Odrasli i adolescenti (≥ 12 godina)
Kirurška anestezija
- kod većih zahvata, npr. epiduralna (uključujući carski rez), intratekalna, perineuralna (blokada perifernih živaca) anestezija
- kod manjih zahvata, npr. infiltracijska anestezija (uključujući peribulbarnu blokadu u kirurgiji oka)
Liječenje boli
- kontinuirana epiduralna infuzija, epiduralna primjena u jednokratnom ili višekratnom bolusu za liječenje boli, osobito za postoperativnu bol ili poroĎajnu analgeziju
Djeca (< 12 godina)
Analgezija: perineuralna (ilioingvinalna/iliohipogastrična blokada).
Nema podataka o primjeni u pedijatrijske populacije dobi < 6 mjeseci.
Levobupivakain smiju primjenjivati samo liječnici s potrebnom obukom i iskustvom ili druge osobe pod nadzorom takvih liječnika.
60492649815830
Doziranje
Niže prikazana tablica je vodič za doziranje za najčešće korištene blokade. Za postizanje analgezije (npr. epiduralna primjena za liječenje boli) preporučuju se niže koncentracije i doze. Ako je potrebna duboka i produljena anestezija uz snažnu motornu blokadu (npr. epiduralna ili peribulbarna blokada), mogu se primijeniti više koncentracije. Da bi se spriječilo intravaskularno injiciranje, preporučuje se pažljivo aspirirati prije i za vrijeme injiciranja.
Postoji ograničeno iskustvo o sigurnosti liječenja levobupivakainom za razdoblja duža od 24 sata. Kako bi se smanjio rizik teških neuroloških komplikacija, bolesnika i trajanje primjene levobupivakaina se mora pomno nadzirati (vidjeti dio 4.4).
Maksimalna doza
Maksimalna doza mora se odrediti procjenom bolesnikove veličine i fizičkog stanja, zajedno s koncentracijom anestetika, te površine i načina primjene. Moguće su individualne razlike u nastupu i trajanju blokade. Iskustva iz kliničkih ispitivanja pokazuju da senzorna blokada dovoljna za kirurški zahvat nastaje 10–15 minuta nakon epiduralne primjene s vremenom do regresije u rasponu od 6 do 9 sati.
Najveća preporučena pojedinačna doza je 150 mg. Ako se traži održavanje motorne i senzorne blokade za produljene zahvate, mogu biti potrebne dodatne doze. Maksimalna preporučena doza tijekom 24 sata iznosi 400 mg. Za postoperativno liječenje boli, doza ne smije biti veća od 18,75 mg/sat.
Porodiljstvo
Za anesteziju kod carskog reza ne smiju se koristiti koncentracije više od 5,0 mg/ml (vidjeti dio 4.3). Najveća preporučena doza je 150 mg.
Pri poroĎajnoj analgeziji primjenom epiduralne infuzije, doza ne smije biti veća od 12,5 mg/sat.
Pedijatrijska populacija
Za analgeziju u djece (< 12 godina) najveća preporučena doza (ilioingvinalna/iliohipogastrična blokada) iznosi 1,25 mg/kg/strani.
Maksimalnu dozu potrebno je prilagoditi u skladu s veličinom, tjelesnom konstitucijom i fizičkim statusom bolesnika/djeteta.
Sigurnost primjene i djelotvornost levobupivakaina u drugim indikacijama kod djece nisu utvrĎeni.
Posebne populacije
Onemoćalim i starijim bolesnicima ili akutno bolesnim osobama potrebno je dati manje doze levobupivakaina u skladu s njihovim fizičkim stanjem.
Pri liječenju postoperativne boli mora se uzeti u obzir i doza koja je primijenjena tijekom kirurškog zahvata.
Nema relevantnih podataka za bolesnike s oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 4.4 i 5.2).
Tablica doziranja
Odrasli i adolescenti (≥ 12 godina)
2
60492649815830
830580-5082526 Koncentracija (mg/ml)1 Doza Motorna blokada Kirurška anestezija Epiduralni (spori) bolus2 za kirurške zahvate u odraslih 5,0 – 7,5 10 – 20 ml (50 – 150 mg) Umjerena do potpuna Epiduralna spora injekcija3 za carski rez 5,0 15 – 30 ml (75 – 150 mg) Umjerena do potpuna Intratekalno 5,0 3 ml (15 mg) Umjerena do potpuna Blokada perifernih živaca 2,5 – 5,0 1 – 40 ml (2,5-150 mg max.) Umjerena do potpuna Oftalmička (peribulbarna blokada) 7,5 5 – 15 ml (37,5-112,5 mg) Umjerena do potpuna Lokalna infiltracijska anestezija u odraslih 2,5 1 – 60 ml (2,5-150 mg max.) Nije primjenjivo Liječenje boli4 PoroĎajna analgezija (epiduralni bolus5) 2,5 6-10 ml (15-25 mg) Minimalna do umjerena PoroĎajna analgezija (epiduralna infuzija) 1,256 4-10 ml/h (5-12,5 mg/h) Minimalna do umjerena Postoperativna bol 1,256 2,5 10-15 ml/h (12,5-18,75mg/h) 5-7.5 ml/h (12,5-18,75 mg/h Minimalna do umjerena
1 Levobupivakain otopina za injekciju/infuziju dostupna je u otopini od 2,5; 5,0 i 7,5 mg/ml 2 Injiciranje tijekom 5 minuta (vidjeti tekst)
3 Injiciranje tijekom 15 – 20 minuta
4 Kada se levobupivakain primjenjuje u kombinaciji s drugim lijekovima, npr. opioidima u liječenju boli, dozu levobupivakaina treba smanjiti i koristiti u manjim koncentracijama (npr. preporuča se 1,25 mg/ml)
5 Preporučuje se da minimalni razmak izmeĎu pojedinačnih injekcija bude 15 minuta 6 Za upute o razrjeĎivanju, vidjeti dio 6.6.
Pedijatrijska populacija (< 12 godina)
830580-1146082 Koncentracija (mg/ml)1 Doza Motorna blokada ilioingvinalna/ iliohipogastrična blokada u djece < 12 godina 2,5 5,0 0,5 ml/kg/strani (1,25 mg/kg/strani) 0,25 ml/kg/strani (1,25 mg/kg/strani) Nije primjenjivo 1 Levobupivakain otopina za injekciju/infuziju dostupna je u otopini od 2,5; 5,0 i 7,5 mg/ml
2 Nisu dostupni podaci za pedijatrijsku populaciju < 6 mjeseci
3
Način primjene
Levobupivakain Kabi 5 mg/ml je indiciran za epiduralnu primjenu, intratekalnu primjenu, perineuralnu primjenu (blokadu perifernih živaca) i za infiltraciju (uključujući peribulbarnu primjenu) (vidjeti gore prikazanu tablicu doziranja).
Aspiraciju treba ponavljati prije i tijekom primjene bolus doze koju treba polagano injicirati i postupnom povećanjem doze brzinom od 7,5 – 30 mg/min te za vrijeme primjene pomno pratiti vitalne funkcije bolesnika i održavati verbalni kontakt.
Ako se pojave simptomi toksičnosti, injiciranje treba odmah zaustaviti.
Za uputu o razrjeĎivanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.
Potrebno je uzeti u obzir opće kontraindikacije za regionalnu anesteziju neovisno o primijenjenom lokalnom anestetiku.
Otopine levobupivakaina kontraindicirane su u bolesnika za koje se zna da su preosjetljivi na levobupivakain, lokalne anestetike amidnog tipa ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 (vidjeti dio 4.8).
Otopine levobupivakaina kontraindicirane su za intravensku regionalnu anesteziju (Bierova blokada).
Otopine levobupivakaina kontraindicirane su u bolesnika s teškom hipotenzijom, npr. u kardiogenom ili hipovolemijskom šoku.
Otopine levobupivakaina kontraindicirane su za paracervikalnu blokadu u porodiljstvu (vidjeti dio 4.6).
Sve oblike lokalne i regionalne anestezije levobupivakainom potrebno je provoditi u dobro opremljenim ustanovama, a primjenjivati je smije zdravstveno osoblje koje je prošlo odgovarajuću obuku i koje ima iskustva u tehnici anesteziranja i koje je u mogućnosti dijagnosticirati i liječiti bilo koji neželjeni štetan učinak koji se tom prilikom može pojaviti.
Levobupivakain može izazvati akutne alergijske reakcije, kardiovaskularne učinke i neurološko oštećenje (vidjeti dio 4.8).
Levobupivakain se mora primjenjivati s oprezom ako se koristi za regionalnu anesteziju u bolesnika s narušenom kardiovaskularnom funkcijom, npr. s teškim srčanim aritmijama (vidjeti dio 4.3).
Intratekalno ili epiduralno uvoĎenje lokalnog anestetika u središnji živčani sustav bolesnika s postojećim bolestima središnjeg živčanog sustava, može potencijalno dovesti do egzacerbacije nekog od spomenutih bolesnih stanja. Stoga pri promišljanju mogućnosti da se takve bolesnike epiduralno ili intratekalno anestezira, odluku je potrebno donijeti temeljem kliničke prosudbe.
Epiduralna anestezija
Tijekom epiduralne primjene levobupivakaina, koncentriranu otopinu (0,5-0,75%) potrebno je primijeniti postupnim povećanjima doze od 3 do 5 ml, pri čemu izmeĎu doza treba proći dovoljno vremena da bi se moglo otkriti očitovanje toksičnosti izazvane nenamjernim injektiranjem intravaskularno, odnosno intratekalno. Slučajevi teške bradikardije, hipotenzije i kompromitirane respiratorne funkcije sa zastojem srca (neki od njih sa smrtnim ishodom) zabilježeni su uz primjenu
lokalnih anestetika, uključujući levobupivakain. U slučaju kada je potrebno ubrizgati visoku dozu, primjerice u svrhu epiduralne blokade, preporučuje se započeti testnom dozom od 3-5 ml lidokaina s adrenalinom. Nenamjerno intravaskularno injiciranje moguće je naknadno prepoznati po privremenom povećanju srčane frekvencije, a slučajno intratekalno injiciranje po znacima spinalnog bloka.
Prije i tijekom svakog dodatnog injiciranja anestetika putem trajno (ili prigodno u tu svrhu) postavljenog katetera, sadržaj je potrebno aspirirati u štrcaljku. Čak i ako u tom sadržaju nema krvi, to još uvijek ne isključuje mogućnost da se anestetik injicira intravaskularno. UvoĎenje u epiduralnu anesteziju preporučuje se započeti testnom dozom anestetika, nakon čega se motre njezini učinci, a tek potom daje cjelokupna doza.
Epiduralna anestezija s bilo kojim lokalnim anestetikom može izazvati hipotenziju i bradikardiju. U svih bolesnika mora se osigurati pristup venskom putu. Potrebno je osigurati dostupnost odgovarajućih tekućina, vazopresora, anestetika s antikonvulzivnim svojstvima, miorelaksansa, te atropina. Na raspolaganju mora stajati i oprema za oživljavanje, te iskusno medicinsko osoblje (vidjeti dio 4.9).
Epiduralna analgezija
Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježene su prijave sindroma cauda equina i dogaĎaja koji upućuju na neurotoksičnost (vidjeti dio 4.8) vremenski povezani s primjenom levobupivakaina za epiduralnu analgeziju tijekom 24 sata ili više. Ovi dogaĎaji su bili teži, a u nekim slučajevima su doveli do trajnih posljedica kada je levobupivakain primjenjivan više od 24 sata. Stoga, infuzija levobupivakaina kroz period duži od 24 sata se mora pažljivo razmotriti i koristiti samo kada korist bolesnika nadmašuje rizik.
Bitno je da se napravi provjera aspiracije krvi ili cerebrospinalne tekućine (gdje je primjenjivo) prije iniciranja bilo kojeg lokalnog anestetika, kako prije prve tako i prije svake sljedeće doze da bi se izbjegla intravaskularno ili intratekalno injiciranje. MeĎutim, negativna aspiracija ne osigurava od intravaskularnog ili intratekalnog injiciranja. Levobupivakain se mora koristiti s oprezom u bolesnika koji primaju drugi lokalni anestetik ili sredstva koja su strukturno slične lokalnim anesteticima amidnog tipa jer se toksični učinci ovih lijekova zbrajaju.
Blokade velikih regionalnih živaca
Kako bi se osiguralo funkcioniranje venskog puta, bolesnikovim venama moraju, putem ugraĎenog katetera, kolati tekućine za intravensku primjenu. Kako bi se izbjegle visoke razine anestetika u serumu i ozbiljne nuspojave, potrebno je primijeniti najnižu dozu lokalnog anestetika kojom se bolesnika učinkovito anestezira. Brza injekcija velikog volumena otopine lokalnog anestetika mora se izbjegavati, te je, kad god je to moguće, potrebno primijeniti frakcijske (postupna povećanja) doze lokalnog anestetika.
Primjena u području glave i vrata
Niske doze lokalnog anestetika, injicirane u područje glave i vrata, uključujući i retrobulbarne i dentalne blokade, te blokade u području ganglion stellatuma, mogu izazvati nuspojave slične onima koje se viĎaju pri sistemskoj toksičnosti uzrokovanoj nenamjernim injiciranjem visokih doza anestetika intravaskularno. Postupak injektiranja iziskuje krajnji oprez. Nuspojave mogu nastati uslijed injiciranja lokalnog anestetika u arteriju, pri čemu anestetik može retrogradno dospjeti u moždani krvotok. Do nuspojava može doći i uslijed probijanja tvrde (duralne) ovojnice očnog živca, do kojeg je došlo tijekom retrobulbarne blokade, pri čemu svaki od lokalnih anestetika može kroz subduralni prostor difundirati do srednjeg mozga. Bolesnike u kojih se izvode ovakve blokade mora se neprekidno motriti i nadzirati im krvotok i disanje. Oprema za oživljavanje i medicinsko osoblje sposobno da zbrine nuspojave, mora biti trenutno na raspolaganju.
Uporaba u kirurgiji oka
Kliničari koji izvode retrobulbarne blokade, moraju znati da ima izvješća o tome da je nakon injiciranja lokalnog anestetika u nekih bolesnika došlo do zastoja disanja. Kao i pri svim postupcima regionalnog anesteziranja, prije izvoĎenja retrobulbarne blokade potrebno je osigurati trenutnu dostupnost opreme, lijekova i medicinskog osoblja sposobnog da zbrine zastoj, odnosno depresiju disanja, konvulzije, te bilo stimulaciju, bilo depresiju rada srca. Kao i pri svim postupcima anesteziranja, bolesnike nakon oftalmičkih blokada potrebno je neprekidno nadzirati, ne bi li se pravovremeno uočilo znakove ovih nuspojava.
Posebne populacije
Onemoćali i stariji bolesnici ili akutno oboljele osobe: u onemoćalih i starijih bolesnika, te u akutno oboljelih osoba, levobupivakain je potrebno primjenjivati s oprezom (vidjeti dio 4.2).
Oštećenje funkcije jetre: budući da se levobupivakain metabolizira u jetri, potrebno ga je primjenjivati oprezno u bolesnika s bolešću jetre ili sa smanjenom jetrenom cirkulacijom, npr. kod alkoholičara ili osoba oboljelih od ciroze (vidjeti dio 5.2).
In vitro ispitivanja pokazala su da se levobupivakain metabolizira posredstvom CYP3A4 izoforme i CYP1A2 izoforme. Iako nisu provedena klinička istraživanja, inhibitori izoenzima CYP3A4, npr. ketokonazol i inhibitori CYP1A2, npr. metilksantini mogu utjecati na metabolizam levobupivakaina.
Levobupivakain je potrebno oprezno primjenjivati u bolesnika koji se liječe antiaritmicima s lokalnim anestetskim djelovanjem (npr. meksiletin) ili antiaritmicima III. skupine jer se njihovi toksični učinci mogu zbrajati.
Primjena levobupivakaina u kombinaciji s adrenalinom nije klinički ispitivana.
Trudnoća
Prilikom izvoĎenja opstetričkih zahvata, u svrhe paracervikalne blokade kontraindicirana je primjena otopina levobupivakaina. Iskustva pokazuju da se nakon paracervikalne blokade bupivakainom može javiti fetalna bradikardija (vidjeti dio 4.3).
O učincima levobupivakaina u prvom tromjesečju trudnoće nema kliničkih podataka. Studije provedene na životinjama nisu ukazale na teratogene učinke, no pokazale su embrio-fetalnu toksičnost pri razinama sistemske izloženosti u istom rasponu kao i u kliničkoj primjeni (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik za ljude nije poznat. Stoga se levobupivakain ne smije davati tijekom rane trudnoće osim ako nije jasno neophodno.
Unatoč tome, dosadašnja opsežna iskustva stečena primjenom bupivakaina u opstetričkoj kirurgiji (pri zahvatima izvedenim na kraju trudnoće, odnosno u svrhu poroda), nisu pokazala fetotoksični učinak.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se levobupivakain ili njegovi metaboliti u majčino mlijeko. Kao i kod bupivakaina, vjerojatno je da se levobupivakain u majčino mlijeko prenosi tek u neznatnim količinama. Stoga je nakon lokalnog anesteziranja moguće dojenje.
Plodnost
Nema dostupnih podataka ( ili su ograničeni) na temelju kojih bi se mogao procijeniti utjecaj levobupivakaina na plodnost.
Levobupivakain može imati velik utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima, odnosno rada sa strojevima. Bolesnike je potrebno upozoriti da ne voze niti upravljaju strojevima sve do potpunog nestanka djelovanja anestezije i neposrednih učinaka operacije.
Nuspojave levobupivakaina odgovaraju onima poznatima za skupinu lijekova kojoj pripada. Najčešće prijavljene nuspojave su hipotenzija, mučnina, anemija, povraćanje, omaglica, glavobolja, pireksija, proceduralna bol, bol u leĎima i fetalni distresni sindrom kod primjene u opstetriciji (vidjeti niže prikazanu tablicu).
Nuspojave prijavljene spontano ili zabilježene u kliničkim ispitivanjima navedene su u sljedećoj tablici. Unutar svakog organskog sustava, nuspojave su prema učestalosti razvrstane na sljedeći način: vrlo često (≥1/10)
često (≥1/100 i <1/10)
manje često (≥1/1 000 i <1/100) rijetko (≥1/10 000 to <1/1 000)
nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).
| Klasifikacija organskih sustava | Učestalost | Nuspojave |
| Poremećaji krvi i limfnog sustava | Vrlo često | Anemija |
| Poremećaji imunološkog sustava | Nepoznato | Alergijske reakcije (u ozbiljnim slučajevima anafilaktički šok) |
| Poremećaji živčanog sustava | Često Nepoznato | Omaglica, glavobolja |
| Poremećaji oka | Nepoznato | Zamagljen vid, ptoza2, mioza2, enoftalmus2 |
| Srčani poremećaji | Nepoznato | AV blok, zastoj srca, ventrikularna tahiaritmija, tahikardija, bradikardija |
| Krvožilni poremećaji | Vrlo često Nepoznato | Hipotenzija Navale crvenila2 |
| Poremećaji dišnog sustava, prsišta i sredoprsja | Nepoznato | Zastoj disanja, edem larinksa, apneja, kihanje |
| Poremećaji probavnog sustava | Vrlo često Često Nepoznato | Mučnina Povraćanje |
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | Nepoznato | Angioedem, urtikarija, pruritus, hiperhidroza, anhidroza2, eritem |
| Poremećaji mišićno koštanog sustava i vezivnog tkiva | Često Nepoznato | Bol u leĎima |
| Poremećaji bubrega i mokraćnog sustava | Nepoznato | Disfunkcija mjehura1 |
| Stanja vezana uz trudnoću, babinje i perinatalno razdoblje | Često | Fetalni distresni sindrom |
830580-1314069Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Nepoznato Prijapizam 1 Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Često Pireksija Pretrage Nepoznato Smanjen minutni volumen srca, promjena u elektrokardiogramu Ozljede, trovanja i proceduralne komplikacije Često Proceduralna bol
1 Može biti znak ili simptom sindroma cauda equina (vidjeti tekst u nastavku dijela 4.8.)
2 Može biti znak ili simptom prolaznog Hornerovog sindroma (vidjeti tekst u nastavku dijela 4.8.)
Nuspojave lokalnih anestetika amidnog tipa rijetko se pojavljuju, no mogu se javiti kao rezultat predoziranja ili nenamjernog intravaskularnog injiciranja i u tom slučaju mogu biti ozbiljna.
Prijavljena je i unakrsna osjetljivost unutar skupine lokalnih anestetika amidnog tipa (vidjeti dio 4.3).
Slučajna intratekalna injekcija lokalnih anestetika može prouzrokovati snažnu spinalnu anesteziju.
Kardiovaskularni učinci povezani su s depresijom provodnog sustava srca te smanjenjem podražljivosti i kontraktilnosti miokarda. Obično tim nuspojavama prethode teška toksičnost u središnjem živčanom sustavu, npr. konvulzije, ali se u rijetkim slučajevima srčani zastoj može pojaviti bez upozoravajućih učinaka središnjeg živčanog sustava.
Neurološka oštećenja su rijetka , ali dobro poznata posljedica regionalne i osobito epiduralne i spinalne anestezije. Mogu se pojaviti zbog neposredne ozljede kralježnične moždine ili spinalnih živaca, sindroma prednje spinalne arterije, ubrizgavanja nadražujuće tvari ili ubrizgavanja nesterilne otopine. U rijetkim slučajevima te promjene mogu biti trajne.
U vezi s primjenom levobupivakaina zabilježeni su slučajevi produljene slabosti ili poremećaja osjeta, od kojih su neki možda bili i trajni. Teško je utvrditi jesu li dugotrajni učinci posljedica toksičnosti lijeka ili neprepoznate traume tijekom operativnog zahvata ili drugih mehaničkih faktora, kao što su uvoĎenje katetera i rukovanje.
U vezi s primjenom levobupivakaina zabilježene su prijave sindroma cauda equina ili znakovi i simptomi moguće ozljede baze leĎne moždine ili korijena spinalnih živaca (uključujući paresteziju, slabost ili paralizu donjih ekstremiteta, gubitak kontrole crijeva i/ili mjehura te prijapizam). Ovi dogaĎaji su bili teži, a u nekim se slučajevima nisu povukli, kada je levobupivakain bio primjenjivan duže od 24 sata (vidjeti dio 4.4).
MeĎutim, ne može se utvrditi jesu li ovi učinci posljedica djelovanja levobupivakaina, mehaničke traume leĎne moždine ili korijena spinalnih živaca, ili nakupljanja krvi na bazi kralježnice.
TakoĎer su zabilježene prijave prolaznog Hornerovog sindroma (ptoza, mioza, enoftalmous, jednostrano znojenje i/ili navale crvenila) povezane s primjenom regionalnih anestetika, uključujući levobupivakain. Ove nuspojave nestaju s prekidom liječenja.
Prijavljivanje sumnji na nuspojave
5863717325941899464485961Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava; navedenog u
Nenamjerno intravaskularno injiciranje lokalnih anestetika može uzrokovati neposredne toksične reakcije. U slučaju predoziranja, maksimalne koncentracije u plazmi ne moraju se postići do 2 sata nakon primjene ovisno o mjestu injiciranja, pa znakovi toksičnosti mogu biti odgoĎeni, a učinci lijeka produženi.
Sistemske nuspojave koje su se pojavile nakon predoziranja ili nenamjernog intravaskularnog injiciranja lokalnih anestetika dugotrajna djelovanja obuhvaćaju i učinke u središnjem živčanom sustavu i kardiovaskularne učinke.
Učinci u središnjem živčanom sustavu
Konvulzije je potrebno odmah liječiti intravenskom primjenom tiopentona ili diazepama titriranim po potrebi. Budući da tiopenton i diazepam takoĎer deprimiraju središnji živčani sustav, dišnu i srčanu funkciju, njihova primjena može prouzrokovati apneju.
Neuromuskularni blokatori smiju se primijeniti samo ako je liječnik u mogućnosti održavati prohodnost dišnog sustava i liječiti potpuno paraliziranog bolesnika.
Ako se ne suzbiju odmah, konvulzije praćene hipoksijom i hiperkarbijom uz depresiju miokarda zbog učinaka lokalnih anestetika na srce, mogu prouzrokovati srčane aritmije, ventrikularnu fibrilaciju i zastoj srca.
Kardiovaskularni učinci
Hipotenzija se sprječava ili ublažava prethodnim davanjem velikih količina tekućine i/ili primjenom vazopresora. Ako se pojavi, hipotenziju je potrebno liječiti intravenski kristaloidima ili
koloidima i/ili postupnim povećanjima doze vazopresora, npr. efedrina u dozi od 5–10 mg. Sve druge uzroke hipotenzije takoĎer je potrebno brzo liječiti.
Ako se pojavi teška bradikardija, normalna srčana frekvencija uspostavlja se liječenjem atropinom u dozi od 0,3–1,0 mg.
Srčane aritmije liječe se prema potrebi, a ventrikularna fibrilacija se mora liječiti kardioverzijom.
Farmakoterapijska skupina: lokalni anestetici, amid ATK oznaka: N01B B10
Levobupivakain je lokalni anestetik i analgetik dugotrajna djelovanja. Blokira provoĎenje u senzornim i motoričkim živcima, u velikoj mjeri putem interakcije s, o naponu ovisnim natrijevim kanalima na staničnoj membrani, ali blokira i kalijeve te kalcijeve kanale. Osim toga, levobupivakain ometa prijenos i provoĎenje podražaja u drugim tkivima, gdje su učinci na kardiovaskularni i središnji živčani sustav najvažniji za razvoj kliničkih nuspojava.
Doza levobupivakaina izražava se količinom baze, dok se doza racemata bupivakaina izražava količinom kloridne soli. Zbog toga je u otopini levobupivakaina približno 13% više djelatne tvari u usporedbi s bupivakainom. Pri istim nominalnim koncentracijama u kliničkim je ispitivanjima levobupivakainom postignut sličan klinički učinak kao s bupivakainom.
U kliničkom farmakološkom ispitivanju na modelu blokade ulnarnog živca, levobupivakainom i bupivakainom postignut je jednak učinak.
Ograničeno je iskustvo o sigurnosti primjene levobupivakaina u periodu duljem od 24 sata.
Apsorpcija
U ispitivanjima u ljudi kinetika distribucije levobupivakaina nakon intravenske primjene uglavnom je jednaka kao kod bupivakaina. Koncentracija levobupivakaina u plazmi nakon terapijske primjene ovisna je o dozi i o načinu primjene jer apsorpcija u mnogome ovisi o prokrvljenosti tkiva na mjestu ubrizgavanja. Podaci iz kliničkih ispitivanja pokazali su nastup senzorne blokade dovoljne za kirurški zahvat 10–15 minuta nakon epiduralne primjene s vremenom do regresije u rasponu od 6 do 9 sati.
U kliničkom farmakološkom ispitivanju nakon intravenske primjene 40 mg levobupivakaina, srednji poluvijek iznosio je otprilike 80 ± 22 minute, Cmax 1,4 ± 0,2 μg/ml i AUC 70 ± 27 μg·min/ml.
Pri epiduralnoj primjeni doza od 75 mg (0,5%) i 112,5 mg (0,75%) i pri blokadi brahijalnog spleta dozama od 1 mg/kg (0,25%) i 2 mg/kg (0,5%), srednji Cmax i AUC (0–24 h) levobupivakaina bili su otprilike proporcionalni dozi. Nakon epiduralne primjene doze od 112,5 mg (0,75%) srednji Cmax i AUC iznosili su 0,58 μg/ml odnosno 3,56 μg·h/ml.
Distribucija
Vezanje levobupivakaina za proteine plazme u ljudi odreĎeno je in vitro i pri koncentracijama 0,1 – 1,0 μg/ml i iznosi > 97%.
Volumen distribucije nakon intravenske primjene iznosi 67 litara.
Biotransformacija
Nema relevantnih podataka o bolesnicima s oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.4).
Levobupivakain se opsežno metabolizira tako da ga u mokraći i stolici nema u nepromijenjenom obliku. Glavni je metabolit 3-hidroksilevobupivakain koji se izlučuje mokraćom u obliku konjugata glukuronske kiseline i sulfatnih estera. U in vitro ispitivanjima utvrĎeno je da se levobupivakain metabolizira posredstvom CYP3A4 izoforme u desbutil-levobupivakain, a posredstvom CYP1A2 izoforme u 3-hidroksilevobupivakain. Ta ispitivanja pokazuju da se levobupivakain i bupivakain metaboliziraju na sličan način.
Nema podataka o racemizaciji levobupivakaina in vivo.
Eliminacija
Nema podataka o bolesnicima s oštećenjem funkcije bubrega. Levobupivakain se opsežno metabolizira i mokraćom se ne izlučuje u nepromijenjenom obliku.
Srednji ukupni klirens iz plazme nakon intravenske infuzije levobupivakana iznosi 39 litara/sat, a poluvijek u završnoj fazi je 1,3 h.
Nakon intravenske primjene ukupno 95% (srednja vrijednost) levobupivakaina izluči se kvantitativno mokraćom (71%) i stolicom (24%) u roku do 48 sati.
U ispitivanju embrio-fetalne toksičnosti u štakora, pri sistemskom izlaganju koncentracijama kakve se koriste i pri kliničkoj primjeni, zabilježeni su povećana incidencija proširenja bubrežne zdjelice i
mokraćovoda, proširenje olfaktornog ventrikla i prekobrojna torako-lumbalna rebra. Nisu zabilježene malformacije koje bi se mogle pripisati liječenju levobupivakainom.
Levobupivakain nije bio genotoksičan u standardnim testovima mutagenosti i klastogenosti. Nisu provedena ispitivanja kancerogenosti.
natrijev klorid
natrijev hidroksid (za podešavanje pH) kloridna kiselina (za podešavanje pH) voda za injekcije
Levobupivakain se može taložiti ako se razrjeĎuje s alkalnim otopinama te se ne smije miješati ili primjenjivati zajedno s injekcijama natrijevog bikarbonata.
Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.
2 godine.
Nakon prvog otvaranja: lijek treba odmah upotrijebiti.
Rok valjanosti nakon razrjeĎivanja:
Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni za Levobupivakain Kabi razrijeĎen otopinom natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9 %) do završne koncentracije od 0,625 mg/ml, odnosno 1,25 mg/ml je 30 dana na temperaturi od 2-8°C ili 20°C – 25°C.
Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni za Levobupivakain Kabi razrijeĎen otopinom natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9 %) do završne koncentracije od 0,625 mg/ml, odnosno 1,25 mg/ml,
- s 8,4 μg/ml klonidinkloridom, 50 μg/ml morfinsulfatom i 2-4 μg/ml fentanilcitratom je 30 dana na temperaturi od 2-8°C ili 20°C – 25°C.
- s sufentanilom dodanim u koncentraciji od 0,4 μg/ml je 30 dana na temperaturi od 2-8°C ili 7 dana na temperaturi od 20°C – 25°C.
S mikrobiološkog stajališta lijek treba odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja u primjeni prije uporabe odgovornost su korisnika i ne smije biti duže od 24 sata na temperaturi od 2-8°C, osim ako je razrjeĎivanje i miješanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Za uvjete čuvanja rekonstituiranog lijeka, vidjeti dio 6.3.
Polipropilenske ampule od 10 ml u sterilnim blister pakiranjima. Dostupan je u pakiranjima od 5, 10 ili 20 ampula.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Samo za jednokratnu primjenu. Neupotrijebljenu otopinu potrebno je baciti. Ne smije se upotrebljavati oštećeno pakiranje.
Prije uporabe otopinu/razrijeĎenu otopinu potrebno je vizualno pregledati. Smiju se uporabiti samo bistre otopine bez vidljivih čestica.
Potrebno je odabrati sterilni blister spremnik kada se zahtijeva sterilna površina ampule. Površina ampule nije sterilna kada je sterilni blister probušen.
Standardne otopine levobupivakaina razrjeĎuju se otopinom za injekciju natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%), u aseptičnim uvjetima.
Pokazano je da su klonidin 8,4 μg/ml, morfin 0,05 mg/ml, fentanil 2-4 μg/ml i sufentanil 0,4 μg/ml kompatibilni s levobupivakainom u otopini za injekciju natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%).
Za rok valjanosti razrijeĎenog lijeka vidjeti dio 6.3.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
Levobupivakain Kabi pripada skupini lijekova koje nazivamo lokalnim anesteticima. Ova vrsta lijeka se koristi da bi se anestezirao (utrnuo) dio tijela ili oslobodio od boli.
Kod odraslih i adolescenata (u dobi od 12 godina i stariji):
Levobupivakain Kabi se koristi kao lokalni anestetik da anestezira dijelove tijela prilikom većih operativnih zahvata (na primjer epiduralna injekcija za carski rez) i manjih operativnih zahvata (poput onih na oku ili u ustima).
TakoĎer se koristi za ublažavanje boli: - nakon velikih operacija
- kod poroda
Kod djece (mlaĎe od 12 godina):
Levobupivakain Kabi se takoĎer može koristiti kod djece za anesteziranje dijelova tijela prije operacija te za ublažavanje bolova nakon manjih operativnih zahvata kao što je hernija (kila) u preponi. Levobupivakain nije ispitivan u djece mlaĎe od 6 mjeseci.
Nemojte primjenjivati Levobupivakain Kabi:
- ako ste alergični na levobupivakain ili neki sličan lokalni anestetik ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)
- ako imate vrlo nizak krvni tlak
- za anesteziranje područja injekcijom lijeka Levobupivakain Kabi u venu
- za ublažavanje boli putem injekcije u područje oko vrata maternice (cerviks) u ranoj fazi poroda (paracervikalna blokada).
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom liječniku prije primanja lijeka Levobupivakain Kabi ako imate neku od dolje navedenih bolesti ili stanja. Možda će Vas morati pomnije pregledati ili primijeniti manju dozu.
- ako imate bolest srca
- ako patite od bolesti živčanog sustava - ako ste slabi ili bolesni
- ako ste stariji
- ako imate bolest jetre
Drugi lijekovi i Levobupivakain Kabi
Obavijeste svog liječnika ili medicinsku sestru ako primjenjujete ili ste nedavno primijenili ili biste mogli primijeniti bilo koje druge lijekove za:
- nepravilne otkucaje srca (kao što je meksiletin)
- gljivične infekcije (kao što je ketokonazol) budući da oni utječu na dužinu vremena koliko će Levobupivakain Kabi ostati u Vašem tijelu
- astmu (kao što je teofilin) budući da oni utječu na dužinu vremena koliko će Levobupivakain Kabi
ostati u Vašem tijelu
Trudnoća i dojenje
Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku ili ljekarniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.
Levobupivakain Kabi se ne smije davati za ublažavanje boli putem injekcije u područje oko vrata maternice ili cerviksa pri porodu (paracervikalna blokada).
Nije poznat učinak lijeka Levobupivakain Kabi na dijete u ranoj fazi trudnoće. Stoga se Levobupivakain Kabi ne smije koristiti u prva tri mjeseca trudnoće, osim ako liječnik to smatra neophodnim.
Nije poznato prolazi li levobupivakain u majčino mlijeko. No, iz iskustva sa sličnim lijekom, očekuje se da u majčino mlijeko prolazi samo mala količina levobupivakaina. Stoga je dojenje moguće nakon primitka lokalne anestezije.
Upravljanje vozilima i strojevima
Primjena lijeka Levobupivakain Kabi može imati značajan utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima. Tako dugo dok svi učinci lijeka Levobupivakain Kabi i samog operativnog zahvata ne prestanu, ne smijete voziti niti rukovati strojevima. Posavjetujte se u svezi toga s Vašim liječnikom ili medicinskom sestrom prije izlaska iz bolnice.
Levobupivakain Kabi sadrži natrij
Ovaj lijek sadrži 3,6 mg natrija (glavni sastojak kuhinjske soli) u jednom ml. To odgovara 0,18% preporučenog maksimalnog dnevnog unosa natrija za odraslu osobu.
Levobupivakain Kabi će Vam dati Vaš liječnik, ubrizgavanjem kroz injekcijsku iglu ili u malenu cjevčicu u Vašim leĎima (epiduralno). Levobupivakain Kabi se takoĎer može ubrizgati u druge dijelove tijela da se anestezira područje na kojem će se izvesti zahvat, kao što su oko, ruka ili noga.
Vaš liječnik ili medicinska sestra će Vas pažljivo motriti tijekom primjene lijeka Levobupivakain Kabi.
Doziranje
Kolika će biti primijenjena doza lijeka Levobupivakain Kabi i koliko često će se primjenjivati, ovisit će o svrsi zbog koje se lijek primjenjuje, kao i o vašem zdravstvenom stanju, dobi i tjelesnoj težini. Potrebno je primijeniti najnižu dozu lijeka kojom se može postići učinkovito anesteziranje (obamrlost) područja na kojem je to potrebno. Dozu će pažljivo odrediti Vaš liječnik.
Kada se Levobupivakain Kabi koristi za smanjenje boli kod poroda ili roĎenja djeteta carskim rezom (epiduralno), korištena doza se mora posebno pažljivo kontrolirati.
Ako primite više lijeka Levobupivakain Kabi nego što ste trebali
Ukoliko primite više lijeka Levobupivakain Kabi nego što ste trebali, može se javiti utrnulost jezika, omaglica, zamagljen vid, trzanje mišića, teške poteškoće s disanjem (uključujući zastoj disanja), čak i napadaji (konvulzije). Ako se u Vas javi bilo koji od ovih simptoma, odmah obavijestite svog liječnika. Ponekad primjena prevelike količine lijeka Levobupivakain Kabi može takoĎer uzrokovati nizak krvni tlak, ubrzane ili usporene otkucaje srca i promjene u Vašem srčanom ritmu. Vaš liječnik će Vam možda morati dati druge lijekove da pomogne zaustaviti te simptome.
U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili medicinskoj sestri.
Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.
Odmah obavijestite svog liječnika ili medicinsku sestru ako primijetite bilo koju od sljedećih nuspojava. Neke od nuspojava lijeka Levobupivakain Kabi mogu biti ozbiljne.
Vrlo često (mogu se pojaviti kod više od 1 na 10 osoba)
- osjećaj umora ili slabosti, nedostatak zraka, bljedoća (ovo su sve znakovi anemije) - sniženi krvni tlak
- mučnina
Često (mogu se pojaviti kod do 1 na 10 osoba) - omaglica
- glavobolja - povraćanje
- problemi (distres) za neroĎeno dijete - bol u leĎima
- visoka tjelesna temperatura (vrućica) - bol nakon operacije
Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):
- ozbiljne alergijske reakcije (preosjetljivost) koje uzrokuju teške poteškoće u disanju, poteškoće u gutanju, koprivnjaču i vrlo nizak krvni tlak
- alergijske reakcije (preosjetljivost) koje se prepoznaju po crvenoj koži koja svrbi, kihanju, pojačanom znojenju, brzim otkucajima srca, nesvjesticom ili oticanjem lica,
usnica, usta, jezika ili grla
- gubitak svijesti - omamljenost
- zamagljen vid
- zastoj disanja
- blokada srca ili zastoj srca
- osjećaj trnaca na odreĎenom mjestu (lokalizirano) - utrnulost jezika
- mišićna slabost ili trzanje
- gubitak kontrole nad mjehurom ili crijevima - paraliza
- napadaji (konvulzije)
- trnci, utrnulost ili drugi abnormalan osjećaj
- produljena erekcija spolnog uda koja može biti bolna
- poremećaji živaca koji mogu obuhvaćati spuštanje vjeĎe oka, suženje zjenice oka (crno središte oka), uvučena očna jabučica, znojenje i/ili crvenilo na jednoj strani lica
Brzi, spori ili nepravilni otkucaji srca i promjene srčanog ritma koje su vidljive na EKG-u su takoĎer zabilježeni kao nuspojave.
Rijetko neke nuspojave mogu biti dugotrajne ili stalne.
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .
Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.
Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.
Vaš liječnik će pohraniti ovaj lijek za Vas.
Otopinu je potrebno upotrijebiti odmah po otvaranju.
Otopina se ne smije upotrijebiti ako u njoj ima vidljivih čestica.
Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.
Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.
Što Levobupivakain Kabi sadrži
- Djelatna tvar je levobupivakain (u obliku levobupivakainklorida).
Levobupivakain Kabi 5 mg/ml otopina za injekciju/infuziju: 1 ml otopine sadrži 5 mg levobupivakaina (u obliku levobupivakainklorida). Svaka ampula od 10 ml sadrži 50 mg levobupivakaina (u obliku levobupivakainklorida).
- Drugi sastojci su voda za injekcije, natrijev klorid i male količine natrijevog hidroksida i kloridne kiseline.
Ovaj lijek sadrži pomoćnu tvar s poznatim učinkom (natrij). Vidjeti dio 2 za daljnje informacije. pH 4,0 – 6,0
Osmolarnost: 271 – 372 mOsmol/l
Kako Levobupivakain Kabi izgleda i sadržaj pakiranja
Ovaj lijek je bistra, bezbojna otopina, u polipropilenskim ampulama u sterilnom blister pakiranju. Svaka ampula sadrži 10 ml otopine. Dostupan je u pakiranju od 5,10 ili 20 ampula.
Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet Fresenius Kabi d.o.o., Radnička cesta 37a, 10 000 Zagreb
ProizvoĎač
HP Halden Pharma AS Svinesundsveien 80, 1788 Halden Norveška
Ovaj lijek je odobren u državama članicama Europskog gospodarskog prostora (EGP) pod sljedećim nazivima:
Država Belgija Hrvatska Češka Francuska Irska Italija
Nizozemska Portugal Slovačka Slovenija Španjolska
Ujedinjeno Kraljevstvo
Naziv lijeka
Levobupivacaïne Fresenius Kabi 5 mg/ml oplossing voor injectie/infusie Levobupivakain Kabi 5 mg/ml otopina za injekciju/infuziju Levobupivacaine Kabi 5 mg/ml
Levobupivacaïne Kabi 5 mg/ml, solution injectable/ pour perfusion Levobupivacaine 5 mg/ml solution for injection/infusion Levobupivacaina Kabi
Levobupivacaïne Fresenius Kabi 5 mg/ml oplossing voor injectie/infusie Levobupivacaína Kabi
Levobupivacaine Kabi 5 mg/ml
Levobupivacain Kabi 5 mg/ml raztopina za injiciranje/infundiranje Levobupivacaina Kabi 5 mg/ml solución inyectable y para perfusión Levobupivacaine 5 mg/ml solution for injection/infusion
Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.
Ova uputa je zadnji puta revidirana u ožujku 2024.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:
Levobupivakain Kabi 5 mg/ml otopina za injekciju/infuziju
Uputa za uporabu i rukovanje
Levobupivakain Kabi 5 mg/ml otopina za injekciju/infuziju namijenjen je samo za jednokratnu primjenu. Neupotrijebljenu otopinu potrebno je baciti. Ne smije se koristiti ako je spremnik oštećen.
Prije uporabe otopinu/razrijeĎenu otopinu potrebno je vizualno pregledati. Smiju se koristiti samo bistre otopine bez vidljivih čestica.
Potrebno je odabrati sterilni blister spremnik kada se zahtijeva sterilna površina ampule. Površina ampule nije sterilna kada je sterilni blister probušen.
Standardne otopine levobupivakaina razrjeĎuju se otopinom za injekciju natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%), u aseptičnim uvjetima.
Pokazano je da su klonidin 8,4 μg/ml, morfin 0,05 mg/ml, fentanil 2-4 μg/ml i sufentanil 0,4 μg/ml kompatibilni s levobupivakainom u otopini za injekciju natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9%).
Rok valjanosti nakon prvog otvaranja: lijek se mora odmah upotrijebiti.
Rok valjanosti nakon razrjeĎivanja:
Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni za Levobupivakain Kabi razrijeĎen otopinom natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9 %) do završne koncentracije od 0,625 mg/ml odnosno 1,25 mg/ml je 30 dana na temperaturi od 2-8°C ili 20°C – 25°C.
Dokazana kemijska i fizikalna stabilnost u primjeni za Levobupivakain Kabi razrijeĎen otopinom natrijevog klorida 9 mg/ml (0,9 %) do završne koncentracije od 0,625 mg/ml odnosno 1,25 mg/ml,
- s 8,4 μg/ml klonidinklorida, 50 µg/ml morfinsulfata i 2-4 μg/ml fentanilcitrata je 30 dana na temperaturi od 2-8°C ili 20°C – 25°C.
- sa sufentanilom dodanim u koncentracijama od 0,4 μg/ml je 30 dana na temperaturi 2-8°C ili 7 dana na temperaturi 20°C -25°C.
S mikrobiološkog stajališta lijek je potrebno odmah upotrijebiti. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme i uvjeti čuvanja u primjeni prije uporabe odgovornost su korisnika i ne smije biti dulje od 24 sata na temperaturi od 2-8°C, osim ako je razrjeĎivanje i miješanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.
Levobupivakain Kabi se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih gore navedenih. RazrjeĎivanje s alkalnim otopinama, kao što je natrijev bikarbonat, može dovesti do taloženja.
Ograničeno je iskustvo o uporabi levobupivakaina u trajanju duljem od 24 sata.
Način primjene
Levobupivakain smiju primjenjivati samo liječnici s potrebnom obukom i iskustvom ili druge osobe pod nadzorom takvih liječnika.
Molimo pogledajte sažetak opisa svojstava lijeka za informacije o doziranju.
Kako bi se spriječilo intravaskularno ubrizgavanje, preporučuje se pažljivo aspirirati prije i za vrijeme ubrizgavanja.
Prije i za vrijeme primjene bolusa potrebno je ponavljati aspiraciju. Bolus se ubrizgava polagano i postupnim povećanjima doze, brzinom od 7,5–30 mg/min uz pomno nadziranje bolesnikovih životnih funkcija i održavanje verbalnog kontakta.
Ako nastupe simptomi toksičnosti, ubrizgavanje se mora odmah prekinuti.
Levobupivakain Kabi (levobupivakain)
5,0 mg/ml
Pažljivo pročitajte naljepnicu. Tresući istjerajte sav sadržaj iz vrata ampule.
Držite ampulu u dlanu ruke u visini struka. Strelicu na vrhu ampule primite izmeĎu palca i kažiprsta (palac dalje od vas). Zaokrenite brzo i oštro prema sebi (obrnuto od kazaljke na satu).
Čvrsto gurnite suženi luer vrh štrcaljke u ampulu.
Nježno gurnite kažiprstom ampulu prema sebi i polako izvucite sadržaj, uz poseban oprez na početku.