- Supstitucija hormona štitne žlijezde kod hipotireoze bilo koje etiologije.
- Profilaksa recidiva strume nakon resekcije strume s eutiroidnim funkcionalnim statusom. - Benigna struma s eutiroidnim funkcionalnim statusom.
- Supresijsko i supstitucijsko liječenje maligne tiroidne bolesti, posebice nakon tiroidektomije. - Test supresije štitne žlijezde.
Primjena ovog lijeka indicirana je u svim dobnim skupinama.
Liječenje hormonima štitne žlijezde/supstitucija
Doziranje
Navedene preporuke za doziranje služe kao smjernica. Individualnu dnevnu dozu treba odrediti na temelju dijagnostičkih laboratorijskih testova i kliničkog pregleda.
Kod preostale funkcije štitne žlijezde, može biti dostatna niža supstitucijska doza.
Liječenje hormonima štitne žlijezde mora se započeti uz poseban oprez u starijih bolesnika, bolesnika s koronarnom bolesti srca i bolesnika s teškom i dugotrajnom hipotireozom, tj. mora se odabrati niska početna doza koju će se zatim, postupno i u duljim vremenskim intervalima, povećavati uz često praćenje razine hormona štitne žlijezde.
Iskustvo je pokazalo da je niža doza prikladna u bolesnika niske tjelesne težine i u bolesnika s velikom strumom.
Obzirom da u nekih bolesnika mogu biti povišene vrijednosti T4 i fT4, odreĎivanje koncentracije tirotropin-stimulirajućeg hormona (TSH) u serumu prikladnije je za praćenje režima liječenja.
900988-2611299Indikacija Preporučena doza (mikrograma/dan) u odraslih Supstitucija hormona štitne žlijezde kod hipotireoze bilo koje etiologije (povećanje od 25 – 50 mikrograma u intervalima od 2 do 4 tjedna) početna: 25 - 50 doza održavanja: 100 - 200 Profilaksa recidiva nakon resekcije strume s eutiroidnim funkcionalnim statusom 75 - 200 Benigna struma s eutiroidnim funkcionalnim statusom 75 – 200 Supresijsko i supstitucijsko liječenje maligne tiroidne bolesti, posebice nakon tiroidektomije 150 – 300 Test supresije štitne žlijezde 150 (tijekom 14 dana prije provoĎenja scintigrama)
Pedijatrijska populacija
Općenito, doza održavanja iznosi 100-150 mikrograma levotiroksinnatrija po m2 tjelesne površine na dan.
Za novoroĎenčad i dojenčad s kongenitalnom hipotireozom kod kojih je važna brza supstitucija levotiroksina, preporučena početna doza je 10 do 15 mikrograma levotiroksinnatrija po kilogramu tjelesne težine dnevno, tijekom prva tri mjeseca. Nakon toga, dozu treba prilagoditi individualno u skladu s kliničkim nalazima te hormonima štitne žlijezde i TSH vrijednostima.
Preporučena početna doza u djece sa stečenom hipotireozom iznosi 12,5 do 50 mikrograma levotiroksinnatrija dnevno. Dozu treba povećavati postupno svaka 2 do 4 tjedna u skladu s kliničkim nalazima te hormonima štitne žlijezde i vrijednostima TSH sve dok se ne postigne doza potpune supstitucije.
Način primjene
Za peroralnu primjenu.
Ukupnu dnevnu dozu najbolje je primijeniti ujutro na prazan želudac, najmanje pola sata prije doručka, najbolje uz mnogo tekućine (npr. čaša vode).
Dojenčadi i djeci treba dati ukupnu dnevnu dozu najmanje pola sata prije prvog obroka u danu. Tablete se mogu primijeniti i u obliku suspenzije. Tabletu valja razmrviti u malo vode (10-15 ml), a nastalu suspenziju koja mora uvijek biti svježe pripremljena, potrebno je primijeniti s dodatnom tekućinom (5-10 ml).
Trajanje liječenja
- Kod hipotireoze i nakon tiroidektomije kod maligne tiroidne bolesti: obično doživotno.
- Kod profilakse recidiva strume te kod eutiroidne strume: nekoliko mjeseci ili godina do doživotno. Inicijalno liječenje eutiroidne strume traje od 6 mjeseci do dvije godine. Ukoliko terapija lijekovima provedena u navedenom razdoblju ne bi bila dostatna, potrebno je razmotriti druge terapijske mogućnosti (npr. kirurški zahvat ili terapiju strume radioaktivnim jodom).
- Za provoĎenje testa supresije štitne žlijezde: 14 dana.
- preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. - neliječena hipertireoza
- neliječena adrenokortikalna insuficijencija - neliječena insuficijencija hipofize
- akutni infarkt miokarda - akutni miokarditis
- akutni pankarditis
Istodobna primjena levotiroksina i tireostatika je kontraindicirana tijekom trudnoće (vidjeti dio 4.6).
Prije početka liječenja hormonom štitne žlijezde te prije provoĎenja testa supresije štitne žlijezde valja isključiti postojanje sljedećih bolesti ili stanja ili ih liječiti:
- koronarna bolest srca, - angina pektoris,
- hipertenzija, - ateroskleroza,
- insuficijencija hipofize i/ili adrenokortikalna insuficijencija.
- Prije primjene ovog lijeka potrebno je liječiti ili isključiti mogućnost tiroidne autonomije.
U slučaju adrenokortikalne disfunkcije, potrebno ju je liječiti primjerenom nadomjesnom terapijom prije početka terapije levotiroksinom kako bi se prevenirala akutna adrenalna insuficijencija (vidjeti dio 4.3).
Čak i blaga, farmakološki uzrokovana hipertiroidna funkcija svakako se mora izbjeći kod koronarne bolesti srca, zatajenja srca, tahiaritmija, miokarditisa koji nema akutni tijek, dugotrajne hipotireoze ili u bolesnika koji su već preboljeli infarkt miokarda. Pri liječenju hormonima štitne žlijezde, moraju se češće kontrolirati parametri hormona štitne žlijezde kod tih bolesnika (vidjeti dio 4.2.).
Kod sekundarne hipotireoze, mora se utvrditi da li je istodobno prisutna adrenokortikalna insuficijencija. U tom slučaju, prvo valja provesti nadomjesnu terapiju (hidrokortizon).
Levotiroksin je potrebno vrlo postupno uvoditi u terapiju u bolesnika dobi 50 godina i starijih (vidjeti dio 4.2.) te bolesnika s dugotrajno prisutnom hipotireozom kako bi se izbjegao nagli porast metaboličkih zahtjeva organizma.
Kada se započne s terapijom levotiroksinom u prijevremeno roĎene novoroĎenčadi vrlo niske poroĎajne težine, potrebno je nadzirati hemodinamičke parametre jer može nastati cirkulacijski kolaps uslijed nezrele funkcije nadbubrežnih žlijezda (vidjeti i dio 4.8).
Ukoliko se sumnja na autonomnu funkciju štitne žlijezde, potrebno je prije liječenja provesti TRH test (Thyrotropin Releasing Hormone test) ili supresijski scintigram štitne žlijezde.
Kod liječenja hipotireoze levotiroksinom žena u postmenopauzi, koje imaju povećan rizik od osteoporoze, potrebno je titrirati dozu levotiroksinnatrija na najnižu učinkovitu dozu i potrebna je češća kontrola funkcije štitne žlijezde kako bi se izbjegle suprafiziološke razine levotiroksina u krvi (vidjeti dio 4.8.).
Hormoni štitne žlijezde ne smiju se davati za smanjivanje tjelesne težine. Normalne doze ne rezultiraju gubitkom tjelesne težine u eutiroidnih bolesnika. Više doze mogu uzrokovati ozbiljne nuspojave, čak i one opasne po život, osobito u kombinaciji s nekim pripravcima za redukciju tjelesne težine, i posebice sa simpatomimetskim aminima.
Pri početku primjene ovog lijeka u bolesnika s rizikom razvoja psihotičnih poremećaja, preporučuje se primjena niže početne doze te postepeno titriranje doze uz redovit nadzor bolesnika. Ukoliko se pojave simptomi psihotičnog poremećaja, potrebno je razmotriti prilagodbu doze levotiroksina.
Tijekom primjene Letroxa 150 prijavljene su reakcije preosjetljivosti (uključujući angioedem) koje su ponekad bile ozbiljne. Ako se pojave znakovi i simptomi alergijske reakcije, liječenje Letroxom 150 mora se prekinuti te započeti odgovarajuće simptomatsko liječenje (vidjeti dijelove 4.3. i 4.8.).
Ukoliko je potrebno prijeći na drugi lijek koji sadrži levotiroksin, tijekom prijelaznog perioda je potrebno pozorno praćenje uključujući kliničko i biološko praćenje zbog mogućeg rizika od neravnoteže hormona štitne žlijezde. U nekih pacijenata može biti potrebna prilagodba doze.
Potrebno je pratiti funkciju štitne žlijezde u bolesnika koji istodobno uzimaju levotiroksin i druge lijekove koji mogu utjecati na štitnu žlijezdu (npr. amiodaron, inhibitori tirozin kinaze, salicilati i visoke doze furosemida) (vidjeti i dio 4.5.).
Potreban je oprez kada se levotiroksin daje bolesnicima s anamnezom epilepsije jer ti bolesnici imaju veći rizik od pojave napadaja.
Za bolesnike koji boluju od šećerne bolesti i one koji primjenjuju antikoagulacijsku terapiju, vidjeti dio 4.5.
Vrlo rijetki slučajevi hipotireoze zabilježeni su u bolesnika koji su istovremeno uzimali sevelamer i levotiroksin. Stoga je preporučeno pažljivo praćenje razine TSH u bolesnika koji se liječe s oba lijeka (vidjeti i dio 4.5.).
Interferencije s laboratorijskim pretragama:
Biotin može utjecati na imunotestove štitnjače koji se temelje na interakciji biotina/streptavidina, što dovodi do lažno smanjenih ili lažno povećanih rezultata pretraga. Rizik od interferencije povećava se s većim dozama biotina.
Pri tumačenju rezultata laboratorijskih pretraga potrebno je uzeti u obzir moguću interferenciju biotina, osobito ako se uoči nedostatak dosljednosti s kliničkom slikom.
U bolesnika koji uzimaju lijekove koji sadržavaju biotin laboratorijsko osoblje treba biti obaviješteno o zahtjevu za pretragu za provjeru funkcije štitnjače. Ako je to moguće, potrebno je koristiti alternativne pretrage koje nisu osjetljive na interferenciju biotina. (vidjeti dio 4.5.).
Natrij
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po tableti, tj. zanemarive količine natrija.
Antidijabetici
Levotiroksin može smanjiti hipoglikemijski učinak antidijabetika. Zbog toga je potrebno redovito kontrolirati razinu glukoze u krvi u dijabetičkih bolesnika, posebice na početku i kraju liječenja hormonom štitne žlijezde, te ako ustreba, prilagoditi dozu hipoglikemijskih lijekova.
Derivati kumarina
Levotiroksin može pojačati učinak derivata kumarina, budući da ih istiskuje iz veze na proteine u plazmi. Zato su, u slučaju istodobnog liječenja, potrebne redovite kontrole faktora koagulacije krvi te, ukoliko je potrebno, prilagodba doze antikoagulansa (sniženje doze).
Ion-izmjenjivačke smole
Ion-izmjenjivačke smole kao što su kolestiramin, kolestipol ili kalcijeve i natrijeve soli polistiren sulfonske kiseline, inhibiraju apsorpciju levotiroksina vežući hormone štitne žlijezde u gastrointestinalnom traktu, te ih je stoga potrebno primijeniti 4 – 5 sati nakon primjene ovog lijeka.
Inhibitori protonske pumpe
Istodobna primjena s inhibitorima protonske pumpe može prouzročiti smanjenje apsorpcije hormona štitnjače zbog povećanja želučanog pH-a uzrokovanog inhibitorima protonske pumpe.
Tijekom istodobnog liječenja preporučuje se redovito praćenje funkcije štitnjače i kliničko praćenje. Možda će biti potrebno povećati dozu hormona štitnjače.
TakoĎer je potreban oprez nakon završetka liječenja inhibitorom protonske pumpe.
Lijekovi koji vežu žučne kiseline
Kolesevelam veže levotiroksin i tako smanjuje apsorpciju levotiroksina iz gastrointestinalnog trakta. Nije primijećena interakcija kada se levotiroksin uzeo najmanje 4 sata prije kolesevelama. Stoga je ovaj lijek potrebno uzeti najmanje 4 sata prije kolesevelama.
Lijekovi koji vežu želučanu kiselinu i sadrže aluminij, lijekovi koji sadrže željezo, lijekovi koji sadrže kalcij
Apsorpcija levotiroksina može biti smanjena istodobnom primjenom lijekova koji vežu želučanu kiselinu sadrže aluminij (antacidi, sukralfat), lijekova koji sadrže željezo i lijekova koji sadrže kalcij. Stoga je ovaj lijek potrebno uzeti najmanje 2 sata prije uzimanja navedenih lijekova.
Sevelamer i lantanov karbonat
Sevelamer i lantanov karbonat mogu smanjiti bioraspoloživost levotiroksina. Preporučuje se praćenje funkcije štitne žlijezde na početku i na kraju istodobne primjene navedenih lijekova (vidjeti takoĎer dio 4.4.).
Propiltiouracil, glukokortikoidi, blokatori beta receptora (osobito propranolol)
Ove tvari inhibiraju konverziju T4 u T3 i mogu dovesti do snižene koncentracije T3 u serumu.
Amiodaron i kontrastna sredstva koja sadržavaju jod
Amiodaron i kontrastna sredstva koja sadržavaju jod mogu, zbog visokog sadržaja joda ubrzati pojavu kako hipertireoze tako i hipotireoze. Zato valja obratiti posebnu pozornost kod nodularne strume s moguće neotkrivenom autonomijom. Amiodaron inhibira konverziju T4 u T3 s posljedično sniženom koncentracijom T3 i povišenom razinom TSH u serumu. Prilagodba doze ovog lijeka može biti potrebna zbog ovog učinka amiodarona na funkciju štitne žlijezde.
Glikozidi digitalisa
Ako se započinje liječenje levotiroksinom bolesnika koji uzimaju digitalis, može biti potrebna prilagodba doze digitalisa. Bolesnicima s hipertireozom može biti potrebno postepeno povećanje doze digoksina kako liječenje napreduje, jer su u početku bolesnici relativno osjetljivi na digoksin.
Salicilati, dikumarol, furosemid, klofibrat
Levotiroksin može biti istisnut s mjesta vezivanja na proteine u plazmi salicilatima, dikumarolom, visokim dozama (250 mg) furosemida, klofibratom i drugim supstancama. To može prouzročiti početni, privremeni porast razine slobodnog tiroksina u plazmi, nakon čega slijedi pad ukupnih razina hormona štitne žlijezde.
Kontraceptivi koji sadrže estrogen, lijekovi za postmenopauzalno hormonsko nadomjesno liječenje Potreba za levotiroksinom može se povećati tijekom uzimanja kontraceptiva koji sadržavaju estrogen ili tijekom postmenopauzalnog hormonskog nadomjesnog liječenja. Može biti povećano vezanje levotiroksina, što može dovesti do dijagnostičkih i terapijskih pogrešaka.
Sertralin i klorokin/progvanil
Ove tvari smanjuju učinkovitost levotiroksina i povisuju razinu TSH u serumu.
Učinak lijekova koji induciraju citokrom P-450
60492649815830
Lijekovi koji induciraju enzime kao što su rifampicin, karbamazepin, fenitoin, barbiturati i pripravci koji sadrže gospinu travu (Hypericum perforatum L.) mogu povećati jetreni klirens levotiroksina, što rezultira smanjenom koncentracijom hormona štitnjače u serumu. Stoga će za bolesnike koji primaju nadomjesnu terapiju za štitnjaču možda biti potrebno povećanje doze hormona štitnjače ako se ti proizvodi primjenjuju istodobno.
Inhibitori proteaze
Nakon stavljanja lijeka u promet zabilježeni su slučajevi koji upućuju na moguću interakciju izmeĎu lijekova koji sadrže ritonavir i levotiroksina U bolesnika liječenih levotiroksinom potrebno je pratiti razinu tiroidnog stimulirajućeg hormona (TSH) najmanje tijekom prvih mjesec dana nakon početka i/ili završetka liječenja ritonavirom.
Inhibitori tirozin-kinaze
Inhibitori tirozin-kinaze (npr. imatinib, sunitinib, sorafenib, motesanib) mogu smanjiti učinkovitost levotiroksina. Stoga se preporučuje pažljivo praćenje kliničkih simptoma i funkcije štitne žlijezde u bolesnika koji istodobno uzimaju levotiroksin i inhibitore tirozin-kinaze. Može biti potrebno prilagoditi dozu levotiroksina.
Orlistat
Hipotireoza i/ili smanjena kontrola hipotireoze može se pojaviti prilikom istodobne primjene levotiroksina i orlistata. Do toga može doći zbog smanjene apsorpcije levotiroksina.
Proizvodi od soje
Proizvodi od soje mogu smanjiti apsorpciju levotiroksina u crijevima. Porast razine TSH u serumu prijavljen je u djece kada su dobivala hranu koja sadrži soju, a liječe se levotiroksinom zbog kongenitalne hipotireoze. Mogu biti potrebne neobično visoke doze levotiroksina kako bi se postigle normalne razine T4 i TSH u serumu. Potrebno je pomno praćenje razina T4 i TSH u serumu tijekom i nakon prekida uzimanja hrane koja sadrži soju; može biti potrebna prilagodba doze levotiroksina.
Kava
Treba izbjegavati istovremeni unos levotiroksina s kavom, jer to može smanjiti apsorpciju levotiroksina iz gastrointestinalnog trakta. Stoga se preporuča održavati razmak od pola sata do jednog sata izmeĎu uzimanja levotiroksina i konzumiranja kave kako bi se smanjio rizik od interakcija. Bolesnicima koji se već liječe levotiroksinom savjetuje se da ne mijenjaju svoje navike ispijanja kave bez provjere i praćenja razine levotiroksina od strane liječnika.
Semaglutid
Istodobna primjena semaglutida može utjecati na izloženost levotiroksinu. Ukupna izloženost (AUC) levotiroksinu (prilagoĎeno endogenim razinama) povećala se za 33% nakon primjene jednokratne doze semaglutida dok je maksimalna izloženost (Cmax) ostala nepromijenjena. Treba razmotriti praćenje parametara štitne žlijezde pri istodobnom liječenju bolesnika levotiroksinom i semaglutidom.
Interferencije s laboratorijskim pretragama:
Biotin može utjecati na imunotestove štitnjače koji se temelje na interakciji biotina/streptavidina, što dovodi do lažno smanjenih ili lažno povećanih rezultata pretraga (vidjeti dio 4.4.).
Tijekom trudnoće i osobito tijekom dojenja liječenje hormonima štitne žlijezde treba dosljedno provoditi.
Supresijski test se ne smije provoditi tijekom trudnoće i dojenja.
Trudnoća
6
60492649815830
Održavanje razine hormona štitne žlijezde u normalnom rasponu od vitalne je važnosti za trudnice kako bi se osiguralo optimalno zdravlje majke i fetusa. Do danas, unatoč opsežnoj uporabi tijekom trudnoće, nisu utvrĎeni štetni učinci levotiroksina na trudnoću ili zdravlje fetusa/novoroĎenčeta.
Tijekom trudnoće se potreba za levotiroksinom može povećati zbog estrogena. Stoga treba kontrolirati funkciju štitne žlijezde tijekom i nakon trudnoće te po potrebi prilagoditi dozu hormona štitne žlijezde.
Budući da se porast razine TSH u serumu može pojaviti već u 4. tjednu trudnoće, trudnice koje uzimaju levotiroksin trebaju mjeriti razinu TSH tijekom svakog tromjesečja, kako bi se potvrdilo da su vrijednosti TSH u serumu majke unutar referentnih vrijednosti odgovarajućih za pojedino tromjesečje trudnoće. Povišenu razinu TSH u serumu treba korigirati povišenjem doze levotiroksina. Budući da su razine TSH nakon poroda slične vrijednostima prije začeća, doza levotiroksina treba se vratiti na onu prije trudnoće odmah nakon poroda. Razinu TSH u serumu potrebno je provjeriti 6 - 8 tjedana nakon poroda.
Levotiroksinnatrij kao dodatak liječenju hipertireoze antitiroidnim lijekovima tijekom trudnoće je kontraindiciran. Dodatni unos levotiroksina može povećati potrebnu dozu antitiroidnih lijekova. Antitiroidni lijekovi, za razliku od levotiroksina, prolaze placentarnu barijeru u učinkovitim dozama i stoga može doći do hipotireoze u fetusa. Stoga se hipertireoza tijekom trudnoće treba liječiti monoterapijom niskom dozom antitiroidnog lijeka.
Dojenje
Levotiroksin se tijekom dojenja izlučuje u majčino mlijeko, ali koncentracije postignute pri preporučenoj terapijskoj dozi nisu dostatne za razvoj hipertireoze ili supresiju sekrecije TSH u dojenčeta.
Plodnost
Hipotireoza ili hipertireoza će vjerojatno utjecati na plodnost. Tijekom liječenja hipotireoze Letroxom 150, doza se mora prilagoditi na temelju praćenja laboratorijskih parametara jer nedovoljna doza vjerojatno neće poboljšati hipotireozu, a predoziranje može dovesti do hipertireoze.
Nisu provoĎena ispitivanja sposobnosti upravljanja vozilima i rada sa strojevima.
Ako u individualnim slučajevima bolesnik ne podnosi odreĎenu dozu ili je došlo do predoziranja, mogu se pojaviti klinički simptomi tipični za hipertireozu, naročito kod prebrzog povećanja doze na početku liječenja. U ovim slučajevima potrebno je reducirati dnevnu dozu ili prekinuti primjenu lijeka na nekoliko dana. Čim se nuspojave povuku, terapija se može ponovno započeti, uz pažljivo doziranje.
U slučaju preosjetljivosti na levotiroksin ili bilo koji sastojak Letroxa 150 mogu se pojaviti alergijske reakcije na koži (npr. angioedem, kožni osip, urtikarija) i dišnim putovima. U individualnim slučajevima opisana je pojava anafilaktičkog šoka. U tom slučaju valja prekinuti uzimanje tableta.
Pri klasifikaciji nuspojava korištene su sljedeće konvencije učestalosti: Vrlo često (≥1/10)
Često (≥1/100 i <1/10)
Manje često (≥1/1000 i <1/100) Rijetko (≥1/10 000 i <1/1000) Vrlo rijetko (<1/10 000)
Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)
Poremećaji imunološkog sustava
7
Nepoznato: preosjetljivost
Endokrini poremećaji Često: hipertireoza
Psihijatrijski poremećaji Vrlo često: nesanica Često: nervoza Nepoznato: nemir
Poremećaji živčanog sustava Vrlo često: glavobolja
Rijetko: pseudotumor cerebri (osobito u djece) Nepoznato: tremor
Srčani poremećaji Vrlo često: palpitacije Često: tahikardija
Nepoznato: aritmija, angina pektoris
Poremećaji probavnog sustava Nepoznato: proljev, povraćanje i mučnina
Poremećaji kože i potkožnog tkiva
Nepoznato: angioedem, osip, urtikarija, hiperhidroza
Poremećaji mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva
Nepoznato: mišićna slabost, mišićni grčevi, osteoporoza kod supresivne doze levotiroksina, osobito u postmenopauzalnih žena, uglavnom tijekom dugotrajnog liječenja.
Poremećaji reproduktivnog sustava i dojki Nepoznato: menstrualni poremećaji
Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene Nepoznato: osjećaj vrućine, vrućica
Pretrage:
Nepoznato: snižena tjelesna težina
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
5897626321237900988481257Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u
Vrijednost T3 je mnogo pouzdaniji pokazatelj predoziranja u odnosu na vrijednosti T4 i fT4. Nakon predoziranja i intoksikacije, pojavljuju se simptomi umjerenog do jakog pojačanja metabolizma (vidjeti dio 4.8.).
Ovisno o stupnju predoziranja, preporučuje se prekidanje uzimanja lijeka i kontrolni pregled.
U slučajevima intoksikacije (pokušaji suicida) su se doze do 10 mg levotiroksina podnosile bez komplikacija. Ozbiljne komplikacije poput ugroženosti vitalnih funkcija (disanje i cirkulacija) nisu
60492649815830
vjerojatne osim u slučaju prisutne koronarne srčane bolesti. Ipak, postoje izvještaji o slučajevima tirotoksične krize, konvulzija, zatajenja srca i kome. Prijavljeni su pojedinačni slučajevi iznenadne srčane smrti bolesnika kod kojih je postojala zlouporaba levotiroksina tijekom mnogo godina.
U slučaju akutnog predoziranja, gastrointestinalna apsorpcija se može smanjiti primjenom aktivnog ugljena. Liječenje predoziranja je simptomatsko i suportivno. U slučaju izraženog beta-simpatomimetičkog djelovanja (poput tahikardije, anksioznosti ili hiperkinezije), simptomi se mogu ublažiti blokatorima beta-receptora. Tireostatici nisu odgovarajuće liječenje, jer je štitna žlijezda već u potpunoj supresiji.
Plazmafereza može biti korisna u slučaju primjene ekstremno visokih doza (pokušaj suicida).
Predoziranje levotiroksinom može rezultirati simptomima hipertireoze i može dovesti do akutne psihoze, osobito u bolesnika koji imaju rizik od nastanka psihotičnih poremećaja.
Bilo koje predoziranje levotiroksinom zahtjeva produženi period praćenja. Zbog postepene konverzije levotiroksina u liotironin, nastup simptoma može biti odgoĎen i do 6 dana.
Farmakoterapijska skupina: Lijekovi za bolesti štitnjače, Hormoni štitnjače, ATK oznaka: H03AA01
Mehanizam djelovanja
Djelovanje sintetičkog levotiroksina sadržanog u Letroxu jednako je djelovanju prirodnog hormona štitne žlijezde koji se sintetizira pretežno u štitnoj žlijezdi. Tijelo ne razlikuje endogeni i egzogeni levotiroksin.
Farmakodinamički učinci
Nakon djelomične konverzije u liotironin (T3), posebno u jetri i bubrezima, i ulaska u tjelesne stanice, uočava se karakteristično djelovanje hormona štitne žlijezde na razvoj, rast i metabolizam, zbog aktivacije T3 receptora.
Klinička djelotvornost i sigurnost
Supstitucijom hormonima štitne žlijezde dolazi do normalizacije metaboličkih procesa. Na primjer, povišeni kolesterol zbog hipotireoze značajno se snizi primjenom levotiroksina.
Apsorpcija
Nakon primjene natašte, ovisno u velikoj mjeri o prirodi galenske formulacije, apsorbira se maksimalno do 80% peroralno primijenjene doze levotiroksina, pretežno iz tankog crijeva. Apsorpcija je značajno smanjena ukoliko je levotiroksin primijenjen uz hranu. Maksimalne koncentracije u plazmi postižu se otprilike 2- 6 sati nakon uzimanja lijeka. Na početku oralne terapije, početak djelovanja obično nastupa za 3 do 5 dana.
Distribucija
Volumen distribucije iznosi 10-12 litara. Levotiroksin se veže na proteine u plazmi za više od 99%. Ovo vezanje proteina i hormona nije kovalentno, što znači da postoji konstantna i vrlo brza izmjena slobodnog i vezanog hormona
Eliminacija
Metabolički klirens iznosi oko 1,2 l plazme dnevno, a razgraĎuje se pretežno u jetri, bubrezima,
mozgu i mišićima. Metaboliti se izlučuju urinom i fecesom.
9
Prosječno poluvrijeme eliminacije levotiroksina je 7 dana. Kod hipertireoze ovo razdoblje je kraće (3-4 dana), a kod hipotireoze dulje (otprilike 9-10 dana).
Oštećenje funkcije bubrega
Zbog snažnog vezanja na proteine plazme, levotiroksin se ne može ukloniti iz tijela niti hemodijalizom niti hemoperfuzijom.
Akutna toksičnost
Akutna toksičnost levotiroksina je vrlo niska.
Kronična toksičnost
Provedena su ispitivanja kronične toksičnosti na različitim životinjskim vrstama (štakor, pas). Kod visokih doza, u štakora su uočeni znakovi hepatopatije, povećana učestalost spontane nefroze, kao i promijenjena težina organa. U pasa nisu primijećene nikakve značajnije nuspojave.
Mutagenost
Nema podataka o mutagenom potencijalu levotiroksina. Do sada nije bilo osnove za sumnju ili pretpostavku o štetnom mutagenom učinku levotiroksina.
Karcinogenost
Nisu provedena dugotrajna istraživanja tumorogenog potencijala levotiroksina na životinjama.
Reproduktivna toksičnost
Samo vrlo male količine hormona štitne žlijezde prolaze kroz posteljicu.
Nisu dostupni podaci o ispitivanju štetnosti na mušku ili žensku plodnost. MeĎutim, ne postoje sumnje ili naznake takvog djelovanja.
cisteinklorid hidrat (djelomično prisutan u tableti kao cistein) celuloza, mikrokristalična
kukuruzni škrob
škrob, prethodno geliran magnezijev oksid, lagani talk
Nije primjenjivo.
3 godine
Ne čuvati na temperaturi iznad 30°C.
Store in the original blister package in order to protect from light.
Blister prekriven aluminijskom folijom presvučenom toplinski zalijepljenom aluminijskom folijom. 100 tableta u blisteru (OPA/Al/PVC//Al), u kutiji.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
Letrox 150 je lijek koji kao djelatnu tvar sadrži hormon štitne žlijezde, levotiroksin. On ima isti učinak kao hormon koji se stvara prirodnim putem.
Letrox 150 primate kako biste nadomjestili nedostatak hormona štitne žlijezde i/ili olakšali rad Vaše štitne žlijezde.
Letrox 150 se koristi:
- kao nadoknada (zamjena) nedostatka hormona štitne žlijezde kod svakog oblika smanjene aktivnosti štitne žlijezde,
- za sprječavanje ponovnog stvaranja guše (povećanja štitne žlijezde) nakon operacije guše, kada je funkcija štitne žlijezde uredna,
- za liječenje dobroćudne guše kada je funkcija štitne žlijezde uredna,
- kod zloćudnih tumora štitne žlijezde, uglavnom nakon operacije, kako bi se spriječio ponovni rast tumora i nadoknadio nedostatak hormona štitne žlijezde.
- kod ispitivanja supresije štitne žlijezde u dijagnostici problema sa štitnjačom.
Letrox 150 primjenjuje se u svim dobnim skupinama.
Prije provoĎenja ispitivanja supresije štitne žlijezde radi provjere funkcije štitne žlijezde, navedene bolesti ili stanja trebaju biti isključeni ili liječeni. MeĎutim, tiroidna autonomija ne treba biti isključena, jer ovo ispitivanje, izmeĎu ostalog, služi kako bi identificiralo taj poremećaj.
Nemojte uzimati Letrox 150:
- ako ste alergični na levotiroksinnatrij ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)
- ako imate neku od sljedećih bolesti ili stanja:
- neliječena hiperaktivna štitna žlijezda
- neliječeno oštećenje funkcije kore nadbubrežne žlijezde (takozvanu adrenalnu insuficijenciju) - neliječeno oštećenje funkcije hipofize
- nedavni srčani infarkt
- akutna upala srčanog mišića (miokarditis)
- akutna upala svih slojeva srčane stjenke (pankarditis)
Ako ste trudni ne smijete uzimati ovaj lijek istodobno s lijekom protiv hiperaktivne štitne žlijezde (takozvani tireostatici) (pogledajte i dio „Trudnoća, dojenje i plodnost“).
Pretrage radi utvrĎivanja poremećaja
Vaš liječnik će prije početka liječenja Letroxom 150 isključiti ili liječiti sljedeća stanja: - bolest koronarnih arterija
- bol u području srca s osjećajem pritiska (angina pektoris) - visoki krvni tlak
- aterosklerozu
- smanjenu aktivnost hipofize i/ili kore nadbubrežne žlijezde
- postojanje područja u štitnoj žlijezdi koja nekontrolirano luče hormone štitne žlijezde (tiroidna autonomija).
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se Vašem liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Letrox 150.
Posebno budite oprezni pri uzimanju Letroxa 150:
- ako ste već preboljeli srčani udar ili imate bolest koronarnih arterija, oslabljeni srčani mišić, poremećaje srčanog ritma (tahikardije) ili upalu srčanog mišića koja nema akutni tijek, te ako ste dulje vrijeme imali smanjenu aktivnost štitne žlijezde. U tim slučajevima potrebno je izbjeći previsoke razine hormona u krvi. Stoga je potrebno češće provjeravati Vaše razine hormona štitne žlijezde. Obratite se liječniku ako se pojave blagi simptomi hiperaktivne štitne žlijezde povezani s uzimanjem ovog lijeka (vidjeti dio
Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ili ljekarnikom ako niste sigurni.
Dnevnu dozu koja Vam je potrebna odrediti će liječnik na temelju kontrolnih pregleda.
Doziranje i duljina primjene
Dostupne su tablete s različitim sadržajem djelatne tvari (50 – 150 mikrograma levotiroksinnatrija) za individualno liječenje, što znači da je obično potrebno uzimati jednu tabletu dnevno. Za početnu
terapiju i povećanje doze u odraslih, kao i za liječenje djece liječnik će Vam, ako je primjereno, propisati tablete s manjim sadržajem djelatne tvari.
Ovisno o simptomima, Vaš liječnik će se voditi sljedećim preporukama:
Preporučena doza i duljina primjene je:
Odrasli
* Za doziranje kod kojih primjena Letroxa 150 nije praktična, dostupne su druge jačine ovoga lijeka.
Primjena u djece
Općenito, doza održavanja iznosi 100 do 150 mikrograma levotiroksinnatrija po m2 tjelesne površine na dan.
Za novoroĎenčad i dojenčad s kongenitalnom smanjenom aktivnošću štitne žlijezde brzo nadomještanje hormona osobito je važno kako bi se postigao normalan mentalni i fizički razvoj. Preporučena početna doza je 10 do 15 mikrograma levotiroksinnatrija po kilogramu tjelesne težine
dnevno, tijekom prva tri mjeseca. Nakon toga, Vaš će liječnik prilagoditi dnevnu dozu individualno, u skladu s kliničkim nalazima (osobito razina hormona štitne žlijezde).
Za djecu sa stečenom smanjenom aktivnošću štitne žlijezde, preporučena početna doza iznosi 12,5 do 50 mikrograma levotiroksinnatrija dnevno. Liječnik će postupno povećavati dnevnu dozu svaka 2 do 4 tjedna, sve dok se ne postigne puna zamjenska doza. Za ovo, liječnik će posebno uzeti u obzir razinu hormona štitne žlijezde u krvi.
Stariji bolesnici, bolesnici s koronarnom arterijskom bolesti, bolesnici sa smanjenom aktivnošću štitne žlijezde
U starijih bolesnika, bolesnika s koronarnom arterijskom bolesti i bolesnika s teškom i dugotrajnom smanjenom aktivnošću štitne žlijezde, liječenje hormonima štitne žlijezde treba započeti s posebnim oprezom ( niska početna doza koja se postupno i u duljim vremenskim intervalima povećava uz često praćenje razine hormona štitne žlijezde).
Bolesnici s niskom tjelesnom težinom i bolesnici s velikom gušom
Iskustvo je pokazalo da je kod bolesnika s niskom tjelesnom težinom i s velikom gušom takoĎer primjerena niža doza.
Napomena o djeljivosti tablete:
Tableta se može razdijeliti na jednake doze.
Stavite tabletu na tvrdu, ravnu površinu s urezom okrenutim prema gore. Ako nakon toga prstom pritisnete tabletu prema dolje, dobiti ćete dvije polovice tablete.
Način primjene
Progutajte ukupnu dnevnu dozu ujutro, s mnogo tekućine, najbolje s čašom vode, na prazan želudac, najmanje pola sata prije doručka. Djelatna tvar se bolje apsorbira na prazan želudac nego prije i nakon obroka.
Dojenčadi i djeci se daje ukupna dnevna doza najmanje pola sata prije prvog obroka u danu. Tabletu takoĎer možete ostaviti da se razmrvi u nešto vode (10 – 15 ml), a nastalu finu otopinu (koja mora biti svježe pripremljena za svaku dozu) potrebno je dati s još malo tekućine (5 – 10 ml).
Ako uzmete više Letroxa 150 nego što ste trebali
Znakovi predoziranja opisani su u dijelu
Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave, iako se one neće javiti kod svakoga.
Preosjetljivost na djelatnu tvar ili druge sastojke Letroxa 150
Kod preosjetljivosti na levotiroksin ili neki od ostalih sastojaka Letroxa 150, mogu se pojaviti alergijske reakcije na koži ili u dišnom sustavu (bilo neposredno ili unutar nekoliko dana od primjene lijeka), koje mogu biti opasne po život. Simptomi mogu uključivati osip, svrbež, otežano disanje, nedostatak zraka, oticanje lica, usana, grla ili jezika. Odmah se javite svom liječniku ili zdravstvenom radniku ili smjesta otiĎite u najbližu ustanovu hitne medicinske pomoći.
Nepodnošenje jačine doze, predoziranje
Ako u individualnim slučajevima postoji nepodnošenje jačine doze ili ako je došlo do predoziranja, tada se, posebno u slučaju prebrzog povećanja doze na početku liječenja, mogu pojaviti tipični simptomi povišene aktivnosti štitne žlijezde (hipertireoze).
Vrlo često: mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba - osjećaj lupanja srca
- nesanica
- glavobolja
Često: mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba - ubrzan rad srca (tahikardija)
- nervoza
Rijetko: mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba - povišen tlak u mozgu (osobito kod djece)
Nepoznato: učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka - preosjetljivost
- poremećen srčani ritam
- bol praćena osjećajem stezanja u prsima (angina pektoris)
- alergijske kožne reakcije (npr. angioedem [otežano disanje ili oticanje lica, usana, grla ili jezika], osip, koprivnjača)
- nemir
- mišićna slabost, grčevi mišića
- osteoporoza pri visokim dozama levotiroksina, osobito u žena nakon menopauze, uglavnom tijekom
dugotrajna liječenja - osjećaj vrućine
- menstrualni poremećaji - proljev
- povraćanje - mučnina
- gubitak tjelesne težine - nevoljno drhtanje
- pretjerano znojenje - vrućica
Obavijestite Vašeg liječnika o pojavi nuspojava. On će odrediti je li potrebno smanjiti dnevnu dozu ili prekinuti uzimanje lijeka na nekoliko dana. Čim nuspojava nestane, ponovno može započeti liječenje, uz pažljivo doziranje.
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .
Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.
Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na blisteru i kutiji iza „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.
Ne čuvati na temperaturi iznad 30°C.
Čuvati u originalnom blister pakiranju radi zaštite od svjetlosti.
Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.
Što Letrox 150 sadrži
Djelatna tvar je levotiroksinnatrij.
Jedna tableta sadrži 150 mikrograma levotiroksinnatrija.
Pomoćne tvari su:
cisteinklorid hidrat (djelomično prisutan u tableti kao cistein), mikrokristalična celuloza, kukuruzni škrob, prethodno geliran škrob, lagani magnezijev oksid, talk.
Kako Letrox 150 izgleda i sadržaj pakiranja
Letrox 150 tablete su bijele do bež, okrugle, blago ispupčene tablete s urezom na jednoj strani. Tableta se može razdijeliti na jednake doze.
Letrox 150 dostupan je u originalnom pakiranju sa 100 tableta.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač Berlin-Chemie AG, Glienicker Weg 125, 12489 Berlin, Njemačka
Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Berlin-Chemie Menarini Hrvatska d.o.o.
Horvatova 80/A 10020 Zagreb
Tel: + 385 1 4821 361
Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.
Ova uputa je posljednji put revidirana u srpnju 2024.