Pioglitazon Pliva 15 mg tablete

Pioglitazon je indiciran kao druga ili treća linija liječenja dijabetes melitusa tip 2 na sljedeći način:

kao monoterapija

- u odraslih bolesnika (osobito bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom) u kojih se kontrola ne postiže dijetom i tjelovježbom i u kojih metformin nije prikladan zbog kontraindikacija ili netolerancije.

kao dvojna peroralna terapija u kombinaciji s

- metforminom, u odraslih bolesnika (osobito bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom) s nedostatnom kontrolom glikemije usprkos monoterapiji metforminom u najvećoj podnošljivoj dozi.

- sulfonilurejom, samo u odraslih bolesnika s netolerancijom metformina ili u onih u kojih je metformin kontraindiciran, te onih koji usprkos monoterapiji sulfonilurejom u najvećoj podnošljivoj dozi nisu postigli zadovoljavajuću kontrolu glikemije.

kao trojna peroralna terapija u kombinaciji s

- metforminom i sulfonilurejom u odraslih bolesnika (osobito onih s prekomjernom tjelesnom težinom) s nedostatnom kontrolom glikemije usprkos dvojnoj peroralnoj terapiji.

108 - 02 - 2024

- pioglitazon je također indiciran u kombinaciji s inzulinom u odraslih bolesnika s dijabetes melitusom tip 2 i nedostatnom kontrolom glikemije pomoću inzulina u kojih je metformin neprikladan zbog kontraindikacija ili netolerancije (vidjeti dio 4.4.).

Bolesnicima treba napraviti pretrage 3 do 6 mjeseci nakon početka liječenja pioglitazonom kako bi se procijenilo imaju li primjereni odgovor na liječenje (npr. smanjenje HbA1c). U bolesnika u kojih ne nastupi primjereni odgovor, primjena pioglitazona se mora prekinuti. S obzirom na moguće rizike produljene terapije, liječnici koji propisuju lijek trebaju i dalje rutinski procjenjivati nastavak i korist liječenja pioglitazonom (vidjeti dio 4.4.).

Doziranje

Liječenje pioglitazonim može započeti s 15 mg ili 30 mg jedanput na dan. Doza se može postupno povećati do najviše 45 mg jedanput na dan.

U kombinaciji s inzulinom, može se nastaviti s postojećom dozom inzulina nakon uvođenja pioglitazona u terapiju. Ako bolesnici prijave hipoglikemiju, doza inzulina mora se sniziti.

Starije osobe

Nije potrebna prilagodba doze u starijih bolesnika (vidjeti dio 5.2.). Liječnici trebaju započeti liječenje najnižom dostupnom dozom i postupno je povećavati, osobito kad se pioglitazon primjenjuje u kombinaciji s inzulinom (vidjeti dio 4.4.).

Oštećenje funkcije bubrega

Nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina >4 ml/min) (vidjeti dio 5.2.). Nema dostupnih informacija o bolesnicima na dijalizi pa se pioglitazon ne smije primjenjivati u tih bolesnika.

Oštećenje funkcije jetre

Pioglitazon se ne smije primjenjivati u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost pioglitazona u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nije ustanovljena, te se njegova primjena u ovoj dobnoj skupini ne preporučuje.

Način primjene

Pioglitazon tablete se uzimaju jedanput na dan s hranom ili bez nje. Tablete treba progutati uz čašu vode.

Pioglitazon je kontraindiciran u bolesnika s:

- preosjetljivošću na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1., - zatajenjem srca ili anamnezom zatajenja srca (NYHA stadiji I do IV),

- oštećenjem funkcije jetre,

- dijabetičkom ketoacidozom,

- postojećim ili preboljenim karcinomom mokraćnog mjehura, - neispitanom makroskopskom hematurijom.

208 - 02 - 2024

Zadržavanje tekućine i zatajenje srca

Pioglitazon može prouzročiti zadržavanje tekućine što može pogoršati ili uzrokovati zatajenje srca. Kod liječenja bolesnika s najmanje jednim čimbenikom rizika od razvoja kongestivnog zatajenja srca (npr. prethodni infarkt miokarda, simptomatska arterijska koronarna bolest ili starija dob), liječnici trebaju započeti s najnižom dostupnom dozom, te je postupno povećavati. Bolesnici trebaju biti pod nadzorom zbog znakova i simptoma zatajenja srca, povećanja tjelesne težine i pojave edema, osobito oni sa smanjenom srčanom rezervom.

Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su slučajevi zatajenja srca kad se pioglitazon primjenjivao u kombinaciji s inzulinom i u bolesnika sa zatajenjem srca u anamnezi. Kad se pioglitazon primjenjuje u kombinaciji s inzulinom, bolesnike treba nadzirati zbog znakova i simptoma zatajenja srca, povećanja tjelesne težine i pojave edema. S obzirom da su inzulin i pioglitazon povezani s retencijom tekućine, njihova istodobna primjena može povećati rizik od edema. Nakon stavljanja lijeka u promet, prijavljeni su slučajevi perifernog edema i zatajenja srca kod bolesnika koji su istodobno uzimali pioglitazon i nesteroidne protuupalne lijekove uključujući selektivne COX-2 inhibitore. Liječenje pioglitazonom treba prekinuti ako nastupi pogoršanje kardiološkog statusa.

Ispitivanje kardiovaskularnog ishoda kod primjene pioglitazona provedeno je u bolesnika mlađih od 75 godina s dijabetes melitusom tip 2 i s prije-postojećom makrovaskularnom bolešću. Pioglitazon ili placebo su pridodani već postojećoj anitidijabetičkoj i kardiovaskularnoj terapiji u trajanju od 3,5 godine. Ovo ispitivanje je pokazalo povećani broj prijava zatajenja srca, međutim to nije dovelo do povećanja mortaliteta u studiji.

Starije osobe

Kombiniranu primjenu pioglitazona s inzulinom u starijih bolesnika treba razmotriti s oprezom zbog povećanog rizika od ozbiljnog zatajenja srca.

U svjetlu rizika povezanih sa životnom dobi (osobito karcinom mokraćnog mjehura, frakture i zatajenje srca), potrebno je pažljivo razmotriti ravnotežu između koristi i rizika prije i tijekom liječenja starijih bolesnika.

Karcinom mokraćnog mjehura

U meta analizi kontroliranih kliničkih ispitivanja, karcinomi mokraćnog mjehura su opisani češće u skupinama koje su primale pioglitazon (19 slučajeva od 12 506 bolesnika, 0,15%) nego u kontrolnim skupinama (7 slučajeva od 10 212 bolesnika, 0,07%) HR-2,64 (95% CI 1, 11-6,31, P=0,029). Nakon isključenja bolesnika koji su u vrijeme dijagnoze karcinoma mokraćnog mjehura bili izloženi ispitivanom lijeku manje od godinu dana, broj oboljelih od karcinoma mokraćnog mjehura u skupini liječenoj pioglitazonom iznosio je 7 (0,06%), a u kontrolnoj skupini 2 slučaja (0,02%). Dostupni epidemiološki podaci također ukazuju malo povećanje rizika od karcinoma mokraćnog mjehura kod bolesnika s dijabetesom liječenih pioglitazonom, osobito u najdulje liječenih bolesnika u kojih su kumulativne doze bile najviše. Ne može se isključiti mogući rizik ni nakon kratkotrajnog liječenja.

Prije početka liječenja pioglitazonom potrebno je procijeniti čimbenike rizika za karcinom mokraćnog mjehura (rizici uključuju dob, pušenje u anamnezi, izloženost nekim tvarima ili kemoterapeuticima npr. ciklofosfamidu ili prethodnom radijacijskom liječenju u predjelu zdjelice). Prije početka liječenja pioglitazonom, potrebno je provjeriti svaku makroskopsku hematuriju.

Bolesnicima treba savjetovati da odmah potraže liječničku pomoć ako tijekom liječenja razviju makroskopsku hematuriju ili druge simptome poput dizurije ili neodgodive potrebe za mokrenjem.

308 - 02 - 2024

Praćenje jetrene funkcije

Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su rijetki slučajevi hepatocelularne disfunkcije (vidjeti dio 4.8.). Stoga se u bolesnika liječenih pioglitazonom preporučuje redovito praćenje jetrenih enzima. Jetrene enzime treba provjeriti u svih bolesnika prije početka liječenja pioglitazonom. Liječenje pioglitazonom ne smije započeti u bolesnika s povišenim početnim vrijednostima jetrenih enzima (ALT >2.5 puta iznad gornje granice normale) ili nekim drugim dokazom bolesti jetre.

Nakon početka liječenja pioglitazonom, preporučuje se periodički nadzirati jetrene enzime na temelju kliničke procjene. Ako se vrijednosti ALT tijekom liječenja pioglitazonom povise na vrijednosti koje su 3 puta iznad gornje granice normale, razinu jetrenih enzima treba što prije ponovo odrediti. Ako ALT vrijednosti ostanu povišene više od 3 puta iznad gornje granice normale, liječenje pioglitazonom treba prekinuti. Ako neki bolesnik razvije simptome koji ukazuju na disfunkciju jetre, uključujući neobjašnjenu mučninu, povraćanje, bol u abdomenu, umor, anoreksiju i/ili tamnu boju mokraće, potrebno je provjeriti jetrene enzime. Odluku o nastavku liječenja pioglitazonom potrebno je donijeti na temelju kliničke procjene ovisno o laboratorijskim nalazima. Ako se primijeti žutica, primjenu lijeka treba prekinuti.

Povećanje tjelesne težine

U kliničkim je ispitivanjima s pioglitazonom primijećeno povećanje tjelesne težine povezano s dozom, što može biti posljedica nakupljanja masnoća, a u nekim je slučajevima povezano s retencijom tekućine. U nekim slučajevima povećanje težine može biti simptom zatajenja srca, stoga se tjelesna težina mora pažljivo pratiti. Kontrola prehrane (dijeta) je dio liječenja dijabetes melitusa. Bolesnicima treba savjetovati da se strogo pridržavaju dijete s ograničenim unosom kalorija.

Hematologija

Tijekom liječenja pioglitazonom došlo je do malog smanjenja prosječne vrijednosti hemoglobina (relativno smanjenje za 4 %) i hematokrita (relativno smanjenje za 4,1 %), u skladu s hemodilucijom. Slične su promjene uočene u usporednim kontroliranim ispitivanjima pioglitazona, u bolesnika liječenih metforminom (relativno smanjenje hemoglobina za 3-4 % i hematokrita za 3,6-4,1 %) i u manjem opsegu u bolesnika liječenih sulfonilurejom i inzulinom (relativno smanjenje hemoglobina od 1-2 % i hematokrita od 1-3,2 %).

Hipoglikemija

Kao posljedica povećane inzulinske osjetljivosti, bolesnici koji uzimaju pioglitazon u sklopu dvojne ili trojne peroralne terapije sa sulfonilurejom ili u sklopu dvojne terapije s inzulinom mogu biti pod rizikom od hipoglikemije povezane s dozom, može biti potrebno smanjenje doze sulfonilureje ili inzulina.

Poremećaji oka

U razdoblju nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su slučajevi novonastalog ili pogoršanja postojećeg dijabetičkog makularnog edema sa smanjenjem oštrine vida uz tiazolidinedione, uključujući pioglitazon. Mnogi od tih bolesnika su istodobno prijavili periferne edeme. Nije jasno postoji li izravna povezanost između pioglitazona i makularnog edema, ali liječnici moraju obratiti pažnju na mogućnost pojave makularnog edema ako bolesnici prijave pogoršanje oštrine vida, potrebno je razmotriti upućivanje bolesnika na odgovarajući oftalmološki pregled.

Ostalo

Povećana incidencija prijeloma kostiju u žena opažena je u analizi objedinjenih podataka o nuspojavama prijeloma kostiju dobivenih iz randomiziranih, kontroliranih, dvostruko slijepih kliničkih ispitivanja provedenih na preko 8100 bolesnika liječenih pioglitazonom i 7400 bolesnika liječenih usporednim lijekom u trajanju do najviše 3,5 godine.

408 - 02 - 2024

Prijelomi su opaženi u 2,6% žena koje su uzimale pioglitazon u odnosu na 1,7% žena koje su uzimale usporedni lijek. Nije opaženo povećanje stope prijeloma u muškaraca liječenih pioglitazonom (1,3%) u odnosu na usporedni lijek (1,5%).

Izračunata incidencija prijeloma iznosila je 1,9 fraktura na 100 bolesnik-godina u žena liječenih pioglitazonom i 1,1 prijelom na 100 bolesnik-godina u žena liječenih usporednim lijekom. Opaženo povećanje rizika od prijeloma u žena u ovom setu podataka iznosi 0,8 prijeloma na 100 bolesnik-godina.

U PROactive ispitivanju kardiovaskularnog rizika ("PROactive study") u trajanju od 3,5 godine, 44/870 (5,1%; 1,0 prijelom na 100 bolesnik-godina) bolesnica liječenih pioglitazonom doživjelo je prijelom u usporedbi s 23/905 (2,5%; 0,5 prijeloma na 100 bolesnika-godina) bolesnica liječenih usporednim lijekom. Nije bilo primijećeno povećanje stopa prijeloma u muškaraca liječenih pioglitazonom (1,7%) u odnosu na one liječene usporednim lijekom (2,1%).

Neka epidemiološka ispitivanja ukazuju na jednako povećani rizik od lomova i kod muškaraca i kod žena.

Rizik od prijeloma treba uzeti u obzir kod dugotrajnog liječenja bolesnika pioglitazonom (vidjeti dio 4.8).

Kao posljedica pojačane aktivnosti inzulina, liječenje pioglitazonom u bolesnica sa sindromom policističnih jajnika može rezultirati povratom ovulacije. Ove bolesnice mogu imati rizik od trudnoće. Bolesnice trebaju biti svjesne rizika od trudnoće, a ako žele zatrudnjeti ili ako nastupi trudnoća, liječenje treba prekinuti (vidjeti dio 4.6.).

Pioglitazon treba primjenjivati s oprezom tijekom istodobne primjene citokrom P450 2C8 inhibitora (npr. gemfibrozil) ili induktora (npr. rifempicin). Kontrola glikemije treba pažljivo pratiti. Potrebno je razmotriti prilagodbu doze pioglitazona unutar preporučenog doziranja ili promjene u liječenju dijabetesa (vidjeti dio 4.5).

Ispitivanja interakcija su pokazala da pioglitazon nema značajnog učinka niti na farmakokinetiku, niti na farmakodinamiku digoksina, varfarina, fenprokumona i metformina. Istodobna primjena pioglitazona sa sulfonilurejama čini se da ne utječe na farmakokinetiku sulfonilureje. Ispitivanja u ljudi sugeriraju da nema indukcije glavnih inducibilnih citokroma P450, 1A, 2C8/9 i 3A4. In vitro ispitivanja nisu pokazala inhibiciju niti jednog podtipa citokroma P450. Ne očekuju se interakcije s tvarima koje se metaboliziraju ovim enzimima, npr. oralnim kontraceptivima, ciklosporinom, blokatorima kalcijevih kanala i inhibitorima HMGCoA reduktaze.

Zabilježeno je da istodobna primjena pioglitazona s gemfibrozilom (inhibitor citokroma P450 2C8) rezultira trostrukim povećanjem AUC-a pioglitazona. Budući da postoji mogućnost povećanja nuspojava povezanih s dozom, može biti potrebno sniziti dozu pioglitazona kod istodobne primjene gemfibrozila. Preporučuje se pozorno praćenje kontrole glikemije (vidjeti dio 4.4.). Zabilježeno je da istodobna primjena pioglitazona s rifampicinom (induktor citokrom P450 2C8) rezultira smanjenjem AUC-a pioglitazona za 54 %. Dozu pioglitazona možda će trebati povisiti kada se istodobno primjenjuje rifampicin. Preporučuje se pozorno praćenje kontrole glikemije (vidjeti dio 4.4.).

508 - 02 - 2024

Trudnoća

Nema odgovarajućih podataka u ljudi da bi se utvrdila sigurnost pioglitazona tijekom trudnoće. Ograničenje fetalnog rasta bilo je očigledno u ispitivanjima pioglitazona na životinjama. Ovo se pripisalo djelovanju pioglitazona na smanjenje hiperinzulinemije u majke i povećanje inzulinske rezistencije koja se pojavljuje tijekom trudnoće smanjujući pritom raspoloživost metaboličkih supstrata za fetalni rast. Važnost ovog mehanizma u ljudi je nejasna, pa se pioglitazon ne bi smio primjenjivati u trudnoći.

Dojenje

Pokazalo se da je pioglitazon prisutan u mlijeku štakorica tijekom laktacije. Nije poznato izlučuje li se pioglitazon u mlijeko žena dojilja. Stoga se pioglitazon ne smije primjenjivati u dojilja.

Plodnost

U ispitivanjima utjecaja na plodnost u životinja nije bilo učinka na kopulaciju, oplođivanje ili indeks fertiliteta.

Pioglitazon ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima. Međutim, bolesnici koji osjete smetnje vida moraju biti oprezni tijekom upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Nuspojave zabilježene češće (> 0,5 %) nego uz placebo ili kao izolirani slučajevi u bolesnika koji su primali pioglitazon u dvostruko slijepim ispitivanjima navedene su niže prema MedDRA pojmovima, klasifikaciji organskih sustava i apsolutnoj učestalosti.

Učestalost je definirana na sljedeći način: vrlo često (≥1/10); često( ≥ 1/100 i < 1/10); manje često (≥ 1/1000 i < 1/100); rijetko (≥ 1/10000 i < 1/1000); vrlo rijetko (< 1/10000); nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

608 - 02 - 2024

708 - 02 - 2024

Opis odabranih nuspojava

1Nakon stavljanja lijeka na tržište, kod bolesnika koji su liječeni pioglitazonom prijavljeni su slučajevi reakcija preosjetljivosti. Ove reakcije uključuju anafilaksiju, angioedem i urtikariju.

2 Poremećaj vida zabilježen je uglavnom rano tijekom liječenja i povezan je s promjenama glukoze u krvi zbog privremene promjene u turgoru i indeksu loma leće kakav se vidi i kod druge hipoglikemijske terapije.

3 Edem je zabilježen u 6-9 % bolesnika liječenih pioglitazonom tijekom jedne godine u kontroliranim kliničkim ispitivanjima. Stope edema u skupinama koje su primale usporedni lijek (sulfonilureju, metformin) iznosila je 2-5 %. Zabilježeni slučajevi edema bili su općenito blagi do umjereni i obično nisu zahtijevali prekid liječenja.

4 U kontroliranim kliničkim ispitivanjima, učestalost prijavljenih zatajenja srca uz liječenje pioglitazonom bila je ista kao i u skupinama koje su primale placebo, metformin i sulfonilureju, ali je bila povišena kada se pioglitazon primjenjivao u kombiniranoj terapiji s inzulinom. U ispitivanjima u bolesnika s postojećom teškom makrovaskularnom bolešću, incidencija ozbiljnog srčanog zatajenja bila je 1,6 % viša uz pioglitazon u odnosu na placebo, kada je dodan već postojećoj terapiji inzulinom. Međutim, to nije dovelo do povećane smrtnosti u navedenom ispitivanju. U istom ispitivanju u bolesnika koji su primali pioglitazon i inzulin, opažen je veći postotak bolesnika sa zatajenjem srca u bolesnika starijih od 65 godina u odnosu na one mlađe od 65 godina (9,7% u odnosu na 4,0%). U bolesnika na inzulinu bez pioglitazona, incidencija srčanog zatajenja je bila 8,2% kod bolesnika starijih od 65 godina u odnosu na 4,0 % u bolesnika mlađih od 65 godina. Zatajenje srca uz primjenu pioglitazona opisano je nakon stavljanja lijeka u promet i opisano je češće kod se pioglitazon primjenjivao u kombinaciji s inzulinom ili u bolesnika sa zatajenjem srca u anamnezi.

5 Provedena je analiza objedinjenih podataka o nuspojavama prijeloma kostiju iz randomiziranih, usporednim lijekom kontroliranim, dvostruko slijepim kliničkim ispitivanjima u više od 8100 bolesnika u skupinama liječenim pioglitazonom i 7400 bolesnika u skupinama liječenim usporednim lijekom u trajanju do 3,5 godine. Viša stopa prijeloma bila je primijećena u žena koje su uzimale pioglitazon (2,6%) nego usporedni lijek (1,7%). Nije bilo primijećeno povećanje stopa prijeloma u muškaraca liječenih pioglitazonom (1,3%) u odnosu na usporedni lijek (1,5%).

U PROactive ispitivanju ("PROactive study") u trajanju od 3,5 godine, 44/870 (5,1%) bolesnica liječenih pioglitazonom doživjelo je prijelom u usporedbi s 23/905 (2,5%) bolesnica liječenih usporednim lijekom. Nije bilo primijećeno povećanje stopa prijeloma u muškaraca liječenih pioglitazonom (1,7%) u odnosu na usporedni lijek (2,1%). Nakon stavljanja lijeka u promet, prijavljeni su prijelomi kostiju i kod muških i kod ženskih bolesnika (vidjeti dio 4.4).

6 U ispitivanjima kontroliranima aktivnim usporednim lijekom, prosječno povećanje tjelesne težine tijekom monoterapije pioglitazonom iznosilo je 2-3 kg tijekom jedne godine. To je slično onom opaženom u kontrolnoj skupini koja je primala sulfonilureju kao aktivni usporedni lijek. Dodavanje pioglitazona metforminu u kombiniranim ispitivanjima rezultiralo je prosječnim povećanjem tjelesne težine tijekom jedne godine za 1,5 kg, a dodavanje pioglitazona i sulfonilureji za 2,8 kg. U skupinama koje su primale usporedni lijek, dodavanje sulfonilureje metforminu rezultiralo je prosječnim povećanjem tjelesne težine za 1,3 kg, a dodavanje metformina sulfonilureji prosječno smanjenje tjelesne težine za 1 kg.

7 U kliničkim ispitivanjima s pioglitazonom učestalost povišenja ALT-a više od tri puta iznad gornje granice normale bila je jednaka placebu, ali manja od one uočene u skupinama koje su kao usporedni lijek primale metformin ili sulfonilureju. Prosječne vrijednosti jetrenih enzima smanjivale su se s liječenjem pioglitazonom. Nakon stavljanja lijeka u promet primijećeni su rijetki slučajevi povišenja

808 - 02 - 2024

jetrenih enzima i hepatocelularne disfunkcije. Premda su u vrlo rijetkim slučajevima prijavljeni smrtni ishodi, uzročna povezanost s pioglitazonom nije ustanovljena.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

6112510332907900988497499Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u

U kliničkim su ispitivanjima bolesnici uzimali pioglitazon u dozama koje su bile više od najviše preporučene doze od 45 mg na dan. Najviša zabilježena doza od 120 mg na dan tijekom 4 dana, a potom od 180 mg na dan tijekom 7 dana nije bila povezana ni s bilo kakvim simptomom.

Hipoglikemija može nastati u kombinaciji sa sulfonilurejom ili inzulinom. U slučaju predoziranja potrebno je poduzeti simptomatske i opće suportivne mjere.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje šećerne bolesti (antidijabetici); Lijekovi za snižavanje glukoze u krvi (isključujući inzuline osi), ATK oznaka: A10BG03.

Učinci pioglitazona mogu biti posredovani smanjenjem inzulinske rezistencije. Pioglitazon, vjerojatno, djeluje putem aktivacije specifičnih receptora u jezgri (peroksisomskim proliferatorom aktivirani receptor gama, PPAR–γ) čime uzrokuje povećanje osjetljivosti jetre, masnog tkiva i skeletnih mišića na inzulin u životinja. Pokazalo se da liječenje pioglitazonom smanjuje otpuštanje glukoze iz jetre i povećava raspoloživost glukoze na periferiji u slučaju inzulinske rezistencije.

U bolesnika s dijabetes melitusom tipa 2 poboljšava se kontrola glikemije natašte i nakon obroka. Poboljšana kontrola glikemije povezana je sa smanjenjem koncentracije inzulina u plazmi natašte i nakon obroka. Kliničko ispitivanje pioglitazona u usporedbi s monoterapijom gliklazidom produljeno je na dvije godine, kako bi se procijenilo vrijeme do prestanka odgovora na terapiju. (definirano kao nastanak HbA1c ≥8.0 % nakon prvih šest mjeseci terapije). Kaplan-Meierova analiza je pokazala da je vrijeme do prestanka odgovora na terapiju u bolesnika liječenih gliklazidom kraće nego kod liječenja pioglitazonom. Nakon dvije godine, kontrola glikemije (definirana kao: HbA 1c < 8.0 %) bila je održavana u 69 % bolesnika liječenih pioglitazonom, u usporedbi s 50 % bolesnika koji su uzimali gliklazid. U dvogodišnjem ispitivanju kombinirane terapije, u kojemu se uspoređivao pioglitazon s gliklazidom kada se dodao metformin, kontrola glikemije mjerena kao prosječna promjena u odnosu na početnu vrijednost HbA1c, bila je slična u obje terapijske skupine nakon jedne godine. Stopa pogoršanja HbA1c tijekom druge godine bila je manja uz pioglitazon nego uz gliklazid.

U placebo kontroliranom ispitivanju, bolesnici s neadekvatnom kontrolom glikemije usprkos tromjesečnom razdoblju optimizacije inzulina randomizacijom su raspodijeljeni u skupine liječene pioglitazonom ili placebom, tijekom 12 mjeseci. Bolesnici koji su primali pioglitazon imali su prosječno smanjenje HbA 1c od 0.45 % u usporedbi s onima koji su nastavili primati samo inzulin, a u skupini koja je liječena pioglitazonom smanjenja je doze inzulina.

908 - 02 - 2024

Analiza HOMA pokazuje da pioglitazon poboljšava funkciju beta stanica, te povećava osjetljivost na inzulin. Dvogodišnja klinička ispitivanja pokazala su trajnost ovog učinka.

U kliničkim ispitivanjima u trajanju od jedne godine, pioglitazon je dosljedno pokazivao značajno sniženje omjera albumin/kreatinin u usporedbi s početnim omjerom.

Učinak pioglitazona (monoterapija dozom od 45 mg naspram placebo) ispitivan je u malom 18-tjednom kliničkom ispitivanju u bolesnika s dijabetesom tipa 2. Pioglitazon je bio povezan sa značajnim povećanjem tjelesne težine. Visceralno masno tkivo bilo je značajno smanjeno, dok se masa izvanabdominalnog masnog tkiva povećala. Slične promjene u raspodjeli masnog tkiva u tijelu uz pioglitazon bile su popraćene poboljšanjem osjetljivosti na inzulin. U većini kliničkih ispitivanja uočeno je sniženje ukupnih triglicerida i slobodnih masnih kiselina u plazmi i povišenje razine HDL kolesterola u usporedbi s placebom, uz mala ali ne i klinički signifikantna povećanja razina LDL kolesterola.

U kliničkim ispitivanjima u trajanju do dvije godine, pioglitazon je snizio ukupne trigliceride i slobodne masne kiseline u plazmi, te povisio HDL kolesterol, u usporedbi s placebom, metforminom ili gliklazidom. Pioglitazon nije uzrokovao statistički značajno povišenje LDL kolesterola u usporedbi s placebom, dok su smanjenja opažena uz metformin i gliklazid. U 20-tjednom ispitivanju, osim što je smanjio trigliceride mjerene natašte, pioglitazon je smanjio postprandijalnu hipertrigliceridemiju, tako što je utjecao kako na apsorbirane trigliceride, tako i na one sintetizirane u jetri. Ti su učinci bili neovisni o učincima pioglitazona na glikemiju i statistički značajno različiti u odnosu na glibenklamid.

U PROactive ispitivanju kardiovaskularnih ishoda, 5238 bolesnika s dijabetes melitusom tip 2 i postojećom teškom makrovaskularnom bolešću bilo je randomizirano u skupinu koja je primala pioglitazon ili onu koja je primala placebo uz postojeću antidijabetičku i kardiovaskularnu terapiju, u trajanju od 3,5 godine. Prosječna dob ispitivane populacije bila je 62 godine; prosječno trajanje dijabetesa bilo je 9,5 godina. Približno jedna trećina bolesnika primala je inzulin u kombinaciji s metforminom i/ili sulfonilurejom. Da bi bili pogodni za ispitivanje, bolesnici su morali imati jedno ili više od sljedećeg: infarkt miokarda, moždani udar, perkutanu kardiološku intervenciju ili premosnicu koronarne arterije, akutni koronarni sindrom, koronarnu arterijsku bolest ili perifernu opstrukcijsku arterijsku bolest. Gotovo polovica bolesnika prethodno je imala infarkt miokarda i približno ih je 20 % imalo moždani udar. Približno je polovica ispitivane populacije zadovoljila najmanje dva kriterija uključenja u pogledu kardiovaskularne povijesti bolesti. Gotovo su svi bolesnici (95%) primali kardiovaskularne lijekove (beta blokatore, ACE inhibitore, antagoniste angiotenzina II, blokatore kalcijevih kanala, nitrate, diuretike, acetilsalicilnu kiselinu, statine, fibrate).

Iako ispitivanje nije uspjelo u pogledu kompozitnog primarnog ishoda, koji je obuhvaćao smrtnost svih uzroka, infarkt miokarda bez smrtnog ishoda, moždani udar, akutni koronarni sindrom, veću amputaciju noge, koronarnu revaskularizaciju i revaskularizaciju noge, rezultati pokazuju da primjena pioglitazona nije nosila dugoročne kardiovaskularne rizike. Međutim, incidencija edema, povećanja tjelesne težine i zatajenja srca bila je povišena. Nije primijećeno povećanje smrtnosti zbog zatajenja srca.

Pedijatrijska populacija

Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja pioglitazona u svim podskupinama pedijatrijske populacije s dijabetes melitusom tip 2 (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

Apsorpcija

Nakon peroralne primjene pioglitazon se brzo apsorbira te se vršne plazmatske koncentracije nepromijenjenog pioglitazona obično postižu 2 sata nakon primjene. Proporcionalna povišenja plazmatske koncentracije uočena su za doze od 2 mg do 60 mg. Stanje dinamičke ravnoteže postiže se

1008 - 02 - 2024

nakon 4-7 dana doziranja. Ponavljano doziranje ne uzrokuje nakupljanje lijeka ili metabolita. Na apsorpciju ne utječe uzimanje hrane. Apsolutna bioraspoloživost veća je od 80 %.

Distribucija

Procijenjeni volumen raspodjele u ljudi iznosi 0,25 l/kg.

Pioglitazon i svi njegovi aktivni metaboliti opsežno se vežu za proteine u plazmi (> 99 %).

Biotransformacija

Pioglitazon se opsežno metabolizira u jetri hidroksilacijom alifatskih metilenskih skupina. To se pretežno odvija putem citokroma P450 3A4 i 2C9, iako i druge izoforme mogu biti uključene u manjoj mjeri. Tri od šest identificiranih metabolita su aktivni (M-II, M-III i M-IV). Kada se uzmu u obzir aktivnost, koncentracije i vezanje za proteine, pioglitazon i metabolit M-III jednako doprinose djelotvornosti. Na temelju toga, doprinos M-IV djelotvornosti približno je trostruko manji od pioglitazona, dok je relativna djelotvornost M-II minimalna.

In vitro ispitivanja nisu dokazale da pioglitazon inhibira ijedan podtip citokroma P450. Nema indukcije glavnih inducibilnih P450 izoenzime 1A, 2C8/9 i 3A4 u čovjeka.

Ispitivanja interakcija pokazale su da pioglitazon nema bitan učinka na farmakokinetiku niti na farmakodinamiku digoksina, varfarina, fenprokumona i metformina. Zabilježeno je da istodobna primjena pioglitazona s gemfibrozilom (inhibitor citokroma P450 2C8) ili s rifampicinom (induktor citokroma P450 2C8) povećava, odnosno smanjuje plazmatsku koncentraciju pioglitazona (vidjeti dio 4.5.).

Eliminacija

Nakon peroralne primjene radioaktivno označenog pioglitazona u čovjeka, označeni lijek uglavnom je zapažen u stolici (55 %) i u manjoj mjeri u mokraći (45 %). U životinja se samo mala količina nepromijenjenog pioglitazona može otkriti u mokraći ili u stolici. Prosječni poluvijek eliminacije nepromijenjenog pioglitazona iz plazme u čovjeka iznosi 5 do 6 sati, a za njegove aktivnih metabolita ukupno 16 do 23 sata.

Stariji bolesnici

Farmakokinetika u stanju dinamičke ravnoteže u bolesnika dobi od 65 ili više godina slična je onoj u mlađih osoba.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega, plazmatske koncentracije pioglitazona i njegovih metabolita niže su od onih opaženih u ispitanika s normalnom funkcijom bubrega, ali je oralni klirens samog pioglitazona sličan. Stoga je koncentracija slobodnog (nevezanog) pioglitazona nepromijenjena.

Oštećenje funkcije jetre

Ukupna plazmatska koncentracija pioglitazona je nepromijenjena, ali je volumen raspodjele povećan. Intrinzički klirens je stoga smanjen, što je povezano s većim udjelom nevezanog pioglitazona.

U toksikološkim ispitivanjima nakon ponavljanog doziranja u miševa, štakora, pasa i majmuna konstantno su bili prisutni povećanje volumena plazme s hemodilucijom, anemija i reverzibilna ekscentrična srčana hipertrofija. Osim toga, primijećeno je povećano odlaganje i infiltracija masti. Ovi su nalazi uočeni u svih vrsta pri plazmatskim koncentracijama ≤ 4 puta većim od kliničke izloženosti. U ispitivanjima pioglitazona na životinjama opaženo je ograničenje fetalnog rasta. To je pripisano učinku

1108 - 02 - 2024

pioglitazona na smanjenje hiperinzulinemije u majke i povećanje inzulinske rezistencije koja se javlja tijekom trudnoće, čime se smanjuje raspoloživost metaboličkih supstrata za fetalni rast.

Pioglitazon nije pokazao genotoksični potencijal u sveobuhvatnom nizu in vivo i in vitro testova genotoksičnosti. Povećana incidencija hiperplazije (mužjaci i ženke) i tumora (mužjaci) epitela mokraćnog mjehura primijećena je u štakora liječenih pioglitazonom tijekom 2 godine.

Stvaranje i prisutnost mokraćnih kamenaca s naknadnom iritacijom i hiperplazijom predstavlja temeljni mehanizam opaženog tumorogenog odgovora u mužjaka štakora. Ispitivanjem u trajanju od 24 mjeseca u mužjaka štakora pokazalo se da primjena pioglitazona rezultira povećanom incidencijom hiperplastičkih promjena u mokraćnom mjehuru. Zakiseljavanje prehranom značajno je smanjilo incidenciju, ali nije spriječilo nastanak tumora. Prisutnost mikrokristala pogoršava hiperplastički odgovor, ali se ne smatra primarnim uzrokom hiperplastičkih promjena. Važnost tumorogenih nalaza u mužjaka štakora za ljude ne može se isključiti.

U miševa oba spola nije bilo tumorogenog odgovora. Hiperplazija mokraćnog mjehura nije opažena u pasa ili majmuna liječenih pioglitazonom u trajanju do 12 mjeseci.

U životinjskom modelu obiteljske adenomatozne polipoze (FAP, od engl. familial adenomatous polyposis), liječenje s druga dva tiazolidindiona povećalo je brojnost tumora u kolonu. Važnost ovog nalaza nije poznat.

Procjena rizika za okoliš

Ne očekuje se da klinička primjena pioglitazona ima ikakva utjecaja na okoliš.

celuloza, mikrokristalična krospovidon

polisorbat 80

silicijev dioksid, koloidni, bezvodni magnezijev stearat hidroksipropilceluloza

željezov oksid, crveni (E172)

Nije primjenjivo.

3 godine

Nema posebnih uvjeta čuvanja.

30 (3x10) tableta u OPA / Al / PVC // Al blisteru.

1208 - 02 - 2024

Nema posebnih zahtjeva.

Pioglitazon Pliva sadrži djelatnu tvar pioglitazon. To je antidijabetički lijek koji se primjenjuje u liječenju šećerne bolesti (dijabetes melitusa tip 2, odnosno tip dijabetesa neovisnog o inzulinu), kod odraslih kad metformin nije pogodan ili nije imao odgovarajuće djelovanje. Ovaj tip šećerne bolest obično se razvija u odrasloj dobi.

Ovaj lijek pridonosi kontroli razine šećera u krvi u bolesnika sa šećernom bolešću, tako što pomaže tijelu da bolje iskoristi inzulin koji proizvodi. Vaš liječnik će provjeriti djeluju li ovaj lijek unutar 3 do 6 mjeseci od početka njegove primjene.

Ovaj lijek može se primjenjivati sam u bolesnika koji ne mogu uzimati metformin, a kod kojih se liječenjem dijetom i tjelovježbom nije uspjela postići kontrola razine šećera u krvi. Može se dodati inzulinu ili drugim antidijabetičkim lijekovima koji se uzimaju kroz usta, kao što su metformin i sulfonilureja ukoliko njima nije postignuta zadovoljavajuća kontrolu šećera u krvi .

Nemojte uzimati Pioglitazon Pliva:

- ako ste alergični na pioglitazon ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.); - ako imate ili ste imali zatajenje srca.

- ako imate bolest jetre.

- ako ste imali dijabetičku ketoacidozu (komplikacija šećerne bolesti koja uzrokuje nagli gubitak tjelesne težine, mučninu ili povraćanje);

- ako imate ili ste imali rak mokraćnog mjehura;

- ako imate krv u mokraći, a niste proveli odgovarajuće pretrage.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se Vašem liječniku prije nego uzmete Pioglitazon Pliva:

- ako Vam se zadržava tekućina u tijelu (nakupljanje tekućine) ili imate tegobe sa zatajivanjem srca, posebno ako ste stariji od 75 godina. Također, morate reći liječniku ukoliko uzimate protuupalne lijekove jer oni također mogu uzrokovati zadržavanje tekućine i oticanje.

- ako imate posebnu vrstu bolesti oka uzrokovanu šećernom bolešću, koja se zove makularni edem (naticanje očne pozadine);

- ako imate ciste na jajnicima (sindrom policističnih jajnika). Postoji povećana mogućnost začeća, budući da možete ponovno imati ovulaciju tijekom primjene ovog lijeka. Ako se ovo odnosi na Vas, koristite odgovarajuću kontracepciju kako biste izbjegli mogućnost neplanirane trudnoće;

- ako imate tegobe s jetrom ili srcem. Prije nego što počnete uzimati ovaj lijek uzet će Vam uzorak krvi da bi se provjerilo kako radi Vaša jetra. Ova pretraga može se ponavljati u određenim vremenskim razmacima. U nekih koji su dugo imali šećernu bolest tipa 2 i srčanu bolest ili su preboljeli moždani udar, a liječili su se ovim lijekom i inzulinom, došlo je do zatajenja srca. Obavijestite Vašeg liječnika čim je prije moguće ako razvijete simptome zatajenja srca poput neuobičajenog nedostatka zraka, brzog povećanja tjelesne težine ili pojave lokalizirane otekline (edema).

Ako ovaj lijek uzimate s drugim lijekovima za šećernu bolest, veća je vjerojatnost da Vam se razina šećera u krvi snizi ispod normalne razine (hipoglikemija).

Može Vam se pogoršati krvna slika (anemija, odnosno smanjenje broja crvenih krvnih stanica).

Prijelomi kostiju

Veći broj prijeloma kostiju zabilježen je u bolesnika, naročito u žena koje uzimaju pioglitazon. Liječnik koji Vas liječi zbog šećerne bolesti to će uzeti u obzir.

Djeca i adolescenti

Ne preporučuje se primjena u djece i adolescenata mlađih od 18 godina.

Drugi lijekovi i Pioglitazon Pliva

Obavijestite Vašeg liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Za vrijeme liječenja ovim lijekom obično možete nastaviti uzimati druge lijekove. Međutim, određeni lijekovi, mogu utjecati na količinu šećera u Vašoj krvi:

- gemfibrozil (primjenjuje se za snižavanje kolesterola)

- rifampicin (primjenjuje se za liječenje tuberkuloze i drugih infekcija)

Obavijestite Vašeg liječnika ili ljekarnika ako uzimate neki od tih lijekova. Provjerit će Vam razinu šećera u krvi, te će Vam liječnik nakon toga možda promijeniti dozu ovog lijeka.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Liječnik će Vam savjetovati da prestanete uzimati ovaj lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ovaj lijek ne utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima, ali budite oprezni ako osjetite simptome poremećaja vida.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao Vaš liječnik ili ljekarnik. Provjerite s Vašim liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Preporučena doza je jedna tableta od 15 mg ovog lijeka jednom dnevno. Ako bude potrebno, liječnik će Vam reći da uzimate drugačiju dozu.

Ako imate dojam da je učinak ovog lijeka preslab, obratite se Vašem liječniku.

Kad se ovaj lijek uzima u kombinaciji s drugim lijekovima za liječenje šećerne bolesti (primjerice inzulinom, klorpropamidom, glibenklamidom, gliklazidom, tolbutamidom), liječnik će Vam reći trebate li uzimati manje doze tih lijekova.

Liječnik će Vas zamoliti da tijekom primjene ovog lijeka redovno radite krvne pretrage kako biste kontrolirali rad jetre.

Ako se pridržavate posebne dijete za šećernu bolest, nastavite je i tijekom uzimanja ovog lijeka.

Redovno trebate provjeravati tjelesnu težinu. Ako Vam se tjelesna težina poveća, obavijestite Vašeg liječnika.

Ako uzmete više Pioglitazona Pliva nego što ste trebali

Ako slučajno uzmete previše lijeka, odnosno ako neka druga osoba ili dijete uzmu Vaš lijek, odmah se obratite liječniku ili ljekarniku. Razina šećera u krvi može se sniziti ispod normalne razine, no može se povećati uzimanjem šećera. Preporučuje se da sa sobom nosite kocke šećera, slatkiše, kekse ili slatki voćni sok.

Ako ste zaboravili uzeti Pioglitazon Pliva

Uzimajte ovaj lijek svaki dan, onako kako je propisano. Ako ste zaboravili uzeti propisanu dozu, uzmite sljedeću u uobičajeno vrijeme. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati Pioglitazon Pliva

Ovaj lijek treba uzimati svaki dan kako bi se osiguralo njegovo ispravno djelovanje. Ako prestanete uzimati ovaj lijek, Vaša razina šećera u krvi može se povisiti. Razgovarajte s Vašim liječnikom prije nego što prestane uzimati ovaj lijek.

Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.

Odmah se obratite liječniku ako primijetite bilo koju od sljedećih ozbiljnih nuspojava.

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba):

- lokalizirano oteknuće (edem) zabilježeno je vrlo često u bolesnika koji su uzimali ovaj lijek u kombinaciji s inzulinom.

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

- u bolesnika koji su uzimali ovaj lijek u kombinaciji s inzulinom često se razvilo zatajenje srca. Simptomi su neuobičajeni nedostatak zraka, brzo povećanje tjelesne težine ili pojava lokalizirane otekline (edem).

- prijelomi kostiju često su prijavljivani u žena koje su uzimale pioglitazon.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

- rak mokraćnog mjehura zabilježen je manje često u bolesnika koji uzimaju ovaj lijek. Znakovi i simptomi uključuju krv u mokraći, bol pri mokrenju ili iznenadnu potrebu za mokrenjem.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

- zamagljen vid zbog oticanja (ili stvaranja tekućine) očne pozadine zabilježen je u bolesnika koji uzimaju ovaj lijek. Ako primijetite taj simptom po prvi put, razgovarajte s Vašim liječnikom čim je prije moguće. Također, ako već imate zamagljen vid i ti se simptomi pogoršaju, razgovarajte s Vašim liječnikom čim je prije moguće.

- alergijske reakcije prijavljene su kod bolesnika koji su uzimali ovaj lijek. Ako imate ozbiljnu alergijsku reakciju, uključujući koprivnjaču i oticanje lica, usana, jezika ili grla što može uzrokovati teškoće s disanjem ili gutanjem, prestanite s uzimanjem lijeka i obratite se Vašem liječniku što je moguće prije.

- prijelomi kostiju prijavljivani su u muškaraca koji su uzimali pioglitazon.

Ostale nuspojave koje su se javile u nekih bolesnika koji uzimaju ovaj lijek:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): - infekcije gornjih dišnih putova

- smetnje vida

- povećanje tjelesne težine - utrnulost

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba): - upala sinusa (sinusitis)

- poteškoće sa spavanjem (nesanica)

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka): - povišenje vrijednosti jetrenih enzima

- reakcije preosjetljivosti (alergijska reakcija)

Druge nuspojave koje su se javile u nekih bolesnika koji su uzimali ovaj lijek u kombinaciji s drugim antidijabetičkim lijekovima:

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba): - sniženje razine šećera u krvi (hipoglikemija)

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba): - glavobolja

- omaglica

- bol u zglobovima

- nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije (impotencija) - bol u leđima

- otežano disanje, zaduha

- blaže sniženje broja crvenih krvnih zrnaca (anemija) - vjetrovi

- bronhitis

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

- šećer u mokraći

- proteini u mokraći

- porast vrijednosti enzima (laktat dehidrogenaza) - vrtoglavica

- znojenje

- umor

- povećani apetit.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti Vašeg liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake „EXP:“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtjeva posebne uvjete čuvanja.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte Vašeg ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Pioglitazon Pliva sadrži?

- Djelatna tvar je pioglitazon.

Jedna tableta sadrži 15 mg pioglitazona u obliku pioglitazonklorida.

Jedna tableta sadrži 30 mg pioglitazona u obliku pioglitazonklorida.

- Pomoćne tvari su: mikrokristalična celuloza; krospovidon; polisorbat 80; koloidni, bezvodni

silicijev dioksid; magnezijev stearat; hidroksipropilceluloza; crveni željezov oksid (E172).

Kako Pioglitazon Pliva izgleda i sadržaj pakiranja?

Pioglitazon Pliva 15 mg tableta je svijetlo ružičasta do svijetlo ružičasta marmorirana, okrugla, bikonveksna tableta s oznakom PG utisnutom na jednoj strani, a oznakom 15 na drugoj.

Pioglitazon Pliva 30 mg tableta je svijetlo ružičasta do svijetlo ružičasta marmorirana, okrugle, bikonveksna tableta s oznakom PG utisnutom na jednoj strani, a oznakom 30 na drugoj.

Tablete su dostupne u pakiranju od 30 tableta, u kutiji.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

PLIVA HRVATSKA d.o.o. Prilaz baruna Filipovića 25 10 000 Zagreb

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u ožujku 2018.