Magnolicomb HCT 5 mg/160 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Liječenje esencijalne hipertenzije kao nadomjesna terapija u odraslih bolesnika čiji je krvi tlak adekvatno kontroliran kombinacijom amlodipina, valsartana i hidroklorotiazida (HCT) uzetih bilo u obliku tri jednokomponentne formulacije ili u obliku dvokomponentne i jednokomponentne formulacije

Doziranje

Preporučena doza Magnolicomb HCT-a je jedna tableta na dan, po mogućnosti primijenjena ujutro.

Prije prelaska na Magnolicomb HCT, bolesnici trebaju biti kontrolirani stabilnim dozama monokomponenti koje se uzimaju u isto vrijeme. Doza Magnolicomb HCT-a odreĎuje se na temelju doza pojedinačnih komponenti kombinacije u trenutku prelaska.

Maksimalna preporučena doza amlodipin/valsartan/hidroklorotiazida je10 mg/320 mg/25 mg.

Posebne populacije

Oštećenje bubrega

Zbog hidroklorotiazidne komponente, Magnolicomb HCT je kontraindiciran u bolesnika s anurijom (vidjeti dio 4.3) te u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega [brzina glomerularne filtracije (engl. glomerular filtration rate – GFR) < 30ml/min/1,73m2] (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.2).

Nije potrebno prilagoĎavanje inicijalne doze u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem bubrega (vidjeti dijelove 4.4 i 5.2).

Oštećenje jetre

Preporučena doza amlodipina nije utvrĎena u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Prilikom prebacivanja hipertenzivnih bolesnika koji ispunjavaju uvjete za liječenje (vidjeti dio 4.1) s oštećenjem funkcije jetre na lijekove koji sadrţe amlodipin, treba se koristiti najniţa dostupna doza amlodipina kao komponente. Zbog komponente valsartana, Magnolicomb HCT je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem jetre (vidjeti dio 4.3). U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre, bez kolestaze, najviša preporučena doza valsartana je 80 mg, te stoga Magnolicomb HCT nije prikladan za ovu skupinu bolesnika (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.2).

Zatajenje srca i bolest koronarnih arterija

Iskustvo primjene kombinacije amlodipina, valsartana i hidroklorotiazida, pogotovo ako se radi o maksimalnim dozama, u bolesnika sa zatajenjem srca ili bolešću koronarnih arterija je ograničeno,. Savjetuje se oprez pri primjeni maksimalne doze amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida (10 mg/320 mg/25 mg) u bolesnika sa zatajenjem srca ili bolešću koronarnih arterija.

Starije osobe (u dobi od 65 i više godina)

Zbog ograničenog broja dostupnih podataka u ovoj populaciji bolesnika, u starijih bolesnika se preporučuje oprez, uključujući češće praćenje krvnog tlaka, pogotovo kod primjene maksimalne doze

amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida (10 mg/320 mg/25 mg). Kada se stariji hipertenzivni bolesnici koji ispunjavaju uvjete za liječenje (vidjeti dio 4.1) prebacuju na Magnolicomb HCT, potrebno je koristiti najniţu dostupnu dozu amlodipina kao komponente.

Pedijatrijska populacija

Nema odgovarajuće primjene Magnolicomb HCT-a u pedijatrijskoj populaciji (bolesnici mlaĎi od 18 godina) za indikaciju esencijalne hipertenzije.

Način primjene

Za peroralnu primjenu, s hranom ili bez nje. Tablete treba progutati cijele s nešto vode, u isto doba dana, po mogućnosti ujutro.

Magnolicomb HCT je kontraindiciran u slijedećim slučajevima:

- preosjetljivost na djelatne tvari, druge derivate sulfonamida, derivate dihidropiridina, ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1

- drugo i treće tromjesečje trudnoće (vidjeti dijelove 4.4 i 4.6) - oštećenje jetre, bilijarna ciroza ili kolestaza

- teško oštećenje bubrega (GFR<30 ml/min/1,73 m2), anurija, bolesnici na dijalizi

- istodobna primjena s lijekovima koji sadrţe aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa šećernom bolešću ili oštećenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1)

- refrakterna hipokalijemija, hiponatrijemija, hiperkalcijemija i simptomatska hiperuricemija - teška hipotenzija

- šok (uključujući kardiogeni šok)

- opstrukcija istisnog dijela lijevog ventrikula (npr. hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija i aortalna stenoza visokog stupnja)

- hemodinamički nestabilno zatajivanje srca nakon akutnog infarkta miokarda

Sigurnost i djelotvornost amlodipina u hipertenzivnoj krizi nisu utvrĎene.

Bolesnici sa sniţenom razinom natrija i/ili smanjenim volumenom tekućine

U kontroliranom ispitivanju provedenom u bolesnika s umjerenom do teškom nekompliciranom hipertenzijom, izrazita hipotenzija, uključujući ortostatsku hipotenziju, viĎena je u 1,7% bolesnika liječenih najvišom dozom kombinacije amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid (10 mg/320 mg/25 mg). U usporedbi, izrazita hipotenzija primijećena je u 1,8% bolesnika liječenih valsartanom/hidroklorotiazidom (320 mg/25 mg), 0,4% bolesnika liječenih amlodipinom/valsartanom (10 mg/320 mg) i 0,2% bolesnika liječenih hidroklorotiazidom/amlodipinom (25 mg/10 mg).

U bolesnika sa sniţenom razinom natrija i/ili smanjenjem volumena tekućine, poput onih koji primaju visoke doze diuretika, moguća je pojava simptomatske hipotenzije nakon uvoĎenja Magnolicomb HCT-a. Sniţene razine natrija i/ili volumena tekućine treba korigirati prije početka liječenja Magnolicomb HCT-om.

Ako se uz Magnolicomb HCT pojavi izrazita hipotenzija, bolesnika je potrebno poleći na leĎa te mu, po potrebi, dati intravensku infuziju fiziološke otopine. Liječenje se moţe nastaviti nakon stabilizacije krvnog tlaka.

Promjene elektrolita u serumu

Amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid

U kontroliranom ispitivanju amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida, suprotni učinci 320 mg valsartana i 25 mg hidroklorotiazida na kalij u serumu su se pribliţno uravnoteţili u mnogih bolesnika. U drugih bolesnika, jedan od ovih dvaju učinaka moţe biti dominantan. Radi otkrivanja moguće neravnoteţe elektrolita potrebno u odgovarajućim vremenskim intervalima periodički odreĎivati elektrolite u serumu.

Radi otkrivanja moguće neravnoteţe elektrolita potrebno je periodički odreĎivati elektrolite u serumu, naročito kalija, u odgovarajućim vremenskim intervalima, posebno u bolesnika u kojih postoje i drugi faktori rizika, poput poremećaja bubreţne funkcije, liječenja drugim lijekovima ili neravnoteţe elektrolita u anamnezi.

Valsartan

Ne preporučuje se istodobna primjena s nadomjescima kalija, diureticima koji štede kalij, zamjenama za sol koje sadrţe kalij ili drugim lijekovima koji mogu povisiti razine kalija (heparin, itd.). Po potrebi se moţe provesti kontrola razine kalija.

Hidroklorotiazid

Liječenje Magnolicomb HCT-om smije se započeti tek nakon korigiranja hipokalijemije i eventualne prateće hipomagnezijemije. Tiazidski diuretici mogu uzrokovati novi nastup ili egzacerbaciju postojeće hipokalijemije. Tiazidske diuretike treba s oprezom primjenjivati u bolesnika sa stanjima koja uključuju pojačani gubitak kalija, na primjer nefropatije s gubitkom soli i prerenalnog (kardiogenog) oštećenja bubreţne funkcije. Ako se hipokalijemija razvije tijekom terapije hidroklorotiazidom, potrebno je prekinuti uzimanje Magnolicomb HCT-a sve dok se ne postigne stabilna korekcija ravnoteţe kalija.

Tiazidski diuretici mogu uzrokovati novi nastup hiponatrijemije i hipokloremijske alkaloze ili pogoršati već postojeću hiponatrijemiju. Opaţena je hiponatrijemija praćena neurološkim simptomima (mučnina, progresivna dezorijentacija, apatija). Liječenje hidroklorotiazidom smije se započeti tek nakon korekcije već postojeće hiponatrijemije. U slučaju razvoja teškog ili brzog oblika hiponatrijemije tijekom terapije Magnolicomb HCT-om, liječenje je potrebno prekinuti do normalizacije natrijemije.

Sve bolesnike koji primaju tiazidske diuretike potrebno je periodički pratiti zbog moguće neravnoteţe elektrolita, osobito kalija, natrija i magnezija.

Oštećenje funkcije bubrega

Tiazidski diuretici mogu uzrokovati azotemiju u bolesnika s kroničnom bubreţnom bolešću. Kada se Magnolicomb HCT primjenjuje u bolesnika s oštećenjem bubrega preporučuje se periodičko praćenje serumskih elektrolita (uključujući kalij), razina kreatinina i mokraćne kiseline u serumu. Magnolicomb HCT je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem bubrega, anurijom ili u bolesnika na dijalizi (vidjeti dio 4.3).

U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem bubrega (GFR >30 ml/min/1,73 m2) dozu Magnolicomb HCT-a nije potrebno prilagoĎavati.

Stenoza bubreţne arterije

Magnolicomb HCT treba primjenjivati s oprezom u liječenju hipertenzije u bolesnika s jednostranom ili obostranom stenozom bubreţne arterije ili stenozom bubreţne arterije kod postojanja samo jednog bubrega budući da se u ovih bolesnika mogu povisiti razina uree u krvi te serumski kreatinin.

Transplantacija bubrega

Za sada ne postoji iskustvo o sigurnoj primjeni amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida u bolesnika kojima je nedavno transplantiran bubreg.

Oštećenje jetre

Valsartan se najvećim dijelom eliminira nepromijenjen putem ţuči. Poluvijek amlodipina je produljen i vrijednosti AUC-a su povišene u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre, a preporuke doziranja nisu utvrĎene. U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem jetre, bez kolestaze, najviša preporučena doza valsartana je 80 mg, stoga Magnolicomb HCT nije prikladan u toj skupini bolesnika (vidjeti dijelove 4.2, 4.3 i 5.2).

Angioedem

U bolesnika koji su liječeni valsartanom prijavljena je pojava angioedema, uključujući oticanje grkljana i glotisa, koji uzrokuje opstrukciju dišnih puteva i/ili oticanje lica, usnica, ţdrijela i/ili jezika. Neki od tih bolesnika imali su angioedem i ranije, s drugim lijekovima, uključujući ACE inhibitore. Bolesnici u kojih se razvije angioedem trebaju odmah prekinuti primjenu Magnolicomb HCT-a i više ga ne smiju ponovo uzimati.

Intestinalni angioedem

Intestinalni angioedem prijavljen je u bolesnika liječenih antagonistima receptora angiotenzina II [uključujući valsartan] (vidjeti dio 4.8). U tih se bolesnika očitovao kao bol u abdomenu, mučnina povraćanje i proljev. Simptomi su se povukli nakon prekida primjene antagonista receptora angiotenzina II. Ako se dijagnosticira intestinalni angioedem, potrebno je prekinuti primjenu lijeka valsartan i započeti odgovarajuće praćenje dok se ne postigne potpuno povlačenje simptoma

Zatajivanje srca i bolest koronarnih arterija/poslije infarkta miokarda

U podloţnih pojedinaca mogu se očekivati promjene bubreţne funkcije kao posljedica inhibicije renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava. U bolesnika s teškim zatajivanjem srca čija funkcija bubrega moţe ovisiti o aktivnosti sustava renin-angiotenzin-aldosteron, liječenje ACE inhibitorima i antagonistima angiotenzinskih receptora bilo je povezano s oligurijom i/ili progresivnom azotemijom te (rijetko) s akutnim zatajenjem bubrega i/ili smrću. Slični ishodi prijavljeni su kod primjene valsartana. Evaluacija bolesnika sa zatajivanjem srca ili poslije infarkta miokarda uvijek mora uključivati i procjenu funkcije bubrega.

U dugotrajnom, placebo-kontroliranom ispitivanju (PRAISE-2) amlodipina u bolesnika sa zatajivanjem srca ne-ishemijske etiologije III. i IV. stupnja prema NYHA (eng. New York Heart Association Classification), amlodipin je bio povezan s povećanim brojem prijava plućnog edema, unatoč beznačajnoj razlici u incidenciji pogoršanja zatajivanja srca u usporedbi s placebom.

Potreban je oprez prilikom primjene blokatora kalcijevih kanala, uključujući amlodipin, u bolesnika s kongestivnim zatajivanjem srca, jer mogu povećati rizik od budućih kardiovaskularnih dogaĎaja i smrtnosti. Savjetuje se oprez u bolesnika sa zatajivanjem srca i bolešću koronarnih arterija, osobito pri najvišoj dozi amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida, 10 mg/320 mg/25 mg, jer su dostupni podaci u ovoj populaciji bolesnika ograničeni.

Stenoza aortnog i mitralnog zaliska

Kao sa svim drugim vazodilatatorima, nuţan je poseban oprez u bolesnika s mitralnom stenozom ili značajnom stenozom aorte koja nije visokog stupnja.

Trudnoća

Primjena antagonista angiotenzin II receptora (AIIRA – engl. angiotensin II receptor antagonists) ne smije se započeti tijekom trudnoće. Ukoliko nastavak terapije AIIRA-om nije neophodan, bolesnice koje planiraju trudnoću treba prebaciti na alternativna antihipertenzivna liječenja koja imaju utvrĎen sigurnosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se trudnoća utvrdi, liječenje AIIRA-om treba odmah prekinuti te ako je prikladno, započeti alternativnu terapiju (vidjeti dijelove 4.3 i 4.6).

Primarni hiperaldosteronizam

Bolesnici s primarnim hiperaldosteronizmom se ne bi trebali liječiti antagonistom angiotenzina II valsartanom jer njihov renin-angiotenzinski sustav nije aktiviran. Stoga se u ovoj populaciji Magnolicomb HCT ne preporučuje.

Sistemski eritemski lupus

Prijavljeno je da tiazidni diuretici, uključujući hidroklorotiazid, pogoršavaju ili aktiviraju sistemski eritemski lupus.

Ostali metabolički poremećaji

Tiazidski diuretici, uključujući hidroklorotiazid, mogu promijeniti toleranciju glukoze i povisiti razine kolesterola, triglicerida i mokraćne kiseline u serumu. U bolesnika sa šećernom bolešću moţe biti potrebno prilagoditi dozu inzulina ili peroralnih hipoglikemijskih lijekova.

Zbog hidroklortiazidne komponente, Magnolicomb HCT je kontraindiciran u simptomatskoj hiperuricemiji. Hidroklorotiazid moţe povisiti razinu mokraćne kiseline u serumu zbog sniţenog klirensa mokraćne kiseline te moţe uzrokovati ili pogoršati hiperuricemiju, kao i potaknuti pojavu gihta u podloţnih bolesnika.

Tiazidi smanjuju izlučivanje kalcija urinom i mogu uzrokovati povremeno i blago povišenje kalcija u serumu u odsutnosti poznatih poremećaja metabolizma kalcija. Magnolicomb HCT je kontraindiciran u bolesnika s hiperkalcijemijom te se smije primjenjivati tek nakon korekcije eventualne, već postojeće hiperkalcijemije. Ako se tijekom liječenja Magnolicomb HCT-om razvije hiperkalcijemija, liječenje treba prekinuti. Tijekom liječenja s tiazidima potrebno je periodički pratiti razine kalcija u serumu. Značajna hiperkalcijemija moţe biti dokaz skrivenog hiperparatireoidizma. Primjenu tiazida treba prekinuti prije izvoĎenja testova paratireoidne funkcije.

Fotosenzitivnost

Prijavljeni su slučajevi fotosenzitivnih reakcija povezanih s tiazidskim diureticima (vidjeti dio 4.8). Ako se tijekom liječenja Magnolicomb HCT-om javi fotosenzitivna reakcija, preporučuje se prekinuti liječenje. Ako se ponovna primjena diuretika smatra neophodnom, preporučuje se zaštita izloţenih područja od sunca ili umjetnog UVA zračenja.

Nemelanomski rak koţe

Povećani rizik od nemelanomskog raka koţe (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) [karcinom bazalnih stanica (engl. basal cell carcinoma, BCC) i karcinom skvamoznih stanica (engl. squamous cell carcinoma, SCC)] kod povećane kumulativne izloţenosti hidroklorotiazidu zabiljeţen je u dvjema epidemiološkim studijama na temelju danskog Nacionalnog registra za rak. Fotosenzibilizirajući učinci hidroklorotiazida mogli bi predstavljati mogući mehanizam za NMSC.

Bolesnike koji uzimaju hidroklorotiazid potrebno je informirati o riziku od NMSC-a i savjetovati da redovito provjeravaju svoju koţu kako bi se uočila pojava svake nove lezije te da hitno prijave svaku sumnjivu leziju na koţi. Bolesnicima je potrebno savjetovati moguće preventivne mjere kao što je ograničena izloţenost sunčevoj svjetlosti i UV zrakama i, u slučaju izloţenosti, odgovarajuća zaštita, radi minimiziranja rizika od raka koţe. Sumnjive lezije na koţi potrebno je hitno pregledati, potencijalno uključujući histološke preglede uzorka dobivenog biopsijom. TakoĎer, u bolesnika koji su prethodno imali NMSC moţe biti potrebno razmotriti opravdanost primjene hidroklorotiazida (vidjeti takoĎer dio 4.8).

Efuzija ţilnice, akutna miopija i sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Sulfonamid hidroklorotiazid povezuje se s idiosinkratskom reakcijom koja rezultira efuzijom ţilnice uz ispad vidnog polja, prolaznom miopijom i akutnim glaukomom zatvorenog kuta. Simptomi uključuju akutni nastup gubitka oštrine vida ili pojavu boli oka i tipično se javljaju unutar nekoliko sati do tjedana nakon početka liječenja.

Neliječeni akutni glaukom zatvorenog kuta moţe dovesti do trajnoga gubitka vida.

Primarno liječenje sastoji se od prekida primjene hidroklorotiazida što je brţe moguće. Ako očni tlak ostane nekontroliran, biti će potrebno razmotriti hitno medicinsko ili kirurško liječenje. Faktori rizika za razvoj akutnoga glaukoma zatvorenog kuta mogu uključivati alergije na sulfonamide ili penicilin u anamnezi.

Akutna respiratorna toksičnost

Nakon uzimanja hidroklorotiazida zabiljeţeni su vrlo rijetki teški slučajevi akutne respiratorne toksičnosti, uključujući akutni respiratorni distres sindrom (ARDS). Plućni edem obično se razvija u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon unosa hidroklorotiazida. Na početku simptomi uključuju dispneju, vrućicu, pogoršanje plućne funkcije i hipotenziju. Ako se sumnja na ARDS, potrebno je prekinuti primjenu lijeka Magnolicomb HCT i primijeniti odgovarajuće liječenje. Hidroklorotiazid se ne smije davati bolesnicima koji su prethodno imali ARDS nakon unosa hidroklorotiazida.

Općenito

Nuţan je oprez u bolesnika koji su već pokazali preosjetljivost na druge antagoniste angiotenzin II receptora. Reakcije preosjetljivosti na hidroklorotiazid su vjerojatnije u bolesnika s alergijom i astmom.

Starije osobe (u dobi od 65 i više godina)

Zbog ograničenog broja dostupnih podataka u ovoj populaciji, u starijih bolesnika se preporučuje oprez, uključujući češće praćenje krvnog tlaka, posebno pri najvišoj dozi amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida, 10 mg/320 mg/25 mg.

Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, ARB-ova ili aliskirena povećava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubreţne funkcije (uključujući akutno zatajenje bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, ARB-ova ili aliskirena stoga se ne preporučuje (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nuţnom, smije se samo provoditi pod nadzorom specijalista i uz paţljivo praćenje bubreţne funkcije, elektrolita i krvnog tlaka. ACE inhibitori i ARB-ovi ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Nisu provedena formalna ispitivanja interakcija amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida s drugim lijekovima. Stoga su u ovom dijelu navedene samo one informacije o interakcijama koje su poznate za pojedinačne djelatne tvari.

Ipak, vaţno je uzeti u obzir da Magnolicomb HCT moţe povećati hipotenzivni učinak drugih antihipertenzivnih lijekova.

Istodobna primjena nije preporučena

Pojedinačna komponenta Magnolicomb HCT-a	Poznate interakcije sa sljedećim lijekovima	Učinak interakcije s drugim lijekovima
Valsartan i HCT Litij Prijavljeni su slučajevi reverzibilnog povećanja koncentracije litija u serumu te toksičnost tijekom
Valsartan Diuretici koji štede Ako se smatra nuţnim primijeniti lijek koji utječe na kalij, nadomjesci razine kalija u kombinaciji s valsartanom, savjetuje se kalija, zamjenske soli često praćenje razina kalija u plazmi.
Pojedinačna komponenta Magnolicomb HCT-a	Poznate interakcije sa sljedećim lijekovima	Učinak interakcije s drugim lijekovima
koje sadrže kalij i ostale tvari koje mogu povećati razine kalija
Amlodipin	Grejp ili sok od grejpa Ne preporučuje se primjena amlodipina s grejpom ili sokom od grejpa jer bi u nekih bolesnika moglo doći do povećanja bioraspoloţivosti, što rezultira pojačanim učinkom na sniţavanje krvnog tlaka.
	CYP3A4 inhibitori Istodobna primjena amlodipina sa snaţnim ili
	CYP3A4 induktori Pri istodobnoj primjeni poznatih induktora CYP3A4, (antikonvulzivni lijekovi koncentracija amlodipina u plazmi moţe se razlikovati. [npr. karbamazepin, Stoga je potrebno pratiti krvni tlak i razmotriti fenobarbital, fenitoin, reguliranje doze tijekom i nakon istodobnog liječenja, fosfenitoin, primidon], osobito s jakim induktorima CYP3A4 (npr. rifampicin, rifampicin, Hypericum Hypericum perforatum).
	Simvastatin Istodobna primjena višestrukih doza od 10 mg amlodipina s 80 mg simvastatina rezultirala je povećanjem izloţenosti simvastatinu za 77% u usporedbi sa samim simvastatinom. Preporučuje se ograničiti dozu simvastatina na 20 mg dnevno u bolesnika na amlodipinu.
	Dantrolen (infuzija) U ţivotinja je opaţena letalna ventrikularna fibrilacija te kardiovaskularni kolaps povezani s hiperkalijemijom nakon primjene verapamila i intravenskog dantrolena. Zbog rizika od hiperkalijemije preporučuje se izbjegavati istodobnu primjenu blokatora kalcijevih kanala poput amlodipina u bolesnika podloţnih razvoju maligne hipertermije i tijekom zbrinjavanja maligne hipertermije.
Pojedinačna komponenta Magnolicomb HCT-a	Poznate interakcije sa sljedećim lijekovima	Učinak interakcije s drugim lijekovima
Valsartan i HCT Nesteroidni Pri istodobnoj primjeni, NSAIL-i mogu oslabiti protuupalni lijekovi antihipertenzivni učinak i antagonista angiotenzina II i (NSAILi), uključujući hidroklorotiazida. Osim toga, istodobna primjena selektivne inhibitore Magnolicomb HCT-a i NSAIL-a moţe dovesti do ciklooksigenaze-2 pogoršanja bubreţne funkcije i povećanja razine kalija u (COX-2 inhibitore), serumu. Stoga se preporučuje praćenje bubreţne acetilsalicilatnu funkcije na početku liječenja, kao i odgovarajuća kiselinu (>3 g/dan) i hidracija bolesnika.
Valsartan Inhibitori prijenosnika Rezultati in vitro ispitivanja na ljudskom tkivu jetre unosa (rifampicin, pokazuju da je valsartan supstrat jetrenog unosnog ciklosporin) ili efluksnog prijenosnika OATP1B1 i jetrenog efluksnog prijenosnika (ritonavir) prijenosnika MRP2. Istodobna primjena inhibitora
HCT	Alkohol, barbiturati ili Istodobna primjena tiazidskih diuretika s lijekovima koji narkotici takoĎer imaju učinak sniţenja krvnog tlaka (npr.
	Amantadin Tiazidi, uključujući hidroklorotiazid, mogu povećati rizik od nuspojava uzrokovanih amantadinom.
	Antikolinergici i drugi Bioraspoloţivost tiazidsjih diuretika moţe se povećati lijekovi koji utječu na antikolinergijskim lijekovima (npr. atropin, biperiden), motilitet želuca vjerojatno zbog smanjenja gastrointestinalnog motiliteta
	Antidijabetički lijekovi Tiazidi mogu promijeniti toleranciju na glukozu. Moţda (npr. inzulin i oralni će biti potrebno prilagoditi dozu antidijabetičkih antidijabetički lijekovi)– lijekova.
	Beta-blokatori i diazoksid Istodobna primjena tiazidnih diuretika, uključujući hidroklorotiazid, s beta-blokatorima moţe povećati rizik
Pojedinačna komponenta Magnolicomb HCT-a	Poznate interakcije sa sljedećim lijekovima	Učinak interakcije s drugim lijekovima
	od hiperglikemije. Tiazidni diuretici, uključujući hidroklorotiazid, mogu pojačati hiperglikemijski učinak diazoksida.
	Ciklosporin Istodobno liječenje ciklosporinom moţe povećati rizik od hiperuricemije i komplikacija gihta
	Citotoksični lijekovi Tiazidi, uključujući hidroklorotiazid, mogu smanjiti izlučivanje citotoksičnih lijekova (npr. ciklofosfamid, metotreksat) putem bubrega i potencirati njihove mijelosupresivne učinke
	Glikozidi digitalisa Hipokalijemija ili hipomagnezijemija izazvane tiazidima mogu se javiti kao nuspojave koje pogoduju nastanku srčanih aritmija izazvanih digitalisom.
	Jodna kontrastna U slučaju dehidracije izazvane diuretikom postoji sredstva povećan rizik od akutnog zatajenja bubrega, posebno
	Ionsko-izmjenjivačke Kolestiramin ili kolestipol smanjuju apsorpciju tiazidnih smole diuretika, uključujući hidroklorotiazid. To moţe
	Lijekovi koji utječu na Istodobna primjena diuretika koji povećavaju razinu kalija u serumu izlučivanje kalija, kortikosteroida, laksativa,
	Lijekovi koji utječu na Hiponatrijemijski učinak diuretika moţe se dodatno razinu natrija u serumu pojačati istodobnom primjenom lijekova kao što su
Pojedinačna komponenta Magnolicomb HCT-a	Poznate interakcije sa sljedećim lijekovima	Učinak interakcije s drugim lijekovima
	dugotrajne primjene tih lijekova nuţan je oprez.
	Lijekovi koji bi mogli Zbog rizika od hipokalijemije potreban je oprez izazvati pojavu prilikom primjene hidroklorotiazida kad je povezan s torsades de pointes primjenom lijekova koji mogu izazvati pojavu torsades
	Lijekovi koji se koriste za Moţe biti potrebno prilagoĎavanje doze urikozuričkih liječenje gihta lijekova budući da hidroklorotiazid moţe povisiti razinu (probenecid, mokraćne kiseline u serumu. Moţe biti potrebno sulfinpirazon i povećanje doze probenecida ili sulfinpirazona. alopurinol)) Istodobnom primjenom s tiazidnim diureticima,
	Metildopa Postoje izolirana izvješća o hemolitičkoj anemiji prilikom istodobne primjene hidroklorotiazida i metildope.
	Nedepolarizirajući Tiazidi, uključujući hidroklorotiazid, pojačavaju relaksansi skeletnih djelovanje derivata kurarea.
	Ostali antihipertenzivni Tiazidi pojačavaju antihipertenzivno djelovanje drugih lijekovi antihipertenzivnih lijekova (npr. gvanetidin, metildopa,
	Presorni amini (npr. Hidroklorotiazid moţe smanjiti odgovor na presorne noradrenalin, amine kao što je noradrenalin. Klinički značaj tog adrenalin) učinka nije siguran i nije dostatan da bi se isključila
	Vitamin D i kalcijeve Primjena tiazidskih diuretika, uključujući
Pojedinačna komponenta Magnolicomb HCT-a	Poznate interakcije sa sljedećim lijekovima	Učinak interakcije s drugim lijekovima
reapsorpcije kalcija.

Dvostruka blokada RAAS s ARB-ovima, ACE inhibitorima ili aliskirenom

Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada RAAS kombiniranom primjenom ACE inhibitora, ARB-ova ili aliskirena povezana s većom učestalošću štetnih dogaĎaja kao što su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubreţna funkcija (uključujući akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na RAAS (vidjeti dijelove 4.3, 4.4 i 5.1).

Trudnoća

Amlodipin

Sigurnost amlodipina u ljudskoj trudnoći nije utvrĎena. U ispitivanjima na ţivotinjama opaţena je reproduktivna toksičnost pri visokim dozama (vidjeti dio 5.3). Primjena u trudnoći preporučuje se samo kad ne postoji sigurnija alternativa i kad sama bolest nosi veći rizik za majku i fetus.

Valsartan

Primjena antagonista angiotenzina II receptora (AIIRA – engl. angiotensin II receptor antagonists) se ne preporučuje tijekom prvog tromjesečja trudnoće (vidjeti dio 4.4).

Primjena AIIRA je kontraindicirana tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Epidemiološki dokaz rizika od teratogenosti nakon izlaganja ACE inhibitorima tijekom prvog tromjesečja trudnoće ne omogućuje zaključak, ipak malo povećanje rizika se ne moţe isključiti. Dok nema kontroliranih epidemioloških podataka o riziku nakon izlaganja antagonistima angiotenzin II receptora (AIIRA), slični rizici mogu postojati i za ovu skupinu lijekova. Ako nastavak terapije AIIRA-om nije neophodan, bolesnice koje planiraju trudnoću trebaju prijeći na alternativna antihipertenzivna liječenja koja imaju utvrĎen sigurnosni profil za primjenu u trudnoći. Kada se utvrdi trudnoća, liječenje AIIRA-om treba odmah prekinuti te, ako je prikladno, započeti alternativnu terapiju.

Poznato je da izloţenost terapiji AIIRA-ima tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće u ljudi izaziva fetotoksičnost (smanjenu bubreţnu funkciju, oligohidramnione, retardaciju okoštavanja lubanje) i neonatalnu toksičnost (zatajenje bubrega, hipotenziju, hiperkalijemiju) (vidjeti dio 5.3).

Ako je do izloţenosti AIIRA-ima došlo od drugog tromjesečja trudnoće nadalje, preporučuje se ultrazvučni pregled funkcije bubrega i lubanje.

Dojenčad čije su majke uzimale AIIRRA-e treba paţljivo pratiti zbog hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Hidroklorotiazid

Postoji ograničeno iskustvo s hidroklorotiazidom tijekom trudnoće, posebno tijekom prvog tromjesečja. Ispitivanja na ţivotinjama nisu dostatna.

Hidroklorotiazid prelazi placentu. Temeljeno na farmakološkom mehanizmu djelovanja hidroklorotiazida, njegova primjena tijekom drugog i trećeg tromjesečja moţe ugroziti feto-placentnu perfuziju te moţe uzrokovati fetalne i neonatalne učinke poput ţutice, poremećaja ravnoteţe elektrolita i trombocitopenije.

Amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid

Nema iskustva s primjenom amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida u trudnica. Na temelju postojećih podataka o komponentama, primjena amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida ne preporučuje se tijekom prvog tromjesečja, dok je tijekom drugog i trećeg tromjesečja trudnoće kontraindicirana (vidjeti dijelove 4.3 i 4.4).

Dojenje

Amlodipin se izlučuje u mlijeko liječenih ţena. Procijenjen je udio majčine doze koju primi dojenče, i njegov interkvartilni raspon iznosio je od 3 – 7 %, uz maksimum od 15 %. Učinak amlodipina na dojenčad nije poznat.

Nisu dostupne informacije o primjeni valsartana tijekom dojenja. Hidroklorotiazid se izlučuje u majčino mlijeko u malim količinama. Tiazidi u visokim dozama koji uzrokuju intenzivnu diurezu mogu inhibirati stvaranje majčinog mlijeka. Primjena Magnolicomb HCT-a tijekom dojenja se ne preporučuje. Ako se Magnolicomb HCT uzima tijekom dojenja, doze moraju biti najmanje moguće. Tijekom dojenja je poţeljno alternativno liječenje s bolje utvrĎenim sigurnosnim profilom, posebno kod dojenja novoroĎenčeta ili nedonoščeta.

Plodnost

Ne postoje klinička ispitivanja djelovanja amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida na plodnost.

Valsartan

Valsartan nije imao štetnih učinaka na reprodukciju muţjaka ili ţenki štakora pri peroralnim dozama od najviše 200 mg/kg/dan. Ta je doza 6 puta veća od najviše preporučene doze za ljude izraţene u mg/m2 (u izračunima je korištena pretpostavka da je peroralna doza 320 mg/dan i da je tjelesna teţina bolesnika 60 kg).

Amlodipin

Reverzibilne biokemijske promjene u glavi spermija prijavljene su u nekih bolesnika liječenih blokatorima kalcijevih kanala. Nema dovoljno kliničkih podataka o mogućem učinku amlodipina na plodnost. U jednom ispitivanju sa štakorima naĎeni su štetni učinci na mušku plodnost (vidjeti dio 5.3).

Bolesnici koji uzimaju Magnolicomb HCT i upravljaju vozilima ili rade sa strojevima trebaju imati na umu da se katkada mogu javiti omaglica ili iscrpljenost.

Amlodipin moţe blago ili umjereno utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Ako bolesnici koji uzimaju Magnolicomb HCT pate od omaglice, glavobolje, umora ili mučnine, njihova sposobnost reagiranja mogla bi biti narušena.

Niţe prikazani sigurnosni profil Magnolicomb HCT-a temelji se na kliničkim ispitivanjima amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida i poznatom sigurnosnom profilu pojedinačnih komponenti amlodipina, valsartana i hidroklorotiazida.

Saţetak sigurnosnog profila

Sigurnost primjene amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida je ispitivana u njegovoj najvišoj dozi od 10 mg/320 mg/25 mg u jednom kontroliranom kratkotrajnom (8 tjedana) kliničkom ispitivanju s 2271 bolesnikom, od kojih je 582 primalo valsartan u kombinaciji s amlodipinom i hidroklorotiazidom. Nuspojave su općenito bile blage i prolazne naravi te su iziskivale prekid terapije samo u rijetkim slučajevima. Najčešći razlozi prekida terapije amlodipinom/valsartanom/hidroklorotiazidom u ovom aktivno kontroliranom kliničkom ispitivanju bili su omaglica i hipotenzija (0,7%).

U 8-tjednom kontroliranom kliničkom ispitivanju s trojnim terapijskim liječenjem nisu opaţene značajne nove ili neočekivane nuspojave u usporedbi s poznatim učincima monoterapije ili dvojne terapije.

Promjene vrijednosti laboratorijskih parametera opaţene s kombinacijom amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid tijekom 8- tjednog kontroliranog kliničkog ispitivanja bile su manje i u skladu s farmakološkim mehanizmom djelovanja pojedinačnih komponenti. Prisutnost valsartana u trojnoj kombinaciji oslabila je hipokalijemijski učinak hidroklorotiazida.

Tablični popis nuspojava

Sljedeće nuspojave, navedene prema MedDRA-inoj klasifikaciji organskih sustava i učestalosti, odnose se na Magnolicomb HCT (amlodipin/valsartan/HCT) i amlodipin, valsartan i HCT pojedinačno.

Vrlo često: ≥1/10; često: ≥1/100 i <1/10; manje često: ≥1/1000 i <1/100; rijetko ≥1/10 000 i <1/1000; vrlo rijetko: <1/10 000, nepoznato (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka).

Klasifikacija organskih sustava prema MedDRA-i	Nuspojave	Učestalost
		Magnolicomb HCT	Amlodipin	Valsartan	HCT
Poremećaji krvi i limfnog sustava	Agranulocitoza, zatajenje koštane srţi	-	-	-	Vrlo rijetko
	Smanjenje hemoglobina i hematokrita	-	-	Nepoznato	-
	Hemolitička anemija	-	-	-	Vrlo rijetko
	Leukopenija	-	Vrlo rijetko	-	Vrlo rijetko
	Neutropenija	-	-	Nepoznato	-
	Trombocitopenija, ponekad s purpurom	-	Vrlo rijetko	Nepoznato	Rijetko
	Aplastična anemija	-	-	-	Nepoznato
Poremećaji imunološkog	Preosjetljivost	-	Vrlo rijetko	Nepoznato	Vrlo rijetko
15	H A L M E D 05 - 02 - 2025
sustava
Poremećaji metabolizma i prehrane	Anoreksija	Manje često	-	-	-
	Hiperkalcijemija	Manje često	-	-	Rijetko
	Hiperglikemija	-	Vrlo rijetko	-	Rijetko
	Hiperlipidemija	Manje često	-	-	-
	Hiperuricemija	Manje često	-	-	Često
	Hipokloremijska alkaloza	-	-	-	Vrlo rijetko
	Hipokalijemija	Često	-	-	Vrlo često
	Hipomagnezijemija	-	-	-	Često
	Hiponatrijemija	Manje često	-	-	Često
	Pogoršanje dijabetičkog metaboličkog stanja	-	-	-	Rijetko
Psihijatrijski poremećaji	Depresija	-	Manje često	-	Rijetko
	Nesanica/poremećaji spavanja	Manje često	Manje često	-	Rijetko
	Promjene raspoloţenja	-	Manje često	-	-
	Konfuzija	-	Rijetko	-	-
Poremećaji ţivčanog sustava	Poremećaji koordinacije	Manje često	-	-	-
	Omaglica	Često	Često	-	Rijetko
	Posturalna omaglica, omaglica uslijed tjelesnog napora	Manje često	-	-	-
	Disgeuzija	Manje često	Manje često	-	-
	Ekstrapiramidni sindrom	-	Nepoznato	-	-
	Glavobolja	Često	Često	-	Rijetko
	Hipertonija	-	Vrlo rijetko	-	-
	Letargija	Manje često	-	-	-
	Parestezija	Manje često	Manje često	-	Rijetko
	Periferna neuropatija, neuropatija	Manje često	Vrlo rijetko	-	-
	Somnolencija	Manje često	Često	-	-
	Sinkopa	Manje često	Manje često	-	-
	Tremor	-	Manje često	-	-
	Hipoestezija	-	Manje često	-	-
Poremećaji oka	Akutni glaukom zatvorenog kuta	-	-	-	Nepoznato
	Poremećaji vida	-	Manje često	-	-
	Oštećenje vida	Manje često	Manje često	-	Rijetko
	Efuzija ţilnice	-	-	-	Nepoznato
Poremećaji uha i labirinta	Tinitus	-	Manje često	-	-
	Vrtoglavica	Manje često	-	Manje često	-
Srčani poremećaji	Palpitacije	-	Često	-	-
	Tahikardija	Manje često	-	-	-
	Aritmije (uključujući bradikardiju, ventrikularnu tahikardiju i fibrilaciju atrija)	-	Vrlo rijetko	-	Rijetko
	Infarkt miokarda	-	Vrlo rijetko	-	-
Krvoţilni poremećaji	Crvenilo uz osjećaj vrućine	-	Često	-	-
	Hipotenzija	Često	Manje često	-	-
	Ortostatska hipotenzija	Manje često	-	-	Često
	Flebitis, tromboflebitis	Manje često	-	-	-
	Vaskulitis	-	Vrlo rijetko	Nepoznato	-
Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja	Kašalj	Manje često	Vrlo rijetko	Manje često	-
	Dispneja	Manje često	Manje često	-	-
	Akutni respiratorni distres sindrom (ARDS) (vidjeti dio 4.4), plućni edem, pneumonitis	-	-	-	Vrlo rijetko
	Rinitis	-	Manje često	-	-
	Nadraţenost grla	Manje često	-	-	-
Poremećaji probavnog sustava	Nelagoda u abdomenu, bol u gornjem abdomenu	Manje često	Često	Manje često	Rijetko
	Zadah iz usta	Manje često	-	-	-
	Promijenjene navike praţnjenja crijeva	-	Manje često	-	-
	Konstipacija	-	-	-	Rijetko
	Smanjen apetit	-	-	-	Često
	Proljev	Manje često	Manje često	-	Rijetko
	Suha usta	Manje često	Manje često	-	-
	Dispepsija	Često	Manje često	-	-
	Gastritis	-	Vrlo rijetko	-	-
	Hiperplazija gingive	-	Vrlo rijetko	-	-
	Mučnina	Manje često	Često	-	Često
	Pankreatitis	-	Vrlo rijetko	-	Vrlo rijetko
	Povraćanje	Manje često	Manje često	-	Često
	Intestinalni angioedem	-	-	Vrlo rijetko	-
Poremećaji jetre i ţuči	Poremećeni testovi jetrene funkcije, uključujući povišen bilirubin u krvi	-	Vrlo rijetko**	Nepoznato	-
	Hepatitis	-	Vrlo rijetko	-	-
	Intrahepatična kolestaza, ţutica	-	Vrlo rijetko	-	Rijetko
Poremećaji koţe i potkoţnog tkiva	Alopecija	-	Manje često	-	-
	Angioedem	-	Vrlo rijetko	Nepoznato	-
	Bulozni dermatitis	-	-	Nepoznato	-
	Reakcije slične koţnom eritematoznom lupusu, reaktivacija koţnog eritematoznog lupusa	-	-	-	Vrlo rijetko
	Multiformni eritrem	-	Vrlo rijetko	-	Nepoznato
	Egzantem	-	Manje često	-	-
	Hiperhidroza	Manje često	Manje često	-	-
	Fotosenzitivne reakcije*	-	Vrlo rijetko	-	Rijetko
	Svrbeţ	Manje često	Manje često	Nepoznato	-
	Purpura	-	Manje često	-	Rijetko
	Osip	-	Manje često	Nepoznato	Često
	Promjena boje koţe	-	Manje često	-	-
	Urtikarija i druge vrste osipa	-	Vrlo rijetko	-	Često
	Nekrotizirajući vaskulitis i toksična epidermalna nekroliza	-	Nepoznato	-	Vrlo rijetko
	Eksfolijativni dermatitis	-	Vrlo rijetko	-	-
	Stevens-Johnsonov sindrom	-	Vrlo rijetko	-	-
	Quinckeov edem	-	Vrlo rijetko	-	-
Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva	Artralgija	-	Manje često	-	-
	Bol u leĎima	Manje često	Manje često	-	-
	Oticanje zglobova	Manje često	-	-	-
	Spazam mišića	Manje često	Manje često	-	Nepoznato
	Mišićna slabost	Manje često	-	-	-
	Mijalgija	Manje često	Manje često	Nepoznato	-
	Bol u udovima	Manje često	-	-	-
	Oticanje gleţnjeva	-	Često	-	-
Dobroćudne, zloćudne i nespecificirane novotvorine (uključujući ciste i polipe)	Nemelanomski rak koţe (karcinom bazalnih stanica i karcinom skvamoznih stanica)	-	-	-	Nepoznato
Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava	Povišen kreatinin u krvi	Manje često	-	Nepoznato	-
	Poremećaj mikturicije	-	Manje često	-	-
	Nokturija	-	Manje često	-	-
	Polakiurija	Često	Manje često	-	-
	Bubreţna disfunkcija	-	-	-	Nepoznato
	Akutno zatajenje bubrega	Manje često	-	-	Nepoznato
	Zatajenje i oštećenje bubrega	-	-	Nepoznato	Rijetko
Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki	Impotencija	Manje često	Manje često	-	Često
	Ginekomastija	-	Manje često	-	-
Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene	Abazija, poremećaj načina hoda	Manje često	-	-	-
	Astenija	Manje često	Manje često	-	Nepoznato
	Nelagoda, malaksalost	Manje često	Manje često	-	-
	Umor	Često	Često	Manje često	-
	Bol u prsima koja nije povezana sa srcem	Manje često	Manje često	-	-
	Edem	Često	Često	-	-
	Bol	-	Manje često	-	-
	Pireksija	-	-	-	Nepoznato
Pretrage	Povišeni lipidi	-	-	-	Vrlo često
	Povišena dušična urea u krvi	Manje često	-	-	-
	Povišena mokraćna kiselina u krvi	Manje često	-	-	-
	Glikozurija	-	-	-	Rijetko
	Sniţeni kalij u krv	Manje često	-	-	-
	Povišeni kalij u krv	-	-	Nepoznato	-

878128-361950Povećanje tjelesne teţine Manje često Manje često - - Smanjenje tjelesne teţine - Manje često - -

Sljedeće nuspojave, navedene prema MedDRA-inoj klasifikaciji organskih sustava i učestalosti, odnose se na Magnolicomb HCT (amlodipin/valsartan/HCT) i amlodipin, valsartan i HCT pojedinačno.

Vrlo često: ≥1/10; često: ≥1/100 i <1/10; manje često: ≥1/1000 i <1/100; rijetko ≥1/10 000 i <1/1000; vrlo rijetko: <1/10 000, nepoznato (ne moţe se procijeniti iz dostupnih podataka).

* Vidjeti dio 4.4 Fotosenzitivnost ** Uglavnom upućuje na kolestazu

Opis odabranih nuspojava

Nemelanomski rak koţe: Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi (vidjeti takoĎer dijelove 4.4 i 5.1).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

5455666317667navedenog u Dodatku VNakon dobivanja odobrenja lijeka vaţno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traţi se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava:

Simptomi

Nema iskustva s predoziranjem amlodipinom/valsartanom/hidroklorotiazidom. Glavni simptom predoziranja valsartanom je izrazita hipotenzija s omaglicom. Predoziranje amlodipinom moţe dovesti do izrazite periferne vazodilatacije te moguće refleksne tahikardije. Prijavljena je izraţena i potencijalno produljena sistemska hipotenzija, uključujući šok sa smrtnim ishodom, prilikom primjene amlodipina. Prijavljeni su rijetki slučajevi nekardiogenog plućnog edema kao posljedice predoziranja amlodipinom, koji se moţe manifestirati s odgoĎenim početkom (24-48 sati nakon ingestije) i zahtijevati respiratornu potporu. Rano uvedene mjere oţivljavanja (uključujući preopterećenje tekućinom) radi odrţavanja perfuzije i minutnog volumena srca mogu biti precipitirajući čimbenici.

Liječenje

Amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid

Klinički značajna hipotenzija zbog predoziranja amlodipinom/valsartanom/hidroklorotiazidom zahtijeva aktivnu kardiovaskularnu potporu, uključujući često praćenje srčane i respiratorne funkcije, podizanje ekstremiteta, uz praćenje volumena cirkulirajuće tekućine i mokrenja. Vazokonstriktor moţe pomoći u ponovnoj uspostavi vaskularnog tonusa i krvnog tlaka, pod uvjetom da nema kontraindikacija za njegovu primjenu. Intravenski kalcijev glukonat moţe pomoći u poništavanju učinaka blokade kalcijevih kanala.

Amlodipin

Ako je lijek uzet nedavno, u obzir dolazi izazivanje povraćanja ili ispiranje ţeluca. Pokazano je da primjena aktivnog ugljena zdravim dobrovoljcima odmah nakon ili do dva sata nakon ingestije amlodipina značajno smanjuje apsorpciju amlodipina.

Amlodipin se ne moţe ukloniti hemodijalizom.

Valsartan

Valsartan se ne moţe ukloniti hemodijalizom.

Hidroklorotiazid

Predoziranje hidroklorotiazidom povezano je sa smanjenjem elektrolita (hipokalijemijom, hipokloremijom) i hipovolemijom kao rezultatom obilne diureze. Najčešći znakovi i simptomi predoziranja su mučnina i somnolencija. Hipokalijemija moţe rezultirati mišićnim spazmom i/ili pogoršati aritmiju povezanu s istodobnom primjenom glikozida digitalisa ili odreĎenih antiaritmijskih lijekova.

Stupanj uklanjanja hidroklorotiazida hemodijalizom nije utvrĎen.

Farmakoterapijska skupina: Pripravci koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav, antagonisti angiotenzina II, ostale kombinacije, ATK oznaka: C09DX01.

Mehanizam djelovanja

Magnolicomb HCT kombinira tri antihipertenzivna sastojka s komplementarnim mehanizmima kontrole krvnog tlaka u bolesnika s esencijalnom hipertenzijom: amlodipin pripada skupini kalcijevih antagonista, valsartan pripada skupini antagonista angiotenzina II, a hidroklorotiazid pripada skupini tiazidnih diuretika. Kombinacija ovih lijekova ima dodatni antihipertenzivni učinak.

Amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid

Klinička djelotvornost i sigurnost

Amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid je ispitan u dvostruko slijepoj, aktivno kontroliranom ispitivanju u hipertenzivnih bolesnika. Ukupno je 2271 bolesnik s umjerenom do teškom hipertenzijom (početna srednja vrijednost sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka bila je 170/107 mmHg) liječen amlodipinom/valsartanom/hidroklorotiazidom od 10 mg/320 mg/25 mg, valsartanom/hidroklorotiazidom od 320 mg/25 mg, amlodipinom/valsartanom od 10 mg/320 mg, odnosno hidroklorotiazidom/amlodipinom od 25 mg/10 mg. Na početku ispitivanja bolesnicima su dane niţe doze kombiniranih lijekova koje su titrirane do pune doze liječenja do 2. tjedna.

U 8. tjednu, srednje vrijednosti sniţenja sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka bile su 39,7/24,7 mmHg s amlodipinom/valsartanom/hidroklorotiazidom, 32,0/19,7 mmHg s valsartanom/hidroklorotiazidom, 33,5/21,5 mmHg s amlodipinom/valsartanom te 31,5/19,5 mmHg s amlodipinom/hidroklorotiazidom. Sniţenje dijastoličkog i sistoličkog krvnoga tlaka postignuto trojnom kombinacijskom terapijom bilo je statistički superiornije od onoga postignutog bilo kojem od tri dvojna kombinacijska liječenja. Sniţenje sistoličkog/dijastoličkog krvnog tlaka postignuto amlodipinom/valsartanom/hidroklorotiazidom bilo je 7,6/5,0 mmHg veće nego ono postignuto s valsartanom/hidroklorotiazidom, 6,2/3,3 mmHg veće od onog postignutom s amlodipinom/valsartanom te 8,2/5,3 mmHg veće od onog postignutog s amlodipinom/hidroklorotiazidom. Potpuni učinak na sniţenje krvnog tlaka postignut je nakon 2 tjedna primjene najviše doze amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida. Statistički veći udjeli bolesnika postigli su kontrolu krvnog tlaka (<140/90 mmHg) s amlodipinom/valsartanom/hidroklorotiazidom (71%) u usporedbi s primjenom bilo koje od tri dvojne kombinacijske terapije (45  54%) (p<0,0001).

U podskupini od 283 bolesnika u kojih se usredotočilo na praćenje ambulantno izmjerenog krvnog tlaka, opaţeno je klinički i statistički superiornije sniţenje sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka unutar 24 sata uz trojnu kombinaciju u usporedbi s valsartanom/hidroklorotiazidom, valsartanom/amlodipinom i hidroklorotiazidom/amlodipinom.

Amlodipin

Mehanizam djelovanja

Amlodipinska, komponenta Magnolicomb HCT-a, inhibira transmembranski ulaz iona kalcija u srčani mišić i glatki mišić krvnih ţila. Mehanizam antihipertenzivnog djelovanja amlodipina je direktni relaksirajući učinak na glatke mišiće krvnih ţila, što uzrokuje smanjenje perifernog vaskularnog otpora i krvnog tlaka.

Farmakodinamički učinci

Eksperimentalni podaci ukazuju da se amlodipin veţe i na dihidropiridinska i na ne-dihidropiridinska vezna mjesta. Kontraktilni procesi srčanog mišića i glatkog mišića krvnih ţila ovise o kretanju izvanstaničnih iona kalcija u ove stanice kroz specifične ionske kanale.

Nakon primjene terapijskih doza bolesnicima s hipertenzijom, amlodipin dovodi do vazodilatacije, što rezultira sniţenjem krvnog tlaka u leţećem i stojećem poloţaju. Ova sniţenja krvnog tlaka nisu praćena značajnim promjenama srčane frekvencije ili razina katekolamina u plazmi kod kroničnog doziranja.

Koncentracije u plazmi koreliraju s učinkom i u mladih i u starijih bolesnika.

U hipertenzivnih bolesnika s normalnom bubreţnom funkcijom, terapijske doze amlodipina rezultiraju smanjenjem bubreţne vaskularne rezistencije i povećanjem brzine glomerularne filtracije te efektivnim protokom plazme kroz bubreg, bez promjene u filtracijskom udjelu ili proteinurije.

Kao i kod ostalih blokatora kalcijevih kanala, hemodinamska mjerenja srčane funkcije u mirovanju i tijekom tjelovjeţbe (ili tempiranog hoda) u bolesnika s normalnom ventrikularnom funkcijom liječenih amlodipinom, općenito su pokazala mali porast srčanog indeksa bez značajnog utjecaja na dP/dt ili na krajnji dijastolički tlak lijevog ventrikula ili volumen lijevog ventrikula. U hemodinamskim ispitivanjima, amlodipin nije bio povezan s negativnim inotropnim učinkom kada se primjenjivao u rasponu terapijskih doza zdravim ţivotinjama i ljudima, čak i kada se u ljudi primjenjivao istodobno s beta-blokatorima.

Amlodipin ne mijenja funkciju sinoatrijskog čvora ili atrioventrikularnog provoĎenja u zdravih ţivotinja ili ljudi. U kliničkim ispitivanjima u kojima je amlodipin primjenjivan u kombinaciji s beta-blokatorima u bolesnika ili s hipertenzijom ili s anginom, nisu opaţeni štetni učinci vezani uz elektrokardiografske parametre.

Amlodipin je ispitivan u bolesnika s kroničnom stabilnom anginom, vazospastičnom anginom i angiografski dokumentiranom bolešću koronarnih arterija.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Primjena u hipertenzivnih bolesnika

Randomizirano dvostruko slijepo ispitivanje pobola i smrtnosti pod nazivom Antihipertenzivno i antilipidno liječenje u cilju sprječavanja srčanog udara (eng. Antihypertensive and Lipid-Lowering treatment to prevent Heart Attack Trial, ALLHAT) provedeno je da bi se usporedile novije terapije: amlodipin 2,5  10 mg/dan (blokator kalcijevih kanala) ili lizinopril 10  40 mg/dan (ACE-inhibitor) kao terapije prve linije, usporeĎene s terapijom tiazidnim diuretikom klortalidonom 12,5  25 mg/dan u blagoj do umjerenoj hipertenziji.

Ukupno 33 357 hipertenzivnih bolesnika u dobi od 55 godina ili starijih, randomizirano je u terapijske skupine i praćeno u prosjeku 4,9 godina. Bolesnici su imali najmanje jedan dodatni faktor rizika za koronarnu bolest srca, uključujući: prethodni infarkt miokarda ili moţdani udar (>6 mjeseci prije uključivanja u ispitivanje) ili dokumentaciju o drugoj aterosklerotskoj kardiovaskularnoj bolesti (ukupno 51,5%), šećernu bolest tipa 2 (36,1%), lipoprotein visoke gustoće – kolesterol <35 mg/dl ili <0,906 mmol/l (11,6%), hipertrofiju lijevog ventrikula dijagnosticiranu elektrokardiogramom ili ehokardiografijom (20,9%), aktivni status pušača (21,9%).

Primarni ishod bio je kompozit koronarne bolesti srca sa smrtnim ishodom ili infarktom miokarda bez smrtnog ishoda. Nije bilo značajne razlike u primarnom ishodu izmeĎu terapije temeljene na amlodipinu i terapije temeljene na klortalidonu: omjer rizika (OR) 0,98 95% CI (0,90  1,07) p=0,65. MeĎu sekundarnim ishodima, incidencija zatajivanja srca (komponenta kompozita kombiniranog kardiovaskularnog ishoda) bila je značajno viša u skupini na amlodipinu u usporedbi sa skupinom koja je uzimala klortalidon (10,2% naspram 7,7%, OR 1,38, 95% CI [1,25  1,52] p<0,001). MeĎutim, kada je riječ o smrtnosti od svih uzroka, nije bilo značajne razlike (OR 0,96 95% CI [0,89-1,02] p=0,20) izmeĎu terapije temeljene na amlodipinu i terapije temeljene na klortalidonu.

Valsartan

Mehanizam djelovanja

Valsartan je lijek djelatan pri peroralnoj primjeni,, koji je potentan i specifičan antagonist receptora angiotenzina II. Djeluje selektivno na podvrstu receptora AT1, odgovornu za poznata djelovanja angiotenzina II.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Primjena valsartana u bolesnika s hipertenzijom rezultira sniţenjem krvnog tlaka, bez utjecaja na brzinu pulsa.

U većine bolesnika nastup antihipertenzivne aktivnosti počinje unutar 2 sata od primjene jednokratne peroralne doze, a vršni pad krvnog tlaka postiţe se unutar 4  6 sati. Antihipertenzivni učinak traje više od 24 sata nakon primjene. Tijekom ponavljane primjene, maksimalno se sniţenje krvnog tlaka općenito postiţe s bilo kojom dozom unutar 2  4 tjedna.

Hidroklorotiazid

Mehanizam djelovanja

Primarno mjesto djelovanja tiazidskih diuretika je distalni zavijeni tubul bubrega. Pokazalo se da se u bubreţnoj kori nalazi receptor visokog afiniteta koji sluţi kao primarno mjesto vezanja za djelovanje tiazidnih diuretika i inhibiciju transporta NaCl-a u distalnom zavijenom tubulu. Tiazidi djeluju putem

inhibicije Na+Cl- simportera, pretpostavlja se kompeticijom za vezno mjesto Cl-, što utječe na mehanizme reapsorpcije elektrolita: direktno se povećava izlučivanja natrija i klorida u otprilike jednakoj mjeri, a indirektno, putem ovog diuretskog djelovanja, dolazi do smanjenja volumena plazme, s posljedičnim povećanjem plazmatske aktivnosti renina, lučenjem aldosterona i gubitkom kalija mokraćom te sniţenjem kalija u serumu.

Pedijatrijska populacija

Europska agencija za lijekove izuzela je obvezu podnošenja rezultata ispitivanja kombinacije amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid u svim podskupinama pedijatrijske populacije u liječenju esencijalne hipertenzije (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

Ostalo: dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)

Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s ARB-ovima.

ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom bolešću u anamnezi, ili sa šećernom bolešću tipa 2 uz dokaze oštećenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D je bilo ispitivanje u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i dijabetičkom nefropatijom.

Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav značajan povoljan učinak na bubreţne i/ili kardiovaskularne ishode i smrtnost, a bio je uočen povećani rizik od hiperkalemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slična farmakodinamička svojstva, ti su rezultati relevantni i za druge ACE inhibitore i ARB-ove..

ACE inhibitori i ARB-ovei stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom (vidjeti dio 4.4).

ALTITUDE (engl. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints) je bilo ispitivanje osmišljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE inhibitorom ili ARB-ovima u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i kroničnom bolešću bubrega, kardiovaskularnom bolešću ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog povećanog rizika od štetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i moţdani udar su numerički oboje bili učestaliji u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a štetni dogaĎaji i ozbiljni štetni dogaĎaji od značaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubreţna disfunkcija) bili su učestalije zabiljeţeni u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.

Nemelanomski rak koţe

Na temelju dostupnih podataka iz epidemioloških ispitivanja, izmeĎu hidroklorotiazida i NMSC-a primijećena je povezanost ovisna o kumulativnoj dozi. Jedna studija uključila je populaciju koja se sastojala od 71 533 slučaja BCC-a i 8 629 slučajeva SCC-a usklaĎenih s 1 430 833, odnosno 172 462 kontrola u populaciji. Velika primjena hidroklorotiazida (≥50 000 mg kumulativno) bila je povezana s prilagoĎenim omjerom izgleda (engl. odds ratio, OR) od 1,29 (95% CI: 1,23-1,35) za BCC i 3,98 (95% CI: 3,68-4,31) za SCC. Primijećena je jasna povezanost odgovora i kumulativne doze i za BCC i za SCC. Druga studija pokazala je moguću povezanost izmeĎu raka usana (SCC) i izlaganja hidroklorotiazidu: 633 slučaja raka usana usklaĎeno je s 63 067 kontrola u populaciji, primjenom strategije uzorkovanja iz rizične skupine (engl. risk-set sampling). Povezanost odgovora i kumulativne doze dokazan je s

prilagoĎenim OR 2,1 (95% CI: 1,7-2,6) s povećanjem na OR 3,9 (3,0-4,9) za veliku primjenu hidroklorotiazida (~25 000 mg) i OR 7,7 (5,7-10,5) za najvišu kumulativnu dozu (~100 000 mg) (vidjeti i dio 4.4).

Linearnost

Amlodipin, valsartan i hidroklorotiazid pokazuju linearnu farmakokinetiku.

Amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid

Nakon peroralne primjene amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida u normalnih, zdravih odraslih osoba, vršne koncentracije amlodipina u plazmi postiţu se za 6  8 sati, valsartana unutar 3 sata, a hidroklorotiazida unutar 2 sata. Brzina i opseg apsorpcije amlodipina, valsartana i hidroklorotiazida iz Magnolicomb HCT-a jednaki su onima pri primjeni pojedinačnih dozirnih oblika.

Amlodipin

Apsorpcija

Nakon peroralne primjene terapijskih doza samog amlodipina, vršne koncentracije amlodipina u plazmi postiţu se za 6  12 sati. Apsolutna bioraspoloţivost je izračunata izmeĎu 64% i 80%. Unos hrane ne utječe na bioraspoloţivost amlodipina.

Distribucija

Volumen distribucije je otprilike 21 l/kg. In vitro ispitivanja s amlodipinom pokazala su da se u hipertenzivnih bolesnika otprilike 97,5% cirkulirajućeg lijeka veţe na proteine plazme.

Biotransformacija

Amlodipin se u velikoj mjeri (otprilike 90%) metabolizira u jetri do inaktivnih metabolita.

Eliminacija

Eliminacija amlodipina iz plazme je bifazna, s poluvijekom eliminacije od otprilike 30 do 50 sati. Stanje dinamičke ravnoteţe razina u plazmi postiţe se nakon kontinuirane primjene tijekom 7–8 dana. Mokraćom se izlučuje deset posto originalnog amlodipina i 60% metabolita amlodipina.

Valsartan

Apsorpcija

Nakon peroralne primjene samog valsartana, vršne koncentracije valsartana u plazmi postiţu se u 2– 4 sata. Srednja vrijednost apsolutne bioraspoloţivosti je 23%. Hrana smanjuje izloţenost (mjereno pomoću površine ispod krivulje, AUC engl. area under the curve) valsartanu za oko 40% i vršnu koncentraciju u plazmi (Cmax) za oko 50%, premda su koncentracije valsartana u plazmi oko 8 h nakon doziranja slične u skupini koja je uzimala hranu i skupini koja je bila natašte. MeĎutim, to smanjenje AUC-a nije praćeno klinički značajnim smanjenjem terapijskog učinka stoga se valsartan moţe uzimati s hranom ili bez nje.

Distribucija

Volumen distribucije valsartana u stanju dinamičke ravnoteţe nakon intravenske primjene je oko 17 litara, što upućuje na to da se valsartan ne distribuira u većoj mjeri u tkiva. Valsartan se u velikoj mjeri veţe na serumske proteine (94–97%), uglavnom na serumski albumin.

62611009182100

Biotransformacija

Valsartan se ne transformira u većoj mjeri, budući da se svega 20% doze moţe naći u obliku metabolita. U plazmi je u niskoj koncentraciji naĎen hidroksi-metabolit (manje od 10% AUC valsartana). Taj metabolit je farmakološki inaktivan.

Eliminacija

Valsartan pokazuje multieksponencijalnu kinetiku raspadanja (t½α<1 h i t½ß oko 9 h). Valsartan se primarno eliminira stolicom (oko 83% doze) i mokraćom (oko 13% doze), uglavnom kao nepromijenjen lijek. Nakon intravenske primjene, klirens valsartana iz plazme je oko 2 l/h, dok je njegov bubreţni klirens 0,62 l/h (oko 30% ukupnog klirensa). Poluvijek valsartana je 6 sati.

Hidroklorotiazid

Apsorpcija

Apsorpcija hidroklorotiazida nakon peroralne doze je brza (tmax oko 2h). Povećanje srednje vrijednosti AUC-a je linearno i proporcionalno dozi u terapijskom rasponu.

Učinak hrane na apsorpciju hidroklorotiazida, ako uopće postoji, ima mali klinički značaj. Apsolutna bioraspoloţivost hidroklorotiazida nakon peroralne primjene je 70%.

Distribucija

Prividni volumen distribucije je 4-8 l/kg. Cirkulirajući hidroklorotiazid se veţe na proteine u serumu (40-70%), uglavnom na serumski albumin. Hidroklorotiazid se takoĎer akumulira u eritrocitima u otprilike 3 puta većoj razini od one u plazmi.

Biotransformacija

Hidroklorotiazid se eliminira uglavnom kao nepromijenjen lijek.

Eliminacija

Hidroklorotiazid se eliminira iz plazme s prosječnim poluvijekom od 6 do 15 sati u fazi terminalne eliminacije. Nema promjene u kinetici hidroklorotiazida pri ponovljenom doziranju, a akumulacija je minimalna kad se dozira jednom dnevno. Više od 95% apsorbirane doze se izlučuje kao nepromijenjen lijek mokraćom. Bubreţni klirens se sastoji od pasivne filtracije i aktivne sekrecije u bubreţne tubule.

Posebne populacije

Pedijatrijski bolesnici (ispod 18 godina starosti)

Nisu dostupni farmakokinetički podaci u pedijatrijskoj populaciji.

Starije osobe (65 godina ili više)

Vrijeme do postizanja vršnih koncentracija amlodipina u plazmi slično je u mladih i starijih bolesnika. U starijih bolesnika postoji sklonost smanjenju klirensa amlodipina, što uzrokuje povećanja AUC-a i poluvijek eliminacije. Srednja sistemska vrijednost AUC-a valsartana viša je za 70% u starijih osoba u odnosu na mlaĎe osobe, te je stoga nuţan oprez pri povećavanju doze.

Sistemska izloţenost valsartanu bila je u starijih nešto veća nego u mladih; meĎutim to nema nikakav

klinički značaj.

25

Ograničeni podaci ukazuju da je sistemski klirens hidroklorotiazida smanjen i kod zdravih i kod hipertenzivnih starijih ispitanika u usporedbi s mladim zdravim dobrovoljcima.

Kako i mladi i stariji bolesnici jednako dobro podnose sve tri komponente, preporučuju se normalni reţimi doziranja (vidjeti dio 4.2).

Oštećenje bubrega

Oštećenje funkcije bubrega ne utječe u značajnoj mjeri na farmakokinetiku amlodipina. Kao što se i očekuje za lijek čiji bubreţni klirens iznosi samo 30% ukupnog klirensa iz plazme, nije uočena korelacija izmeĎu funkcije bubrega i sistemske izloţenosti valsartanu.

Bolesnici s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega mogu stoga primati uobičajenu početnu dozu (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

Kad postoji oštećenje funkcije bubrega, povećavaju se srednja vrijednost vršnih razina u plazmi i AUC vrijednosti hidroklorotiazida, a smanjuje se brzina izlučivanja mokraćom. U bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije bubrega opaţeno je trostruko povećanje AUC-a hidroklorotiazida. U bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega opaţeno je osmerostruko povećanje AUC-a. Magnolicomb HCT je kontraindiciran u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega, anurijom ili u bolesnika na dijalizi (vidjeti dio 4.3).

Oštećenje jetre

Dostupni su vrlo ograničeni klinički podaci o primjeni amlodipina u bolesnika s oštećenjem jetre. Bolesnici s oštećenjem jetre imaju smanjeni klirens amlodipina s posljedičnim povećanjem AUC-a za otprilike 40–60%. U bolesnika s blagom do umjerenom kroničnom bolešću jetre, izloţenost (mjereno AUC vrijednostima) valsartanu u prosjeku je dva puta veća od one u zdravih dobrovoljaca (odgovarajuće usporeĎenim s obzirom na dob, spol i teţinu). Zbog valsartanske komponente Magnolicomb HCT je kontraindiciran u bolesnika s oštećenjem jetre (vidjeti dijelove 4.2 i 4.3).

Amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid

U nizu nekliničkih ispitivanja sigurnosti, provedenih na nekoliko vrsta ţivotinja s amlodipinom, valsartanom, hidroklorotiazidom, valsartanom/hidroklorotiazidom, amlodipinom/valsartanom te amlodipinom/valsartanom/hidroklorotiazidom, nije bilo dokaza sistemske toksičnosti ili toksičnosti za pojedini ciljni organ koja bi negativno utjecala na razvoj amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida za kliničku primjenu u ljudi.

Neklinička ispitivanja sigurnosti, u trajanju do 13 tjedana, provedena su s amlodipinom/ valsartanom/hidroklorotiazidom u štakora. Primjena ove kombinacije u štakora je rezultirala očekivanim smanjenjem mase crvenih krvnih stanica (eritrociti, hemoglobin, hematokrit i retikulociti), povišenjem uree u serumu, povišenjem kreatinina u serumu, povišenjem kalija u serumu, hiperplazijom jukstaglomerularnih (JG) stanica bubrega i ţarišnim erozijama ţljezdanog tkiva sluznice ţeluca. Sve navedene promjene bile su reverzibilne nakon 4-tjednog razdoblja oporavka te ih se smatra pretjeranim farmakološkim učincima.

Kombinacija amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid nije testirana na genotoksičnost ili karcinogenost, jer nema dokaza o bilo kakvoj interakciji izmeĎu tih tvari koje se već dugo nalaze na trţištu. MeĎutim, ispitivanja genotoksičnosti i karcinogenosti su provedena pojedinačno za amlodipin, valsartan i hidroklorotiazid s negativnim rezultatima.

Amlodipin

Reproduktivna toksikologija

Reproduktivne studije provedene u štakora i miševa pokazale su odgodu okota, produljeno trajanje poroda i smanjeno preţivljavanje mladunčadi pri dozama koje su oko 50 puta veće od najviše preporučene doze za ljude izraţene u mg/kg.

Poremećaj plodnosti

Nisu pokazani učinci na plodnost štakora koji su primali amlodipin (muţjaci 64 dana i ţenke 14 dana prije parenja) pri dozama od najviše 10 mg/kg/dan (8 puta više* od najviše preporučene doze za ljude od 10 mg izraţene u mg/m2 ). U drugom ispitivanju sa štakorima u kojem su muţjaci 30 dana primali amlodipinbesilat u dozi usporedivoj s dozom za ljude izraţenoj u mg/kg, u plazmi su pronaĎene sniţene razine folikulostimulirajućeg hormon i testosterona, kao i smanjenje gustoće sperme te smanjeni broj zrelih spermija i Sertolijevih stanica.

Karcinogeneza, mutageneza

Štakori i miševi koji su dvije godine primali amlodipin s hranom u koncentracijama koje su prema izračunu osiguravale razine dnevnog doziranja od 0,5, 1,25 i 2,5 mg/kg/dan nisu pokazali nikakav dokaz karcinogenosti. Najviša doza (za miševe slična, a za štakore jednaka dvostrukoj* najvišoj preporučenoj kliničkoj dozi od 10 mg izraţenoj u mg/m2) bila je blizu najviše podnošljive doze za miševe, ali ne i za štakore.

Ispitivanja mutagenosti nisu otkrila nikakve učinke povezane s lijekom bilo na razini gena ili kromosoma.

* na temelju tjelesne teţine bolesnika od 50 kg

Valsartan

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenog potencijala, reproduktivne i razvojne toksičnosti.

U štakora su doze toksične za majku (600 mg/kg/dan) tijekom posljednjih dana gestacije i laktacije dovele do niţeg preţivljavanja, niţeg prinosa teţine i odgoĎenog razvoja (odvojenost ušne školjke i otvaranje slušnog kanala) u mladunčadi (vidjeti dio 4.6). Takve doze u štakora (600 mg/kg/dan) su pribliţno 18 puta veće od najveće preporučene doze u ljudi izraţene u mg/m2 (u izračunima je korištena pretpostavka da je peroralna doza 320 mg/dan i da je tjelesna teţina bolesnika 60 kg).

U nekliničkim ispitivanjima sigurnosti, visoke doze valsartana (200 do 600 mg/kg tjelesne teţine) u štakora su uzrokovale sniţenje parametara crvenih krvnih stanica (eritrocita, hemoglobina, hematokrita), i dokazale promjene bubreţne hemodinamike (lagano povišen dušik iz ureje u krvi te bubreţna tubularna hiperplazija i bazofilija u muţjaka). Takve doze u štakora (200 i 600 mg/kg/dan) otprilike su 6 i 18 puta

62611009182100

veće od najviše preporučene doze za ljude izraţene u mg/m2 (u izračunima je korištena pretpostavka da je peroralna doza 320 mg/dan i da je tjelesna teţina bolesnika 60 kg).

U marmozeta su pri usporedivim dozama bile uočene slične promjene, premda teţe, osobito u bubrezima, gdje su se promjene razvile u nefropatiju uključujući povišen dušik iz ureje u krvi i kreatinin.

Hipertrofija jukstaglomerularnih bubreţnih stanica takoĎer je uočena u obje vrste. Smatra se da su sve promjene bile posljedica farmakološkog djelovanja valsartana koji izaziva produljenu hipotenziju, osobito u marmozeta. Kod primjene terapijskih doza valsartana u ljudi čini se da hipertrofija jukstaglomerularnih bubreţnih stanica nema nikakav značaj.

Jezgra tablete

Celuloza, mikrokristalična Krospovidon

Silicijev dioksid, koloidni, bezvodni Magnezijev stearat

Film ovojnica

Magnolicomb HCT 5 mg/160 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Hipromeloza (E464), titanijev dioksid (E171), makrogol/polietilen glikol (E1521), talk (E553b)

Magnolicomb HCT 10 mg/160 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Hipromeloza (E464), titanijev dioksid (E171), makrogol/polietilen glikol (E1521), ţeljezov oksid, ţuti (E172), ţeljezov oksid, crveni (E172), talk (E553b)

Magnolicomb HCT 5 mg/160 mg/25 mg filmom obložene tablete

Hipromeloza (E464), titanijev dioksid (E171), makrogol/polietilen glikol (E1521), ţeljezov oksid, ţuti (E172), talk (E553b)

Nije primjenjivo.

24 mjeseca

Za PVC/PVDC/aluminijske blistere i PVC/PCTFE/aluminijske blistere

Ne čuvati na temperaturi iznad 30ºC. Blister čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od vlage i svjetlosti.

Za aluminij/aluminij blistere

Lijek ne zahtijeva čuvanje na odreĎenoj temperaturi; čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage i

svjetlosti.

PVC/PVDC/aluminijski blisteri PVC/PCTFE/aluminijski blisteri

Aluminij/aluminij blisteri

Veličine pakiranja: 14, 28, 30, 56, 90 ili 98 filmom obloţenih tableta.

Na trţištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nema posebnih zahtjeva za zbrinjavanje.

Magnolicomb HCT tablete sadrže tri djelatne tvari koje se zovu amlodipin, valsartan i hidroklorotiazid. Sve te tvari pomažu u kontroli povišenog krvnog tlaka.

­ Amlodipin pripada skupini tvari koje se nazivaju „blokatori kalcijevih kanala“. Amlodipin sprečava ulazak kalcija u stijenke krvnih žila i time onemogućava sužavanje krvnih žila.

­ Valsartan pripada skupini tvari koje se nazivaju „antagonisti angiotenzin II receptora“. Angiotenzin II je tvar koja se stvara u tijelu i dovodi do sužavanja krvnih žila čime povećava krvni tlak. Valsartan djeluje tako što blokira učinak angiotenzina II.

­ Hidroklorotiazid pripada skupini tvari koje se nazivaju „tiazidni diuretici“. Hidroklorotiazid povećava izlučivanje mokraće, što također snižava krvni tlak.

Kao rezultat sva tri mehanizma, krvne žile se opuštaju i krvni tlak je snižen.

Magnolicomb HCT se primjenjuje za liječenje povišenog krvnog tlaka u odraslih bolesnika čiji je krvni tlak već kontroliran dok uzimaju amlodipin, valsartan i hidroklorotiazid te kojima uzimanje jedne tablete koja sadrži sve tri djelatne tvari može biti od koristi.

Nemojte uzimati Magnolicomb HCT:

­ ako ste trudni više od 3 mjeseca (Preporučuje se izbjegavati Magnolicomb HCT u ranoj trudnoći - vidjeti dio Trudnoća).

­ ako ste alergični na amlodipin ili na bilo koji drugi blokator kalcijevih kanala, valsartan, hidroklorotiazid, lijekove derivate sulfonamida (lijekovi koji se koriste za liječenje infekcija prsišta ili mokraćnog sustava) ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6). Ako mislite da biste mogli biti alergični nemojte uzeti Magnolicomb HCT i porazgovarajte sa svojim liječnikom.

­ ako imate bolest jetre, oštećenje žučnih kanalića u jetri (bilijarna ciroza) koje dovodi do nakupljanja žuči u jetri (kolestaza).

­ ako imate teške probleme s bubrezima ili ako ste na dijalizi. ­ ako ne možete stvoriti mokraću (anurija).

­ ako je razina kalija ili natrija u Vašoj krvi preniska unatoč liječenju za povećanje razine kalija ili natrija u Vašoj krvi.

­ ako je razina kalcija u Vašoj krvi previsoka unatoč tome što primate terapiju radi smanjenja razine kalcija u Vašoj krvi.

­ ako imate giht (kristali mokraćne kiseline u zglobovima). ­ ako imate jako nizak krvni tlak (hipotenzija).

­ ako imate suženje aortnog zaliska (stenoza aorte) ili kardiogeni šok (stanje u kojem Vaše srce ne može opskrbiti tijelo dovoljnom količinom krvi).

­ ako patite od zatajivanja srca nakon srčanog udara.

­ ako imate šećernu bolest ili oštećenu bubrežnu funkciju i liječite se lijekom za snižavanje krvnog tlaka koji sadrži aliskiren.

Ako se bilo što od navedenog odnosi na Vas, nemojte uzeti Magnolicomb HCT i obavijestite svog liječnika.

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Magnolicomb HCT.

­ ako imate nisku razinu kalija ili magnezija u Vašoj krvi (sa simptomima kao što su slabost mišića, spazmi mišića, poremećen srčani ritam, ili bez njih).

­ ako imate nisku razinu natrija u krvi (sa simptomima kao što su umor, smetenost, trzanje mišića, konvulzije, ili bez njih).

­ ako imate visoku razinu kalcija u krvi (sa simptomima kao što su mučnina, povraćanje, zatvor, bol u želucu, učestalo mokrenje, žeđ, slabost i trzanje mišića, ili bez njih).

­ ako imate probleme s bubrezima, ako Vam je presađen bubreg ili ako Vam je rečeno da imate suženje bubrežnih arterija.

­ ako imate probleme s jetrom.

­ ako imate ili ste imali zatajenje srca ili bolest koronarnih arterija, posebno ako Vam je propisana najviša doza kombinacije amlodipina/valsartana/hidroklorotiazida (10 mg/320 mg/25 mg).

­ ako ste doživjeli srčani udar. Pridržavajte se pažljivo uputa svog liječnika o početnoj dozi. Liječnik može također provjeriti funkciju Vaših bubrega.

­ ako Vam je liječnik rekao da imate suženje srčanih zalistaka (zvano „aortalna ili mitralna stenoza“) ili da je debljina Vašeg srčanog mišića nenormalno povećana (zvano „opstruktivna hipertrofična kardiomiopatija“).

­ ako bolujete od aldosteronizma. To je bolest kod koje nadbubrežne žlijezde stvaraju previše hormona aldosterona. Ako se to odnosi na Vas, uzimanje Magnolicomb HCT-a se ne preporučuje.

­ ako bolujete od bolesti zvane sistemski eritematozni lupus (također zvana „lupus“ ili „SLE“). ­ ako imate šećernu bolest (visoku razinu šećera u krvi).

­ ako imate visoke razine kolesterola ili triglicerida u krvi.

­ ako dobijete kožne reakcije kao što je osip nakon izloženosti suncu.

­ ako ste imali alergijsku reakciju na druge lijekove za snižavanje krvnog tlaka ili diuretike (vrsta lijekova također poznata kao „tablete za mokrenje“), posebno ako patite od astme i alergija.

­ ako ste bili bolesni (povraćanje ili proljev).

­ ako ste uočili pojavu oticanja, osobito lica i grla, dok ste uzimali druge lijekove (uključujući inhibitore angiotenzin konvertirajućeg enzima, zvane „ACE inhibitori“). Ako dobijete ove simptome, prekinite uzimati Magnolicomb HCT, odmah se javite svom liječniku i nemojte više nikad uzimati ovaj lijek.

­ ako tijekom liječenja Magnolicomb HCT-om osjetite omaglicu i/ili nesvjesticu, o tome što prije obavijestite svoga liječnika.

­ ako primijetite slabljenje vida ili osjetite bol u očima. To mogu biti simptomi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili povećanja tlaka u oku, a mogu nastupiti u roku od nekoliko sati do tjedan dana nakon uzimanja lijeka Magnolicomb HCT. Ako se ne liječi, može dovesti do trajnog gubitka vida. Ako ste ranije imali alergiju na penicilin ili sulfonamid, pod većim ste rizikom da ovo razvijete.

­ ako ste imali rak kože ili ako Vam se pojavi neočekivana lezija (promjena) na koži tijekom liječenja. Liječenje hidroklorotiazidom, naročito dugotrajna primjena uz visoke doze, može povećati rizik od nekih vrsta raka kože ili usana (nemelanomski rak kože). Zaštitite svoju kožu od izlaganja suncu i UV zrakama za vrijeme uzimanja Magnolicomb HCT-a.

­ ako ste u prošlosti imali probleme s disanjem ili plućima (uključujući upalu ili tekućinu u plućima) nakon unosa hidroklorotiazida. Ako osjetite bilo kakav težak nedostatak zraka ili otežano disanje nakon uzimanja lijeka Magnolicomb HCT, odmah potražite liječničku pomoć.

­ ako uzimate bilo koji od lijekova navedenih u nastavku, koji se koriste za liječenje visokog krvnog tlaka:

­ ACE inhibitor (primjerice enalapril, lisinopril, ramipril), osobito ako imate bubrežne tegobe povezane sa šećernom bolešću;

­ aliskiren.

­ ako imate bol u trbuhu, mučninu, povraćanje ili proljev nakon uzimanja lijeka Magnolicomb HCT, obratite se svojem liječniku. Vaš će liječnik odlučiti o daljnjem liječenju. Nemojte prestati uzimati Magnolicomb HCT bez savjetovanja s liječnikom.

Liječnik Vam u redovitim intervalima može provjeravati bubrežnu funkciju, krvni tlak i količinu elektrolita (npr. kalija) u krvi.

Vidjeti također informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Magnolicomb HCT“.

Ako se bilo što od navedenog odnosi na Vas, porazgovarajte sa svojim liječnikom.

Djeca i adolescenti

Primjena Magnolicomb HCT-a u djece i adolescenata mlađih od 18 godina se ne preporučuje.

Starije osobe (u dobi od 65 i više godina)

Osobe u dobi od 65 i više godina mogu uzimati Magnolicomb HCT u istoj dozi i na isti način kao i druge odrasle osobe koje su do sada već uzimale tri djelatne tvari zvane amlodipin, valsartan i hidroklorotiazid.

Starijim bolesnicima, posebno onima koji uzimaju najvišu dozu kombinacije amlodipin/valsartan/hidroklorotiazid (10 mg/320 mg/25 mg), treba redovito kontrolirati krvni tlak.

Drugi lijekovi i Magnolicomb HCT

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, ste nedavno uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove. Liječnik će Vam možda morati promijeniti dozu i/ili poduzeti druge mjere opreza. U nekim slučajevima ćete možda morati prekinuti uzimati jedan od lijekova. To je posebno važno ako uzimate bilo koji od niže navedenih lijekova.

Ne uzimajte zajedno s:

• litijem (lijek koji se koristi za liječenje nekih vrsta depresije);

• lijekovima ili tvarima koje povećavaju količinu kalija u krvi. To uključuje nadomjeske kalija ili zamjene za sol koje sadrže kalij, lijekove koji štede kalij i heparin;

• ACE inhibitorima ili aliskirenom ( vidjeti također informacije pod naslovom „Nemojte uzimati Magnolicomb HCT“ i „Upozorenja i mjere opreza“).

Potreban je oprez s:

• alkoholom, tabletama za spavanje i anesteticima (lijekovi koji bolesnicima omogućuju podvrgavanje kirurškim i drugim zahvatima);

• amantadinom (lijek za terapiju Parkinsonove bolesti, također se koristi za liječenje ili sprečavanje određenih bolesti uzrokovanih virusima);

• antikolinergijski lijekovi (lijekovi koji se koriste za liječenje raznih poremećaja, poput grčeva u probavnom sustavu, grča mokraćnog mjehura, astme, bolesti kretanja, grčeva mišića, Parkinsonove bolesti te kao pomoć uz anesteziju);

• antikonvulzivnim lijekovima i lijekovima za stabilizaciju raspoloženja koji se koriste za liječenje epilepsije i bipolarnoga poremećaja (npr. karbamazepin, fenobarbital, fenitoin, fosfenitoin, primidon);

• kolestiraminom, kolestipolom ili drugim smolama (tvari koje se uglavnom koriste za liječenje visokih razina masnoća u krvi);

• simvastatinom (lijek koji se koristi za kontrolu visokih razina kolesterola);

• ciklosporinom (lijek koji se koristi u presađivanju radi sprečavanja odbacivanja organa ili za druga stanja, npr. reumatoidni artritis ili atopijski dermatitis);

• citotoksičnim lijekovima (koriste se za liječenje raka), kao što su metotreksat ili ciklofosfamid;

• digoksinom ili drugim glikozidima digitalisa (lijekovi koji se koriste za liječenje srčanih problema);

• verapamilom, diltiazemom (lijekovi za srce);

• jodnim kontrastnim sredstvima (sredstva koja se koriste za pretrage snimanjem);

• lijekovima za liječenje šećerne bolesti (oralni lijekovi, poput metformina, ili inzulini);

• lijekovima za liječenje gihta, kao što je alopurinol;

• lijekovima koji mogu povisiti razine šećera u krvi (beta-blokatori, diazoksid);

• lijekovima koji mogu izazvati „torsades de pointes“ (nepravilni otkucaji srca), kao što su antiaritmici (lijekovi koji se koriste za liječenje srčanih poremećaja) i neki antipsihotici;

• lijekovima koji mogu smanjiti količinu natrija u Vašoj krvi, kao što su antidepresivi, antipsihotici, antiepileptici;

• lijekovima koji mogu smanjiti količinu kalija u Vašoj krvi, kao što su diuretici (tablete za izmokravanje), kortikosteroidi, laksativi, amfotericin ili penicilin G;

• lijekovima koji povisuju krvni tlak kao adrenalin ili noradrenalin;

• lijekovi koji se primjenjuju za liječenje HIV infekcije/AIDS-a (npr. ritonavir, indinavir, nelfinavir)

• lijekovi za liječenje gljivičnih infekcija (npr. ketokonazol, itrakonazol);

• lijekovima koji se koriste za liječenje čira ili upale jednjaka (karbenoksolon);

• lijekovima koji se koriste za ublažavanje bolova ili upale, posebno nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAILi), uključujući selektivne inhibitore ciklooksigenaze-2 (COX-2 inhibitore);

• mišićnim relaksansima (lijekovi koji se koriste za opuštanje mišića tijekom operacija);

• nitroglicerinom i drugim nitratima, ili drugim tvarima koje se nazivaju „vazodilatatori“;

• drugim lijekovima za liječenje povišenog krvnog tlaka, uključujući metildopu;

• rifampicinom (koji se koristi, primjerice, za liječenje tuberkuloze), klaritromicin (za liječenje bakterjskih infekcija), eritromicin;

• gospinom travom;

• dantrolenom (infuzija za teške poremećaje tjelesne temperature);

• vitaminom D i kalcijevim solima;

Magnolicomb HCT s hranom, pićem i alkoholom

Bolesnici kojima je propisan Magnolicomb HCT ne smiju konzumirati grejp ili sok od grejpa. Grejp i sok od grejpa u nekih bolesnika mogu dovesti do povećanja razine djelatne tvari amlodipina u krvi, što može uzrokovati neočekivano pojačani učinak Magnolicomb HCT-a na snižavanje krvnog tlaka. Porazgovarajte sa svojim liječnikom prije konzumacije alkohola. Alkohol može prouzročiti pretjerani pad Vašeg krvnog tlaka i/ili povećati mogućnost pojave omaglice ili nesvjestice.

Trudnoća i dojenje

Trudnoća

Morate obavijestiti svog liječnika ako mislite da ste trudni (ili biste mogli postati) trudni. Liječnik će Vas u pravilu savjetovati da prekinete uzimati Magnolicomb HCT prije trudnoće ili čim saznate da ste trudni te će Vam savjetovati da uzmete drugi lijek umjesto Magnolicomb HCT-a. Magnolicomb HCT se ne preporučuje u ranoj trudnoći te se ne smije uzimati kada ste trudni više od 3 mjeseca jer može ozbiljno naštetiti Vašem djetetu ako se uzima nakon trećeg mjeseca trudnoće.

Dojenje

Obavijestite svog liječnika ako dojite ili planirate početi dojiti. Pokazalo se da amlodipin prelazi u majčino mlijeko u malim količinama. Magnolicomb HCT se ne preporučuje majkama koje doje, a ako želite dojiti liječnik Vam može odabrati drugo liječenje, posebno ako je Vaše dijete novorođenče ili je prijevremeno rođeno.

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete bilo koji lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Od ovog lijeka možete osjetiti omaglicu, pospanost, mučninu ili imati glavobolju. Ako osjetite ove simptome, nemojte voziti ni koristiti alate ili strojeve.

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik ili ljekarnik. Provjerite s liječnikom ako niste sigurni. To će Vam pomoći u postizanju najboljih rezultata i smanjenju rizika od nuspojava.

Uobičajena doza Magnolicomb HCT-a je jedna tableta na dan.

­ Tabletu je najbolje uzeti svaki dan u isto vrijeme. Najbolje je to učiniti ujutro. ­ Progutajte cijelu tabletu s čašom vode.

­ Magnolicomb HCT možete uzimati s hranom ili bez nje. Ne uzimajte Magnolicomb HCT s grejpom ili sokom od grejpa.

Ovisno o tome kako reagirate na liječenje, liječnik Vam može predložiti višu ili nižu dozu. Nemojte prekoračiti propisanu dozu.

Ako uzmete više Magnolicomb HCT-a nego što ste trebali

Ako ste slučajno uzeli previše tableta ovog lijeka, odmah se obratite liječniku. Možda će Vam biti potrebna liječnička pomoć. U plućima se može nakupiti višak tekućine (plućni edem) te uzrokovati nedostatak zraka koji se može razviti do 24-48 sati nakon uzimanja lijeka.

Ako ste zaboravili uzeti Magnolicomb HCT

Ako zaboravite uzeti dozu ovog lijeka, uzmite ju čim se sjetite i zatim uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme. Ako je već blizu vrijeme za sljedeću dozu, jednostavno uzmite sljedeću tabletu u uobičajeno vrijeme. Nemojte uzeti dvostruku dozu (dvije tablete odjednom) kako biste nadoknadili zaboravljenu tabletu.

Ako prestanete uzimati Magnolicomb HCT

Prestanak liječenja Magnolicomb HCT-om može dovesti do pogoršanja bolesti od koje bolujete. Nemojte prestati uzimati lijek osim po uputi liječnika.

Redovito uzimajte ovaj lijek, čak i ako se osjećate dobro

Osobe s povišenim krvnim tlakom često ne osjećaju nikakve znakove ovog problema. Mnogi se osjećaju normalno. Vrlo je važno da ovaj lijek uzimate točno onako kako Vam je rekao liječnik radi postizanja najboljih rezultata i smanjenja rizika od nuspojava. Obavljajte planirane posjete liječniku, čak i ako se osjećate dobro.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Kao za bilo koju kombinaciju koja sadrži tri djelatne tvari, nuspojave vezane za svaku pojedinačnu komponentu ne mogu se isključiti. Nuspojave prijavljene za kombinaciju amlodipina, valsartana i hidroklorotiazida te za svaku pojedinačnu komponentu navedene su niže i mogu se javiti kod uzimanja Magnolicomb HCT-a.

Neke nuspojave mogu biti ozbiljne i zahtijevati neodgodivo liječenje.

Odmah se javite liječniku ako osjetite bilo koju od sljedećih ozbiljnih nuspojava nakon uzimanja ovog lijeka:

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):

• omaglica

• niski krvni tlak (osjećaj nesvjestice, ošamućenost, nagli gubitak svijesti)

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

• jako smanjeno mokrenje (smanjena funkcija bubrega)

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

• spontano krvarenje

• nepravilni rad srca

• poremećaj jetre

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

• iznenadno piskanje pri disanju, bol u prsima, nedostatak zraka ili teškoće pri disanju

• oticanje očnih kapaka, lica ili usnica

• oticanje jezika i grla koje uzrokuje velike teškoće pri disanju

• teške kožne reakcije, uključujući intenzivan kožni osip, koprivnjaču, crvenilo kože po čitavom tijelu, jaki svrbež, stvaranje mjehurića, ljuštenje i oticanje kože, upalu sluznica (Stevens-Johnsonov sindrom, toksičnu epidermalnu nekrolizu) ili druge alergijske reakcije

• srčani udar

• upalu gušterače koja može uzrokovati jake bolove u trbuhu i leđima pri čemu se bolesnik općenito osjeća vrlo loše

• slabost, stvaranje modrica, vrućica i učestale infekcije

• ukočenost

• akutni respiratorni distres (znakovi uključuju težak nedostatak zraka, vrućicu, slabost i smetenost)

Ostale nuspojave mogu uključivati:

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba):

• niska razina kalija u krvi

• povišenje masnoća u krvi

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba)

• pospanost

• palpitacije (svjesnost otkucaja Vašeg srca)

• crvenilo uz osjećaj vrućine

• oticanje gležnjeva (edem)

• bol u trbuhu

• osjećaj nelagode u želucu nakon obroka

• umor

• glavobolja

• učestalo mokrenje

• visoka razina mokraćne kiseline u krvi

• niska razina magnezija u krvi

• niska razina natrija u krvi

• omaglica, nesvjestica pri ustajanju

• smanjen apetit

• mučnina i povraćanje

• osip praćen svrbežom i druge vrste osipa

• nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):

• ubrzani otkucaji srca

• osjećaj vrtnje

• poremećaj vida

• osjećaj nelagode u želucu

• bol u prsnom košu

• povišenje ureje, kreatinina i mokraćne kiseline u krvi

• visoka razina kalcija, masti ili natrija u krvi

• sniženje kalija u krvi

• zadah iz usta

• proljev

• suha usta

• povećanje tjelesne težine

• gubitak apetita

• poremećen osjet okusa

• bol u leđima

• oticanje zglobova

• grčevi/slabost/bol u mišićima

• bol u udovima

• nemogućnost ili stajanja ili hodanja na normalan način

• slabost

• poremećaj koordinacije

• omaglica pri ustajanju ili nakon vježbanja

• nedostatak energije

• poremećaji spavanja

• trnci ili obamrlost

• neuropatija

• nagli, prolazni gubitak svijesti

• sniženi krvni tlak pri ustajanju

• kašalj

• nedostatak zraka

• nadraženo grlo

• pojačano znojenje

• svrbež

• oticanje, crvenilo i bol uzduž vene

• crvenilo kože

• drhtanje

• promjene raspoloženja

• tjeskoba

• depresija

• nesanica

• poremećaji okusa

• nesvjestica

• gubitak osjećaja boli

• smetnje vida

• poremećaj vida

• zvonjava u ušima

• kihanje/curenje iz nosa uzrokovano upalom sluznice nosa (rinitis)

• promijene navike pražnjenja crijeva

• loša probava

• ispadanje kose

• svrbež kože

• promjena boje kože

• poremećaj mokrenja

• pojačana potreba za mokrenjem noću

• povećan broj mokrenja

• nelagoda ili povećanje dojki u muškaraca

• bol

• loše osjećanje

• smanjenje tjelesne težine

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

• niska razina krvnih pločica (ponekad s krvarenjem ili stvaranjem modrica ispod kože)

• šećer u mokraći

• visoka razina šećera u krvi

• pogoršanje dijabetičkog metaboličkog stanja

• nelagoda u trbuhu

• zatvor

• poremećaj jetre koji se može javiti zajedno s žutom kožom i očima ili tamno obojenom mokraćom (hemolitička anemija)

• povećana osjetljivost kože na sunce

• ljubičaste mrlje na koži

• poremećaji bubrega

• smetenost

Vrlo rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 10 000 osoba):

• smanjen broj bijelih krvnih stanica

• smanjen broj krvnih pločica što može rezultirati stvaranjem neuobičajenih modrica ili lakog krvarenja (oštećenje crvenih krvnih stanica)

• oticanje desni

• nadutost u trbuhu (gastritis)

• upala jetre (hepatitis)

• žutilo kože (žutica)

• povišeni jetreni enzimi što može imati učinak na neke medicinske testove

• povećana napetost mišića

• upala krvnih žila, često s kožnim osipom

• osjetljivost na svjetlost

• poremećaji koji kombiniraju krutost, nevoljno drhtanje i/ili poremećaje kretanja

• vrućica, grlobolja ili čirevi u ustima, učestalije infekcije (manjak ili niska razina bijelih krvnih stanica)

• blijeda koža, umor, nedostatak zraka, tamno obojana mokraća (hemolitička anemija, abnormalno raspadanje crvenih krvnih stanica ili u krvnim žilama ili drugdje u tijelu)

• smetenost, umor, grčevi i trzanje mišića, ubrzano disanje (hipokloremijska alkaloza)

• jaka bol u gornjem dijelu trbuha (upala gušterače)

• teškoće pri disanju s vrućicom, kašalj, zviždanje u plućima, nedostatak zraka (plućni edem, pneumonitis)

• osip lica, bol u zglobovima, poremećaj mišića, vrućica (eritematozni lupus)

• upala krvnih žila sa simptomima poput osipa, ljubičastih mrlja na koži, vrućica (vaskulitis)

• teška kožna bolest koja uzrokuje osip, crvenu kožu, stvaranje mjehurića na usnicama, očima ili ustima, ljuštenje kože, vrućicu (toksična epidermalna nekroliza)

• intestinalni angioedem: oticanje u crijevima praćeno simptomima kao što su bol u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljev

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

• promjene rezultata krvnih pretraga za bubrežnu funkciju; povišenje kalija u krvi; niska razina crvenih krvnih stanica

• poremećen nalaz crvenih krvnih stanica

• niska razina određenih vrsta bijelih krvnih stanica i krvnih pločica

• povišenje kreatinina u krvi

• poremećeni nalazi pretraga jetrene funkcije

• izrazito smanjeno mokrenje

• upala krvnih žila

• slabost, stvaranje modrica i učestale infekcije (aplastična anemija)

• oslabljen vid ili bol u očima zbog visokog tlaka (mogući znakovi nakupljanja tekućine u sloju oka u kojem su smještene krvne žile (efuzija žilnice) ili akutnog glaukoma zatvorenog kuta)

• nedostatak zraka

• jako smanjeno mokrenje (mogući znakovi poremećaja bubrega ili zatajivanja bubrega)

• teška kožna bolest koja uzrokuje osip, crvenu kožu, stvaranje mjehurića na usnicama, očima ili ustima, ljuštenje kože, vrućica (multiformni eritem)

• grčevi u mišićima

• vrućica (pireksija)

• stvaranje mjehura na koži (znak stanja koje se zove bulozni dermatitis)

• rak kože i usana (nemelanomski rak kože)

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju iza oznake EXP. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Za PVC/PVDC/aluminijske blistere i PVC/PCTFE/aluminijske blistere

Ne čuvati na temperaturi iznad 30ºC. Blister čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od vlage i svjetlosti.

Za aluminij/aluminij blistere

Lijek ne zahtjeva čuvanje na određenoj temperaturi; čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od vlage i svjetlosti.

Nikad nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Što Magolicomb HCT sadrži

Magnolicomb HCT 5 mg/160 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Djelatne tvari u Magnolicomb HCT-u su amlodipin (u obliku amlodipinbesilata), valsartan i hidroklorotiazid. Svaka filmom obložena tableta sadrži 5 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata), 160 mg valsartana i 12,5 mg hidroklorotiazida.

Drugi sastojci su: mikrokristalična celuloza, krospovidon, koloidni bezvodni silicijev dioksid, magnezijev stearat, hipromeloza (E464), titanijev dioksid (E171), makrogol/polietilen glikol (E1521), talk (E553b).

Magnolicomb HCT 10 mg/160 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Djelatne tvari u Magnolicomb HCT-u su amlodipin (u obliku amlodipinbesilata), valsartan i hidroklorotiazid. Svaka filmom obložena tableta sadrži 10 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata), 160 mg valsartana i 12,5 mg hidroklorotiazida.

Drugi sastojci su: mikrokristalična celuloza, krospovidon, koloidni bezvodni silicijev dioksid, magnezijev stearat, hipromeloza (E464), titanijev dioksid (E171), makrogol/polietilen glikol (E1521), talk (E553b), žuti željezov oksid (E172), crveni željezov oksid (E172).

Magnolicomb HCT 5 mg/160 mg/25 mg filmom obložene tablete

Djelatne tvari u Magnolicomb HCT-u su amlodipin (u obliku amlodipinbesilata), valsartan i hidroklorotiazid. Svaka filmom obložena tableta sadrži 5 mg amlodipina (u obliku amlodipinbesilata), 160 mg valsartana i 25 mg hidroklorotiazida.

Drugi sastojci su: mikrokristalična celuloza, krospovidon, koloidni bezvodni silicijev dioksid, magnezijev stearat, hipromeloza (E464), titanijev dioksid (E171), makrogol/polietilen glikol (E1521), žuti željezov oksid (E172), talk (E553b).

Kako Magnolicomb HCT izgleda i sadržaj pakiranja

Magnolicomb HCT 5 mg/160 mg/12,5 mg filmom obložene tablete su bijele, izdužene, bikonveksne filmom obložene tablete s utisnutom oznakom 'LLL' na jednoj strani i bez oznake na drugoj strani. Tablete su dužine 15,3 mm te širine 6,2 mm.

Magnolicomb HCT 10 mg/160 mg/12,5 mg filmom obložene tablete su blijedo žute, izdužene, bikonveksne filmom obložene tablete s utisnutom oznakom 'HLL' na jednoj strani i bez oznake na drugoj strani. Tablete su dužine 15,3 mm te širine 6,2 mm.

Magnolicomb HCT 5 mg/160 mg/25 mg filmom obložene tablete su žute, izdužene, bikonveksne filmom obložene tablete s utisnutom oznakom 'LLH' na jednoj strani i bez oznake na drugoj strani. Tablete su dužine 15,3 mm te širine 6,2 mm.

Magnolicomb HCT je dostupan u pakiranjima koja sadrže 14, 28, 30, 56, 90 ili 98 filmom obloženih tableta.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet JADRAN-GALENSKI LABORATORIJ d.d. Svilno 20

51000 Rijeka Hrvatska

Proizvođači Genepharm S.A.

18th km Marathonos Avenue 15351 Pallini Attiki

Grčka

JADRAN-GALENSKI LABORATORIJ d.d. Svilno 20

51000 Rijeka Hrvatska

Ovaj lijek je odobren u državama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP) pod sljedećim nazivima:

Hrvatska

Magnolicomb HCT 5 mg/160 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Magnolicomb HCT 10 mg/160 mg/12,5 mg filmom obložene tablete

Magnolicomb HCT 5 mg/160 mg/25 mg filmom obložene tablete

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u siječnju 2025.