Monopril plus 20 mg/12,5 mg tablete**

Monopril Plus indiciran je u liječenju esencijalne hipertenzije kod bolesnika koji nisu zadovoljavajuće reagirali na liječenje fosinoprilom kao monoterapijom.

Fiksna doza takoĎer može zamijeniti i kombinaciju 20 mg fosinoprila i 12,5 mg hidroklorotiazida kod bolesnika čije su se vrijednosti tlaka stabilizirale s pojedinačnim dozama aktivnih tvari primijenjenih u istom omjeru kao zasebni lijekovi (vidjeti dijelove 4.3, 4.4, 4.5 i 5.1).

Kombinacija s fiksnom dozom nije prikladna kao početna terapija.

Preporučuje se titriranje doze pojedinim sastojcima. Ukoliko je klinički primjereno, u obzir dolazi izravan prijelaz s monoterapije na fiksnu kombinaciju (vidjeti dijelove 4.3, 4.4, 4.5 i 5.1).

Doziranje

Odrasle osobe

Uobičajena doza kod bolesnika u kojih je indicirano liječenje kombinacijom iznosi 1 tableta Monopril Plus jednom dnevno.

Trajanje liječenja

Liječenje ovim tabletama može se nastaviti bez vremenskog ograničenja u skladu s kliničkim učinkom, u slučaju da nisu nastupile nuspojave. Trajanje liječenja odreĎuje nadležni liječnik.

Prethodno liječenje diureticima

6049264725474Preporučuje se započeti liječenje fosinoprilnatrijem pod medicinskim nadzorom tijekom prvih nekoliko sati, sve dok ne nastupi stabilizacija krvnog tlaka.

1

60492649815830

Može se pojaviti simptomatska hipotenzija nakon prve doze Monopril Plusa, to se dogaĎa češće kod bolesnika sa smanjenim unosom tekućine i/ili kod bolesnika na prehrani s ograničenim unosom soli zbog prethodnog liječenja diureticima. Liječenje diureticima treba prekinuti 2 do 3 dana prije početka primjene Monopril Plus tableta. Ako to nije moguće, liječenje treba započeti s 10 mg fosinoprila kao monoterapijom. Potrebno je kontrolirati bubrežnu funkciju i razinu kalija u serumu. Daljnju dozu fosinoprilnatrija treba prilagoditi ovisno o učinku na krvni tlak.

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega

2844419162765900988331928U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina > 30 mL/min, kreatinin u serumu otprilike 3 mg/dL ili 265 mol/L), preporučuje se uobičajena doza fosinoprilnatrij/hidroklortiazida, ali tek nakon titracije pojedinih komponenata. MeĎutim, fosinoprilnatrij/hidroklortiazid je kontraindiciran za bolesnike s teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina <30 mL/min), budući da su diuretici Henleove petlje preferirani u odnosu na tiazide.

900988159482

Bolesnici s oštećenom funkcijom jetre

Fosinoprilat se izlučuje putem bubrega i jetre pa redukcija doze obično nije potrebna kod oštećenja jetre. Potrebna je primjena opreza. (vidjeti dio 4.4.)

Djeca i adolescenti (<18 godina)

Kombinacija fosinoprila i hidroklorotiazida ne preporučuje se djeci i adolescentima mlaĎim od 18 godina zbog nedostatnih podataka o sigurnosti i djelotvornosti.

Primjena kod starijih osoba

Nije nužno smanjenje doze kod starijih osoba s klinički normalnom funkcijom bubrega i jetre, budući da nisu naĎene razlike u farmakokinetskim parametrima ili antihipertenzivnom učinku u usporedbi s mlaĎim ispitanicima. MeĎutim, ne može se isključiti povećana osjetljivost na terapiju kod starijih osoba.

Način primjene

Fosinoprilnatrij se primjenjuje peroralno. Uzima se u jednokratnoj dnevnoj dozi uz čašu vode, svaki puta u otprilike isto doba dana. Hrana ne utječe na apsorpciju fosinoprilnatrija.

Primjena ovog lijeka kontraindicirana je kod sljedećih stanja:

– preosjetljivost na fosinoprilnatrij, hidroklorotiazid, neki drugi inhibitor enzima angiotenzinske konvertaze (ACE), derivate sulfonamida ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1,

– anamneza angioedema koji se povezuje s prethodnom terapijom ACE inhibitorom, – nasljedni ili idiopatski angioneurotski edem,

– teško oštećenje bubrežne funkcije (klirens kreatinina < 30 ml/min), – teško oštećenje funkcije jetre (precoma/coma hepaticum),

– drugi i treći trimestar trudnoće (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6),

– istodobna primjena Monopril Plusa s lijekovima koji sadrže aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1),

– istodobna primjena sa sakubitrilom/valsartanom. Liječenje fosinoprilom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti i dijelove 4.4 i 4.5).

Veća je vjerojatnost da će se reakcije preosjetljivosti pojaviti u bolesnika koji u anamnezi imaju alergiju ili bronhijalnu astmu.

Fosinoprilnatrij

2

Simptomatska hipotenzija

Simptomatska hipotenzija rijetko se susreće kod bolesnika s nekompliciranom hipertenzijom. Kao i kod drugih ACE inhibitora, hipotenzija je vjerojatnija ukoliko bolesnik ima manjak elektrolita/volumena, primjerice uslijed terapije diureticima, restrikcije soli u hrani, dijalize, proljeva ili povraćanja, ili ima tešku hipertenziju ovisnu o reninu. Prije započinjanja terapije fosinoprilom, potrebno je korigirati depleciju volumena i/ili elektrolita. Prolazna hipotenzivna reakcija ne predstavlja kontraindikaciju za daljnje doze, koje se obično bez poteškoća mogu dati nakon nadoknade elektrolita i/ili volumena.

Kod bolesnika s kongestivnim zatajivanjem srca, sa ili bez pridruženog zatajivanja bubrega, terapija ACE inhibitorom može uzrokovati izraženu hipotenziju koja može biti povezana s oligurijom, azotemijom i rijetko s akutnim zatajenjem bubrega i smrti. U tih bolesnika terapiju fosinoprilom treba započeti uz poman nadzor; bolesnici se trebaju pratiti tijekom prva 2 tjedna liječenja i kod svakog povećanja doze fosinoprila ili diuretika. Kod bolesnika s normalnim ili sniženim krvnim tlakom koji su liječeni diureticima ili imaju hiponatrijemiju, potrebno je razmotriti smanjenje doze diuretika.

Slične napomene vrijede i za bolesnike s ishemijskom bolešću srca ili cerebrovaskularnom bolešću, u kojih prekomjeran pad krvnog tlaka može rezultirati infarktom miokarda ili cerebrovaskularnim inzultom.

Hipotenzija obično ne predstavlja razlog za prekid terapije fosinoprilom. Učinak je najveći u početku liječenja, a stabilizira se tijekom 1-2 tjedna i obično se postiže odgovarajuća razina krvnog tlaka, bez smanjenja terapijskog učinka.

Stenoza aortnog i mitralnog zaliska / hipertrofijska kardiomiopatija

Kao i kod ostalih inhibitora konvertaze angiotenzina (ACE), fosinoprilnatrij smije se davati samo uz poseban oprez bolesnicima sa stenozom mitralnog zaliska i opstrukcijom izgonskog trakta lijevog ventrikla kod aortne stenoze ili hipertrofijske kardiomiopatije.

Oštećenje bubrežne funkcije

U slučaju oštećenja bubrežne funkcije nije nužna prilagodba početne doze fosinoprilnatrija. Rutinske kontrole kalija i kreatinina kod ovih bolesnika sastavni su dio medicinskog praćenja.

U bolesnika s teškim zatajivanjem srca, čija renalna funkcija može ovisiti o aktivnosti renin-angiotenzin-aldosteron sustava, liječenje ACE inhibitorom može biti povezano s oligurijom i/ili progresivnom azotemijom s akutnim zatajivanjem bubrega i/ili smrću.

Kod nekih bolesnika s bilateralnom stenozom renalne arterije ili sa stenozom arterije za solitarni bubreg koji su liječeni ACE inhibitorima, opisani su porasti dušika iz ureje i kreatinina u serumu, koji su nakon prekida terapije obično reverzibilni. To je posebno vjerojatno kod bolesnika sa smanjenom bubrežnom funkcijom. Ukoliko je prisutna i renovaskularna hipertenzija, postoji povišen rizik teške hipotenzije i insuficijencije bubrega. Kod ovih bolesnika liječenje treba započeti pod pomnim medicinskim nadzorom s niskim dozama i uz pažljivu titraciju doze. Budući da liječenje diureticima može biti čimbenik koji pridonosi gore navedenim stanjima, tijekom prvih tjedana terapije fosinoprilnatrijem iste treba ukinuti i kontrolirati funkciju bubrega.

Neki bolesnici s hipertenzijom, koji nemaju očitu prethodno prisutnu renalnu vaskularnu bolest, razvijaju porast ureje i kreatinina u serumu, koji je obično manje izražen i prolazan, kada se fosinoprilnatrij daje istodobno s diuretikom. To je vjerojatnije kod bolesnika s prethodno prisutnim oštećenjem funkcije bubrega. Može biti potrebno smanjenje doze i/ili prekid terapije diuretikom i/ili ACE inhibitorom.

Kalij u serumu

6049264364221ACE inhibitori mogu uzrokovati hiperkalijemiju jer inhibiraju otpuštanje aldosterona. Taj učinak obično nije značajan u bolesnika koji imaju normalnu bubrežnu funkciju. MeĎutim, u bolesnika s

3

oštećenom bubrežnom funkcijom, dijabetesom mellitusom, hipoaldosteronizmom i/ili bolesnika koji uzimaju nadomjeske kalija (uključujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij, trimetoprim ili kotrimoksazol (poznat i kao trimetoprim/sulfametoksazol) te osobito antagoniste aldosterona ili blokatore angiotenzinskih receptora, može doći do hiperkalijemije. Diuretike koji štede kalij i blokatore angiotenzinskih receptora potrebno je primjenjivati uz oprez u bolesnika koji se liječe ACE inhibitorima, uz praćenje vrijednosti kalija u serumu i bubrežne funkcije (vidjeti dio 4.5).

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzinskih II receptora ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrežne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzinskih II receptora ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1). Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nužnom, smije se provoditi samo pod nadzorom specijalista i uz učestalo praćenje bubrežne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzinskih II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Proteinurija

Kod bolesnika s prethodno postojećim oštećenjem funkcije bubrega može se u rijetkim slučajevima pojaviti proteinurija. U slučaju klinički relevantne proteinurije (veće od 1 g/dan), fosinopril se smije upotrijebiti tek nakon pažljive procjene omjera koristi i rizika, uz redoviti nadzor kliničkih i laboratorijskih biokemijskih parametara.

Preosjetljivost /angioedem

Kod bolesnika liječenih ACE inhibitorima, uključujući i fosinoprilnatrij, rijetko su opisani slučajevi angioedema lica, usana, jezika, glotisa, larinksa, opstrukcije dišnih puteva koja može biti fatalna i/ili oticanja ekstremiteta. Nužno je odmah prekinuti uzimanje fosinoprilnatrija i započeti s odgovarajućim liječenjem i nadzorom sve do potpunog povlačenja simptoma. Čak i u slučajevima kod kojih dolazi samo do oteknuća jezika, bez poremećaja disanja, može biti potrebno produženo praćenje bolesnika. Oticanje lica, usta, usana i ekstremiteta obično se povuklo nakon prekida liječenja fosinoprilnatrijem; neki su slučajevi zahtijevali liječenje.

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana zbog povećanog rizika od angioedema. Liječenje sakubitrilom/valsartanom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze fosinoprila. Liječenje fosinoprilom ne smije se započeti prije nego što je prošlo 36 sati od posljednje doze sakubitrila/valsartana (vidjeti dijelove 4.3 i 4.5).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (npr. oticanja dišnih putova ili jezika, koje može i ne mora biti praćeno poremećajem disanja) (vidjeti dio 4.5). Potreban je oprez kod uvoĎenja liječenja racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom u bolesnika koji već uzima ACE inhibitor.

ACE inhibitori češće uzrokuju angioedem kod bolesnika crne rase, u usporedbi s ostalim rasama. Bolesnici s anamnezom angioedema koji nije bio povezan s terapijom ACE inhibitorima imaju povećan rizik angioedema za vrijeme uzimanja ACE inhibitora (vidjeti dio 4.3).

Intestinalni angioedem

Kod pacijenata liječenih ACE inhibitorima intestinalni angioedem bio je rijetko prijavljen. Pacijenti su to opisali kao abdominalnu bol, sa ili bez mučnine ili povraćanja, a u nekim slučajevima bez predstojeće povijesti bolesti angioedema lica i uz normalne razine C1 esteraze. Angioedem je dijagnosticiran CT-om, ultrazvukom ili pri operaciji. Simptomi su se povukli nakon prekida liječenja ACE inhibitorom. Zbog svega navedenog, u diferencijalnoj dijagnozi bolesnika s abdominalnim bolovima treba uzeti u obzir angioedem induciran ACE inhibitorima.

6049264725179

4

60492649815830

Anafilaktoidne reakcije tijekom desenzitizacije

Kod bolesnika koji su uzimali ACE inhibitore za vrijeme liječenja desenzitizacijom (npr. hymenoptera otrov), prijavljeni su slučajevi dugotrajnih životnougrožavajućih anafilaktoidnih reakcija. Kod istih su bolesnika ove reakcije izbjegnute privremenim prekidom uzimanja ACE inhibitora, ali su se ponovno pojavile nakon nenamjerne ponovne primjene lijeka. Stoga je kod desenzitizacije potreban oprez kod pacijenata koji uzimaju ACE inhibitore.

Anafilaktoidne reakcije tijekom visokoprotočne dijalize/afereze lipoproteina

Anafilaktoidne reakcije opisane su kod bolesnika koji su dijalizirani na visokoprotočnim membranama i istodobno liječeni ACE inhibitorima. Rijetko je opisana po život opasna anafilaktoidna reakcija kod bolesnika koji su uzimali ACE inhibitore za vrijeme LDL afereze s dekstran sulfatom. Kod takvih je bolesnika potreban oprez i primjena neke druge vrste membrane za dijalizu ili druge klase antihipertenzivnih lijekova.

Zatajivanje jetre

Vrlo rijetko su ACE inhibitori povezani sa sindromom koji počinje kolestatskom žuticom ili hepatitisom te napreduje do fulminantne nekroze i (ponekad) smrti. Mehanizam nastanka ovog sindroma nije protumačen. Kod bolesnika koji primaju fosinoprilnatrij i razviju žuticu ili značajan porast jetrenih enzima, uzimanje fosinoprilnatrija treba prekinuti i nastaviti s odgovarajućim liječničkim kontrolama i praćenjem.

Neutropenija / agranulocitoza

Kod bolesnika koji su uzimali ACE inhibitore opisani su neutropenija / agranulocitoza, trombocitopenija i anemija (depresija koštane srži). Češće se pojavljuje kod bolesnika sa smanjenom funkcijom bubrega, posebno onih s istovremenom kolagenskom vaskularnom bolešću, na terapiji imunosupresivima, alopurinolom ili prokainamidom te se kod ovih bolesnika fosinoprilnatrij smije uzimati samo uz najveći oprez. Neki su od ovih bolesnika razvili ozbiljne infekcije koje u nekoliko slučajeva nisu reagirale na intenzivnu antibiotsku terapiju. Ukoliko se fosinoprilnatrij upotrebljava kod takvih bolesnika, savjetuje se redovita kontrola vrijednosti leukocita, dok bolesnicima treba napomenuti da prijave svaki znak infekcije.

Rasa

Kao i kod ostalih ACE inhibitora, fosinoprilnatrij može biti manje učinkovit u snižavanju krvnog tlaka kod bolesnika crne rase, nego kod ostalih rasa, budući da u populaciji crne rase vjerojatno postoji veća učestalost stanja sa sniženim vrijednostima renina.

Kašalj

Kašalj je opisan kod primjene ACE inhibitora. Karakteristično je kašalj neproduktivan, uporan i prestaje nakon prekida terapije. Kašalj induciran ACE inhibitorima treba vrednovati u sklopu diferencijalne dijagnoze kašlja.

Kirurški zahvati/anestezija

Kod bolesnika kod kojih je planiran veći kirurški zahvat ili anestezija s lijekovima koji uzrokuju hipotenziju, fosinopril može blokirati stvaranje angiotenzina II, koji je posljedica kompenzacijskog otpuštanja renina i pojačati hipotenziju. Ukoliko se pretpostavlja da je hipotenzija posljedica navedenog mehanizma, istu je moguće ispraviti ekspanzijom volumena.

Litij

Kombinacija litija i fosinoprilnatrija općenito se ne preporučuje (vidjeti dio 4.5).

Bolesnici sa šećernom bolešću

Kod dijabetičara koji se liječe peroralnim antidijabeticima ili inzulinom, potrebne su česte kontrole glikemije tijekom prvih mjesec dana liječenja inhibitorom ACE (vidi 4.5).

5

Trudnoća

ACE inhibitore ne smije se uvoditi u liječenje tijekom trudnoće. Ako se nastavak liječenja ACE inhibitorom ne smatra neophodnim, bolesnice koje planiraju trudnoću treba prebaciti na neki drugi antihipertenziv koji ima dokazan sigurnosni profil u trudnoći. Kad se ustanovi trudnoća, treba odmah prekinuti liječenje ACE inhibitorom te po potrebi uvesti zamjensku terapiju (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Fetalna / neonatalna oboljenja i smrtnost

Kada se primjenjuju tijekom trudnoće, ACE inhibitori mogu uzrokovati povrede pa čak i smrt tijekom razvoja fetusa.

Pedijatrijska populacija

Primjena fosinoprila u ovoj dobnoj skupini ne preporučuje se jer nema dovoljno podataka o djelotvornosti i sigurnosti.

Starije osobe

Nisu zabilježene razlike u djelotvornosti i sigurnosti izmeĎu starijih bolesnika (65 godina i starijih) i mlaĎih bolesnika, meĎu bolesnicima koji su primali fosinoprilnatrij u kliničkim ispitivanjima. Ipak, ne može se isključiti povećana osjetljivost nekih starijih pojedinaca.

Hidroklorotiazid

Oštećena bubrežna funkcija

Tiazidi mogu pospješiti azotemiju kod bolesnika s bubrežnom bolešću. Kod bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom može doći do kumulativnih učinaka lijeka. U slučaju očitog nastupa oštećenja bubrežne funkcije, primjerice kod porasta neproteinskog dušika, potrebno je pomno razmotriti indikaciju za liječenje, pri čemu u obzir dolazi mogućnost prekida diuretske terapije (vidi 4.3).

Oštećena funkcija jetre

Tiazidi se moraju koristiti s oprezom kod bolesnika s oštećenom funkcijom jetre ili progresivnom bolešću jetre, budući da male promjene u ravnoteži tekućine i elektrolita mogu pospješiti nastup hepatalne kome (vidi 4.3).

Metabolički i endokrini učinci

Terapija tiazidima može smanjiti toleranciju glukoze. Može biti potrebna prilagodba doze inzulina ili peroralnih hipoglikemika (vidi 4.5). Za vrijeme liječenja tiazidima može se manifestirati latentna šećerna bolest.

Porast razine kolesterola i triglicerida može biti povezan s diuretskom terapijom tiazidima. Tiazidska terapija kod odreĎenih bolesnika može pospješiti hiperuricemiju i/ili giht.

Nemelanomski rak kože

Povećani rizik od nemelanomskog raka kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloženosti hidroklorotiazidu (HCTZ) zabilježen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

60492641351411Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju kožu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koži. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloženost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloženosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka kože. Sumnjive lezije na koži potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. TakoĎer, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC može biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti takoĎer dio 4.8).

6

60492649815830

Poremećaji ravnoteže elektrolita

Kao i kod svakog bolesnika koji prima diuretsku terapiju, u odgovarajućim razmacima moraju se kontrolirati elektroliti u serumu.

Tiazidi, uključujući hidroklorotiazid, mogu poremetiti ravnotežu elektrolita (hipokalijemija, hiponatrijemija i hipokloremička alkaloza). Znakovi koji upućuju na poremećaj ravnoteže tekućine ili elektrolita su suha usta, žeĎanje, slabost, letargija, pospanost, nemir, bolovi ili grčevi u mišićima, mišićni zamor, hipotenzija, oligurija, tahikardija i gastrointestinalni poremećaji poput mučnine ili povraćanja.

Iako do hipokalijemije može doći kod primjene tiazidskih diuretika, istovremena terapija fosinoprilom može umanjiti diureticima induciranu hipokalijemiju. Rizik hipokalijemije najveći je kod bolesnika s cirozom jetre, bolesnika s brzom diurezom, kod bolesnika koji ne unose dovoljno elektrolita na usta te kod bolesnika koji istovremeno primaju terapiju kortikosteroidima ili ACTH (vidi 4.5).

Dilucijska hiponatrijemija može se javiti u bolesnika s edemima kod vrućeg vremena. Manjak klorida općenito je manje izražen i obično ne zahtijeva liječenje.

Tiazidi mogu smanjiti izlučivanje kalcija u urinu i mogu dovesti do intermitentnog i blagog porasta serumskog kalcija u odsutnosti poznatih poremećaja metabolizma kalcija. Izrazita hiperkalcijemija može biti znak skrivenog hiperparatiroidizma. Tiazide treba prekinuti prije provoĎenja ispitivanja funkcije paratiroidnih žlijezda.

Dokazano je da tiazidi povećavaju izlučivanje magnezija u urinu, što može dovesti do hipomagnezemije.

Testiranje protiv dopinga

Hidroklorotiazid koji se nalazi u ovom lijeku može dovesti do pozitivnog rezultata analize prilikom testiranja protiv dopinga.

Efuzija žilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Lijekovi koji sadrže sulfonamid ili derivate sulfonamida mogu izazvati idiosinkratsku reakciju koja može dovesti do efuzije žilnice uz ispad vidnog polja, prolazne miopije i akutnog glaukoma zatvorenog kuta. Na hidroklorotiazid su prijavljeni samo izolirani slučajevi akutnog glaukoma zatvorenog kuta, bez posebne uzročnosti. Simptomi uključuju akutne pojave smanjene vidne oštrine i bol u oku i obično se javljaju nekoliko sati do nekoliko tjedana nakon što se počne uzimati lijek. Neliječen akutni glaukom zatvorenog kuta može dovesti do trajnog gubitka vida. Primarno liječenje je prestati uzimati lijek što je brže moguće. Ako intraokularni tlak ostaje nekontroliran, medicinsko ili kirurško liječenje može se uzeti u obzir. Rizični čimbenici za razvoj akutnog glaukoma zatvorenog kuta može uključivati prethodnu preosjetljivost na sulfonamide ili penicilin.

Sistemski lupus erythematosus

Opisana je mogućnost egzarcerbacije ili aktivacije sistemskog lupusa erythematosusa kod primjene tiazida.

Tizidi mogu povećati učinak drugih antihipertenzivnih lijekova (vidjeti dio 4.5). Antihipertenzivni učinci tiazidskih diuretika mogu biti povećani kod bolesnika uslijed simpatektomije.

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabilježeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka Monopril Plus i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Ostalo

Reakcije preosjetljivosti mogu se javiti kod bolesnika sa ili bez anamneze alergije ili bronhalne astme.

7

Fosinoprilnatrij/hidroklorotiazid Rizik hipokalijemije:

Kombinacija ACE inhibitora s tiazidskim diureticima ne isključuje mogućnost nastanka hipokalijemije. Potrebno je redovito kontrolirati kalij u serumu.

Litij

Kombinacija Monopril Plus s litijem nije preporučljiva zbog pojačavanja toksičnosti litija (vidjeti dio 4.5)

Primjena u djece i adolescenata:

Sigurnost i učinkovitost kod djece nije ustanovljena. Primjena u starijih bolesnika:

U kliničkoj studiji u kojoj je sudjelovalo 20% bolesnika u dobi 65-75 godina nisu ustanovljene značajne razlike u sigurnosnom profilu i učinkovitosti lijeka. Unatoč tome, podložnost većoj osjetljivosti starijih bolesnika ne može se u potpunosti isključiti.

Laktoza

Ovaj lijek sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

Natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Fosinoprilnatrij

Lijekovi koji povećavaju rizik od angioedema

Istodobna primjena ACE inhibitora sa sakubitrilom/valsartanom je kontraindicirana jer povećava rizik od angioedema (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Istodobna primjena ACE inhibitora s racekadotrilom, mTOR inhibitorima (npr. sirolimusom, everolimusom, temsirolimusom) i vildagliptinom može povećati rizik od angioedema (vidjeti dio 4.4).

Diuretici

Ukoliko se u terapiju bolesnika koji uzima fosinoprilnatrij dodaje diuretik, obično dolazi do aditivnog antihipertenzivnog učinka.

Kod bolesnika koji već uzimaju diuretike, a posebice kod onih kod kojih je ova terapija nedavno započeta, kao i kod onih na dijalizi i onih koji su na dijeti sa znatno smanjenim unosom soli, kod dodavanja fosinoprilnatrija može se ponekad javiti pretjeran pad krvnog tlaka nakon dodavanja fosinoprilnatrija, obično unutar sat vremena nakon primjene lijeka. Mogućnost simptomatske hipotenzije s fosinoprilnatrijem može se smanjiti na najmanju mjeru prekidom diuretika 2-3 dana prije početka liječenja fosinoprilnatrijem (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

Ukoliko se fosinoprilnatrij daje zajedno s diuretikom uslijed kojeg se gubi kalij, hipokalijemija uzrokovana diuretikom može se ublažiti.

Diuretici koji štede kalij, nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij (vidjeti dio 4.4.) Iako vrijednosti kalija u serumu obično ostaju unutar granica normale, u nekih bolesnika liječenih

6049264884859fosinoprilom može se javiti hiperkalijemija. Diuretici koji štede kalij (npr. spironolakton, triamteren ili amilorid, eplerenon), nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadrže kalij mogu značajno povisiti vrijednosti kalija u serumu. Potreban je oprez i kada se fosinopril primjenjuje istodobno s drugim lijekovima koji povisuju vrijednosti kalija u serumu, kao što su trimetoprim i kotrimoksazol

8

(trimetoprim/sulfametoksazol) jer je poznato da trimetoprim djeluje poput diuretika koji štedi kalij kao što je amilorid. Stoga se kombinacija fosinoprila s navedenim lijekovima ne preporučuje. Ako je istodobna primjena indicirana, treba ih primjenjivati uz oprez i učestalo praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Ciklosporin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i ciklosporina može se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Heparin

Tijekom istodobne primjene ACE inhibitora i heparina može se javiti hiperkalijemija. Preporučuje se praćenje vrijednosti kalija u serumu.

Blokatori angiotenzinskih II receptora ili aliskiren

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzinskih II receptora ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalijemija i smanjena bubrežna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega), u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Litij

Za vrijeme istodobnog davanja litija i ACE inhibitora opisan je reverzibilan porast koncentracije litija u serumu i toksičnosti. Istodobno uzimanje tiazidskih diuretika može povećati rizik toksičnosti litija i pojačati već povećanu toksičnost litija s ACE inhibitorima. Ne preporučuje se primjena fosinoprilnatrija s litijem, ali, ukoliko je kombinacija neophodna, nužna je česta kontrola razine litija u serumu (vidjeti dio 4.4).

Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), uključujući acetilsalicilnu kiselinu  3g/dan

Kronična primjena NSAID-a može umanjiti antihipertenzivni učinak inhibitora ACE. NSAID i ACE inhibitori pokazuju aditivni učinak na porast serumskog kalija i mogu dovesti do pogoršanja bubrežne funkcije. Ovi su učinci obično reverzibilni. Rijetko se može javiti akutno zatajivanje bubrega, osim u bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom, kao što su starije ili dehidrirane osobe. Stoga je pri primjeni fosinoprila i NSAID-a potrebno redovito kontrolirati funkciju bubrega.

Ostali antihipertezivni lijekovi

Kombinacijom s ostalim antihipertenzivnim lijekovima, poput beta-blokatora, metildope, kalcijevih antagonista i diuretika, može se povećati antihipertenzivna učinkovitost.

Istovremena primjena s gliceril-trinitratom i drugim nitratima ili ostalim vazodilatatorima, može dodatno sniziti krvni tlak.

Triciklički antidepresivi / antipsihotici /anestetici

Istovremena primjena odreĎenih anestetika (vidi dio 4.4), tricikličkih antidepresiva i antipsihotika zajedno s ACE inhibitorima može dovesti do dodatnog snižavanja krvnog tlaka.

Simpatomimetici

Simpatomimetici mogu umanjiti antihipertenzivni učinak ACE inhibitora. Preporučene su redovite provjere krvnog tlaka.

Antidijabetici

Epidemiološke studije ukazuju na to da istovremena primjena ACE inhibitora i antidijabetika (inzulini, peroralni hipoglikemici) može dovesti do povećanog učinka na snižavanje razine glukoze, s rizikom hipoglikemije. Vjerojatnost pojave ovog fenomena veća je tijekom prvih tjedana kombiniranog liječenja i kod bolesnika s oštećenom bubrežnom funkcijom.

6049264233989Acetilsalicilna kiselina, trombolitici, beta-blokatori, nitrati

9

60492649815830

Fosinoprilnatrij može se upotrebljavati istovremeno s acetilsalicilnom kiselinom (u kardiološkim dozama), tromboliticima, beta-blokatorima i/ili nitratima.

Imunosupresivi, citostatici, sistemski kortikosteroidi ili prokainamid, alopurinol

Kombinaciju fosinoprilnatrija s imunosupresivnim lijekovima i/ili lijekovima koji mogu uzrokovati leukopeniju treba izbjegavati.

Alkohol

Alkohol pojačava hipotenzivni učinak fosinoprilnatrija.

Antacidi

Antacidi (npr. aluminijev hidroksid, magnezijev hidroksid, simetikon) mogu poremetiti apsorpciju fosinoprilnatrija te je stoga potrebno ove lijekove davati s razmakom od najmanje dva sata.

Ostali lijekovi

Bioraspoloživost nevezanog fosinoprila ostaje nepromijenjena uslijed istovremene primjene acetilsalicilne kiseline, klortalidona, cimetidina, digoksina, metoklopramida, nifedipina, propranolola, propantelina ili varfarina.

Interakcije s laboratorijskim pretragama

Fosinoprilnatrij može uzrokovati lažno niske vrijednosti razine digoksina u serumu, ukoliko se koriste pretrage s metodom apsorpcije ugljena. Umjesto toga mogu se koristiti drugi testovi na bazi antitijela. Preporučuje se prekinuti liječenje fosinoprilnatrijem nekoliko dana prije izvoĎenja pretraga paratiroidnih žlijezda jer fosinopril može interferirati s metabolizmom kalcija.

Hidroklorotiazid

Alkohol, barbiturati i narkotički analgetici

Potenciraju učinak tiazidskih diuretika te mogu uzrokovati ortostatsku hipotenziju.

Amfotericin B (parenteralno), karbenoksolon, kortikosteroidi, kortikotropin (ACTH) ili stimulirajući laksativi

Hidroklorotiazid može pojačati poremećaj ravnoteže elektrolita, posebice hipokalijemiju.

Antidijabetici (peroralni i inzulin)

Tiazidi mogu povisiti razinu glukoze u krvi tako da je ponekad potrebno prilagoditi dozu antidijabetika.

Lijekovi koji snižavaju razinu šećera u krvi (peroralni lijekovi i inzulin) Može biti potrebna prilagodba doze (vidi 4.4).

Kalcijeve soli i vitamin D

U slučaju istovremenog davanja s tiazidskim diureticima, može doći do povećanja razine serumskog kalcija uslijed smanjenog izlučivanja. Ukoliko je potrebna primjena kalcija, potrebno je pratiti razinu u krvi i sukladno prilagoditi dozu.

Ostali antihipertenzivi i diuretici

Tiazidska komponenta može potencirati učinak drugih antihipertenzivnih lijekova, posebice onih koji blokiraju periferne ganglije i adrenergične receptore. Hidroklorotiazid može uzrokovati interakcije s diazoksidom. Potrebno je pratiti razinu glukoze u krvi, mokraćne kiseline u serumu i krvni tlak.

Glikozidi digitalisa

Povećani rizik trovanja digitalisom uslijed tiazidima uzrokovane hipokalijemije.

Kolestiramin i kolestipol

10

Ovi lijekovi mogu odgoditi ili smanjiti apsorpciju hidroklorotiazida. Stoga se sulfonamidni diuretici uzimaju najmanje 1 sat prije ili 4-6 sati nakon ovih lijekova.

Vazopresorni amini (npr. adrenalin)

Moguće smanjenje reakcije na vazopresore, ali ne u mjeri koja bi a priori priječila njihovu primjenu.

Citostatici (npr. ciklofosfamid, fluorouracil, metotreksat)

Povećan toksični učinak na koštanu srž (posebice granulocitopenija), uslijed smanjenog izlučivanja ovih citotoksičnih tvari bubrezima, što uzrokuje hidroklorotiazid.

Lijekovi protiv gihta (npr. alopurinol, renzbromaron)

Može biti potrebno povećanje doze lijekova protiv gihta, budući da hidroklorotiazid dovodi do povišene razine mokraćne kiseline.

Lijekovi povezani s torsade de pointes

Zbog rizika hipokalijemije potreban je oprez kada se hidroklorotiazid istovremeno daje s lijekovima koji su povezani s torsade de pointes, npr. nekim antiaritmicima, nekim antipsihoticima i ostalim lijekovima za koje je poznato da mogu inducirati torsade de pointes.

Karbamazepin

Istovremena primjena karbamazepina i hidroklorotiazida povezana je s rizikom od simptomatske hiponatrijemije. Za vrijeme istovremene primjene potreban je nadzor elektrolita. Ako je moguće, potrebna je primjena drugih vrsta diuretika.

Nepolarizirajuće relaksancije skeletnih mišića Tiazidi mogu pojačati učinak tubokurarina.

Klinička kemija

Hidroklorotiazid može dovesti do dijagnostičke interferencije s bentiromidnim testom. Tiazidi mogu smanjiti razinu serumskog PBI (Protein Bound Iodine, jod vezan na proteine) bez znakova poremećaja rada štitnjače.

Trudnoća Fosinopril

82905637596Primjena ACE inhibitora u prvom tromjesečju trudnoće se ne preporučuje (vidjeti dio 4.4). Primjena ACE inhibitora u drugom i trećem tromjesečju trudnoće je kontraindicirana (vidjeti dio 4.3 i 4.4).

Epidemiološki dokazi povezani s rizikom od teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima u prvom tromjesečju trudnoće ne dopuštaju konačan zaključak. MeĎutim, ne može se isključiti malo povećanje rizika. Ako se nastavak liječenja ACE inhibitorom ne smatra neophodnim, bolesnicama koje planiraju trudnoću treba zamijeniti postojeću terapiju drugim antihipertenzivom koji ima dokazan sigurnosni profil u trudnoći. Kad se ustanovi trudnoća, treba odmah prekinuti liječenje ACE inhibitorom te po potrebi uvesti zamjensku terapiju.

Poznato je da izlaganje ACE inhibitoru u drugom i trećem tromjesečju u ljudi izaziva fetotoksičnost (oslabljenja bubrežna funkcija, oligohidramnios, zastoj u osifikaciji lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajivanje bubrega, hipotenzija, hiperkalemija). (Vidjeti dio 5.3).

Ukoliko je došlo do izlaganja ACE inhibitoru od drugog tromjesečja trudnoće nadalje, preporučuje se ultrazvučna provjera bubrežne funkcije i lubanje. NovoroĎenčad čije su majke uzimale ACE inhibitore treba pažljivo motriti kako bi se uočili znakovi moguće hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

6049264165557

11

60492649815830

Hidroklorotiazid

Iskustvo povezano s primjenom hidroklorotiazida tijekom trudnoće je ograničeno, to se osobito odnosi na prvo tromjesečje trudnoće. Studije na životinjama nisu dovoljne. Hidroklorotiazid prolazi kroz placentu. Prema farmakološkom mehanizmu djelovanja hidroklorotiazida, njegova primjena u drugom i trećem tromjesečju može narušiti feto-placentalnu perfuziju te može uzrokovati fetalne i neonatalne učinke, kao što su žutica, poremećaj ravnoteže elektrolita i trombocitopenija.

Hidroklorotiazid ne smije se koristiti za liječenje gestacijskog edema, gestacijske hipertenzije ili preeklampsije zbog opasnosti od smanjenja volumena plazme i placentalne hipoperfuzije, bez korisnog učinka na tijek bolesti.

Hidroklorotiazid ne smije se koristiti za liječenje esencijalne hipertenzije trudnica, osim u iznimnim situacijama kada se ni jedna druga terapija ne može koristiti.

Dojenje Fosinopril

Fosinopril se izlučuje u majčinom mlijeku. Zbog vrlo malo informacija o primjeni fosinoprila tijekom dojenja, uzimanje fosinoprila tijekom dojenja nije preporučljivo. Prednost ima drugo liječenje s boljim sigurnosnim profilom, osobito kod novoroĎenčadi ili nedonoščadi.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid se u malim količinama izlučuje u majčino mlijeko. Visoke doze tiazida uzrokuju jaku diurezu te mogu spriječiti stvaranje mlijeka. Primjena lijeka Monopril Plus ne preporuča se tijekom dojenja, osobito kod novoroĎenčadi ili nedonoščadi.

Iako se ne očekuje izravan utjecaj fosinoprilnatrija, nuspojave poput hipotenzije, omaglice i vrtoglavice mogu omesti upravljanje vozilima ili strojevima.

Navedeno posebno može biti slučaj u početku liječenja, kod povećanja doze, zamjenom drugih lijekova te u slučaju istodobnog uzimanja alkohola, ovisno o osjetljivosti osobe.

Sljedeće nuspojave opisane su tijekom liječenja fosinoprilnatrijem i drugim ACE inhibitorima ili hidroklorotiazidom:

Učestalost niže navedenih nuspojava definirana je prema sljedećem pravilu:

Vrlo često: Često: Manje često: Rijetko: Vrlo rijetko: Nepoznato:

≥ 1/10

≥ 1/100 i < 1/10

≥ 1/1000 i < 1/100

≥ 1/10 000 i < 1/1000 < 1/10 000

ne može se procijeniti na osnovu postojećih podataka.

12

832104-5106670tkiva* Manje često Fotosenzitivne reakcije, hiperhidroza, pruritus, urtikarija Rijetko Ekhimoza, reakcije nalik kutanom lupusu eritematozusu, reaktivacija kutanog lupusa eritematozusa, anafilaktične reakcije, toksična epidermna nekroliza Nepoznato Stevens-Johnson sindrom, purpur Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva Često Mišićno-koštana bol Manje često Mijalgija Rijetko Artritis, spazam mišića, Nepoznato Artralgija Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava Manje često Zatajivanje bubrega, proteinurija, intersticijski nefritis Rijetko Poremećaji prostate, poremećaj bubrežne funkcije Vrlo rijetko Akutno zatajivanje bubrega Nepoznato Disurija, polakiurija Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Manje često Poremećaj seksualna funkcije Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Često Bol u prsima (nekardijalna), slabost, umor Manje često Vrućica, periferni edemi, nagla smrt, torakalna bol Rijetko Slabost jednog uda Pretrage Često Porast alkalne fosfataze, porast bilirubina, porast LDH, porast transaminaza, reverzibilni porast tvari koje se obično izlučuju u mokraći (kreatinin, ureja, mokraćna kiselina) Manje često Porast tjelesne težine, porast ureje u krvi, porast serumskog kreatinina, hiperkalijemija Rijetko Blagi porast hemoglobina, hiponatrijemija Nepoznato Abnormalni vrijednosti elektrolita, urične kiseline, glukoze, magnezija, kolesterola, triglicerida i kalcija Fosinoprilnatrij

*Opisan je kompleks simptoma koji uključuje jedno ili više od navedenog: mogu se javiti vrućica, vaskulitis, mijalgija, artralgija/artritis, pozitivna antinuklearna antitijela (ANA), povećana sedimentacija eritrocita (SE), eozinofilija i leukocitoza, osip, fotosenzitivnost ili drugi dermatološki simptomi.

Opis odabranih nuspojava

Nemelanomski rak kože: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti takoĎer dijelove 4.4 i 5.1).

Starije osobe

U kliničkim studijama koje su provedene s fosinoprilnatrijem / hidroklorotiazidom incidencija nuspojava nije se razlikovala izmeĎu starijih (iznad 65 godina starosti) i mlaĎih bolesnika.

Hipotenzija ili sinkopa su bile posljedica prekida terapije kod 0,3% bolesnika.

Kompleksni simptomi kašlja, bronhospazma i eozinofilije su uočeni kod dva bolesnika koji su uzimali fosinopril.

Pedijatrijska populacija

14

60492649815830

Sigurnosni podaci pedijatrijske populacije koji uzimaju fosinopril još su uvijek ograničeni, budući da su ocijenjeni samo u kratkoročnoj izloženosti. U randomiziranom kliničkom ispitivanju od 253 djece i adolescenata u dobi od 6 do 16 godina, u dvostruko slijepoj fazi ispitivanja u trajanju od 4 tjedna, dogodili su se sljedeći štetni dogaĎaji: glavobolja (13,9%), hipotenzija (4,8%), kašalj (3,6%) i hiperkalijemija (3,6%), povišene razine serumskog kreatinina (9,2%), povišene razine serumske kreatinin kinaze (2,9%). Za razliku od odraslih, u ovom ispitivanju prijavljene su ove povišene razine kreatinin kinaze (čak iako su prolazne i bez kliničkih simptoma). Dugoročni učinak fosinoprila na rast, pubertet i opći razvoj nije bio ispitivan.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5825617325832900988485852Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u

Simptomi

Simptomi povezani s predoziranjem ACE inhibitorima mogu uključiti hipotenziju, cirkulacijski šok, poremećaje elektrolita, zatajivanje bubrega, hiperventilaciju, tahikardiju, palpitacije, bradikardiju, omaglice, anksioznost i kašalj.

Liječenje

Nema specifičnih dostupnih informacija o liječenju predoziranja fosinoprilnatrij/hidroklorotiazidom; liječenje treba biti simptomatsko i suportivno. Terapiju fosinoprilnatrij/hidroklorotiazidom treba prekinuti i bolesnika treba pozorno pratiti. Predložene mjere uključuju indukciju povraćanja i/ili ispiranja želuca i poboljšanje dehidracije, neravnoteže elektrolita i hipotenzije, po utvrĎenim postupcima.

Fosinoprilat se vrlo slabo uklanja iz tijela hemodijalizom ili peritonealnom dijalizom.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav; ACE inhibitori i diuretici

ATK oznaka: C09BA09

Monopril Plus je kombinacija inhibitora konvertaze angiotenzina (fosinoprilnatrij) i diuretika (hidroklorotiazid).

Fosinoprilnatrij Mehanizam djelovanja

Fosinoprilnatrij je esterski prethodnik (prolijek) dugodjelujućeg ACE inhibitora, fosinoprilata. Fosinopril se nakon peroralnog davanja brzo i u cijelosti metabolizira u aktivni fosinoprilat. Fosinoprilnatrij sadrži fosfiničku skupinu koja ima sposobnost specifičnog vezivanja na aktivno mjesto peptidil-dipeptidaze enzima konvertaze angiotenzina, čime se sprečava pretvorba dekapeptida angiotenzina I u oktapeptid, angiotenzin II. Rezultirajuće sniženje razine angiotenzina II dovodi do smanjenja vazokonstrikcije i smanjenog izlučivanja aldosterona, što može dovesti do blagog porasta serumskog kalija i gubitka natrija i vode. Obično ne dolazi do promjene protoka u bubrezima ili stope glomerularne filtracije.

Inhibicija ACE takoĎer sprječava razgradnju snažnog vazodilatatora bradikinina, što doprinosi antihipertenzivnom učinku; fosinoprilnatrij ima terapijski učinak kod hipertoničara s niskom razinom

renina.

Farmakodinamički učinci

Davanje fosinoprilnatrija bolesnicima s hipertenzijom dovodi do smanjenja krvnog tlaka u ležećem i stojećem položaju, bez značajnog porasta srčane frekvencije.

Fosinoprilnatrij kod hipertenzije smanjuje krvni tlak već sat vremena nakon davanja, dok se maksimalni učinak postiže nakon 3-6 sati. Antihipertenzivni učinak u uobičajenoj dnevnoj dozi traje 24 sata. Kod nekih bolesnika koji uzimaju niže doze, učinak može biti smanjen pri kraju intervala doziranja. Ortostatski učinak i tahikardija su rijetki, ali mogu se javiti kod bolesnika s manjkom soli ili hipovolemijom (vidi 4.4). Kod nekih bolesnika je za postizanje optimalnih vrijednosti krvnog tlaka potrebno uzimati terapiju 3-4 tjedna. Fosinoprilnatrij i tiazidski diuretici imaju aditivne učinke.

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzinskih II receptora.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2, uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D bilo je ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom. Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubrežne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalijemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzinskih II receptora.

ACE inhibitori i blokatori angiotenzinskih II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzinskih II receptora u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moždani udar oboje su numerički bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalijemija, hipotenzija i bubrežna disfunkcija) bili su učestalije zabilježeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Pedijatrijska populacija

Smanjenje krvnog tlaka s niskom (0,1 mg/kg), srednjom (0,3 mg/kg) i visokom (0,6 mg/kg) dozom fosinoprila jednom dnevno provjerena je u randomiziranom dvostruko slijepom kliničkom ispitivanju s 253 djece i adolescenata (u dobi od 6 do 16 godina) s hipertenzijom ili visokim vrijednostima normalnog krvnog tlaka. Na kraju 4 tjedna terapije, srednje smanjenje sistoličkog krvnog tlaka od početne vrijednosti je bilo je slično za djecu liječenu s niskim, srednjim ili visokim dozama fosinoprila. Za te tri doze nije se mogla utvrditi povezanost doza-odgovor. Optimalno doziranje nije se moglo odrediti za djecu kod svih dobnih skupina. Odgovarajuća jačina doze nije dostupna za djecu tjelesne težine manje od 50 kg.

Hidroklorotiazid

Hidroklorotiazid je benzotiadiazin. Tiazidi djeluju izravno na bubrege, tako što povećavaju izlučivanje natrijevog klorida i s time povezane vode.

Glavno klinički relevantno mjesto djelovanja jest početak distalnih tubula. Ovdje inhibiraju električki neutralni Na-Cl kotransport na luminalnoj strani stanične membrane. Povećava se izlučivanje kalija i magnezija, dok je izlučivanje kalcija smanjeno. Hidroklorotiazid uzrokuje i blago izlučivanje bikarbonata, dok izlučivanje klorida nadmašuje izlučivanje natrija. Za vrijeme liječenja hidroklorotiazidom može se razviti metabolička acidoza.

6049264726580Kao i druge organske kiseline, hidroklorotiazid se aktivno izlučuje u proksimalnim tubulima. Diuretski učinak ne mijenja se kod metaboličke acidoze ili metaboličke alkaloze.

16

Promjena ravnoteže natrija, smanjenje vanstanične vode i volumena plazme, promjena rezistencije bubrežne vaskulature i smanjena osjetljivost na noradrenalin i angiotenzin II ubrajaju se u moguće mehanizme antihipertenzivnog učinka hidroklorotiazida.

Izlučivanje elektrolita i vode potaknuto hidroklorotiazidom započinje nakon 2 sata, postiže maksimalni učinak nakon 3–6 sati, a održava se tijekom 6–12 sati. Prvi antihipertenzivni učinak nastupa nakon 3–4 dana, a može potrajati i do tjedan dana po prekidu liječenja.

Nemelanomski rak kože: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu HCTZ-a i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja BCC-a i 8 629 slučajeva SCC-a usklaĎenih s 1 430 833, odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Velika primjena hidroklorotiazida (≥50,000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagoĎenim OR od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost izmeĎu raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 slučaja raka usana usklaĎeno je s 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz rizične skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazan je s prilagoĎenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku primjenu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg) (vidjeti i dio 4.4).

Fosinoprilnatrij / hidroklorotiazid

Do sada nisu provedena ispitivanja kardiovaskularnog pobola i smrtnosti tijekom primjene Monopril Plus (fiksne kombinacije fosinoprila i hidroklorotiazida). U epidemiološkim se ispitivanjima pokazalo da su kardiovaskularni pobol i smrtnost smanjeni za vrijeme dugoročne primjene hidroklorotiazida. Monopril Plus posjeduje antihipertenzivni i diuretski učinak. Fosinopril i hidroklorotiazid mogu se kod liječenja hipertenzije upotrebljavati samostalno ili u kombinaciji.

U kliničkim su studijama fosinopril i hidroklorotiazid pokazali sinergistički antihipertenzivni učinak. Maksimalno sniženje krvnog tlaka postignuto je 2 do 6 sati nakon davanja kombinacije, pri čemu je antihipertenzivni učinak trajao više od 24 sata.

Fosinopril može smanjiti gubitak kalija povezan s primjenom hidroklorotiazida.

Zajedničko primanje fosinoprila i hidroklorotiazida ima mali ili nikakav učinak na farmakokinetička svosjtva bilo jedne ili druge tvari.

Fosinoprilnatrij

Apsorpcija

Opseg apsorpcije fosinoprila nakon peroralnog davanja obično iznosi 30% do 40%. Prisutnost hrane u gastrointestinalnom traktu ne utječe na apsorpciju fosinoprila, meĎutim, može biti smanjena brzina apsorpcije.

Vrijeme do postizanja Cmax ne ovisi o dozi, a postiže se za otprilike 3 sata te slijedi vršnu inhibiciju presorne reakcije na angiotenzin i 3 do 6 sati nakon davanja. Farmakokinetski parametri (Cmax, AUC) nakon višekratnih ili jednokratne doze izravno su razmjerni primijenjenoj dozi fosinoprila.

Distribucija

Fosinoprilat se u velikoj mjeri veže na proteine (> 95%), posjeduje relativno mali volumen distribucije i zanemarivo vezivanje na stanične komponente u krvi.

Biotransformacija

6049264565392U gastrointestinalnoj sluznici i u jetri dolazi do brze i potpune hidrolize u aktivni fosinoprilat.

17

60492649815830

Jedan sat nakon peroralnog davanja fosinoprilnatrija manje od 1% fosinoprila u plazmi ostaje nepromijenjeno; 75% je prisutno kao aktivni fosinoprilat, 15-20% kao fosinoprilat glukuronid (inaktivan), a ostatak (~5%) kao 4-hidroksi-metabolit fosinoprilata (aktivan).

Eliminacija

Eliminacija fosinoprila nakon intravenskog davanja odvija se putem jetre i bubrega. Kod bolesnika s hipertenzijom s normalnom funkcijom bubrega i jetre koji su primali višekratne doze fosinoprila, efektivno T1/2 za nakupljanje fosinoprilata iznosilo je 11,5 sati. Kod bolesnika sa zatajivanjem srca, efektivno T1/2 iznosilo je 14 sati. Nakon peroralne primjene fosinoprilnatrija, otprilike se pola apsorbirane doze izlučuje u urinu a ostatak putem fecesa.

Fosinopril se vrlo slabo uklanja dijalizom.

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega

Kod bolesnika sa zatajivanjem bubrega (klirens kreatinina < 80 ml/min/1,73 m2), ukupni tjelesni klirens fosinoprilata iznosi otprilike pola od onog kojeg nalazimo kod bolesnika s normalnom funkcijom bubrega, pri čemu se ne mijenjaju apsorpcija, bioraspoloživost i vezivanje na proteine plazme. Ukupni klirens fosinoprilata ne mijenja se s obzirom na stupanj zatajivanja bubrega; smanjenje eliminacije bubrezima kompenzira se porastom hepatobilijarne eliminacije. Kod bolesnika s različitim stupnjem zatajivanja bubrega, uključujući i terminalno zatajivanje bubrega (klirens kreatinina < 10 ml/min/1,73 m2), zabilježen je blagi porast vrijednosti AUC (manje od dvostruko od normalnih vrijednosti).

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Kod bolesnika sa zatajivanjem jetre (alkoholizam ili bilijarna ciroza), opseg hidrolize fosinoprilnatrija nije značajno smanjen, iako stopa hidrolize može biti smanjena; ukupni klirens fosinoprilata iznosi skoro polovicu klirensa kojeg nalazimo kod bolesnika s normalnom funkcijom jetre. Kod ove skupine bolesnika postoje dokazi o smanjenom hepatalnom klirensu fosinoprilata s kompenzacijskim porastom izlučivanja bubrezima (vidjeti dio 4.2).

Starije osobe

U usporedbi starijih bolesnika (65-74 godine) s klinički normalnom jetrenom i bubrežnom funkcijom i mlaĎih ljudi (20-35 godina), farmakokinetička svojstva fosinoprilata nisu se znatno razlikovala.

Pedijatrijska populacija

Ograničeni su podaci u djece i adolescenata dobiveni u farmakokinetičkom ispitivanju jednokratne doze kod 19 bolesnika (u dobi od 6 do 16 godina) koji su jednokratno primili 0,3 mg/kg otopine fosinoprila. Dodatno se treba pokazati jesu li AUC i Cmax vrijednosti za fosinoprilat (aktivni oblik fosinoprila) kod djece i adolescenata starosti od 6 do 16 godina usporedive s onima kod odraslih osoba koje su primale 20 mg fosinoprila u obliku otopine. Poluvrijeme eliminacije fosinoprilata je bilo 11- 13 sati te slično u svim dobnim skupinama.

Hidroklorotiazid

Bioraspoloživost

Otprilike se 80% hidroklorotiazida nakon peroralnog davanja apsorbira iz gastrointestinalnog trakta. Sistemska bioraspoloživost iznosi 71  15%.

Distribucija

Vezivanje hidroklorotiazida na proteine plazme iznosi 65%; relativni volumen distribucije iznosi 0,5-1,1 l/kg. Poluživot hidroklorotiazida je izmeĎu 5 i 15 sati.

Metabolizam i izlučivanje

Hidroklorotiazid se kod zdravih ljudi izlučuje u više od 95% putem bubrega u nepromijenjenom obliku.

18

60492649815830

Poluvrijeme eliminacije

Poluvrijeme eliminacije kod normalne funkcije bubrega iznosi 2,5 sati. Maksimalna razina u plazmi obično se postiže nakon 2-5 sati. Povećana je u slučaju oštećene funkcije bubrega i iznosi otprilike 20 sati kod bolesnika s terminalnim zatajivanjem bubrega.

Diuretski učinak se javlja unutar 1-2 sata. Trajanje diuretskog učinka iznosi 10-12 sati, ovisno o dozi, dok se antihipertenzivni učinak održava do 24 sata.

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i karcinogenog potencijala.

Nema provedenih ispitivanja genotoksičnosti i kancerogenosti za kombinaciju fosinopril/hidroklorotiazid.

Ispitivanja reproduktivne toksičnosti ne upućuju na negativne učinke fosinoprila na plodnost i reproduktivnu sposobnost štakora, niti na teratogenost. Dokazano je da ACE inhibitori kao klasa, ukoliko se daju tijekom drugog i trećeg trimestra, dovode do neželjenih učinaka u kasnom fetalnom razvoju, sa smrću fetusa i kongenitalnim defektima, posebice lubanje. Opisani su i fetotoksičnost, zastoj intrauterinog rasta i otvoreni ductus arteriosus. Smatra se da su ove razvojne anomalije dijelom posljedica izravnog djelovanja ACE inhibitora na fetalni sustav renin-angiotenzin, a dijelom posljedica ishemije koja nastaje zbog hipotenzije majke i smanjenja feto-plancentarnog protoka krvi i isporuke kisika/hranjivih tvari fetusu (vidjeti dio 4.6.). U studiji u kojoj je fosinopril davan ženkama štakora prije parenja i tijekom trudnoće, došlo je do povećane učestalosti smrti mladunaca za vrijeme dojenja. Dokazano je da lijek prolazi kroz posteljicu i izlučuje se u majčinom mlijeku.

laktoza hidrat,

titanijev dioksid (E 171),

željezov oksid, žuti (E 172),

željezov oksid, crveni (E 172)

škrob, prethodno geliran,

karmelozanatrij, umrežena

gliceroldibehenat.

Nisu poznate.

3 godine

Čuvati na temperaturi ispod 25°C.

28 (2x14) tableta u blisteru (OPA/Al/PVC//Al)

19

Nema posebnih zahtjeva.

Monopril Plus sadrži dvije djelatne tvari: fosinoprilnatrij i hidroklorotiazid.

Fosinoprilnatrij pripada skupini lijekova koji se zovu inhibitori enzima konvertaze angiotenzina (ACE). Fosinoprilnatrij djeluje tako što smanjuje vrijednosti odreĎenih tvari koje utječu na krvne žile uzrokujući njihovu kontrakciju i zadržavanje soli i vode u Vašem tijelu.

Hidroklorotiazid pripada skupini lijekova koji se zovu tiazidni diuretici. Hidroklorotiazid povećava volumen mokraće koju izlučujete, a ima i učinak smanjenja krvnog tlaka.

Diuretici pomažu tijelu da se oslobodi viška tekućine i koriste se kod bolesnika s povišenim krvnim tlakom. Budući da izbacuju tekućinu, diuretici se ponekad nazivaju i “tabletama za vodu”.

Monopril Plus koristi se u liječenju povišenog krvnog tlaka (hipertenzije), u slučajevima kada se procijeni da liječenje samo fosinoprilnatrijem nije dostatno.

Monopril Plus takoĎer može zamijeniti kombinaciju obje aktivne djelatne tvari (20 mg fosinoprila i 12,5 mg hidroklorotiazida) te se daje u istom omjeru kao dva odvojena lijeka.

Nemojte uzimati Monopril Plus

 ako ste alergični na fosinoprilnatrij, druge ACE inhibitore, tiazide, sulfonamide ili bilo koju od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.,

 ako ste prije imali tegobe oticanja nogu, ruku, lica, sluznica ili jezika i/ili grla (angioedem), povezanu s uzimanjem ACE inhibitora ili iz nekih drugih, nepoznatih razloga, ili ako je netko u Vašoj obitelji imao angioedem (ovo stanje može biti nasljedno),

 ako imate ozbiljnih problema s bubrezima,  ako imate ozbiljnih problema s jetrom,

 ako ste trudni 3 i više mjeseci (takoĎer je bolje izbjegavati ovaj lijek u ranoj trudnoći, vidjeti dio Trudnoća i dojenje)

 ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren,

 ako ste uzimali ili trenutno uzimate sakubitril/valsartan, koji se koristi za liječenje jedne vrste dugoročnog (kroničnog) zatajivanja srca u odraslih, jer je u tom slučaju povećan rizik od angioedema (naglo oticanje potkožnog tkiva na području kao što je vrat).

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku, ljekarniku ili medicinskoj sestri prije nego uzmete Monopril Plus:

 ako Vam je oslabljen rad bubrega, imate suženje krvnih žila koje vode u bubrege ili bolest jetre. Vaš liječnik može tražiti češće kontrole i promijeniti dozu Vaših lijekova,

 ako se nalazite na hemodijalizi. Obavijestite liječnika kako bi se koristila tehnika koja ne uzrokuje reakciju preosjetljivosti,

 ako ste dehidrirani uslijed povraćanja ili proljeva, upotrebe diuretika, nadomjestaka kalija, lijekova koji štede kalij, nadomjestaka soli koji sadrže kalij ili dijete sa smanjenim unosom soli,

 ako primate terapiju za suzbijanje reakcije na ubod pčele ili ose (hiposenzibilizaciju) ili ste na takozvanoj LDL aferezi (uklanjanje odreĎenih masnoća iz krvi),

 ako bolujete od šećerne bolesti. Možda ćete morati provjeravati šećer u krvi češće tijekom prvog mjeseca liječenja. Pogledajte takoĎer u daljnjem tekstu „Drugi lijekovi i Monopril Plus“,

 ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme uzimanja Monoprila Plus,

 ako imate problema sa srcem (ako Vam je rečeno da je Vaše srce povećano, imate problema sa srčanim zaliscima ili imate suženje nekih žila u srcu),

 ako imate poremećaj moždane cirkulacije,

 ako imate problema s imunološkim sustavom zbog neke bolesti (npr. sklerodermija, lupus erythematosus) ili lijekova (npr. alopurinol, prokainamid, litij, steroidi ili lijekovi protiv raka),

 ako ste nekada imali oticanje lica, usana, jezika i/ili grla (angioedem),  ako bolujete od gihta (uloga),

 ako kašljete tijekom uzimanja ovog lijeka,

 ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku (glaukom), a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedan dana nakon uzimanja Monopril Plusa. To može dovesti do trajnog gubitka vida, ako se ne liječi. Ako ste ranije imali alergiju na lijekove koji sadrže penicilin ili sulfonamide, možete biti po povećanim rizikom.

 ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

 blokator angiotenzinskih II receptora (ARB) (nazivaju se i sartanima – primjerice valsartan, telmisartan, irbesartan), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću,

 aliskiren,

 ako uzimate bilo koji od sljedećih lijekova, povećava se rizik od razvoja angioedema (brzo oticanje potkožnog tkiva u području poput grla):

 racekadotril, koji se koristi za liječenje proljeva,

 lijekove koji se koriste za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa i za liječenje raka (npr. temsirolimus, sirolimus, everolimus i ostali lijekovi koji pripadaju skupini mTOR inhibitora),

 vildagliptin, koji se koristi za liječenje šećerne bolesti.

 Ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili tekućinu u plućima) nakon unosa hidroklorotiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak zraka ili otežano disanje nakon uzimanja lijeka Monopril Plus, odmah potražite liječničku pomoć.

Liječnik Vam može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi u redovitim intervalima. Pogledajte takoĎer informacije pod naslovom “Nemojte uzimati Monopril Plus”.

Na početku liječenja i u slučaju da istodobno uzimate druge lijekove za snižavanje krvnog tlaka, ovaj lijek može prouzročiti simptome preniskog krvnog tlaka (omaglica, nesvjestica). Ukoliko se ovi simptomi pojave, svakako obavijestite Vašeg liječnika. Češće liječničke kontrole mogu biti potrebne na početku liječenja i/ili tijekom perioda prilagodbe doze te liječnik može zatražiti odreĎene testove za mjerenje razine kalija, natrija, magnezija, kreatinina i jetrenih enzima. Čak i ako se osjećate dobro, nemojte izbjegavati ove kontrole. Vaš će liječnik odrediti učestalost kontrolnih pregleda.

Morate reći Vašem liječniku ako mislite da ste trudni ili planirate trudnoću. Ovaj se lijek ne preporučuje u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati ako ste trudni više od tri mjeseca jer može izazvati ozbiljna oštećenja vašeg djeteta ako se uzima u tom razdoblju (pogledajte poglavlje Trudnoća i dojenje).

Prestanite uzimati ovaj lijek i odmah obavijestite liječnika ako se pojave slijedeći simptomi:

oticanje lica, usana, jezika i/ili grla, teškoće pri gutanju, koprivnjača ili problemi s disanjem (angioedem).

Obavijestite Vašeg liječnika ili stomatologa da uzimate ovaj lijek prije svakog kirurškog zahvata ili stomatološkog liječenja, budući da postoji rizik značajnog pada krvnog tlaka za vrijeme anestezije.

Ovaj lijek može u rijetkim slučajevima utjecati na bijele krvne stanice, tako da je Vaša otpornost na infekcije može biti oslabljena. Ako dobijete infekciju sa simptomima poput vrućice, i opće stanje postane ozbiljno narušeno ili imate vrućicu s lokalnim znakove infekcije, kao što su grlobolja / bol u ustima ili problemi s mokrenjem, obratite se liječniku što je prije moguće, tako da vaša krv može biti testirana i da se isključi nedostatak bijelih krvnih stanica (agranulocitoza). Važno je da u ovom slučaju da obavijestite Vašeg liječnika o uzimanju lijeka.

Test protiv dopinga

Hidroklorotiazid koji se nalazi u ovom lijeku može dati pozitivan rezultat analize prilikom testa protiv dopinga.

Rasa

Ovaj je lijek manje učinkovit u snižavanju krvnog tlaka kod bolesnika crne rase, u usporedbi s ostalim bolesnicima.

Djeca i adolescenti

Ovaj se lijek ne preporučuje kod djece mlaĎe od 18 godina, s obzirom da sigurnost i djelotvornost u djece nije dokazana.

Drugi lijekovi i Monopril Plus

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove, uključujući i one koje ste nabavili bez recepta. Neki lijekovi mogu utjecati na način na koji djeluje ovaj lijek ili ovaj lijek može utjecati na druge lijekove.

Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza. Kako bi Vam propisao odgovarajuću dozu lijeka, osobito je važno reći liječniku ako uzimate neke od sljedećih lijekova. To se pogotovo primjenjuje ako takoĎer uzimate i:

 lijekove koji se najčešće primjenjuju kako bi se izbjeglo odbacivanje presaĎenih organa (sirolimus, everolimus i ostali lijekovi koji pripadaju skupini mTOR inhibitora). Pogledajte dio “Upozorenja i mjere opreza”.

 Nadomjeske kalija (uključujući nadomjeske soli), diuretike koji štede kalij (npr. spironolakton, eplerenon, triamteren ili amilorid) i druge lijekove koji mogu povećati količinu kalija u krvi (npr. trimetoprim i kotrimoksazol za bakterijske infekcije; ciklosporin, imunosupresijski lijek koji se koristi za sprječavanje odbacivanja presaĎenih organa; i heparin, koji se koristi za razrjeĎivanje krvi radi sprječavanja nastanka krvnih ugrušaka),

- druge lijekove koji snižavaju krvni tlak, kao što su beta-blokatori, metildopa, kalcijevi antagonisti i diuretici,

 blokatore angiotenzinskih II receptora (ARB) ili aliskiren (lijekovi za liječenje krvnog tlaka).  litij (primjenjuje u liječenju manične depresije).

 lijekove protiv bolova i nesteroidne protuupalne lijekove (NSAIL) (što uključuje acetilsalicilatnu kiselinu u dozi > 3 g na dan),

 antidepresive (npr. amitriptilin), barbiturate (npr. fenobarbital), karbamazepin, jake lijekove protiv bolova (npr. morfin) i/ili sedative,

 lijekove poznate kao simpatomimetici, npr. salbutamol, efedrin ili neke lijekove za ublažavanje simptoma prehlade, kašlja ili gripe,

 lijekove za liječenje šećerne bolesti (inzulin i lijekovi za liječenje šećerne bolesti koji se uzimaju na usta),

 imunosupresive (npr. azatioprin), steroide ili lijekove za liječenje raka (npr. ciklofosfamid fluorouracil ili metotreksat), prokainamid,

 amfotericin B (primjena u venu), karbenoksolon, kortikotropin (ACTH), stimulirajuće laksative,  kortikosteroide (koji se primjenjuju u liječenju odreĎenih stanja kao što su reumatizam, artritis,

alergijska stanja, astma ili odreĎeni poremećaji krvi),  soli kalcija i vitamin D,

 digoksin i digitoksin (koji se primjenjuju za liječenje poremećaja srčanog ritma i zatajenja srca),  odreĎene lijekove za smanjenje razine masnoća u krvi (npr. kolestiramin ili kolestipol),

 adrenalin (epinefrin),

 lijekove za liječenje gihta (alopurinol, renzbromaron),

 lijekove za koje je poznato da mogu uzrokovati torsade de pointes (brz i nekontroliran rad srca): neki antiaritmici, neki antipsihotici i drugi,

 lijekove za mišićnu relaksaciju tip kurare (npr. tubokurarin),

 lijekove protiv loše probave koji sadrže magnezij ili aluminij (antacidi). IzmeĎu primjene tih lijekova i Monoprila Plus potrebno je pričekati najmanje 2 sata.

Neki laboratorijski rezultati, poput vrijednosti digoksina (Kit RIA Digi-Tab), testova funkcije paratiroidnih žlijezda ili testa na jod vezan na proteine (Protein Bound Iodine, PBI) mogu biti promijenjeni, stoga je potreban oprez.

Monopril Plus s hranom, pićem i alkoholom

Lijek se može uzimati sa ili bez hrane. Alkohol pojačava djelovanje ovog lijeka dodatnim sniženjem tlaka. Ukoliko pijete alkohol za vrijeme uzimanja ovog lijeka, može doći do omaglice / nesvjestice, umora ili slabosti, budući da lijek može previše sniziti Vaš krvni tlak.

Prehrana s velikim sadržajem soli može umanjiti učinak ovog lijeka.

Trudnoća, dojenje i plodnost

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Trudnoća

Morate reći Vašem liječniku ako mislite da ste (ili da biste mogli ostati) trudni. Liječnik će Vas savjetovati da prestanete uzimati ovaj lijek prije nego zatrudnite ili odmah nakon što saznate da ste trudni i savjetovat će Vam koji lijek uzimati umjesto ovog lijeka. Ovaj lijek ne preporučuje se u ranoj trudnoći i ne smije se uzimati nakon isteka trećeg mjeseca trudnoće jer može ozbiljno naškoditi Vašem djetetu ako se uzima nakon isteka trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite liječnika ako dojite ili ako planirate početi dojiti. Ovaj lijek ne preporučuje se majkama koje doje i liječnik može za Vas izabrati drugu terapiju ako želite nastaviti s dojenjem, osobito ako je Vaše dijete novoroĎenče ili ako je prijevremeno roĎeno.

Upravljanje vozilima i strojevima

Neki bolesnici mogu iskusiti vrtoglavicu, omaglicu ili pad krvnog tlaka, što može imati utjecaj na sposobnost vožnje i upravljanje strojevima. To može biti izraženije kod početka terapije, povećanja doze ili istodobnog uzimanja alkohola. Ako se jave omaglica, zamor ili problemi s vidom, nemojte upravljati vozilima ili strojevima.

Monopril Plus sadrži laktozu

Ovaj lijek sadrži laktozu. Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

Monopril Plus sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Odrasli

Preporučena doza iznosi jedna tableta jednom na dan.

Ovaj lijek treba uzeti s tekućinom (npr. uz čašu vode) približno u isto vrijeme svakog dana, a može se uzeti sa ili bez hrane.

Naviknite se redovito uzimati lijek, najbolje ujutro, u isti sat. Liječenje se može nastaviti bez vremenskog ograničenja u skladu s njegovim učinkom, što će odrediti liječnik. Ako smatrate da je učinak lijeka prejak ili preslab, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom. Nemojte uzimati manje ili više tableta od onog što Vam je propisao liječnik.

Primjena u djece i adolescenata

Ne preporučuje se primjena ovog lijeka u djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina.

Ako uzmete više Monoprila Plusa nego što ste trebali

Ako ste uzeli više lijeka nego što ste trebali ili ako je dijete uzelo lijek slučajno, odmah se javite Vašem liječniku, hitnoj službi najbliže bolnice i potražite savjet.

Predoziranje može uzrokovati simptome kao što su pad krvnog tlaka s omaglicom i nesvjesticom te zatajenje bubrega.

Ako ste zaboravili uzeti Monopril Plus

Nemojte uzimati dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete uzimati Monopril Plus

Nemojte prestati uzimati ovaj lijek, osim prema savjetu liječnika. Ako prestanete uzimati ovaj lijek, Vaš će se krvni tlak povisiti.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave, iako se one neće javiti kod svakoga.

Obavijestite liječnika u najkraćem mogućem vremenu u slučaju pojave:

- omaglice/nesvjestice, zamora ili slabosti, posebice u stojećem stavu (simptomi niskog krvnog tlaka),

- dugotrajnog suhog kašlja,

- infekcije sa simptomima poput povišene temperature ili teškim općim stanjem ili povišene temperature praćene grloboljom ili smetnjama s mokrenjem. Potrebne su krvne pretrage kako bi se provjerilo moguće smanjenje bijelih krvnih stanica (agranulocitoza),

- žutila kože i bjeloočnica (žutica), što može biti znak bolesti jetre.

Prekinite uzimati Monopril Plus i odmah potražite medicinsku pomoć:

- ako se javi oteklina lica, usana, jezika i/ili grla ili oteklina ruku i nogu, osip, svrbež, nedostatak zraka, otežano gutanje ili bilo koje ozbiljne kožne reakcije.

Ostale nuspojave mogu se pojaviti:

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba):

Visoka razina šećera u krvi, visoka razina šećera u mokraći, prekomjerna koncentracija mokraćne kiseline u krv, poremećaji elektrolita (snižena vrijednost kalija i natrija u krvi), povećane vrijednosti masnoća (kolesterola i triglicerida) u krvi.

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

infekcije gornjih dišnih puteva, omaglica, glavobolja, osjećaj lupanja srca (palpitacije), povećani otkucaji srca (tahikardija), snižen krvni tlak, pad krvnog tlaka pri ustajanju, kašalj, mučnina, povraćanje, proljev, zatvor, upala gušterače, upalna kožna reakcija, bol u mišićima i kostima, bol u prsima (koja ne potiče od srca), slabost, umor, porast jetrenog enzima alkalne fosfataze, transaminaze i bilirubina, reverzibilni porast tvari koje se obično izlučuju u mokraći (kreatinin, ureja, mokraćna kiselina).

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 bolesnika):

prolazno smanjenje hemoglobina, smanjenje hematokrita, smanjen apetit ili gubitak apetita, giht, prolazni napadaj nalik moždanom udaru, trnci u koži (parestezije), izrazita pospanost, kratkotrajni gubitak svijesti, poremećaji okusa, nevoljno drhtanje, poremećaji spavanja, anoreksija, smetenost, depresija, poremećaji vida, žuto obojeno vidno polje (ksantopija), prolazno zamućenje vida, bol u uhu, šum u ušima, vrtoglavica, angina pektoris, srčani ili moždani udar, zastoj srca, poremećaj srčanog ritma, sniženi (krvni) tlak, šok, otežano disanje, hunjavica, upala sinusa, respiratorni distres (upala pluća, nakupljanje vode u plućima), upala bronhija i velikih bronha, suha usta, vjetrovi, žutica (intrahepatička kolestatska žutica), koprivnjača, svrbež, pretjerano znojenje, fotoosjetljivost, bolovi u mišićima, zatajivanje bubrega, povišena razina proteina u mokraći, upala bubrežnog intersticija, poremećaj seksualne funkcije, vrućica, otekline ruku i nogu (periferni edem), nagla smrt, bol prsnog koša, porast tjelesne težine, porast ureje u krvi, porast serumskog kreatinina, povišenje kalija u krvi.

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

Upala žlijezda slinovnica (sijaloadenitis), prolazna anemija, promjene nekih krvnih stanica (eozinofilija, leukopenija, limfadenopatija, neutropenija, trombocitopenija), aplastična anemija, hemolitička anemija, depresija koštane srži, nemir, poremećaji sna, poremećaji govora, poremećaj pamćanja, dezorjentacija, crvenilo, krvarenje, bolest perifernih krvnih žila, grč bronha (bronhospazam), krvarenje iz nosa, upala grkljana, promuklost, upala pluća, povišen krvni tlak u plućima, promjene u ustima (lezije), oteknuće jezika, nadimanje trbuha, otežano gutanje, žutica, rastezanje trbuha, reakcije nalik kožnom lupusu erimatozusu, reaktivacija kožnog lupusa erimatozusa, anafilaktične reakcija, toksična epidermalna nekroliza (rijetka i ponekad po život opasna reakcija na lijekove, uslijed koje se velike površine gornjeg sloja kože odvajaju od dubljih slojeva kože te mogu takoĎer zahvatiti oči, usta, grlo i bronhe), artritis, grčenje mišića, poremećaji prostate, poremećaj bubrežne funkcije, slabost jednog uda, blagi porast hemoglobina, smanjene vrijednosti natrija u krvi.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10000 osoba):

Agranulocitoza, angioedem probavnog sustava, zastoj prolaska crijevnog sadržaja, zatajivanje jetre, akutno zatajivanje bubrega, akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak zraka, vrućicu, slabost i smetenost).

Nepoznato (učestalost se ne može se procijeniti iz dostupnih podataka):

Rak kože i usana (nemelanomski rak kože), upala ždrijela, metabolički poremećaji (alkaloza i hipokloremična alkaloza), poremećaj libida, smanjen osjećaj dodira, poremećaji krvnih žila (nekrotizirajući vaskulitis), začepljenje sinusa, bolovi u trbuhu, probavne smetnje, upala sluznice želuca, upala sluznice jednjaka, poremećaj okusa, Steven-Johnson sindrom, crveni/purpurni osip, bol u zglobovima, bolno mokrenje, učestalo mokrenje, promjene vrijednosti elektrolita, mokraćne kiseline, glukoze, magnezija, kolesterola, triglicerida i kalcija.

Oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta).

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. Ovo uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece. Čuvati na temperaturi ispod 25°C.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji iza oznake „EXP“ . Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte Vašeg ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što sadrži Monopril Plus

 Djelatne tvari su fosinoprilnatrij i hidroklorotiazid. Svaka tableta sadrži 20 mg fosinoprilnatrija i 12,5 mg hidroklorotiazida.

 Ostali sastojci su laktoza hidrat; titanijev dioksid (E171); željezov oksid, žuti (E172); željezov oksid, crveni (E172); škrob, prethodno geliran, karmelozanatrij, umrežena; gliceroldibehenat.

Kako izgleda Monopril Plus i sadržaj pakiranja

Svijetlo narančaste, okrugle, ravne tablete koje nisu obložene filmom, promjera 9 mm, s jedne strane označena slovima“FH”.

Pakiranje sadrži 28 tableta.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođači

Nositelj odobrenja:

Bausch Health Ireland Limited, 3013 Lake Drive, Citywest Business Campus, Dublin 24, Irska

Proizvođači lijeka: PharmaSwiss d.o.o.

Brodišče 32, 1236 Trzin, Slovenija

Bausch Health Poland sp. z o.o. ul. Przemysłowa 2,

35-959 Rzeszów, Poljska

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku PharmaSwiss d.o.o., D.T. Gavrana 11, 10 000 Zagreb

Tel: 00385 1 6311 833

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u svibnju 2023.