Olumiant*

Reumatoidni artritis

Baricitinib je indiciran za liječenje umjerenog do teškog oblika aktivnog reumatoidnog artritisa u odraslih bolesnika koji nisu dovoljno dobro odgovorili na jedan ili više antireumatskih lijekova koji modificiraju tijek bolesti (engl. disease-modifying anti-rheumatic drug, DMARD) ili koji ne podnose

2

takve lijekove. Baricitinib se može primjenjivati u monoterapiji ili u kombinaciji s metotreksatom (vidjeti dijelove 4.4, 4.5 i 5.1 za dostupne podatke o različitim kombinacijama).

Atopijski dermatitis

Baricitinib je indiciran za liječenje umjerenog do teškog atopijskog dermatitisa u odraslih i pedijatrijskih bolesnika u dobi od 2 ili više godina koji su kandidati za sistemsku terapiju.

Alopecija areata

Baricitinib je indiciran za liječenje teške alopecije areate u odraslih bolesnika (vidjeti dio 5.1).

Juvenilni idiopatski artritis

Baricitinib je indiciran za liječenje aktivnog juvenilnog idiopatskog artritisa u bolesnika u dobi od 2 ili više godina koji prethodno nisu dovoljno dobro odgovorili na jedan ili više konvencionalnih sintetskih ili bioloških DMARD-ova ili koji ne podnose takve lijekove:

- poliartikularni juvenilni idiopatski artritis (poliartikularni tip pozitivan [RF+] ili negativan [RF-] na reumatoidni faktor, prošireni oligoartikularni tip),

- artritis povezan s entezitisom i - juvenilni psorijatični artritis.

Baricitinib se može primjenjivati u monoterapiji ili u kombinaciji s metotreksatom.

Liječenje moraju započeti liječnici s iskustvom u dijagnosticiranju i liječenju bolesti za koje je ovaj lijek indiciran.

Doziranje

Reumatoidni artritis

Preporučena doza baricitiniba je 4 mg jedanput na dan. Doza od 2 mg jedanput na dan preporučuje se za bolesnike s većim faktorima rizika za venske tromboembolijske događaje (VTE), velike neželjene kardiovaskularne događaje (MACE) i zloćudne bolesti, za bolesnike u dobi od ≥ 65 godina i za bolesnike koji u anamnezi imaju kronične ili rekurentne infekcije (vidjeti dio 4.4). Doza od 4 mg jedanput na dan može se razmotriti kod bolesnika kod kojih dozom od 2 mg jedanput na dan nije postignuta kontrola aktivnosti bolesti. Dozu od 2 mg jedanput na dan treba razmotriti i u bolesnika koji su dozom od 4 mg jedanput na dan postigli održanu kontrolu aktivnosti bolesti i koji su kandidati za smanjenje doze (vidjeti dio 5.1).

Atopijski dermatitis

Odrasli

Preporučena doza baricitiniba je 4 mg jedanput na dan. Doza od 2 mg jedanput na dan preporučuje se za bolesnike s većim faktorima rizika za VTE, MACE i zloćudne bolesti, za bolesnike u dobi od

≥ 65 godina i za bolesnike koji u anamnezi imaju kronične ili rekurentne infekcije (vidjeti dio 4.4). Doza od 4 mg jedanput na dan može se razmotriti kod bolesnika kod kojih dozom od 2 mg jedanput na dan nije postignuta kontrola aktivnosti bolesti. Dozu od 2 mg jedanput na dan treba razmotriti i u bolesnika koji su dozom od 4 mg jedanput na dan postigli održanu kontrolu aktivnosti bolesti i koji su kandidati za smanjenje doze (vidjeti dio 5.1).

Baricitinib se može koristiti u kombinaciji s topikalnim kortikosteroidima ili bez njih. Primjena u kombinaciji s topikalnim kortikosteroidima može pospješiti djelotvornost baricitiniba (vidjeti dio 5.1).

3

Mogu se koristiti i topikalni inhibitori kalcineurina, no njihovu primjenu treba ograničiti samo na osjetljiva područja kao što su lice, vrat, intertriginozna područja i genitalno područje.

U bolesnika u kojih nema dokaza terapijskog učinka nakon 8 tjedana liječenja potrebno je razmotriti prekid liječenja.

Djeca i adolescenti (u dobi od 2 ili više godina)

Preporučena doza baricitiniba za bolesnike tjelesne težine 30 kg ili više je 4 mg jedanput na dan. Za bolesnike tjelesne težine od 10 kg do manje od 30 kg preporučena doza je 2 mg jedanput na dan. U bolesnika koji su preporučenom dozom postigli održanu kontrolu aktivnosti bolesti i koji su kandidati za smanjenje doze treba razmotriti primjenu upola manje doze.

Baricitinib se može koristiti u kombinaciji s topikalnim kortikosteroidima ili bez njih. Mogu se koristiti i topikalni inhibitori kalcineurina, no njihovu primjenu treba ograničiti samo na osjetljiva područja kao što su lice, vrat, intertriginozna područja i genitalno područje.

U bolesnika u kojih nema dokaza terapijskog učinka nakon 8 tjedana liječenja potrebno je razmotriti prekid liječenja.

Alopecija areata

Preporučena doza baricitiniba je 4 mg jedanput na dan. Doza od 2 mg jedanput na dan preporučuje se za bolesnike s većim faktorima rizika za VTE, MACE i zloćudne bolesti, za bolesnike u dobi od

≥ 65 godina i za bolesnike koji u anamnezi imaju kronične ili rekurentne infekcije (vidjeti dio 4.4). Doza od 4 mg jedanput na dan može se razmotriti kod bolesnika kod kojih dozom od 2 mg jedanput na dan nije postignuta kontrola aktivnosti bolesti. Dozu od 2 mg jedanput na dan treba razmotriti i u bolesnika koji su dozom od 4 mg jedanput na dan postigli održanu kontrolu aktivnosti bolesti i koji su kandidati za smanjenje doze (vidjeti dio 5.1).

Nakon postizanja stabilnog odgovora preporučuje se nastaviti liječenje tijekom najmanje nekoliko mjeseci radi izbjegavanja relapsa. Potrebno je ponovno ocijeniti omjer koristi i rizika liječenja u redovitim vremenskim intervalima i na razini pojedinačnog bolesnika.

U bolesnika u kojih nema dokaza terapijskog učinka nakon 36 tjedana liječenja potrebno je razmotriti prekid liječenja.

Juvenilni idiopatski artritis (bolesnici u dobi od 2 do < 18 godina)

Preporučena doza baricitiniba je 4 mg jedanput na dan za bolesnike tjelesne težine 30 kg ili više. Preporučena doza za bolesnike tjelesne težine od 10 kg do < 30 kg iznosi 2 mg jedanput na dan.

U bolesnika u kojih nema dokaza terapijskog učinka nakon 12 tjedana liječenja potrebno je razmotriti prekid liječenja.

Započinjanje liječenja

Liječenje se ne smije započeti u bolesnika s apsolutnim brojem limfocita (ABL) manjim od

0,5 x 109 stanica/l, apsolutnim brojem neutrofila (ABN) manjim od 1 x 109 stanica/l ili vrijednošću hemoglobina manjom od 8 g/dl. Liječenje može započeti nakon što se vrijednosti vrate iznad tih granica (vidjeti dio 4.4).

Smanjenje doze

U bolesnika koji uzimaju snažne inhibitore organskog anionskog prijenosnika 3 (engl. organic anion transporter 3, OAT3), kao što je probenecid, ili kojima klirens kreatinina iznosi 30 – 60 ml/min preporučenu dozu treba prepoloviti za pedijatrijske bolesnike, dok za odrasle bolesnike ona iznosi

2 mg (vidjeti dio 4.5).

4

Posebne populacije

Oštećenje funkcije bubrega

U odraslih bolesnika kojima je klirens kreatinina između 30 i 60 ml/min, preporučena doza iznosi

2 mg jedanput na dan. U pedijatrijskih bolesnika kojima je klirens kreatinina između 30 i 60 ml/min, preporučenu dozu baricitiniba treba prepoloviti. Primjena baricitiniba ne preporučuje se u bolesnika s klirensom kreatinina < 30 ml/min (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Nije potrebno prilagođavati dozu u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetrene funkcije. Primjena baricitiniba ne preporučuje se u bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije (vidjeti dio 5.2).

Starije osobe

Kliničko iskustvo s primjenom u bolesnika u dobi od ≥ 75 godina vrlo je ograničeno.

Pedijatrijska populacija (mlađa od 2 godine)

Sigurnost i djelotvornost baricitiniba u djece mlađe od 2 godine nisu još ustanovljene. Nema dostupnih podataka. Za informacije o doziranju kod djece u dobi od 2 ili više godina vidjeti prethodni tekst u dijelu 4.2.

Sigurnost i djelotvornost baricitiniba u djece mlađe od 18 godina s alopecijom areatom nisu još ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Za peroralnu primjenu.

Baricitinib se primjenjuje jedanput na dan, uz hranu ili bez nje, a može se uzeti u bilo koje doba dana.

Drugi način primjene u djece

Za pedijatrijske bolesnike koji ne mogu progutati cijele tablete može se razmotriti otapanje tableta u vodi. Tablete se smiju otopiti samo u vodi. Treba otopiti samo onoliko tableta koliko je potrebno za primjenu doze.

Ako se iz bilo kojeg razloga ne primijeni cijela suspenzija, ne smije se otopiti i primijeniti druga tableta, već treba čekati do iduće doze prema rasporedu.

Za upute o otapanju lijeka prije primjene vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Trudnoća (vidjeti dio 4.6).

90678032925U sljedećih se bolesnika baricitinib smije primjenjivati samo ako nisu dostupne druge prikladne terapije:

- bolesnici u dobi od 65 ili više godina

- bolesnici s aterosklerotskom kardiovaskularnom bolešću u anamnezi ili drugim kardiovaskularnim faktorima rizika (kao što su bolesnici koji su sadašnji pušači ili bivši dugogodišnji pušači)

- bolesnici s faktorima rizika za razvoj zloćudne bolesti (npr. postojeća zloćudna bolest ili zloćudna bolest u anamnezi)

5

Primjena JAK inhibitora u bolesnika u dobi od 65 ili više godina

S obzirom na povišen rizik od MACE događaja, zloćudnih bolesti, ozbiljnih infekcija i smrti zbog bilo kojeg uzroka u bolesnika u dobi od 65 ili više godina, opažen u velikom randomiziranom ispitivanju tofacitiniba (drugi JAK inhibitor), u tih se bolesnika baricitinib smije primjenjivati samo ako nisu dostupne druge prikladne terapije.

Infekcije

U bolesnika liječenih drugim JAK inhibitorima prijavljene su ozbiljne i ponekad smrtonosne infekcije.

Baricitinib je, u usporedbi s placebom, povezan s povišenom stopom infekcija kao što su infekcije gornjih dišnih putova (vidjeti dio 4.8). U kliničkim ispitivanjima kod reumatoidnog artritisa kombinacija s metotreksatom povećala je učestalost infekcija u usporedbi s monoterapijom baricitinibom.

U bolesnika s aktivnim, kroničnim ili rekurentnim infekcijama potrebno je pažljivo razmotriti rizike i koristi liječenja prije početka primjene baricitiniba (vidjeti dio 4.2). Ako se razvije infekcija, bolesnika treba pažljivo nadzirati, a liječenje privremeno prekinuti ako bolesnik ne odgovara na standardnu terapiju. Liječenje se ne smije nastaviti dok se infekcija ne povuče.

Budući da se u starijih osoba i populaciji sa šećernom bolešću općenito bilježi veća incidencija infekcija, potreban je oprez pri liječenju bolesnika starije dobi i onih sa šećernom bolešću. U bolesnika starijih od 65 godina baricitinib se smije primjenjivati samo ako nisu dostupne druge prikladne terapije.

Tuberkuloza

Prije početka liječenja u bolesnika treba provesti probir na tuberkulozu (TBC). Baricitinib se ne smije davati bolesnicima s aktivnim TBC-om. U bolesnika s prethodno neliječenim latentnim TBC-om potrebno je razmotriti antituberkuloznu terapiju prije početka liječenja.

Odstupanja hematoloških vrijednosti

U kliničkim je ispitivanjima prijavljen apsolutan broj neutrofila (ABN) < 1 x 109 stanica/l, apsolutan broj limfocita (ABL) < 0,5 x 109 stanica/l i razina hemoglobina < 8 g/dl.

Liječenje se ne smije započeti ili se mora privremeno prekinuti u bolesnika u kojih se tijekom rutinskih mjera skrbi utvrdi ABN < 1 x 109 stanica/l, ABL < 0,5 x 109 stanica/l ili razina hemoglobina < 8 g/dl (vidjeti dio 4.2).

Rizik od limfocitoze povećan je u starijih bolesnika s reumatoidnim artritisom. Prijavljeni su rijetki slučajevi limfoproliferativnih poremećaja.

Ponovna aktivacija virusa

U kliničkim je ispitivanjima prijavljena ponovna aktivacija virusa, uključujući slučajeve ponovne aktivacije virusa herpesa (npr. herpes zoster, herpes simpleks) (vidjeti dio 4.8). U kliničkim ispitivanjima kod reumatoidnog artritisa herpes zoster češće se prijavljivao u bolesnika u dobi od

≥ 65 godina koji su prethodno bili liječeni i biološkim i sintetskim konvencionalnim DMARD-ovima. Ako se u bolesnika razvije herpes zoster, liječenje se mora privremeno prekinuti dok se epizoda ne povuče.

Prije početka liječenja baricitinibom potrebno je provesti probir na virusni hepatitis u skladu s kliničkim smjernicama. Bolesnici s dokazima aktivnog hepatitisa B ili C nisu bili uključeni u klinička ispitivanja. Bolesnicima koji su bili pozitivni na protutijela na virus hepatitisa C, ali negativni na RNA virusa hepatitisa C bilo je dopušteno sudjelovati u ispitivanjima. Sudjelovati su mogli i bolesnici koji su imali protutijela na površinski i jezgreni antigen virusa hepatitisa B, ali ne i površinski antigen

6

virusa hepatitisa B; takve bolesnike treba nadzirati zbog moguće ekspresije DNA virusa hepatitisa B (HBV). Ako se utvrdi prisutnost HBV DNA, treba se savjetovati sa specijalistom za jetrene bolesti kako bi se utvrdilo treba li prekinuti liječenje.

Cijepljenje

Nema dostupnih podataka o odgovoru na cijepljenje živim cjepivima u bolesnika koji uzimaju baricitinib. Ne preporučuje se primjena živih, atenuiranih cjepiva tijekom ili neposredno prije liječenja baricitinibom. Preporučuje se da prije početka liječenja svi bolesnici, a naročito pedijatrijski bolesnici, obave sva potrebna cijepljenja u skladu s važećim smjernicama za cijepljenje.

Lipidi

U pedijatrijskih i odraslih bolesnika liječenih baricitinibom prijavljena su o dozi ovisna povišenja vrijednosti lipidnih parametara u krvi (vidjeti dio 4.8). Primjena terapije statinima u odraslih dovela je do spuštanja povišene vrijednosti kolesterola u lipoproteinima male gustoće (LDL-kolesterola) na razinu na kojoj je bila prije liječenja. I u pedijatrijskih i u odraslih bolesnika lipidne parametre treba odrediti približno 12 tjedana nakon početka liječenja, nakon čega bolesnike treba liječiti u skladu s međunarodnim kliničkim smjernicama za hiperlipidemiju.

Porast vrijednosti jetrenih transaminaza

U bolesnika liječenih baricitinibom prijavljena su o dozi ovisna povišenja vrijednosti alanin transaminaze (ALT) i aspartat transaminaze (AST) u krvi (vidjeti dio 4.8).

U kliničkim su ispitivanjima prijavljena povišenja vrijednosti ALT i AST na ≥ 5 odnosno ≥ 10 x iznad gornje granice normale (GGN). U kliničkim ispitivanjima kod reumatoidnog artritisa kombinacija s metotreksatom povećala je učestalost povišenja vrijednosti jetrenih transaminaza u odnosu na monoterapiju baricitinibom (vidjeti dio 4.8).

Ako se tijekom rutinskih mjera skrbi u bolesnika primijete povišenja vrijednosti ALT ili AST i posumnja na lijekom izazvano oštećenje jetre, liječenje treba privremeno prekinuti dok se ta dijagnoza ne isključi.

Zloćudna bolest

Imunomodulacijski lijekovi mogu povećati rizik od zloćudnih bolesti, uključujući limfom. U bolesnika liječenih JAK inhibitorima, uključujući baricitinib, prijavljeni su limfom i druge zloćudne bolesti.

U velikom, randomiziranom, aktivnim lijekom kontroliranom ispitivanju tofacitiniba (drugi JAK inhibitor) u bolesnika s reumatoidnim artritisom u dobi od 50 ili više godina koji su imali

najmanje jedan dodatni kardiovaskularni faktor rizika, uz tofacitinib je u odnosu na inhibitore TNF-a opažena viša stopa zloćudnih bolesti, a naročito raka pluća, limfoma i nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC).

U bolesnika starijih od 65 godina, bolesnika koji su trenutni ili bivši dugogodišnji pušači ili onih s drugim faktorima rizika za razvoj zloćudne bolesti (npr. postojećom zloćudnom bolešću ili zloćudnom bolešću u anamnezi) baricitinib se smije primjenjivati samo ako nisu dostupne druge prikladne terapije.

U svih se bolesnika, a naročito u onih s faktorima rizika za rak kože, preporučuju periodički kožni pregledi.

7

Venska tromboembolija

U retrospektivnom, opservacijskom ispitivanju baricitiniba u bolesnika s reumatoidnim artritisom opažena je viša stopa venskih tromboembolijskih događaja (VTE) nego u bolesnika koji su primali inhibitore TNF-a (vidjeti dio 4.8).

U velikom, randomiziranom, aktivnim lijekom kontroliranom ispitivanju tofacitiniba (drugi JAK inhibitor) u bolesnika s reumatoidnim artritisom u dobi od 50 ili više godina koji su imali

najmanje jedan dodatni kardiovaskularni faktor rizika, uz tofacitinib je u odnosu na inhibitore TNF-a opažena o dozi ovisna viša stopa VTE-a, uključujući duboku vensku trombozu (DVT) i plućnu emboliju (PE).

U bolesnika s faktorima rizika za kardiovaskularne ili zloćudne bolesti (vidjeti i odlomke „Veliki kardiovaskularni štetni događaji (MACE)“ i „Zloćudna bolest“ u dijelu 4.4) baricitinib se smije primjenjivati samo ako nisu dostupne druge prikladne terapije.

U bolesnika s drugim utvrđenim faktorima rizika za VTE, osim faktora rizika za kardiovaskularne ili zloćudne bolesti, baricitinib treba primjenjivati uz oprez. Drugi faktori rizika za VTE, osim faktora rizika za kardiovaskularne ili zloćudne bolesti, uključuju prethodni VTE, velik kirurški zahvat, imobilizaciju, primjenu kombiniranih hormonskih kontraceptiva ili hormonske nadomjesne terapije te nasljedni poremećaj koagulacije.

Tijekom liječenja baricitinibom potrebno je periodički ponovno ocjenjivati bolesnike da bi se utvrdile eventualne promjene rizika od VTE-a.

Bolesnike sa znakovima i simptomima VTE-a treba odmah ocijeniti, a u bolesnika sa sumnjom na VTE prekinuti liječenje baricitinibom, neovisno o dozi ili indikaciji.

Veliki kardiovaskularni štetni događaji (MACE)

U retrospektivnom, opservacijskom ispitivanju baricitiniba u bolesnika s reumatoidnim artritisom opažena je viša stopa velikih kardiovaskularnih štetnih događaja (engl. major adverse cardiovascular events, MACE) nego u bolesnika koji su primali inhibitore TNF-a.

U velikom, randomiziranom, aktivnim lijekom kontroliranom ispitivanju tofacitiniba (drugi JAK inhibitor) u bolesnika s reumatoidnim artritisom u dobi od 50 ili više godina koji su imali

najmanje jedan dodatni kardiovaskularni faktor rizika, uz tofacitinib (drugi JAK inhibitor) je u odnosu na inhibitore TNF-a opažena viša stopa velikih kardiovaskularnih štetnih događaja (MACE), koji su se definirali kao smrt zbog kardiovaskularnog uzroka, infarkt miokarda bez smrtnog ishoda i moždani udar bez smrtnog ishoda.

Stoga se u bolesnika starijih od 65 godina, bolesnika koji su trenutni ili bivši dugogodišnji pušači te onih s aterosklerotskom kardiovaskularnom bolešću u anamnezi ili drugim kardiovaskularnim faktorima rizika baricitinib smije primjenjivati samo ako nisu dostupne druge prikladne terapije.

8

Laboratorijsko praćenje

Farmakodinamičke interakcije

Imunosupresivni lijekovi

Kombinacija s biološkim DMARD-ovima, biološkim imunomodulatorima ili drugim

JAK inhibitorima nije se ispitivala. Primjena baricitiniba sa snažnim imunosupresivima kao što su azatioprin, takrolimus ili ciklosporin bila je ograničena u kliničkim ispitivanjima baricitiniba kod reumatoidnog artritisa i juvenilnog idiopatskog artritisa i ne može se isključiti rizik od aditivne imunosupresije. Kod atopijskog dermatitisa i alopecije areate nije se ispitivala primjena u kombinaciji s ciklosporinom ili drugim snažnim imunosupresivima pa se ona ne preporučuje (vidjeti dio 4.4).

Potencijal drugih lijekova da utječu na farmakokinetiku baricitiniba

Prijenosnici

In vitro, baricitinib je supstrat organskog anionskog prijenosnika (OAT)3, P-glikoproteina (P-gp), proteina koji uzrokuje otpornost raka dojke na liječenje (engl. breast cancer resistance protein, BCRP) i proteina za izlučivanje više lijekova i toksina (engl. multidrug and toxin extrusion transporter, MATE)2-K. U jednom je kliničkom farmakološkom ispitivanju primjena probenecida (inhibitora OAT3 snažnog inhibicijskog potencijala) povećala AUC(0-∞) baricitiniba za približno dvostruko, bez utjecaja na tmax ili Cmax. Zbog toga za bolesnike koji uzimaju inhibitore OAT3 snažnog inhibicijskog potencijala, kao što je probenecid, preporučenu dozu baricitiniba treba prepoloviti (vidjeti dio 4.2). Nisu provedena farmakološka ispitivanja s inhibitorima OAT3 slabijeg inhibicijskog potencijala. Predlijek leflunomid brzo se pretvara u teriflunomid, koji je slab inhibitor OAT3, pa može povećati izloženost baricitinibu. Budući da nisu provedena posebna ispitivanja interakcija, potreban je oprez kada se leflunomid ili teriflunomid primjenjuju istodobno s baricitinibom. Iako istodobna primjena inhibitora prijenosnika OAT3 ibuprofena i diklofenaka može povećati izloženost baricitinibu, potencijal tih lijekova da inhibiraju OAT3 manji je nego onaj probenecida i stoga se ne očekuje klinički značajna interakcija. Istodobna primjena baricitiniba s ciklosporinom (inhibitorom

P-gp-a/BCRP-a) ili metotreksatom (supstratom nekoliko prijenosnika, uključujući OATP1B1, OAT1, OAT3, BCRP, MRP2, MRP3 i MRP4) nije imala klinički značajnih učinaka na izloženost baricitinibu.

Enzimi citokroma P450

In vitro je baricitinib supstrat enzima 3A4 citokroma P450 (CYP3A4), iako se manje od 10% doze metabolizira oksidacijom. Istodobna primjena baricitiniba i ketokonazola (snažnog inhibitora CYP3A) u kliničkim farmakološkim ispitivanjima nije imala klinički značajnog učinka na farmakokinetiku baricitiniba. Istodobna primjena baricitiniba i flukonazola (umjerenog inhibitora CYP3A/CYP2C19/CYP2C9) ili rifampicina (snažnog induktora CYP3A) nije dovela do klinički značajnih promjena u izloženosti baricitinibu.

Lijekovi koji mijenjaju želučani pH

Povišenje želučanog pH uslijed djelovanja omeprazola nije klinički značajno utjecalo na izloženost baricitinibu.

10

Potencijal baricitiniba da djeluje na farmakokinetiku drugih lijekova

Prijenosnici

In vitro baricitinib nije inhibitor OAT1, OAT2, OAT3, organskog kationskog prijenosnika (engl. organic cationic transporter, OCT) 2, OATP1B1, OATP1B3, BCRP, MATE1 i MATE2-K u klinički značajnim koncentracijama. Baricitinib bi mogao biti klinički važan inhibitor prijenosnika OCT1, međutim trenutno nema poznatih selektivnih supstrata prijenosnika OCT1 za koje bi se mogle predvidjeti klinički značajne interakcije. U ispitivanjima kliničke farmakologije nisu zabilježeni klinički značajni učinci na izloženost kada se baricitinib primjenjivao istodobno s digoksinom (supstratom P-gp-a) ili metotreksatom (supstratom nekoliko prijenosnika).

Enzimi citokroma P450

Istodobna primjena baricitiniba i supstrata CYP3A simvastatina, etinilestradiola ili levonorgestrela u kliničkim farmakološkim ispitivanjima nije uzrokovala klinički značajne promjene u farmakokinetici tih lijekova.

Trudnoća

Pokazalo se da signalni put JAK/STAT sudjeluje u staničnoj adheziji i staničnoj polarnosti, što može utjecati na rani razvoj embrija. Nema odgovarajućih podataka o primjeni baricitiniba u trudnica. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Baricitinib se pokazao teratogenim u štakora i kunića. Ispitivanja na životinjama ukazuju da bi baricitinib pri višim dozama mogao štetno djelovati na razvoj kostiju in utero.

Baricitinib je kontraindiciran u trudnoći (vidjeti dio 4.3). Žene reproduktivne dobi moraju koristiti učinkovitu metodu kontracepcije tijekom liječenja i još najmanje tjedan dana po njegovu završetku. Ako bolesnica zatrudni dok uzima baricitinib, roditelje treba upozoriti na mogući rizik za plod.

Dojenje

Nije poznato izlučuju li se baricitinib/njegovi metaboliti u majčino mlijeko. Dostupni farmakokinetički/toksikološki podaci u životinja pokazali su da se baricitinib izlučuje u mlijeko (vidjeti dio 5.3).

Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/dojenčad i stoga se baricitinib ne smije uzimati tijekom dojenja. Uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i dobrobit liječenja za ženu, mora se donijeti odluka hoće li se prekinuti dojenje ili obustaviti liječenje.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama upućuju na to da bi baricitinib mogao smanjiti plodnost žena tijekom liječenja, dok učinka na spermatogenezu nije bilo (vidjeti dio 5.3).

Baricitinib ne utječe ili zanemarivo utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Sažetak sigurnosnog profila

Najčešće prijavljene nuspojave kod primjene baricitiniba su povišene vrijednosti LDL-kolesterola (26,0%), infekcije gornjih dišnih putova (16,9%), glavobolja (5,2%), herpes simpleks (3,2%) i

11

infekcije mokraćnih putova (2,9%). U bolesnika s reumatoidnim artritisom manje često su se javljale ozbiljna pneumonija i ozbiljan herpes zoster.

Tablični prikaz nuspojava

Procjena učestalosti: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000). Učestalosti navedene u Tablici 2 temelje se na objedinjenim podacima iz kliničkih ispitivanja u odraslih i/ili nakon stavljanja lijeka u promet prikupljenima kod reumatoidnog artritisa, atopijskog dermatitisa i alopecije areate, osim ako nije drugačije navedeno; ako su između tih indikacija primijećene znatne razlike u učestalosti određene nuspojave, to je navedeno u bilješkama ispod tablice.

U kliničkim su se ispitivanjima odraslim bolesnicima primjenjivale jednokratne doze do 40 mg i višestruke doze do 20 mg na dan tijekom 10 dana bez znakova toksičnosti koja bi ograničavala dozu. Nisu utvrđene nikakve specifične toksičnosti. Na temelju farmakokinetičkih podataka prikupljenih nakon primjene jednokratne doze od 40 mg u zdravih dobrovoljaca, očekuje se da će se više od

90% primijenjene doze eliminirati unutar 24 sata. U slučaju predoziranja, preporučuje se nadzirati bolesnika zbog mogućih znakova i simptoma nuspojava. Bolesnici u kojih se jave nuspojave trebaju primiti odgovarajuće liječenje.

Farmakoterapijska skupina: Imunosupresivi, selektivni imunosupresivi; ATK oznaka: L04AF02

Mehanizam djelovanja

Baricitinib je selektivan i reverzibilan inhibitor Janus kinaza (JAK)1 i JAK2. U izoliranim enzimskim testovima, baricitinib je inhibirao aktivnost kinaza JAK1, JAK2, tirozin kinaze 2 i kinaze JAK3, uz vrijednosti IC50 od 5,9; 5,7; 53 odnosno > 400 nM.

Janus kinaze su enzimi koji prenose unutarstanične signale s receptora na površini stanica za niz citokina i faktora rasta uključenih u hematopoezu, upalni proces i imunosnu funkciju. U sklopu unutarstanične signalizacije, Janus kinaze fosforiliraju i aktiviraju prijenosnike signala i aktivatore transkripcije (engl. signal transducers and activators of transcription, STAT), koji aktiviraju gensku ekspresiju unutar stanice. Baricitinib modulira te putove signalizacije tako što djelomično inhibira enzimsku aktivnost kinaza JAK1 i JAK2 te na taj način smanjuje fosforilaciju i aktivaciju STAT-ova.

Farmakodinamički učinci

Inhibicija fosforilacije STAT3 inducirane djelovanjem IL-6

Primjena baricitiniba uzrokovala je o dozi ovisnu inhibiciju fosforilacije STAT3 inducirane djelovanjem IL-6 u punoj krvi zdravih ispitanika. Vršna vrijednost inhibicije opažena je 2 sata nakon primjene, a vratila se gotovo na početnu razinu unutar 24 sata.

Imunoglobulini

Srednja vrijednost serumskih razina imunoglobulina IgG, IgM i IgA smanjila se do 12. tjedna nakon početka liječenja, nakon čega su se razine tih imunoglobulina stabilno zadržavale na vrijednostima nižima od početnih barem do 104. tjedna. U većine su bolesnika promjene u vrijednostima imunoglobulina bile unutar normalnog referentnog raspona.

Limfociti

Srednja vrijednost apsolutnog broja limfocita povećala se već prvog tjedna nakon početka liječenja, vratila se na početnu vrijednost do 24. tjedna, a zatim je bila stabilna barem do 104. tjedna. U većine su se bolesnika promjene broja limfocita zadržale unutar normalnog referentnog raspona.

C-reaktivni protein

U bolesnika s reumatoidnim artritisom, pad serumske vrijednosti C-reaktivnog proteina (CRP) primijećen je već tjedan dana nakon početka liječenja i održao se tijekom cijelog trajanja liječenja.

Kreatinin

Baricitinib je u kliničkim ispitivanjima inducirao srednji porast razine kreatinina u serumu za

3,8 µmol/l nakon dva tjedna liječenja, koja je nakon toga ostala stabilna. To bi mogla biti posljedica inhibicije lučenja kreatinina uslijed djelovanja baricitiniba u bubrežnim tubulima. Zbog toga procjene brzine glomerularne filtracije utemeljene na serumskoj razini kreatinina mogu biti blago snižene, a da

15

nema stvarnog gubitka bubrežne funkcije ili nastupa bubrežnih nuspojava. Kod alopecije areate srednja vrijednost kreatinina u serumu nastavila se povećavati sve do 52. tjedna. Kod atopijskog dermatitisa i alopecije areate baricitinib je bio povezan sa sniženjem razine cistatina C (koji se također koristi za procjenu brzine glomerularne filtracije) u 4. tjednu, nakon čega nije opaženo dodatno sniženje njegovih vrijednosti.

In vitro kožni modeli

U in vitro modelu ljudske kože tretirane proupalnim citokinima (tj. IL-4, IL-13, IL-31) baricitinib je smanjio ekspresiju fosforiliranog proteina STAT3 (pSTAT3) u epidermalnim keratinocitima te pojačao ekspresiju filagrina – proteina koji igra ulogu u funkciji kožne barijere i patogenezi atopijskog dermatitisa.

Ispitivanje utjecaja na cjepiva

Utjecaj baricitiniba na humoralni odgovor na neživa cjepiva ocjenjivao se u 106 bolesnika s reumatoidnim artritisom koji su primali stabilnu terapiju baricitinibom u dozi od 2 ili 4 mg i koji su primili inaktivirano cjepivo protiv pneumokoka ili tetanusa. Većina tih bolesnika (n = 94) istodobno se liječila metotreksatom. Cijepljenje protiv pneumokoka dovelo je do zadovoljavajućeg imunološkog odgovora IgG-a u 68% (95% CI: 58,4%; 76,2%) bolesnika iz cjelokupne populacije. Zadovoljavajući imunološki odgovor IgG-a na cijepljenje protiv tetanusa postignut je u 43,1% (95% CI: 34%; 52,8%) bolesnika.

Klinička djelotvornost

Reumatoidni artritis

Djelotvornost i sigurnost baricitiniba uz primjenu jedanput na dan ocjenjivale su se u 4 randomizirana, dvostruko slijepa, multicentrična ispitivanja faze III provedena u odraslih bolesnika s umjerenim do teškim oblikom aktivnog reumatoidnog artritisa, dijagnosticiranim prema ACR/EULAR kriterijima iz 2010. godine (Tablica 3). Bolesnici su na početku ispitivanja morali imati najmanje 6 osjetljivih i

6 otečenih zglobova. Svi bolesnici koji su završili ta ispitivanja mogli su sudjelovati u dugoročnom produžetku ispitivanja, u kojem se liječenje nastavilo tijekom razdoblja do 7 godina.

Nakon peroralne primjene baricitiniba primijećeno je povećanje sistemske izloženosti proporcionalno dozi unutar terapijskog raspona doza. Farmakokinetika baricitiniba je linearna s obzirom na vrijeme.

Apsorpcija

Baricitinib se nakon peroralne primjene brzo apsorbira, uz medijan tmax od približno 1 sata (raspon: 0,5 – 3,0 h) i apsolutnu bioraspoloživost od približno 79% (coefficient of variation, CV = 3,94%). Unos hrane smanjio je izloženost za do 14% i Cmax za do 18% te je produljio tmax za 0,5 sati. Primjena uz obroke nije bila povezana s klinički značajnim učinkom na izloženost.

Distribucija

Srednja vrijednost volumena distribucije nakon primjene intravenskom infuzijom iznosila je 76 l, što ukazuje na to da se baricitinib raspodjeljuje u tkiva. Približno 50% baricitiniba veže se za proteine u plazmi.

Biotransformacija

U metabolizmu baricitiniba posreduje CYP3A4, a kroz biotransformaciju prolazi svega 10% doze. U plazmi nije bilo mjerljivih količina metabolita. U kliničkom farmakološkom ispitivanju baricitinib se prvenstveno izlučivao kao neizmijenjena djelatna tvar kroz mokraću (69%) i feces (15%), a pronađena su svega 4 manje značajna oksidativna metabolita (3 u mokraći, 1 u fecesu), koja su činila približno 5% odnosno 1% doze. In vitro je baricitinib supstrat CYP3A4, OAT3, P-gp-a, BCRP-a i MATE2-K te bi mogao biti klinički značajan inhibitor prijenosnika OCT1 (vidjeti dio 4.5). Baricitinib nije inhibitor prijenosnika OAT1, OAT2, OAT3, OCT2, OATP1B1, OATP1B3, BCRP, MATE1 i MATE2-K u klinički značajnim koncentracijama.

Eliminacija

Eliminacija kroz bubrege glavni je mehanizam klirensa baricitiniba, koji se odvija glomerularnom filtracijom i aktivnim izlučivanjem putem prijenosnika OAT3, P-gp, BCRP i MATE2-K. U kliničkom farmakološkom ispitivanju, približno 75% primijenjene doze izlučilo se kroz mokraću, dok se približno 20% doze izlučilo kroz feces.

Srednja vrijednost prividnog klirensa (CL/F) i poluvijeka lijeka u bolesnika s reumatoidnim artritisom iznosila je 9,42 l/h (CV = 34,3%) odnosno 12,5 sati (CV = 27,4%). Utvrđeno je da su Cmax i AUC u stanju dinamičke ravnoteže za 1,4 odnosno 2,0 puta viši u ispitanika s reumatoidnim artritisom nego u zdravih ispitanika.

Srednja vrijednost prividnog klirensa (CL/F) i poluvijeka lijeka u bolesnika s atopijskim dermatitisom iznosila je 11,2 l/h (CV = 33,0%) odnosno 12,9 sati (CV = 36,0%). Utvrđeno je da vrijednosti Cmax i AUC u stanju dinamičke ravnoteže u bolesnika s atopijskim dermatitisom iznose 0,8 vrijednosti zabilježenih u ispitanika s reumatoidnim artritisom.

31

Srednja vrijednost prividnog klirensa (CL/F) i poluvijeka lijeka u bolesnika s alopecijom areatom iznosila je 11,0 l/h (CV = 36,0%) odnosno 15,8 sati (CV = 35,0%). Utvrđeno je da vrijednosti Cmax i AUC u stanju dinamičke ravnoteže u bolesnika s alopecijom areatom iznose 0,9 puta vrijednosti zabilježene u ispitanika s reumatoidnim artritisom.

Oštećenje bubrežne funkcije

Utvrđeno je da bubrežna funkcija značajno utječe na izloženost baricitinibu. Srednja vrijednost omjera AUC-a u bolesnika s blagim odnosno umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije i bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom iznosi 1,41 (90% CI: 1,15 – 1,74) odnosno 2,22 (90% CI:

1,81 - 2,73). Srednja vrijednost omjera Cmax u bolesnika s blagim odnosno umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije i bolesnika s normalnom bubrežnom funkcijom iznosi 1,16 (90% CI: 0,92 – 1,45) odnosno 1,46 (90% CI: 1,17 – 1,83). Vidjeti dio 4.2 za preporuke za doziranje.

Oštećenje jetrene funkcije

Nije bilo klinički značajnog učinka na farmakokinetiku baricitiniba u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem jetrene funkcije. Primjena baricitiniba nije se ispitivala u bolesnika s teškim oštećenjem jetrene funkcije.

Starije osobe

Dob od ≥ 65 godina ili ≥ 75 godina ne utječe na izloženost baricitinibu (Cmax i AUC).

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika u pedijatrijskih bolesnika s juvenilnim idiopatskim artritisom Poluvijek lijeka u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 2 do < 18 godina iznosio je 8 - 9 sati.

Izloženost u pedijatrijskih bolesnika tjelesne težine < 30 kg i ≥ 30 kg: u bolesnika tjelesne težine < 30 kg i srednje vrijednosti dobi od 8,1 godine (raspon: 2,0 – 16,0), srednja vrijednost i CV% za AUC i Cmax iznosili su 381 h*ng/ml (76%) odnosno 62,1 ng/ml (39%). U bolesnika tjelesne težine ≥ 30 kg i srednje vrijednosti dobi od 14,1 godine (raspon: 9,0 – 17,0), srednja vrijednost i CV% za AUC i Cmax iznosili su 438 h*ng/ml (68%) odnosno 60,7 ng/ml (30%).

Izloženost u pedijatrijskih bolesnika tjelesne težine od 10 do < 20 kg i od 20 do < 30 kg: u bolesnika tjelesne težine od 10 do < 20 kg i srednje vrijednosti dobi od 5,1 godine (raspon: 2,0 – 8,0), srednja vrijednost i CV% za AUC i Cmax iznosili su 458 h*ng/ml (81%) odnosno 77,6 ng/ml (38%). U bolesnika tjelesne težine od 20 do < 30 kg i srednje vrijednosti dobi od 10,3 godine (raspon:

6,0 - 16,0), srednja vrijednost i CV% za AUC i Cmax iznosili su 327 h*ng/ml (66%) odnosno 51,2 ng/ml (22%).

Farmakokinetika u pedijatrijskih bolesnika s atopijskim dermatitisom

Srednja vrijednost poluvijeka lijeka u pedijatrijskih bolesnika u dobi od 2 do < 18 godina iznosila je 13 - 18 sati.

Izloženost u pedijatrijskih bolesnika tjelesne težine < 30 kg i ≥ 30 kg: u bolesnika tjelesne težine < 30 kg i srednje vrijednosti dobi od 6,4 godine (raspon: 2,0 – 11,1), srednja vrijednost i CV% za AUC i Cmax iznosili su 404 h*ng/ml (78%) odnosno 60,4 ng/ml (28%). U bolesnika tjelesne težine ≥ 30 kg i srednje vrijednosti dobi od 13,5 godina (raspon: 6,2 – 17,9), srednja vrijednost i CV% za AUC i Cmax iznosili su 529 h*ng/ml (102%) odnosno 57,0 ng/ml (42%).

Izloženost u pedijatrijskih bolesnika tjelesne težine od 10 do < 20 kg i od 20 do < 30 kg: u bolesnika tjelesne težine od 10 do < 20 kg i srednje vrijednosti dobi od 4,8 godina (raspon: 2,0 – 6,9), srednja vrijednost i CV% za AUC i Cmax iznosili su 467 h*ng/ml (80%) odnosno 73,4 ng/ml (21%). U bolesnika tjelesne težine od 20 do < 30 kg i srednje vrijednosti dobi od 7,5 godina (raspon: 4,8 – 11,1), srednja vrijednost i CV% za AUC i Cmax iznosili su 363 h*ng/ml (72%) odnosno 52,0 ng/ml (21%).

32

Ostali intrinzični faktori

Tjelesna težina, dob, spol, rasa i etničko porijeklo nisu imali klinički značajnog učinka na farmakokinetiku baricitiniba u odraslih bolesnika. Srednje vrijednosti učinaka intrinzičnih faktora na farmakokinetičke parametre (AUC i Cmax) općenito su bile unutar raspona interindividualne farmakokinetičke varijabilnosti baricitiniba. Stoga nije potrebno prilagođavati dozu na temelju tih faktora.

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, genotoksičnosti i kancerogenog potencijala.

U miševa, štakora i pasa primijećen je pad broja limfocita, eozinofila i bazofila, kao i limfoidna deplecija u organima/tkivima imunosnog sustava. U pasa su pri razinama izloženosti približno 7 puta većima od onih u ljudi primijećene oportunističke infekcije povezane s demodikozom (šugom). U miševa, štakora i pasa je pri razinama izloženosti približno 6 – 36 puta većima od onih u ljudi primijećen pad vrijednosti eritrocitnih parametara. U nekih je pasa primijećena degeneracija ploče rasta sternuma; incidencija je bila niska, a pojava je zabilježena i u kontrolnih životinja, dok je težinu određivao odnos između doze i učinka. Trenutno nije poznato je li to klinički značajno.

U ispitivanjima reproduktivne toksičnosti na štakorima i kunićima, baricitinib je smanjio rast/tjelesnu težinu fetusa i uzrokovao malformacije skeleta (pri razinama izloženosti koje su bile približno

10 odnosno 39 puta veće od onih u ljudi). Nisu primijećeni štetni učinci na plod pri razinama izloženosti koje su bile 2 puta veće od one u ljudi na temelju AUC-a.

Prema objedinjenim podacima iz ispitivanja učinaka na plodnost mužjaka/ženki štakora, baricitinib je smanjio sveukupnu uspješnost parenja (smanjeni indeksi plodnosti i začeća). U ženki štakora zabilježen je smanjen broj žutih tijela i mjesta implantacije, povećan broj gubitaka prije implantacije i/ili štetni učinci na intrauterino preživljenje embrija. Budući da u mužjaka štakora nije bilo učinaka na spermatogenezu (što je utvrđeno histopatološki) niti na mjere ishoda koje su se odnosile na sjeme/spermu, smanjena sveukupna uspješnost parenja vjerojatno je bila posljedica navedenih učinaka u ženki.

Baricitinib je pronađen u mlijeku ženki štakora u laktaciji. U ispitivanju učinaka na prenatalni i postnatalni razvoj primijećena je smanjena tjelesna težina mladunčadi i smanjeno postnatalno preživljenje pri razinama izloženosti koje su bile 4 odnosno 21 puta veće od onih u ljudi.

Jezgra tablete

celuloza, mikrokristalična karmelozanatrij, umrežena magnezijev stearat manitol

Film ovojnica

željezov oksid, crveni (E172) lecitin (soja) (E322) makrogol

poli(vinilni alkohol)

33

talk

titanijev dioksid (E171)

Nije primjenjivo.

3 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Olumiant 1 mg filmom obložene tablete

Blisteri od polivinilklorida/polietilena/poliklorotrifluoroetilena i aluminija u kutijama koje sadrže 14 ili 28 filmom obloženih tableta.

Perforirani blisteri s jediničnim dozama, od polivinilklorida/aluminija/orijentiranog poliamida i aluminija, u kutijama koje sadrže 28 x 1 filmom obloženu tabletu.

Olumiant 2 mg i 4 mg filmom obložene tablete

Blisteri od polivinilklorida/polietilena/poliklorotrifluoroetilena i aluminija u kutijama koje sadrže 14, 28, 35, 56, 84 ili 98 filmom obloženih tableta.

Perforirani blisteri s jediničnim dozama, od polivinilklorida/aluminija/orijentiranog poliamida i aluminija, u kutijama koje sadrže 28 x 1 ili 84 x 1 filmom obloženu tabletu.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Za pedijatrijske bolesnike koji ne mogu progutati cijele tablete može se razmotriti otapanje tableta u vodi. Tablete se smiju otopiti samo u vodi. Treba otopiti samo onoliko tableta koliko je potrebno za primjenu doze.

- Tabletu treba staviti cijelu u čašu s 5 – 10 ml vode sobne temperature i nježno promiješati da se otopi. Može biti potrebno do 10 minuta da se tableta otopi i stvori mutnu, blijedoružičastu suspenziju. Dio otopljene tablete može se nataložiti.

- Nakon što se tableta otopi, suspenziju treba ponovno nježno promiješati i odmah je svu popiti. - Čašu treba isprati s još 5 – 10 ml vode sobne temperature i odmah popiti sav sadržaj.

Tableta otopljena u vodi stabilna je do 4 sata na sobnoj temperaturi.

Ako se iz bilo kojeg razloga ne primijeni cijela suspenzija, ne smije se otopiti i primijeniti druga tableta, već treba čekati do iduće doze prema rasporedu.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

34

Olumiant sadrži djelatnu tvar baricitinib. Pripada skupini lijekova koji se zovu inhibitori Janus kinaza, a pomažu ublažiti upalu.

Reumatoidni artritis

Olumiant se koristi za liječenje odraslih osoba s umjerenim do teškim reumatoidnim artritisom – upalnom bolešću zglobova – ako prethodna terapija nije djelovala dovoljno dobro ili ako je bolesnik nije podnosio. Olumiant se može uzimati sam ili zajedno s nekim drugim lijekovima, kao što je metotreksat.

Olumiant djeluje tako da smanjuje aktivnost enzima u tijelu koji se zovu „Janus kinaze” i koji sudjeluju u upalnom procesu. Smanjenjem aktivnosti tih enzima Olumiant pomaže ublažiti bol, ukočenost i oticanje zglobova i umor te pomaže usporiti oštećenje kostiju i hrskavice u zglobovima. Ti učinci mogu Vam pomoći da obavljate uobičajene svakodnevne aktivnosti i tako poboljšati kvalitetu života vezanu uz zdravlje u bolesnika s reumatoidnim artritisom.

Atopijski dermatitis

Olumiant se koristi za liječenje djece od navršene 2 godine, adolescenata i odraslih osoba s umjerenim do teškim atopijskim dermatitisom, koji je poznat i pod nazivom atopijski ekcem. Olumiant se može uzimati u kombinaciji s lijekovima za ekcem koji se nanose na kožu ili se može uzimati sam.

Olumiant djeluje tako da smanjuje aktivnost enzima u tijelu koji se zovu „Janus kinaze” i koji sudjeluju u upalnom procesu. Smanjenjem aktivnosti tih enzima Olumiant pomaže poboljšati stanje kože i ublažiti svrbež. Osim toga, Olumiant pomaže smanjiti ometanje spavanja (zbog svrbeža) i poboljšati sveukupnu kvalitetu života. Pokazalo se da Olumiant također ublažava simptome kožne boli, tjeskobe i depresije povezane s atopijskim dermatitisom.

Alopecija areata (alopecia areata)

Olumiant se koristi za liječenje odraslih osoba s teškom alopecijom areatom, autoimunom bolešću koju karakterizira upalno, neožiljkasto ispadanje vlasi na vlasištu, licu, a ponekad i drugim područjima tijela, koje se može ponavljati i napredovati.

Olumiant djeluje tako da smanjuje aktivnost enzima u tijelu koji se zovu „Janus kinaze” i koji sudjeluju u upalnom procesu. Smanjenjem aktivnosti tih enzima Olumiant pridonosi ponovnom rastu vlasi na vlasištu, licu i drugim područjima tijela zahvaćenima bolešću.

Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis, artritis povezan s entezitisom i juvenilni psorijatični artritis

Olumiant se koristi za liječenje aktivnog poliartikularnog juvenilnog idiopatskog artritisa, upalne bolesti zglobova, u djece u dobi od 2 i više godina.

Olumiant se koristi i za liječenje aktivnog artritisa povezanog s entezitisom, upalne bolesti zglobova i mjesta na kojima se tetive spajaju s kostima, u djece u dobi od 2 i više godina.

Olumiant se koristi i za liječenje aktivnog juvenilnog psorijatičnog artritisa, upalne bolesti zglobova koja je često praćena psorijazom, u djece u dobi od 2 i više godina.

Olumiant se može uzimati sam ili s metotreksatom.

Nemojte uzimati Olumiant

- ako ste alergični na baricitinib ili neki drugi sastojak ovoga lijeka (naveden u dijelu 6.) - ako ste trudni ili mislite da biste mogli biti trudni

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije i tijekom liječenja lijekom Olumiant:

- ako imate više od 65 godina. Bolesnici u dobi od 65 ili više godina mogu biti izloženi povećanom riziku od infekcija, srčanih tegoba, uključujući srčani udar, te nekih vrsta raka. Liječnik će Vam reći je li Olumiant prikladan lijek za Vas.

- ako imate infekciju ili ako često imate infekcije. Recite svom liječniku ako se pojave simptomi poput vrućice, rana, pojačanog umora ili problema sa zubima, jer to mogu biti znakovi infekcije. Olumiant može smanjiti sposobnost tijela da se bori protiv infekcija i tako pogoršati postojeću infekciju ili povećati vjerojatnost razvoja nove infekcije. Ako imate šećernu bolest ili više od

65 godina, možete biti podložniji razvoju infekcija.

- ako imate ili ste nekada imali tuberkulozu. Možda ćete prije liječenja lijekom Olumiant morati napraviti pretrage kako bi se utvrdilo imate li tuberkulozu. Obavijestite svog liječnika ako tijekom liječenja lijekom Olumiant primijetite dugotrajan kašalj, vrućicu, noćno znojenje i gubitak tjelesne težine, jer to mogu biti znakovi tuberkuloze.

- ako ste nekada imali herpesnu infekciju (herpes zoster), jer Olumiant može uzrokovati njegov povratak. Obavijestite svog liječnika ako tijekom liječenja lijekom Olumiant primijetite bolan kožni osip praćen mjehurićima, jer to može biti znak herpes zostera.

- ako imate ili ste nekada imali hepatitis B ili C.

- ako trebate primiti cjepivo. Ne smijete primiti određena (živa) cjepiva dok uzimate Olumiant. - ako bolujete ili ste nekada bolovali od raka te ako pušite ili ste nekada pušili. U tom će slučaju

liječnik razgovarati s Vama o tome je li Olumiant prikladan lijek za Vas. - ako imate narušenu jetrenu funkciju.

- ako imate ili ste nekada imali srčanih tegoba. U tom će slučaju liječnik razgovarati s Vama o tome je li Olumiant prikladan lijek za Vas.

- ako ste nekada imali krvne ugruške u venama nogu (duboku vensku trombozu) ili pluća (plućnu emboliju) ili ako imate povećan rizik od razvoja tih stanja (na primjer: ako ste nedavno podvrgnuti velikom kirurškom zahvatu, ako uzimate hormonske kontraceptive/ hormonsku nadomjesnu terapiju ili ako je Vama ili Vašim bliskim srodnicima dijagnosticiran poremećaj

zgrušavanja krvi). Liječnik će razgovarati s Vama o tome je li Olumiant prikladan lijek za Vas. Obavijestite svog liječnika ako primijetite iznenadan nedostatak zraka ili otežano disanje, bol u prsnom košu ili bol u gornjem dijelu leđa, oticanje noge ili ruke, bol ili osjetljivost u nozi te crvenilo ili promjenu boje kože na nozi ili ruci, jer to mogu biti znakovi pojave krvnih ugrušaka u venama.

- ako imate divertikulitis (vrstu upale debelog crijeva) ili čir želuca ili crijeva (pogledajte dio 4.) - U bolesnika liječenih lijekom Olumiant opažen je nemelanomski rak kože. Liječnik će Vam

možda preporučiti redovite kožne preglede tijekom liječenja lijekom Olumiant. Obavijestite svog liječnika ako tijekom ili nakon liječenja primijetite nove kožne lezije ili promjenu izgleda postojećih lezija.

Ako primijetite bilo koju od sljedećih ozbiljnih nuspojava, morate se odmah obratiti liječniku: - piskanje pri disanju

- jaku omaglicu ili ošamućenost - oticanje usana, jezika ili grla

- koprivnjaču (svrbež ili kožni osip)

- jaku bol u trbuhu, posebno popraćenu vrućicom, mučninom i povraćanjem

- jaku bol ili stezanje u prsnom košu (koji se mogu proširiti na ruke, čeljust, vrat, leđa) - nedostatak zraka

- hladan znoj

- slabost u jednoj ruci i/ili nozi - nerazgovijetan govor

Prije nego što započnete liječenje lijekom Olumiant ili za vrijeme njegova trajanja, možda ćete morati obavljati krvne pretrage kako bi se utvrdilo imate li nizak broj crvenih krvnih stanica (anemiju), nizak broj bijelih krvnih stanica (neutropeniju ili limfopeniju), visoku razinu masnoća (kolesterola) u krvi ili visoke razine jetrenih enzima. Na taj se način želi provjeriti da Olumiant ne uzrokuje nikakve probleme.

Djeca i adolescenti

Ako je moguće, djeca i adolescenti trebaju primiti sva potrebna cjepiva prije primjene lijeka Olumiant.

Nemojte davati ovaj lijek djeci mlađoj od 2 godine.

Nemojte davati ovaj lijek djeci i adolescentima s alopecijom areatom mlađima od 18 godina jer nema podataka o primjeni kod te bolesti.

Drugi lijekovi i Olumiant

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Osobito je važno da prije uzimanja lijeka Olumiant obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate bilo koje druge lijekove, primjerice:

- probenecid (za giht), jer on može povisiti razine lijeka Olumiant u krvi. Ako uzimate probenecid, preporučena doza lijeka Olumiant za odrasle je 2 mg jedanput na dan, dok za djecu i adolescente dozu treba prepoloviti.

- antireumatik koji se primjenjuje injekcijom

- injekcijske lijekove koji potiskuju aktivnost imunosnog sustava, uključujući takozvane ciljane biološke terapije (protutijela)

- lijekove koji se koriste za kontroliranje odgovora imunosnog sustava tijela, kao što su azatioprin, takrolimus ili ciklosporin

- druge lijekove koji pripadaju skupini inhibitora Janus kinaze

- lijekove koji mogu povećati rizik od divertikulitisa kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi (koji se obično primjenjuju za liječenje bolnih i/ili upalnih stanja mišića ili zglobova) i/ili opioidi (koji se primjenjuju za liječenje jake boli) i/ili kortikosteroidi (obično se primjenjuju za liječenje upalnih stanja) (pogledajte dio 4.)

- lijekove za liječenje dijabetesa ili ako imate dijabetes. Vaš će liječnik možda trebati odlučiti je li Vam potrebno smanjiti dozu lijeka za liječenje dijabetesa dok uzimate lijek Olumiant.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Morate koristiti učinkovitu metodu kontracepcije tijekom liječenja lijekom Olumiant i još najmanje tjedan dana po njegovu završetku kako biste izbjegli trudnoću. Ako zatrudnite, morate o tome obavijestiti svog liječnika jer se Olumiant ne smije uzimati tijekom trudnoće.

Ne smijete uzimati Olumiant dok dojite jer nije poznato prolazi li ovaj lijek u majčino mlijeko. Vi i Vaš liječnik trebate odlučiti hoćete li dojiti ili uzimati Olumiant. Ne smijete činiti oboje.

Upravljanje vozilima i strojevima

Olumiant ne utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Olumiant sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Liječenje mora započeti liječnik s iskustvom u dijagnosticiranju i liječenju Vaše bolesti. Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Reumatoidni artritis, atopijski dermatitis i alopecija areata u odraslih

Preporučena doza je 4 mg jedanput na dan. Liječnik će Vam možda propisati nižu dozu od 2 mg jedanput na dan, osobito ako imate više od 65 godina ili ako imate povećan rizik od infekcija, krvnih ugrušaka, velikih kardiovaskularnih događaja ili raka.

Ako lijek bude dobro djelovao, liječnik može odlučiti smanjiti dozu.

Ako imate smanjenu bubrežnu funkciju, preporučena doza lijeka Olumiant je 2 mg jedanput na dan.

Primjena u djece i adolescenata

Preporučena doza za bolesnike tjelesne težine ≥ 30 kg iznosi 4 mg jedanput na dan. Za bolesnike tjelesne težine od 10 kg do < 30 kg preporučuje se doza od 2 mg jedanput na dan.

Ako imate smanjenu bubrežnu funkciju, preporučenu dozu lijeka Olumiant treba prepoloviti.

Za pedijatrijske bolesnike koji ne mogu progutati cijele tablete one se mogu otopiti u vodi:

- Stavite cijelu tabletu u čašu s 5 - 10 ml vode sobne temperature i nježno promiješajte da se otopi. Može biti potrebno do 10 minuta da se tableta otopi i stvori mutnu, blijedoružičastu suspenziju. Dio otopljene tablete može se nataložiti.

- Nakon što se tableta otopi, ponovno nježno promiješajte mješavinu i odmah je popijte.

- Ulijte još 5 - 10 ml vode sobne temperature u čašu, zavrtite je da biste isprali stijenke i odmah popijte mješavinu kako biste osigurali primjenu cijele doze.

Tableta se smije otopiti samo u vodi.

Nakon otapanja u vodi tableta se može primijeniti unutar 4 sata ako se čuva na sobnoj temperaturi. Ako se tableta otopi u vodi, a uzme se samo dio otopljene doze, treba pričekati do sutradan za primjenu sljedeće doze prema rasporedu.

Način primjene

Olumiant se primjenjuje kroz usta. Tabletu progutajte cijelu, s vodom.

Tablete možete uzimati s hranom ili bez nje. Da biste se lakše sjetili uzeti lijek Olumiant, pokušajte ga uzimati svaki dan u isto vrijeme.

Ako uzmete više lijeka Olumiant nego što ste trebali

Ako ste uzeli više lijeka Olumiant nego što ste trebali, javite se svom liječniku. Mogu se pojaviti neke od nuspojava opisanih u dijelu 4.

Ako ste zaboravili uzeti Olumiant

- Ako propustite uzeti dozu, uzmite je čim se sjetite.

- Ako se ne sjetite zaboravljene doze cijeli dan, preskočite propuštenu dozu i sutradan uzmite samo jednu dozu u uobičajeno vrijeme.

- Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu tabletu.

Ako prestanete uzimati Olumiant

Nemojte prestati uzimati Olumiant, osim ako Vam to ne kaže liječnik.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Ozbiljne nuspojave

Infekcije poput herpes zostera i upale pluća, koje se mogu javiti u do 1 na 10 osoba.

Obavijestite svog liječnika ili odmah potražite liječničku pomoć ako se pojave sljedeći simptomi, koji mogu biti znakovi:

- herpes zostera: bolan kožni osip praćen mjehurićima i vrućicom (kod atopijskog dermatitisa to je vrlo rijetka, a kod alopecije areate manje česta nuspojava)

- upale pluća: ustrajan kašalj, vrućica, nedostatak zraka i umor (kod atopijskog dermatitisa i alopecije areate to je manje česta nuspojava)

Ozbiljna upala pluća i ozbiljan herpes zoster su manje česte nuspojave.

Ostale nuspojave

Vrlo česte (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba) - infekcije grla i nosa

- visoke razine masnoća (kolesterola) u krvi, vidljive u nalazima krvnih pretraga

Česte (mogu se javiti u do 1 na 10 osoba) - herpes simpleks

- infekcija koja uzrokuje želučane tegobe ili proljev (gastroenteritis) - infekcija mokraćnih putova

- visok broj trombocita (stanica koje sudjeluju u zgrušavanju krvi), vidljiv u nalazima krvnih pretraga (kod atopijskog dermatitisa i alopecije areate to je manje česta nuspojava)

- glavobolja

- mučnina (kod atopijskog dermatitisa to je manje česta nuspojava) - bol u trbuhu (kod alopecije areate to je manje česta nuspojava)

- visoke razine jetrenih enzima, vidljive u nalazima krvnih pretraga (kod atopijskog dermatitisa to je manje česta nuspojava)

- osip

- akne (kod reumatoidnog artritisa to je manje česta nuspojava)

- porast razine enzima koji se zove kreatin fosfokinaza, vidljiv u nalazima krvnih pretraga (kod reumatoidnog artritisa to je manje česta nuspojava)

- upala (oticanje) folikula dlake, osobito na području vlasišta na kojem kosa ponovno raste (opaženo kod alopecije areate)

Manje česte (mogu se javiti u do 1 na 100 osoba)

- nizak broj bijelih krvnih stanica (neutrofila), vidljiv u nalazima krvnih pretraga - visoke razine masnoća (triglicerida) u krvi, vidljive u nalazima krvnih pretraga

- visoke razine jetrenih enzima, vidljive u nalazima krvnih pretraga (kod alopecije areate to je česta nuspojava)

- porast tjelesne težine - oticanje lica

- urtikarija

- krvni ugrušci u krvnim žilama pluća

- krvni ugrušci u venama nogu ili zdjelice, što se naziva dubokom venskom trombozom (DVT) - divertikulitis (bolna upala malih džepova na ovojnici crijeva)

Djeca i adolescenti

‒ Poliartikularni juvenilni idiopatski artritis, artritis povezan s entezitisom i juvenilni psorijatični artritis: U jednom ispitivanju provedenom u djece u dobi od 2 i više godina s poliartikularnim juvenilnim idiopatskim artritisom, artritisom povezanim s entezitisom i juvenilnim psorijatičnim artritisom glavobolja je bila vrlo česta, dok su nizak broj bijelih krvnih stanica i krvni ugrušci u plućima zabilježeni često (svaka se od tih nuspojava javila u 1 od

82 djeteta).

‒ Atopijski dermatitis u djece: U jednom ispitivanju provedenom u djece u dobi od 2 i više godina s atopijskim dermatitisom zabilježene nuspojave odgovarale su onima opaženima u odraslih bolesnika, uz izuzetak niskog broja bijelih krvnih stanica (neutrofila), koji se javljao češće nego u odraslih.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V. Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na blisteru i kutiji iza oznake „Rok valjanosti” ili „EXP”. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Olumiant sadrži

- Djelatna tvar je baricitinib. Jedna tableta sadrži 1, 2 ili 4 miligrama baricitiniba.

- Drugi sastojci su: mikrokristalična celuloza, umrežena karmelozanatrij (pogledajte odlomak „Olumiant sadrži natrij“ u dijelu 2.), magnezijev stearat, manitol, crveni željezov oksid (E172), lecitin (soja) (E322), makrogol, poli(vinilni alkohol), talk i titanijev dioksid (E171).

Kako Olumiant izgleda i sadržaj pakiranja

Olumiant 1 mg filmom obložene tablete su blijedoružičaste okrugle tablete, promjera 6,75 mm, s oznakom „Lilly” s jedne strane i „1” s druge strane.

Olumiant 2 mg filmom obložene tablete su svjetloružičaste ovalne tablete, dimenzija 9 x 7,5 mm, s oznakom „Lilly” s jedne strane i „2” s druge strane.

Olumiant 4 mg filmom obložene tablete su ružičaste okrugle tablete, promjera 8,5 mm, s oznakom „Lilly” s jedne strane i „4” s druge strane.

Tablete su zaobljene i imaju udubljenja kako biste ih mogli lakše uhvatiti.

Olumiant 1 mg tablete dostupne su u pakiranjima od 14 i 28 tableta u kalendarskim blisterima i pakiranju od 28 x 1 tablete u perforiranim blisterima djeljivima na pojedinačne doze. Olumiant 2 mg i 4 mg tablete dostupne su u pakiranjima od 14, 28, 35, 56, 84 i 98 tableta u kalendarskim blisterima i pakiranjima od 28 x 1 i 84 x 1 tablete u perforiranim blisterima djeljivima na pojedinačne doze. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

Eli Lilly Nederland B.V., Papendorpseweg 83, 3528BJ Utrecht, Nizozemska.

Proizvođač

Lilly S.A., Avda. de la Industria 30, 28108 Alcobendas, Madrid, Španjolska.

Za sve informacije o ovom lijeku obratite se lokalnom predstavniku nositelja odobrenja za stavljanje

lijeka u promet:

Belgique/België/Belgien Eli Lilly Benelux S.A./N.V.

Tél/Tel: + 32-(0)2 548 84 84

Bъlgariя

TP "Eli Lili Nederland" B.V. - Bъlgariя tel. + 359 2 491 41 40

Česká republika ELI LILLY ČR, s.r.o.

Tel: + 420 234 664 111

Danmark

Eli Lilly Danmark A/S Tlf: +45 45 26 60 00

Deutschland

Lilly Deutschland GmbH Tel. + 49-(0) 6172 273 2222

Eesti

Eli Lilly Nederland B.V.. Tel: +372 6 817 280

Ελλάδα

ΦΑΡΜΑΣΕΡΒ-ΛΙΛΛΥ Α.Ε.Β.Ε. Τηλ: +30 210 629 4600

Lietuva

Eli Lilly Lietuva

Tel. +370 (5) 2649600

Luxembourg/Luxemburg Eli Lilly Benelux S.A./N.V. Tél/Tel: + 32-(0)2 548 84 84

Magyarország Lilly Hungária Kft.

Tel: + 36 1 328 5100

Malta

Charles de Giorgio Ltd. Tel: + 356 25600 500

Nederland

Eli Lilly Nederland B.V. Tel: + 31-(0) 30 60 25 800

Norge

Eli Lilly Norge A.S. Tlf: + 47 22 88 18 00

Österreich

Eli Lilly Ges.m.b.H. Tel: + 43-(0) 1 711 780

España Lilly S.A.

Tel: + 34 -91 663 50 00

France Lilly France

Tél: +33-(0) 1 55 49 34 34

Hrvatska

Eli Lilly Hrvatska d.o.o. Tel: +385 1 2350 999

Ireland

Eli Lilly and Company (Ireland) Limited Tel: + 353-(0) 1 661 4377

Ísland Icepharma hf.

Sími + 354 540 8000

Italia

Eli Lilly Italia S.p.A. Tel: + 39- 055 42571

Κύπρος Phadisco Ltd

Τηλ: +357 22 715000

Latvija

Eli Lilly (Suisse) S.A Pārstāvniecība Latvijā Tel: +371 67364000

Ova uputa je zadnji puta revidirana u

Ostali izvori informacija

Polska

Eli Lilly Polska Sp. z o.o. Tel: +48 22 440 33 00

Portugal

Lilly Portugal Produtos Farmacêuticos, Lda Tel: + 351-21-4126600

România

Eli Lilly România S.R.L. Tel: + 40 21 4023000

Slovenija

Eli Lilly farmacevtska družba, d.o.o. Tel: +386 (0)1 580 00 10

Slovenská republika Eli Lilly Slovakia s.r.o. Tel: + 421 220 663 111

Suomi/Finland

Oy Eli Lilly Finland Ab Puh/Tel: + 358-(0) 9 85 45 250

Sverige

Eli Lilly Sweden AB Tel: + 46-(0) 8 7378800

United Kingdom (Northern Ireland) Eli Lilly and Company (Ireland) Limited Tel: + 353-(0) 1 661 4377

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na internetskoj stranici Europske agencije za lijekove: https://www.ema.europa.eu.

Uključiti QR kod + www.olumiant.eu

Molimo, odvojite ovaj dio upute o lijeku i nosite ga sa sobom.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------