Olmita 20 mg/5 mg filmom obložene tablete

Liječenje esencijalne hipertenzije.

Olmita je indicirana za liječenje u odraslih bolesnika čiji krvni tlak nije odgovarajuće kontroliran samo s olmesartanmedoksomilom ili amlodipinom (vidjeti dijelove 4.2 i 5.1).

Doziranje

Odrasli

Preporučeno doziranje lijeka Olmita je 1 tableta na dan.

Olmita 20 mg/5 mg se može primijeniti u bolesnika čiji krvni tlak nije odgovarajuće kontroliran samo s 20 mg olmesartanmedoksomila ili 5 mg amlodipina.

Olmita 40 mg/5 mg se može primijeniti u bolesnika čiji krvni tlak nije odgovarajuće kontroliran s lijekom Olmita 20 mg/5 mg.

Olmita 40 mg/10 mg se može primijeniti u bolesnika čiji krvni tlak nije odgovarajuće kontroliran s lijekom Olmita 40 mg/5 mg.

Preporučuje se postepeno titriranje doziranja pojedinih komponenti prije prebacivanja na fiksnu kombinaciju. Kada je to klinički prikladno, može se razmotriti izravna promjena od monoterapije na fiksnu kombinaciju.

Zbog praktičnosti bolenici koji primaju olmesartanmedoksomil i amlodipin iz odvojenih tableta mogu se prebaciti na Olmita tablete koje sadrže iste komponente doze.

Olmita se može uzeti sa hranom ili bez nje.

Starije osobe (u dobi od 65 godina ili više)

Općenito nije potrebna prilagodba preporučene doze za starije osobe, ali povećanje doze treba provoditi s pažnjom (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Ako je neophodno povećavanje doze do maksimalne doze od 40 mg olmesartanmedoksomila dnevno, mora se pažljivo nadzirati krvni tlak.

Oštećenje funkcije bubrega

Maksimalna doza olmesartanmedoksomila u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina 20-60 ml/min) je 20 mg olmesartanmedoksomila jednom dnevno, zbog ograničenog iskustva s višim dozama u ovoj skupini bolesnika. Ne preporučuje se primjena lijeka Olmita u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina <20 ml/min) (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

U bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije bubrega savjetuje se praćenje razine kalija i kreatinina.

Oštećenje funkcije jetre

Olmita se treba koristiti s oprezom u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

6049264109717

U bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre preporučuje se početna doza od 10 mg olmesartanmedoksomila jednom dnevno, a maksimalna doza ne smije biti veća od 20 mg jednom dnevno. Savjetuje se pažljivi nadzor krvnog tlaka i funkcije bubrega u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre, a koji već primaju diuretike i/ili druge antihipertenzivne lijekove. Nema iskustva s olmesartanmedoksomilom u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre.

Kao i kod svih antagonista kalcija, produljuje se poluživot amlodipina u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre, a preporuke doziranja nisu utvrĎene. Stoga lijek Olmita treba primjenjivati s oprezom u ovih bolesnika. Farmakokinetika amlodipina nije proučavana kod teškog oštećenja funkcije jetre. Amlodipin treba započeti s najnižom dozom i polagano titrirati u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Primjena lijeka Olmita u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre je kontraindicirano (vidjeti dio 4.3).

Pedijatrijska populacija

Nije utvrĎena sigurnost i djelotvornost lijeka Olmita u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Tabletu treba progutati s dovoljnom količinom tekućine (npr. jednom čašom vode). Tablete se ne smiju žvakati i moraju se uzimati u isto vrijeme svakog dana.

- Preosjetljivost na djelatne tvari, derivate dihidropiridina ili neku od pomoćnih tvari. - Drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6).

- Teška insuficijencija jetre i opstrukcija žuči (vidjeti dio 5.2).

- Istodobna primjena lijeka Olmita s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem funkcije bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

- Zbog komponente amlodipina, Olmita je takoĎer kontraindicirana u bolesnika s: - teškom hipotenzijom.

- u stanju šoka (uključujući kardiogeni šok).

- opstrukcijom izlaznog trakta lijevog ventrikula (npr. stenoza aorte visokog stupnja). - hemodinamički nestabilnim zatajivanjem srca nakon akutnog infarkta miokarda.

Bolesnici s hipovolemijom ili deplecijom natrija:

Simptomatska hipotenzija, posebice nakon prve doze, može se pojaviti u bolesnika s hipovolemijom i/ili deplecijom natrija zbog snažne diuretske terapije, restrikcijske dijete sa smanjenim unosom soli, proljeva ili povraćanja.

Preporučuje se korigiranje ovog stanja prije primjene lijeka Olmita ili pažljivi medicinski nadzor na početku liječenja.

Druga stanja sa stimulacijom renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava:

U bolesnika u kojih krvožilni tonus i funkcija bubrega ovise najviše o aktivnosti renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (npr. bolesnici s teškim kongestivnim zatajenjem srca ili postojećom bolesti bubrega, uključujući stenozu bubrežne arterije), liječenje drugim lijekovima koji utječu na ovaj sustav, poput antagonista receptora angiotenzina II, povezano je s pojavom akutne hipotenzije, azotemije, oligurije ili, rijetko, akutnim zatajenjem bubrega.

Renovaskularna hipertenzija:

6049264299554Povećan je rizik od teške hipotenzije i insuficijencije bubrega u bolesnika koji se liječe lijekovima koji utječu na renin-angiotenzin-aldosteronski sustav, a imaju obostranu stenozu bubrežnih arterija ili

stenozu arterije u jedinom funkcionalnom bubregu.

Oštećena funkcija bubrega i transplantacija bubrega:

Kada se Olmita primjenjuje u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, preporučuje se periodički nadzirati serumske razine kalija i kreatinina. Primjena lijeka Olmita se ne preporučuje u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina < 20 ml/min) (vidjeti dijelove 4.2 i 5.2). Nema iskustava s primjenom lijeka Olmita u bolesnika kojima je nedavno transplantiran bubreg ili u bolesnika s terminalnim stadijem oštećenja funkcije bubrega (tj. klirens kreatinina < 12 ml/min).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS):

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz pažljivo nadziranje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Oštećenje funkcije jetre:

Izloženost amlodipinu i olmesartanmedoksomilu je povećana u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 5.2). Treba paziti kada se Olmita primjenjuje u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. U bolesnika s umjerenim oštećenjem, doza olmesartanmedoksomila ne smije prijeći 20 mg (vidjeti dio 4.2). U bolesnika s oštećenom funkcijom jetre terapiju amlodipinom treba započeti primjenom nižih doza uz poseban oprez, kako na početku liječenja, tako i prilikom povišenja doze. Primjena lijeka Olmita u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3).

Hiperkalemija:

Kao i kod drugih antagonista angiotenzina II i ACE inhibitora, može doći do hiperkalemije tijekom liječenja, osobito u prisutnosti oštećenja funkcije bubrega i/ili zatajenja srca (vidjeti dio 4.5). Preporučuje se pažljivo praćenje razina kalija u serumu u rizičnih bolesnika.

Istodobnu primjenu s dodacima kalija, diureticima koji štede kalij, zamjenama soli koji sadrže kalij ili drugim lijekovima koji mogu povećati razine kalija (heparin, itd.) treba uzimati s oprezom i čestim praćenjem razine kalija.

Litij:

Kao i kod drugih antagonista receptora angiotenzina II, istodobna primjena lijeka Olmita i litija se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Stenoza aortalnog ili mitralnog zaliska; opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija:

Zbog amlodipinske komponente lijeka Olmita, kao što je to slučaj i s ostalim vazodilatatorima, poseban oprez indiciran je u bolesnika koji boluju od stenoze aortalnog ili mitralnog zaliska ili opstruktivne hipertrofične kardiomiopatije.

Primarni aldosteronizam:

Bolesnici s primarnim aldosteronizmom općenito ne reagiraju na antihipertenzivne lijekove koji djeluju putem inhibicije renin-angiotenzinskog sustava. Stoga se u takvih bolesnika ne preporučuje primjena lijeka Olmita.

Zatajivanje srca:

6049264790571Kao posljedica inhibicije renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava, promjene u funkciji bubrega mogu se predvidjeti u osjetljivih pojedinaca. U bolesnika s teškim zatajivanjem srca čija funkcija bubrega može ovisiti o aktivnosti renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava, liječenje inhibitorima angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE) i antagonistima angiotenzinskih receptora povezano je s oligurijom i/ili progresivnom azotemijom i (rijetko) s akutnim zatajenjem bubrega i/ili smrću.

U liječenju bolesnika sa zatajivanjem srca neophodan je oprez. U dugotrajnom, placebom kontroliranom ispitivanju amlodipina u bolesnika s teškim zatajivanjem srca (NYHA stupanj III i IV) prijavljena incidencija plućnog edema bila je viša u skupini bolesnika liječenoj amlodipinom nego u skupini koja je dobivala placebo (vidjeti dio 5.1). Blokatore kalcijevih kanala, uključujući i amlodipin, treba primjenjivati s oprezom u bolesnika kongestivnim zatajivanjem srca, s obzirom da mogu povećati rizik od budućih kardiovaskularnih dogaĎaja i smrti.

Enteropatija nalik na sprue:

U vrlo rijetkim slučajevima zabilježen je teški, kronični proljev sa značajnim gubitkom tjelesne težine u bolesnika koji uzimaju olmesartan nekoliko mjeseci do godina nakon uvoĎenja lijeka, koji je vjerojatno bio uzrokovan lokaliziranom zakašnjelom reakcijom preosjetljivosti. Intestinalna biopsija bolesnika često pokazuje atrofiju resica sluznice. Ako bolesnik razvije ove simptome tijekom liječenja olmesartanom i u odsutnosti drugih uzroka, liječenje olmesartanom se mora odmah prekinuti i ne smije se ponovno započinjati. Ako se proljev ne popravi tijekom tjedna nakon prekida primjene lijeka, potrebno je razmotriti savjet drugog specijaliste (primjerice gastroenterologa).

Etničke razlike:

Kao svi drugi antagonisti angiotenzina II i lijek Olmita je manje učinkovit u snižavanju krvnog tlaka u bolesnika crne rase nego u bolesnika drugih rasa, vjerojatno zato što u crne hipertenzivne populacije prevladava stanje niske razine renina.

Starije osobe:

Potreban je oprez prilikom povećanja doze u starijih osoba (vidjeti dio 5.2).

Trudnoća:

Tijekom trudnoće ne smiju se uvoditi antagonisti receptora angiotenzina II. Osim ako se nastavak terapije antagonistima receptora angiotenzina II ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću moraju prijeći na zamjensko antihipertenzivno liječenje s utvrĎenim sigurnosnim profilom primjene u trudnoći. Ako se utvrdi trudnoća, mora se odmah prekinuti liječenje antagonistima receptora angiotenzina II te se mora, ako je to primjereno, započeti sa zamjenskom terapijom (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Ostalo:

Kao i kod bilo kojeg antihipertenziva, prekomjerni pad krvnog tlaka u bolesnika s ishemijskom srčanom bolešću ili ishemijskom cerebrovaskularnom bolešću može dovesti do infarkta miokarda ili moždanog udara.

Laktoza

Olmita sadrži laktozu hidrat. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Potencijalne interakcije vezane uz lijek Olmita:

Potrebno je razmotriti istodobnu primjenu sa sljedećim lijekovima

Drugi antihipertenzivni lijekovi:

Učinak na snižavanje krvnog tlaka lijeka Olmita može se povećati istodobnom primjenom drugih antihipertenzivnih lijekova (npr. alfa blokatori, diuretici).

6049264149463

Potencijalne interakcije vezane uz olmesartanmedoksomil u lijeku Olmita:

Istodobna primjena koja se ne preporučuje

ACE-inhibitori, blokatori receptora angiotenzina II ili aliskiren:

Podaci kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvojna blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE-inhibitora, blokatora receptora angiotenzina II ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena funkcija bubrega (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi sa samostalnom primjenom jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Lijekovi koji utječu na razine kalija:

Istodobna primjena diuretika koji štede kalij, nadomjestaka kalija, nadomjestaka soli koji sadrže kalij ili drugih lijekova koji mogu povećati serumsku razinu kalija (npr. heparin, ACE inhibitori) može izazvati porast serumskog kalija (vidjeti dio 4.4). Ako lijekovi koji utječu na razine kalija trebaju biti propisani u kombinaciji s lijekom Olmita, preporučuje se praćenje razine kalija u serumu.

Litij:

Pri istodobnoj primjeni litija s inhibitorima angiotenzin konvertirajućeg enzima i, rijetko s antagonistima receptora agiotenzina II, zabilježeno je reverzibilno povećanje koncentracije litija u serumu i njegova toksičnost. Stoga se primjena lijeka Olmita i litija u kombinaciji ne preporučuje (vidjeti dio 4.4). Ako je istodobna primjena lijeka Olmita i litija neophodna, preporučuje se pažljivo nadzirati serumske razine litija.

Istodobna primjena koja zahtijeva oprez

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL) uključujući selektivne COX-2 inhibitore, acetilsalicilatnu kiselinu (> 3 g/dan) i neselektivni NSAIL-i:

Kada se antagonisti angiotenzina II primjenjuju istodobno s NSAIL-ima, može se pojaviti smanjenje antihipertenzivnog učinka. Nadalje, istodobna primjena angiotenzin II antagonista i NSAIL-a može povećati rizik od pogoršanja bubrežne funkcije i može dovesti do porasta serumskog kalija. Stoga se preporučuje praćenje bubrežne funkcije na početku takve istodobne terapije, kao i odgovarajuća hidratacija bolesnika.

Sekvestrant žučne kiseline kolesevelam:

Istodobna primjena sekvestranta žučne kiseline kolesevelamklorida smanjuje sistemsku izloženost i vršnu koncentraciju u plazmi olmesartana i smanjuje t1/2. Primjenom olmesartanmedoksomila najmanje 4 sata prije kolesevelamklorida smanjuje se učinak interakcije izmeĎu lijekova. Mora se razmotriti primjena olmesartanmedoksomila najmanje 4 sata prije kolesevelamklorida (vidjeti dio 5.2).

Dodatne informacije

Nakon liječenja antacidom (aluminijev magnezijev hidroksid), primijećeno je umjereno smanjenje bioraspoloživosti olmesartana.

Olmesartanmedoksomil nije imao značajan učinak na farmakokinetiku ili farmakodinamiku varfarina ili farmakokinetiku digoksina. Istodobna primjena olmesartanmedoksomila s pravastatinom nije imala klinički značajne učinke na farmakokinetiku bilo koje komponente u zdravih ispitanika.

Olmesartan nije imao klinički značajne inhibitorske učinke na humane enzime citokrom P450 1A1/2, 2A6, 2C8/9, 2C19, 2D6, 2E1 i 3A4 in vitro i nije imao nikakav ili je imao minimalan učinak indukcije na aktivnost citokroma P450 u štakora. Ne očekuje se klinički relevantna interakcija izmeĎu olmesartana i lijekova koji se metaboliziraju s gore navedenim enzimima citokroma P450.

Potencijalne interakcije vezane uz amlodipin u lijeku Olmita:

Utjecaj drugih lijekova na amlodipin

CYP3A4 inhibitori:

Istodobna primjena amlodipina s jakim ili umjerenim CYP3A4 inhibitorima (inhibitori proteaze, azolni antifungici, makrolidi kao što su eritromicin ili klaritromicin, verapamil ili diltiazem) može značajno povisiti izloženost amlodipinu. Klinički značaj ovih farmakokinetičkih promjena može biti izraženiji u starijih osoba. Postoji povećan rizik razvoja hipotenzije. Stoga može biti potreban klinički nadzor i prilagoĎavanje doze.

CYP3A4 induktori:

Pri istodobnoj primjeni poznatih induktora CYP3A4, koncentracija amlodipina u plazmi može se razlikovati. Stoga je potrebno pratiti krvni tlak i razmotriti reguliranje doze tijekom i nakon istodobnog liječenja, osobito s jakim induktorima CYP3A4 (npr. rifampicin, Hypericum perforatum).

Ne preporučuje se primjena amlodipina s grejpom ili sokom od grejpa, jer se u nekih bolesnika može povećati bioraspoloživost dovodeći do pojačanog djelovanja na snižavanje krvnog tlaka.

Dantrolen (infuzija):

U životinja, nakon primjene verapamila i intravenskog dantrolena zabilježeni su ventrikularna fibrilacija sa smrtnim ishodom i kardiovaskularni kolaps u povezanosti s hiperkalemijom. Zbog rizika od hiperkalemije, preporučuje se izbjegavanje istodobne primjene blokatora kalcijevih kanala kao što je amlodipin u bolesnika koji su podložni malignoj hipertermiji te u liječenju maligne hipertermije.

Utjecaj amlodipina na druge lijekove

Učinci amlodipina na smanjenje krvnoga tlaka doprinose učincima na smanjenje krvnoga tlaka drugih antihipertenzivnih lijekova.

U kliničkim ispitivanjima interakcija, amlodipin nije utjecao na farmakokinetiku atorvastatina, digoksina ili varfarina.

Simvastatin:

Istodobna primjena višekratnih doza od 10 mg amlodipina s 80 mg simvastatina dovela je do 77%-tnog povećanja izloženosti simvastatinu, u odnosu na simvastatin kao monoterapiju. U bolesnika koji uzimaju amlodipin, dozu simvastatina treba ograničiti na 20 mg dnevno.

Takrolimus:

Postoji rizik od povišene razine takrolimusa u krvi kada se primjenjuje zajedno s amlodipinom, ali farmakokinetički mehanizam ove interakcije nije u potpunosti razjašnjen. Kako bi se izbjegla toksičnost takrolimusa, primjena amlodipina u bolesnika liječenih s takrolimusom zahtijeva praćenje razine takrolimusa u krvi i, ako je potrebno, prilagoĎavanje doze takrolimusa.

Inhibitori ciljne molekule rapamicina (engl. mechanistic target of rapamycin, mTOR):

Inhibitori mTOR-a, kao što su sirolimus, temsirolimus i everolimus, supstrati su CYP3A. Amlodipin je slab inhibitor CYP3A. Uz istodobnu primjenu inhibitora mTOR-a, amlodipin može povećati izloženost inhibitorima mTOR-a.

Ciklosporin:

Nisu provedena ispitivanja interakcije ciklosporina i amlodipina u zdravih dobrovoljaca ili drugim skupinama osim u bolesnika s transplantacijom bubrega u kojih je opaženo varijabilno povećanje najniže koncentracije (prosječno 0% - 40%) ciklosporina. Potrebno je razmotriti praćenje razina ciklosporina u bolesnika s transplantacijom bubrega koji uzimaju lijek Olmita.

6049264149523

9482322445766

Trudnoća (vidjeti dio 4.3)

Nema podataka o primjeni lijeka Olmita u trudnica. Ispitivanja reprodukivne toksičnosti na životinjama s lijekom Olmita nisu provedena.

Olmesartanmedoksomil (djelatna tvar lijeka Olmita)

Na temelju epidemioloških dokaza rizika teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja ne može se donijeti zaključak; meĎutim, mali porast rizika se ne može isključiti. S obzirom da nema podataka iz kontroliranih epidemioloških ispitivanja o riziku kod primjene antagonista receptora angiotenzina II, sličan rizik može postojati i za ovu skupinu lijekova. Ako nastavak terapije antagonistima receptora angiotenzina II nije neophodan, bolesnice koje planiraju trudnoću se moraju prebaciti na zamjensko antihipertenzivno liječenje koje ima utvrĎen sigurnosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, liječenje antagonistima receptora angiotenzina II se mora odmah prekinuti te, ako je prikladno, mora se započeti zamjenska terapija.

Poznato je da izloženost terapiji antagonistima receptora angiotenzina II tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće u ljudi izaziva fetotoksičnost (smanjenu funkciju bubrega, oligohidramnion, retardaciju okoštavanja lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje bubrega, hipotenziju, hiperkalemiju) (vidjeti dio 5.3).

Ako je došlo do izloženosti antagonistima receptora angiotenzina II od drugog tromjesečja trudnoće nadalje, savjetuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i lubanje. Dojenčad majki koje su uzimale antagoniste receptora angiotenzina II se mora pažljivo nadzirati zbog mogućnosti pojave hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Amlodipin (djelatna tvar lijeka Olmita)

Podaci o ograničenom broju izloženih trudnoća ne upućuju na to da amlodipin ili drugi antagonisti kalcijevih receptora imaju štetan učinak na zdravlje fetusa. MeĎutim, može postoji rizik odgoĎenog poroda.

Kao posljedica toga, Olmita se ne preporučuje tijekom prvog tromjesečja trudnoće i kontraindicirana je tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4)

Dojenje

Olmesartan se izlučuje u mlijeko štakorica. MeĎutim, nije poznato izlučuje li se olmesartan u majčino mlijeko. Amlodipin se izlučuje u mlijeko liječenih žena. Procijenjen je udio majčine doze koju primi dojenče, i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3–7%, uz maksimum od 15%. Učinak amlodipina na dojenčad nije poznat.

Budući da nisu dostupne informacije o primjeni olmesartana i amlodipina tijekom dojenja, Olmita se tijekom dojenja ne preporučuje te se savjetuje zamjensko liječenje s bolje utvrĎenim sigurnosnim profilom, posebno kod dojenja novoroĎenčeta ili nedonoščeta.

Plodnost

U nekih bolesnika koji su uzimali blokatore kalcijevih kanala, zabilježene su reverzibilne biokemijske promjene u glavi spermija. Klinički podaci nisu dovoljni za utvrĎivanje potencijalnog učinka amlodipina na plodnost. U jednom ispitivanju na štakorima, zabilježene su nuspojave povezane s muškom plodnošću (vidjeti dio 5.3).

8811764887595

Olmita malo utječe ili umjereno utječe na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Mogu se ponekad javiti omaglica, glavobolja, mučnina ili umor u bolesnika koji uzimaju antihipertenzivnu terapiju, što može negativno utjecati na sposobnost reagiranja. Oprez se preporučuje osobito na početku liječenja.

Najčešće nuspojave zabilježene tijekom liječenja olmesartanom/amlodipinom su periferni edem (11,3%), glavobolja (5,3%) i omaglica (4,5%).

Nuspojave olmesartana/amlodipina iz kliničkih ispitivanja, ispitivanja nakon stavljanja lijeka u promet te spontanih prijavljivanja sažete su u niže navedenoj tablici kao i nuspojave pojedinačnih djelatnih tvari olmesartanmedoksomila i amlodipina na temelju poznatog sigurnosnog profila tih djelatnih tvari.

Sljedeće nazivlje korišteno je za klasifikaciju pojave nuspojava: Vrlo često (1/10)

Često (1/100 i <1/10)

Manje često (1/1000 i <1/100) Rijetko (1/10 000 i <1/1000) Vrlo rijetko (<1/10 000)

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

881176843788

881176-8133700bubrega i mokraćnog sustava bubrega hematurija Često učestalo mokrenje Manje često poremećaj mokrenja Manje često nokturija Manje često polakizurija Manje često insuficijencija bubrega Rijetko infekcija urinarnog trakta Često Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki erektilna disfunkcija/impotencija Manje često Manje često ginekomastija Manje često Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene astenija Manje često Manje često Često bol u prsištu Često Manje često edem lica Rijetko Manje često umor Često Često Često simptomi nalik gripi Često letargija Rijetko malaksalost Manje često Manje često edem Često Vrlo često bol Često Manje često periferni edem Često Često pitting edem Često Pretrage povišene vrijednosti kreatinina u krvi Manje često Rijetko povišene vrijednosti kreatin fosfokinaze u krvi Često smanjene vrijednosti kalija u krvi Manje često povišene vrijednosti ureje u krvi Često povišene vrijednosti mokraćne kiseline u krvi Manje često povišene vrijednosti gama glutamil transferaze Manje često smanjena tjelesna težina Manje često povećana tjelesna težina Manje često *Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi autoimunog hepatitisa s latencijom od nekoliko mjeseci do godina, a bili su reverzibilni nakon prestanka primjene olmesartana.

Zabilježeni su pojedinačni slučajevi rabdomiolize, vremenski povezani s unosom blokatora receptora angiotenzina II. Zabilježeni su pojedinačni slučajevi ekstrapiramidalnog sindroma u bolesnika

liječenih amlodipinom.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5865241325910900988485930Nakon dobivanja odobrenja lijeka važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje konti nuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava; navedenog u

Simptomi

Nema iskustva s predoziranjem olmesartanom/amlodipinom. Najvjerojatniji učinci predoziranja olmesartanmedoksomilom su hipotenzija i tahikardija; bradikardija bi se mogla pojaviti ako se pojavi parasimpatička (vagalna) stimulacija. Očekuje se da će predoziranje amlodipinom dovesti do prekomjerne periferne vazodilatacije s označenom hipotenzijom i eventualno refleksne tahikardije. Zabilježena je i potencijalno produljena sistemska hipotenzija do i uključujući šok s fatalnim ishodom.

Prijavljeni su rijetki slučajevi nekardiogenog plućnog edema kao posljedice predoziranja amlodipinom, koji se može manifestirati s odgoĎenim početkom (24-48 sati nakon ingestije) i zahtijevati respiratornu potporu. Rano uvedene mjere oživljavanja (uključujući preopterećenje tekućinom) radi održavanja perfuzije i minutnog volumena srca mogu biti precipitirajući čimbenici.

Liječenje

Neposredno nakon unosa lijeka može se razmotriti ispiranje želuca. U zdravih ispitanika pokazalo se da primjena aktivnog ugljena odmah ili do 2 sata nakon primjene amlodipina značajno smanjuje apsorpciju amlodipina.

Klinički značajna hipotenzija uzrokovana predoziranjem lijekom Olmita zahtijeva aktivnu kardiovaskularnu potporu, uključujući često praćenje srčane i respiracijske funkcije, povišen položaj ekstremiteta i pozorno praćenje volumena tekućine u cirkulaciji te volumena izlučene mokraće. Vazokonstriktor može biti koristan u uspostavljanju vaskularnoga tonusa i krvnoga tlaka, pod uvjetom da nema kontraindikacija za njegovu primjenu. Intravenski primijenjen kalcijev glukonat može pomoći u suzbijanju učinaka blokade kalcijevih kanala.

Kako se amlodipin u velikoj mjeri veže za proteine plazme, dijaliza vjerojatno ne bi bila korisna. Dijalizabilnost olemsartana je nepoznata.

Farmakoterapijska skupina: pripravci koji djeluju na renin-angiotenzin sustav, blokatori receptora angiotenzina II s blokatorima kalcijevih kanala, ATK oznaka: C09DB02.

Mehanizam djelovanja

Olmita je kombinacija antagonista angiotenzin II receptora olmesartanmedoksomila i blokatora kalcijevog kanala amlodipinbesilata. Kombinacija ovih djelatnih tvari ima aditivni antihipertenzivni učinak, čime se snižava krvni tlak u većoj mjeri od bilo koje same komponente.

Klinička djelotvornost i sigurnost primjene

8827005385

Kombinacija fiksne doze olmesartan/amlodipin

U 8-tjednoj, dvostruko slijepoj, randomiziranoj, placebo kontroliranoj studiji faktorskog dizajna u 1940 bolesnika (71% bijelaca i 29% bolesnika koji nisu bijelci), liječenje sa svakom kombinacijom

8827005729doza olmesartana/amlodipina rezultirao je znatno većim smanjenjem dijastoličkog i sistoličkog krvnog tlak nego odgovarajućim komponentama u monoterapiji. Srednja promjena sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka bila je ovisna o dozi: -24/-14 mmHg (20 mg/5 mg kombinacija), -25/-16 mmHg

(40 mg/5 mg kombinacija) i -30/-19 mmHg (40 mg/10 mg kombinacija).

Olmesartan/amlodipin u dozi od 40 mg/5 mg smanjuje sistolički/dijastolički krvni tlak mjeren u sjedećem položaju za dodatnih 2,5/1,7 mmHg u odnosu na olmesartan/amlodipin u dozi od

20 mg/5 mg. Slično tome, olmesartan/amlodipin u dozi od 40 mg/10 mg smanjuje sistolički/dijastolički krvni tlak mjeren u sjedećem položaju za dodatnih 4,7/3,5 mmHg u odnosu na olmesartan/amlodipin u dozi od 40 mg/5 mg.

Udio bolesnika koji su postigli ciljane vrijednosti krvnog tlaka (<140/90 mmHg za nedijabetičke bolesnike i <130/80 mmHg za bolesnike s dijabetesom) za olmesartan/amlodipin u dozi od

20 mg/5 mg, 40 mg/5 mg i 40 mg/10 mg bili su 42,5%, 51,0% odnosno 49,1%.

Većina antihipertenzivnog učinka olmesartana/amlodipina općenito je postignuta u prva dva tjedna terapije.

Drugo dvostruko slijepo, randomizirano, placebom kontrolirano ispitivanje procijenilo je učinkovitost dodavanja amlodipina u liječenju bolesnika bijele rase čiji krvni tlak nije bio odgovarajuće kontroliran tijekom 8 tjedana monoterapije s 20 mg olmesartanmedoksomila.

U bolesnika koji su nastavili primati samo 20 mg olmesartanmedoksomila, sistolički/dijastolički krvni tlak smanjen je za -10,6/-7,8 mmHg nakon slijedećih 8 tjedana. Dodavanje 5 mg amlodipina tijekom 8 tjedana rezultiralo je smanjenjem sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka od -16,2/10,6 mmHg

(p = 0,0006).

Udio bolesnika koji su postigli ciljane vrijednosti krvnog tlaka (<140/90 mmHg za nedijabetičke bolesnike i <130/80 mmHg za bolesnike s dijabetesom) bio je 44,5% za kombinaciju od 20 mg/5 mg u usporedbi s 28,5% za 20 mg olmesartanmedoksomila.

Daljnje ispitivanje procijenilo je dodatak različitih doza olmesartanmedoksomila u bolesniak bijele rase čiji krvni tlak nije odgovarajuće kontroliran s u 8 tjedana monoterapije s 5 mg amlodipina.

U bolesnika koji su nastavili primati samo 5 mg amlodipina, sistolički/dijastolički krvni tlak smanjen je za -9,9/-5,7 mmHg nakon sljedećih 8 tjedana. Dodatak 20 mg olmesartanmedoksomila rezultirao je smanjenjem sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka od -15,3/-9,3 mmHg i dodatak 40 mg olmesartanmedoksomila rezultirao je smanjenjem sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka od -16,7/-

9,5 mmHg (p < 0,0001).

Udio bolesnika koji su postigli ciljane vrijednosti krvnog tlaka (<140/90 mmHg za nedijabetičke bolesnike i <130/80 mmHg za bolesnike s dijabetesom) bio je 29,9% za skupinu koja je nastavila primati samo 5 mg amlodipina, 53,5% za olmesartan/amlodipin u dozi od 20 mg/5 mg i 50,5% za olmesartan/amlodipin u dozi od 40 mg/5 mg.

Randomizirani podaci u nekontroliranih hipertenzivnih bolesnika, usporeĎujući primjenu srednje doze kombinirane terapije olmesartan/amlodipin u odnosu na povišenje do gornje doze monoterapije amlodipina ili olmesartana, nisu dostupni.

Tri su provedena ispitivanja potvrdila da je učinak snižavanja krvnog tlaka od olmesartan/amlodipina jednom dnevno održavan tijekom 24-satnog intervala doze, s omjerima od 71% do 82% za sistolički i dijastolički odaziv i sa 24-satnom učinkovitošću koja je potvrĎena ambulantnim praćenjem krvnog tlaka.

Antihipertenzivni učinak olmesartana/amlodipina bio je sličan bez obzira na dob i spol, a bio je sličan i u bolesnika sa i bez šećerne bolesti.

8827005729

U dva otvorena, nerandomizirana ispitivanja produljenja, održana učinkovitost primjenom olmesartana/amlodipina u dozi od 40 mg/5 mg pokazana je u jednoj godini za 49-67% bolesnika.

Olmesartanmedoxomil (djelatna tvar u lijeku Olmita)

Olmesartanmedoksomil je selektivni antagonist receptora angiotenzina II tipa 1 (AT1). Olmesartanmedoksomil se brzo pretvara u farmakološki aktivni metabolit, olmesartan. Angiotenzin II je primarni vazoaktivni hormon renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava i ima značajnu ulogu u patofiziologiji hipertenzije. Učinci angiotenzina II uključuju vazokonstrikciju, stimulaciju sinteze i oslobaĎanje aldosterona, srčanu stimulaciju i renalnu reapsorpciju natrija. Olmesartan blokira vazokonstriktor i učinke angiotenzina II koji luče aldosteron blokirajući njegovo vezanje na ATl receptor u tkivima uključujući vaskularni glatki mišić i nadbubrežnu žlijezdu. Djelovanje olmesartana neovisno je o izvoru ili putu sinteze angiotenzina II. Selektivni antagonizam receptora angiotenzina II (AT1) pomoću olmezartana rezultira povećanjem razine renina u plazmi i koncentracijama angiotenzina I i II, te smanjenjem koncentracije aldosterona u plazmi.

8827004478U hipertenziji olmesartanmedoksomil uzrokuje dugotrajno smanjenje arterijskog krvnog tlaka ovisno o dozi. Nije bilo dokaza hipotenzije nakon prve doze, tahifilakse tijekom dugotrajnog liječenja niti vraćanja hipertenzije nakon prekida terapije.

Doziranje jednom dnevno s olmesartanmedoksomilom omogućuje učinkovito i uravnoteženo smanjenje krvnog tlaka tijekom 24-satnog intervala doze u bolesnika s hipertenzijom. Doziranje jednom dnevno imalo je slično smanjenje krvnog tlaka kao i doziranje dva puta dnevno s istom ukupnom dnevnom dozom.

8827005508Uz kontinuirano liječenje, maksimalno smanjenje krvnog tlaka se postiže 8 tjedana nakon početka terapije, iako se značajan udio učinka na snižavanje krvnog tlaka može primijetiti već nakon 2 tjedna liječenja.

Učinak olmesartanmedoksomila na mortalitet i morbiditet još uvijek nije poznat.

U ispitivanju ROADMAP (ROADMAP, engl. Randomized Olmesartan and Diabetes Microalbuminuria Prevention) se u 4447 bolesnika s šećernom bolesti tipa 2, normoalbuminurijom i najmanje jednim dodatnim kardiovaskularnim faktorom rizika istraživalo može li liječenje olmesartanom odgoditi početak nastanka mikroalbuminurije. Tijekom medijana trajanja praćenja od 3,2 godine, bolesnici su primali ili olmesartan ili placebo uz druge dodatne antihipertenzive, osim ACE inhibitora ili blokatora angiotenzinskih receptora.

Za primarni ishod ispitivanje je u korist olmesartana dokazalo značajno smanjenje rizika u vremenu prije nastupa mikroalbuminurije. Nakon korekcije razlika u krvnom tlaku, ovo smanjenje rizika više nije bilo statistički značajno. 8,2% (178 od 2160) bolesnika u skupini koja je dobivala olmesartan i 9,8% (210 od 2139) u skupini koja je dobivala placebo razvilo je mikroalbuminuriju.

Za sekundarne ishode, kardiovaskularni dogaĎaji zabilježeni su u 96 bolesnika (4,3%) liječenih olmesartanom i 94 bolesnika (4,2%) koji su dobivali placebo. Incidencija kardiovaskularnog mortaliteta bila je veća u skupini liječenoj olmesartanom u usporedbi sa skupinom koja je dobivala placebo (15 bolesnika (0,7%) naspram 3 bolesnika (0,1%)), unatoč sličnim stopama za ne-smrtonosni moždani udar (14 bolesnika (0,6%) naspram 8 bolesnika (0,4%)), ne-smrtonosni infarkt miokarda (17 bolesnika (0,8%) naspram 26 bolesnika (1,2%)) i mortalitet koji nema kardiovaskularne uzroke (11 bolesnika (0,5%) naspram 12 bolesnika (0,5%)). Ukupni mortalitet kod primjene olmesartana brojčano je bio veći (26 bolesnika (1,2%) naspram 15 bolesnika (0,7%)), za što je uglavnom bio zaslužan veći broj smrtonosnih kardiovaskularnih dogaĎaja.

8827005072

Ispitivanje ORIENT (ORIENT; engl. Olmesartan Reducing Incidence of End-stage Renal Disease in Diabetic Nephropathy Trial) istraživalo je učinke olmesartana na bubrežne i kardiovaskularne ishode u 577 randomiziranih bolesnika Japanaca i Kineza sa šećernom bolesti tipa 2 s manifestnom nefropatijom. Tijekom medijana praćenja od 3,1 godine, bolesnici su primali ili olmesartan ili placebo

8827005729uz druge antihipertenzive, uključujući ACE inhibitore.

Primarni kompozitni ishod (vrijeme do prvog dogaĎaja udvostručenja kreatinina u serumu, bolesti bubrega u zadnjem stadiju, smrtni slučajevi od svih uzroka) javio se u 116 bolesnika u skupini liječenoj olmesartanom (41,1%) i 129 bolesnika u skupini koja je dobivala placebo (45,4%) (HR 0,97 (95% CI 0,75 do 1,24); p=0,791). Kompozitni sekundarni kardiovaskularni ishod pojavio se u 40 bolesnika liječenih olmesartanom (14,2%) i 53 bolesnika koji su dobivali placebo (18,7%). Ovaj je kompozitni kardiovaskularni ishod uključivao smrt od kardiovaskularnih uzroka u 10 (3,5%) bolesnika koji su primali olmesartan naspram 3 (1,1%) onih koji su primali placebo, ukupni mortalitet u 19 (6,7%) naspram 20 (7,0%) bolesnika, ne-smrtonosni moždani udar kod 8 (2,8%) naspram 11 (3,9%) osoba i ne-smrtonosni infarkt miokarda u 3 (1,1%) naspram 7 (2,5%) osoba.

Amlodipin (djelatna tvar u lijeku Olmita)

Amlodipin je blokator kalcijevih kanala koji inhibira transmembranski dotok kalcijevih iona kroz potencijalno ovisne L-tip kanale u srce i glatke mišiće. Eksperimentalni podaci upućuju na to da se amlodipin veže na oba mjesta vezanja dihidropiridina i ne-dihidropiridina. Amlodipin je relativno selektivan u žilama, s većim učinkom na stanice vaskularnih glatkih mišića nego na stanice srčanih mišića. Antihipertenzivni učinak amlodipina proizlazi iz izravnog relaksirajućeg učinka na glatke mišiće arterija, što dovodi do snižavanja perifernog otpora i time krvnog tlaka.

U hipertenzivnih bolesnika, amlodipin uzrokuje dugotrajno smanjenje arterijskog krvnog tlaka ovisno o dozi. Nije bilo dokaza hipotenzije prve doze, tahiflakse tijekom dugotrajnog liječenja ili povratne hipertenzije nakon naglih prestanka terapije.

Nakon primjene terapijskih doza hipertenzivnim bolesnicima, amlodipin proizvodi učinkovito sniženje krvnog tlaka u ležećim, sjedećim i stojećim položajima. Dugotrajna primjena amlodipina nije povezana s značajnim promjenama brzine otkucaja srca ili razine kateholamina u plazmi. U hipertenzivnih bolesnika s normalnom funkcijom bubrega, terapijske doze amlodipina smanjuju rezistenciju na bubrežnu vaskularnost i povećavaju brzinu glomerularne filtracije i učinkovit protok bubrežne plazme, bez promjene filtracijske frakcije ili proteinurije.

Hemodinamička ispitivanja i kontrolirana klinička ispitivanja temeljena na tjelesnoj aktivnosti u bolesnika sa zatajivanjem srca NYHA klase II-IV pokazala su da amlodipin ne uzrokuje kliničko pogoršanje u smislu podnošenja tjelesnih aktivnosti, istisne frakcije lijeve klijetke te kliničke simptomatologije.

8827003244

U placebom kontroliranom ispitivanju (PRAISE) u kojemu su procjenjivani bolesnici sa zatajivanjem srca NYHA klase III-IV koji su primali digoksin, diuretike i ACE inhibitore, pokazalo se da amlodipin ne dovodi do porasta rizika od smrtnosti, odnosno kombinirane smrtnosti i pobola u bolesnika sa zatajivanjem srca.

8827002482

U nastavku dugotrajnog placebom kontroliranog ispitivanja (PRAISE-2) amlodipina u bolesnika sa zatajivanjem srca NYHA klase III i IV bez kliničkih simptoma ili objektivnog nalaza za ishemijsku bolest u podlozi, a koji su uzimali stabilne doze ACE inhibitora, digitalisa i diuretika, nije zabilježen utjecaj amlodipina na ukupnu kardiovaskularnu smrtnost. U istih bolesnika zabilježena je veća učestalost plućnog edema povezana s primjenom amlodipina, unatoč tomu da nema značajne razlike u incidenciji pogoršanja zatajenja srca u usporedbi s placebom.

Liječenje za prevenciju srčanog udara (ALLHAT)

Randomizirano, dvostruko-slijepo ispitivanje smrtnosti i pobola pod nazivom ‘Antihypertensive and Lipid-Lowering Treatment to Prevent Heart Attack Trial’ (ALLHAT) provedeno je kako bi se usporedili noviji lijekovi: amlodipin u dozi od 2,5-10 mg/dan (blokator kalcijevih kanala) ili lizinopril u dozi od 10-40 mg/dan (ACE inhibitor) kao terapije prve linije u usporedbi s tiazidskim diuretikom, klortalidonom u dozi od 12,5-25 mg/dan u liječenju blage do umjerene hipertenzije.

Ukupno je randomizirano 33 357 bolesnika s hipertenzijom u dobi od 55 godina i više koji su praćeni

8827005729u prosjeku 4,9 godina. Bolesnici su imali najmanje jedan dodatni čimbenik rizika koronarne bolesti srca, uključujući: prethodni infarkt miokarda ili moždani udar (>6 mjeseci prije uključivanja u ispitivanje) ili dokumentiranu drugu aterosklerotsku kardiovaskularnu bolest srca (ukupno 51,5%), dijabetes tipa II (36,1%), HDL kolesterol <35 mg/dL (11,6%), elektrokardiogramom ili ehokardiogramom dijagnosticiranu hipertrofiju lijevog ventrikula (20,9%), pušenje cigareta (21,9%).

Primarni cilj ispitivanja je bila kombinacija smrtonosne koronarne bolesti srca i nesmrtonosnog infarkta miokarda. Nije bilo značajne razlike u primarnom cilju izmeĎu terapije koja se temeljila na amlodipinu i one koja se temeljila na klortalidonu: relativni rizik (RR) 0,98 95% CI (granice pouzdanosti 0,90-1,07), p=0,65. MeĎu sekundarnim ciljevima, incidencija zatajivanja srca (komponenta zbirnog kombiniranog kardiovaskularnog cilja ispitivanja) bila je značajno viša u skupini liječenoj amlodipinom u usporedbi s klortalidonskom skupinom (10,2% prema 7,7% RR 1, 38, 95% CI [1,25-1,52] p<0,001). MeĎutim, nije bilo značajne razlike u smrtnosti od svih uzroka izmeĎu amlodiponske i klortalidonske skupine (RR 0,96 95% CI [0,89-1,02] p=0,20).

Druge informacije:

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzin II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom. Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.

8827003394

ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE inhibitorom ili blokatorom receptora angiotenzina II u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su brojčano bili učestaliji u skupini koja je dobivala aliskiren nego u onoj koja je dobivala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u skupini koja je dobivala aliskiren nego u onoj koja je dobivala placebo.

8827004527Kombinacija fiksne doze olmesartan/amlodipin

Nakon peroralnog unosa kombinacije fiksne doze olmesartana/amlodipina, vršne koncentracije olmesartana i amlodipina u plazmi postižu se od 1,5 do 2 sata i 6 do 8 sati. Stopa i opseg apsorpcije dviju djelatnih tvari iz kombinacije fiksne doze olmesartana/amlodipina su ekvivalentne brzini i stupnju apsorpcije nakon unosa dviju komponenti u zasebnim tabletama. Hrana ne utječe na bioraspoloživost olmesartana i amlodipina iz lijeka Olmita.

Olmesartanmedoksomil (djelatna tvar lijeka Olmita)

Apsorpcija i distribucija

6049264470986Olmesartanmedoksomil je predlijek. Brzo se pretvara u farmakološki aktivan metabolit, olmesartan, pomoću esteraza u sluznici crijeva i u portalnoj krvi za vrijeme apsorpcije iz probavnog sustava. Nije uočen nepromijenjeni olmesartanmedoksomil ili nepromijenjeni dio bočnog lanca medoksomila ni u

plazmi ni u izlučevinama. Srednja vrijednost apsolutne bioraspoloživosti olmesartana iz formulacije tablete bila je 25,6%.

8827006237

Srednja vrijednost vršne koncentracije olmesartana u plazmi (Cmax) postiže se u roku od oko 2 sata nakon oralnog doziranja olmesartanmedoksomila, a koncentracije olmesartana u plazmi rastu približno linearno s povećanjem pojedinačnih oralnih doza i do 80 mg.

8827009276

Hrana ima minimalan učinak na bioraspoloživost olmesartana i stoga se olmesartanmedoksomil može primjenjivati sa ili bez hrane.

U farmakokinetici olmesartana nisu uočene klinički važne razlike vezane za spol.

8827004096

Olmesartan se u velikoj mjeri veže na proteine u plazmi (99,7%), ali postoji nizak potencijal za klinički značajne interakcije pomaka vezanja proteina izmeĎu olmesartana i drugih istodobno primijenjenih lijekova s visokim vezivanjem (kao što potvrĎuje manjak klinički značajne interakcije izmeĎu olmesartanmedoksomila i varfarina). Vezanje olmesartana na krvne stanice je zanemarivo. Srednji vrijednost volumena distribucije nakon intravenskog doziranja je niska (16 – 29 l).

8827005888

Biotransformacija i eliminacija

8827003983Ukupni klirens iz plazme obično je bio 1,3 l/h (CV, 19%), a bio je relativno spor u usporedbi s krvotokom u jetri (oko 90 l/h). Nakon pojedinačne oralne doze olmesartanmedoksomila označenog s 14C, 10 – 16% primijenjene radioaktivnosti izlučeno je urinom (najveći dio u roku od 24 sata od primjene doze), a preostali dio naĎene radioaktivnosti izlučen je fecesom. Na temelju sistemske raspoloživosti od 25,6% može se izračunati da se apsorbirani olmesartan eliminira i izlučivanjem kroz bubrege (oko 40%) i izlučivanjem kroz hepatobilijarni sustav (oko 60%). Sva zabilježena radioaktivnost identificirana je kao olmesartan. Nije naĎen nijedan drugi značajan metabolit. Enterohepatičko kruženje olmesartana je minimalno. Budući da se velik udio olmesartana izlučuje putem žuči, kontraindicirana je primjena u bolesnika s bilijarnom opstrukcijom (vidjeti dio 4.3).

Terminalni poluvijek eliminacije olmesartana kretao se izmeĎu 10 i 15 sati nakon višestrukih oralnih doziranja. Stanje dinamičke ravnoteže postignuto je nakon prvih nekoliko doza, a nikakvo daljnje nakupljanje nije bilo vidljivo nakon 14 dana ponovljenog doziranja. Bubrežni klirens bio je približno 0,5 – 0,7 l/h te neovisan o dozi.

8827004216

Interakcije s drugim lijekovima Sekvestrant žučne kiseline kolesevelam:

Istodobna primjena 40 mg olmesartanmedoksomila i 3750 mg kolesevelamklorida u zdravih ispitanika rezultirala je sa smanjenjem vrijednosti Cmax za 28% i smanjenjem vrijednosti AUC olmesartana za 39%. Manji učinci, smanjenje vrijednosti Cmax za 4% i smanjenje vrijednosti AUC za 15% uočeni su kada je olmesartanmedoksomil primijenjen 4 sata prije kolesevelamklorida. Poluvijek eliminacije olmesartana smanjio se za 50 – 52%, bez obzira na to je li primijenjen istodobno ili 4 sata prije kolesevelamklorida (vidjeti dio 4.5).

8827009657

Amlodipin (djelatna tvar lijeka Olmita)

Apsorpcija i distribucija

Nakon peroralne primjene terapijskih doza, amlodipin se dobro apsorbira, uz vršne razine u krvi 6 do 12 sati nakon doziranja. Procijenjena apsolutna biološka raspoloživost iznosi izmeĎu 64% i 80%. Volumen raspodjele je otprilike 21 l/kg. Ispitivanja in vitro pokazala su da je oko 97,5% cirkulirajućeg amlodipna vezano za proteine plazme.

Bioraspoloživost amlodipina nije pod utjecajem hrane.

8827004097

Biotransformacija/eliminacija

6049264309201Terminalni poluživot izlučivanja iz plazme iznosi oko 35-50 sati i sukladan je s doziranjem jednom na dan. Amlodipin se u velikoj mjeri metabolizira u jetri u neaktivne metabolite, dok se 10%

60492649817100

nepromijenjene djelatne tvari i 60% metabolita izlučuje putem urina.

8827004409

Olmesartanmedoksomil i amlodipin (djelatne tvari u lijeku Olmita)

Posebne populacije

Pedijatrijska populacija (dob ispod 18 godina):

Nisu dostupni farmakokinetički podaci u pedijatrijskih bolesnika.

Starije osobe (dob 65 godina ili više):

U bolesnika s hipertenzijom vrijednost AUC olmesartana u stanju dinamičke ravnoteže povećala se za oko 35% u starijih osoba (u dobi od 65 – 75 godina) te za oko 44% u vrlo starih osoba (≥ 75 godina) u usporedbi s mlaĎom dobnom skupinom (vidjeti dio 4.2). To može barem djelomice biti povezano sa smanjenjem srednje vrijednosti funkcije bubrega u ovoj skupini bolesnika. MeĎutim, preporučeni režim doziranja za starije osobe je isti, iako je potreban oprez kod povećanje doze.

8827005579

Vrijeme potrebno da se postignu vršne koncentracije amlodipina u plazmi slično je u starijih i mlaĎih osoba. U starijih se bolesnika klirens amlodipina smanjuje, a u vezi s time povećava se vrijednost AUC (površina ispod krivulje) i poluvrijeme izlučivanja. Povećanja površine ispod krivulje i poluživota eliminacije u bolesnika s kongestivnim zatajivanjem srca bila su u skladu s očekivanjima s obzirom na dob ispitivanih bolesnika (vidjeti dio 4.4).

8827003471

Oštećenje funkcije bubrega:

U bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega vrijednost AUC za olmesartan u stanju dinamičke ravnoteže povećala se u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije bubrega za 62%, u onih s umjerenim oštećenjem za 82%, a u onih s teškim oštećenjem za 179% u usporedbi sa zdravim kontrolnim skupinama (vidjeti dijelove 4.2, 4.4).

8827005897

Amlodipin se opsežno metabolizira u neaktivne metabolite. Deset posto tvari izlučuje se nepromijenjeno u urinu. Promjene koncentracije amlodipina u plazmi nisu korelirane sa stupnjem oštećenja funkcije bubrega. U tih bolesnika amlodipin se može primjenjivati u normalnoj dozi. Amlodipin se ne dijalizira.

Oštećenje funkcije jetre:

Nakon primjene pojedinačne oralne doze, vrijednosti AUC za olmesartan bile su za 6% više u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre i za 65% više u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre, nego kod njihovih odgovarajućih paralelnih zdravih kontrola. Nevezana frakcija olmesartana 2 sata nakon primjene doze u zdravih ispitanika iznosila je 0,26%, u bolesnika s blagim oštećenjem funkcije jetre 0,34% i u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre 0,41%. Nakon ponovljenog doziranja u bolesnika s umjerenim oštećenjem funkcije jetre, srednja vrijednost AUC za olmesartan bila je ponovno oko 65% veća nego kod paralelnih zdravih kontrola. Srednje vrijednosti Cmax za olmesartan bile su slične u ispitanika s oštećenom jetrom i u zdravih ispitanika. Olmesartanmedoksomil nije evaluiran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dijelove 4.2, 4.4).

8827007123

Dostupni su vrlo ograničeni podaci vezani uz primjenu amlodipina u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Bolesnici s insuficijencijom jetre imaju smanjen klirens amlodipina, a u vezi s tim i dulje poluvrijeme izlučivanja i povećanje vrijednosti AUC (površina ispod krivulje) za otprilike 40-60% (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

Na temelju nekliničkog profila toksičnosti svake tvari, ne očekuje se pogoršanje toksičnosti za kombinaciju jer svaka tvar ima različite ciljeve, tj. bubrege za olmesartanmedoksomil i srce za

amlodipin.

19

U 3-mjesečnom ispitivanju toksičnosti ponovljene doze oralno primijenjenog olmesartanmedoksomila/amlodipina u kombinaciji u štakora, promatrane su sljedeće promjene: smanjenje parametara povezanih s brojem crvenih krvnih stanica i promjene bubrega koje obje mogu biti inducirane olmesartanmedoksomilom; promjene u crijevima (luminalna dilatacija i difuzna mukozna zadebljanja ileuma i debelog crijeva), nadbubrežnoj žlijezdi (hipertrofije glomerularnih kortikalnih stanica i vakuolacija fascikularnih kortikalnih stanica) i hipertrofija kanala u mliječnim žlijezdama koje mogu biti inducirane amlodipinom. Te promjene nisu povećale niti jednu od prethodno prijavljenih i postojećih toksičnosti pojedinačnih tvari, niti izazivale novu toksičnost, a nisu zapaženi ni toksikološki sinergistički učinci.

Olmesartanmedoksomil (djelatna tvar lijeka Olmita)

U ispitivanjima kronične toksičnosti na štakorima i psima, olmesartanmedoksomil pokazao je slične učinke kao i drugi antagonisti AT1 receptora i ACE inhibitori: povišene vrijednosti ureje u krvi (BUN) i kreatinina; smanjenje težine srca; smanjenje parametara crvenih krvnih stanica (eritrociti, hemoglobin, hematokrit); histološki pokazatelji oštećenja bubrega (regenerativne lezije bubrežnog epitela, zadebljanje bazalne membrane, dilatacija tubula). Ove nuspojave uzrokovane farmakološkim djelovanjem olmesartanmedoksomila takoĎer su se javile u pretkliničkim ispitivanjima s drugim antagonistima AT1 receptora i ACE inhibitorima i mogu se smanjiti simultanom oralnom primjenom natrijevog klorida. U obje vrste uočene su povišena aktivnost renina u plazmi i hipertrofija/hiperplazija jukstaglomerulnih stanica bubrega. Izgleda da ove promjene, koje su tipični učinci klase ACE inhibitora i drugih antagonista AT1 receptora, nemaju kliničku važnost.

Kao i kod drugih antagonista AT1 receptora, za olmesartanmedoksomil utvrĎeno je da povećava incidenciju cijepanja kromosoma u staničnim kulturama in vitro. Nisu zabilježeni značajni učinci u nekoliko in vivo ispitivanja u kojima se koristio olmesartanmedoksomil u vrlo visokim oralnim dozama do 2000 mg/kg. Ukupni podaci opsežnog ispitivanja genotoksičnosti ukazuju na to da olmesartan vrlo vjerojatno neće iskazati genotoksične učinke u uvjetima kliničke primjene.

Olmesartanmedoksomil nije bio karcinogen ni u štakora u 2-godišnjem ispitivanju ni u miševa kada je ispitivan u dva 6-mjesečna ispitivanja karcinogenosti koja su koristila transgenske modele.

U ispitivanjima reproduktivnosti u štakora olmesartanmedoksomil nije utjecao na plodnost i nije bilo dokaza teratogenog učinka. Kao i kod drugih antagonista angiotenzina II, preživljenje potomaka bilo je manje nakon izlaganja olmesartanmedoksomilu, a zabilježena je dilatacija bubrežne nakapnice nakon izlaganja ženki u kasnoj fazi gravidnosti i tijekom laktacije. Kao i kod drugih antihipertenzivnih lijekova, za olmesartanmedoksomil ustanovljena je veća toksičnost za gravidne ženke kunića nego štakora, meĎutim, nije postojao pokazatelj fetotoksičnog učinka.

Amlodipin (djelatna tvar lijeka Olmita)

Reproduktivna toksičnost:

Reproduktivna ispitivanja u štakora i miševa pokazala su produljen termin okota, produljene trudove i smanjeno preživljavanje mladunčadi pri dozama približno 50 puta višim od najviših preporučenih doza za ljude na temelju mg/kg.

Utjecaj na plodnost:

Nije bilo utjecaja na plodnost štakora pri dozama amlodipina (mužjaci 64 i ženke 14 dana prije parenja) do 10 mg/kg/dan (8 puta* najviša preporučena doza za ljude od 10 mg na temelju mg/m2). Rezultati drugog ispitivanja u kojem su mužjaci štakora dobivali amlodipinbesilat kroz 30 dana u dozama usporedivim s onima u ljudi na temelju mg/kg, pokazali su smanjene razine FSH i testosterona, kao i smanjenje u gustoći sperme i broja zrelih spermatida i Sertolijevih stanica.

Karcinogeneza, mutageneza:

6049264309056Nije dokazana karcinogenost na štakorima i miševima koji su dobivali amlodipin u hrani tijekom dvije godine, u koncentracijama 0,5; 1,25 i 2,5 mg/kg/dan. Najviša doza (za miševe, slično kao i za štakore

dva puta* najviša preporučena klinička doza od 10 mg na temelju mg/m2) bila je slična najvišoj podnošljivoj dozi za miševe, ali ne i za štakore.

Ispitivanja mutagenosti nisu pokazala djelovanje niti na razini gena, niti na razini kromosoma.

* Na temelju tjelesne mase bolesnika od 50 kg

Jezgra tablete:

silicifirana mikrokristalična celuloza kukuruzni škrob, prethodno geliran laktoza hidrat

karmelozanatrij, umrežena magnezijev stearat (E470b)

Film ovojnica za 20 mg/5 mg filmom obložene tablete: poli(vinilni alkohol)

titanijev dioksid (E171) makrogol 3350

talk

Film ovojnica za 40 mg/5 mg filmom obložene tablete: poli(vinilni alkohol)

titanijev dioksid (E171) makrogol 3350

talk

željezov oksid, žuti (E172)

Film ovojnica za for 40 mg/10 mg filmom obložene tablete: poli(vinilni alkohol)

titanijev dioksid (E171) makrogol 3350

talk

željezov oksid, žuti (E172) željezov oksid, crveni (E172)

Nije primjenjivo.

3 godine

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage. Lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi.

6049264149456Blister (OPA/Al/PVC//Al): 14, 28, 30, 56, 60, 84, 90, 98 i 100 filmom obloženih tableta, u kutiji.

Blister (OPA/Al/PVC//Al), kalendarska pakiranja: 14, 28, 56 i 98 filmom obloženih tableta, u kutiji.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva za zbrinjavanje.

Olmita sadrži dvije tvari pod nazivom olmesartanmedoksomil i amlodipin (u obliku amlodipinbesilata). Obje ove tvari pomažu kontrolirati visoki krvni tlak.

- Olmesartanmedoksomil pripada skupini lijekova koji se nazivaju „antagonisti receptora angiotenzina II“ koji snižavaju krvni tlak opuštajući krvne žile.

- Amlodipin pripada skupini tvari koje se nazivaju „blokatori kalcijevih kanala“. Amlodipin sprječava ulazak kalcija u stijenku krvne žile i tako sprječava sužavanje krvne žile čime takoĎer snižava krvni tlak.

Djelovanje obje ove tvari doprinosi sprječavanju sužavanja krvnih žila, tako da se krvne žile opuste i da se snizi krvni tlak.

Olmita se koristi za liječenje povišenog krvnog tlaka u bolesnika čiji krvni tlak nije dovoljno kontroliran samo olmesartanmedoksomilom ili samo amlodipinom.

Nemojte uzimati lijek Olmita:

- ako ste alergični na olmesartanmedoksomil ili amlodipin ili posebnu skupinu blokatora kalcijevih kanala, dihidropiridine, ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

- ako ste trudni dulje od 3 mjeseca (takoĎer je bolje izbjegavati lijek Olmita u ranoj trudnoći – vidjeti dio „Trudnoća i dojenje“).

- ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

- ako imate ozbiljnih tegoba s jetrom, ako imate poteškoća s oticanjem žuči iz žučnog mjehura (npr. zbog žučnih kamenaca) ili imate žuticu (žuta boja kože i očiju).

- ako imate jako niski krvni tlak.

- ako patite od nedostatka dovoda krvi u tkivo sa simptomima kao što su npr. niski krvni tlak,

niski puls, brzi otkucaji srca (šok, uključujući kardiogeni šok). Kardiogeni šok znači šok zbog teških problema s srcem.

- ako vam je protok krvi iz srca smanjen (npr. zbog suženja aorte (stenoza aorte)).

- ako imate niski minutni volumen srca (što dovodi do kratkog daha ili perifernih oteklina) nakon srčanog udara (akutni infarkt miokarda).

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete lijek Olmita.

Obavijestite svog liječnika ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

- ACE inhibitor (primjerice enalapril, lizinopril, ramipril), osobito ako imate poteškoća s bubrezima koje su povezane sa šećernom bolešću.

- aliskiren.

Liječnik Vam može u redovitim razmacima provjeravati funkciju bubrega, krvni tlak i količinu elektrolita (primjerice kalij) u krvi.

Pogledajte takoĎer informacije pod naslovom „Nemojte uzimati lijek Olmita“.

Obavijestite svog liječnika ako imate bilo koji od sljedećih zdravstvenih problema: - problemi s bubrezima ili transplantom bubrega.

- bolest jetre.

- zatajenje srca ili probleme sa srčanim zaliscima ili srčanim mišićem.

- jako povraćanje, proljev; liječenje visokim dozama tableta za izmokravanje (diuretici) ili ako ste na dijeti s malo soli.

- povišene razine kalija u krvi.

- problemi s nadbubrežnim žlijezdama (žlijezde na vrhu bubrega koje proizvode hormon).

Obratite se svom liječniku ako se pojavi proljev koji je jak, trajan i uzrokuje značajan gubitak tjelesne težine. Vaš liječnik može na temelju procjene Vaših simptoma odlučiti kako nastaviti liječenje Vašeg krvnog tlaka.

Kao i kod bilo kojeg drugog lijeka koji snižava krvni tlak, prekomjerni pad krvnog tlaka u bolesnika s poremećajima protoka krvi iz srca ili mozga može dovesti do srčanog ili moždanog udara. Vaš liječnik će zbog toga pažljivo provjeravati Vaš krvni tlak.

Morate obavijestiti svog liječnika ako mislite da ste trudni (ili biste mogli biti trudni). Olmita se ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od 3 mjeseca, jer može ozbiljno naškoditi Vašem djetetu ako se uzima u toj fazi trudnoće (vidjeti dio „Trudnoća i dojenje“).

Djeca i adolescenti

Olmita se ne preporučuje za primjenu u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina.

Drugi lijekovi i Olmita

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

- Drugi lijekovi koji snižavaju krvni tlak jer učinak lijeka Olmita može biti pojačan. Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza:

Ako uzimate ACE inhibitor ili aliskiren (vidjeti takoĎer informacije pod naslovima „Nemojte uzimati lijek Olmita“ i „Upozorenja i mjere opreza“).

- Dodaci kalija, zamjene za sol koje sadrže kalij, tablete za izmokravanje (diuretike) ili heparin (za razrjeĎivanje krvi i sprječavanje nastanka krvnih ugrušaka). Primjena ovih lijekova u isto vrijeme s lijekom Olmita može dovesti do povišenja razina kalija u krvi.

- Litij (lijek koji se koristi za liječenje promjene raspoloženja i nekih vrsta depresije) primijenjen u isto vrijeme s lijekom Olmita može povećati toksičnost litija. Ako morate uzimati litij, Vaš

liječnik će Vam mjeriti razinu litija u krvi.

- Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL-i, lijekovi za ublažavanje bolova, oteklina i drugih simptoma upale, uključujući artritis) primijenjeni u isto vrijeme s lijekom Olmita mogu povećati rizik od zatajenja bubrega, a i učinak lijeka Olmita može biti smanjen zbog primjene NSAIL-a.

- Kolesevelamklorid, lijek koji snižava razinu kolesterola u krvi, jer može biti smanjen učinak lijeka Olmita. Liječnik Vas može savjetovati da uzmete lijek Olmita najmanje 4 sata prije kolesevelamklorida.

- OdreĎeni antacidi (lijekovi koji se koriste kod probavnih smetnji), jer učinak lijeka Olmita može biti blago smanjen.

- Lijekovi koji se koriste za HIV/AIDS (npr. ritonavir, indinavir, nelfinavir) ili za liječenje infekcija gljivicama (ketokonazol, itrakonazol).

- Diltiazem, verapamil (lijekovi koji se koriste za probleme srčanog ritma i visok krvni tlak). - Rifampicin, eritromicin, klaritromicin (za liječenje infekcija uzrokovanih bakterijama).

- Gospina trava (Hypericum perforatum), biljni lijek.

- Dantrolen (infuzija koja se koristi kod velikih odstupanja tjelesne temperature).

- Simvastatin (lijek koji se koristi za snižavanje vrijednosti kolesterola i masti (triglicerida) u krvi).

- Takrolimus, sirolimus, temsirolimus i everolimus (lijekovi koji se koriste za izmjenu rada Vašeg imunološkog sustava).

- Ciklosporin (imunosupresiv).

Olmita s hranom i pićem

Olmita se može uzeti s ili bez hrane. Progutajte tabletu s nešto tekućine (poput čaše vode). Ako je moguće, uzmite dnevnu dozu u isto vrijeme svaki dan, na primjer u vrijeme doručka.

Bolesnici koji uzimaju lijek Olmita ne smiju konzumirati sok od grejpa ili grejp. To je zato što sok od grejpa i grejp mogu uzrokovati porast vrijednosti djelatne tvari amlodipina u krvi, što može izazvati pojačano djelovanje lijeka Olmita na snižavanje krvnog tlaka.

Starije osobe

Ako ste stariji od 65 godina, Vaš liječnik će redovito provjeravati Vaš krvni tlak kod bilo kojeg povišenja doze kako bi bili sigurni Vaš krvni tlak da ne postane prenizak.

Bolesnici crne rase

Kao i kod drugih sličnih lijekova, učinak lijeka Olmita na snižavanje krvnog tlaka je nešto manji u bolesnika crne rase.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Morate obavijestiti svog liječnika ako mislite da ste trudni (ili biste mogli ostati) trudni. Liječnik će Vam obično preporučiti da prestanete uzimati lijek Olmita prije nego što zatrudnite ili čim saznate da ste trudni te će Vam savjetovati uzimanje drugog lijeka umjesto lijeka Olmita. Olmita se ne preporučuje u ranoj trudnoći te se ne smije uzimati nakon trećeg mjeseca trudnoće jer može ozbiljno naškoditi Vašem djetetu uzimate li ga nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Ako zatrudnite tijekom terapije lijekom Olmita, bez odlaganja obavijestite svog liječnika.

Dojenje

Ako dojite ili trebate početi s dojenjem obavijestite svog liječnika. Olmita se ne preporučuje majkama koje doje, a Vaš liječnik može izabrati drugo liječenje ako želite dojiti, osobito ako se radi o dojenju novoroĎenčeta ili nedonoščeta.

Pokazalo se da amlodipin prealzi u majčino mlijeko u malim količinama.

Ako ste trudni ili dojite, mislite da bi mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Možete se osjećati pospano, bolesno ili omamljeno ili dobiti glavobolju tijekom liječenja visokog krvnog tlaka. Ako se to dogodi nemojte voziti ili upravljati strojevima dok simptomi ne nestanu. Pitajte svog liječnika za savjet.

Olmita sadrži laktozu hidrat i natrij

Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

- Preporučena doza lijeka Olmita je jedna tableta na dan.

- Tablete se mogu uzimati sa ili bez hrane. Progutajte tabletu s nešto tekućine (poput čaše vode). Tableta se ne smije žvakati. Nemojte ih uzimati sa sokom od grejpa.

- Ako je moguće, uzmite dnevnu dozu u isto vrijeme svaki dan, na primjer u vrijeme doručka.

Ako uzmete više lijeka Olmita nego što ste trebali

Ako uzmete više tableta nego što ste trebali, možete osjetiti niski krvni tlak sa simptomima kao što su omaglica te brze ili spore otkucaje srca.

U plućima se može nakupiti višak tekućine (plućni edem) te uzrokovati nedostatak zraka koji se može razviti do 24-48 sati nakon uzimanja lijeka.

Ako uzmete više tableta nego što ste trebali ili ako ih dijete slučajno proguta, odmah se obratite svom liječniku ili najbližem hitnom odjelu i uzmite sa sobom lijek ili ovu uputu.

Ako ste zaboravili uzeti lijek Olmita

Ako zaboravite uzeti dozu, uzmite svoju uobičajenu dozu sljedećeg dana kao i obično. Nemojte uzeti dvostruku dozu da biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati lijek Olmita

Važno je da nastavite uzimati lijek Olmita sve dok Vam liječnik ne kaže da prestanete.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Iako se mogu javiti u malog broja osoba, sljedeće nuspojave mogu biti ozbiljne:

Alergijske reakcije, koje mogu zahvatiti cijelo tijelo, s oticanjem lica, usta i/ili grkljana (laringsa) zajedno sa svrbežom i osipom može se dogoditi za vrijeme liječenja lijekom Olmita (Stevens-Johnsonov sindrom, toksičnu epidermalnu nekrolizu). Ako se to dogodi, prestanite uzimati lijek

Olmita i odmah se javite svom liječniku.

Olmita može uzrokovati preveliki pad krvnog tlaka u osjetljivih pojedinaca ili kao posljedica alergijske reakcije. To može uzrokovati tešku ošamućenost ili nesvjesticu. Ako se to dogodi, prestanite uzimati lijek Olmita, odmah se javite svom liječniku i lezite.

Učestalost nepoznata: Ako primijetite žutilo bjeloočnica, tamni urin, svrbež kože, čak i ako ste započeli terapiju lijekom Olmita prije duljeg vremena, odmah se javite svojem liječniku, koji će procijeniti Vaše simptome i odlučiti o nastavku Vaše terapije za kontrolu krvnog tlaka.

Druge moguće nuspojave s lijekom Olmita:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

Omaglica; glavobolja; oticanje gležnjeva, stopala, nogu, ruku ili ramena; umor.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

Omaglica kod naglog ustajanja; nedostatak energije; trnci ili utrnulost ruku i nogu; vrtoglavica; svjesni doživljaj otkucaja srca; brzi otkucaji srca; niski krvni tlak sa simptomima kao što su omaglica, ošamućenost; teško disanje; kašalj; mučnina; povraćanje; probavne tegobe; proljev; zatvor; suha usta, bolovi u gornjem dijelu trbuha; kožni osip; grčevi u mišićima; bol u rukama i nogama; bol u leĎima; povećan nagon za mokrenje; seksualna neaktivnost; nemogućnost postizanja ili održanja erekcije; slabost.

TakoĎer su zabilježene neke promjene u rezultatima pretraga krvi, a uključuju sljedeće:

povišene kao i smanjene vrijednosti kalija u krvi, povišene vrijednosti kreatinina u krvi, povećane vrijednosti mokraćne kiseline, povećane vrijednosti testa funkcije jetre (razine gama glutamil transferaze).

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

Preosjetljivost na lijek; nesvjestica; crvenilo i osjećaj topline lica; crvena ispupčenja koja svrbe (koprivnjača); oteknuće lica.

Nuspojave zabilježene uz primjenu olmesartanmedoksomila ili samog amlodipina, ali ne i kod primjene lijeka Olmita ili s većom učestalosti:

Olmesartanmedoksomil

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

Bronhitis; grlobolja; curenje nosa ili začepljeni nos; kašalj; bol u trbuhu; želučana gripa; proljev; probavne tegobe; mučnina; bol u zglobovima ili kostima; bol u leĎima; krv u mokraći; infekcija mokraćnog sustava; bol u prsnom košu; simptomi nalik gripi; bol, promjene rezultata pretraga krvi kao povećane vrijednosti masti (hipertrigliceridemija), povećane vrijednosti ureje u krvi ili mokraćne kiseline te povećane vrijednosti u pretragama jetrene i mišićne funkcije.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

Smanjen broj vrste krvnih stanica poznatih kao krvne pločice, što može rezultirati lakim dobivanjem modrica ili produljenim vremenom krvarenja; brze alergijske reakcije koje mogu utjecati na cijelo tijelo i mogu uzrokovati poteškoće s disanjem, kao i brzi pad krvnog tlaka koji čak može dovesti do nesvjestice (anafilaktičke reakcije); angina (bol ili neugodan osjećaj u prsnom košu, poznat kao angina pektoris); svrbež; izbijanje kožnih promjena; alergijski kožni osip; osip s koprivnjačom; oticanje lica; bol u mišićima; loše osjećanje.

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

Oticanje lica, usta i/ili grkljana (laringsa); akutno zatajenje bubrega i zatajenje bubrega; letargija.

Amlodipin

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba): Edem (zadržavanje tekućine).

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

Bol u trbuhu; mučnina; oticanje zglobova; pospanost; crvenilo lica i osjećaj vrućine, poremećaji vida (uključujući dvostruki vid i zamućen vid), svjesni doživljaj otkucaja srca, probavne tegobe, slabost, poteškoće u disanju.

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

Poremećaj spavanja; promjene raspoloženja uključujući osjećaj tjeskobe; depresija; razdražljivost; drhtanje; poremećaj okusa; promjene u pražnjenju crijeva (proljev, zatvor); nesvjestica; zvonjenje u ušima (tinitus); pogoršanje angine pektoris (bol ili neugodan osjećaj u prsištu); nepravilni otkucaji srca; curenje nosa ili začepljen nos; ispadanje kose; ljubičaste mrlje ili slojevi na koži uslijed malih krvarenja (purpura); promjena boje kože; pojačano znojenje; izbijanje kožnih promjena; svrbež; crvena ispupčenja koja svrbe (koprivnjača); bol u zglobovima ili mišićima; poteškoće s mokrenjem; povećan nagon za mokrenje noću; povećan nagon za mokrenjem; povećanje dojki u muškaraca; bol u prsnom košu; bol, loše osjećanje; povećana ili smanjena tjelesna težina.

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba): Smetenost.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

Smanjeni broj bijelih krvnih stanica što može povećati rizik od infekcija; smanjen broj vrste krvnih stanica poznatih kao krvne pločice, što može rezultirati lakim dobivanjem modrica ili produljenim vremenom krvarenja; povećane vrijednosti glukoze; povećana napetost mišića ili povećana otpornost na pasivno kretanje (hipertonija); trnci ili utrnulost ruku i nogu; srčani udar; upala krvnih žila; upala jetre ili gušterače; upala želučane sluznice; zadebljanje zubnog mesa; povećane vrijednosti jetrenih enzima; žuta boja kože i očiju; povećana osjetljivost kože na svjetlost; alergijske reakcije: svrbež, osip, oticanje lica, usta i/ili grkljana (laringsa) zajedno sa svrbežom i osipom, teške kožne reakcije uključujući jaki kožni osip, koprivnjaču, crvenilo kože po cijelom tijelu, jaki svrbež, mjehurići, ljuštenje i oticanje kože, upala sluznice, ponekad opasna po život.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

Drhtanje, kruto držanje, lice poput maske, sporo kretanje s vučenjem nogu, neuravnotežen hod.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti i vlage. Lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Olmita sadrži

- Djelatne tvari su olmesartanmedoksomil i amlodipin.

- Olmita 20 mg/5 mg filmom obložene tablete: Jedna filmom obložena tableta sadrži 20 mg olmesartanmedoksomila i 5 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata).

Olmita 40 mg/5 mg filmom obložene tablete: Jedna filmom obložena tableta sadrži 40 mg olmesartanmedoksomila i 5 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata).

Olmita 40 mg/10 mg filmom obložene tablete: Jedna filmom obložena tableta sadrži 40 mg olmesartanmedoksomila i 10 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata).

Drugi sastojci su silicifirana mikrokristalična celuloza, prethodno geliran kukuruzni škrob, laktoza hidrat, umrežena karmelozanatrij i magnezijev stearat (E470b) u jezgri tablete i poli(vinilni alkohol), titanijev dioksid (E171), makrogol 3350, talk, žuti željezov oksid (E172) – samo u 40 mg/5 mg filmom obloženim tabletama i u 40 mg/10 mg filmom obloženim tabletama te crveni željezov oksid (E172) – samo u 40 mg/10 mg filmom obloženim tabletama u ovojnici. Vidjeti dio 2 “Olmita sadrži laktozu hidrat i natrij”.

Kako Olmita izgleda i sadržaj pakiranja

Olmita 20 mg/5 mg filmom obložene tablete (tablete): bijele ili gotovo bijele, okrugle, bikonveksne, filmom obložene tablete ukošenih rubova. Dimenzija tablete: promjer: 7 mm, debljina: 2,5 – 4,2 mm. Olmita 40 mg/5 mg filmom obložene tablete (tablete): blijedo smećkasto žute, okrugle, bikonveksne, filmom obložene tablete ukošenih rubova, s utisnutom oznakom 5 na jednoj strani tablete. Dimenzija tablete: promjer: 9 mm, debljina: 3,6 – 5,3 mm.

Olmita 40 mg/10 mg filmom obložene tablete (tablete): smećkasto crvene, okrugle, bikonveksne, filmom obložene tablete ukošenih rubova, s urezom na jednoj strani tablete. Dimenzija tablete: promjer: 9 mm, debljina: 3,6 – 5,3 mm. Tableta se može razdijeliti na jednake doze.

Olmita je dostupna u pakiranjima koji sadrže:

- 14, 28, 30, 56, 60, 84, 90, 98 i 100 filmom obloženih tableta u blisterima,

- 14, 28, 56 i 98 filmom obloženih tableta u blisterima, kalendarska pakiranja.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

KRKA - FARMA d.o.o., Radnička cesta 48, 10 000 Zagreb

ProizvoĎači

KRKA, d.d., Novo mesto, Šmarješka cesta 6, 8501 Novo mesto, Slovenija TAD Pharma GmbH, Heinz-Lohmann-Straße 5, 27472 Cuxhaven, Njemačka

Ovaj lijek je odobren u državama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP) pod sljedećim nazivima:

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u kolovozu 2022.