Melpamid 3 mg tablete

MELPAMID je indiciran za liječenje šećerne bolesti (diabetes mellitus) tipa 2 u slučaju kada pravilni način prehrane, tjelovježba i smanjenje tjelesne težine nisu dostatni.

1

Osnova uspješnog liječenja šećerne bolesti je pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost te redovite kontrole krvi i urina. Tablete ili inzulin ne mogu nadomjestiti bolesnikovo nepridržavanje preporučene prehrane.

Doziranje

Doza se odreĎuje prema rezultatima mjerenja glukoze u krvi i urinu.

Početna doza je 1 mg glimepirida dnevno. Ako se postigne dobra kontrola, tu dozu je potrebno primijeniti za terapiju održavanja.

Za različite režime doziranja dostupne su različite jačine glimepirida.

Ako kontrola nije zadovoljavajuća, dozu je potrebno povećati, na osnovu glikemijske kontrole, postupno, u intervalima od oko 1 do 2 tjedna izmeĎu svakog koraka, na 2 mg, 3 mg ili 4 mg glimepirida dnevno.

Dozom većom od 4 mg dnevno bolji rezultati postižu se samo u iznimnim slučajevima.

Maksimalna preporučena doza je 6 mg glimepirida dnevno.

U bolesnika koji nisu odgovarajuće kontrolirani maksimalnom dnevnom dozom metformina, može se započeti istodobno liječenje glimepiridom.

Uz održavanje doze metformina, liječenje glimepiridom počinje s niskom dozom koja se onda titrira do maksimalne dnevne doze, ovisno o željenoj razini metaboličke kontrole. Kombinirano liječenje potrebno je započeti uz strogi medicinski nadzor.

Ako bolesnici nisu odgovarajuće kontrolirani maksimalnom dnevnom dozom glimepirida, te ako je potrebno, može se započeti istodobno liječenje inzulinom. Uz održavanje doze glimepirida, uvodi se terapija niskom dozom inzulina koja se zatim titrira ovisno o željenoj razini metaboličke kontrole. Kombinirano liječenje potrebno je započeti uz strogi medicinski nadzor.

Obično je dostatna jedna doza glimepirida dnevno. Preporučuje se uzeti dnevnu dozu glimepirida neposredno prije ili tijekom obilnijeg doručka ili, ako nije bilo doručka, neposredno prije ili tijekom prvog glavnog jela.

Ako se zaboravi uzeti jedna doza, to se ne smije ispravljati povećanjem sljedeće doze.

Ako bolesnik razvije hipoglikemijsku reakciju na 1 mg glimepirida dnevno, to upućuje da se bolest može kontrolirati samo primjerenom prehranom.

Kako je poboljšanje kontrole šećerne bolesti povezano s povećanjem osjetljivosti na inzulin, tijekom liječenja potrebe za glimepiridom se mogu smanjiti. Kako bi se izbjegla hipoglikemija, potrebno je razmotriti pravovremeno smanjenje doze ili prekid liječenja. Promjena doze može,

2

takoĎer, biti potrebna ako doĎe do promjena tjelesne težine ili načina života bolesnika, ili ako se pojave neki drugi faktori koji mogu povećati rizik od hipoglikemije ili hiperglikemije.

Prijelaz s drugih oralnih antidijabetika na glimepirid

Općenito je moguće prijeći s drugih oralnih antidijabetika na glimepirid. Kod prijelaza na glimepirid, potrebno je uzeti u obzir jačinu i poluvrijeme prethodnog lijeka. U nekim slučajevima, posebice kod primjene antidijabetika s dugim poluvremenom (npr. klorpropamidom), preporučuje se period ispiranja (engl. wash out) prethodnog lijeka iz organizma od nekoliko dana, kako bi se smanjio rizik od hipoglikemijskih reakcija zbog dodatnog učinka.

Preporučena početna doza je 1 mg glimepirida dnevno. Na temelju terapijskog odgovora doza glimepirida može se postupno povećavati, kao što je ranije opisano.

Prijelaz s inzulina na glimepirid

U iznimnim slučajevima, kad je šećerna bolest tipa 2 regulirana inzulinom, može biti indiciran prelazak na glimepirid. Prijelaz je potrebno provesti pod strogim liječničkim nadzorom.

Posebne populacije

Bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega ili jetre

Kod bolesnika sa teškim oštećenjem funkcije bubrega ili jetre lijek je kontraindiciran (vidjeti dio 4.3).

Pedijatrijska populacija

Nema dostupnih podataka o primjeni glimepirida u djece mlaĎe od 8 godina. Za djecu od 8 do 17 godina postoje ograničeni podaci o monoterapiji glimepiridom (vidjeti dijelove 5.1 i 5.2). Dostupni podaci o sigurnosti i djelotvornosti u pedijatrijskoj populaciji su nedostatni, te se zbog toga takva primjena ne preporučuje.

Način primjene

Za peroralnu primjenu. Tablete treba progutati bez žvakanja s nešto tekućine.

Glimeprid je kontraindiciran u bolesnika sa sljedećim stanjima:

 preosjetljivost na djelatnu tvar, ostale derivate sulfonilureje ili sulfonamide ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.;

 dijabetes ovisan o inzulinu;  dijabetička koma;

 ketoacidoza;

 teški poremećaji funkcije bubrega ili jetre. U slučaju teških poremećaja funkcije bubrega ili jetre potrebno je prijeći na inzulin.

3

MELPAMID se mora uzeti neposredno prije ili za vrijeme obroka.

Kada se obroci ne uzimaju na vrijeme ili kada se potpuno preskaču, liječenje glimepiridom može izazvati hipoglikemiju. Mogući simptomi hipoglikemije uključuju: glavobolju, jaku glad, mučninu, povraćanje, umor, pospanost, poremećaj spavanja, nemir, agresivnost, oslabljenu koncentraciju, budnost i brzinu reagiranja, depresiju, konfuziju, poremećaje govora i vida, afaziju, tremor, parezu, senzorne poremećaje, omaglicu, bespomoćnost, gubitak samokontrole, delirij, cerebralne konvulzije, somnolenciju i gubitak svijesti sve do kome i uključujući komu, plitko disanje i bradikardiju. Nadalje, mogu biti prisutni znaci adrenergičke proturegulacije kao što su znojenje, vlažna koža, anksioznost, tahikardija, hipertenzija, palpitacije, angina pektoris i srčane aritmije.

Klinička slika teškog napadaja hipoglikemije može nalikovati moždanom udaru.

Simptomi se gotovo uvijek mogu brzo kontrolirati hitnim unosom ugljikohidrata (šećera). Umjetni zaslaĎivači nemaju učinka.

Iz iskustva s ostalim derivatima sulfonilureje poznato je da se, usprkos uspješnim početnim protumjerama, hipoglikemija može ponovno pojaviti.

Teška hipoglikemija ili produžena hipoglikemija, samo privremeno kontrolirana uobičajenim količinama šećera, zahtijeva trenutno medicinsko liječenje, a ponekad hospitalizaciju.

Čimbenici koji pogoduju nastanku hipoglikemije uključuju:

- nespremnost ili (češće u starijih bolesnika) nesposobnost bolesnika za suradnju;

- pothranjenost, neredovito uzimanje ili preskakanje obroka ili razdoblja gladovanja; - promjene u prehrani;

- neravnotežu izmeĎu tjelesne aktivnosti i unosa ugljikohidrata;

- uzimanje alkohola, posebice u kombinaciji s preskakanjem obroka; - oštećenje funkcije bubrega;

- ozbiljno oštećenje funkcije jetre; - predoziranje glimepiridom;

- odreĎene nekompenzirane poremećaje endokrinog sustava koji djeluju na metabolizam ugljikohidrata ili na proturegulaciju hipoglikemije (npr. odreĎeni poremećaji funkcije štitnjače i insuficijencija prednjeg režnja hipofize ili nadbubrežne žlijezde);

- istodobnu primjena nekih drugih lijekova (vidjeti dio 4.5).

Tijekom liječenja glimepiridom, potrebno je redovito kontrolirati razinu glukoze u krvi i mokraći. Dodatno se preporučuje odreĎivanje udjela glikoziliranog hemoglobina.

Tijekom liječenja glimepiridom, potrebno je redovito kontrolirati jetrene i hematološke parametre (pogotovo leukocite i trombocite).

4

U stresnim situacijama (npr. pri ozljedama, akutnim operacijama, infekcijama praćenim vrućicom, itd.) može biti indiciran privremeni prijelaz na inzulin.

Nema iskustva s primjenom glimepirida u bolesnika s teško oštećenom funkcijom jetre ili bolesnika na dijalizi. U bolesnika s teško oštećenom funkcijom bubrega ili jetre indiciran je prijelaz na inzulin.

Liječenje bolesnika s nedostatkom G6PD derivatima sulfonilureje može dovesti do hemolitičke anemije. Budući da glimepirid pripada skupini derivata sulfonilureje, potreban je oprez u bolesnika s nedostatkom G6PD te je potrebno razmotriti alternativu derivatima sulfonilureje.

MELPAMID tablete sadrže laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

MELPAMID 1 mg tablete sadrže azo bojilo Sunset Yellow Lake (E110), koje može prouzročiti alergijske reakcije.

Ako se glimepirid uzima istodobno s odreĎenim lijekovima, može se pojaviti neželjeno povećanje ili smanjenje hipoglikemijskog djelovanja glimepirida. Iz toga razloga ostali lijekovi smiju se uzimati samo uz znanje (ili na recept) liječnika.

Glimepirid se metabolizira pomoću citokroma P450 2C9 (CYP 2C9). Poznato je da na metabolizam glimepirida utječe istodobna primjena induktora CYP 2C9 (npr. rifampicin) ili inhibitora CYP 2C9 (npr. flukonazol).

Rezultati iz ispitivanja interakcija in vivo, zabilježeni u literaturi, pokazuju da flukonazol, jedan od najpotentnijih inhibitora CYP 2C9, dvostruko povećava AUC (površina ispod krivulje) glimepirida.

Na temelju iskustva s glimepiridom i ostalim sulfonilurejama moraju se spomenuti sljedeće interakcije.

Pojačano djelovanje na snižavanje glukoze u krvi, te stoga, u nekim slučajevima i pojava hipoglikemije, mogući su pri uzimanju sljedećih lijekova:

 fenilbutazon, azapropazon i oksifenbutazon;

 inzulin i oralni antidijabetici, poput metformina;  salicilati i p-aminosalicilatna kiselina;

 anabolički steroidi i muški spolni hormoni;

 kloramfenikol, odreĎeni dugodjelujući sulfonamidi, tetraciklini, kinolonski antibiotici i klaritromicin;

 kumarinski antikoagulansi;

5

 fenfluramin;  dizopiramid;  fibrati;

 ACE inhibitori;

 fluoksetin, inhibitori MAO;

 alopurinol, probenecid, sulfinpirazon;  simpatolitici;

 ciklofosfamid, trofosfamid, ifosfamidi;  mikonazol, flukonazol;

 pentoksifilin (visoke doze primijenjene parenteralno);  tritokvalin.

Slabije djelovanje na snižavanje glukoze u krvi, te stoga, porast razine glukoze u krvi mogući su pri uzimanju sljedećih lijekova:

 estrogeni i progesteroni;

 saluretici, tiazidski diuretici;

 lijekovi koji stimuliraju štitnjaču;  glukokortikoidi;

 derivati fenotiazina, klorpromazin;  adrenalin i simpatomimetici;

 nikotinska kiselina (visoke doze) i derivati nikotinske kiseline;  laksativi (dugotrajna primjena);

 fenitoin;

 diazoksid;  glukagon;  barbiturati;  rifampicin;

 acetazolamid.

H2 antagonisti, beta blokatori, klonidin i rezerpin mogu pojačati ili oslabiti učinak glimepirida na snižavanje glukoze u krvi.

Pod utjecajem simpatolitika, kao što su beta-blokatori, klonidin, gvanetidin i rezerpin, znaci adrenergične proturegulacije na hipoglikemiju mogu se smanjiti ili izostati.

Uzimanje alkohola može, na nepredvidljiv način, pojačati ili oslabiti hipoglikemijsko djelovanje glimepirida.

Glimepirid može pojačati ili oslabiti učinke derivata kumarina.

Kolesevelam se veže na glimepirid i smanjuje apsorpciju glimepirida iz probavnog trakta. Interakcija nije opažena kad se glimepirid uzimao najmanje 4 sata prije kolesevelama. Stoga, glimepirid je potrebno primjenjivati barem 4 sata prije kolesevelama.

6

Trudnoća

Rizik povezan s dijabetesom

Abnormalne razine glukoze u krvi tijekom trudnoće povezane su s većom incidencijom kongenitalnih anomalija i perinatalnog mortaliteta. Stoga se razina glukoze u krvi tijekom trudnoće mora pažljivo pratiti kako bi se izbjegao teratogeni rizik. U tim je okolnostima potrebna primjena inzulina. Bolesnice s dijabetesom koje planiraju trudnoću, moraju o tome obavijestiti svog liječnika.

Rizik povezan s glimepiridom

Nema odgovarajućih podataka o primjeni glimepirida u trudnica. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost koja je vjerojatno bila povezana s farmakološkim djelovanjem (hipoglikemija) glimepirida (vidjeti dio 5.3.).

Zbog navedenog, glimepirid se ne smije primjenjivati tijekom cijele trudnoće.

U slučaju liječenja glimepiridom, ako bolesnica planira trudnoću ili se trudnoća utvrdi, potebno je što prije prijeći na liječenje inzulinom.

Dojenje

Izlučivanje glimepirida u majčino mlijeko nije poznato. Glimepirid se izlučuje u mlijeko štakora. Budući da se ostali derivati sulfonilureje izlučuju u majčino mlijekom, te zbog postojanja rizika od hipoglikemije u dojenčadi, dojenje se tijekom liječenja glimepiridom ne preporučuje.

Nisu provedena ispitivanja o djelovanju glimepirida na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima.

Bolesnikova sposobnost koncentracije i reagiranja može biti oslabljena kao rezultat hipoglikemije ili hiperglikemije ili npr. kao rezultat oslabljenog vida. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su te sposobnosti posebno važne (npr. upravljanje vozilima ili strojevima).

Bolesnike je potrebno savjetovati na mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je posebice važno kod onih koji nisu svjesni ili su djelomično svjesni upozoravajućih simptoma hipoglikemije ili imaju česte epizode hipoglikemije.

Potrebno je razmotriti je li preporučljivo upravljati vozilima i strojevima u tim okolnostima.

U tekstu ispod prikazane su sljedeće nuspojave iz kliničkih ispitivanja temeljene na iskustvu s glimepiridom i ostalim derivatima sulfonilureje, podijeljene u skupine prema MedRa klasifikaciji organskih sustava i u padajućem nizu prema učestalosti: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10000), nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka).

7

8

846124-1065896osipa, urtikarije i fotoosjetljivosti, alopecija Pretrage smanjenje koncentracije natrija u krvi povećanje tjelesne težine3

1Te hipoglikemijske reakcije uglavnom naglo nastaju, mogu biti teške i nisu uvijek lagane za liječenje. Pojava takvih reakcija ovisi, kao i u drugim načinima liječenja hipoglikemije, o individualnim faktorima kao što su prehrambene navike i doza (vidjeti dalje dio 4.4).

2 Mogu nastati zbog promjena razina glukoze u krvi, posebice na početku liječenja.

3 Glimepirid, kao i sve sulfonilureje, može dovesti do povećanja tjelesne težine.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

914704524577navedenog u Dodatku VNakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:

*

Nakon ingestije prekomjerne doze može se pojaviti hipoglikemija, koja traje od 12 do 72 sata i koja se nakon početnog oporavka može ponovno javiti. Simptomi se ne moraju pojaviti prvih 24 sata nakon ingestije lijeka. Općenito se preporučuje promatranje u bolnici. Mogu se pojaviti mučnina, povraćanje i bol u epigastriju. Hipoglikemija, općenito, može biti praćena neurološkim simptomima poput nemira, tremora, poremećaja vida, problema koordinacije, pospanošću, komom i konvulzijama.

Liječenje

Liječenje se primarno sastoji od sprječavanja apsorpcije izazivanjem povraćanja, zatim uzimanja vode ili limunade s aktivnim ugljenom (adsorbentom) i natrijevog sulfata (laksativ). Kod unosa velikih količina lijeka indicirano je ispiranje želuca nakon čega se daje aktivni ugljen i natrijev sulfat. U slučaju (teškog) predoziranja indicirana je hospitalizacija u jedinici intenzivnog liječenja. Primjenu glukoze potrebno je započeti što je prije moguće, prema potrebi intravenskom injekcijom u bolusu od 50 ml 50%-tne otopine, nakon koje se daje infuzija 10%-tne otopine uz strogu kontrolu glukoze u krvi. Daljnje liječenje mora biti simptomatsko.

9

Posebice kad se liječi hipoglikemija zbog nehotičnog uzimanja glimepirida u dojenčadi i male djece, mora se pažljivo kontrolirati dozu primijenjene glukoze kako bi se izbjegla mogućnost pojave opasne hiperglikemije. Potrebno je strogo nadzirati koncentraciju glukoze u krvi.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje šećerne bolesti (antidijabetici); sulfonamidi, derivati ureje, ATK oznaka: A10BB12

Glimepirid je oralno aktivna hipoglikemijska tvar koja pripada skupini derivata sulfonilureje. Može se primjenjivati za liječenje šećerne bolesti neovisne o inzulinu.

Glimepirid djeluje uglavnom stimuliranjem oslobaĎanja inzulina iz beta-stanica gušterače. Kao i kod ostalih derivata sulfonilureje, taj se učinak zasniva na pojačanom odgovoru beta-stanica gušterače na fiziološki poticaj glukoze. Osim toga, čini se da glimepirid ima izrazite učinke izvan gušterače što je odlika i ostalih derivata sulfonilureje.

OslobaĎanje inzulina

Derivati sulfonilureje reguliraju sekreciju inzulina zatvaranjem ATP-osjetljivih kalijevih kanala u membrani beta-stanice. Zatvaranje kalijevog kanala inducira depolarizaciju beta-stanice i rezultira, otvaranjem osjetljivih kalcijevih kanala, povećanim ulaskom kalcija u stanicu.

To dovodi do otpuštanja inzulina egzocitozom.

Glimepirid se velikom brzinom veže i otpušta s proteina na membrani beta-stanice koji je povezan s ATP-osjetljivim kalijevim kanalom, ali koji se razlikuje od uobičajenog mjesta na koje se vežu derivati sulfonilureje.

Djelovanje izvan gušterače

Učinci izvan gušterače su, primjerice, poboljšanje osjetljivosti perifernog tkiva prema inzulinu i smanjenje jetrenog unosa inzulina.

Unos glukoze iz krvi u periferno mišićno i masno tkivo odvija se preko posebnih transportnih proteina, lokaliziranih na staničnoj membrani. Transport glukoze u ta tkiva ograničavajući je čimbenik u iskorištavanju glukoze. Glimepirid vrlo brzo povećava broj molekula aktivnih nosača glukoze u plazmatskoj membrani mišićnih i masnih stanica, što rezultira stimulacijom unosa glukoze.

Glimepirid povećava aktivnost glikozil-fosfatidilinozitol-specifične fosfolipaze C koja može biti povezana s lipogenezom induciranom lijekovima i glikogenezom u izoliranim masnim i mišićnim stanicama. Glimepirid inhibira stvaranje glukoze u jetri povećavajući unutar staničnu koncentraciju fruktoze-2,6-bisfosfata, što inhibira glukoneogenezu.

10

Općenito

U zdravih osoba, minimalna učinkovita oralna doza iznosi oko 0,6 mg. Učinak glimepirida ovisi o dozi i reproducibilan je. Fiziološki odgovor na akutnu tjelesnu aktivnost, smanjenje sekrecije inzulina, postoji i nakon uzimanja glimepirida.

Nema značajne razlike u učinku ukoliko se lijek uzima 30 minuta prije ili neposredno prije jela. U bolesnika koji boluju od dijabetesa, dobra metabolička kontrola tijekom 24 sata može se postići jednom dnevnom dozom.

Iako hidroksi metabolit glimepirida uzrokuju maleno, no značajno snižavanje glukoze u serumu zdravih ljudi, to predstavlja samo maleni dio ukupnog učinka lijeka.

Kombinirano liječenje s metforminom

Jedno je ispitivanje pokazalo da istodobna primjena glimepirida i metformina poboljšava metaboličku kontrolu u usporedbi s monoterapijom metforminom u bolesnika koji nisu odgovarajuće kontrolirani maksimalnom dozom metformina.

Kombinirano liječenje s inzulinom

Podaci za kombinirano liječenje s inzulinom su ograničeni. Istodobno liječenje s inzulinom može se uvesti bolesnicima koji nisu odgovarajuće kontrolirani maksimalnom dozom glimepirida. U dva ispitivanja, s kombiniranim liječenjem se postiglo jednako poboljšanje metaboličke kontrole kao i sa samim inzulinom; ipak, u kombiniranom liječenju bila je potrebna niža prosječna doza inzulina.

Posebne skupine bolesnika Pedijatrijska populacija

Provedeno je aktivno kontrolirano kliničko ispitivanje (glimepirid do 8 mg dnevno ili metformin do 2000 mg dnevno) u trajanju od 24 tjedna na 285 djece (8 do 17 godina) sa šećernom bolesti tipa 2. I glimepirid i metformin pokazali su značajno smanjenje HbA1c u odnosu na početne vrijednosti (glimepirid –0,95 (sg 0,41); metformin -1,39 (sg 0,40)). Glimepirid nije, meĎutim, dostigao kriterij neinferiornosti prema metforminu u srednjoj promjeni HbA1c u odnosu na početne vrijednosti. Razlika izmeĎu liječenja iznosila je 0,44% u korist metformina. Gornja granica (1,05) 95% intervala pouzdanosti za razliku nije bila ispod 0,3% granice neinferiornosti. Nakon liječenja glimepiridom nisu zabilježeni novi sigurnosni nalazi u djece u usporedbi s odraslim bolesnicima sa šećernom bolesti tipa 2. U pedijatrijskih bolesnika nisu dostupni podaci o dugotrajnoj učinkovitosti i sigurnosti.

Bioraspoloživost glimepirida nakon peroralne primjene je potpuna. Unos hrane nema značajan utjecaj na apsorpciju, jedino je brzina apsorpcije nešto smanjena. Maksimalna koncentracija u serumu (Cmax) je postignuta otprilike 2,5 sata nakon peroralnog unosa (srednja koncentracija 0,3

11

µg/ml za vrijeme višekratne doze od 4 mg dnevno) i postoji linearna povezanost izmeĎu doze te Cmax i AUC-a (površina ispod krivulje vrijeme/koncentracija).

Distribucija

Glimepirid ima veoma malen volumen raspodjele (oko 8,8 l), što je donekle jednako distribucijskom prostoru albumina, veliki postotak vezanja za proteine (>99%) i nizak klirens (oko 48 ml/min). U životinja se glimepirid izlučuje u mlijeko. Glimepirid prelazi u placentu. Prijelaz kroz krvnomoždanu barijeru je malen.

Biotransformacija i eliminacija

Srednje dominantno poluvrijeme u serumu, koje je važno za serumsku koncentraciju u uvjetima višekratnog doziranja, iznosi oko 5 do 8 sati. Nakon visokih doza zapaženo je neznatno produljeno poluvrijeme. Nakon jedne doze radioaktivno označenog glimepirida, 58% radioaktivnosti se pojavilo u mokraći i 35% u stolici. U mokraći nije bilo zabilježene nepromijenjene tvari. Dva metabolita, najvjerojatnije rezultat jetrenog metabolizma (glavni enzim je CYP2C9), pronaĎeni su u mokraći i stolici: to su hidroksi i karboksi derivati. Nakon peroralne primjene glimepirida, terminalno poluvrijeme tih metabolita bio je 3 do 6, odnosno 5 do 6 sati.

Usporedbom jednokratnog i višekratnog dnevnog doziranja nije uočena značajna razlika u farmakokinetici, a pojedinačna je varijabilnost bila vrlo mala. Nije bilo značajnog nakupljanja lijeka.

Posebne skupine bolesnika

Farmakokinetika je bila slična i u muškaraca i u žena, kao i u mlaĎih i u starijih (65 godina i više) bolesnika. U bolesnika s niskim klirensom kreatinina, postojala je sklonost porastu klirensa glimepirida i sniženju srednje serumske koncentracije, najvjerojatnije kao ishod bržeg izlučivanja zbog slabijeg vezivanja za proteine. Izlučivanje dvaju metabolita putem bubrega bilo je oslabljeno. U cjelini, smatra se da nema dodatnog rizika od nakupljanja u tih bolesnika.

U pet bolesnika koji nisu dijabetičari, farmakokinetika je nakon operacije žučnog mjehura bila slična farmakokinetici u zdravih ljudi.

Pedijatrijska populacija

Kliničko ispitivanje u kojem se nakon obroka ispitivala farmakokinetika, sigurnost i podnošljivost pojedinačne doze od 1 mg glimepirida u 30 pedijatrijskih bolesnika (4 djece od 10 do 12 godina i 26 djece od 12 do 17 godina) sa šećernom bolesti tipa 2 pokazalo je da su srednji AUC(0-last), Cmax i t1/2 slični već ranije opaženim vrijednostima u odraslih bolesnika.

Opaženi neklinički učinci pojavili su se pri izlaganju dozama znatno većim od maksimalnih kojima su izloženi ljudi, što ukazuje na njihov mali značaj za kliničku primjenu ili na povezanost s farmakodinamičkim učinkom (hipoglikemija) djelatne tvari. Ti nalazi temelje se na

12

uobičajenim farmakološkim ispitivanjima o sigurnosti lijeka, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, karcinogenosti te reproduktivne toksičnosti. Primijećene nuspojave koje se odnose na reproduktivnu toksičnost (obuhvaća embriotoksičnost, teratogenost i razvojnu toksičnost) smatrale su se sekundarnim hipoglikemijskim učincima uzrokovanim djelatnom tvari u ženki i potomstva.

MELPAMID 1 mg tablete:  Laktoza hidrat

 Natrijev škroboglikolat, vrst A

 Celuloza, mikrokristalična PH 101  Povidon K 30

 boja Sunset Yellow (E110)  Magnezijev stearat

MELPAMID 2 mg tablete:  Laktoza hidrat

 Natrijev škroboglikolat, vrst A

 Celuloza, mikrokristalična PH 101  Povidon K 30

 boja Erythrosine CI 45430 (E127)  Magnezijev stearat

MELPAMID 3 mg tablete:  Laktoza hidrat

 Natrijev škroboglikolat, vrst A

 Celuloza, mikrokristalična PH 101  Povidon K 30

 Magnezijev stearat

3 godine.

MELPAMID 1 i 2 mg tablete:

Lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi. Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

13

MELPAMID 3 mg tablete:

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

30 (2x15) tableta u PVC/Al blisteru.

Nema posebnih zahtjeva.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

MELPAMID je lijek djelotvoran za snižavanje razine šećera u krvi, koji se uzima na usta. Pripada skupini lijekova za snižavanje razine šećera u krvi, koja se zove derivati sulfonilureje.

Ovaj lijek djeluje povećanjem količine inzulina koja se otpušta iz gušterače. Inzulin tada snižava razinu šećera u krvi.

Za što se MELPAMID koristi:

 MELPAMID se koristi za liječenje određenog tipa šećerne bolesti (šećerna bolest tipa 2) kad se razina šećera u krvi ne može nadzirati pravilnom prehranom, tjelovježbom i smanjenjem tjelesne težine.

Nemojte uzimati MELPAMID:

 ako ste alergični na glimepirid ili druge derivate sulfonilureje (lijekovi za snižavanje razine šećera u krvi, kao što je glibenklamid) ili sulfonamide (lijekovi za bakterijske infekcije, kao što je sulfametoksazol) ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.);

 ako imate šećernu bolest ovisnu o inzulinu (šećerna bolest tipa 1);

 ako imate dijabetičku ketoacidozu (komplikacija šećerne bolesti pri kojoj razina kiseline poraste u organizmu i možete imati neke od sljedećih znakova: umor, osjećaj mučnine, učestalo mokrenje i ukočenost mišića);

 ako ste u dijabetičkoj komi;

 ako imate tešku bolest bubrega;  ako imate tešku bolest jetre.

Ako se bilo što od prethodno navedenog odnosi na Vas, nemojte uzimati ovaj lijek. U slučaju bilo kakvih nejasnoća prije uzimanja ovog lijeka, razgovarajte s Vašim liječnikom ili ljekarnikom.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Melpamid:

 Ako se oporavljate od ozljede, operacija, infekcije s vrućicom ili od drugih oblika stresa. Obavijestite o tome Vašeg liječnika, jer može biti potrebna privremena promjena liječenja.

 Ako imate težak poremećaj jetre ili bubrega.

Ako niste sigurni odnosi li se bilo što od prethodno navedenog na Vas, razgovarajte s Vašim liječnikom ili ljekarnikom prije uzimanja ovog lijeka.

Snižavanje razine hemoglobina i raspadanje crvenih krvnih stanica (hemolitička anemija) mogu se javiti u bolesnika s nedostatkom enzima glukoza-6-fosfat dehidrogenaze.

Važne informacije o niskoj razini šećera u krvi (hipoglikemiji)

Primjena ovog lijeka može uzrokovati nisku razinu šećera u krvi (hipoglikemiju). Za dodatne informacije o niskoj razini šećera u krvi (hipoglikemiji), njenim znakovima i simptomima, pogledajte dalje u tekstu:

Sljedeći čimbenici mogu povećati rizik od nastanka hipoglikemije:

 pothranjenost, neredovito uzimanje, preskakanje ili odgađanje obroka ili razdoblja gladovanja;

 promjene u prehrani;

 uzimanje više MELPAMID tableta nego što je potrebno;  smanjena funkcija bubrega;

 teška bolest jetre;

 određeni poremećaji uzrokovani hormonima (poremećaji štitnjače, hipofize ili kore nadbubrežne žlijezde);

 uzimanje alkohola (posebice kad se preskaču obroci);

 uzimanje nekih drugih lijekova (vidjeti dio „Drugi lijekovi i Melpamid“);

 povećanje tjelesne aktivnosti, nedovoljan unos hrane ili uzimanje hrane koja sadrži manje ugljikohidrata od uobičajenog.

Znakovi niske razne šećera u krvi (hipoglikemije) uključuju:

- grčeve od gladi, glavobolju, mučninu, povraćanje, tromost, pospanost, poremećaj spavanja, nemir, agresivnost, narušenu koncentraciju, smanjenu budnost i brzinu reagiranja, depresiju, smetenost, poremećaji govora i vida, nerazgovijetan govor, drhtavicu, djelomičnu paralizu, poremećaje osjeta, omaglicu, bespomoćnost.

Mogu se javiti i sljedeći znakovi: znojenje, vlažna koža, tjeskoba, ubrzani srčani otkucaji, visok krvni tlak, osjećaj lupanja srca, iznenadna jaka bol u prsima koja se može širiti u okolna područja (angina pektoris i srčane aritmije).

Ako razina šećera u krvi nastavlja padati, možete patiti od jake smetenost (delirij), razviti konvulzije, izgubiti samokontrolu, disanje može biti plitko i srčani otkucaji usporeni, možete izgubiti svijest. Klinička slika jako niske razine šećera u krvi može nalikovati moždanom udaru.

Liječenje niske razne šećera u krvi (hipoglikemije)

U većini slučajeva znaci hipoglikemije nestaju vrlo brzo nakon uzimanja nekog oblika šećera, npr. kocke šećera, slatki sok, zaslađeni čaj.

Zbog toga uvijek sa sobom nosite neki oblik šećera (npr. kocke šećera).

Zapamtite da umjetni zaslađivači nisu učinkoviti. Javite se Vašem liječniku ili otiđite u najbližu bolnicu, ako Vam uzimanje šećera ne pomogne ili se simptomi vrate.

Laboratorijske pretrage

Razinu šećera u kvi ili mokraći potrebno je redovito kontrolirati. Vaš liječnik, također, može napraviti krvne pretrage zbog kontrole broja krvnih stanica i funkcije jetre.

Djeca i adolescenti

Dostupni podaci o primjeni ovog lijeka u osoba mlađih od 18 godina su ograničeni. Zbog toga se primjena ovog lijeka u tih bolesnika ne preporučuje.

Drugi lijekovi i Melpamid

Obavijestite Vašeg liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Ako istodobno uzimate neke druge lijekove koji mogu pojačati ili oslabiti učinak MELPAMID tableta, liječnik će to razmotriti i možda Vam promijeniti dozu MELPAMIDA.

Sljedeći lijekovi mogu pojačati učinak ovog lijeka na snižavanja šećera u krvi. To može dovesti do rizika od niske razine šećera u krvi (hipoglikemije):

 ostali lijekovi za liječenje šećerne bolesti (kao što su inzulin ili metformin);

 lijekovi za liječenje boli i upale (fenilbutazon, azopropazon, oksifenbutazon, lijekovi slični aspirinu);

 lijekovi za liječenje infekcija mokraćnog sustava (kao što su neki dugodjelujući sulfonamidi);

 lijekovi za liječenje bakterijskih i gljivičnih infekcija (tetraciklini, kloramfenikol, flukonazol, mikonazol, kinoloni, klaritromicin);

 lijekovi koji sprječavaju zgrušavanje krvi (derivati kumarina kao što je varfarin);  lijekovi koji pomažu izgradnju mišića (anabolici);

 lijekovi koji se koriste kao nadomjesna hormonska terapija za muškarce;  lijekovi za liječenje depresije (fluoksetin, inhibitori MAO);

 lijekovi koji snižavaju visoku razinu kolesterola (fibrati);  lijekovi koji snižavaju visoki krvni tlak (ACE inhibitori);

 lijekovi koji se zovu antiaritmici, a koriste se za kontrolu nenormalnog srčanog ritma (dizopiramid)

 lijekovi za liječenje gihta (alopurinol, probenecid, sulfinpirazon);

 lijekovi za liječenje karcinoma (ciklofosfamid, ifosfamid, trofosfamid);  lijekovi za smanjenje tjelesne težine (fenfluramin);

 lijekovi koji poboljšavaju cirkulaciju kada se daju intravenskom infuzijom u visokoj dozi (npr. pentoksifilin);

 lijekovi za liječenje nazalnih alergija kao što je peludna groznice (tritokvalin);

 lijekovi koji se zovu simpatolitici, za liječenje visokog krvnog tlaka, zatajenja srca ili simptoma prostate.

Sljedeći lijekovi mogu umanjiti učinak ovog lijeka na snižavanja šećera u krvi. To može dovesti do rizika od visoke razine šećera u krvi (hiperglikemije):

 lijekovi koji sadrže ženske spolne hormone (estrogeni, progesteroni);  lijekovi koji pomažu stvaranje mokraće (tiazidni diuretici);

 lijekovi koji potiču rad štitnjače (kao što je levotiroksin);  lijekovi za liječenje alergija i upala (glukokortikoidi);

 lijekovi za liječenje teških psihičkih poremećaja (klorpromazin i ostali derivati fenotiazina);

 lijekovi koji se koriste za poticanje srčanih otkucaja, liječenje astme ili začepljenosti nosa, kašlja i prehlade, smanjenje tjelesne težine, ili u hitnim stanjima opasnim po život (adrenalin i simpatomimetici);

 lijekovi za liječenje visoke razine kolesterola (nikotinska kiselina);  lijekovi za liječenje konstipacije pri dugotrajnoj primjeni (laksativi);  lijekovi za liječenje epileptičnih napadaja (fenitoin);

 lijekovi za liječenje nervoze i problema sa spavanjem (barbiturati);  lijekovi za liječenje povišenog očnog tlaka (acetazolamid);

 lijekovi za liječenju visokog krvnog tlaka ili snižavanje razine šećera u krvi (diazoksid);

 lijekovi za liječenje infekcija, tuberkuloze (rifampicin);

 lijekovi za liječenje izrazito niske razine šećera u krvi (glukagon).

Sljedeći lijekovi mogu pojačati ili umanjiti učinak ovog lijeka na snižavanja šećera u krvi:  lijekovi za liječenje želučanog vrijeda (H2 antagonisti);

 lijekovi za liječenje visokog krvnog tlaka ili srčanog zatajivanja kao što su beta blokatori, klonidin, gvanetidin i rezerpin. Ti lijekovi, također, mogu prikriti znakove niske razine šećera u krvi (hipoglikemije), pa je pri njihovoj primjeni potreban poseban oprez.

Ovaj lijek može pojačati ili umanjiti učinak sljedećih lijekova:

 lijekovi koji sprječavaju zgrušavanje krvi (derivati kumarina kao što je varfarin).

Kolesevelam, lijek koji se koristi za smanjenje kolesterola, ima učinak na apsorpciju ovog lijeka. Da biste izbjegli taj učinak, trebali bi Vam savjetovati da uzimate Melpamid najmanje 4 sata prije kolesevelama.

MELPAMID s hranom, pićem i alkoholom

Uzimanje alkohola može, na nepredvidljiv način, pojačati ili umanjiti djelovanje ovog lijeka

na snižavanja šećera u krvi.

Trudnoća i dojenje Trudnoća

Ovaj lijek se ne smije uzimati tijekom trudnoće. Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Dojenje

Ovaj lijek može prijeći u majčino mlijeko, te se ne smije uzimati tijekom dojenja.

Obratite se Vašem liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete bilo koji lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Ako Vam je razina šećera u krvi snižena (hipoglikemija) ili povišena (hiperglikemija) ili su Vam se, kao rezultat takvih stanja, razvili problemi s vidom, Vaša sposobnost koncentracije i reakcije može biti oslabljena. Imajte na umu da možete ugroziti sebe ili druge (npr. pri vožnji automobila ili upravljanju strojevima). Pitajte Vašeg liječnika možete li upravljati vozilom:

 ako imate česte epizode niske razine šećera u krvi (hipoglikemije),

 ako imate manje ili uopće nemate upozoravajuće znakove niske razine šećera u krvi (hipoglikemije).

MELPAMID sadrži laktozu

Ako Vam je liječnik rekao da ne podnosite neke šećere, obratite se liječniku prije uzimanja ovog lijeka.

MELPAMID 1 mg tablete sadrže boju Sunset Yellow (E110) Može uzrokovati alergijske reakcije.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao Vaš liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.

Uzimanje lijeka

 Ovaj lijek primijenite kroz usta, neposredno prije ili za vrijeme prvog glavnog obroka (obično doručak). Ukoliko ne doručkujete, uzmite lijek prema rasporedu koji Vam je propisao Vaš liječnik. Važno je ne preskočiti niti jedan obrok tijekom uzimanja ovog lijeka.

 MELPAMID tabletu progutajte cijelu, s najmanje pola čaše vode. Tabletu nemojte lomiti, niti žvakati.

Koliko lijeka uzeti

Doza lijeka MELPAMID ovisi o Vašim potrebama, stanju i rezultatima testiranja šećera u krvi i mokraći. Dozu lijeka će odrediti Vaš liječnik. Ne uzimajte više MELPAMID tableta nego što Vam je liječnik propisao.

 Uobičajena početna doza je 1 mg glimepirida (jedna MELPAMID 1 mg tableta) dnevno.

 Po potrebi, liječnik može povećavati dozu nakon svakih 1-2 tjedna liječenja.  Najveća preporučena doza je 6 mg dnevno.

 Može se uvesti kombinirano liječenje glimepiridom i metforminom ili glimepiridom i inzulinom. U tom slučaju liječnik će posebno za Vas odrediti potrebnu dozu glimepirida, metformina ili inzulina.

 Obavijestite Vašeg liječnika ako Vam se mijenja težina ili životne navike ili ako ste u stresnoj situaciji jer to može zahtijevati promjenu doze ovog lijeka.

 Ako osjećate da je učinak lijeka na Vaš organizam suviše slab ili suviše jak, ne mijenjajte dozu lijeka sami nego se obratite Vašem liječniku.

Ako uzmete više MELPAMID tableta nego što ste trebali

Ako ste uzeli previše tableta ili dodatnu dozu, postoji opasnost od nastanka hipoglikemije. Za znakove niske razine šećera u krvi (hipoglikemije) pogledajte dio 2. Zbog toga morate odmah uzeti dovoljnu količinu šećera (npr. kocku šećera, slatki sok, zaslađeni čaj) te odmah obavijestiti liječnika. Pri liječenju hipoglikemije u djece do koje je došlo zbog nehotičnog unosa lijeka, količina danog šećera mora biti pažljivo kontrolirana da bi se izbjegla mogućnost nastanka opasne visoke razine šećera u krvi (hiperglikemije). Osobama u nesvjesnom stanju ne smije se davati hrana ili piće.

Budući da stanje niske razine šećera u krvi (hipoglikemije) može trajati neko vrijeme, vrlo je važno pažljivo pratiti bolesnika sve dok više ne bude opasnosti. Također, kao mjera opreza može biti nužan i prijem u bolnicu. Pokažite liječniku pakiranje ili preostale tablete kako bi znao što je uzeto.

Teški slučajevi niske razine šećera u krvi (hipoglikemije), praćeni gubitkom svijesti i teškim neurološkim zatajivanjem hitni su medicinski slučajevi i zahtijevaju hitno medicinsko liječenje i prijem u bolnicu. Trebalo bi osigurati da uvijek postoji osoba koja zna da u slučaju hitnosti treba pozvati liječnika.

Ako ste zaboravili uzeti MELPAMID

Ako ste zaboravili uzeti dozu, nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu.

Ako prestanete uzimati MELPAMID

Ako prekinete ili potpuno prestanete liječenje morate biti svjesni da željeni učinak na snižavanje razine šećera u krvi nije postignut ili da će se bolest ponovo pogoršati. Nastavite uzimati ovaj lijek sve dok Vam liječnik ne kaže da prestanete.

Ako imate bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se Vašem liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće pojaviti kod svakoga.

Odmah obavijestite liječnika ukoliko osjetite neki od sljedećih simptoma:

 alergijske reakcije (uključujući i upalu krvnih žila, često s kožnim osipom) koje se mogu razviti u ozbiljne reakcije s poteškoćama pri disanju, padom krvnog tlaka, te ponekad napredovati do šoka;

 abnormalnu funkciju jetre, uključujući žutilo kože i očiju (žutica), probleme s protokom žuči (kolestaza), upalu jetre (hepatitis) ili zatajenje jetre;

 alergiju (preosjetljivost) kože kao što je svrbež, osip, koprivnjača i povećana osjetljivosti na sunce. Neke blage alergijske reakcije mogu razviti u ozbiljne s problemima gutanja ili disanja, oticanjem usnica, grla i jezika;

 tešku hipoglikemiju, uključujući gubitak svijesti, epileptične napadaje ili komu.

Neki su bolesnici tijekom uzimanja glimepirida osjetili sljedeće nuspojave:

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

 Niža razina šećera u krvi od normalne (hipoglikemija) (vidjeti dio 2.)  Sniženje broja krvnih stanica:

- trombocita (veći rizik od krvarenja ili stvaranja modrica) - leukocita (veća sklonost infekcijama)

- eritrocita (blijeda boja kože, slabost, nedostatak zraka).

Ovi se problemi obično poprave nakon prestanka uzimanja ovog lijeka.

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba)

 Osjećaj mučnine ili mučnina, proljev, osjećaj punoće ili nadutosti i bol u trbuhu.  Smanjenje razine natrija u krvi (dokazuje se krvnom pretragom).

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)

 Poremećen osjet okusa  Gubitak kose

 Glimepirid, kao i ostali lijekovi iz te skupine (derivati sulfonilureje), može dovesti do povećanja tjelesne težine

Ostale moguće nuspojave

 Alergijske reakcije sa sulfonilurejama, sulfonamidima ili srodnim lijekovima.

 Problemi s vidom mogu se javiti na početku liječenja ovim lijekom. Do toga dolazi zbog promjene razine šećera u krvi i trebalo bi se brzo poboljšati.

 Povećani jetreni enzimi.

 Teško neuobičajeno krvarenje ili modrice ispod kože.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na kutiji iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

MELPAMID 1 mg, 2 mg tablete:

Ovaj lijek ne zahtjeva nikakve posebne uvjete čuvanja s obzirom na temperaturu. Lijek čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

MELPAMID 3 mg tablete:

Ovaj lijek ne zahtjeva nikakve posebne uvjete čuvanja s obzirom na temperaturu.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Jedna MELPAMID 1 mg tableta sadrži 1 mg glimepirida.

Pomoćne tvari: laktoza hidrat; natrijev škroboglikolat, vrst A; celuloza, mikrokristalična PH 101; povidon K 30; boja Sunset Yelow (E110); magnezijev stearat.

Jedna MELPAMID 2 mg tableta sadrži 2 mg glimepirida.

Pomoćne tvari: laktoza hidrat; natrijev škroboglikolat, vrst A; celuloza, mikrokristalična PH 101; povidon K 30; boja Erythrosine (E127); magnezijev stearat.

Jedna MELPAMID 3 mg tableta sadrži 3 mg glimepirida.

Pomoćne tvari: laktoza hidrat; natrijev škroboglikolat, vrst A; celuloza, mikrokristalična PH 101; povidon K 30; magnezijev stearat.

Kako MELPAMID izgleda i sadržaj pakiranja

MELPAMID 1 mg tablete su narančaste boje, okruglog oblika, bikonveksne. Promjer tablete je 5,55 mm.

MELPAMID 1 mg tablete su pakirane u kutije sa sadržajem 30 tableta (2 blistera sa po 15 tableta).

MELPAMID 2 mg tablete su roze boje, okruglog oblika, bikonveksne.

Promjer tablete je 5,55 mm.

MELPAMID 2 mg tablete su pakirane u kutije sa sadržajem 30 tableta (2 blistera sa po 15 tableta).

MELPAMID 3 mg tablete su bijele boje, okruglog oblika, bikonveksne. Promjer tablete je 5,55 mm.

MELPAMID 3 mg tablete su pakirane u kutije sa sadržajem 30 tableta (2 blistera sa po 15 tableta).

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač Nositelj odobrenja: Bosnalijek d.o.o., Gruška 18, 10 000 Zagreb

Proizvođač: ''JADRAN''-Galenski laboratorij d.d., Svilno 20, 51000 Rijeka

Način i mjesto izdavanja lijeka

Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u prosincu 2021.