Riminon 1 mg/ml otopina za injekciju/infuziju

Riminon je indiciran za kratkotrajnu terapiju (do 48 sati) teškog kroničnog zatajenja srca refraktornog na srčane glikozide, diuretike, vazodilatatore i/ili ACE inhibitore.

U pedijatrijskoj populaciji Riminon je indiciran za kratkotrajno liječenje (do 35 sati) teškog kongestivnog zatajenja srca koje ne reagira na konvencionalnu terapiju održavanja (glikozidi, diuretici, vazodilatatori i/ili inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori)), te za kratkotrajno liječenje (do 35 sati) pedijatrijskih bolesnika s akutnim zatajenjem srca, uključujući stanje smanjenog srčanog minutnog volumena (eng. low output state) nakon operacije srca.

U početku se daje polagana intravenska injekcija, nakon čega slijedi kontinuirana infuzija (doza održavanja) prema uputama za doziranje u nastavku.

Doziranje

Odrasli

Početna doza

Početna doza je 50 mikrograma (μg) milrinona/kg primijenjena polagano tijekom razdoblja od 10 minuta.

Doza održavanja

Doza održavanja je između 0,375 i 0,75 μg /kg /min. Brzinu infuzije treba prilagoditi hemodinamskom i kliničkom odgovoru bolesnika.

Maksimalna dnevna doza je 1,13 mg /kg i ne smije se prekoračiti.

Početna doza (koncentracija 1 mg/ml)

968044-501976Tjelesna masa bolesnika (kg) u usporedbi s količinom početne doze milrinona kg 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 ml 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0 5,5 6,0 Početna doza se može primijeniti nerazrijeđena, ali kako bi se olakšala brzina protoka, preporuča se razrijediti je do konačnog volumena od 10 ili 20 ml.

Doza održavanja

(za kontinuirano liječenje)

972616200601 Doziranje Dnevna doza (24 sata)*

Minimalna doza

Standardna doza

Maksimalna doza

0,375 µg/kg/min

0,50 µg/kg/min

0,75 µg/kg/min

0,59 mg/kg

0,77 mg/kg

1,13 mg/kg

96347241751* Dnevna doza (24 sata) (u mg/kg tjelesne mase) računa se zbrajanjem odgovarajuće doze (minimalna, standardna, maksimalna doza) i iznosom početne doze (0,05 mg/kg tjelesne mase).

Smjernice za doziranje i brzinu infuzije

Brzina infuzije za otopine koncentracije 100, 150 i 200 μg/ml

830580-1683107Doza milrinona (μg/kg/min) Brzina infuzije (ml/kg/h) koncentracije otopine 1 (100 μg/ml) Brzina infuzije (ml/kg/h) koncentracije otopine 2 (150 μg/ml) Brzina infuzije (ml/kg/h) koncentracije otopine 3 (200 μg/ml) 0,375 0,22 0,15 0,11 0,400 0,24 0,16 0,12 0,500 0,30 0,20 0,15 0,600 0,36 0,24 0,18 0,700 0,42 0,28 0,21 0,750 0,45 0,30 0,22 Koncentracija otopine 1: 50 ml otopine milrinona razrijeđene s 450 ml otapala odnosno 20 ml milrinona sa 180 ml otapala.

Koncentracija otopine 2: 75 ml otopine milrinona razrijeđene s 425 ml otapala odnosno 20 ml milrinona sa 113 ml otapala.

Koncentracija otopine 3:100 ml otopine milrinona razrijeđene s 400 ml otapala odnosno 20 ml milrinona s 80 ml otapala.

Pedijatrijska populacija

U objavljenim kliničkim ispitivanjima korištene su sljedeće doze u novorođenčadi, djece i adolescenata:

 Intravenski bolus: 50 do 75 μg/kg primijenjen tijekom 30 do 60 minuta.

 Kontinuirana intravenska infuzija: između 0,25 i 0,75 μg/kg/min u razdoblju do 35 sati, započeta na temelju hemodinamskog odgovora i potencijalne pojave nuspojava.

U kliničkim ispitivanjima o sindromu niskog minutnog volumena nakon korektivne operacije kongenitalnih bolesti srca u novorođenčadi i djece mlađe od 6 godina, rizik od nastanka sindroma niskog minutnog volumena značajno je smanjen pri primjeni intravenskog bolusa od 75 μg/kg tijekom 60 minuta, nakon čega slijedi infuzija od 0,75 μg/kg/min tijekom 35 sati.

Treba razmotriti rezultate farmakokinetičkih ispitivanja (vidjeti dio 5.2).

Starije osobe

Iskustvo pokazuje da uz normalnu funkciju bubrega nije potreban poseban režim doziranja.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Iskustvo u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega, ali bez srčane insuficijencije, pokazalo je da je poluvrijeme eliminacije milrinona značajno produženo. Navedeno ne utječe na početnu dozu, no može biti potrebno smanjenje doze održavanja, ovisno o težini bubrežne insuficijencije (klirens kreatinina) prema sljedećoj tablici:

830580-1332443Klirens kreatinina (ml/min/1,73 m2) Brzina infuzije milrinona (μg/kg/min) 5 0,20 10 0,23 20 0,28 30 0,33 40 0,38 50 0,43

Pedijatrijska populacija s bubrežnom insuficijencijom

Zbog nedostatka podataka, ne preporučuje se primjena milrinona u pedijatrijskih bolesnika s oštećenjem bubrega (za daljnje informacije vidjeti dio 4.4).

Otvoreni arterijski duktus (eng. persistent (patent) ductus arteriosus (PDA))

Ako je primjena milrinona potrebna u nedonoščadi ili terminski rođene novorođenčadi s rizikom od otvorenog arterijskog duktusa, liječnik mora pažljivo odvagnuti moguće koristi od terapije naspram mogućeg rizika (vidjeti dijelove 4.4, 4.8, 5.2 i 5.3).

Način primjene

Za intravensku primjenu kao injekcija ili infuzija.

Riminon se smije miješati samo s 0,45%-tnom ili 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida ili 5%-tnom otopinom glukoze. Ovisno o potrebama bolesnika za tekućinom, mogu se koristiti otopine različitih koncentracija. Milrinon se ne smije razrijediti s natrijevim bikarbonatom.

Razrijeđenu otopinu treba iskoristiti unutar 24 sata (vidjeti dio 6.3).

Ako dođe do promjene boje, flokulacije ili stvaranja čestica, ampulu treba baciti (vidjeti dio 6.6).

Kako bi se izbjegla lokalna iritacija na mjestu uboda, injekcija se ubrizgava u što veću venu. Mora se izbjegavati ekstravaskularna injekcija (injekcija izvan vene).

Trajanje liječenja ovisi o tome kako bolesnik reagira na terapiju. Trajanje liječenja ne smije biti dulje od 48 sati, jer nema iskustava o infuzijama milrinona koje bi trajale dulje od 48 sati.

 preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.  teška opstruktivna aortna i/ili valvularna plućna stenoza

 hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija  amiloidna kardiomiopatija

 akutni infarkt miokarda  akutni miokarditis

 ventrikularna aneurizma  teška hipovolemija

 supraventrikularne aritmije koje se ne kontroliraju lijekovima

Moraju se poštivati opće kontraindikacije za infuzijsku terapiju (plućni i cerebralni edem, hiperhidracija, bubrežna disfunkcija i dekompenzirana srčana insuficijencija).

Milrinon i furosemid ili bumetanid se ne smiju primjenjivati putem iste intravenske linije (vidjeti dijelove 4.5 i 6.2).

Milrinon se ne smije razrijediti s natrijevim bikarbonatom.

Riminon se smije koristiti samo u kliničkim odjelima u kojima je osoblje dovoljno upoznato s načinom primjene lijeka.

Tijekom liječenja milrinonom treba pažljivo pratiti krvni tlak, brzinu otkucaja srca, opće kliničko stanje, elektrokardiogram, središnji venski ili plućni kapilarni tlak, ravnotežu tekućina i elektrolita i bubrežnu funkciju (npr. serumski kreatinin).

U bolesnika s teškom opstruktivnom bolešću aorte i/ili plućnih zalistaka ili hipertrofičnom subaortnom stenozom, terapija milrinonom ne može zamijeniti operaciju. Riminon, poput drugih lijekova s inotropnim/vazodilatacijskim svojstvima, može pojačati (pogoršati) opstrukciju izlaznog trakta kod hipertrofične subaortne stenoze.

Primjena pozitivnih inotropnih lijekova kao što je milrinon, u akutnoj fazi nakon infarkta miokarda može uzrokovati neželjeno povećanje potrošnje kisika u miokardu (MVO2). Milrinon je stoga kontraindiciran u akutnoj fazi infarkta miokarda, kako milrinon ne bi povećao MVO2 u bolesnika s kroničnim zatajenjem srca.

Osim ako ne postoje kontraindikacije, bolesnike s osjećajem treperenja atrija/fibrilacijom uvijek treba prvo digitalizirati ili liječiti drugim antiaritmičkim lijekovima prije primjene lijeka Riminon, budući da milrinon može ubrzati provođenje AV čvora i tako potaknuti ventrikularne aritmije.

Supraventrikularne i ventrikularne aritmije uočene su u visoko rizičnoj skupini liječenoj milrinonom.

Bolesnici s teškim zatajenjem srca često imaju ili su posebno skloni razvoju supraventrikularnih / ventrikularnih aritmija opasnih po život. U nekih bolesnika milrinon je povećao ektopiju ventrikula, uključujući prolaznu tahikardiju (vidjeti dio 4.8).

Iz tog razloga, osobito bolesnike sa složenim ventrikularnim srčanim aritmijama treba elektrokardiografski kontinuirano pratiti tijekom terapije milrinonom i pažljivo prilagođavati dozu.

Ako postoji sumnja da kao rezultat intenzivne prethodne terapije diureticima dolazi do smanjenja

vertikularnog punjenja, Riminon se smije primijeniti tek nakon što se izmjere i ujednače tlakovi punjenja ventrikula, a istovremeno treba pozorno pratiti krvni tlak, otkucaje srca i druge klinički relevantne parametre.

Tijekom terapije milrinonom potrebno je pomno pratiti ravnotežu tekućine i elektrolita te razine kreatinina u serumu. Poboljšanje minutnog volumena srca koje se javlja kao rezultat liječenja Riminonom kao i poboljšanje bubrežne perfuzije s povećanom diurezom može uvjetovati smanjenu primjenu diuretika. Nedostatak kalija zbog prekomjernog izlučivanja urina može dovesti do aritmija u bolesnika koji uzimaju digitalis. U slučaju smanjene razine kalija, potrebno je provesti supstituciju kalija prije ili tijekom terapije milrinonom.

Milrinon može izazvati hipotenziju zbog svojih vazodilatacijskih svojstava. Stoga je potreban oprez pri davanju milrinona bolesnicima koji su bili hipotenzivni prije liječenja ili kod kojih je tijekom terapije milrinonom došlo do velikog pada krvnog tlaka.

U bolesnika s hipotenzijom, terapiju milrinonom treba započeti nižom dozom. Ako se tijekom liječenja pojavi prekomjerna hipotenzija zbog vazodilatacijskog učinka milrinona, infuzija se mora prekinuti dok se cirkulacija ne stabilizira, a zatim ponovno započeti s nižom dozom ako se terapija nastavlja.

Smanjenje razine hemoglobina, uključujući anemiju, često se javlja na početku zatajenja srca.

U bolesnika sa smanjenim brojem trombocita (< 100 000/µl) ili smanjenom koncentracijom hemoglobina (< 10 g/l), Riminon se smije primjenjivati samo uz pomne laboratorijske pretrage, jer u pojedinačnim slučajevima može doći do daljnjeg pada broja trombocita ili koncentracije hemoglobina (i broja eritrocita) (vidjeti dio 4.8).

Nema iskustva iz kontroliranih ispitivanja s infuzijama milrinona duljim od 48 sati.

Prijavljeni su slučajevi reakcija na mjestu davanja infuzije milrinona (vidjeti dio 4.8). Stoga se mjesto infuzije mora pažljivo nadzirati kako bi se izbjegla ekstravazacija.

Stariji bolesnici

U starijih bolesnika nisu potrebne dodatne mjere opreza. Nisu identificirane nuspojave povezane s dobi. Kontrolirana farmakokinetička ispitivanja nisu pokazala promjenu farmakokinetičkih parametara u starijih bolesnika.

Bolesnici s oštećenjem bubrega

U bolesnika s teškim oštećenjem bubrega doziranje se mora prilagoditi (vidjeti dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Uz posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi opisane za odrasle, treba uzeti u obzir sljedeće:

U novorođenčadi, nakon operacije na otvorenom srcu tijekom liječenja lijekom Riminon, potrebno je pratiti puls i srčani ritam, sistemski arterijski krvni tlak putem katetera pupčane arterije ili perifernog katetera, centralni venski tlak, srčani indeks, minutni volumen, sistemski vaskularni otpor, tlak u plućnoj arteriji i atrijski tlak. Laboratorijski parametri koje treba pratiti su broj trombocita, kalij u serumu, vrijednosti funkcije jetre i vrijednosti bubrežne funkcije. Koliko često valja provjeravati parametre ovisi o njihovim početnim vrijednostima i reakciji novorođenčeta na promjene u terapiji.

Dostupna ispitivanja pokazuju da je u pedijatrijskih bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom došlo do značajnog smanjenja klirensa milrinona i klinički značajnih nuspojava. Međutim, specifična stopa klirensa kreatinina pri kojoj je potrebno prilagoditi dozu u pedijatrijskih bolesnika još nije poznata, stoga se primjena milrinona ne preporučuje u ovoj populaciji bolesnika (vidjeti dio 4.2).

U pedijatrijskih bolesnika liječenje milrinonom treba započeti samo kada je bolesnik hemodinamski stabilan.

Milrinon treba primjenjivati s oprezom u novorođenčadi u kojih postoje čimbenici rizika za intraventrikularno krvarenje (npr. prijevremeni porod, niska porođajna težina) jer milrinon može izazvati trombocitopeniju. U kliničkim ispitivanjima u pedijatrijskih bolesnika, rizik od trombocitopenije značajno se povećavao s trajanjem infuzije. Klinički podaci pokazuju da se trombocitopenija povezana s milrinonom češće javlja u djece nego u odraslih (vidjeti dio 4.8).

Klinička ispitivanja ukazuju da milrinon usporava zatvaranje otvorenog arterijskog duktusa u pedijatrijskih bolesnika. Stoga, ako je primjena milrinona indicirana u nedonoščadi ili novorođenčadi s rizikom od otvorenog arterijskog duktusa, terapijska potreba mora se pažljivo odvagnuti u odnosu na potencijalne rizike (vidjeti dio 4.2, 4.8, 5.2 i 5.3).

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrija po dozi, tj. u osnovi je „bez natrija“.

Ovaj lijek sadrži 0,5 g glukoze u svakoj dozi (10 ml).

Korištenje lijeka Riminon može dati pozitivne rezultate u doping kontrolama.

Ako se furosemid ili bumetanid daju istodobno s milrinonom, stvorit će se talog. Stoga se milrinon i furosemid ili bumetanid ne smiju ubrizgavati putem iste intravenske linije (vidjeti dio 6.2).

Milrinon se ne smije razrijediti s natrijevim bikarbonatom.

Tijekom liječenja milrinonom potrebno je pažljivo pratiti promjene u ravnoteži tekućine i elektrolita, kao i razine kreatinina u serumu. Budući da Riminon može povećati minutni volumen i tako poboljšati diurezu, možda će biti potrebno smanjiti dozu diuretika. Gubitak kalija zbog pretjerane diureze može u bolesnika koji uzimaju digitalis uzrokovati aritmije. Stoga bi hipokalijemija trebala biti korigirana dodacima kalija prije ili tijekom liječenja milrinonom.

Pri istodobnoj primjeni milrinona i diuretika uočen je aditivni diuretički i hipokalemijski učinak. Budući da milrinon poboljšava bubrežnu perfuziju, učinak diuretika može se pojačati.

Ako se istodobno daju inotropne djelatne tvari (npr. dobutamin), mogu se povećati pozitivni inotropni učinci.

Milrinon se ne smije primjenjivati istodobno s drugim lijekovima dok ne budu dostupni daljnji podaci o kompatibilnosti.

Trudnoća

Iako ispitivanja na životinjama ne pokazuju da primjena milrinona uzorkuje oštećenje embrija ili da nastaju drugi štetni učinci na reproduktivni sustav, sigurnost primjene milrinona u trudnoći u ljudi još nije utvrđena. Riminon se ne smije koristiti tijekom trudnoće, osim ako potencijalna korist opravdava potencijalni rizik za fetus.

Dojenje

Nema dovoljno podataka o izlučivanju milrinona u majčino mlijeko.

Liječnik mora odlučiti treba li prekinuti dojenje ili terapiju lijekom Riminon uzimajući u obzir dobrobit dojenja za dijete i korist terapije za ženu.

Nisu provedena ispitivanja utjecaja milrinona na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Klasifikacija učestalosti definirana je kao: vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (˂1/10 000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

533399-1616329Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava edem, sekundarno zatajenje bubrega zbog istodobne hipotenzije Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene anafilaktički šok reakcije na mjestu primjene injekcije *U dojenčadi i djece značajno se povećavao rizik od trombocitopenije s trajanjem infuzije. Klinički podaci pokazuju da se trombocitopenija povezana s milrinonom češće javlja u djece nego u odraslih (vidjeti dio 4.4).

Bolesti srca

Učestalost supraventrikularnih i ventrikularnih aritmija ne ovisi o dozi ili razinama milrinona u plazmi. Po život opasne aritmije dovode se u vezu s postojećim rizičnim čimbenicima kao što su postojeće aritmije, metaboličke abnormalnosti (npr. hipokalijemija), abnormalne razine digoksina i kateterizacija. Klinički podaci pokazuju da su aritmije povezane s milrinonom rjeđe u djece nego u odraslih.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Ako se lijek slučajno ubrizga mimo vene, mogu se očekivati reakciju na mjestu uboda.

Pedijatrijska populacija:

Bolesti živčanog sustava

Nepoznato: intraventrikularno krvarenje (vidjeti dio 4.4.).

Prirođeni, obiteljski i genetski poremećaji

Nepoznato: perzistentni ductus arteriosus*** (vidjeti dio 4.2, 4.4, 5.2 i 5.3)

*** Kao što je opisano u literaturi, kritične posljedice perzistentnog ductusa arteriosusa mogu biti kombinacija prekomjerne cirkulacije u plućima s plućnim edemom i krvarenjem, kao i smanjena perfuzija organa s intraventrikularnim krvarenjem i nekrotizirajućim enterokolitisom s potencijalno smrtnim ishodom.

Podaci o dugotrajnoj sigurnosti u pedijatrijskih bolesnika još nisu dostupni.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

Previsoke doze milrinona mogu uzrokovati hipotenziju i srčanu aritmiju. Ako se to dogodi, primjenu lijeka Riminon treba privremeno prekinuti dok se krvožilni sustav ne stabilizira. Nije poznat niti jedan specifični antidot za milrinon. Treba poduzeti opće mjere za potporu i stabilizaciju cirkulacije.

60492649815830

Farmakoterapijska skupina: Pripravci koji djeluju na srce, Inhibitori fosfodiesteraze; ATK oznaka: C01CE02

Mehanizam djelovanja

Milrinon je pozitivna inotropna i vazodilatacijska tvar s niskim kronotropnim učinkom. Po strukturi i principu djelovanja razlikuje se od glikozida digitalisa, kateholamina i ACE inhibitora.

Milrinon je selektivni inhibitor ciklične-AMP fosfodiesteraze III u srčanom i vaskularnom mišiću u koncentracijama inotropnih i vaskularnih relaksansa. U stanici srčanog mišića, ovaj inhibitorni učinak dovodi do povećanja intracelularnog kalcija i kontraktilne snage miokarda posredovanog cAMP-om, kao i do fosforilacije kontraktilnih proteina ovisnih o cAMP-u. U vaskularnoj mišićnoj stanici dolazi do smanjenja intracelularnog ioniziranog kalcija posredovanog cAMP-om i time do opuštanja vaskularne muskulature. Daljnji eksperimentalni nalazi pokazuju da milrinon nije niti agonist beta-receptora niti, poput glikozida digitalisa, inhibira aktivnost enzima Na/K ATP-aze.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Klinička ispitivanja u bolesnika sa zatajenjem srca pokazala su da milrinon, ovisno o njegovoj dozi i koncentraciji u plazmi, dovodi do povećanja maksimalne stope tlaka u lijevoj klijetki. Ispitivanja na zdravim dobrovoljcima pokazala su da se povećanje odnosa tlaka i volumena lijeve klijetke povećava uzimanjem milrinona. To ukazuje na izravan inotropni učinak. Milrinon isto tako uzrokuje povećanje protoka krvi u podlaktici ovisno o dozi i koncentraciji u plazmi u bolesnika sa zatajenjem srca, što ukazuje na izravan vazodilatacijski učinak na arterije.

Osim što povećava kontraktilnost miokarda, milrinon poboljšava dijastoličku funkciju. To dokazuje da je došlo do poboljšanja dijastoličke relaksacije lijeve klijetke.

Velika većina bolesnika pokazala je poboljšanje hemodinamskih parametara unutar 5-15 minuta od početka liječenja.

Milrinon također pokazuje pozitivan inotropni učinak u bolesnika liječenih pripravcima digitalisa. Nema dokaza da milrinon povećava toksičnost glikozida. Gotovo maksimalni učinci milrinona na minutni volumen srca i plućni kapilarni tlak vidljivi su pri koncentracijama milrinona u plazmi u rasponu od 150 ng/ml do 250 ng/ml.

Pedijatrijska populacija

Pregledom literature pronađena su klinička ispitivanja s bolesnicima sa sindromom niskog minutnog volumena nakon operacije srca, septičkog šoka ili plućne hipertenzije. Uobičajene doze bile su udarna (bolus) doza od 50-75 μg/kg primijenjena tijekom 30 do 60 minuta nakon koje je slijedila kontinuirana intravenska infuzija od 0,25-0,75 μg/kg/min u trajanju do 35 sati. U tim ispitivanjima primjena milrinona rezultirala je porastom minutnog volumena, smanjenjem tlaka punjenja srca, smanjenjem sistemskog i plućnog krvožilnog otpora, uz minimalne promjene brzine otkucaja srca i potrošnje kisika

u miokardu.

9

60492649815830

Ispitivanja o primjeni milrinona tijekom duljeg razdoblja nisu dovoljna da bi se preporučila primjena milrinona tijekom razdoblja duljeg od 35 sati.

Neka su klinička ispitivanja istraživala pedijatrijsku primjenu milrinona u bolesnika s nehiperdinamičkim septičkim šokom (Barton i sur., 1996 .; Lindsay i sur., 1998.); učinak milrinona na plućnu hipertenziju (nakon ugradnje premosnice) nakon korekcije tetralogije Fallot (Chu i sur., 2000.); kombinirani učinak dušikovog oksida i milrinona na plućnu cirkulaciju nakon operacije tipa Fontan (Cai i sur., 2008).

Rezultati ovih ispitivanja nisu bili konačni. Stoga se primjena milrinona u ovim indikacijama ne može preporučiti.

Apsorpcija i distribucija

In vitro ispitivanja vezanja na proteine pokazala su da se milrinon, ovisno o metodi određivanja, 70-91% veže na proteine plazme u terapijski relevantnim koncentracijama. Koncentracija milrinona u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže je približno 200 ng/ml 6-12 sati nakon stalne infuzije održavanja od 0,50 mikrograma/kg/min.

Nakon intravenskih injekcija od 12,5-125 μg/kg bolesnicima s kongestivnim zatajenjem srca, volumen raspodjele lijeka je bio od 0,38 l/kg/h, srednje terminalno poluvrijeme eliminacije 2,3 sata i klirens od 0,13 l/kg/h.

Nakon i.v. infuzije od 0,20 mikrograma/kg/min do 0,70 mikrograma/kg/min u bolesnika sa kongestivnim zatajenjem srca, volumen distribucije lijeka bio je približno 0,45 l/kg, terminalno poluvrijeme eliminacije bilo je 2,4 sata, a klirens 0,14 l/kg/h. Ovi farmakokinetički parametri nisu ovisili o dozi, dok je područje ispod krivulje značajno ovisno o dozi. Primjena ultracentrifugiranja pokazala je da se do 70% milrinona veže na proteine ljudske plazme pri koncentracijama u plazmi od 70-400 ng/ml.

Biotransformacija i eliminacija

Izlučivanje milrinona uglavnom se odvija putem bubrega, urinom. Samo se mali dio primijenjene doze izluči fecesom. Glavne komponente urina su sam milrinon (83%) i O-glukuronid (12%). U zdravih osoba, izlučivanje mokraćom je brzo; približno 60% doze izlučuje se unutar prva dva sata, a približno 90% unutar prvih osam sati nakon primjene. Prosječni bubrežni klirens je približno 0,3 l/min, što ukazuje na aktivnu sekreciju.

Bolesnici s oštećenjem bubrega

I klirens i poluvrijeme eliminacije produljeni su u bolesnika sa zatajenjem srca proporcionalno njihovoj smanjenoj bubrežnoj funkciji u usporedbi sa zdravim ispitanicima. Podaci bolesnika s teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina = 0-30 ml/min) pokazuju da je kod oštećenja bubrega terminalno poluvrijeme eliminacije produljeno.

Pedijatrijska populacija

Klirens milrinona je brži u djece nego u odraslih. Novorođenčad ima znatno nižu stopu klirensa od djece, a u nedonoščadi klirens je još niži. Kao posljedica ovog bržeg klirensa u usporedbi s odraslima, koncentracije milrinona u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže bile su niže u djece nego u odraslih. U pedijatrijskoj populaciji s normalnom bubrežnom funkcijom, koncentracije milrinona u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže bile su oko 100 do 300 ng/ml nakon kontinuirane infuzije od 0,5 do 0,75

μg/kg/min nakon 6 do 12 sati.

10

Nakon intravenske infuzije od 0,5 do 0,75 μg/kg/min u novorođenčadi, dojenčadi i djece nakon operacije na otvorenom srcu, volumen raspodjele milrinona je bio 0,35 do 0,9 l/kg, bez značajne razlike između dobnih skupina. U vrlo male nedonoščadi nakon intravenske infuzije od 0,5 μg/kg/min, kako bi se izbjegao nizak sistemski odljev nakon rođenja, volumen distribucije milrinona je oko 0,5 l/kg.

Više farmakokinetičkih ispitivanja pokazalo je da se u pedijatrijskoj populaciji klirens povećava s povećanjem dobi. Dojenčad ima značajno nižu stopu klirensa od djece (3,4 do 3,8 ml/kg/min naspram 5,9 do 6,7 ml/kg/min). U novorođenčadi, stopa klirensa milrinona bila je oko 1,64 ml/kg/min. Nedonoščad je imala još niži klirens (0,64 ml/kg/min).

Milrinon ima srednje terminalno poluvrijeme eliminacije od 2 do 4 sata u novorođenčadi i djece, i srednje terminalno poluvrijeme eliminacije od 10 sati u nedonoščadi.

Zaključno, optimalna doza milrinona u pedijatrijskih bolesnika mora biti viša nego u odraslih da bi se postigla razina u plazmi iznad praga farmakodinamičke učinkovitosti.

Optimalna doza u nedonoščadi mora biti niža nego u djece kako bi se u plazmi postigla razina iznad praga farmakodinamičke učinkovitosti.

Otvoreni arterijski duktus

Milrinon se odstranjuje putem bubrega i ima volumen distribucije koji je ograničen na izvanstanični prostor, što upućuje na to da hipervolemija i hemodinamske promjene povezane s otvorenim arterijskim duktusom mogu imati utjecaj na distribuciju i izlučivanje milrinona (vidjeti dio 4.2, 4.4, 4.8 i 5.3).

Toksičnosti ponovljenih doza

Oralna i intravenska primjena milrinona u štakora, pasa i majmuna u terapijskim dozama ili malo iznad terapijske doze rezultirala je degeneracijom miokarda, fibrozom i subendokardijalnim krvarenjem, osobito u području papilarnih mišića lijeve klijetke.

Lezije koronarnih arterija uočene su samo u pasa.

Mutagena i kancerogena toksičnost

U dugotrajnim ispitivanjima nije dokazan tumorogeni potencijal u štakora i miševa. U štakora je došlo do endokardijalnog krvarenja i nekroze miokarda i fibroze. U miševa, degeneracija miokarda i fibroza otkriveni su pri najvišoj dozi. U želucu miševa pronađene su nekroze i čirevi.

In vitro i in vivo testovi mutagenosti su bili negativni.

Reproduktivna toksičnost

Milrinon nema utjecaj na plodnost mužjaka i ženki štakora pri oralnim dozama koje su do 40 puta veće od terapijskih doza za ljude. U reproduktivnim toksikološkim ispitivanjima na štakorima i kunićima nije bilo dokaza o teratogenom učinku pri dozama do 10 puta (oralno) i 2,5 puta (i.v.) terapijskih doza za ljude.

U ispitivanjima od 3 generacije na štakorima koji su primali oralni milrinon, nije bilo učinka na razvoj životinja ili njihovog potomstva, čak ni pri najvišoj dozi (40 puta većoj od terapijske doze za ljude).

Dijaplacentalni prijenos milrinona na fetus zabilježen je u majmuna koji su i.v. primali ljudske terapijske doze. Omjer razine seruma u majke i fetusa bio je 4:1.

Mladunčad

Provedeno je pretkliničko ispitivanje kako bi se istražili učinci inhibitora PDE3 na širenje duktusa u tek okoćenih mladih štakora i diferencijalnih učinaka u tek okoćenih štakora i prijevremeno okoćenih štakora. Postnatalna dilatacija arterijskog duktusa milrinonom proučavana je s tri doze (10 mg/kg, 1

mg/kg i 0,1 mg/kg). Učinci širenja fetalnog kanala uzrokovanog milrinonom na fetalni duktus, sužen indometacinom, proučavani su istodobnom primjenom milrinona (10 mg/kg, 1 mg/kg i 0,1 mg/kg) i indometacina (10 mg/kg) u majke štakora na dan 21 (blizu termina) i dan 19 (prijevremeno). Ovo in vivo ispitivanje pokazalo je da milrinon inducira o dozi ovisnu dilataciju fetalnog i postnatalnog suženja arterijskog duktusa. Učinak širenja bio je veći kada se injekcija ubrizgava odmah nakon rođenja nego 1 sat nakon rođenja. Uz to, ispitivanje je pokazalo da je prematurni arterijski duktus osjetljiviji na milrinon od arterijskog duktusa novorođenčeta (vidjeti dio 4.2, 4.4, 4.8 i 5.2).

mliječna kiselina (za prilagodbu pH) glukoza, bezvodna

natrijev hidroksid (za prilagodbu pH) voda za injekcije

Furosemid ili bumetanid ne smiju se primjenjivati u intravenskim linijama koje sadrže Riminon jer se javljaju precipitati. Natrijev bikarbonat se ne smije koristiti za razrjeđivanje pri intravenskoj infuziji. Ostali lijekovi se ne smiju miješati s lijekom Riminon, osim onih navedenih u dijelu 6.6.

Otopine za infuziju razrjeđuju se prema preporuci s 0,45%-tnim natrijevim kloridom, 0,9%-tnim natrijevim kloridom ili 5%-tnom glukozom.

Kemijska i fizikalna stabilnost razrijeđenih otopina dokazana je u trajanju od 24 sata pri 25°C.

S mikrobiološkog stajališta lijek treba upotrijebiti odmah, osim ako metoda razrjeđivanja isključuje rizik od mikrobiološke kontaminacije. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije upotrebe odgovornost su korisnika.

Lijek ne zahtijeva posebne temperaturne uvjete čuvanja. Ne odlagati u hladnjak ili zamrzavati.

10 ml bezbojne staklene ampule tipa I. Pakiranje sadrži 1 ampulu u kutiji.

Sadržaj ampule namijenjen je za jednokratnu uporabu. Ostaci neiskorištene otopine moraju se baciti.

Priprema otopine za injekciju i infuziju

Riminon će Vam dati liječnik ili medicinska sestra, stoga što ga treba dati kao injekciju ili infuziju. Preporuča se primjena svježe pripremljenih otopina. Za uvjete čuvanja nakon rekonstitucije lijeka vidjeti dio 6.3.

Za intravensku primjenu kao injekcija ili infuzija.

60492649815830

Riminon se smije miješati samo s 0,45%-tnom ili 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida ili 5%-tnom otopinom glukoze. Ovisno o potrebama bolesnika za tekućinom, mogu se koristiti otopine različitih koncentracija. Razrijeđenu otopinu treba iskoristiti unutar 24 sata (vidjeti dio 6.3).

Lijek treba pregledati vizualno i ukoliko sadržava čestice ili promjenu boje otopine se ne smiju koristiti. Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Djelatna tvar Vašeg lijeka Riminon je milrinon koji pripada skupini lijekova zvanih inhibitori fosfodiesteraze. Riminon povećava snagu kontraktilne sposobnosti srca i širi krvne žile.

Riminon se koristi u odraslih za:

 kratkotrajno liječenje (do 48 sati) teškog kroničnog zatajenja srca (srce ne može pumpati krv po tijelu u dovoljnoj mjeri) nakon što drugi lijekovi nisu bili učinkoviti.

Riminon se koristi u djece i adolescenata za:

 kratkotrajno liječenje (do 35 sati) teškog zatajenja srca nakon što drugi lijekovi nisu bili učinkoviti

 kratkotrajno liječenje (do 35 sati) akutnog zatajenja srca, npr. nakon operacije srca.

Nemojte primjenjivati Riminon

 ako ste alergični na milrinon ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

 ako postoji ozbiljno suženje izlaznog puta iz lijeve klijetke u glavnu arteriju (aortu) i/ili iz desne klijetke u plućnu arteriju (aortna i/ili plućna stenoza);

 ako je zatajenje srca uzrokovano abnormalnim povećanjem stanica srčanog mišića (hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija);

 ako patite od zatajenja srca koje se naziva amiloidna kardiomiopatija;  ako ste imali akutni srčani udar (infarkt miokarda);

 kod akutnog miokarditisa;

 ako Vam je dijagnosticirano lokalizirano proširenje stijenke srčanih komora (ventrikularna aneurizma);

 ako patite od teškog gubitka volumena (hipovolemija);

 ako imate odreĎene srčane aritmije (supraventrikularne aritmije) koje se ne mogu kontrolirati lijekovima.

Treba uzeti u obzir opće kontraindikacije za infuzijsko liječenje (plućni i cerebralni edem, hiperhidracija, bubrežna disfunkcija i dekompenzirano zatajenje srca).

Milrinon i furosemid ili bumetanid se ne smiju davati kroz istu intravensku liniju. Milrinon se ne smije razrijediti s infuzijom natrijevog bikarbonata.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili medicinskoj sestri prije nego započnete liječenje lijekom Riminon. Riminon se smije koristiti samo u kliničkim odjelima u kojima je osoblje dovoljno upoznato s načinom primjene lijeka.

Tijekom liječenja lijekom Riminon liječnik će osigurati odgovarajuće kliničko praćenje bolesnika (krvni tlak, puls, opće stanje, EKG, središnji venski i plućni kapilarni tlak, volumen tekućine, ravnotežu elektrolita, funkciju bubrega (npr. kreatinin u serumu)).

Pri primjeni lijeka Riminon potreban je poseban oprez

 ako Vam je već prethodno dijagnosticirana odreĎena vrsta srčanih aritmija (npr. treperenje atrija, fibrilacija atrija ili neke druge vrste srčanih aritmija koje potječu iz ventrikula) ili mogu nastati odreĎene vrste srčanih aritmija, jer milrinon može potaknuti odreĎene aritmije.

 ako patite od složenih ventrikularnih aritmija. Vaš liječnik će pratiti Vaš EKG tijekom liječenja lijekom Riminon i pažljivo prilagoĎavati dozu.

 npr. zbog prethodnog liječenja diureticima (ako postoji sumnja na nizak intratorakalni tlak). Vaš liječnik će provjeriti Vaš intratorakalni tlak prije primjene lijeka i regulirati ga ako je potrebno.

 ako imate niske razine kalija u krvi. Vaš će liječnik to pažljivo provjeriti prije liječenja lijekom Riminon.

 ako imate nizak krvni tlak (hipotenziju).

 ako Vam je dijagnosticirano smanjenje broja trombocita (krvnih pločica) ili koncentracije hemoglobina (pigmenta u crvenim krvnim stanicama), uključujući anemiju. Vaš liječnik će nastaviti primjenjivati Riminon samo uz pomno praćenje broja trombocita, jer može doći do njihova smanjenja u krvi.

Vaš će liječnik pomno pratiti ravnotežu tekućine i elektrolita te razine kreatinina u serumu tijekom liječenja lijekom Riminon.

Zabilježeni su slučajevi reakcija na mjestu davanja infuzije, stoga treba pažljivo pratiti mjesto ubrizgavanja tijekom primjene lijeka Riminon kako bi se izbjeglo slučajno davanje infuzije izvan vene (ekstravaskularno).

Stariji bolesnici

U starijih bolesnika nisu potrebne dodatne mjere opreza. Nisu utvrĎene nuspojave povezane s dobi.

Bolesnici s teškim oštećenjem bubrega

U bolesnika s teškim oštećenjem bubrega, doziranje se mora prilagoditi (vidjeti dio

Riminon je namijenjen samo za bolničku primjenu. Vaš liječnik će odrediti dozu i način primjene lijeka Riminon. Kao početna doza općenito se preporučuje polagana intravenska injekcija, nakon čega slijedi kontinuirana infuzija kao doza održavanja. Vaš liječnik će se pri doziranju rukovoditi sljedećim preporukama:

Doziranje

Odrasli

Početna doza

Početna doza je 50 mikrograma (µg)/kg tjelesne mase u razdoblju od 10 minuta.

Doza održavanja

Ovisno o učinku na kardiovaskularni sustav, doza održavanja je izmeĎu 0,375 i 0,75 µg/kg tjelesne mase u minuti.

Maksimalna dnevna doza je 1,13 mg/kg tjelesne mase i ne smije se prekoračiti.

Doza održavanja (za kontinuirano liječenje)

Doziranje Dnevna doza (24 sata)*

Minimalna doza

Standardna doza

Maksimalna doza

0,375 µg/kg/min

0,50 µg/kg/min

0,75 µg/kg/min

0,59 mg/kg

0,77 mg/kg

1,13 mg/kg

* Dnevna doza (24 sata) (u mg/kg tjelesne mase) računa se zbrajanjem odgovarajuće doze (minimalna, standardna, maksimalna) i iznosom početne doze (50 µg/kg tjelesne mase).

Smjernice za doziranje i brzinu infuzije

Brzina infuzije za otopine sa 100, 150 i 200 µg/ml otopine za infuziju:

Koncentracija otopine 1:

50 ml otopine milrinona razrijeĎene sa 450 ml otapala odnosno 20 ml milrinona sa 180 ml otapala.

Koncentracija otopine 2:

75 ml otopine milrinona razrijeĎene sa 425 ml otapala odnosno 20 ml milrinona sa 113 ml otapala.

Koncentracija otopine 3:

100 ml otopine milrinona razrijeĎene sa 400 ml otapala odnosno 20 ml milrinona s 80 ml otapala.

Stariji bolesnici

Iskustvo pokazuje da uz normalnu funkciju bubrega nije potreban poseban režim doziranja.

Bolesnici s oštećenjem bubrega

Iskustvo u bolesnika s teškim oštećenjem bubrežne funkcije, ali bez srčane insuficijencije, pokazalo je da je izlučivanje milrinona smanjeno i da ne utječe na početnu dozu. MeĎutim, može biti potrebno smanjenje doze održavanja prema sljedećoj tablici:

*pokazuje koliko dobro funkcioniraju bubrezi.

Primjena u djece i adolescenata

 liječnik će Vašem djetetu dati početnu dozu izmeĎu 50 i 75 mikrograma po kilogramu djetetove tjelesne mase, tijekom 30 do 60 minuta

 nakon toga će liječnik dati dozu održavanja izmeĎu 0,25 i 0,75 mikrograma po kilogramu tjelesne mase u minuti. Točna doza ovisit će o djetetovoj reakciji na liječenje i pojavi nuspojava. Ova će se doza primjenjivati do najviše 35 sati.

U kliničkim ispitivanjima u kojima je istraživan sindrom niskog minutnog volumena (kada srce otežano pumpa krv po tijelu) u dojenčadi i djece do 6 godina nakon korektivne operacije kongenitalne srčane bolesti, dana je bolus infuzija od 75 µg/kg tijekom 60 minuta, nakon čega je slijedila kontinuirana infuzija od 0,75 µg/kg/min tijekom 35 sati. Ovaj postupak značajno smanjuje rizik od razvoja sindroma niskog minutnog volumena.

Primjena u djece i adolescenata s oštećenjima bubrega

Zbog nedostatka podataka, ne preporučuje se primjena milrinona u djece i adolescenata s oštećenjem bubrega (za više informacija pogledajte dio 2 “Upozorenja i mjere opreza”).

Otvoreni arterijski duktus

Ako je primjena milrinona indicirana u nedonoščadi ili terminski roĎene djece s rizikom od otvorenog arterijskog duktusa (kongenitalna bolest srca), Vaš liječnik mora pažljivo odvagnuti potrebu za terapijom u odnosu na potencijalne rizike.

Način primjene

Za intravensku primjenu kao injekcija i infuzija.

Riminon se smije miješati samo s 0,45%-tnom ili 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida ili 5%-tnom otopinom glukoze. Ovisno o potrebama bolesnika za tekućinom, mogu se koristiti otopine različitih koncentracija. RazrijeĎenu otopinu treba iskoristiti unutar 24 sata.

Ako doĎe do promjene boje, flokulacije ili stvaranja čestica, liječnik će baciti ampulu.

Kako bi se izbjegla lokalna iritacija na mjestu uboda, liječnik će Vam dati injekciju u što veću venu. Mora se izbjegavati ekstravaskularna injekcija (injekcija izvan vene).

Trajanje liječenja

Trajanje liječenja ovisi o tome kako bolesnik reagira na terapiju.

Trajanje liječenja ne smije biti dulje od 48 sati, jer nema iskustava o infuzijama milrinona koje bi trajale dulje od 48 sati.

Ako ste primili više lijeka Riminon nego što ste trebali

Ako ste primili veće doze ovog lijeka, mogu se pojaviti sljedeće nuspojave:  pad krvnog tlaka

 srčane aritmije

U tom slučaju, Vaš liječnik će prekinuti primjenu lijeka Riminon dok se Vaša cirkulacija ne stabilizira.

Ako niste primili lijek Riminon, a trebali ste ga primiti

Ako mislite da je doza propuštena, recite svom liječniku ili medicinskoj sestri.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom liječniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Nuspojave se mogu javiti s odreĎenom učestalošću, što je definirano u nastavku:

Vrlo često: Često: Manje često: Rijetko: Vrlo rijetko: Nepoznato:

mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba

mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka

Često

 blage do umjereno jake glavobolje

 nepravilan rad srca zbog dodatnih otkucaja  tahikardija

 srčane aritmije

 nizak krvni tlak (hipotenzija)

Manje često

- smanjenje broja trombocita u krvi* - smanjene razine kalija

- drhtavica

- ventrikularna fibrilacija

- jaka bol u prsima, često sa stezanjem i kratkim dahom (angina pektoris) - promjene u testovima funkcije jetre

*Čini se da u dojenčadi i djece češće dolazi do smanjenja broja trombocita u usporedbi s odraslima. Rizik se povećava s trajanjem liječenja lijekom Riminon.

Vrlo rijetko

 alergijski (anafilaktički) šok

 posebno opasan oblik tahikardije (Torsade de Pointes)  grčevito suženje bronha (bronhospazam)

 kožne reakcije kao npr. osip

Nepoznato

 smanjenje broja eritrocita (crvenih krvnih stanica) i/ili koncentracije krvnog pigmenta hemoglobina

 edem (zadržavanje vode u tkivima)

 zatajenje bubrega zbog niskog krvnog tlaka (hipotenzije) koji se javlja u isto vrijeme  reakcije na mjestu ubrizgavanja.

Srčane bolesti

Do srčanih aritmija opasnih po život dolazi osobito nakon što su se već pojavili nepravilni otkucaji srca i/ili metaboličke poteškoće (npr. smanjene razine kalija) i/ili povećane razine digitalisa.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Ako se lijek slučajno ubrizga mimo vene, valja očekivati reakciju na mjestu uboda.

Dodatne nuspojave u djece i adolescenata

Bolesti živčanog sustava

Nepoznato: spontano krvarenje u moždane ventrikule (prostori u mozgu ispunjeni tekućinom).

PriroĎeni, obiteljski i genetski poremećaji

Nepoznato: vrsta srčane mane uslijed koje ne dolazi do zatvaranja veze izmeĎu dvije velike krvne žile (aorte i plućne arterije) (otvoreni arterijski duktus). Može uzrokovati prekomjerno opterećenje tekućinom u plućima i krvarenje, ili može doći do oštećenja crijeva ili dijelova crijeva, a može biti i smrtonosna.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece. Lijek čuvajte u originalnom pakiranju.

Lijek ne zahtijeva posebne temperaturne uvjete čuvanja. Ne odlagati u hladnjak ili zamrzavati.

Ovaj se lijek ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji iza oznake EXP. Rok valjanost odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti ako primijetite oštećenja na lijeku ili pakiranju.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Riminon sadrži

Djelatna tvar je milrinon. Svaka ampula s 10 ml otopine sadrži 10 mg milrinona.

Drugi sastojci su mliječna kiselina (za prilagodbu pH); glukoza, bezvodna; natrijev hidroksid (za prilagodbu pH) i voda za injekcije.

Kako Riminon izgleda i sadržaj pakiranja

Riminon je bistra, bezbojna, blijedožuta sterilna otopina bez čestica koja se nalazi u bezbojnoj staklenoj ampuli.

Pakiranje sadrži 1 staklenu ampulu s 10 ml otopine, u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

Makpharm d.o.o. Trnjanska cesta 37/1 Zagreb, Hrvatska

ProizvoĎač Medika d.d. Capraška 1 Zagreb, Hrvatska

Makpharm d.o.o.

Ulica Petra Hektorovića 2 10 000 Zagreb, Hrvatska

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u studenom 2024.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Posebne mjere opreza za primjenu lijeka

Furosemid ili bumetanid ne smiju se primjenjivati u intravenskim linijama koje sadrže Riminon jer se javljaju precipitati. Natrijev bikarbonat se ne smije koristiti za razrjeĎivanje pri intravenskoj infuziji. Ostali lijekovi se ne smiju miješati s lijekom Riminon. Riminon se smije miješati samo s 0,45%-tnom ili 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida ili 5%-tnom otopinom glukoze.

Priprema otopine za injekciju i infuziju

Riminon će Vam dati liječnik ili medicinska sestra, stoga što ga treba dati kao injekciju ili infuziju. Preporuča se primjena svježe pripremljenih otopina.

Kemijska i fizikalna stabilnost razrijeĎenih otopina dokazana je u trajanju od 24 sata pri 25°C.

S mikrobiološkog stajališta lijek treba upotrijebiti odmah, osim ako metoda razrjeĎivanja isključuje rizik od mikrobiološke kontaminacije. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije upotrebe odgovornost su korisnika.

.

Upute za rukovanje lijekom

Za intravensku primjenu kao injekcija ili infuzija.

Riminon se smije miješati samo s 0,45%-tnom ili 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida ili 5%-tnom otopinom glukoze. Ovisno o potrebama bolesnika za tekućinom, mogu se koristiti otopine različitih koncentracija. Kemijska i fizikalna stabilnost razrijeĎenih otopina dokazana je u trajanju od 24 sata pri 25°C. S mikrobiološkog stajališta lijek treba upotrijebiti odmah, osim ako metoda razrjeĎivanja isključuje rizik od mikrobiološke kontaminacije. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja prije upotrebe odgovornost su korisnika.

Ako doĎe do promjene boje, flokulacije ili stvaranja čestica, ampulu treba baciti.

Kako bi se izbjegla lokalna iritacija na mjestu uboda, injekcija se ubrizgava u što veću venu. Mora se izbjegavati ekstravaskularna injekcija (injekcija izvan vene).

Trajanje liječenja ovisi o tome kako bolesnik reagira na terapiju. Trajanje liječenja ne smije biti dulje od 48 sati.

Zbrinjavanje

Riminon je namijenjen samo za jednokratnu uporabu. Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.