Odrasli
Olanzapin je indiciran za liječenje shizofrenije.
Olanzapin je učinkovit u održavanju kliničkog poboljšanja tijekom nastavka kontinuirane terapije u bolesnika koji su pokazali početni odgovor na liječenje.
Olanzapin je indiciran za liječenje umjerenih do teških epizoda manije.
Olanzapin je indiciran za prevenciju relapsa u bolesnika s bipolarnim poremećajem čije su manične epizode reagirale na liječenje olanzapinom (vidjeti dio 5.1.).
Doziranje
Odrasli
Shizofrenija: preporučena početna doza olanzapina je 10 mg/dan.
Epizoda manije: početna doza je 15 mg primijenjena kao jednokratna dnevna doza u monoterapiji, ili 10 mg dnevno u kombinacijskoj terapiji (vidjeti dio 5.1.).
6049264103836
Sprječavanje relapsa bipolarnog poremećaja: preporučena početna doza je 10 mg/dan. U bolesnika koji su primali olanzapin za liječenje manične epizode, nastavite terapiju istom dozom za sprječavanje relapsa. Ako doĎe do nove manične, miješane, ili depresivne epizode, liječenje olanzapinom treba nastaviti (uz optimizaciju doze prema potrebi) uz dopunsku terapiju za liječenje simptoma poremećaja raspoloženja sukladno kliničkoj slici.
Tijekom liječenja shizofrenije, epizode manije te prevencije relapsa bipolarnog poremećaja, dnevna doza se može naknadno podesiti na temelju pojedinačne kliničke slike u rasponu od 5 do 20 mg/dan. Povećavanje doze iznad preporučene početne doze savjetuje se samo nakon odgovarajuće ponovne kliničke procjene, i treba općenito nastupiti u intervalima ne kraćim od 24 sata.
U slučaju prestanka liječenja olanzapinom, treba razmotriti postupno smanjivanje doze.
Posebne populacije
Starije osobe
Niža početna doza (5 mg/dan) nije rutinski indicirana, no treba je razmotriti u osoba u dobi od 65 godina i starijih, kada to opravdavaju klinički čimbenici (takoĎer vidjeti dio 4.4.).
Oštećenje bubrega i/ili jetre
U ovih se bolesnika treba razmotriti niža početna doza (5 mg). U slučajevima umjerene insuficijencije jetre (ciroza, Child-Pugh klasa A ili B), početna doza treba biti 5 mg i može se povećavati samo uz oprez.
Pušači
Početna doza i raspon doze ne moraju se rutinski mijenjati za nepušače u odnosu na pušače. Pušenje može inducirati metabolizam olanzapina. Preporučuje se klinički nadzor, a po potrebi se može razmotriti i povećanje doze olanzapina (vidjeti dio 4.5.).
Ako je prisutno više čimbenika koji mogu usporiti metabolizam (ženski spol, starija životna dob, nepušač), potrebno je razmotriti smanjenje početne doze. Povećanje doze, kada je indicirano, treba biti konzervativno u takvih bolesnika.
U slučajevima kada je potrebno povećavati dozu u koracima od 2,5 mg, treba primijeniti olanzapin filmom obložene tablete (vidjeti dijelove 4.5. i 5.2.).
Pedijatrijska populacija
Olanzapin se ne preporučuje za primjenu u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina zbog nedostatnih podataka o sigurnosti i djelotvornosti. U kratkotrajnim ispitivanjima provedenim na adolescentima zabilježeni su veće povećanje tjelesne mase i veće promjene vrijednosti lipida i prolaktina nego u ispitivanjima provedenim na odraslim bolesnicima (vidjeti dijelove 4.4., 4.8., 5.1. i 5.2.).
Način primjene
Olandix raspadljivu tabletu za usta treba staviti u usta, gdje se brzo rastapa u slini te se može lako progutati. Otežano je vaĎenje intaktne raspadljive tablete iz usta. Budući da je raspadljiva tableta za usta krhka, treba je uzeti odmah nakon otvaranja blistera. Alternativno se može rastopiti u čaši punoj vode ili nekom drugom prikladnom napitku (soku od naranče, soku od jabuke, mlijeku ili kavi) netom prije primjene.
Olanzapin raspadljiva tableta za usta je bioekvivalen obloženim tabletama olanzapina sa sličnom brzinom i opsegom apsorpcije. Ima isto doziranje i učestalost primjene kao obložene tablete olanzapina. Raspadljive tablete olanzapina za usta mogu se koristiti kao alternativa obloženim tabletama olanzapina.
Primjena olanzapina kontraindicirana je u bolesnika s poznatim rizikom za glaukom uskog kuta.
Za poboljšanje kliničkog stanja bolesnika tijekom liječenja antipsihoticima potrebno je nekoliko dana do nekoliko tjedana. U tom razdoblju bolesnike treba pažljivo pratiti.
Psihoza i/ili poremećaji ponašanja uzrokovani demencijom
Primjena olanzapina se ne preporučuje u bolesnika s psihozom i/ili poremećajima ponašanja uzrokovanima demencijom zbog porasta mortaliteta i rizika od pojave cerebrovaskularnog dogaĎaja. U placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima (trajanja od 6 do 12 tjedana) starijih bolesnika (srednja vrijednost dobi: 78 godina) s psihozom i/ili poremećajima ponašanja uzrokovanih demencijom zabilježeno je dvostruko povećanje smrtnosti u bolesnika liječenih olanzapinom u usporedbi s bolesnicima koji su primali placebo (3,5% u odnosu na 1,5%). Veća smrtnost nije bila povezana s dozom olanzapina (srednja vrijednost dnevne doze od 4,4 mg) ili trajanjem liječenja. Čimbenici rizika koji mogu pogodovati povećanom mortalitetu u ovoj populaciji bolesnika uključuju dob iznad 65 godina, disfagiju, sedaciju, malnutriciju i dehidraciju, bolesti pluća (npr. upala pluća sa ili bez aspiracije) ili istodobnu primjenu benzodiazepina. MeĎutim, smrtnost je bila veća u bolesnika liječenih olanzapinom nego u bolesnika koji su primali placebo, neovisno o ovim čimbenicima rizika.
U istim kliničkim ispitivanjima zabilježeni su cerebrovaskularni štetni dogaĎaji (CV štetni dogaĎaji, primjerice moždani udar, prolazni ishemijski napad), uključujući smrtne slučajeve. U bolesnika liječenim olanzapinom zabilježen je trostruki porast CV štetnih dogaĎaja u usporedbi s bolesnicima koji su liječeni placebom (1,3% u odnosu na 0,4%). Svi bolesnici koji su liječeni olanzapinom i placebom u kojih se javio cerebrovaskularni dogaĎaj prethodno su imali čimbenike rizika. Dob iznad 75 godina i demencija vaskularnog/miješanog tipa bili su prepoznati kao čimbenici rizika za CV štetne dogaĎaje povezane s liječenjem olanzapinom. Djelotvornost olanzapina nije utvrĎena u ovim ispitivanjima.
Parkinsonova bolest
Primjena olanzapina u liječenju psihoza povezanih s dopaminskim agonistima u bolesnika s Parkinsonovom bolešću se ne preporučuje. U kliničkim ispitivanjima pogoršanje simptoma parkinsonizma i halucinacije zabilježeni su vrlo često te češće u odnosu na placebo (vidjeti dio 4.8.), a olanzapin nije bio učinkovitiji od placeba u liječenju psihotičkih simptoma. Na početku ovih ispitivanja bolesnici su morali biti stabilni na najnižoj učinkovitoj dozi antiparkinsonika (agonisti dopamina) te su na istom antiparkinsoniku i pri istoj dozi morali ostati tijekom cijelog ispitivanja. Početna doza olanzapina bila je 2,5 mg/dan te je potom titrirana do najviše 15 mg/dan na temelju procjene ispitivača.
Maligni neuroleptični sindrom (MNS)
MNS je potencijalno po život opasno stanje povezano s primjenom antipsihotika. Prijavljeni su i rijetki slučajevi MNS-a povezani s primjenom olanzapina. Kliničke manifestacije MNS-a su hiperpireksija, rigidnost mišića, promijenjen mentalni status te dokaz autonomne nestabilnosti (nepravilan puls ili krvni tlak, tahikardija, dijaforeza i poremećaji srčanog ritma). Dodatni znakovi mogu obuhvaćati povišenu kreatin fosfokinazu, mioglobinuriju (rabdomiolizu) te akutno zatajenje bubrega. Ako se u bolesnika razviju znakovi i simptomi koji upućuju na MNS ili bolesnik dobije neobjašnjivu vrućicu bez dodatnih kliničkih manifestacija MNS-a, potrebno je prekinuti primjenu svih antipsihotika, uključujući olanzapin.
Hiperglikemija i dijabetes
Manje često su zabilježeni hiperglikemija i/ili razvoj ili egzacerbacija dijabetesa, ponekad povezani s ketoacidozom ili komom, uključujući neke smrtne slučajeve (vidjeti dio 4.8.). U nekim je slučajevima zabilježeno prethodno povećanje tjelesne mase što može biti predisponirajući čimbenik. Savjetuje se odgovarajuće kliničko praćenje bolesnika u skladu s važećim smjernicama za primjenu antipsihotika, na primjer redovito mjerenje vrijednosti glukoze u krvi na početku liječenja, 12 tjedana nakon početka liječenja olanzapinom te jednom godišnje nakon toga. U bolesnika liječenih bilo kojim antipsihotikom,
6049264102213uključujući olanzapin, treba pratiti pojavu znakova i simptoma hiperglikemije (kao što su polidipsija,
poliurija, polifagija i slabost), a bolesnike s dijabetesom melitusom ili čimbenicima rizika za razvoj dijabetesa melitusa treba redovito pratiti zbog mogućeg pogoršanja glikemije. Redovito treba pratiti tjelesnu masu, npr. na početku, nakon 4, 8 i 12 tjedana od početka liječenja olanzapinom, te svaka 3 mjeseca nakon toga. 60492649815830
Promjene vrijednosti lipida
Zapažene su neželjene promjene vrijednosti lipida u bolesnika liječenih olanzapinom u placebo kontroliranim kliničkim ispitivanjima (vidjeti dio 4.8.). Promjene lipida treba prikladno klinički liječiti, posebno u bolesnika s dislipidemijom ili u bolesnika s čimbenicima rizika za razvoj poremećaja lipida. U bolesnika liječenih bilo kojim antipsihotikom, uključujući lijek Olandix, potrebno je redovito pratiti razinu lipida prema smjernicama za primjenu antipsihotika, na primjer, na početku liječenja, 12 tjedana nakon početka liječenja olanzapinom te svakih 5 godina nakon toga.
Antikolinergičko djelovanje
Dok olanzapin in vitro pokazuje antikolinergičko djelovanje, iskustvo tijekom kliničkih ispitivanja otkrilo je nisku incidenciju povezanih dogaĎaja. MeĎutim, kako je kliničko iskustvo s olanzapinom u bolesnika s konkomitantnom bolesti ograničeno, savjetuje se oprez pri propisivanju lijeka bolesnicima s hipertrofijom prostate ili paralitičkim ileusom i povezanim stanjima.
Funkcija jetre
Često je uočen prolazni asimptomatski porast vrijednosti jetrenih aminotransferaza, ALT i AST, osobito u ranoj fazi liječenja. Potreban je oprez i kontrola u bolesnika s povišenim ALT i/ili AST, u bolesnika sa znakovima i simptomima oštećenja funkcije jetre, u bolesnika s prethodno postojećim stanjima povezanim s ograničenom funkcionalnom rezervom jetre te u bolesnika koji su liječeni potencijalno hepatotoksičnim lijekovima. Liječenje olanzapinom treba prekinuti u slučajevima kada se dijagnosticira hepatitis (uključujući hepatocelularno, kolestatsko ili miješano oštećenje jetre).
Neutropenija
Oprez je potreban u bolesnika s niskim brojem leukocita i/ili neutrofila iz bilo kojeg razloga, u bolesnika koji primaju lijekove za koje se zna da uzrokuju neutropeniju, u bolesnika s anamnezom depresije/toksičnosti koštane srži uzrokovane lijekovima, u bolesnika s depresijom koštane srži uzrokovane komorbiditetnom bolesti, zračenjem ili kemoterapijom te u bolesnika s hipereozinofilnim stanjima ili mijeloproliferativnom bolesti. Neutropenija je često zabilježena kod istodobne primjene olanzapina i valproata (vidjeti dio 4.8.).
Prekid liječenja
Akutni simptomi kao što su znojenje, nesanica, tremor, anksioznost, mučnina ili povraćanje rijetko su prijavljivani (≥ 0.01% i < 0,1 %) nakon naglog prekida uzimanja olanzapina.
QTc interval
U kliničkim ispitivanjima, klinički značajna produljenja QTc intervala (Fridericia QTc korekcija [QTcF] ≥500 milisekundi [ms] bilo kada nakon početne vrijednosti u bolesnika s početnom vrijednošću QTcF< 500 milisekundi) bila su manje česta (0,1% do 1%) u bolesnika liječenih olanzapinom, bez značajnih razlika u povezanim kardijalnim dogaĎajima u usporedbi s placebom. MeĎutim, oprez je potreban prilikom propisivanja olanzapina s lijekovima za koje se zna da produljuju QTc-interval, osobito u starijih osoba, u bolesnika s priroĎenim sindromom dugog QTc-intervala, kongestivnim zatajenjem srca, hipertrofijom srca, hipokalijemijom ili hipomagnezemijom.
Tromboembolija
Vremenska povezanost liječenja olanzapinom i venske tromboembolije (VTE) zabilježena je manje često (<0,01% i < 1%). Nije utvrĎena uzročna povezanost izmeĎu pojave venske tromboembolije i liječenja olanzapinom. MeĎutim, budući da bolesnici sa shizofrenijom često imaju stečene čimbenike rizika za vensku tromboemboliju, sve moguće čimbenike rizika za VTE, npr. imobilizacija bolesnika, treba identificirati te poduzeti preventivne mjere.
Opća aktivnost središnjeg živčanog sustava
4
S obzirom na primarne učinke olanzapina na središnji živčani sustav, oprez je potreban kod njegove primjene u kombinaciji s drugim centralno djelujućim lijekovima i alkoholom. S obzirom na to da olanzapin in vitro pokazuje antagonizam s dopaminom, on može imati antagonističke učinke na izravne ili neizravne agoniste dopamina.
Napadaji
Olanzapin treba oprezno primjenjivati u bolesnika koji su u anamnezi imali napadaje ili su izloženi čimbenicima koji mogu sniziti prag za napadaje. Zabilježeno je da se napadaji manje često pojavljuju u bolesnika liječenih olanzapinom. U većini ovih slučajeva u anamnezi su zabilježeni napadaji ili čimbenici rizika za nastanak napadaja.
Tardivna diskinezija
U ispitivanjima usporednih skupina u trajanju do godinu dana ili kraće, olanzapin je bio povezan sa statistički značajno nižom incidencijom diskinezije koja se javlja s liječenjem. MeĎutim, rizik pojave tardivne diskinezije povećava se s dugotrajnom izloženošću te u slučaju pojave znakova ili simptoma tardivne diskinezije u bolesnika na olanzapinu treba razmotriti snižavanje doze ili prekid liječenja. Ovi se simptomi mogu privremeno pogoršati ili čak pojaviti nakon prekida liječenja.
Posturalana hipotenzija
U kliničkim ispitivanjima olanzapina posturalna hipotenzija nije bila često uočena u starijih bolesnika. Preporučuje se povremeno mjerenje krvnog tlaka u bolesnika starijih od 65 godina.
Iznenadna srčana smrt
Nakon stavljanja olanzapina na tržište zabilježen je dogaĎaj iznenadne srčane smrti u bolesnika na olanzapinu. U retrospektivnom opservacijskom kohortnom ispitivanju rizik pretpostavljene iznenadne srčane smrti u bolesnika liječenih olanzapinom bio je otprilike dvostruko veći nego u bolesnika koji nisu uzimali antipsihotike. U ispitivanju je rizik povezan s olanzapinom bio usporediv s rizikom povezanim s atipičnim antipsihoticima uključenima u objedinjenu analizu.
Pedijatrijska populacija
Olanzapin nije indiciran za primjenu u liječenju djece i adolescenata. Ispitivanja u bolesnika u dobi od 13 do 17 godina pokazala su različite nuspojave, uključujući povećanje tjelesne mase, promjene metaboličkih parametara te porast razina prolaktina (vidjeti dijelove 4.8. i 5.1.).
Laktoza
Olandix raspadljive tablete za usta sadrže laktozu.Bolesnici s nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.
Saharoza
Olandix raspadljive tablete za usta sadrže saharozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, malapsorpcijom glukoze i galaktoze ili insuficijencijom sukraza - izomaltaza ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.
Aspartam
Olandix raspadljive tablete za usta sadrže aspartam. Aspartam se hidrolizira u gastrointestinalnom sustavu nakon primjene kroz usta. Jedan od glavnih produkata hidrolize je fenilalanin. Može imati štetan učinak kod osoba s fenilketonurijom.
Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih.
Potencijalne interakcije koje utječu na olanzapin
Budući da se olanzapin metabolizira preko CYP1A2, tvari koje mogu specifično inducirati ili inhibirati taj izoenzim mogu utjecati na farmakokinetiku olanzapina.
6049264102911
Indukcija CYP1A2
Metabolizam olanzapina može se inducirati pušenjem i karbamazepinom, što može dovesti do smanjenja koncentracije olanzapina. Uočen je samo blagi do umjereni porast klirensa olanzapina. Kliničke posljedice su vjerojatno ograničene, ali se preporučuje kliničko praćenje te se može razmotriti povećanje doze olanzapina ako je to potrebno (vidjeti dio 4.2.).
Inhibicija CYP1A2
Dokazano je da fluvoksamin, specifični inhibitor CYP1A2, značajno inhibira metabolizam olanzapina. Srednja vrijednost porasta Cmax olanzapina, nakon primjene fluvoksamina, iznosila je 54 % u žena nepušača i 77 % u muškaraca pušača. Srednja vrijednost porasta AUC olanzapina iznosila je 52 % u žena nepušača, odnosno 108 % u muškaraca pušača. U bolesnika koji uzimaju fluvoksamin ili bilo koje druge inhibitore CYP1A2, kao što je ciprofloksacin, treba razmotriti primjenu niže početne doze olanzapina. Smanjenje doze olanzapina treba razmotriti u slučaju da se započinje liječenje inhibitorom CYP1A2.
Smanjena bioraspoloživost
Aktivni ugljen smanjuje bioraspoloživost oralnog olanzapina za 50 do 60% te ga treba uzeti najmanje 2 sata prije ili poslije uzimanja olanzapina.
Nije utvrĎen značajan utjecaj fluoksetina (inhibitora CYP2D6), jednokratne doze antacida (aluminij, magnezij) ili cimetidina na farmakokinetiku olanzapina.
Mogući utjecaj olanzapina na druge lijekove
Olanzapin može antagonistički djelovati na učinke izravnih i neizravnih agonista dopamina.
Olanzapin ne inhibira glavne izoenzime CYP450 in vitro (npr. 1A2, 2D6, 2C9, 2C19, 3A4). Stoga se ne očekuje nikakva posebna interakcija, što potvrĎuju in vivo ispitivanja u kojima nije naĎena inhibicija metabolizma sljedećih djelatnih tvari: tricikličkih antidepresiva (predstavljaju glavninu CYP2D6 puta), varfarina (CYP2C9), teofilina (CYP1A2) ili diazepama (CYP3A4 i 2C19).
Nije zamijećena interakcija olanzapina s istodobno primjenjivanim litijem ili biperidenom.
Terapijsko praćenje razina valproata u plazmi nije ukazivalo na potrebu za prilagoĎavanjem doze valproata nakon početka istodobne primjene olanzapina.
Opća aktivnost središnjeg živčanog sustava
Potreban je oprez u bolesnika koji konzumiraju alkohol ili primaju lijekove koji mogu uzrokovati depresiju središnjeg živčanog sustava.
Ne preporučuje se istodobna primjena olanzapina s antiparkinsonicima u bolesnika s Parkinsonovom bolesti i demencijom (vidjeti dio 4.4.).
QTc interval
Potreban je oprez ako se olanzapin primjenjuje istodobno s lijekovima za koje se zna da povećavaju QTc interval (vidjeti dio 4.4.).
Trudnoća
Ne postoje odgovarajuća i dobro kontrolirana ispitivanja u trudnih žena. Bolesnice treba savjetovati da obavijeste svog liječnika ako tijekom liječenja olanzapinom ostanu trudne ili planiraju trudnoću. MeĎutim, budući da je iskustvo primjene u ljudi ograničeno, olanzapin se u trudnoći treba primjenjivati samo ako potencijalna korist opravdava potencijalni rizik za fetus.
U novoroĎenčadi izloženoj antipsihoticima (uključujući olanzapin) tijekom trećeg tromjesečja trudnoće postoji rizik od nastanka nuspojava, uključujući ekstrapiramidalne simptome i/ili simptome
6049264103484ustezanja koji mogu, nakon poroda, varirati u težini i trajanju. Postoje izvješća o agitaciji, hipertoniji,
hipotoniji, tremoru, somnolenciji, respiratornom distresu ili poremećaju hranjenja. Zbog toga novoroĎenčad treba pažljivo pratiti.
Dojenje
U ispitivanju na zdravim dojiljama olanzapin se izlučivao u majčino mlijeko. Prosječna izloženost novoroĎenčeta (mg/kg) u stanju dinamičke ravnoteže procijenjena je na 1,8% majčine doze olanzapina (mg/kg). Bolesnice treba savjetovati da ne doje dijete ako uzimaju olanzapin.
Plodnost
Nisu poznati učinci olanzapina na plodnost (vidjeti dio 5.3. za pretkliničke podatke).
Nisu provedena ispitivanja o učincima na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. S obzirom na to da olanzapin može uzrokovati somnolenciju i omaglicu, bolesnici moraju biti oprezni kod upravljanja strojevima, uključujući motorna vozila.
Sažetak sigurnosnog profila
Odrasli
Najčešće prijavljene nuspojave (uočene u ≥1% bolesnika) povezane s primjenom olanzapina u kliničkim ispitivanjima bile su somnolencija, povećanje tjelesne mase, eozinofilija, povišenje vrijednosti prolaktina, kolesterola, glukoze i triglicerida (vidjeti dio 4.4.), glukozurija, povećanje apetita, omaglica, akatizija, parkinsonizam, leukopenija, neutropenija (vidjeti dio 4.4.), diskinezija, ortostatska hipotenzija, antikolinergički učinci, prolazni asimptomatski porasti vrijednosti jetrenih aminotransferaza (vidjeti dio 4.4.), osip, astenija, umor, pireksija, artralgija, povišena razina alkalne fosfataze, visoka razina gama glutamiltransferaze, visoka razina mokraćne kiseline, visoka razina kreatin fosfokinaze i edemi.
Tablični popis nuspojava
Sljedeća tablica prikazuje nuspojave i laboratorijske nalaze uočene iz spontanih prijava i u kliničkim ispitivanjima. Unutar svake grupe učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti. Učestalost je definirana kako slijedi: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), manje često (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000), vrlo rijetko (< 1/10 000), nije poznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
| Vrlo često | Često | Manje često | Rijetko | Nepoznato | |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | |||||
| Eozinofilija Leukopenija10 Neutropenija10 | Trombocitopenija11 | ||||
| Poremećaji imunološkog sustava | |||||
| preosjetljivost11 | |||||
| Poremećaji metabolizma i prehrane | |||||
| Povećanje tjelesne mase1 | Povišenje razine kolesterola2,3 Povišenje razine glukoze4 Povišenje razine triglicerida2,5 Glukozurija Pojačan apetit | Razvoj ili egzacerbacija dijabetesa, ponekad povezana s ketoacidozom ili komom, uključujući i neke slučajeve sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.4.)11 | Hipotermija12 | ||
| Poremećaji živčanog sustava | |||||
| 7 | H A L M E D 01 - 09 - 2022 | ||||
| Somnolencija | Omaglica Akatizija6 Parkinsonizam6 Diskinezija6 | Napadaji; u većini slučajeva kada su prijavljeni napadaji u anamnezi ili čimbenici rizika za nastanak napadaja11 | Neuroleptički maligni sindrom (vidjeti dio 4.4.)12 | ||
| Srčani poremećaji | |||||
| Bradikardija Produljenje QTc intervala (vidjeti dio 4.4.) | Ventrikularna tahikardija/fibrilacija , iznenadna smrt (vidjeti dio 4.4.)11 | ||||
| Krvožilni poremećaji | |||||
| Ortostatska hipotenzija10 | Tromboembolija (uključujući plućnu emboliju i duboku vensku trombozu) (vidjeti dio 4.4.) | ||||
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | |||||
| Epistaksa9 | |||||
| Poremećaji probavnog sustava | |||||
| Blagi, prolazni antikolinergički učinci uključujući konstipaciju i suhoću usta. | Distenzija abdomena9 hipersekrecija sline11 | Pankreatitis11 | |||
| Poremećaji jetre i žuči | |||||
| Prolazni asimptomatski porasti razina aminotransferaza jetre (ALT, AST), osobito na početku liječenja (vidjeti dio 4.4.) | Hepatitis (uključujući hepatocelularno, kolestatsko ili mješovito oštećenje jetre)11 | ||||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | |||||
| Osip | Reakcija fotoosjetljivosti Alopecija | Reakcija na lijek uz eozinofiliju i sistemske simptome (engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms, DRESS) | |||
| Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva | |||||
| 8 | H A L M E D 01 - 09 - 2022 |
832104-5696331 Artralgija9 Rabdomioliza11 Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Urinarna inkontinencija, urinarna retencija Otežano mokrenje11 Stanja vezana uz trudnoću, babinje i perinatalno razdoblje Sindrom ustezanja u novoroĎenčad i (vidjeti dio 4.6.) Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Erektilna disfunkcija u muškaraca Smanjen libido u muškaraca i žena Amenoreja Povećanje dojki Galaktoreja u žena Ginekomastija/povećanje dojki u muškaraca Prijapizam12 Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Astenija Umor Edem Pireksija10 Pretrage Povišene razine prolaktina u plazmi8 Povišena alkalna fosfataza10 Visoka razina kreatin fosfokinaze11 Visoka razina gama glutamiltransferaze 10 Visoka razina mokraćne kiseline10 Povišen ukupni bilirubin
1 Klinički značajno povećanje tjelesne mase uočeno je u svim početnim kategorijama indeksa tjelesne mase (BMI). Nakon kratkotrajnog liječenja (medijan trajanja 47 dana), povećanje tjelesne mase ≥ 7 % od početne tjelesne mase bilo je vrlo često (22,2 %), povećanje ≥ 15 % bilo je često (4,2 %), a ≥ 25 % bilo je manje često (0,8 %). Tijekom dugotrajne izloženosti lijeku (najmanje 48 tjedana), povećanje tjelesne mase ≥ 7 %, ≥ 15 % i ≥ 25 % od početne bilo je vrlo često (64,4 %, 31,7 %, odnosno 12,3 %).
2 Prosječni porast vrijednosti lipida natašte (ukupni kolesterol, LDL kolesterol i trigliceridi) bio je veći u bolesnika bez dokazane disregulacije lipida na početku.
3 Uočeno za početne normalne razine natašte (< 5,17 mmol/l) koje su porasle na visoke razine (≥ 6,2 mmol/l). Promjene ukupnog kolesterola natašte od početnih graničnih vrijednosti
(≥ 5,17-< 6,2 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 6,2 mmol/l) bile su vrlo česte.
4 Uočeno za početne normalne razine natašte (< 5,56 mmol/l) koje su porasle na visoke razine (≥ 7 mmol/l). Promjene vrijednosti glukoze natašte od početnih graničnih vrijednosti
(≥ 5,56-< 7 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 7 mmol/l) bile su vrlo česte.
5 Uočeno za početne normalne razine natašte (< 1,69 mmol/l) koje su porasle na visoke razine (≥ 2,26 mmol/l). Promjene vrijednosti triglicerida natašte od početnih graničnih vrijednosti (≥ 1,69 -< 2,26 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 2,26 mmol/l) bile su vrlo česte.
6 U kliničkim ispitivanjima incidencija parkinsonizma i distonije u bolesnika liječenih olanzapinom bila je brojčano veća, ali nije bila statistički značajno različita u odnosu na placebo. Bolesnici liječeni olanzapinom imali su nižu incidenciju parkinsonizma, akatizije i distonije u usporedbi s titriranim dozama haloperidola. U nedostatku detaljnih informacija u anamnezi o prethodno postojećim individualnim akutnim i tardivnim ekstrapiramidalnim poremećajima kretanja, u ovom se trenutku ne može zaključiti da olanzapin dovodi do manje učestalosti tardivne diskinezije i/ili ostalih tardivnih ekstrapiramidalnih sindroma. 60492649815830
7Akutni simptomi kao što su znojenje, nesanica, tremor, anksioznost, mučnina i povraćanje zabilježeni su prilikom naglog prekida primjene olanzapina.
8 U kliničkim ispitivanjima u trajanju do 12 tjedana, koncentracije prolaktina u plazmi prelazile su gornju granicu normalnog raspona u približno 30 % bolesnika liječenih olanzapinom s normalnom početnom vrijednosti prolaktina. U većine ovih bolesnika povećanja su bila općenito blaga i ostala su niža od dvostrukog povećanja gornje granice normalnog raspona.
9 Nuspojava je identificirana iz kliničkih ispitivanja u integriranoj bazi podataka za olanzapin.
10 Procijenjeno na temelju izmjerenih vrijednosti iz kliničkih ispitivanja u integriranoj bazi podataka za olanzapin.
11 Nuspojava je identificirana iz spontanih prijava nakon stavljanja lijeka u promet, a učestalost je odreĎena uz pomoć integrirane baze podataka za olanzapin.
12 Nuspojava je identificirana iz spontanih prijava nakon stavljanja lijeka u promet, a učestalost je odreĎena na gornjoj granici 95%-tnog intervala pouzdanosti uz pomoć integrirane baze podataka za olanzapin.
Dugotrajna izloženost (najmanje 48 tjedana)
Udio bolesnika koji su imali klinički značajne nuspojave poput povećanja tjelesne mase, porasta vrijednosti glukoze, ukupnog/LDL/HDL kolesterola ili triglicerida, porastao je s vremenom. U odraslih bolesnika koji su nakon 9-12 mjeseci završili liječenje, brzina povećanja srednje vrijednosti glukoze u krvi smanjila se nakon otprilike 6 mjeseci
Dodatne informacije o posebnim populacijama
U kliničkim ispitivanjima u starijih bolesnika s demencijom, liječenje olanzapinom bilo je povezano s povišenom incidencijom smrti i cerebrovaskularnih nuspojava u odnosu na placebo (vidjeti dio 4.4.). Vrlo česte nuspojave povezane s primjenom olanzapina u ovoj skupini bolesnika bile su poremećen hod i padovi. Često su uočeni pneumonija, povišena tjelesna temperatura, letargija, eritem, vizualne halucinacije i urinarna inkontinencija.
U kliničkim ispitivanjima u bolesnika s psihozom uzrokovanom lijekom (agonisti dopamina) povezanom s Parkinsonovom bolešću, vrlo često je zabilježeno pogoršanje simptoma parkinsonizma i halucinacija i češće nego s placebom.
U jednom kliničkom ispitivanju u bolesnika s bipolarnom manijom, kombinacijska terapija valproata i olanzapina uzrokovala je incidenciju neutropenije od 4,1%; mogući faktor koji je tome pridonio mogle su biti visoke razine valproata u plazmi. Olanzapin primijenjen s litijem ili valproatom rezultirao je povećanim razinama (≥10%) tremora, suhoće usta, povećanjem apetita i povećanjem tjelesne mase. Poremećaji govora takoĎer su često zabilježeni. Tijekom liječenja olanzapinom u kombinaciji s litijem ili divaloproeksom, porast tjelesne mase 7% od početne pojavio se u 17,4% bolesnika tijekom akutnog liječenja (do 6 tjedana). Dugotrajno liječenje olanzapinom (do 12 mjeseci) zbog prevencije relapsa u bolesnika s bipolarnim poremećajem bilo je povezano s povećanjem tjelesne mase ≥7% od početne tjelesne mase u 39,9% bolesnika.
Pedijatrijska populacija
10
Olanzapin nije indiciran za liječenje djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina. Iako nisu provedena klinička ispitivanja namijenjena usporedbi odraslih i adolescenata, usporeĎeni su podaci iz ispitivanja adolescenata s podacima iz ispitivanja odraslih osoba.
Sljedeća tablica sažima nuspojave zabilježene s većom učestalosti u adolescentnih bolesnika (u dobi od 13 do 17 godina) u odnosu na odrasle bolesnike ili nuspojave identificirane samo u kratkotrajnim kliničkim ispitivanjima u adolescentnih bolesnika. Čini se da se klinički značajno povećanje tjelesne mase (≥7%) češće javlja u populaciji adolescenata u usporedbi s odraslim osobama s usporedivim izlaganjima lijeku. Povećanje tjelesne mase i udio adolescentnih bolesnika koji su imali klinički značajno povećanje tjelesne mase bili su veći tijekom dugotrajnog izlaganja (najmanje 24 tjedna) nego tijekom kratkotrajnog izlaganja lijeku.
Unutar svake grupe učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti. Navedene učestalosti definirane su kako slijedi: vrlo često (≥1/10) često (≥1/100 do<1/10)
832104-1962326Poremećaji metabolizma i prehrane Vrlo često: Povećanje tjelesne mase13, povećane razine trigicerida14, povećan apetit Često: Povišene razine kolesterola15 Poremećaji živčanog sustava Vrlo često: Sedacija (uključujući hipersomniju, letargiju i somnolenciju) Poremećaji probavnog sustava Često: Suha usta Poremećaji jetre i žuči Vrlo često: Povišene razine jetrenih aminotransferaza (ALT/AST; vidjeti dio 4.4.) Pretrage Vrlo često: Smanjenje ukupnog bilirubina, povećan GGT, povišene razine prolaktina u plazmi16
13 Nakon kratkotrajnog liječenja (medijan trajanja 22 dana), povećanje tjelesne mase ≥ 7 % od početne tjelesne mase (kg) bilo je vrlo često (40,6 %), porast ≥ 15 % od početne tjelesne mase bio je čest (7,1 %), a porast od ≥ 25 % bio je čest (2,5 %). Tijekom dugotrajne izloženosti (najmanje 24 tjedna), u 89,4 % bolesnika povećala se tjelesna masa za ≥ 7 %, u 55,3% za ≥ 15 %, a u 29,1 % bolesnika tjelesna masa se povećala za ≥ 25% od njihove tjelesne mase na početku liječenja.
14 Uočeno za normalne početne razine triglicerida natašte (< 1,016 mmol/l) koje su porasle na visoke razine (≥ 1,467 mmol/l) i promjene vrijednosti triglicerida natašte od početnih graničnih vrijednosti (≥ 1,016 mmol/l-< 1,467 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 1,467 mmol/l).
15 Često su uočene promjene ukupnog kolesterola natašte od normalnih početnih vrijednosti
(< 4,39 mmol/l) do visokih vrijednosti (≥ 5,17 mmol/l). Vrlo česte su bile promjene ukupnih razina kolesterola natašte od graničnih početnih vrijednosti (≥ 4,39-< 5,17 mmol/l) do visokih
(≥ 5,17 mmol/l).
16 Povišene razine prolaktina u plazmi zabilježene su u 47,4 % adolescentnih bolesnika.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
5825617326163900988486183Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u
11 01 - 09 - 2022
Znakovi i simptomi
Vrlo česti simptomi predoziranja (incidencija >10%) obuhvaćaju tahikardiju, agitaciju/agresivnost, dizartriju, različite ekstrapiramidne simptome te smanjenu razinu svijesti u rasponu od sedacije do kome.
Druge medicinski značajne posljedice predoziranja obuhvaćaju delirij, konvulzije, komu, mogući maligni neuroleptični sindrom, respiratornu depresiju, aspiraciju, hipertenziju ili hipotenziju, srčane aritmije (<2% slučajeva predoziranja) i kardiopulmonalni arest. Zabilježeni su i smrtni ishodi kod akutnog predoziranja već pri maloj dozi od 450 mg, ali opisano je i preživljavanje nakon akutnog predoziranja s približno 2 g oralnog olanzapina.
Liječenje
Nema specifičnog antidota za olanzapin. Ne preporučuje se izazivanje povraćanja. Mogu biti indicirani standardni postupci za liječenje predoziranja (tj. ispiranje želuca, primjena aktivnog ugljena). Pokazalo se da istodobna primjena aktivnog ugljena smanjuje oralnu bioraspoloživost olanzapina za 50 do 60%.
Simptomatsko liječenje i praćenje funkcije vitalnih organa treba započeti prema kliničkoj slici, uključujući liječenje hipotenzije i cirkulacijskog kolapsa te potporu respiratorne funkcije. Ne koristite epinefrin, dopamin ili druge simpatomimetike s beta-agonističkim djelovanjem jer beta stimulacija može pogoršati hipotenziju. Za otkrivanje mogućih aritmija, neophodno je kardiovaskularno praćenje. Pažljiv liječnički nadzor i praćenje treba nastaviti do oporavka bolesnika.
Farmakoterapijska skupina: Psiholeptici; Diazepini, oksazepini, tiazepini i oksepini ATK oznaka: N05AH03
Farmakodinamički učinci
Olanzapin je antipsihotik, lijek za liječenje manije i za stabilizaciju raspoloženja, koji pokazuje farmakološki profil širokog spektra preko brojnih receptorskih sustava.
U pretkliničkim ispitivanjima olanzapin je pokazao raspon afiniteta za receptore (Ki; <100 nM) za serotonin 5-HT2A/2C, 5-HT3, 5-HT6; dopamin D1, D2, D3, D4, D5; kolinergičke muskarinske receptore M1-M5; 1 adrenergičke; i histaminske H1 receptore. Ispitivanja ponašanja životinja koje su primale olanzapin ukazivala su na antagonizam s 5-HT, dopaminom i kolinergicima u skladu s profilom vezanja na receptore. Olanzapin je in vitro pokazao veći afinitet za serotoninske 5-HT2 nego dopaminske D2 receptore te veće djelovanje na 5-HT2 nego D2 u in vivo modelima. Elektrofiziološka ispitivanja pokazala su da olanzapin selektivno smanjuje izbijanje mezolimbičkih (A10) dopaminergičkih neurona, a nema većeg učinaka na strijatalne (A9) puteve uključene u motoričku funkciju. Olanzapin je smanjivao uvjetovani odgovor izbjegavanja, test koji ukazuje na antipsihotičko djelovanje u dozama nižim od onih koje uzrokuju katalepsiju, učinak koji ukazuje na motoričke nuspojave. Za razliku od nekih drugih antipsihotika, olanzapin povećava odgovor u "anksiolitičkom" testu.
U ispitivanju pomoću pozitronske emisijske tomografije (PET), jednostruka oralna doza (10 mg) olanzapina u zdravih dobrovoljaca dovela je do većeg zauzimanja 5-HT2A nego dopaminskih D2 receptora. Osim toga, ispitivanje jednofotonskom emisijskom računalnom tomografijom (SPECT, engl. single photon emission computed tomography), snimanja u bolesnika sa shizofrenijom otkrila su da bolesnici koji reagiraju na olanzapin imaju manju zauzetost strijatalnih D2 receptora od bolesnika koji su reagirali na neke druge antipsihotike i risperidon, dok je zauzetost bila usporediva s onom u
12 01 - 09 - 2022
60492649815830
Klinička djelotvornost
U dva od dva placebom kontrolirana ispitivanja te u dva od tri usporedna kontrolirana ispitivanja s više od 2900 bolesnika sa shizofrenijom koji su imali i pozitivne i negativne simptome, olanzapin je bio povezan sa statistički značajnim poboljšanjem negativnih i pozitivnih simptoma.
U multinacionalnom, dvostruko slijepom, komparativnom ispitivanju shizofrenije, shizoafektivnih i povezanih poremećaja, koje je obuhvaćalo 1481 bolesnika s različitim stupnjevima pridruženih simptoma depresije (prosječna početna vrijednost od 16,6 po Montgomery-Asberg ljestvici depresije), prospektivna sekundarna analiza vrijednosti promjene raspoloženja od početnog do krajnjeg pokazala je statistički značajno poboljšanje (p=0,001) u korist olanzapina (-6,0) u odnosu na haloperidol (-3,1).
U bolesnika s manijom ili miješanim epizodama bipolarnog poremećaja, olanzapin je pokazao superiornu djelotvornost u odnosu na placebo i valproat seminatrij (divalproeks) u smanjenju simptoma manije tijekom 3 tjedna. Olanzapin je takoĎer pokazao komparativne rezultate djelotvornosti u odnosu na haloperidol u smislu udjela bolesnika koji su u 6. i 12. tjednu liječenja pokazali simptomatsku remisiju manije i depresije. U ispitivanju istodobne terapije u bolesnika liječenih litijem ili valproatom tijekom najmanje 2 tjedna, dodavanje 10 mg olanzapina (istodobna terapija litijem ili valproatom) rezultiralo je većim smanjenjem simptoma manije nego monoterapija litijem ili valproatom nakon 6 tjedana.
U 12-mjesečnom ispitivanju prevencije relapsa u bolesnika s epizodom manije koji su postigli remisiju na olanzapinu, a zatim su randomizirani u skupinu koja je uzimala olanzapin ili placebo, olanzapin je pokazao statistički značajnu prednost nad placebom u primarnom krajnjem ishodu-relapsu bipolarnog poremećaja. Olanzapin je takoĎer pokazao statistički značajnu prednost nad placebom u sprječavanju relapsa manije ili relapsa depresije.
U drugom 12-mjesečnom ispitivanju prevencije relapsa epizode manije, bolesnici koji su postigli remisiju kombinacijom olanzapina i litija te su potom bili randomizirani u skupinu koja je primala samo olanzapin ili samo litij, olanzapin nije bio statistički inferioran litiju u pogledu primarnog ishoda-relapsa bipolarnog poremećaja (olanzapin 30%, litij 38,3%; p=0,055).
U 18-mjesečnom ispitivanju istodobne terapije u bolesnika s maničnim ili miješanim epizodama, koji su stabilizirani olanzapinom i stabilizatorom raspoloženja (litij ili valproat), dugotrajna istodobna terapija olanzapina s litijem ili valproatom nije bila statistički značajno superiorna u odnosu na litij ili valproat, primijenjene u monoterapiji za odgaĎanje relapsa bipolarnog poremećaja definiranom prema (dijagnostičkim) kriterijima sindroma.
Pedijatrijska populacija
Podaci o djelotvornosti iz kontroliranih ispitivanja u adolescenata (u dobi od 13 do 17 godina) su ograničeni na kratkotrajna ispitivanja u shizofreniji (6 tjedana) i maniji povezanima s bipolarnim poremećajem tipa I (3 tjedna), a obuhvatila su manje od 200 adolescenata. Olanzapin se primjenjivao u fleksibilnoj dozi koja je započinjala s 2,5 mg dnevno i postupno je povećavana do 20 mg dnevno. Tijekom liječenja olanzapinom, u adolescenata je primijećen značajno veći porast tjelesne mase u usporedbi s odraslim osobama. Veličine promjena vrijednosti ukupnog kolesterola natašte, LDL kolesterola, triglicerida i prolaktina bile su veće u adolescenata nego u odraslih (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.). Ne postoje podaci iz kontroliranih ispitivanja o održavanju učinka ni dugotrajnoj sigurnosti (vidjeti dijelove 4.4. i 4.8.). Informacije o dugotrajnoj sigurnosti primjene ograničene su prvenstveno na podatke iz otvorenih nekontroliranih ispitivanja.
Olanzapin raspadljiva tableta za usta je bioekvivalent obloženim tabletama olanzapina, sa sličnom brzinom i opsegom apsorpcije. Olanzapin raspadljive tablete za usta mogu se koristiti kao alternativa
obloženim tabletama olanzapina.
Apsorpcija
13
Olanzapin se dobro apsorbira nakon peroralne primjene, dosežući vršne koncentracije u plazmi unutar 5 do 8 sati. Hrana ne utječe na apsorpciju. Apsolutna bioraspoloživost peroralno primijenjenog lijeka u odnosu na intravensku primjenu nije ustanovljena.
Distribucija
Vezanje olanzapina na proteine u plazmi bilo je oko 93% u rasponu koncentracija od približno 7 do približno 1000 ng/ml. Olanzapin se prvenstveno veže za albumin i α1-kiseli-glikoprotein.
Biotransformacija
Olanzapin se metabolizira u jetri konjugacijskim i oksidacijskim putevima. Glavni cirkulirajući metabolit je 10-N-glukuronid, koji ne prolazi krvno-moždanu barijeru. Citokromi P450-CYP1A2 i P450-CYP2D6 doprinose stvaranju N-dezmetil i 2-hidroksimetil metabolita te u ispitivanjima na životinjama oba pokazuju značajno manje in vivo farmakološko djelovanje od olanzapina. Prevladavajuće farmakološko djelovanje proizlazi iz izvornog olanzapina.
Eliminacija
Srednja vrijednost poluvremena eliminacije olanzapina u zdravih ispitanika nakon peroralne primjene varira ovisno o dobi i spolu.
U zdravih, starijih ispitanika (65 godina i više), u odnosu na mlaĎe ispitanike, srednja vrijednost poluvremena eliminacije bila je produžena (51,8 u odnosu na 33,8 sati), a klirens je bio smanjen (17,5 u odnosu na 18,2 l/sat). Farmakokinetička varijabilnost uočena u starijih osoba je unutar raspona za mlaĎe osobe. U 44 bolesnika sa shizofrenijom, u dobi od 65 godina, doziranje od 5 do 20 mg/dan nije bilo povezano ni sa kakvim posebnim profilom štetnih dogaĎaja.
U žena je srednja vrijednost poluvremena eliminacije nešto duža u odnosu na muškarce (36,7 u odnosu na 32,3 sata), a klirens je smanjen (18,9 u odnosu na 27,3 l/sat). MeĎutim, olanzapin (5-20 mg) je u ženskih bolesnika (n=467) pokazao profil sigurnosti usporediv s onim u muških bolesnika (n=869).
Oštećenje bubrega
U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina <10 ml/min) nije bilo značajne razlike u odnosu na zdrave ispitanike u prosječnom poluvremenu eliminacije (37,7 u odnosu na 32,4 sata) ili klirensu (21,2 naspram 25,0 l/sat). Ispitivanje masene bilance pokazalo je da se približno 57% olanzapina označenog radioizotopom pojavljuje u mokraći, uglavnom u obliku metabolita.
Oštećenje jetre
Malo ispitivanje utjecaja oštećene funkcije jetre, provedeno u 6 ispitanika s klinički značajnom (Child Pugh A (n = 5) i B (n = 1)) cirozom, pokazalo je mali učinak na farmakokinetiku peroralno primijenjenog olanzapina (jedna doza od 2,5 – 7,5 mg): ispitanici s blagom do umjerenom disfunkcijom jetre imali su blago povišen sistemski klirens i brže poluvrijeme eliminacije u usporedbi s ispitanicima koji nisu imali disfunkciju jetre (n = 3). Bilo je više pušača meĎu ispitanicima s cirozom (4/6, 67%) nego meĎu ispitanicima koji nisu imali disfunkciju jetre (0/3, 0%).
Pušenje
Prosječno poluvrijeme eliminacije u ispitanika nepušača (muškarci i žene) bilo je duže nego u ispitanika pušača (38,6 naspram 30,4 sata), a klirens je bio manji (18,6 naspram 27,7 l/h).
Klirens olanzapina u plazmi bio je niži u starijih nego u mlaĎih ispitanika, u žena nego u muškaraca te u nepušača nego pušača. MeĎutim, veličina utjecaja dobi, spola ili pušenja na klirens i poluvrijeme olanzapina malena je u usporedbi s ukupnom varijabilnošću meĎu pojedincima.
U ispitivanju na bijelcima, Japancima i Kinezima nisu postojale razlike u farmakokinetičkim parametrima izmeĎu ove tri populacije.
Pedijatrijska populacija
Adolescenti (u dobi od 13 do 17 godina): farmakokinetika olanzapina slična je u adolescenata i
6049264103713odraslih. U kliničkim ispitivanjima prosječna izloženost olanzapinu bila je približno 27 % viša u
14 01 - 09 - 2022
adolescenata. Demografske razlike izmeĎu adolescenata i odraslih obuhvaćale su manju prosječnu tjelesnu težinu i manji broj pušača adolescenata. Ti faktori doprinose većoj prosječnoj izloženosti uočenoj u adolescenata. 60492649815830
Akutna toksičnost (nakon jedne doze)
Znakovi oralne toksičnosti u glodavaca bili su karakteristični za snažne neuroleptične spojeve: hipoaktivnost, koma, tremor, kloničke konvulzije, salivacija te smanjen prirast tjelesne mase. Medijan letalnih doza bio približno 210 mg/kg (miševi) i 175 mg/kg (štakori). Psi su podnosili pojedinačne oralne doze do 100 mg/kg bez smrtnog ishoda. Klinički znakovi uključivali su sedaciju, ataksiju, tremore, ubrzani rad srca, otežano disanje, miozu i anoreksiju. U majmuna su pojedinačne peroralne doze do 100 mg/kg dovodile do prostracije, a u većim dozama do polusvjesnog stanja.
Toksičnost ponovljenih doza
U ispitivanjima u trajanju do 3 mjeseca na miševima te do godine dana na štakorima i psima, prevladavajući učinci bili su depresija središnjeg živčanog sustava (SŽS), antikolinergični učinci i periferni hematološki poremećaji. Na depresiju središnjeg živčanog sustava razvila se podnošljivost. Pri visokim dozama bili su smanjeni parametri rasta. Reverzibilni učinci sukladni s porastom prolaktina u štakora uključivali su smanjenje mase jajnika i maternice te morfološke promjene epitela rodnice i mliječnih žlijezda.
Hematološka toksičnost
U svakoj su vrsti pronaĎeni učinci na hematološke parametre uključujući smanjenje broja cirkulirajućih leukocita ovisno o dozi u miševa te nespecifično smanjenje broja cirkulirajućih leukocita u štakora; meĎutim, nije naĎen citotoksični učinak na koštanu srž. Reverzibilna neutropenija, trombocitopenija ili anemija razvile su se u malog broja pasa liječenih s od 8 ili 8 ili 10 mg/kg/dan (ukupna izloženost olanzapinu [AUC] je 12 do 15 puta veća nego izloženost u čovjeka kojemu je dana doza od 12 mg). U pasa s citopenijom nije bilo štetnih učinaka na matičnim i proliferacijskim stanicama koštane srži.
Reproduktivna toksičnost
Olanzapin nije imao teratogene učinke. Sedacija je utjecala na sposobnost parenja mužjaka štakora. Na cikluse estrusa u štakora utjecale su doze od 1,1 mg/kg (3 puta veća doza od maksimalne doza u ljudi), a na parametre reprodukcije utjecala je doza od 3 mg/kg (9 puta veća doza od maksimalne doze u ljudi). U mladunčadi štakora kojima je davan olanzapin, primijećeni su zastoj u fetalnom razvoju i prolazno smanjenje razina aktivnosti.
Mutagenost
Olanzapin nije bio mutagen ili klastogen u punom rasponu standardnih testova koji su uključivali testove bakterijske mutacije te in vitro i in vivo testove na sisavcima.
Kancerogenost
Na temelju rezultata ispitivanja u miševa i štakora zaključeno je da olanzapin nije karcinogen.
manitol aspartam (E951)
magnezijev stearat krospovidon, vrste B laktoza hidrat hidroksipropilceluloza
15
okus limuna [smjesa za aromatiziranje, maltodekstrin, saharoza, arapska guma (E414), triacetin (E1518) i α-Tokoferol (E307)]
Nije primjenjivo.
2 godine.
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.
28 raspadljivih tableta za usta u blisteru (OPA/Al/PVC//Al)
Nema posebnih zahtjeva.
Olandix sadrži djelatnu tvar olanzapin. Olandix pripada skupini lijekova koji se zovu antipsihotici i koristi se u odraslih za liječenje sljedećih stanja:
shizofrenije, bolesti sa simptomima kao što su slušna, vidna ili osjetilna priviĎenja stvari koje nisu prisutne, iluzije, neuobičajena sumnjičavost i povučenost. Osobe s tom bolešću mogu se osjećati depresivno, tjeskobno ili napeto.
umjerenih do teških epizoda manije, stanja sa simptomima uzbuĎenja ili euforije.
Pokazalo se da Olandix sprječava ponavljanje tih simptoma u bolesnika s bipolarnim poremećajem u kojih je epizoda manije reagirale na liječenje olanzapinom.
Nemojte uzimati Olandix
Ako ste alergični (preosjetljivi) na olanzapin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6). Alergijska reakcija može se prepoznati kao osip, svrbež, otečeno lice, otečene usnice ili nedostatak zraka. Ako Vam se ovo pojavi, obavijestite svog liječnika.
Ako od ranije imate dijagnosticirane tegobe s očima kao što su odreĎene vrste glaukoma (povišeni očni tlak).
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete lijek Olandix.
Primjena lijeka Olandix u starijih bolesnika s demencijom (zaboravljivošću) se ne preporučuje jer mogu nastati teške nuspojave.
Lijekovi ove vrste mogu uzrokovati pojavu neuobičajenih pokreta, uglavnom lica ili jezika. Ako Vam se ovo pojavi nakon uzimanja lijeka Olandix, obratite se svom liječniku.
Vrlo rijetko, lijekovi ovog tipa uzrokuju kombinaciju vrućice, ubrzanog disanja, znojenja, ukočenosti mišića te omamljenosti ili pospanosti. Ako do ovog doĎe, odmah se obratite svom liječniku.
Zapaženo je povećanje tjelesne težine u bolesnika koji uzimaju Olandix. Sa svojim liječnikom redovito kontrolirajte tjelesnu težinu. Po potrebi razmotrite da Vas liječnik uputi nutricionistu ili zatražite pomoć oko planiranja prehrane.
U bolesnika koji uzimaju Olandix uočena je visoka razina šećera i masnoća u krvi (trigliceridi i kolesterol). Prije početka uzimanja lijeka Olandix, te redovito tijekom liječenja, liječnik bi Vam trebao obaviti krvne pretrage kako bi provjerio razinu šećera i odreĎenih masnoća u krvi.
Obavijestite svog liječnika ako ste Vi ili netko drugi u Vašoj obitelji u prošlosti imali krvne ugruške, budući da su lijekovi poput ovih povezani sa stvaranjem krvnih ugrušaka.
Ako bolujete od bilo koje od sljedećih bolesti, obavijestite Vašeg liječnika što je prije moguće: moždani udar ili "mali" moždani udar (kratkotrajni simptomi moždanog udara)
Parkinsonova bolest tegobe s prostatom
zatvor crijeva (paralitički ileus) bolest jetre ili bubrega
poremećaji krvi srčana bolest
šećerna bolest napadaji
ako znate da možda imate nedovoljno soli u organizmu kao posljedicu dugotrajnog teškog proljeva i povraćanja ili zbog uzimanja diuretika (tableta za izlučivanje vode iz organizma).
Ako bolujete od zaboravljivosti (demencije), a imali ste moždani udar ili "mali" moždani udar, Vi ili Vaš skrbnik/član obitelji morate o tome obavijestiti liječnika.
Ako ste stariji od 65 godina, liječnik će Vam možda kao rutinsku mjeru opreza redovito kontrolirati krvni tlak.
Djeca i adolescenti
Olandix nije za primjenu u bolesnika mlaĎih od 18 godina.
Drugi lijekovi i Olandix
Tijekom uzimanja lijeka Olandix, druge lijekove uzimajte samo ako Vam liječnik kaže da to možete. Ako uzimate Olandix u kombinaciji s antidepresivima, lijekovima za tjeskobu ili lijekovima koji Vam pomažu zaspati (trankvilizeri), možete se osjećati omamljeno.
Obavijestite svog liječnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.
Obavijestite posebno svog liječnika ako uzimate: lijekove protiv Parkinsonove bolesti,
karbamazepin (antiepileptik i stabilizator raspoloženja), fluvoksamin (antidepresiv) ili ciprofloksacin (antibiotik) - možda će biti potrebno promijeniti dozu lijeka Olandix.
Olandix s alkoholom
Nemojte piti alkohol tijekom uzimanja lijeka Olandix jer u kombinaciji s alkoholom može izazvati omamljenost.
Trudnoća i dojenje
Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se svom liječniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek. Ne smijete uzimati ovaj lijek dok dojite jer se male količine lijeka Olandix mogu izlučiti u majčino mlijeko.
Sljedeći simptomi mogu se pojaviti u novoroĎenčadi majki koje su koristile Olandix u posljednjem tromjesečju (zadnja tri mjeseca trudnoće): drhtanje, ukočenost mišića i/ili slabost, pospanost, uznemirenost, tegobe s disanjem te poteškoće u hranjenju. Ako se u Vašeg djeteta razvije bilo koji od ovih simptoma, možda ćete se trebati obratiti svom liječniku.
Upravljanje vozilima i strojevima
Tijekom uzimanja lijeka Olandix postoji rizik da se osjećate omamljeno. Ako se ovo dogodi, nemojte upravljati vozilima niti rukovati bilo kakvim alatima ili strojevima. Obavijestite svog liječnika.
Olandix sadrži laktozu i saharozu
Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.
Olandix sadrži aspartam (E951)
Svaka Olandix 5 mg raspadljiva tableta za usta sadrži 2,25 mg aspartama. Svaka Olandix 10 mg raspadljiva tableta za usta sadrži 4,5 mg aspartama. Aspartam je izvor fenilalanina. Može Vam naškoditi ako bolujete od fenilketonurije, rijetkog genetskog poremećaja kod kojeg dolazi do nakupljanja fenilalanina jer ga tijelo ne može ukloniti na odgovarajući način.
Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao Vaš liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.
Liječnik će Vam reći koliko tableta lijeka Olandix trebate uzeti i koliko ćete ih dugo uzimati. Dnevna doza lijeka Olandix iznosi izmeĎu 5 mg i 20 mg. Ako Vam se simptomi vrate, posavjetujte se sa svojim liječnikom, ali nemojte prestati uzimati Olandix dok Vam liječnik to ne kaže.
Olandix tablete morate uzimati jednom dnevno pridržavajući se savjeta svog liječnika. Pokušajte uzimati tablete svaki dan u isto vrijeme. Nije važno uzimate li lijek s hranom ili bez nje.
Olandix tablete lako se lome, te s njima treba pažljivo rukovati. Ne uzimajte tablete mokrim rukama jer se tablete mogu prelomiti. Stavite tabletu u usta. Rastopit će Vam se izravno u ustima, tako da ju možete lako progutati.
Tabletu takoĎer možete staviti u punu čašu ili šalicu vode, soka od naranče, soka od jabuke, mlijeka ili kave te promiješati. Ako se lijek uzima s pićem, mješavina može promijeniti boju ili se zamutiti. Odmah je popijte.
Ako uzmete više Olandix tableta nego što ste trebali
Bolesnici koji su uzeli više Olandix tableta nego što su trebali imaju sljedeće simptome: ubrzani rad srca, uznemirenost/agresivnost, poteškoće s govorom, neuobičajene pokrete (osobito lica ili jezika) i sniženu razinu svijesti. Ostali simptomi mogu biti: akutna smetenost, napadaji (epilepsija), koma, kombinacija vrućice, ubrzanog disanja, znojenja, ukočenosti mišića i omamljenosti ili pospanosti, usporavanje disanja, aspiracija, visoki krvni tlak ili nizak krvni tlak, poremećaj srčanog ritma. Ako imate bilo koji od navedenih simptoma, odmah se obratite svom liječniku ili bolnici. Pokažite liječniku pakiranje tableta.
Ako ste zaboravili uzeti Olandix
Uzmite tablete čim se sjetite. Ne uzimajte dvostruku dozu u jednom danu.
Ako prestanete uzimati Olandix
Nemojte prestati uzimati tablete samo zato jer se osjećate bolje. Važno je da nastavite uzimati Olandix
onoliko dugo koliko Vam je liječnik rekao.
Ako naglo prestanete s uzimanjem lijeka Olandix, mogu se pojaviti simptomi poput znojenja, nesanice, nevoljnog drhtanja, tjeskobe ili mučnine i povraćanja. Liječnik Vam može savjetovati da postupno smanjujete dozu prije prekida liječenja.
Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.
Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.
Odmah obavijestite svog liječnika ako imate:
neuobičajene pokrete (česta nuspojava koja se može pojaviti u manje od 1 na 10 osoba) uglavnom na licu ili jeziku;
krvne ugruške u venama (manje česta nuspojava koja se može pojaviti u manje od 1 na 100 osoba), posebno u nogama (simptomi uključuju oticanje, bol i crvenilo nogu), koji može putovati krvnim žilama do pluća uzrokujući bol u prsima i otežano disanje. Ako primijetite bilo koji od ovih simptoma odmah zatražite liječnički savjet;
kombinaciju vrućice, ubrzanog disanja, znojenja, ukočenosti mišića i omamljenosti ili pospanosti (učestalost ove nuspojave ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
Vrlo česte nuspojave (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba) uključuju povećanje tjelesne težine, pospanost i povišene razine prolaktina u krvi. U ranim fazama liječenja neki bolesnici mogu osjećati omaglicu ili nesvjesticu (uz usporen rad srca), posebno pri uspravljanju iz ležećeg ili sjedećeg položaja tijela. Ovo obično prolazi samo po sebi, ali ako ne proĎe, javite se liječniku.
Česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba) uključuju promjenu razina nekih krvnih stanica, cirkulirajućih masti u krvi te, u ranim fazama liječenja, privremena povećanja razine jetrenih enzima; povišene razine šećera u krvi i mokraći; povećanje razine mokraćne kiseline i kreatin fosfokinaze u krvi; pojačan apetit; omaglicu; nemir; nevoljno drhtanje; neuobičajene pokrete (diskinezije); zatvor; suha usta; osip; slabost; pojačan umor; zadržavanje vode u tijelu koje dovodi do oticanja ruku, zglobova ili stopala; vrućicu; bol u zglobovima te seksualne poremećaje kao što su smanjeni libido u muškaraca i žena ili erektilna disfunkcija u muškaraca.
Manje česte nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba) uključuju preosjetljivost (npr. oticanje u ustima i grlu, svrbež; osip); šećernu bolest ili pogoršanje šećerne bolesti, ponekad povezano s ketoacidozom (ketonima u krvi i mokraći) ili komom; napadaje, obično povezane s napadajima u povijesti bolesti (epilepsija); mišićnu ukočenost ili grč (uključujući pokrete očiju); sindrom nemirnih nogu; poteškoće s govorom; mucanje; usporen rad srca; osjetljivost na sunčevu svjetlost; krvarenje iz nosa; nadimanje trbuha; slinjenje; gubitak pamćenja ili zaboravljivost; nemogućnost zadržavanja mokraće (inkontinencija); nemogućnost mokrenja; ispadanje kose; izostanak ili smanjenje mjesečnice i promjene na grudima u muškaraca i žena, kao što je poremećaj stvaranja majčinog mlijeka ili abnormalan rast.
Rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba) uključuju sniženje normalne tjelesne temperature; poremećaj srčanog ritma; naglu neobjašnjivu smrt; upalu gušterače koja uzrokuje jaku bol u trbuhu, vrućicu i mučninu; bolest jetre koja se očituje žutilom kože i bjeloočnica; bolest mišića koja se manifestira neobjašnjivim bolovima te produljenu i/ili bolnu erekciju.
Vrlo rijetke nuspojave (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba) uključuju ozbiljne alergijske reakcije na lijek uz eozinofiliju i sistemske simptome (engl. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms, DRESS). DRESS se na početku očituje simptomima nalik gripi praćenih osipom na licu, a zatim se javljaju proširen osip, visoka tjelesna temperatura, povećani limfni čvorovi, povišene vrijednosti jetrenih enzima vidljive u nalazima krvnih pretraga te povišene vrijednosti jedne vrste bijelih krvnih stanica (eozinofilija).
Tijekom liječenja olanzapinom u starijih bolesnika s demencijom (zaboravljivošću) mogu nastati moždani udar, upala pluća, inkontinencija mokraće, padanje, izraziti umor, vidna priviĎanja, povišenje tjelesne temperature, crvenilo kože i teškoće pri hodu. Zabilježeno je i nekoliko smrtnih slučajeva u ovoj specifičnoj skupini bolesnika.
U bolesnika koji boluju od Parkinsonove bolesti, Olandix tablete mogu pogoršati simptome.
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.
Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.
Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.
Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.
Što Olandix sadrži
- Djelatna tvar je olanzapin.
Jedna Olandix 5 mg raspadljiva tableta za usta sadrži 5 mg olanzapina. Jedna Olandix 10 mg raspadljiva tableta za usta sadrži 10 mg olanzapina.
- Drugi sastojci su: manitol, aspartam (E951), magnezijev stearat, krospovidon vrste B, laktoza hidrat, hidroksipropilceluloza i okus limuna [smjesa za aromatiziranje, maltodekstrin, saharoza, arapska guma (E414), triacetin (E1518) i α-Tokoferol (E307)].
Kako Olandix izgleda i sadržaj pakiranja
Raspadljiva tableta za usta je stručni naziv za tabletu koja se otapa izravno u ustima pa se tako može lako progutati.
Olandix 5 mg raspadljiva tableta za usta je žuta, okrugla, bikonveksna tableta promjera 8 mm. Olandix 10 mg raspadljiva tableta za usta je žuta, okrugla, bikonveksna tableta promjera 10 mm.
Olandix 5 mg i 10 mg raspadljive tablete za usta dostupne su u pakiranju od 28 raspadljivih tableta za usta u blisteru, u kutiji.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač
Nositelj odobrenja:
PLIVA HRVATSKA d.o.o. Prilaz baruna Filipovića 25 10 000 Zagreb
Proizvođači:
PLIVA HRVATSKA d.o.o. Prilaz baruna Filipovića 25 10 000 Zagreb
Merckle GmbH
Ludwig-Merckle-Strasse 3 89143 Blaubeuren, Njemačka
Teva Pharma S.L.U.
Poligono Industrial Malpica, c/C, no. 4 50.016 Zaragoza, Španjolska
Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.
Ova uputa je posljednji put revidirana u veljači 2025.