kao što su sistemski lupus eritematozus ili sklerodermija;

- ako imate teško zatajenje dišnog sustava;

- ako ste na dijeti s ograničenim unosom soli ili koristite nadomjeske soli koje sadrže kalij; - ako ste stariji od 70 godina;

- ako imate povišene razine hormona aldosterona u krvi (primarni aldosteronizam); - ako imate šećernu bolest;

- ako ćete biti podvrgnuti anesteziji i/ili većem operativnom zahvatu;

- ako ćete biti podvrgnuti postupku LDL afereze (postupak uklanjanja kolesterola iz krvi pomoću ureĎaja);

- ako ćete biti podvrgnuti desenzibilizacijskom tretmanu radi smanjivanja učinaka alergije na ubode pčela i osa;

- ako ste nedavno imali proljev ili povraćali, ili ste dehidrirali;

- ako Vam je poremećen rad štitnjače;

- ako ste Azijac podrijetlom, npr. Japanac, Kinez, Filipinac, Vijetnamac, Korejac i Indijac. Vaš liječnik mora odrediti točnu dozu lijeka Roxampex koja Vama odgovara.

- ako ste pripadnik crne rase, možete imati veći rizik pojave angioedema i manju učinkovitost ovog lijeka u smanjenju krvnog tlaka nego osobe koje nisu crne rase;

- ako ste imali ponavljajuće ili neobjašnjive bolove u mišićima, ako ste Vi ili članovi Vaše obitelji imali ili imate bilo kakve probleme s mišićima ili ako ste prije pri uzimanju lijekova za snižavanje kolesterola imali problema s mišićima. Obavijestite odmah liječnika ako imate neobjašnjive bolove u mišićima, posebno ako se osjećate loše ili imate povišenu temperaturu. TakoĎer, obavijestite liječnika ako imate dugotrajnu mišićnu slabost.

- ako imate ili ste imali miasteniju (bolest s općom slabosti mišića, uključujući u nekim slučajevima mišiće koji se koriste pri disanju) ili okularnu miasteniju (bolest koja uzrokuje slabost očnog mišića) jer statini ponekad mogu pogoršati stanje ili dovesti do pojave miastenije (vidjeti dio 4.);

- ako uzimate druge lijekove za smanjenje kolesterola koji se zovu fibrati. Molimo Vas da ovu uputu pažljivo pročitate, čak i ako ste prije uzimali druge lijekove za povišeni kolesterol.

- ako uzimate lijekove koji se koriste za liječenje infekcije HIV-om, npr. ritonavir s lopinavirom i/ili atazanavirom, pogledajte dio „Drugi lijekovi i Roxampex“;

- ako redovito konzumirate veće količine alkohola;

- ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

- blokator angiotenzin II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima – primjerice valsartan, telmisartan, irbesartan), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću;

- aliskiren.

- ako ste ikad razvili teški kožni osip ili ljuštenje kože, mjehuriće i/ili ranice u ustima nakon uzimanja Roxampexa ili drugih lijekova sa rosuvastatinom.

Ozbiljne kožne reakcije, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i reakciju na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS), zabilježene su kod liječenja Roxampexom. Prestanite uzimati Roxampex i odmah potražite liječničku pomoć ako primijetite bilo koje simptome opisane u dijelu 4.

Žene trebaju izbjegavati trudnoću dok uzimaju Roxampex primjenom odgovarajuće metode kontracepcije. Pogledajte dijelove „Nemojte uzimati Roxampex“ i „Trudnoća i dojenje“.

Vaš liječnik može redovito pratiti funkciju Vaših bubrega, krvni tlak i razinu elektrolita (npr. kalij) u krvi. Pogledajte dio „Nemojte uzimati Roxampex“.

Ako uzimate ili ste u posljednjih 7 dana uzimali lijek pod nazivom fusidatna kiselina (lijek za liječenje bakterijske infekcije) kroz usta ili putem injekcije. Primjena kombinacije fusidatne kiseline i rosuvastatina može dovesti do ozbiljnih problema s mišićima (rabdomioliza), pogledajte dio „Drugi lijekovi i Roxampex“.

Ako uzimate bilo koji od navedenih lijekova, povećava se rizik od razvoja angioedema (brzo oticanje potkožnog tkiva u području poput grla):

- racekadotril (primjenjuje se za liječenje proljeva);

- sirolimus, everolimus, temsirolimus i ostali lijekovi koji pripadaju skupini mTOR inhibitora (koriste se kako bi se izbjeglo odbacivanje presaĎenih organa);

- sakubitril (dostupan u fiksnoj kombinaciji s valsartanom), koji se koristi u liječenju dugotrajnog zatajenja srca).

Angioedem

Angioedem (teška alergijska reakcija s oticanjem lica, usana, usta, jezika ili grla što može imati za posljedicu otežano gutanje ili disanje) zabilježen je u bolesnika liječenih ACE inhibitorima, uključujući Roxampex. Ovo se može javiti bilo kada tijekom liječenja. Ako razvijete takve simptome, treba prestati uzimati Roxampex i javiti se odmah liječniku. Pogledajte takoĎer dio 4.

U malog broja ljudi statini mogu utjecati na funkciju jetre. To se može utvrditi jednostavnim testom kojim se otkriva povišena razina jetrenih enzima u krvi. Zbog toga će Vaš liječnik obično tražiti krvne pretrage (testiranje funkcije jetre) prije početka kao i tijekom liječenja lijekom Roxampex.

Tijekom liječenja ovim lijekom Vaš će liječnik pažljivo nadzirati imate li šećernu bolest ili rizik za razvoj šećerne bolesti. Veći je rizik za razvoj šećerne bolesti ako imate povišene razine šećera i masnoća u krvi, prekomjernu tjelesnu težinu i visoki krvni tlak.

Djeca i adolescenti

Roxampex se ne smije davati djeci i adolescentima.

Drugi lijekovi i Roxampex

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Nemojte uzimati ovaj lijek s:

- litijem (koristi se za liječenje depresije);

- estramustinom (koristi se u liječenju karcinoma); - lijekovima za liječenje proljeva (racekadotril);

- lijekovima koji štede kalij (npr. triamteren, amilorid), nadomjescima kalija (uključujući nadomjeske soli) i drugim lijekovima koji mogu povećati količinu kalija u krvi (npr. trimetoprim i kotrimoksazol za bakterijske infekcije i heparin, lijek koji se koristi za razrjeĎivanje krvi radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka);

- ciklosporinom, takrolimusom, sirolimusom i drugim imunosupresijskim lijekovima koji se koriste za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa;

- aliskirenom (koristi se u liječenju visokog krvnog tlaka). Pogledajte dijelove „Nemojte uzimati Roxampex“ i „Upozorenja i mjere opreza“.

- blokatorima angiotenzin-II receptora (koriste se u liječenju visokog krvnog tlaka, npr. valsartan, telmisartan, irbesartan);

- dantrolenom u infuziji (koristi se u liječenju ukočenosti mišića kod bolesti kao što je multipla skleroza ili za liječenje maligne hipertermije tijekom anestezije, simptomi uključuju vrlo visoku temperaturu i ukočenost mišića);

- sakubitrilom/valsartanom (koristi se za liječenje dugotrajnog zatajivanja srca). Pogledajte dijelove „Nemojte uzimati Roxampex“ i „Upozorenja i mjere opreza“.

Na učinak lijeka Roxampex mogu utjecati drugi lijekovi ili on može promijeniti učinak drugih lijekova.

Obavezno obavijestite svog liječnika ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova, jer to može zahtijevati poduzimanje odreĎenih mjera, kao npr. prilagodbu doze lijeka:

- drugi lijekovi za liječenje visokog krvnog tlaka, uključujući diuretike (lijekovi koji povećavaju količinu urina kojeg proizvedu bubrezi);

- lijekovi koji štede kalij, koji se koriste u liječenju zatajivanja srca: eplerenon i spironolakton pri dozama izmeĎu 12,5 mg i 50 mg na dan;

- nesteroidni protuupalni lijekovi (npr. ibuprofen) ili visoke doze salicilata (npr. acetilsalicilatna kiselina);

- lijekovi koji se koriste za liječenje šećerne bolesti (kao što su inzulin ili metformin);

- baklofen (za liječenje ukočenosti mišića koja se javlja u bolestima poput multiple skleroze); - lijekovi za liječenje psihijatrijskih bolesti poput depresije, tjeskobe, shizofrenije itd. (npr.

triciklički antidepresivi, antipsihotici); - trimetoprim (za liječenje infekcija);

- lijekovi koji se često primjenjuju u liječenju proljeva (racekadotril) ili za sprječavanje odbacivanje presaĎenih organa (sirolimus, everolimus, temsirolimus i drugi lijekovi koji pripadaju skupini koja se naziva inhibitori mTOR-a). Pogledajte dio „Upozorenja i mjere opreza“.

- alopurinol (za liječenje gihta);

- prokainamid (za liječenje poremećaja srčanog ritma);

- vazodilatatori, uključujući nitrate (lijekovi koji šire krvne žile);

- lijekovi koji se koriste u liječenju niskog krvnog tlaka, šoka ili astme (npr. efedrin, noradrenalin ili adrenalin);

- soli zlata, eosobito s intravenskom primjenom (koristi se u liječenju reumatoidnog poliartritisa); - varfarin, tikagrelor, klopidogrel, heparin (ili bilo koji drugi lijek koji se koristi za razrjeĎivanje

krvi);

- fibrati (kao što su gemfibrozil, fenofibrat) ili bilo koji drugi lijek koji se koristi za sniženje kolesterola (kao što je ezetimib);

- lijekovi protiv probavnih smetnji (koriste se za neutraliziranje kiseline u želucu); - rifampicin, eritromicin, klaritromicin (antibiotici);

- lijekovi za sprječavanje začeća koji se uzimaju kroz usta (pilule) ili hormonsko nadomjesno liječenje;

- darolutamid (lijek za liječenje karcinoma);

- kapmatinib (koristi se u liječenju karcinoma);

- fostamatinib (koristi se za liječenje niskog broja trombocita);

- febuksostat (koristi se za liječenje i sprječavanje visokih razina mokraćne kiseline u krvi); - teriflunomid (koristi se u liječenju multiple skleroze);

- antivirusni lijekovi kao što su ritonavir s lopinavirom i/ili atazanavirom, sofosbuvir, voksilaprevir (koriste se za liječenje infekcija, uključujući infekcije virusom HIV-a ili hepatitisa C). Pogledajte dio „Upozorenja i mjere opreza“.

- roksadustat (koristi se u liječenju anemije u bolesnika s kroničnom bolešću bubrega); - tafamidis (koristi se u liječenju bolesti zvane transtiretinska amiloidoza);

- Hypericum perforatum (gospina trava).

Ako trebate uzimati kroz usta fusidatnu kiselinu za liječenje bakterijske infekcije morate privremeno prestati uzimati ovaj lijek. Vaš će Vam liječnik reći kada je sigurno da ga ponovno počnete uzimati. Istodobno uzimanje s fusidatnom kiselinom u rijetkim slučajevima može dovesti do mišićne slabosti, osjetljivosti ili bolova u mišićima (rabdomioliza). Za više informacija o rabdomiolizi pogledajte dio 4.

Vaš liječnik će možda morati promijeniti Vašu dozu i/ili poduzeti druge mjere predostrožnosti:

- ako uzimate blokator angiotenzin II receptora ili aliskiren. Pogledajte dijelove „Nemojte uzimati Roxampex“ i „Upozorenja i mjere opreza“.

Roxampex s hranom i pićem

Preporučuje se uzimati Roxampex ujutro, prije obroka.

Trudnoća i dojenje

Nemojte uzimati Roxampex ako ste trudni ili dojite.

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Zatrudnite li tijekom uzimanja lijeka Roxampex, odmah prekinite s njegovim uzimanjem i obavijestite svog liječnika. Liječnik će Vas obično savjetovati da prestanete uzimati ovaj lijek te će Vam savjetovati da uzmete drugi, zamjenski lijek.

Žene plodne dobi bi tijekom uzimanja lijeka Roxampex trebale izbjegavati trudnoću primjenom odgovarajuće metode kontracepcije.

Dojenje

Dojilje ne smiju uzimati Roxampex. Liječnik Vam može propisati drugi lijek ako želite dojiti, osobito ako se radi o novoroĎenčetu ili prijevremeno roĎenom djetetu.

Upravljanje vozilima i strojevima

Roxampex može utjecati na Vašu sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Ako zbog tableta osjećate mučninu, omaglicu, umor, ili glavobolju, nemojte upravljati vozilima niti koristiti

strojeve i obratite se svom liječniku.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Uobičajena doza je jedna tableta jednom dnevno. Tabletu po mogućnosti uzmite ujutro prije obroka. Progutajte tabletu uz čašu vode.

Liječnik će odrediti ispravnu dozu za Vas. Roxampex je namijenjen bolesnicima koji već uzimaju iste doze rosuvastatina, perindoprila i amlodipina, ali u zasebnim tabletama.

Ako uzmete više lijeka Roxampex nego što ste trebali

Ako uzmete previše tableta, što je prije moguće zatražite savjet svog liječnika ili najbliže medicinske ustanove. Najčešći učinak u slučaju predoziranja je pad krvnog tlaka. Ako se pojave znakovi pada krvnog tlaka (simptomi kao što su omaglica ili nesvjestica), može pomoći ležanje s podignutim nogama.

U plućima se može nakupiti višak tekućine (plućni edem) te uzrokovati nedostatak zraka koji se može razviti do 24-48 sati nakon uzimanja lijeka.

Ako ste zaboravili uzeti Roxampex

Važno je da svakog dana uzmete svoj lijek jer je redovito liječenje učinkovitije. MeĎutim, ako zaboravite uzeti dozu lijeka Roxampex, sljedeću dozu uzmite u uobičajeno vrijeme.

Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu tabletu.

Ako prestanete uzimati Roxampex

S obzirom da je liječenje visokog krvnog tlaka obično doživotno, trebali biste se posavjetovati s liječnikom prije nego prestanete s uzimanjem lijeka.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Prestanite uzimati lijek i odmah potražite medicinsku pomoć ako osjetite neku od sljedećih nuspojava koje mogu biti ozbiljne.

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

- teška omaglica ili nesvjestica zbog preniskog krvnog tlaka

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

- oticanje lica, usnica, usta, jezika ili ždrijela, poteškoće pri gutanju (angioedem)

- iznenadno piskanje pri disanju, bolovi u prsima, nedostatak zraka ili otežano disanje (bronhospazam)

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): - akutno zatajenje bubrega

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

- neuobičajeno brzi ili nepravilni otkucaji srca, bol u prsima (angina) ili srčani udar

- slabost u rukama ili nogama ili poteškoće s govorom koji mogu biti znak mogućeg moždanog udara

- upala gušterače koja može uzrokovati jaku bol u trbuhu i leĎima, praćenu mučninom i povraćanjem

- žuta boja kože ili očiju (žutica) koja može biti znak upale jetre

- kožni osip koji često počinje pojavom crvenila na koži koje svrbi, a javlja se na licu, rukama ili nogama (multiformni eritem)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): - teški kožni osipi (toksična epidermalna nekroliza)

- crvenkaste mrlje u razini kože, u obliku mete ili kružne mrlje na trupu, često sa središnjim mjehurićima, ljuštenjem kože, čirevima u ustima, grlu, nosu, na genitalijama i očima. Ovim ozbiljnim kožnim osipima mogu prethoditi vrućica i simptomi nalik gripi (Stevens-Johnsonov sindrom).

- široko raširen osip, visoka tjelesna temperatura i povećani limfni čvorovi (reakcija na lijek s eozinofilijom i sistemskim simptomima takoĎer poznata kao DRESS ili sindrom preosjetljivosti na lijek)

Također, prestanite uzimati Roxampex i potražite medicinsku pomoć ako imate bilo kakvu neuobičajenu bol u mišićima koja traje dulje nego što je očekivano (može se javiti u manje od 1 na 1000 osoba). Kao i kod drugih statina, vrlo mali broj ljudi osjeti neugodne pojave u mišićima što rijetko prijeĎe u potencijalno po život opasno oštećenje mišića, koje se naziva rabdomioliza.

Prema učestalosti, nuspojave koje se mogu javiti mogu uključivati:

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba): - edem (zadržavanje tekućine)

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

- šećerna bolest (to je vjerojatnije ako imate povišene razine šećera i masnoća u krvi, imate prekomjernu tjelesnu težinu i visoki krvni tlak. Vaš liječnik će Vas pratiti dok uzimate ovaj lijek).

- omaglica, glavobolja, vrtoglavica, trnci i bockanje, izrazita pospanost - palpitacije (osjećaj lupanja srca)

- niski krvni tlak, navale crvenila - kašalj, nedostatak zraka

- probavni poremećaji (poremećaji osjeta okusa, dispepsija ili otežana probava, povraćanje, bol u trbuhu, mučnina, proljev, zatvor)

- alergijske reakcije (kao što su kožni osip, svrbež) - smetnje vida (uključujući dvostruki vid)

- tinitus (osjećaj šumova u ušima) - bol u mišićima, grčevi

- osjećaj umora, umor

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

- prekomjeran broj eozinofila (vrste bijelih krvnih stanica)

- promjene raspoloženja, tjeskoba, poremećaji sna, depresija, nesanica

- drhtanje, osjećaj ukočenosti ili trnci u udovima, gubitak osjeta boli, nesvjestica - poremećaji srčanog ritma, tahikardija (ubrzan rad srca)

- upala krvnih žila

- bronhospazam (suženje dišnih putova, piskanje i nedostatak zraka), kihanje/curenje nosa uzrokovano upalom nosne sluznice (rinitis)

- suha usta

- angioedem (simptomi kao što su piskanje pri disanju, oticanje lica ili jezika)

- intenzivan svrbež ili jaki kožni osipi, stvaranje nakupina mjehura po koži, gubitak kose, pojačano znojenje, svrbež na koži, crvene mrlje na koži, promjena boje kože

- reakcije fotosenzitivnosti (povećana osjetljivost kože na sunčevo svjetlo) - bol u zglobovima

- bol u leĎima

- poremećaj mokrenja, povećana potreba za mokrenjem noću, povećan broj mokrenja

- nemogućnost postizanja erekcije, osjećaj nelagode u dojkama ili povećanje dojki u muškaraca - bol u prsima, bol, malaksalost, periferni edemi (oticanje ruku i/ili nogu), vrućica

- promjene u laboratorijskim nalazima: povišena razina kalija u krvi koja se vraća na normalu nakon prekida liječenja, niska razina natrija u krvi, hipoglikemija (vrlo niske razine šećera u krvi u bolesnika koji boluju od šećerne bolesti, povišene razine ureje i kreatinina u krvi

- povećanje ili smanjenje tjelesne težine - padovi

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

- promjene u laboratorijskim nalazima krvi: povišena razna jetrenih enzima, povišena razina bilirubina, smanjenje broja krvnih pločica

- tamna mokraća, mučnina, povraćanje, grčevi u mišićima, smetenost i napadaji. To mogu biti simptomi stanja koje se naziva sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona (SIADH).

- smetenost, gubitak pamćenja

- jaka bol u trbuhu (upala gušterače)

- teške alergijske reakcije – znakovi uključuju oticanje lica, usana, jezika i/ili grla, teško gutanje i disanje, teški svrbež kože (s promjenama na koži). Ako smatrate da imate alergijsku reakciju, prestanite uzimati Roxampex i odmah potražite medicinsku pomoć.

- sindrom nalik lupusnoj bolesti (uključujući osip, poremećaje zglobova i učinke na krvne stanice)

- smanjena količina mokraće ili prestanak mokrenja

- oštećenje mišića u odraslih, puknuće mišića - kao mjeru opreza prestanite uzimati Roxampex i odmah se obratite svom liječniku ako budete imali bilo kakvu neuobičajenu bol u mišićima koja traje dulje nego što je očekivano

- navale crvenila

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

- promjene krvnih vrijednosti kao što je smanjen broj bijelih i crvenih krvnih stanica - visoka razina šećera u krvi (hiperglikemija)

- oštećenje živaca nogu i ruku (poput ukočenosti) - gubitak pamćenja

- poremećaji u radu srca (angina pektoris i srčani udar) - povećana napetost mišića

- eozinofilna upala pluća (rijetka vrsta upale pluća), rinitis (začepljenje ili curenje nosa) - nadimanje trbuha (gastritis)

- oticanje desni

- poremećaj funkcije jetre, upala jetre (hepatitis), žutica (žuta boja kože i bjeloočnica)

- multiformni eritem (kožni osip koji čestro počinje crvenim mrljama na licu, rukama ili nogama koji svrbe)

- tragovi krvi u mokraći, teški poremećaj rada bubrega

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

- miastenija gravis (bolest koja uzrokuje opću slabost mišića, uključujući u nekim slučajevima mišiće koji se koriste pri disanju)

- okularna miastenija (bolest koja uzrokuje slabost očnog mišića) - ozljede tetiva, mišićna slabost koja je dugotrajna

- crvenilo i ljuštenje kože na velikim dijelovima tijela

- angioneurotski edem (oticanje lica, usana, usta, jezika ili grla)

- promjena boje, utrnulost i bol u prstima ruku ili nogu (Raynaudov fenomen)

Obratite se svojem liječniku ako primijetite slabost u rukama ili nogama koja se pogoršava nakon razdoblja aktivnosti, dvostruku sliku ili spuštanje očnih kapaka, otežano gutanje ili nedostatak zraka.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Roxampex sadrži

- Djelatne tvari su rosuvastatin, amlodipin i perindopril-tert-butilamin. 10 mg/5 mg/4 mg filmom obložene tablete

Jedna filmom obložena tableta sadrži 10 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatinkalcija), 5 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata) i 4 mg perindopril-tert-butilamina što odgovara

3,34 mg perindoprila.

10 mg/5 mg/8 mg filmom obložene tablete

Jedna filmom obložena tableta sadrži 10 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatinkalcija), 5 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata) i 8 mg perindopril-tert-butilamina što odgovara

6,68 mg perindoprila.

10 mg/10 mg/8 mg filmom obložene tablete

Jedna filmom obložena tableta sadrži 10 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatinkalcija), 10 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata) i 8 mg perindopril-tert-butilamina što odgovara

6,68 mg perindoprila.

20 mg/5 mg/4 mg filmom obložene tablete

Jedna filmom obložena tableta sadrži 20 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatinkalcija), 5 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata) i 4 mg perindopril-tert-butilamina što odgovara

3,34 mg perindoprila.

20 mg/5 mg/8 mg filmom obložene tablete

Jedna filmom obložena tableta sadrži 20 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatinkalcija), 5 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata) i 8 mg perindopril-tert-butilamina što odgovara

6,68 mg perindoprila.

20 mg/10 mg/8 mg filmom obložene tablete

Jedna filmom obložena tableta sadrži 20 mg rosuvastatina (u obliku rosuvastatinkalcija), 10 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata) i 8 mg perindopril-tert-butilamina što odgovara

6,68 mg perindoprila.

- Drugi sastojci (pomoćne tvari) u jezgri tablete su:

mikrokristalična celuloza, krospovidon (tip A), koloidni bezvodni silicijev dioksid i magnezijev stearat.

- Drugi sastojci (pomoćne tvari) u ovojnici tablete su:

10 mg/5 mg/4 mg i 10 mg/5 mg/8 mg filmom obložene tablete

poli(vinilni alkohol), makrogol 3350, titanijev dioksid (E171), talk, žuti željezov oksid (E172),

crveni željezov oksid (E172) i crni željezov oksid (E172).

10 mg/10 mg/8 mg i 20 mg/5 mg/8 mg filmom obložene tablete

poli(vinilni alkohol), makrogol 3350, titanijev dioksid (E171), talk i žuti željezov oksid (E172). 20 mg/5 mg/4 mg filmom obložene tablete

poli(vinilni alkohol), makrogol 3350, titanijev dioksid (E171), talk, žuti željezov oksid (E172) i crveni željezov oksid (E172).

20 mg/10 mg/8 mg filmom obložene tablete

poli(vinilni alkohol), makrogol 3350, titanijev dioksid (E171) i talk.

Kako Roxampex izgleda i sadržaj pakiranja 10 mg/5 mg/4 mg filmom obložene tablete

Filmom obložene tablete su svijetlo ružičaste, okrugle, blago bikonveksne, ukošenih rubova, s utisnutom oznakom PAR1 na jednoj strani tablete (promjer tablete: oko 8,5 mm).

10 mg/5 mg/8 mg filmom obložene tablete

Filmom obložene tablete su blijedo ružičastosmeĎe, okrugle, blago bikonveksne, ukošenih rubova, s utisnutom oznakom PAR2 na jednoj strani tablete (promjer tablete: oko 8,5 mm).

10 mg/10 mg/8 mg filmom obložene tablete

Filmom obložene tablete su žutosmeĎe, okrugle, blago bikonveksne, ukošenih rubova, s utisnutom oznakom PAR3 na jednoj strani tablete (promjer tablete: oko 11 mm).

20 mg/5 mg/4 mg filmom obložene tablete

Filmom obložene tablete su svijetlo narančastoružičaste, okrugle, blago bikonveksne, ukošenih rubova, s utisnutom oznakom PAR4 na jednoj strani tablete (promjer tablete: oko 11 mm).

20 mg/5 mg/8 mg filmom obložene tablete

Filmom obložene tablete su svijetlo žute, okrugle, blago bikonveksne, ukošenih rubova, s utisnutom oznakom PAR5 na jednoj strani tablete (promjer tablete: oko 11 mm).

20 mg/10 mg/8 mg filmom obložene tablete

Filmom obložene tablete su bijele, okrugle, blago bikonveksne, ukošenih rubova, s utisnutom oznakom PAR6 na jednoj strani tablete (promjer tablete: oko 11 mm).

Roxampex je dostupan u blister pakiranjima s 30, 60, 90 i 100 filmom obloženih tableta, u kutiji. U prometu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač

Nositelj odobrenja:

KRKA - FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10 000 Zagreb

Proizvođač:

KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u svibnju 2025.