Risset 1 mg filmom obložene tablete

- Risset je indiciran za liječenje shizofrenije.

- Risset je također indiciran za liječenje umjerenih do teških maničnih epizoda povezanih s bipolarnim poremećajem.

- Risset je indiciran za kratkotrajno liječenje (do 6 tjedana) perzistentne agresije kod bolesnika s umjerenom do teškom Alzheimerovom demencijom bez odgovora na nefarmakološke metode liječenja, a kada postoji rizik da sebi ili drugima nanesu ozljede.

- Risset je indiciran za kratkotrajno simptomatsko liječenje (do 6 tjedana) perzistentne agresije kod djece nakon 5. godine starosti i adolescenata s poremećajem ponašanja i ispodprosječnom intelektualnom funkcijom ili mentalnom retardacijom dijagnosticiranima prema DSM-IV kriterijima, kod kojih težina agresije ili drugi oblici poremećaja ponašanja zahtijevaju farmakološko liječenje. Farmakološko liječenje treba biti dio integralnog i sveobuhvatnog programa liječenja, uključujući psihosocijalnu i edukacijsku intervenciju. Preporučuje se da liječenje risperidonom propisuje liječnik specijalist dječje neurologije ili dječje i adolescentne psihijatrije ili liječnik educiran za liječenje poremećaja ponašanja djece i adolescenata.

Doziranje

Shizofrenija

Odrasli

Risset se može davati jedanput ili dva puta na dan.

Terapiju je potrebno započeti s 2 mg risperidona na dan. Drugog dana doza se može povećati na 4 mg na dan.

Nakon toga doza se više ne mora mijenjati, odnosno ako je potrebno, može se dalje prilagođavati svakom pojedinom bolesniku. Uobičajena optimalna doza za većinu bolesnika je 4 do 6 mg na dan. Kod nekih bolesnika potrebna je sporija titracija te niža početna doza i doza održavanja.

Doze više od 10 mg na dan nisu se pokazale djelotvornijim od nižih doza, a mogu uzrokovati povećanu incidenciju ekstrapiramidalnih simptoma. Kako neškodljivost doza većih od 16 mg nije ispitana, ne preporučuje se njihovo korištenje.

Starije osobe

Preporučuje se početna doza od 0,5 mg dva puta na dan. Ova doza može se prilagođavati svakom pojedinom bolesniku uz povećanja doze od po 0,5 mg dva puta na dan do konačne doze od 1 do 2 mg dva puta na dan.

Pedijatrijska populacija

Liječenje risperidonom ne preporučuje se za liječenje shizofrenije kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina zbog nedostatka podataka o djelotvornosti.

Manične epizode kod bipolarnog poremećaja

Odrasli

2

Risperidon je potrebno primijeniti jedanput na dan, s početnom dozom od 2 mg. Ako je potrebno, dozu je potrebno prilagoditi tako da se poveća za 1 mg na dan, u intervalima koji nisu manji od 24 sata. Preporučeno doziranje risperidona je u rasponu od 1 mg do 6 mg na dan, tako da je za svakog pojedinog bolesnika optimiziran omjer učinkovitosti i podnošljivosti. Dnevna doza lijeka viša od 6 mg risperidona nije ispitivana kod bolesnika s maničnim epizodama.

Kao i kod svakog simptomatskog liječenja, kontinuirano korištenje risperidona potrebno je redovito pratiti i evaluirati.

Starije osobe

Preporučuje se početna doza od 0,5 mg dva puta na dan. Ova doza može se prilagođavati pojedinom bolesniku uz povećanja doze od po 0,5 mg dva puta na dan do konačne doze od 1 do 2 mg dva puta na dan. S obzirom na ograničeno kliničko iskustvo kod starijih osoba, potreban je oprez.

Pedijatrijska populacija

Liječenje bipolarne manije risperidonom ne preporučuje se kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina zbog nedostatka podataka o djelotvornosti.

Perzistentna agresija kod bolesnika s umjerenom do teškom Alzheimerovom demencijom

Preporučuje se početna doza od 0,25 mg oralne otopine od 1 mg/ml dva puta na dan. Oralna otopina od 1 mg/ml je preporučeni farmaceutski oblik za primjenu doze od 0,25 mg. Ova doza može se prilagođavati pojedinom bolesniku uz povećanja doze od po 0,25 mg dva puta na dan, ne češće od svaki drugi dan, ako je potrebno. Kod većine bolesnika optimalna doza iznosi 0,5 mg dva puta na dan. Nekim bolesnicima, međutim, može biti potrebna doza do 1 mg dva puta na dan.

Bolesnici s perzistentnom agresijom kod Alzheimerove demencije ne bi smjeli uzimati risperidon dulje od 6 tjedana. Tijekom liječenja, bolesnike je potrebno često i redovito procjenjivati, kao i potrebu za nastavkom liječenja.

Poremećaj ponašanja

Djeca i adolescenti u dobi od 5 do 18 godina

Za bolesnike sa i iznad 50 kg preporučuje se početna doza od 0,5 mg jedanput na dan. Ako je potrebno, doza lijeka može se individualno povisiti, ne češće od svaki drugi dan za 0,5 mg na dan. Za većinu bolesnika optimalna doza iznosi 1 mg jedanput na dan. Nekim bolesnicima dovoljna je doza od 0,5 mg jedanput na dan, dok drugima može biti potrebno 1,5 mg jedanput na dan. Za bolesnike do 50 kg preporučuje se početna doza od 0,25 mg oralne otopine 1 mg/ml jedanput na dan. Oralna otopina od 1 mg/ml je preporučeni farmaceutski oblik za primjenu doze od 0,25 mg. Ako je potrebno, doza lijeka može se individualno povisiti, ne češće od svaki drugi dan za 0,25 mg na dan. Za većinu bolesnika optimalna doza iznosi 0,5 mg jedanput na dan. Nekim bolesnicima dovoljna je doza od 0,25 mg jedanput na dan, dok drugima može biti potrebno 0,75 mg oralne otopine 1 mg/ml jedanput na dan. Oralna otopina od 1 mg/ml je preporučeni farmaceutski oblik za primjenu doze od 0,75 mg.

Kao i kod svakog simptomatskog liječenja, kontinuirano korištenje risperidona potrebno je redovito pratiti i evaluirati.

Za liječenje ovog poremećaja kod djece mlađe od 5 godina nema dovoljno iskustva, stoga se ne preporučuje upotreba risperidona kod navedene dobne skupine.

Oštećenje bubrega i jetre

Kod bolesnika s oštećenjem bubrega mogućnost eliminacije djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom je manja nego kod odraslih s normalnom funkcijom bubrega. Bolesnici s oštećenom jetrenom funkcijom imaju povišenu koncentraciju frakcije slobodnog risperidona u plazmi.

3

Bez obzira na indikaciju, potrebno je prepoloviti početnu i nastavnu dozu, a prilagodba doze trebala bi se odvijati sporije kod bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre.

Kod ove skupine bolesnika risperidont je potrebno koristiti s oprezom.

Način primjene

Filmom obložene tabletet se primjenjuje oralno. Hrana ne utječe na apsorpciju risperidona.

Kod prestanka liječenja, preporučuje se postupan prekid primjene lijeka. Vrlo su rijetko bili prijavljeni simptomi akutnog ustezanja, uključujući mučninu, povraćanje, znojenje i nesanicu, nakon naglog prekida uzimanja antipsihotika u visokim dozama (vidjeti dio 4.8). Jednako tako, može doći do ponovnog javljanja psihotičnih simptoma, a prijavljena je i pojava nevoljnih pokreta (poput akatizije, distonije i diskinezije).

UvoĎenje Risseta umjesto drugog antipsihotika

Ako je medicinski opravdano, tijekom uvođenja risperidona u terapiju preporučuje se postupno ukidanje prethodne terapije. Također, ako je medicinski opravdano, kada se depo oblici antipsihotika zamjenjuju risperidonom, potrebno ga je početi primjenjivati u vrijeme kada je prema rasporedu red za sljedeću injekciju. Potrebu za nastavkom dotadašnje primjene antiparkinsonika povremeno treba preispitati.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Stariji bolesnici s demencijom

Povećan mortalitet u starijih osoba s demencijom

U meta analizi koja je uključila 17 kontroliranih kliničkih ispitivanja s atipičnim antipsihoticima, uključujući i risperidon, kod starijih bolesnika s demencijom primijećen je povećani mortalitet u odnosu na placebo. U placebo kontroliranim ispitivanjima s oralnim risperidonom u spomenutoj populaciji, incidencija mortaliteta iznosila je 4,0% kod bolesnika liječenih risperidonom, u odnosu na 3,1% kod onih liječenih placebom. Omjer izgleda, OR (95% interval pouzdanosti) iznosio je 1,21 (0,7; 2,1). Srednja dob bolesnika koji su umrli bila je 86 godina (raspon od 67 do 100). Podaci iz dvaju velikih opservacijskih ispitivanja pokazali su da stariji ljudi s demencijom koji se liječe tipičnim antipsihoticima također imaju malo povećan rizik od smrti, u usporedbi s onima koji se ne liječe. Ne postoji dovoljno podataka koji bi jasno utvrdili točnu veličinu rizika, a uzrok povećanog rizika nije poznat. Opseg do kojeg ovi nalazi povećanog mortaliteta u opservacijskim ispitivanjima mogu biti pripisani antipsihotičkim lijekovima u odnosu na karakteristike bolesnika nije jasan.

Istovremena primjena s furosemidom

U placebo kontroliranim ispitivanjima risperidona kod starijih bolesnika s demencijom, primijećena je viša incidencija mortaliteta kod bolesnika liječenih furosemidom u kombinaciji s risperidonom (7,3%; srednja dob 89 godina; raspon 75-97 godina), nego kod bolesnika liječenih samo risperidonom (3,1%; srednja dob 84 godina; raspon 70-96 godina) ili samo furosemidom (4,1%; srednja dob 80 godina; raspon 67-90 godina). Povećani mortalitet kod bolesnika liječenih furosemidom u kombinaciji s risperidonom primijećen je u dva od četiri klinička ispitivanja.

4

60492649815830

Istodobna primjena risperidona i drugih diuretika (uglavnom tiazidskih diuretika korištenih u nižim dozama) nije bila povezana sa sličnim rezultatima.

Nije pronađen patofiziološki mehanizam koji bi objasnio ove nalaze, a jednako tako nije pronađena ni konzistentnost u uzrocima smrti. Unatoč tome, prije odluke o primjeni terapije, neophodan je oprez, kao i procjena odnosa koristi i rizika ove kombinacije lijekova ili istodobne primjene risperidona s drugim potentnim diureticima.

Nije primijećena povećana incidencija mortaliteta kod bolesnika koji su uzimali druge diuretike u kombinaciji s risperidonom. Neovisno o vrsti liječenja, dehidracija je bila faktor rizika za mortalitet te ju je stoga potrebno pažljivo izbjegavati kod starijih bolesnika s demencijom.

Cerebrovaskularni štetni događaji (CVAE)

U randomiziranim placebo kontroliranim kliničkim ispitivanjima s nekim atipičnim antipsihoticima u starijih bolesnika s demencijom, primijećen je približno 3 puta veći rizik od cerebrovaskularnih štetnih događaja. Zajednički podaci dobiveni iz šest placebo kontroliranih ispitivanja s risperidonom kod pretežno starijih bolesnika (>65 godina) s demencijom pokazala su da su se CVAE (ozbiljni i ne-ozbiljni te kombinirani) pojavili kod 3,3% (33/1009) bolesnika liječenih risperidonom i kod 1,2% (8/712) bolesnika liječenih placebom. Omjer izgleda, OR (95% interval pouzdanosti) iznosio je 2,96 (1,34; 7,50). Mehanizam nastanka ovog povećanog rizika nije poznat. Povećani rizik ne može biti isključen i za druge antipsihotike ili drugu populaciju bolesnika. Risperidon je potrebno primjenjivati s oprezom kod bolesnika s rizičnim čimbenicima za moždani udar.

Rizik od cerebrovaskularnih štetnih događaja bio je značajno viši kod bolesnika s kombiniranom ili vaskularnom demencijom u usporedbi s Alzheimerovom demencijom. S obzirom na navedeno, bolesnici s demencijom bilo kojeg drugog tipa osim Alzheimerove ne bi smjeli biti liječeni riperidonom.

Liječnicima se savjetuje da procijene odnos koristi i rizika primjene risperidona kod starijih bolesnika s demencijom, uzimajući u obzir prediktore rizika za razvoj moždanog udara kod pojedinog bolesnika. Bolesnike/njegovatelje potrebno je upozoriti da odmah prijave znakove i simptome potencijalnih cerebrovaskularnih štetnih događaja, kao što su iznenadna slabost ili obamrlost lica, ruku ili nogu i problemi s govorom ili vidom. Potrebno je, bez odgađanja, razmotriti sve mogućnosti liječenja, uključujući i prestanak primjene risperidona.

Risperidon je potrebno primjenjivati samo kratkoročno za liječenje perzistentne agresije kod bolesnika s umjerenom do teškom Alzheimerovom demencijom, kao dodatak nefarmakološkim mjerama liječenja koje su bile nedjelotvorne ili ograničeno djelotvorne i kada ne postoji rizik da bolesnici ozljede sebe ili druge.

Bolesnike je potrebno redovito kontrolirati te razmotriti potrebu za nastavkom kontinuiranog liječenja.

Ortostatska hipotenzija

Uslijed toga što djeluje kao alfa-blokator, risperidon može uzrokovati (ortostatsku) hipotenziju, naročito u početnom razdoblju titracije doze. Nakon stavljanja lijeka na tržište uočena je klinički značajna hipotenzija u bolesnika koji su uz risperidon uzimali i antihipertenzive. Kod bolesnika s poznatim srčano-žilnim bolestima (npr. srčano zatajenje, infarkt miokarda, smetnje provođenja, dehidracija, hipovolemija ili cerebrovaskularna bolest) risperidon je potrebno koristiti s oprezom, a doziranje je potrebno postupno titrirati (vidjeti dio 4.2). Ako dođe do hipotenzije, potrebno je

razmotriti smanjenje doze.

Leukopenija, neutropenija i agranulocitoza

5

Leukopenija, neutropenija i agranulocitoza bile su prijavljene uz antipsihotike, uključujući i risperidon. Tijekom postmarketinškog praćenja, agranulocitoza je bila prijavljena vrlo rijetko (< 1/10 000 bolesnika).

Bolesnike s klinički značajnim sniženjem broja leukocita u povijesti bolesti ili leukopenijom/neutropenijom koja je izazvana lijekovima, treba pratiti tijekom prvih nekoliko mjeseci liječenja, a na prvi znak klinički značajnog pada leukocita, bez prisustva drugih uzročnih faktora, treba razmotriti prestanak uzimanja risperidona.

Bolesnike s klinički značajnom neutropenijom treba pažljivo pratiti zbog moguće vrućice ili drugih simptoma ili znakova infekcije, te ih hitno liječiti u slučaju pojave takvih simptoma ili znakova. Bolesnici s teškom neutropenijom (apsolutni broj neutrofila <1x109/l) trebaju prestati uzimati risperidon, te im je potrebno pratiti leukocite do oporavka.

Tardivna diskinezija/ Ekstrapiramidalni simptomi

Lijekovi koji imaju svojstva antagonista dopaminskih receptora povezani su s nastankom tardivne diskinezije, koja je obilježena ritmičkim nevoljnim pokretima, pretežno jezika i/ili lica. Pojava ekstrapiramidalnih simptoma predstavlja faktor rizika za razvoj tardivne diskinezije. Ako se pojave znakovi i simptomi tardivne diskinezije, potrebno je razmotriti prekid primjene svih antipsihotika. Oprez je opravdan za pacijente koji istovremeno primaju oba psihostimulansa (na primjer metilfenidat) i risperidon s obzirom da se ekstrapiramidalni simptomi mogu pojaviti kod prilagodbe doze jednog ili oba lijeka. Preporučuje se postepeni prekid stimulativnog liječenja (vidjeti dio 4.5).

Maligni neuroleptički sindrom

Zabilježeno je da se uz primjenu antipsihotika može javiti maligni neuroleptički sindrom, koji je karakteriziran hipertermijom, rigiditetom muskulature, autonomnom nestabilnošću, promijenjenim stanjem svijesti i povišenim vrijednostima serumske kreatin fosfokinaze (CPK). Dodatni znakovi mogu uključivati mioglobinuriju (rabdomiolizu) i akutno zatajenje bubrega. U tom slučaju potrebno je prekinuti primjenu svih antipsihotika, uključujući i risperidon.

Parkinsonova bolest i demencija s Lewyjevim tjelešcima

Liječnik mora procijeniti odnos rizika i koristi kod propisivanja antipsihotika, uključujući i risperidon, bolesnicima s Parkinsonovom bolešću ili demencijom s Lewyjevim tjelešcima.

Parkinsonova bolest može se pogoršati uz primjenu risperidona. Obje skupine bolesnika mogu imati povećan rizik od razvoja malignog neuroleptičkog sindroma, kao i povećanu osjetljivost na antipsihotike; ovi bolesnici su bili isključeni iz kliničkih ispitivanja. Povećana osjetljivost na antipsihotike, osim ekstrapiramidalnim simptomima, može se manifestirati simptomima poput smetenosti, tuposti i posturalne nestabilnosti s čestim padovima.

Hiperglikemija i dijabetes melitus

Hiperglikemija, dijabetes melitus i egzacerbacija već postojećeg dijabetesa bile su u vrlo rijetkim slučajevima prijavljene tijekom liječenja risperidonom. U nekim slučajevima, prijavljeno je prethodno povećanje tjelesne težine, što bi moglo biti predisponirajući čimbenik. Povezanost s ketoacidozom prijavljena je vrlo rijetko, a rijetko s dijabetičkom komom. Savjetuje se odgovarajuće kliničko praćenje, sukladno uobičajenim smjernicama kod primjene antipsihotika. Bolesnike koji se liječe bilo kojim atipičnim antipsihotikom, uključujući risperidon, trebalo bi pratiti zbog simptoma hiperglikemije (kao što su polidipsija, poliurija, polifagija i slabost), a bolesnike s dijabetes melitusom trebalo bi redovito pratiti zbog pogoršanja kontrole glukoze.

Povećanje tjelesne težine

6

60492649815830

Značajno povećanje tjelesne težine prijavljeno je pri uzimanju risperidona. Tjelesnu težinu potrebno je redovito kontrolirati.

Hiperprolaktinemija

Hiperprolaktinemija je uobičajena nuspojava kod liječenja risperidonom. Preporučuje se procjena razine prolaktina u plazmi kod pacijenata s dokazanim mogućim nuspojavama povezanih s uzimanjem prolaktina (npr. ginekomastija, poremećaji menstrualnog ciklusa, anovulacija, poremećaj plodnosti, smanjeni libido, erektilna disfunkcija, galaktoreja).

Ispitivanja na kulturama stanica upućuju na to da bi prolaktin mogao stimulirati rast stanica tumora dojke kod ljudi. Iako jasna povezanost s primjenom antipsihotika do sada nije bila pokazana u kliničkim i epidemiološkim ispitivanjima, preporučuje se oprez kod bolesnika s relevantnom anamnezom. Risperidon je potrebno primjenjivati s oprezom kod bolesnika kod kojih je već prisutna hiperprolaktinemija te kod bolesnika s mogućim prolaktin ovisnim tumorom.

Produljenje QT intervala

Produljenje QT intervala vrlo je rijetko prijavljeno nakon stavljanja lijeka u promet. Kao i kod drugih antipsihotika, potreban je oprez kada se risperidon propisuje bolesnicima koji u povijesti bolesti imaju srčano-žilne bolesti, kod bolesnika koji u obiteljskoj anamnezi imaju produljeni QT interval, kod bolesnika s bradikardijom ili poremećajem elektrolita (hipokalemija, hipomagnezijemija) jer sva navedena stanja mogu povećati rizik od aritmogenog učinka. Oprez je potreban i u slučaju istodobne primjene lijekova za koje je poznato da produljuju QT interval.

Konvulzije

Risperidon je potrebno primjenjivati s oprezom kod bolesnika s epileptičkim napadajima u povijesti bolesti ili s drugim stanjima koja potencijalno snižavaju prag za pojavu napadaja.

Prijapizam

Zbog alfa adrenergičkog blokirajućeg učinka risperidona može uzrokovati prijapizam.

Reguliranje tjelesne temperature

Antipsihotici mogu poremetiti sposobnost organizma da smanji tjelesnu temperaturu. Potreban je oprez kod propisivanja risperidona bolesnicima koji će biti izloženi uvjetima koji pridonose povišenju tjelesne temperature, npr. intenzivno vježbanje, izlaganje visokoj temperaturi, istodobna primjena lijekova s antikolinergičnim djelovanjem ili bi mogli biti izloženi uvjetima dehidracije.

Antiemetički učinak

U nekliničkim ispitivanjima risperidona opažen je antiemetički učinak. Ako se javi u ljudi, taj učinak može prikriti znakove i simptome predoziranja nekim lijekovima ili stanja poput opstrukcije crijeva, Reyevog sindroma i tumora mozga.

Oštećenje funkcije bubrega i jetre

U odnosu na odrasle s normalnom funkcijom bubrega, u bolesnika s oštećenjem funkcije s oštećenjem funkcije jetre dolazi do povećanja koncentracije slobodne frakcije risperidona u plazmi (vidjeti dio 4.2).

Venska tromboembolija

7

Prijavljeni su slučajevi venske tromboembolije (VTE) u bolesnika koji su liječeni antipsihoticima. Budući da bolesnici liječeni antipsihoticima često već imaju stečeni rizik za nastanak venske tromboembolije, potrebno je utvrditi sve moguće faktore rizika za vensku tromboemboliju prije ili tijekom liječenja risperidonom te poduzeti preventivne mjere.

Intraoperacijski sindrom meke šarenice

Intraoperacijski sindrom meke šarenice (engl. Intraoperative floppy iris syndrome; IFIS), primijećen je tijekom operacije katarakte u bolesnika liječenih lijekovima koji imaju učinak alfa 1a adrenergičkih antagonista, uključujući risperidon (vidjeti dio 4.8).

IFIS može povećati rizik za nastanak komplikacija oka tijekom i nakon operacije. Prije operativnog zahvata, oftalmolog kirurg mora biti upoznat sa statusom trenutnog ili prethodnog uzimanja lijekova koji imaju učinak alfa 1a adrenergičkih antagonista. Potencijalna korist od prekida liječenja alfa 1 blokatorima prije operacije katarakte nije utvrđena, te mora biti procijenjena u odnosu na rizik vezan uz prekid antipsihotičkog liječenja.

Pedijatrijska populacija

Prije nego što se risperidon propiše djetetu ili adolescentu s poremećajem ponašanja, potrebno je procijeniti moguće tjelesne ili socijalne uzroke agresivnog ponašanja, kao što su bol ili neprimjereni zahtjevi okoline.

Sedativni učinak risperidona kod ove populacije potrebno je pomno pratiti, zbog mogućih utjecaja na sposobnost učenja. Promjena vremena primjene risperidona može poboljšati utjecaj sedacije na pažnju tijekom aktivnosti kod djece i adolescenata.

Risperidon je bio povezan s porastom tjelesne težine i indeksa tjelesne mase (BMI). Preporučuju se mjerenje početne vrijednosti težine prije liječenja i redoviti nadzor težine. Promjena visine tijekom dugoročnih kliničkih ispitivanja otvorenoga tipa bila je unutar očekivanih normi, sukladno dobnoj skupini. Utjecaj dugotrajnog uzimanja risperidona na spolno sazrijevanje i visinu nije bio odgovarajuće ispitivan.

S obzirom na potencijalni utjecaj prolongirane hiperprolaktinemije na rast i spolno sazrijevanje kod djece i adolescenata, potrebno je razmotriti redovitu kliničku procjenu endokrinološkog statusa, uključujući mjerenje visine, težine, spolnog sazrijevanja, praćenje menstrualne funkcije i drugih potencijalnih učinaka povezanih s prolaktinom.

Rezultati malog post-marketinškog istraživanja pokazali su da su subjekti izloženi risperidonu u dobi od 8-16 godina bili u prosjeku oko 3,0 do 4,8 cm viši od onih koji su dobili druge atipične anti-psihotične lijekove. Ovo ispitivanje nije bilo adekvatno da bi se utvrdilo je li izlaganje risperidonu imalo utjecaj na konačnu visinu odraslih, ili je li takav rezultat bio postignut zbog izravnog učinka risperidona na rast kostiju, ili zbog učinka osnovne bolesti na rast kostiju, ili rezultat bolje kontrole osnovne bolesti što je rezultiralo povećanjem linearnog rasta.

Tijekom liječenja risperidonom potrebno je redovito pratiti javljaju li se ekstrapiramidalni simptomi ili drugi poremećaji pokreta.

Za ostale specifičnosti primjene kod djece i adolescenata vidjeti dio 4.2.

Pomoćne tvari

Laktoza

8

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po filmom obloženoj tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Interakcije povezane s farmakodinamikom

Lijekovi za koje se zna da produljuju QT interval

Kao i kod drugih antipsihotika, preporučuje se oprez kada se risperidon propisuje zajedno s lijekovima za koje je poznato da produljuju QT interval, kao što su antiaritmici (npr. kinidin, dizopiramid, prokainamid, propafenon, amiodaron, sotalol), triciklički antidepresivi (npr. amitriptilin), tetraciklički antidepresivi (npr. maprotilin), neki antihistaminici, drugi antipsihotici, neki antimalarici (npr. kinin i meflokin) te s lijekovima koji uzrokuju neravnotežu elektrolita (hipokalemija, hipomagnezijemija), bradikardiju ili onima koji inhibiraju jetreni metabolizam risperidona. Ovaj je popis indikativan, a ne iscrpan.

Djelatne tvari koje djeluju centralno i alkohol

Risperidon je potrebno primjenjivati s oprezom u kombinaciji s drugim lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav, posebice s alkoholom, opijatima, antihistaminicima i benzodiazepinima zbog povećanog rizika od sedacije.

Levodopa i dopaminski agonisti

Risset može antagonizirati učinke levodope i ostalih dopaminskih agonista. Ako je ova kombinacija neophodna, posebno u završnom stadiju Parkinsonove bolesti, potrebno je propisati najnižu učinkovitu dozu svakog lijeka.

Lijekovi koji imaju hipotenzivni učinak

Nakon stavljanja lijeka na tržište primijećena je klinički značajna hipotenzija kod istodobne primjene risperidona s antihipertenzivnom terapijom.

Psihostimulansi

Istodobna primjena psihostimulansa (npr. metilfenidata) i risperidona može dovesti do ekstrapiramidalnih simptoma nakon promjene u liječenju jednim ili s oba lijeka (vidjeti dio 4.4).

Paliperidon

Ne preporučuje se istodobna primjena oralnog risperidona s paliperidonom jer je paliperidon aktivni metabolit risperidona i kombinacija ta dva lijeka mogla dovesti do dodatne izloženosti djelatnoj frakciji s antipsihotičnim učinkom.

Interakcije povezane s farmakokinetikom

Hrana ne utječe na apsorpciju risperidona.

9

Risperidon se uglavnom metabolizira putem enzima CYP2D6, te u manjoj mjeri preko CYP3A4. I risperidon i njegov aktivni metabolit 9-hidroksirisperidon su supstrati P-glikoproteina (P-gp). Tvari koje modificiraju aktivnost CYP2D6, ili tvari koje snažno inhibiraju ili induciraju CYP3A4 i / ili P-gp aktivnost, mogu utjecati na farmakokinetiku djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom risperidona.

Jaki CYP2D6 inhibitori

Istovremena primjena risperidona s jakim inhibitorom CYP2D6 može povećati koncentraciju risperidona u plazmi, ali manje u dijelu djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom risperidona. Veće doze jakog CYP2D6 inhibitora može povećati koncentracije djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom risperidona (npr paroksetin, vidjeti niže). Očekuje se da drugi CYP2D6 inhibitori, kao što je kinidin, mogu utjecati na koncentraciju risperidona u plazmi na sličan način. Kada se uvede ili prekine primjena paroksetina, kinidina ili drugog jakog CYP2D6 inhibitora, pogotovo pri većim dozama, liječnik treba ponovno procijeniti doziranje risperidona.

CYP3A4 i/ili P-gp inhibitori

Istovremena primjena risperidona s jakim CYP3A4 i / ili P-gp inhibitorom može bitno povećati koncentraciju djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom risperidona u plazmi. Kada se uvede ili prekine istodobna primjena itrakonazola ili drugog jakog CYP3A4 i / ili P-gp inhibitora, liječnik treba ponovno procijeniti doziranje risperidona.

CYP3A4 i/ili P-gp induktori

Istovremena primjena risperidona s jakim CYP3A4 i / ili P-gp induktorom može smanjiti koncentraciju djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom risperidona u plazmi. Kada se uvede ili prekine istodobna primejna karbamazepina ili drugog jakog CYP3A4 i / ili P-gp induktora, liječnik treba ponovno procijeniti doziranje risperidona. CYP3A4 induktori pokazuju učinak ovisno o vremenu, a to može trajati najmanje 2 tjedna do maksimalnog učinka nakon njihovog uvođenja. S druge strane, kod prekida primjene, potrebno je najmanje 2 tjedna da bi indukcija enzima CYP3A4 počela opadati.

Djelatne tvari koje snažno vežu proteine

Kada se risperidon uzima zajedno s djelatnim tvarima koje snažno vežu proteine, ne postoji klinički značajan pomak ijedne djelatne tvari od proteina u plazmi.

Kada se istodobno koriste preteći lijekovi, treba proučiti odgovarajuće informacije o lijeku za podatak o metabolizmu i mogućoj potrebi za prilagodbom doze.

Pedijatrijska populacija

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih. Relevantnost rezultata tih istraživanja u pedijatrijskoj populaciji je nepoznat.

Kombinirana primjena psihostimulansa (npr. metilfenidat) s risperidonom u djece i adolescenata nije promijenila farmakokinetiku i učinkovitost risperidona.

Primjeri

Primjeri lijekova koji potencijalno mogu međudjelovati ili oni koji ne pokazuju međudjelovanje s risperidonom navedeni su u nastavku:

Utjecaj drugih lijekova na farmakokinetiku risperidona

10

Antibakterijski lijekovi

 eritromicin, umjereni CYP3A4 i P-gp inhibitor, ne mijenja farmakokinetiku risperidona i djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom risperidona.

 rifampicin, jak CYP3A4 i P-gp induktor, smanjuje djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom risperidona u plazmi.

Antikolinesteraza

 donepezil i galantamin, supstrati enzima CYP2D6 i CYP3A4, ne pokazuju klinički značajan utjecaj na farmakokinetiku risperidona i djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom

Antiepileptici

 karbamazepin, jaki CYP3A4 i P-gp induktor, smanjuje koncentraciju djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom risperidona u plazmi. Slični učinci mogu se opaziti i kod npr. fenitoina i fenobarbitala,koji također induciraju CYP 3A4 enzime i P-glikoprotein.

 topiramat neznatno smanjuje bioraspoloživost risperidonaali ne u dijelu djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom. Stoga se ne očekuje da ova interakcija bude od kliničkog značaja.

Lijekovi protiv gljivica

 itrakonazol, jaki CYP3A4 i P-gp inhibitor, pri dozi od 200 mg/dan povećava koncentraciju djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom u plazmi za otzprilike 70 %, pri dozi risperidona od 2-8 mg/dan.

 ketokonazol, jaki CYP3A4 i P-gp inhibitor, pri dozi od 200 mg/dan povećava koncentraciju risperidona u plazmi i smanjuje koncentraciju 9-hidroksirisperidona u plazmi.

Antipsihotici

 fenotiazini mogu povećati koncentraciju risperidona u plazmi ali ne onog u djelatnoj frakciji s antipsihotičnim učinkom.

Antivirusni lijekovi

 inhibitori proteaze: nema dostupnih formalnih podaci; međutim, budući da je ritonavir jak CYP3A4 inhibitor, a slabi CYP2D6 inhibitor, ritonavir i ritonavirom potaknuti inhibitori proteaze potencijalno povećavaju koncentracije djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom risperidona.

Beta-blokatori

• neki beta-blokatori mogu povećati koncentraciju risperidona u plazmi, ali ne i koncentraciju djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom.

Blokatori kalcijevog kanala

 verapamil, umjereni CYP3A4 i P-gp inhibitor, povećava koncentraciju risperidona u plazmi i djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom

Gastrointestinalni lijekovi

 antagonisti H2-receptora: cimetidin i ranitidin, slabi CYP2D6 i CYP3A4 inhibitori, povećavaju bioraspoloživost risperidona ali samo granično djelatnu frakciju s antipsihotičnim učinkom.

SSRI i triciklički atidepresivi

 Fluoksetin, jaki CYP2D6 inhibitor, povećava koncentraciju risperidona u plazmi ali manje u dijelu djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom.

11

 Paroksetin, jaki CYP2D6 inhibitor, povećava koncentraciju risperidona u plazmi ali pri dozama do 20 mg/dan, manje u dijelu djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom. Iako, više doze paroksetina mogu povećati koncentraciju djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom risperidona.

 Triciklički antidepresivi mogu povećati koncentraciju risperidona u plazmi ali ne i onog u djelatnoj frakciji s antipsihotičnim učinkom. Amitriptilin ne utječe na farmakokinetiku risperidona ili na djelatnu frakciju s antipsihotičnim učinkom.

 Sertralin, slabi inhibitor enzima CYP2D6 i fluvoksamin, slabi inhibitor enzima CYP3A4 pri dozama do 100 mg/nad nisu povezani s klinički značajnim promjenama u koncentraciji djelatne frakcije s antipsihotičnim učinkom risperidona.

Utjecaj risperidona na farmakokinetiku drugih lijekova

Antiepileptici

 Risperidon ne pokazuje klinički značajan učinak na farmakokinetiku valproata ili topiramata.

Antipsihotici

 Aripiprazol, supstrat enzima CYP2D6 i CYP3A4: risperidon tablete ili injekcije nisu utjecale na farmakokinetiku zbroja aripiprazola i njegovog aktivnog metabolita, dehidroaripiprazola.

Srčani glikozidi

 Risperidon ne pokazuje klinički značajan učinak na farmakokinetiku digoksina.

Litij

 Risperidon ne pokazuje klinički značajan učinak na farmakokinetiku litija.

Istodobna primjena risperidona i furosemida Istodobna primjena risperidona s furosemidom

Vidjeti dio 4.4 vezano uz povećani mortalitet kod starijih bolesnika s demencijom koji primaju furosemid kao dodatnu terapiju.

Trudnoća

Nema dovoljno podataka vezanih uz primjenu risperidona kod trudnica. U ispitivanjima na životinjama risperidon nije pokazao teratogeni učinak, ali su uočene druge vrste reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3). Potencijalni rizik u ljudi nije poznat.

U novorođenčadi koja su tijekom trećeg tromjesečja trudnoće izložena antipsihoticima (uključujući risperidon), postoji rizik od pojave nuspojava koje uključuju ekstrapiramidalne i/ili simptome ustezanja, koje mogu varirati ovisno o težini i trajanju, nakon rođenja. Prijavljene su agitiranost, hipertonija, hipotonija, tremor, somnolencija, respiratorni distres i poremećaj hranjenja. Prema tome, novorođenčad je potrebno pažljivo nadzirati.

Risperidon se ne smije upotrebljavati u trudnoći, osim ako to nije izrazito potrebno. Ako je neophodan prekid terapije tijekom trudnoće, to se ne smije učiniti naglo.

Dojenje

U istraživanjima na životinjama uočeno je kako se risperidon i 9-hidroksi-risperidon izlučuju u mlijeko. Također je uočeno kako se risperidon i 9-hidroksi-risperidon u malim količinama izlučuju i u

12

humano mlijeko. Nema podataka o nuspojavama kod dojene djece. Stoga je potrebno procijeniti odnos koristi dojenja i potencijalnog rizika za dijete.

Plodnost

Kao i drugi lijekovi koji antagoniziraju dopaminske D2 receptore, risperidon podiže razinu prolaktina. Hiperprolaktinemija može suprimirati hipotalamički hormon GnRH i tako dovesti do smanjene sekrecije gonadotropina iz hipofize. Smanjujući gonadalnu steroidogenezu i u bolesnica i u muških bolesnika ovo povratno može inhibirati reproduktivnu funkciju.

U nekliničkim ispitivanjima nisu zabilježeni značajni učinci.

Risperidon može imati mali do umjeren utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima s obzirom na potencijalno djelovanje na živčani sustav i vid (vidjeti dio 4.8). Stoga je bolesnicima potrebno savjetovati da ne voze i ne upravljaju strojevima sve dok njihova osobna reakcija na ovaj lijek nije poznata.

Najčešće prijavljene nuspojave (s incidencijom ≥ 10%) su: parkinsonizam, sedacija/somnolencija, glavobolja i nesanica.

Za nuspojave parksinsonizam i akatiziju čini se da su ovisne o dozi.

U tablici su navedene sve nuspojave zabilježene za risperidon u kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja lijeka u promet prema kategorijama učestalosti procijenjenim iz kliničkih ispitivanja s risperidonom. Učestalost pojavljivanja definirana je kao: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 do <1/10); manje često (≥1/1000 do <1/100); rijetko (≥1/10 000 do <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Unutar svake skupine učestalosti, nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

13

14

539495-7248144sustava povraćanje, mučnina, konstipacija, proljev, dispepsija, suha usta, zubobolja gastroenteritis, disfagija, flatulencija crijeva, otečen jezik, heilitis Poremećaji jetre i ţuči povišene transaminaze, povišena gama- glutamiltransferaza, povišeni jetreni enzimi žutica Poremećaji koţe i potkoţnog tkiva osip, eritem urtikarija, pruritus, alopecija, hiperkeratoza, ekcem, suha koža, promjena boje kože, akne, seboroični dermatitis, poremećaj kože, kožne lezije osip izazvan lijekom, perut angioedem Stevens-Johnsonov sindrom/toksična epidermalna nekrolizac Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva mišićni spazmi, mišićno-koštana bol, bol u leđima, artralgija povišena kreatin fosfokinaza u krvi, abnormalno držanje, ukočenost zglobova, oticanje zglobova, mišićna slabost, bol u vratu rabdomioliza Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava urinarna inkontinencija polakizurija, urinarna retencija, dizurija Stanja vezana uz trudnoću, babinje i perinatalno razdoblje neonatalni sindrom ustezanja lijekac Poremećaji reproduktivno g sustava i dojki erektilna disfunkcija, poremećaj ejakulacije, amenoreja, poremećaj menstruacijed, ginekomastija, galaktoreja, spolna disfunkcija, bol u dojkama, nelagoda u dojkama, vaginalni iscjedak prijapizamc, zakašnjela menstruacija, nabreklost dojki, povećanje dojki, iscjedak iz dojki Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene edemid, pireksija, bol u prsima, astenija, umor, bol edem lica, zimica, povišena tjelesna temperatura, abnormalan hod, žeđ, nelagoda u prsima, opća slabost, nenormalni osjećaj, nelagoda hipotermija, snižena tjelesna temperatura, periferna hladnoća, sindrom ustezanja lijeka, induracijac Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije pad proceduralna bol

a Hiperprolaktinemija može u nekim slučajevima dovesti do ginekomastije, poremećaja menstrualnog ciklusa, amenoreje, anovulacije, galaktoreje, poremećaj plodnosti, smanjeni libido, erektilna disfunkcija.

b U placebo-kontroliranim ispitivanjima dijabetes melitus bio je prijavljen u 0,18% ispitanika liječenih risperidonom u usporedbi sa stopom od 0,11% u placebo skupini. Ukupna incidencija iz svih kliničkih ispitivanja bila je 0,43% kod svih ispitanika liječenih risperidonom.

c Nije primijećeno u kliničkom ispitivanjima ali je primijećeno u

15

60492649815830

postmarketinškom okruženju.

d Ekstrapiramidni poremećaj može se javiti kao: parkinsonizam (hipersekrecija sline, mišićno-koštana ukočenost, parkinsonizam, slinjenje, fenomen “zupčaste ukočenosti”, bradikinezija, hipokinezija, izraz lica u obliku maske, mišićna napetost, akinezija, nuhalni rigiditet, rigiditet mišića, hod tipičan za parkinsonizam te abnormalni glabelarni refleks, parkinsonični tremor u mirovanju), akatizija (akatizija, nemir, hiperkinezija te sindrom nemirnih nogu), tremor, diskinezija (diskinezija, mišićni trzaji, koreoatetoza, atetoza i mioklonus), distonija. Distonija uključuje distoniju, hipertoniju, tortikolis, nevoljne mišićne kontrakcije, kontrakture mišića, blefarospazam, okulogiraciju, paralizu jezika, spazam lica, laringospazam, miotoniju, opistotonus, orofaringealni spazam, pleurototonus odnosno Pisa sindrom, spazam jezika, te trizmus. Potrebno je napomenuti da je uključen širi spektar simptoma koji ne moraju nužno biti ekstrapiramidnog porijekla. Insomnija uključuje: inicijalnu insomniju, srednju insomniju; Konvulzije uključuju: grand mal konvulzije; Menstrualni poremećaj uključuje: nepravilnosti menstruacije, oligomenoreju; Edemi uključuju: generelizirani edem, periferni edem, tjestasti edem.

Nuspojave zabilježene s formulacijama paliperidona

Paliperidon je aktivni metabolit risperidona, stoga je profil nuspojava ovih tvari (uključujući oralne formulacije i one koje se primjenjuju injekcijom) međusobno povezan. Dodatno, uz iznad navedene nuspojave, slijedeće nuspojave zabilježene su pri uzimanju lijekova s paliperidonom te se mogu očekivati uz risperidon.

Srčani poremećaji

Sindrom posturalne ortostatske tahikardije.

Učinak skupine lijekova

Kao i kod drugih antipsihotika, tijekom postmarketinškog praćenja risperidona prijavljeni su vrlo rijetki slučajevi produljenja QT intervala. Drugi učinci na srce povezani sa učinkom skupine antipsihotika koji su doveli do produljenja QT intervala uključivali su ventrikularnu aritmiju, ventrikularnu fibrilaciju, ventrikularnu tahikardiju, iznenadnu smrt, srčani zastoj i aritmiju torsades de pointes.

Venska tromboembolija

Prijavljeni su slučajevi venske tromboembolije, uključujući slučajeve plućne embolije i duboke venske tromboze, kod primjene antipsihotika (nepoznata učestalost nuspojave).

Povećanje tjelesne težine

Postotak odraslih shizofrenih bolesnika liječenih risperidonom i placebom, koji su dostigli kriterij porasta tjelesne težine ≥7% bio je uspoređen u 6-8-tjednim placebom kontroliranim ispitivanjima, pri čemu je pokazana statistički značajna incidencija porasta tjelesne težine kod bolesnika liječenih risperidonom (18%) u odnosu na placebo skupinu (9%). Podaci dobiveni iz placebom kontroliranih trotjednih kliničkih ispitivanja kod bolesnika s akutnom manijom, pokazali su da je incidencija porasta tjelesne težine ≥7% na kraju ispitivanja bila slična u skupini s risperidonom (2,5%) i placebo skupini (2,4%), a neznatno viša u skupini s aktivnom kontrolom (3,5%).

U dugotrajnim kliničkim ispitivanjima u populaciji djece i adolescenata s poremećajem ponašanja, došlo je do prosječnog porasta tjelesne mase od 7,3 kg nakon 12-mjesečnog liječenja. Očekivani porast tjelesne težine kod djece u dobi 5-12 godina iznosi 3 do 5 kg godišnje. U dobnoj skupini 12- 16 godina ovaj porast iznosi 3-5 kg godišnje za djevojčice, a kod dječaka približno 5 kg godišnje.

Dodatne informacije vezane uz posebne populacije

Nuspojave koje su prijavljene s većom incidencijom kod starijih osoba s demencijom ili pedijatrijskih bolesnika u odnosu na odraslu populaciju opisane su niže.

Stariji bolesnici s demencijom

16

60492649815830

Tranzitorne ishemijske atake i cerebrovaskularni događaji prijavljeni su u kliničkim ispitivanjima s učestalošću od 1,4%, odnosno 1,5% kod starijih bolesnika s demencijom. Također, sljedeće nuspojave prijavljene su s učestalošću ≥5% kod starijih bolesnika s demencijom i s barem dvostruko većom učestalošću nego kod ostale odrasle populacije: infekcija urinarnog sustava, periferni edem, letargija i kašalj.

Pedijatrijska populacija

Općenito, očekuje se da će vrsta nuspojava u djece biti slična onima primijećenima u odraslih. Sljedeće nuspojave prijavljene su s učestalošću ≥5% kod pedijatrijskih bolesnika (5-17 godina starosti) i s barem dvostruko većom učestalošću nego tijekom kliničkih ispitivanja kod odraslih: somnolencija/sedacija, umor, glavobolja, pojačan apetit, povraćanje, infekcije gornjih dišnih putova, nazalna kongestija, bol u abdomenu, omaglica, kašalj, pireksija, tremor, dijareja i enureza.

Učinak dugotrajnog liječenja risperidonom na spolno sazrijevanje i visinu, nije dovoljno ispitan (vidjeti dio 4.4, pododjeljak “Pedijatrijska populacija”).

Prijavljivanje nuspojava

3633851325274899464485294Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u

Simptomi

Općenito, prijavljeni znakovi i simptomi posljedica su pretjerano izraženih poznatih farmakoloških učinaka risperidona. Oni uključuju omamljenost i sedaciju, tahikardiju i hipotenziju te ekstrapiramidalne simptome. U slučajevima predoziranja prijavljeni su i produljenje QT intervala i konvulzije. Aritmija torsade de pointes bila je prijavljena u vezi s istodobnim predoziranjem risperidonom i paroksetinom.

U slučaju akutnog predoziranja, potrebno je razmotriti mogućnost da se radi o većem broju korištenih lijekova.

Liječenje

Potrebno je osigurati i održavati prohodnost dišnih putova te omogućiti odgovarajuću oksigenaciju i ventilaciju. Potrebno je razmotriti primjenu aktivnog ugljena zajedno s laksativom, ali samo ako je od ingestije lijeka prošlo manje od jednog sata. Odmah je potrebno započeti s praćenjem srčanožilne funkcije, uključujući i trajno elektrokardiografsko praćenje, kako bi se otkrile moguće aritmije.

Za risperidon ne postoji specifični antidot. Stoga je potrebno uvesti odgovarajuće potporne mjere. Hipotenziju i cirkulatorni kolaps potrebno je liječiti odgovarajućim mjerama kao što je intravenska nadoknada tekućine i/ili simpatomimetici. U slučaju jakih ekstrapiramidalnih simptoma, potrebno je primijeniti antikolinergičke lijekove. Bolesnika je potrebno dalje strogo liječnički nadzirati i pratiti sve do oporavka.

Farmakoterapijska skupina: Ostali antipsihotici, ATK oznaka: N05AX08

Mehanizam djelovanja

17

Risperidon je selektivni monoaminergični antagonist jedinstvenih svojstava. Posjeduje visoki afinitet za serotoninergičke 5-HT2 i dopaminergičke D2 receptore. Risperidon se također veže na alfa1-adrenergičke receptore i, manjim afinitetom, na H1-histaminergičke i alfa2-adrenergičke receptore. Risperidon nema afinitet prema kolinergičkim receptorima. Iako je risperidon snažan D2-antagonist, uslijed čega se smatra da povoljno djeluje na pozitivne simptome shizofrenije, on u manjoj mjeri utječe na smanjenje motoričke aktivnosti i nastanak katalepsije nego klasični antipsihotici. Zbog uravnoteženog središnjeg antagonizma serotonina i dopamina može se smanjiti vjerojatnost ekstrapiramidalnih nuspojava te proširiti terapijsko djelovanje na negativne i afektivne simptome shizofrenije.

Farmakodinamički učinci

Klinička djelotvornost

Shizofrenija

Učinkovitost risperidona u kratkotrajnom liječenju shizofrenije utvrđena je u četiri klinička ispitivanja, u trajanju od 4 do 8 tjedana, koja su uključila više od 2500 bolesnika koji su zadovoljili DSM-IV kriterije za shizofreniju. U 6-tjednom placebo kontroliranom kliničkom ispitivanju koje je uključivalo titraciju risperidona do doze od 10 mg/dan primijenjenom dva puta na dan, risperidon se pokazao boljim u odnosu na placebo prema ukupnom rezultatu „ Brief Psychiatric Rating Scale (BPRS)“. U placebo kontroliranom kliničkom ispitivanju u trajanju od 8 tjedana koje je uključivalo četiri nepromjenjive doze risperidona (2, 6, 10 i 16 mg/dan primijenjeno dva puta na dan), sve 4 skupine liječene risperidonom bile su bolje od skupine na placebu prema ukupnom zbroju PANSS skale (skala pozitivnih i negativnih sindroma). U 8-tjednom kliničkom ispitivanju usporednih doza koje je uključivalo 5 nepromjenjivih doza risperidona (1, 4, 8, 12 i 16 mg/dan, primijenjeno dva puta na dan), skupine liječene sa 4, 8 i 16 mg/risperidona na dan imale su bolji rezultat od skupine liječene sa 1 mg risperidona prema ukupnom PANSS zbroju. U 4-tjednom placebo kontroliranom usporednom kliničkom ispitivanju koje je uključivalo dvije nepromjenjive doze risperidona (4 i 8 mg/dan, primijenjeno jedanput na dan), obje skupine na risperidonu bile su bolje od skupine na placebu u nekoliko PANSS mjerenja, uključujući i ukupni PANSS te mjerenje odgovora (>20% sniženje u ukupnom PANSS zbroju). U dugotrajnijem kliničkom ispitivanju, odrasli bolesnici koji su zadovoljavali DSM-IV kriterij za shizofreniju i koji su bili klinički stabilni na antipsihotičkoj terapiji tijekom zadnja 4 tjedna, randomizirani su u skupinu koja je dobivala risperidon 2 do 8 mg/dan ili u skupinu koja je primala haloperidol tijekom 1 do 2 godine uz praćenje relapsa. Bolesnici koji su primali risperidon doživjeli su značajno dulje vrijeme bez relapsa tijekom praćenja u usporedbi s bolesnicima koji su primali haloperidol.

Manične epizode u bipolarnom poremećaju

Učinkovitost monoterapije risperidonom u akutnom liječenju maničnih epizoda povezanih s bipolarnim poremećajem tipa I, pokazana je u tri dvostruko slijepa, placebom kontrolirana klinička ispitivanja monoterapije kod približno 820 bolesnika s bipolarnim poremećajem tipa I prema DSMIV klasifikaciji. U tri ispitivanja, liječenje risperidonom u dozi 1 mg do 6 mg/ dan (početna doza bila je 3 mg u dva ispitivanja te 2 mg u jednom ispitivanju), pokazalo je značajno bolje rezultate u odnosu na placebo u prethodno definiranom primarnom ishodu, tj. promjeni ukupnog zbroja prema Youngovoj skali vrednovanja manije (YMRS) u 3. tjednu u odnosu na početne vrijednosti. Sekundarni ishodi koji su procjenjivali učinkovitost bili su konzistentni u odnosu na primarni ishod. Postotak bolesnika sa smanjenjem ≥50% ukupnog YMRS zbroja u 3. tjednu u odnosu na početnu vrijednost bio je značajno viši u skupini na risperidonu nego na placebu. Jedno od tri klinička ispitivanja uključivalo je skupinu s haloperidolom, kao i 9-tjednu dvostruko slijepu fazu održavanja. Učinkovitost je bila održana tijekom 9- tjednog vremena održavanja. Promjena u odnosu na početne vrijednosti YMRS pokazuje neprekidno poboljšanje, koje je bilo usporedivo kod risperidona i haloperidola u 12. tjednu.

18

Učinkovitost risperidona kao dodatka stabilizatorima raspoloženja u liječenju akutne manije pokazana je u jednom od dva dvostruko slijepa 3-tjedna klinička ispitivanja kod približno 300 bolesnika koji su zadovoljili DSM-IV kriterij za bipolarni poremećaj tipa I. U prvom 3-tjednom ispitivanju risperidona dozi od 1 do 6 mg/dan, s početnom dozom od 2 mg na dan, kao dodatak litiju ili valproatu pokazao je bolji rezultat od monoterapije valproatom ili litijem u prethodno definiranom primarnom ishodu, tj. promjeni ukupnog zbroja YMRS u 3. tjednu u odnosu na početne vrijednosti U drugom 3-tjednom ispitivanju, risperidon u dozi od 1 do 6 mg/ dan s početnom dozom od 2 mg, kao dodatak litiju, valproatu ili karbamazepinu pokazao je rezultat koji nije bio bolji od monoterapije litijem, valproatom ili karbamazepinom u sniženju ukupnog YMRS zbroja. Moguće objašnjenje lošijeg rezultata u ovom ispitivanju je pojačani klirens risperidona i 9-hidroksi-risperidona zbog djelovanja karbamazepina, što dovodi do subterapijskih koncentracija risperidona i 9-hidroksi-risperidona. Kada je karbamazepinska skupina isključena u post-hoc analizi, risperidon u kombinaciji s litijem ili valproatom pokazao je bolji rezultat od monoterapije litijem ili valproatom u sniženju ukupnog YMRS zbroja.

Perzistentna agresija u demenciji

Učinkovitost risperidona u liječenju bihevioralnih i psiholoških simptoma demencije (BPSD), koji uključuju poremećaje ponašanja poput agresije, agitacije, psihoze, aktivnosti i afektivne poremećaje, prikazana je u tri dvostruko slijepa, placebom kontrolirana klinička ispitivanja kod 1150 starijih bolesnika s umjerenom do teškom demencijom. Jedno ispitivanje uključilo je nepromjenjive doze risperidona od 0,5;1 i 2 mg/ dan. Dva klinička ispitivanja s promjenjivom dozom uključivala su skupine liječene risperidonom u rasponima od 0,5 do 4 mg/ dan te 0,5 do 2 mg/ dan. Risperidon je pokazao statistički značajnu i klinički važnu učinkovitost u liječenju agresije i manje konzistentnu u liječenju agitacije i psihoze kod starijih dementnih bolesnika (mjereno prema skali za mjerenje bihevioralne patologije u Alzheimerovoj bolesti [eng. BEHAVEAD, Behavioral Pathology in Alzheimer's Disease Rating Scale] i Cohen-Mansfield Agitation Inventory [CMAI]). Učinak liječenja risperidonom bio je neovisan o Mini-Mental State Examination (MMSE) zbroju (i posljedično o težini demencije), sedativnom učinku risperidona, prisutnosti ili odsutnosti psihoze te o vrsti demencije: Alzheimerove, vaskularne ili kombinirane (vidjeti također dio 4.4).

Pedijatrijska populacija

Poremećaj ponašanja

Učinkovitost risperidona u kratkotrajnom liječenju poremećaja ponašanja pokazana je u dva dvostruko slijepa, placebo kontrolirana klinička ispitivanja kod približno 240 bolesnika dobne skupine 5 do 12 godina s dijagnosticiranim poremećajem u ponašanju (DBP) prema DSM-IV te graničnim mentalnim sposobnostima ili blagom do umjerenom retardacijom/poremećajem učenja. U dva klinička ispitivanja, risperidon u dozi od 0,02 do 0,06 mg/kg/ dan pokazao se značajno boljim od placeba, u prethodno definiranom primarnom ishodu, tj. promjeni u skali poteškoća u ponašanju prema Nisonger-Child Behaviour Rating Form (N-CBRF) u 6. tjednu u odnosu na početne vrijednosti.

Risperidon se metabolizira u 9-hidroksi-risperidon, koji farmakološki djeluje slično kao i risperidon (vidjeti dio „Biotransformacija i eliminacija“).

Apsorpcija

Risperidon se nakon oralne primjene u potpunosti apsorbira i u roku od 1 do 2 sata postiže vršne koncentracije u plazmi. Apsolutna oralna bioraspoloživost risperidona iznosi 70% (CV=25%). Relativna oralna bioraspoloživost risperidona iz tableta iznosi 94% (CV=10%) u usporedbi s otopinom. Hrana ne utječe na apsorpciju risperidona, stoga se može uzimati sa ili bez hrane. Kod

19

60492649815830

većine bolesnika stanje dinamičke ravnoteže risperidona postiže se nakon 1 dana, a 9-hidroksirisperidona nakon 4-5 dana primjene.

Distribucija

Distribucija risperidona je brza. Volumen distribucije iznosi 1-2 l/kg. Risperidon se u plazmi veže na albumin i alfa1-kiseli glikoprotein. Vezanje risperidona na bjelančevine plazme iznosi 90%, a 9- hidroksi-risperidona 77%.

Biotransformacija i eliminacija

Risperidon se metabolizira pomoću izoenzima citokroma CYP2D6 u 9-hidroksi-risperidon, koji ima sličnu farmakološku aktivnost kao i risperidon. Risperidon i 9-hidroksi-risperidon predstavljaju djelatnu frakciju s antipsihotičkim učinkom. CYP2D6 podložan je genetskom polimorfizmu. Brzi CYP2D6 metabolizatori brzo pretvaraju risperidon u 9-hidroksi-risperidon, dok ga slabi metabolizatori pretvaraju znatno sporije. Unatoč tome što brzi metabolizatori imaju manju koncentraciju risperidona i više 9-hidroksi-risperidona od slabih metabolizatora, farmakokinetika kombinacije risperidona i 9-hidroksi-risperidona (tj. djelatna frakcija s antipsihotičnim učinkom), nakon jednokratne i višestrukih doza slična je u jakih i slabih metabolizatora CYP2D6.

Drugi metabolički put risperidona je N-dealkilacija. In vitro ispitivanja na mikrosomima ljudske jetre pokazuju da risperidon u klinički relevantnoj koncentraciji ne inhibira značajno metabolizam lijekova metaboliziranih putem citokrom P450 izozima, uključujući CYP1A2, CYP2A6, CYP2C8/9/10, CYP2D6, CYP2E1, CYP3A4 i CYP 3A5. Jedan tjedan nakon oralno primijenjenog risperidona, 70% doze izluči se urinom i 14% stolicom. U urinu, risperidon i 9-hidroksi-risperidon predstavljaju 35-45% oralno primijenjene doze.

Ostalo su inaktivni metaboliti. Nakon oralne primjene kod psihotičnih bolesnika, poluvrijeme eliminacije risperidona iznosi oko 3 sata. Poluvrijeme eliminacije 9-hidroksi-risperidona i djelatne frakcije s antipsihotičkim učinkom iznosi 24 sata.

Linearnost

Kod primjene doza koje su unutar terapijskog raspona, koncentracije risperidona u plazmi razmjerne su dozi.

Stariji bolesnici, oštećenje jetre i bubrega

Farmakokinetičko ispitivanje jedne doze s oralnim risperidonom pokazao je kod starije populacije prosječno 43% višu koncentraciju djelatne frakcije s antipsihotičkim učinkom u plazmi, 38% dulje poluvrijeme te za 30% manji klirens djelatne frakcije s antipsihotičkim učinkom.

Kod odraslih s umjerenom bolesti bubrega klirens aktivnog ostatka iznosio je približno 48% u odnosu na klirens kod mladih zdravih odraslih osoba. Kod odraslih s teškom bolesti bubrega klirens aktivnog ostatka je iznosio približno 31% u odnosu na klirens kod mladih zdravih odraslih osoba. Poluživot aktivnog dijela je 16,7 sati u mladih odraslih osoba, 24,9 sati kod odraslih s umjerenom bolesti bubrega (ili ~ 1,5 puta u odnosu na mlade odrasle osobe), i 28,8 sati kod osoba s teškom bolesti bubrega (ili ~ 1,7 puta u odnosu na mlade odrasle osobe). Kod bolesnika s oštećenjem jetre, koncentracija risperidona u plazmi bila je normalna, ali je srednja vrijednost slobodne frakcije risperidona u plazmi bila povišena za 37,1%.

Oralni klirens i vrijeme polueliminacije risperidona i aktivnog ostatka u odraslih osoba s umjerenim i teškim oštećenjem jetre nisu bili značajno različiti od parametara u mladih zdravih odraslih osoba.

Pedijatrijski bolesnici

20

60492649815830

Farmakokinetika risperidona i 9-hidroksi-risperidona te djelatne frakcije s antipsihotičkim učinkom kod djece slična je kao kod odraslih.

Spol, rasa i navika pušenja

Farmakokinetičkom analizom populacije uočeno je da spol, rasa ili navika pušenja ne utječu na farmakokinetiku risperidona ili djelatnu frakciju s antipsihotičkim učinkom.

U ispitivanjima (sub)kronične toksičnosti, pri kojima je lijek primijenjen kod spolno nezrelih štakora i pasa, uočeni su o dozi ovisni učinci na ženske i muške reproduktivne organe te mliječne žlijezde. Ovi učinci bili su vezani uz povišenu razinu prolaktina u serumu, što je posljedica blokiranja djelovanja D2-dopaminskih receptora risperidonom. Dodatno, ispitivanja na kulturi stanica upućuju na to kako bi prolaktin mogao stimulirati rast stanica humanog karcinoma dojke. Risperidon nije bio teratogen za štakore i zečeve. U reprodukcijskim ispitivanjima s risperidonom kod štakora, primijećene su nuspojave vezane uz ponašanje pri parenju te uz porodnu težinu i preživljenje mladunčadi. Kod štakora, intrauterina izloženost risperidonu bila je povezana s kognitivnim deficitima u odrasloj dobi. Drugi dopaminski antagonisti, kada su primijenjeni kod skotnih životinja, prouzrokovali su negativan učinak na učenje i razvoj motorike kod mladunčadi.

U baterijama testova risperidon nije bio genotoksičan. Kod oralnih ispitivanja karcinogenosti risperidona kod štakora i miševa, primijećeno je povećanje adenoma hipofize (kod miševa), endokrinog adenoma pankreasa (kod štakora) i adenoma mliječnih žlijezda (kod obje vrste). Ovi tumori mogu biti povezani s produljenim antagonizmom na dopaminskim D2-receptorima i hiperprolaktinemijom. Značaj ovih nalaza kod glodavaca u smislu rizika za ljude nije poznat. In vitro i in vivo životinjski modeli pokazali su da visoke doze risperidona mogu uzrokovati produljenje QT intervala, što je bilo povezano s teoretski povećanim rizikom od aritmije torsade de pointes kod

bolesnika.

Jezgra tablete laktoza hidrat natrijev laurilsulfat

silicijev dioksid, koloidni, bezvodni celuloza, mikrokristalična kukuruzni škrob, preželatiniziran natrijev škrob glikolat (tip A) magnezijev stearat

1 mg Ovojnica

titanijev dioksid (E171) hipromeloza

makrogol 6000 makrogol 400

2 mg Ovojnica

titanijev dioksid (E171) hipromeloza

21

makrogol 6000 makrogol 400

željezo oksid crveno (E172) željezo oksid žuto (E172)

3 mg Ovojnica

titanijev dioksid (E171) hipromeloza

makrogol 6000 makrogol 400

quinoline yellow aluminium lake (E 104)

4 mg Ovojnica

titanijev dioksid (E171) hipromeloza

makrogol 6000 makrogol 400

željezo oksid žuto (E172)

quinoline yellow aluminium lake (E 104) indigo carmine aluminium lake (E 132)

Nije primjenjivo.

2 godine

Ne čuvati na temperaturi iznad 25°C.

Blister (bezbojni prozirni PVC/PVdC/Al), papirnata kutija

1 mg

10, 20, 30, 50, 60 i 100 filmom obloženih tableta

2 mg

10, 20, 30, 50, 60 i 100 filmom obloženih tableta

3 mg

10, 20, 28, 30, 50, 56, 60 i 100 filmom obloženih tableta

4 mg

10, 20, 28, 30, 50, 56, 60 i 100 filmom obloženih tableta

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva.

Risset pripada skupini lijekova koji se nazivaju „antipsihotici“. Risset se koristi za liječenje:

 shizofrenije, bolesti pri kojoj možete vidjeti, čuti ili osjećati stvari koje nisu stvarno oko vas, vjerovati u stvari koje nisu istinite ili osjećati neobičnu sumnjičavost ili zbunjenost

 manije, bolesti pri kojoj se možete osjećati vrlo uzbuđeni, ushićeni, uznemireni, oduševljeni ili hiperaktivni. Manija se događa kod bolesti koja se naziva “bipolarni poremećaj”

 kratkotrajno liječenje (do 6 tjedana) dugotrajne agresije kod ljudi s Alzheimerovom demencijom, koji sami sebi ili drugima nanose ozljede. Prije toga potrebno je provesti liječenje koje ne uključuje lijekove

 kratkotrajno liječenje (do 6 tjedana) dugotrajne agresije kod djece s intelektualnim smetnjama (5 godina i starije) i adolescenata s poremećajem ponašanja.

Nemojte uzimati Risset

 Ako ste alergični na risperidon ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).

Ako niste sigurni što se od navedenog odnosi na Vas, upitajte svojega liječnika ili ljekarnika prije nego počnete uzimati Risset.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Risset ako:

 imate problema sa srcem. Na primjer: nepravilan srčani ritam ili ako ste skloni niskom krvnom tlaku ili ako uzimate lijekove za sniženje krvnog tlaka. Risset može uzrokovati sniženje krvnog tlaka. Možda će kod Vas biti potrebno prilagoditi dozu lijeka

 imate bilo koji od faktora rizika za razvoj moždanog udara, poput visokog krvnog tlaka, bolesti srca ili krvnih žila ili poremećaja cirkulacije u mozgu

 ste ikada osjetili nevoljne ritmičke pokrete jezika, usta i lica

 ste ikada imali stanje koje obuhvaća sljedeće simptome: vrućicu, ukočenost mišića,

 znojenje ili smanjenu razinu svijesti (poremećaj koji se naziva maligni neuroleptički sindrom)  imate Parkinsonovu bolest ili demenciju

 ste dijabetičar

 imate epilepsiju

 ste muškarac i ako ste bilo kada imali produljenu ili bolnu erekciju

 imate problema s regulacijom tjelesne temperature ili ste skloni povišenoj tjelesnoj temperaturi  imate problema s bubrezima

 imate problema s jetrom

 imate previsoku razinu hormona prolaktina u krvi ili ako imate tumor koji je vjerojatno ovisan o prolaktinu

 ste Vi ili netko drugi u Vašoj obitelji imali u povijesti bolesti krvne ugruške, budući da su antipsihotici bili povezani s nastankom krvnih ugrušaka.

Ako niste sigurni odnosi li se bilo što prethodno navedeno na Vas, prije uzimanja Risseta razgovarajte sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.

Budući da je u bolesnika koji uzimaju Risset vrlo rijetko zabilježen opasno nizak broj određene vrste bijelih krvnih stanica koja je potrebna za borbu protiv infekcije, Vaš liječnik može provjeriti broj bijelih krvnih stanica.

Risset može biti uzrok povećanja tjelesne težine. Značajno povećanje tjelesne težine može negativno utjecati na Vaše zdravlje. Vaš liječnik trebao bi redovito mjeriti Vašu tjelesnu težinu.

Budući da je u bolesnika koji uzimaju Risset zabilježen dijabetes (šećerna bolest) ili pogoršanje već postojećeg dijabetesa, Vaš liječnik bi trebao kontrolirati znakove koji upućuju na visok šećer u krvi. Kod bolesnika s već postojećim dijabetesom, trebalo bi redovito nadzirati razinu glukoze u krvi.

Risset obično podiže razinu hormona koji se zove „prolaktin”. To može uzrokovati nuspojave poput poremećaja menstrualnog ciklusa ili problema s plodnošću kod žena, oticanje dojki kod muškaraca (vidjeti dio

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao Vaš liječnik. Provjerite sa svojim liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Preporučena doza je slijedeća:

Za liječenje shizofrenije

Odrasli

 Uobičajena početna doza je 2 mg na dan. Drugoga dana doza se može povećati na 4 mg na dan.  Vaš liječnik može prilagoditi dozu ovisno o Vašem odgovoru na liječenje.

 Većina ljudi bolje se osjeća pri dnevnoj dozi od 4 do 6 mg.

 Ukupna dnevna doza može biti primijenjena jednom na dan ili podijeljena u dvije doze na dan. Liječnik će Vam reći što je najbolje za Vas.

Starije osobe

 Uobičajena početna doza je 0,5 mg dva puta na dan.

 Vaš liječnik može postupno povisiti dozu do konačne doze od 1 mg do 2 mg dva puta na dan.  Liječnik će Vam reći što je najbolje za Vas.

Za liječenje manije

Odrasli

 Uobičajena početna doza je 2 mg jedanput na dan.

 Vaš liječnik može prilagoditi dozu ovisno o Vašem odgovoru na liječenje.  Većina ljudi bolje se osjeća pri dozi od 1 do 6 mg jedanput na dan.

Starije osobe

 Uobičajena početna doza je 0,5 mg dva puta na dan.

 Vaš liječnik može postupno povisiti dozu do konačne doze od 1 mg do 2 mg dva puta na dan ovisno o Vašem odgovoru na liječenje.

Za liječenje dugotrajne agresije kod bolesnika s Alzheimerovom demencijom

Odrasli (uključujući i starije osobe)

 Uobičajena početna doza je 0,25 mg (0,25 ml oralne otopine od 1 mg/ml) dva puta na dan.  Vaš liječnik može postupno prilagoditi dozu, ovisno o Vašem odgovoru na liječenje.

 Većina ljudi bolje se osjeća pri dozi od 0,5 mg dva puta na dan. Neki bolesnici će možda trebati 1 mg dva puta na dan.

 Liječenje bolesnika s Alzheimerovom demencijom ne bi smjelo trajati dulje od 6 tjedana.

Djeca i adolescenti

 Za liječenje shizofrenije ili manije kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina Risset se ne bi smio koristiti.

Za liječenje poremećaja ponašanja

Doziranje ovisi o tjelesnoj težini djeteta:

Za djecu koja imaju manje od 50 kg

 Uobičajena početna doza je 0,25 mg (0,25 ml oralne otopine od 1 mg/ml) jedanput na dan.  Doza lijeka može se povisiti svaki drugi dan za 0,25 mg na dan.

 Uobičajena doza održavanja je 0,25 mg do 0,75 mg (0,25 ml do 0,75 ml oralne otopine od 1 mg/ml) jedanput na dan.

Za djecu koja imaju više od 50 kg

 Uobičajena početna doza je 0,5 mg jedanput na dan.

 Doza lijeka može se povisiti svaki drugi dan za 0,5 mg na dan.

 Uobičajena doza održavanja je 0,5 mg do 1,5 mg jedanput na dan.

Liječenje bolesnika s poremećajem ponašanja ne bi smjelo trajati dulje od 6 tjedana.

Risset se ne smije koristiti za liječenje poremećaja ponašanja kod djece mlađe od 5 godina.

Osobe s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre

Bez obzira na vrstu bolesti, sve početne doze risperidona, kao i doze koje slijede, potrebno je prepoloviti. Kod ove skupine bolesnika povišenje doze potrebno je provesti polaganije.

Kod ove skupine bolesnika risperidon treba koristiti uz oprez.

Način primjene

Za primjenu kroz usta.

Tabletu trebate progutati s vodom.

Ovaj lijek možete uzimati s hranom ili bez hrane. Tableta se može prepoloviti na jednake polovice.

Ako uzmete više Risseta nego što ste trebali

Odmah posjetite svoga liječnika. Uzmite kutiju lijeka sa sobom.

U slučaju predoziranja možete osjetiti sljedeće: pospanost, umor, neuobičajene pokrete tijela, probleme sa stajanjem i hodanjem, omaglicu zbog niskog krvnog tlaka, poremećen srčani ritam ili napadaje.

Ako ste zaboravili uzeti Risset

Ako zaboravite uzeti dozu lijeka, uzmite je odmah kad se sjetite. Međutim, ako je uskoro vrijeme za uzimanje sljedeće doze, preskočite propuštenu dozu lijeka te nastavite s uobičajenim ritmom uzimanja lijeka. Ako ste propustili uzeti dvije ili više doza lijeka, obratite se svom liječniku.

Nemojte uzeti dvostruku dozu (dvije doze istodobno) kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu lijeka.

Ako prestanete uzimati Risset

Nemojte prestati uzimati ovaj lijek, osim u slučaju kada Vam to preporuči Vaš liječnik jer Vam se simptomi bolesti mogu vratiti. Ako Vaš liječnik odluči da trebate prestati uzimati ovaj lijek, Vaša će doza biti postupno smanjivana tijekom nekoliko dana.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Odmah obavijestite svog liječnika ako primijetite bilo koju od ovih manje čestih nuspojava (mogu se javiti kod 1 od 100 osoba):

 imate demenciju (senilnost) i osjetite iznenadnu promjenu u mentalnom stanju ili iznenadnu slabost ili obamrlost lica, ruku ili nogu, naročito samo jedne strane ili nerazumljivo pričate, čak i kratko vrijeme. Ovo bi mogli biti znakovi moždanog udara.

 primijetite tardivnu diskineziju (trzajni pokreti lica, jezika i drugih dijelova tijela koje ne možete kontrolirati). Odmah obavijestite liječnika ako osjetite nevoljne ritmične pokrete jezika, usta ili lica. Može biti potreban prestanak uzimanja Risseta.

Odmah obavijestite svog liječnika ako primijetite bilo koju od ovih rijetkih nuspojava (mogu se javiti kod 1 od 1000 osoba):

 pojava krvnih ugrušaka u venama, naročito u nogama (simptomi uključuju oticanje, bol i crvenilo noge), koji se mogu kretati kroz krvne žile prema plućima i uzrokovati bol u prsima i teškoće s disanjem. Ako primijetite bilo koji od ovih simptoma, odmah potražite savjet liječnika

 ako osjetite vrućicu, ukočenost mišića, znojenje ili smanjenu razinu svijesti (poremećaj koji se naziva „Neuroleptički maligni sindrom“). Može biti potrebna neodgodiva medicinska pomoć

 ste muškarac i osjećate produljenu i bolnu erekciju. To se zove prijapizam i može biti potrebna neodgodiva medicinska pomoć

 ako dobijete tešku alergijsku reakciju karakteriziranu vrućicom, oticanjem usta, lica, usana ili jezika, nedostatkom zraka, svrbežom, osipom kože ili padom krvnog tlaka.

Mogu se također javiti i sljedeće nuspojave:

Vrlo česte (mogu se javiti kod više od 1 od 10 osoba)  poteškoće s uspavljivanjem ili ostankom u snu

 Parkinsonizam: ovo stanje može uključiti: sporost pri kretanju ili oštećeno kretanje,

 osjećaj krutosti ili stegnutosti mišića (što uzrokuje trzajne pokrete), a ponekad i pokrete uz "zamrzavanje" te ponovno pokretanje. Ostali znakovi parkinsonizma uključuju spori hod uz vučenje nogu, nevoljno drhtanje u mirovanju, pojačano lučenje sline i/ili slinjenje i gubitak

izraza lica.

 osjećaj pospanosti ili smanjene pozornosti

 glavobolja

Česte (mogu se javiti kod 1 od 10 osoba)

 upala pluća, infekcija prsišta (bronhitis), uobičajeni simptomi prehlade, sinusna infekcija infekcija mokraćnih puteva, infekcija uha, osjećaj kao da imate gripu

 Povišene razine hormona koji se zove "prolaktin", može se vidjeti u krvnim pretragama (što može ili ne mora uzrokovati simptome). Simptomi visokog prolaktina javljaju se manje često i mogu uključivati oticanje dojki kod muškaraca, poteškoće s postizanjem ili održavanjem erekcija, smanjenu seksualnu želju ili druge spolne disfunkcije. Kod žena mogu uključiti nelagodu u dojkama, curenje mlijeka iz dojki, propuštanje menstruacije ili druge probleme s ciklusom ili probleme s plodnošću.

 porast težine, pojačan tek, smanjen tek

 poremećaj spavanja, razdražljivost, depresija, tjeskoba, nemir

 distonija: ovo stanje uključuje spore ili kontinuirane nevoljne mišićne kontrakcije. Iako može uključiti bilo koji dio tijela (te dovesti do nenormalnog držanja), distonija često uključuje mišiće lica, uz nenormalne pokrete očiju, usta, jezika ili čeljusti

 omaglica

 diskinezija: ovo stanje uključuje nevoljne mišićne pokrete te može uključivati ponavljajuće pokrete s povećanim mišićnim tonusom, grčevite pokrete ili trzaje

 tremor (drhtanje)

 zamagljen vid, infekcija oka ili „crveno oko“

 brzi otkucaji srca, visoki krvni tlak, nedostatak zraka  grlobolja, kašalj, krvarenje iz nosa, začepljen nos

 bol u trbuhu, nelagoda u trbuhu, povraćanje, mučnina, zatvor, proljev, poremećaj probave, suha usta, zubobolja

 osip, crvenilo kože

 mišićni grčevi, bol u kostima ili mišićima, bol u leđima, bol u zglobovima  inkontinencija (gubitak kontrole) mokraće

 oticanje tijela, ruku i nogu, vrućica, bol u prsima, slabost, umor, bol  pad

Manje česte (mogu se javiti kod 1 od 100 osoba)

 infekcija dišnih puteva, infekcija mokraćnog mjehura, infekcija oka, upala krajnika, gljivična infekcija noktiju, infekcija kože, infekcija ograničena na jedan dio kože ili dio tijela, virusna infekcija, upala kože uzrokovana grinjama

 sniženje vrste bijelih krvnih stanica u krvi koje su potrebne za obranu od infekcije, smanjen broj bijelih krvnih stanica. Smanjenje trombocita (krvne stanice koje pomažu zaustavljanje krvarenja), anemija. Smanjenje crvenih krvnih stanica, povišenje eozinofila (vrsta bijelih krvnih stanica) u krvi

 alergijska reakcija

 šećerna bolest ili pogoršanje postojeće šećerne bolesti, visok šećer u krvi, prekomjerno pijenje vode

 gubitak težine, gubitak teka koji za posljedicu ima pothranjenost i nisku tjelesnu težinu  povišen kolesterol u krvi

 ushićeno raspoloženje (manija), smetenost, smanjena spolna želja, nervoza, noćne more  neodgovaranje na podražaje, gubitak svijesti, niska razina svijesti

 konvulzije (napadaji), nesvjestica

 nestrpljiva potreba za pokretanjem dijelova tijela, poremećaj ravnoteže, nenormalna koordinacija, omaglica nakon ustajanja, poremećaj pažnje, problemi s govorom, gubitak ili nenormalan osjet okusa, smanjen osjet kože na bol i dodir, osjećaj trnaca, bockanja ili obamrlosti kože

 preosjetljivost očiju na svjetlost, suho oko, pojačano suzenje, crvenilo očiju  osjećaj vrtoglavice (vertigo), zvonjenje u ušima, bol u uhu

 atrijska fibrilacija (nenormalan srčani ritam), prekid provođenja između gornjih i donjih dijelova srca, abnormalno električno provođenje u srcu, produljenje srčanog QT intervala, spori otkucaji srca, abnormalan električni zapis srca (elektrokardiogram ili EKG), osjećaj lepršanja ili osjećaj lupanja u prsima (palpitacije)

 nizak krvni tlak, nizak krvni tlak nakon ustajanja (kao posljedica toga, neki ljudi koji uzimaju Risset mogu osjećati nesvjesticu, omaglicu ili se mogu onesvijestiti nakon što iznenada ustanu ili sjednu), crvenilo uz osjećaj vrućine

 upala pluća uzrokovana udisanjem hrane, začepljenje pluća, začepljenje dišnih puteva, zvuk pucketanja u plućima, piskanje, poremećaj glasa, poremećaj dišnih puteva

 infekcija želuca ili crijeva, inkontinencija stolice, vrlo tvrda stolica, poteškoće s gutanjem, prekomjerno izlaženje zraka ili vjetrovi

 koprivnjača, svrbež, gubitak kose, zadebljavanje kože, ekcem, suha koža, promjena boje kože, akne, perutava koža ili vlasište koje svrbi, poremećaj kože, oštećenja na koži

 povišenje CPK (kreatin fosfokinaza) u krvi, enzima koji se ponekad oslobađa kod pucanja mišića

 nenormalno držanje, ukočenost zglobova, oticanje zglobova, mišićna slabost, bol u vratu  učestalo mokrenje, nemogućnost mokrenja, bol pri mokrenju

 erektilni poremećaj, poremećaj ejakulacije

 gubitak menstrualnog ciklusa, izostanak menstruacije ili drugi problemi s ciklusom (u žena)  razvoj dojki u muškaraca, curenje mlijeka iz dojki, spolna disfunkcija, bol dojki, nelagoda u

dojkama, iscjedak iz rodnice

 oticanje lica, usta, očiju ili usana

 zimica, povišenje tjelesne temperature  promjena načina hoda

 osjećaj žeđi, osjećaj lošeg stanja, nelagoda u prsima, loše osjećanje, nelagoda

 povišene jetrene transaminaze u krvi, povišen GGT (jetreni enzim pod nazivom gama-glutamiltransferaza) u krvi, povišeni jetreni enzimi u krvi

 proceduralna bol

Rijetke (mogu se javiti kod 1 od 1 000 osoba)  infekcija

 nepravilna sekrecija hormona koji kontrolira količinu mokraće  mjesečarenje

 poremećaji prehrane povezani sa spavanjem

 šećer u mokraći, nizak šećer u krvi, visoki trigliceridi (masnoće) u krvi  nedostatak emocija, nemogućnost postizanja orgazma

 izostanak pokreta ili odgovora na poticaje u budnom stanju (katatonija)  problem s krvnim žilama u mozgu

 koma radi nekontrolirane šećerne bolesti  tresenje glave

 glaukom (povišen tlak u očnoj jabučici), problem s pokretanjem očiju, kolutanje očima, kraste na rubu vjeđe

 problemi s okom tijekom operacije katarakte. Tijekom operacije katarakte, može doći do stanja oka nazvanog intraoperacijski sindrom meke šarenice (IFIS) ukoliko uzimate ili ste uzimali Risset. Ako trebate ići na operaciju katarakte, obavezno obavijestite svog liječnika oftalmologa da uzimate ili ste uzimali ovaj lijek.

 opasno nizak broj određene vrste bijelih krvnih stanica koje su u krvi potrebne za obranu od infekcije

 opasno prekomjerni unos vode  nepravilni otkucaji srca

 poteškoće s disanjem tijekom spavanja (apneja tijekom spavanja), brzo, plitko disanje  upala gušterače, blokada crijeva

 otečen jezik, ispucale usne, kožni osip povezan s lijekom

 perut

 pucanje mišićnih vlakana i bol u mišićima (rabdomioliza)

 kašnjenje menstruacije, povećanje žlijezdi u dojkama, povećanje dojki, iscjedak iz dojki  povišen inzulin (hormon koji kontrolira razinu šećera u krvi) u krvi

 otvrdnuće kože

 snižena tjelesna temperatura, smanjenje tjelesne temperature, hladne ruke ili noge  simptomi zbog ustezanja lijeka

 žuta boja kože i očiju (žutica)

Vrlo rijetke (mogu se javiti kod manje od 1 na 10 000 osoba)  po život opasne komplikacije nekontrolirane šećerne bolesti

 ozbiljna alergijska reakcija praćena oticanjem koja može uključiti grlo i dovesti do otežanog disanja

 izostanak crijevnih pokreta što dovodi do zastoja/blokade

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

 težak ili po život opasan osip s mjehurićima i ljuštenjem kože koji može započeti u i oko usta, nosa, očiju i genitalija i koji se širi na druge dijelove tijela (Stevens-Johnsonov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza).

Sljedeća nuspojava je primijećena uz primjenu drugog lijeka jako sličnog risperidonu pod nazivom paliperidon tako da se ona može očekivati i s Rissetom: brzi otkucaji srca nakon ustajanja.

Dodatne nuspojave kod djece i adolescenata

Općenito, očekuje se da će nuspojave u djece biti slične onima u odraslih.

Sljedeće nuspojave su bile prijavljene češće u djece i adolescenata (5 do 17 godina) nego u odraslih: osjećaj pospanosti ili smanjene pozornosti, umor, glavobolja, pojačan tek, povraćanje, uobičajeni simptomi prehlade, začepljen nos, bol u trbuhu, omaglica, kašalj, vrućica, tremor (drhtanje), proljev i inkontinencija (gubitak kontrole) mokraće.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. Ovo uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti procjeni sigurnosti ovoga lijeka.

Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na blisteru i kutiji nakon oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ne čuvati na temperaturi iznad 25 °C.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Risset sadrži 1 mg

Djelatna tvar je risperidon.Jedna filmom obložena tableta sadrži 1 mg risperidona.

 Pomoćne tvari su:

Jezgra tablete: laktoza hidrat, natrijev laurilsulfat, koloidni, bezvodni silicijev dioksid, mikrokristalična celuloza, preželatinizirani kukuruzni škrob, natrijev škrob glikolat (tip A), magnezijev stearat

Ovojnica: titanijev dioksid (E171), hipromeloza, makrogol 6000, makrogol 400

2 mg

 Djelatna tvar je risperidon.

Jedna filmom obložena tableta sadrži 2 mg risperidona.  Pomoćne tvari su:

Jezgra tablete: laktoza hidrat, natrijev laurilsulfat, koloidni, bezvodni silicijev dioksid, mikrokristalična celuloza, preželatinizirani kukuruzni škrob, natrijev škrob glikolat (tip A), magnezijev stearat

Ovojnica: titanijev dioksid (E171), hipromeloza, makrogol 6000, makrogol 400, željezo oksid crveno (E172); željezo oksid žuto (E172)

3 mg

 Djelatna tvar je risperidon

Jedna filmom obložena tableta sadrži 3 mg risperidona.  Pomoćne tvari su:

Jezgra tablete: laktoza hidrat, natrijev laurilsulfat, koloidni, bezvodni silicijev dioksid, mikrokristalična celuloza, preželatinizirani kukuruzni škrob, natrijev škrob glikolat (tip A), magnezijev stearat

Ovojnica: titanijev dioksid (E171), hipromeloza, makrogol 6000, makrogol 400, quinoline yellow aluminium lake (E 104)

4 mg

 Djelatna tvar je risperidon

Jedna filmom obložena tableta sadrži 4 mg risperidona.  Pomoćne tvari su:

Jezgra tablete: laktoza hidrat, natrijev laurilsulfat, koloidni, bezvodni silicijev dioksid, mikrokristalična celuloza, preželatinizirani kukuruzni škrob, natrijev škrob glikolat (tip A), magnezijev stearat

Ovojnica: titanijev dioksid (E171), hipromeloza, makrogol 6000, makrogol 400, željezo oksid žuto (E172), quinoline yellow aluminium lake (E 104), indigo carmine aluminium lake (E 132)

Kako Risset filmom obložene tablete izgledaju i sadržaj pakiranja

1 mg

Bijela, okrugla, blago zaobljena tableta, promjera oko 8 mm i debljine oko 3,5 mm, s oznakom RIS 1 i razdjelnom crtom na jednoj strani te s razdjelnom crtom na drugoj.

Tableta se može podijeliti na dvije jednake polovice.

2 mg

Žućkasto-smeđa, okrugla, blago zaobljena tableta, promjera oko 8 mm i debljine oko 3,5 mm, s oznakom RIS 2 i razdjelnom crtom na jednoj strani te s razdjelnom crtom na drugoj.

Tableta se može podijeliti na dvije jednake polovice.

3 mg

Žuta, okrugla, blago zaobljena tableta, promjera oko 9,5 mm i debljine oko 4 mm, s oznakom RIS 3 i razdjelnom crtom na jednoj strani te s razdjelnom crtom na drugoj.

Tableta se može podijeliti na dvije jednake polovice.

4 mg

Zelena, okrugla, blago zaobljena tableta, promjera oko 10,5 mm i debljine oko 4.5 mm, s oznakom RIS 4 i razdjelnom crtom na jednoj strani te s razdjelnom crtom na drugoj.

Tableta se može podijeliti na dvije jednake polovice.

Risset filmom obložene tablete su pakirane u blisterima. 1 mg

Veličine pakiranja su: 10, 20, 30, 50, 60 i 100 filmom obloženih tableta

2 mg

Veličine pakiranja su: 10, 20, 30, 50, 60 i 100 filmom obloženih tableta

3 mg

Veličine pakiranja su: 10, 20, 28, 30, 50, 56, 60 i 100 filmom obloženih tableta

4 mg

Veličine pakiranja su: 10, 20, 28, 30, 50, 56, 60 i 100 filmom obloženih tableta

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet: Teva B.V.

Swensweg 5

2031 GA Haarlem Nizozemska

ProizvoĎači:

Teva Pharmaceutical Works Private Ltd. Co. Pallagi út 13

4042 Debrecen Mađarska

Merckle GmbH

Ludwig-Merckle-Straße 3, 89143 Blaubeuren Njemačka

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku PLIVA HRVATSKA d.o.o.

Prilaz baruna Filipovića 25 10 000 Zagreb

Tel: 01 37 20 000

Ovaj lijek je odobren u državama članicama Europskog gospodarskog prostora pod sljedećim

nazivima:

0,5 mg Njemačka: Irska:

1 mg Hrvatska: Njemačka:

Risperidon AbZ 0,5 mg Filmtabletten Rispeva 0,5 mg Film-coated Tablets

Risset 1 mg filmom obložene tablete Risperidon AbZ 1 mg Filmtabletten

Španjolska:

2 mg Hrvatska: Njemačka:

3 mg Hrvatska: Njemačka: Španjolska:

4 mg Hrvatska: Njemačka:

6 mg Njemačka: Španjolska:

Risperidona ratio 1 mg comprimidos recubiertos con película EFG

Risset 2 mg filmom obložene tablete Risperidon AbZ 2 mg Filmtabletten

Risset 3 mg filmom obložene tablete Risperidon AbZ 3 mg Filmtabletten

Risperidona ratio 3 mg comprimidos recubiertos con película EFG

Risset 4 mg filmom obložene tablete Risperidon AbZ 4 mg Filmtabletten

Risperidon AbZ 6 mg Filmtabletten

Risperidona ratio 6 mg comprimidos recubiertos con película EFG

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u srpnju 2023.