Liječenje uznapredovale Parkinsonove bolesti kod koje postoji terapijski odgovor na levodopu, s teškim motoričkim fluktuacijama i hiperkinezijom ili diskinezijom, kada dostupne kombinacije lijekova za primjenu kroz usta za liječenje Parkinsonove bolesti nisu dale zadovoljavajuće rezultate.
Doziranje
Za intestinalnu primjenu (vidjeti dio 6.6). Dozu se mora titrirati kako bi se postigao optimalan klinički odgovor svakog bolesnika, što znači produljiti funkcionalno "on" razdoblje tijekom dana smanjivanjem broja i trajanja "off" epizoda (bradikinezija) te skraćivanjem "on" razdoblja s onesposobljavajućom diskinezijom.
Ukupna dnevna doza Lecigona sastoji se od tri zasebno prilagoĎene doze: jutarnja bolus doza, kontinuirana doza odrţavanja i dodatne bolus doze. Liječenje je obično ograničeno na razdoblja dok je bolesnik budan. Ako je medicinski opravdano, Lecigon se moţe primjenjivati do 24 sata/dan. Maksimalna preporučena dnevna doza iznosi 100 ml (što odgovara 2000 mg levodope, 500 mg karbidope hidrata i 2000 mg entakapona – vidjeti takoĎer dio 4.4).
Tijekom doze odrţavanja, profil koncentracije levodope u plazmi kroz vrijeme ima nešto drugačiji izgled od onog zabiljeţenog kod intestinalnog gela levodopa/karbidopa, s postupno rastućom koncentracijom levodope u plazmi tijekom dana. Za primjer profila koncentracije u plazmi kroz vrijeme za Lecigon, vidjeti
1
dio 5.2. Ako postoji individualna potreba, pumpa se moţe unaprijed programirati tako da pruţa do tri doze odrţavanja tijekom razdoblja dana/24 sata. U slučaju diskinezije u drugom dijelu dana, moţe se razmotriti smanjenje od 10–20% tijekom sredine dana. Sve doze odrţavanja treba titrirati dok se ne postigne ţeljeni klinički učinak.
Funkcija višestruke doze odrţavanja moţe takoĎer biti korisna, na primjer u bolesnika s perzistirajućim diskinezijama ili ukočenosti kada se stalno javlja potreba za dodatnim dozama u drugom dijelu dana, ili za bolesnike u 24-satnom liječenju kojima je potrebno smanjenje doze tijekom noći.
Jutarnja doza
Jutarnja doza se uz pomoć pumpe primjenjuje tako da se brzo postigne terapijska razina (unutar 30 minuta). Doza se povećava u intervalima od 0,1 ml (2 mg). Ukupna jutarnja doza obično iznosi 5 - 10 ml, što odgovara 100 - 200 mg levodope. Ukupna jutarnja doza ne smije prelaziti 15 ml (300 mg levodope).
Kontinuirana doza održavanja
Kontinuirana doza odrţavanja se uz pomoć pumpe primjenjuje tako da se odrţava terapijska razina. Doza odrţavanja se titrira po 2 mg/sat (0,1 ml/sat). Doza odrţavanja obično iznosi 0,7 - 5 ml/sat (15 - 100 mg levodope/sat). Maksimalna preporučena dnevna doza iznosi 100 ml (2000 mg levodope).
Dodatne bolus doze
Dodatne doze daju se po potrebi ako bolesnik postane hipokinetičan. Dodatna doza obično je manja od 3 ml, ali prilagoĎava se individualno. Ako je potrebno više od 5 dodatnih bolus doza tijekom dana, mora se razmotriti povećanje kontinuirane doze odrţavanja.
Titracija kod prijelaza s levodopa/karbidope na Lecigon
Lecigon sadrţi entakapon koji pojačava učinak levodope. Stoga moţe biti potrebno smanjiti ukupni dnevni unos Lecigona za, u prosjeku, 20-35% u odnosu na bolesnikovu prethodnu dozu levodope i karbidope bez inhibitora katehol-O-metil-transferaze (COMT). Zbog toga što je učinak entakapona na levodopu ovisan o dozi, u bolesnika na visokoj dozi očekuje se veće smanjenje doze.
Početno odreĎivanje doze temelji se na bolesnikovom dnevnom unosu levodope. Jutarnja doza treba biti jednaka prethodnom jutarnjem uzimanju levodope radi postizanja terapijske koncentracije u plazmi što je brţe moguće, plus volumen potreban za punjenje sonde. Kontinuirana doza odrţavanja odreĎuje se prema bolesnikovom dnevnom unosu levodope (bez jutarnje doze) smanjenom na 65% prethodnog dnevnog unosa levodope. Doze se zatim postepeno titriraju ovisno o kliničkoj slici, sve do postizanja ţeljenog učinka.
Primjer početnog određivanja doze prije titracije: Prethodna ukupna dnevna doza levodope: 1360 mg Prethodna jutarnja doza levodope: 100 mg
Prethodni dnevni unos levodope (ne računajući jutarnju dozu): 1260 mg/dan
Jutarnja doza: 100 mg
Odgovara volumenu: 100 mg / 20 mg/ml = 5 ml
Ukupna jutarnja doza: 5 ml + 3 ml (volumen punjenja sonde) = 8 ml
Kontinuirana doza odrţavanja: 1260 mg/dan
Kontinuirana doza odrţavanja smanjena na 65%: 1260 mg/dan x 0,65 = 819 mg/dan
Unos na sat (računa se za razdoblje primjene od 16 sati dnevno): 819 mg / 16 h = 51 mg/sat Odgovara protoku na sat: 51 mg/h / 20 mg/ml = 2,5 – 2,6 ml/sat
Titracija kod prijelaza s levodopa/benzerazida na Lecigon
Entakapon povećava bioraspoloţivost levodope iz standardnih oblika levodopa/benzerazida nešto više (5-10%) nego iz standardnih oblika levodopa/karbidope. Prijelaz s levodopa/benzerazida na Lecigon nije ispitivan.
2
Titracija kod prijelaza s levodopa/karbidopa/entakapona na Lecigon
Početno odreĎivanje doze temelji se na bolesnikovom dnevnom unosu levodope. Početna jutarnja doza treba biti jednaka prethodnom jutarnjem uzimanju levodope plus volumen potreban za punjenje sonde. Kontinuirana doza odrţavanja uzima se 1:1 na temelju bolesnikovog dnevnog unosa levodope (bez jutarnje doze). Doze se zatim postepeno titriraju ovisno o kliničkoj slici, sve do postizanja ţeljenog učinka.
Prijelaz na Lecigon s kombiniranog liječenja levodopa/DDC inhibitor/tolkapon nije ispitivan.
Prijelaz s istodobnog liječenja levodopom/karbidopom i agonistom dopamina na Lecigon
Kod prijelaza na liječenje samo Lecigonom s liječenja agonistom dopamina, u obzir treba uzeti rizik simptoma ustezanja agonista dopamina i potrebno je izbjegavati nagli prekid liječenja agonistom dopamina.
Praćenje liječenja
Nakon početne titracije, jutarnja doza i doza odrţavanja se podešavaju kroz nekoliko tjedana.
Lecigon se u početku mora primjenjivati kao monoterapija. Ako su potrebni drugi lijekovi za Parkinsonovu bolest, mogu se uzimati istodobno (za istodobno liječenje Parkinsonove bolesti, vidjeti takoĎer dijelove 4.3 i 4.5). Ako prestane ili se promijeni liječenje drugim lijekovima za Parkinsonovu bolest, moţe biti potrebno podesiti doze Lecigona.
Iznenadno slabljenje terapijskog odgovora, s ponovnom pojavom motoričkih fluktuacija, mora pobuditi sumnju da se pomaknula sonda iz duodenuma/jejunuma u ţeludac. Poloţaj sonde mora se rendgenski odrediti te njezin kraj ponovno postaviti u duodenum/gornji jejunum ako je bila pomaknuta.
Liječenje u vezi s demencijom
U slučaju suspektne ili dijagnosticirane demencije sa sniţenim pragom nastanka konfuzije, pumpom smije rukovati samo zdravstveno osoblje ili njegovatelj.
Zlouporaba lijeka
Ako se sumnja u zlouporabu lijeka, na pumpi koja se koristi za Lecigon (Crono LECIG) postoji mogućnost zaključavanja. Ova funkcija onemogućava bolesniku da mijenja postavke pumpe.
Posebne populacije
Pedijatrijska populacija
Nema relevantne primjene Lecigona u pedijatrijskoj populaciji za indikaciju uznapredovale Parkinsonove bolesti s teškim motoričkim fluktuacijama i hiperkinezijom/diskinezijom.
Stariji
Postoji značajno iskustvo primjene levodope/karbidope/entakapona u starijih bolesnika. Doze za sve bolesnike, uključujući stariju populaciju, odreĎuju se individualno titracijom.
Oštećenje funkcije jetre
Doziranje Lecigona je individualizirano titracijom do doze koja daje optimalni učinak (što odgovara individualno optimiziranoj plazmatskoj izloţenosti levodopi, karbidopi i entakaponu). Stoga su potencijalni učinci oštećene funkcije jetre na izloţenost levodopi, karbidopi i entakaponu uračunati u titraciju doze. Ne postoje ispitivanja o farmakokinetici karbidope i levodope u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Eliminacija entakapona smanjena je u bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre, stoga se u takvih bolesnika preporuča oprezna titracija doze. Moţda će trebati smanjiti dozu (vidjeti dio 5.2). Lecigon se ne smije primjenjivati u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti dio 4.3).
Oštećenje funkcije bubrega
Doziranje Lecigona je individualizirano titracijom do doze koja daje optimalni učinak (što odgovara individualno optimiziranoj plazmatskoj izloţenosti levodopi, karbidopi i entakaponu). Stoga su potencijalni učinci oštećene funkcije bubrega na izloţenost levodopi, karbidopi i entakaponu uračunati u titraciju doze.
3
Oštećenje funkcije bubrega ne utječe na farmakokinetiku entakapona. Ne postoje specifična ispitivanja o farmakokinetici levodope i karbidope u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Stoga se u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega preporuča oprezna titracija doze, uključujući bolesnike na dijalizi (vidjeti dio 5.2).
Prekid liječenja
Liječenje Lecigonom moţe se prekinuti bilo kada, tako da se izvadi sonda i ostavi ranu da zacijeli. Bolesnike, osobito ako primaju antipsihotike, mora se paţljivo pratiti u slučaju potrebe za naglim smanjenjem doze ili ako postane nuţno prekinuti liječenje Lecigonom (vidjeti dio 4.4).
Ako se liječenje prekine, potrebno je bolesniku dati drugu vrstu terapije.
Način primjene
Lecigon je gel za kontinuiranu intestinalnu primjenu (izravno u duodenum ili u gornji dio jejunuma). Za primjenu Lecigona smije se koristiti samo Crono LECIG (CE 0476) pumpa. Priručnik s uputama za korištenje prijenosne pumpe dostavljen je zajedno s pumpom.
Kako bi se utvrdilo reagira li bolesnik dobro na ovu metodu liječenja, treba se razmotriti privremena nazoduodenalna/nazojejunalna sonda prije postavljanja trajne perkutane endoskopske gastrostome s jejunalnom sondom (PEG-J). U slučajevima gdje liječnik smatra da ova procjena nije potrebna, moţe se odustati od probne faze s nazojejunalnom sondom i direktno započeti liječenje postavljanjem PEG-J sonde.
Za dugotrajno liječenje, gel treba primjenjivati uz pomoć prijenosne pumpe izravno u duodenum ili gornji jejunum kroz trajnu sondu (vanjska transabdominalna sonda i unutarnja intestinalna sonda) preko perkutane endoskopske gastrostome. Ako iz nekog razloga perkutana endoskopska gastrostoma nije prikladna, moţe se razmotriti radiološka priprema gastrojejunostome. Zahvat i prilagodbe doze moraju se provesti u suradnji s neurološkom klinikom.
Zamjena uloška
Prije korištenja, uloţak se mora pričvrstiti za prijenosnu pumpu, a sustav spojiti na sondu , u skladu s uputama.
Ulošci su samo za jednokratnu primjenu i ne smiju se koristiti duţe od 24 sata
Dozirna pumpa s umetnutim uloškom moţe se nositi blizu tijela do 16 sati. Za liječenje preko noći, pumpa ne smije biti blizu tijela, ali na primjer moţe se drţati pokraj na noćnom ormariću.
Otvoreni uloţak moţe se koristiti do sljedećeg dana, odnosno do 24 sata od prvog otvaranja. Uloţak se uklanja iz pumpe nakon 24 sata primjene ili kada se iskoristi, ovisno što se prije dogodi.
Do trenutka isteka roka valjanosti, gel moţe postati lagano ţut/crvenkast. To ne utječe na koncentraciju lijeka ili liječenje.
preosjetljivost na djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1 glaukom uskog kuta
teško zatajenje srca teška srčana aritmija akutni moţdani udar
teško oštećenje funkcije jetre
neselektivni inhibitori monoaminooksidaze (MAO) i selektivni MAO inhibitori tipa A su kontraindicirani za primjenu s Lecigonom. Najmanje dva tjedna prije započinjanja liječenja Lecigonom mora se obustaviti primjena navedenih inhibitora. Lecigon se moţe primjenjivati istodobno s MAO inhibitorom selektivnim za MAO tipa B (npr. selegilinklorid), u dozi koju preporučuje njegov proizvoĎač (vidjeti dio 4.5).
stanja kod kojih su kontraindicirani adrenergici, npr. feokromocitom, hipertireoza i Cushingov
4
sindrom
prethodni neuroleptički maligni sindrom (NMS) i/ili netraumatska rabdomioliza
u bolesnika sa sumnjivim nedijagnosticiranim koţnim lezijama ili melanomom u anamnezi (levodopa moţe aktivirati maligni melanom).
Ne preporučuje se primjena Lecigona u liječenju ekstrapiramidnih reakcija izazvanih lijekovima.
Lecigon se mora primjenjivati s oprezom kod bolesnika s ishemijskom bolesti srca, teškom kardiovaskularnom ili plućnom bolešću, bronhalnom astmom, bubreţnom, jetrenom ili endokrinom bolešću, te s peptičkim ulkusom ili konvulzijama u anamnezi.
U bolesnika s infarktom miokarda u anamnezi koji kao posljedicu imaju atrijske nodalne ili ventrikularne aritmije, srčanu funkciju mora se paţljivo pratiti tijekom početnih prilagodbi doze.
Sve bolesnike liječene Lecigonom mora se paţljivo pratiti zbog mogućeg razvoja mentalnih promjena, depresije sa suicidalnim sklonostima i ostalih ozbiljnih mentalnih promjena. Bolesnike koji su imali ili imaju psihozu mora se liječiti s oprezom.
Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni s antipsihoticima koji blokiraju dopaminske receptore, osobito s antagonistima D2 receptora, a bolesnika se mora paţljivo pratiti radi otkrivanja nestanka terapijskog djelovanja ili pogoršanja simptoma parkinsonizma; vidjeti dio 4.5.
Bolesnike s kroničnim glaukomom širokog kuta moţe se uz oprez liječiti Lecigonom, uz uvjet da je intraokularni tlak dobro kontroliran, a bolesnik paţljivo praćen radi otkrivanja promjena intraokularnog tlaka.
Lecigon moţe inducirati ortostatsku hipotenziju. Zbog toga se bolesnicima koji uzimaju druge lijekove koji mogu prouzročiti ortostatsku hipotenziju, Lecigon mora davati uz oprez; vidjeti dio 4.5.
Djelatne tvari lijeka Lecigon su povezane sa somnolencijom i epizodama iznenadnog nastupa sna u bolesnika s Parkinsonovom bolešću pa je zbog toga nuţan oprez pri voţnji i rukovanju strojevima (vidjeti dijelove 4.7 i 4.8).
Pri naglom prestanku primjene antiparkinsonika prijavljen je skup simptoma sličan malignom neuroleptičkom sindromu (NMS), uključujući mišićnu rigidnost, povišenu tjelesnu temperaturu, mentalne promjene (npr. agitacija, konfuzija, koma) i povišene vrijednosti kreatin fosfokinaze u serumu. Rabdomioliza zbog malignog neuroleptičkog sindroma ili teške diskinezije rijetko su primijećene kod bolesnika s Parkinsonovom bolešću. Od stavljanja entakapona u promet, zabiljeţeni su izolirani slučajevi NMS-a, posebno nakon naglog smanjenja doze ili prekida primjene entakapona i drugih istodobno davanih dopaminergičkih lijekova. Bolesnike se mora paţljivo pratiti ako se doza Lecigona smanji ili liječenje naglo prekine, osobito ako istodobno primaju antipsihotike/neuroleptike.
Bolesnike se mora redovito pratiti zbog razvoja poremećaja kontrole nagona. Bolesnici i njihovi skrbnici moraju biti svjesni da se simptomi u ponašanju kod poremećaja kontrole nagona, kao što su patološko kockanje, pojačan libido i hiperseksualnost, kompulzivno trošenje ili kupovanje, prejedanje i kompulzivno jedenje, mogu javiti u bolesnika liječenih agonistima dopamina i/ili drugim dopaminergičkim lijekovima koji sadrţe levodopu, uključujući Lecigon. Preporučuje se razmotriti liječenje ako se razviju takvi simptomi.
Epidemiološka ispitivanja su pokazala da bolesnici s Parkinsonovom bolešću imaju viši rizik od razvoja melanoma nego opća populacija. Nije jasno je li povišeni rizik zabiljeţen zbog Parkinsonove bolesti ili drugih faktora kao što je primjena lijekova za liječenje Parkinsonove bolesti. Stoga se savjetuje da bolesnici i njegovatelji redovno prate pojavu melanoma pri primjeni Lecigona. Idealno, odgovarajuće kvalificirane
5
osobe (npr. dermatolozi) bi trebale raditi periodične preglede koţe.
Ako je potrebna opća anestezija, liječenje Lecigonom moţe se nastaviti onoliko dugo koliko bolesnik smije primati tekućinu i lijekove na usta. Ako se liječenje privremeno mora prekinuti, Lecigon se u istoj dozi moţe nastaviti primjenjivati čim bude dopušten peroralan unos tekućine.
Moţe biti potrebno smanjiti dozu Lecigona kako bi se izbjegle diskinezije inducirane levodopom.
Tijekom produljena liječenja Lecigonom preporučuje se periodično kontrolirati jetrenu, hematopoetsku, kardiovaskularnu i bubreţnu funkciju.
Lecigon sadrţi hidrazin, razgradni produkt karbidope koji moţe biti genotoksičan i moguće kancerogen. Prosječna preporučena dnevna doza Lecigona je 46 ml (odgovara 1,6 mg hidrazina dnevno), a maksimalna preporučena dnevna doza Lecigona je 100 ml (odgovara maksimalno 3,5 mg hidrazina dnevno). Klinički značaj ove izloţenosti hidrazinu nije poznat.
Ako je bolesnik već imao operativne zahvate gornjeg dijela abdomena, moţe biti teškoća prilikom pripreme gastrostome ili jejunostome.
U kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja lijeka u promet zabiljeţene su komplikacije za levodopu/karbidopu koje uključuju apsces, bezoar, ileus, eroziju/čir na mjestu ugradnje, intestinalno krvarenje, intestinalnu ishemiju, intestinalnu opstrukciju, intestinalnu perforaciju, intususcepciju, pankreatitis, peritonitis, pneumoniju (uključujući aspiracijsku pneumoniju), pneumoperitoneum, infekciju rane nakon operacije i sepsu. Bezoari su zadrţane nakupine neprobavljivih tvari (kao što su neprobavljiva vlakna povrća ili voća) u probavnom traktu. Bezoar oko vrha jejunalne sonde moţe biti ishodišna točka za intestinalnu opstrukciju ili stvaranje intususcepcije. Većina bezoara nalazi se u ţelucu, ali mogu se naći i drugdje u probavnom traktu. Bol u abdomenu moţe biti simptom gore navedenih komplikacija. Neki od ovih dogaĎaja mogu rezultirati ozbiljnim ishodima, kao što je operacija ili smrt. Bolesnike se mora savjetovati da obavijeste liječnika ako osjete bilo koji od simptoma povezanih s gore navedenim dogaĎajima.
Zbog smanjene sposobnosti rukovanja sustavom (pumpa, sonde) moţe doći do komplikacija. U takvim slučajevima njegovatelj (npr. medicinska sestra, pomoćna medicinska sestra ili član obitelji) treba pomoći bolesniku.
Iznenadno ili postupno pogoršanje bradikinezije moţe ukazivati na to da je iz bilo kojeg razloga došlo do opstrukcije unutar sustava za primjenu lijeka, što treba biti ispitano.
Smanjenje tjelesne teţine povezano je djelatnim tvarima u lijeku Lecigon, stoga njegovatelji trebaju biti svjesni te mogućnosti. Preporuča se praćenje tjelesne teţine kako bi se spriječilo teško smanjenje, osobito u bolesnika s proljevom. Kod bolesnika koji imaju proljev, preporučuje se praćenje tjelesne teţine kako bi se izbjegla mogućnost prekomjernog smanjenja tjelesne teţine. Pojava dugotrajne ili ustrajne dijareje tijekom primjene entakapona moţe biti znak za kolitis. Kod dugotrajne ili stalne dijareje, treba prekinuti davanje lijeka i razmotriti odgovarajuća liječenja i pretrage.
Ako je potrebno, zamjenu Lecigona levodopom ili DDC inhibitorom bez entakapona ili druge dopaminergičke terapije treba učiniti polako. Moţe biti potrebno povećati dozu levodope.
Za bolesnike s progresivnom anoreksijom, astenijom i smanjenjem tjelesne teţine u relativno kratkom vremenu, treba razmotriti opću medicinsku procjenu, uključujući funkciju jetre.
Levodopa/karbidopa moţe uzrokovati laţno pozitivne rezultate kada se u urinu ketoni ispituju pomoću test trakice i ova se reakcija ne mijenja zagrijavanjem uzorka urina. Upotreba metoda glukoza oksidaze moţe dati laţno negativne rezultate glikozurije.
6
Sindrom poremećene regulacije dopamina (engl. Dopamine Dysregulation Syndrome, DDS) je poremećaj ovisnosti koji dovodi do prekomjerne primjene lijeka, a primijećen je u nekih bolesnika liječenih levodopom/karbidopom. Prije uvoĎenja liječenja bolesnike i njihove njegovatelje potrebno je upozoriti na mogući rizik od razvoja sindroma poremećene regulacije dopamina (vidjeti i dio 4.8).
Ako se sumnja u zlouporabu lijeka, na pumpi koja se koristi za Lecigon (Crono LECIG) postoji mogućnost zaključavanja.
U bolesnika liječenih lijekom Duodopa (levodopa/karbidopa intestinalni gel) prijavljena je polineuropatija. Prije početka liječenja lijekom Lecigon potrebno je ocijeniti imaju li bolesnici polineuropatiju u anamnezi odnosno jesu li prisutni znakovi polineuropatije ili poznati faktori rizika te je tu ocjenu potrebno periodički ponavljati.
Ovaj lijek sadrţi 3,5 mg natrija po ml. Jedan uloţak sadrţi 166 mg natrija što odgovara 8,3% maksimalnog dnevnog unosa od 2 g natrija prema preporukama SZO za odraslu osobu.
Nisu provedena ispitivanja interakcija s Lecigonom. Sljedeće interakcije poznate su za kombinacije levodope/karbidope i entakapona/levodope/karbidope.
Potreban je oprez pri istodobnoj primjeni Lecigona sa sljedećim lijekovima:
Antihipertenzivi
Zabiljeţena je simptomatska posturalna hipotenzija kada je kombinacija levodope i inhibitora dekarboksilaze uvedena u terapiju bolesnika koji već primaju antihipertenzive. Moţe biti potrebno prilagoditi dozu antihipertenziva.
Antidepresivi
Primjena neselektivnih MAO inhibitora i selektivnih MAO inhibitora tipa A je kontraindicirana za primjenu s Lecigonom. Najmanje dva tjedna prije započinjanja liječenja Lecigonom mora se obustaviti primjena navedenih inhibitora (vidjeti dio 4.3).
Bilo je rijetkih prijava nuspojava, uključujući hipertenziju i diskineziju, kao posljedice istodobne primjene tricikličkih antidepresiva i pripravaka karbidope/levodope.
Značajan broj bolesnika s Parkinsonovom bolešću liječen je kombinacijom levodope, karbidope, entakapona i tricikličkih antidepresiva i nisu zabiljeţene farmakodinamičke interakcije. Ipak, potreban je oprez kod istodobne primjene antidepresiva i Lecigona.
Antikolinergici
Antikolinergici mogu djelovati sinergistički s levodopom u smanjenju tremora. MeĎutim, istodobna primjena moţe uzrokovati egzacerbaciju abnormalnih nevoljnih pokreta. Antikolinergici mogu smanjiti učinke levodope odgaĎajući njezinu apsorpciju. Moţe biti potrebno prilagoditi dozu Lecigona.
Ostali lijekovi za liječenje Parkinsonove bolesti
Lecigon se moţe istodobno primjenjivati s preporučenom dozom MAO inhibitora selektivnim za MAO tipa B (npr. selegilinklorid). Istodobna primjena selegilina i levodope/karbidope povezana je s ozbiljnom ortostatskom hipotenzijom. Moţda će biti potrebno smanjiti dozu Lecigona kada se uvodi selektivni MAO-B inhibitor.
Amantadin i agonisti dopamina poput piribedila imaju sinergistički učinak s levodopom i mogu dovesti do porasta štetnih dogaĎaja povezanih s levodopom. Moţe biti potrebno prilagoditi dozu Lecigona.
Ostali lijekovi
7
Antagonisti dopaminskih receptora (neki antipsihotici, npr. fenotiazini, butirofenoni i risperidon, te antiemetici, npr. metoklopramid), benzodiazepini, izoniazid, fenitoin i papaverin mogu smanjiti terapijski učinak levodope. Bolesnike koji te lijekove uzimaju istodobno s Lecigonom potrebno je paţljivo motriti kako bi se uočio gubitak terapijskog odgovora.
Simpatomimetici mogu pojačati kardiovaskularne štetne dogaĎaje povezane s levodopom.
Levodopa u gastrointestinalnom traktu tvori kelate sa ţeljezom, što dovodi do smanjene apsorpcije levodope. Stoga Lecigon i oralne preparate ţeljeza treba uzeti s razmakom od najmanje 2-3 sata. Na primjer, ţeljezo se moţe uzeti prije spavanja ako bolesnik ne koristi pumpu tijekom noći.
Zbog afiniteta entakapona prema P450 2C9 in vitro (vidjeti dio 5.2), Lecigon moţe potencijalno interferirati s lijekovima čiji metabolizam ovisi o ovom izoenzimu, kao što je S-varfarin. MeĎutim, u jednom ispitivanju interakcija na zdravim dobrovoljcima, entakapon nije promijenio razine S-varfarina u plazmi, dok je AUC R-varfarina porastao prosječno za 18% (90%CI: 11-26%). INR vrijednosti porasle su prosječno za 13% (90%CI: 6-19%). Zbog toga se preporučuje kontroliranje INR-a kada se Lecigon počinje primjenjivati bolesnicima koji primaju varfarin.
Učinak istodobne primjene antacida i Lecigona na bioraspoloţivost levodope nije ispitivan.
Interakcije s hranom
S obzirom na to da se levodopa za apsorpciju natječe s odreĎenim aminokiselinama, apsorpcija levodope moţe biti poremećena u bolesnika koji su na reţimu prehrane s visokim udjelom proteina.
Trudnoća
Nema podataka ili su podaci o primjeni levodope/karbidope/entakapona u trudnica ograničeni. Ispitivanja na ţivotinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost pojedinačnih djelatnih tvari (vidjeti dio 5.3). Mogući rizik za ljude nije poznat. Ne preporučuje se koristiti Lecigon tijekom trudnoće niti u ţena reproduktivne dobi koje ne koriste kontracepciju, osim kada je korist za majku veća od mogućeg rizika za fetus.
Dojenje
Levodopa, a moguće i metaboliti levodope, izlučuju se u majčino mlijeko. Postoje dokazi da je laktacija potisnuta tijekom liječenja levodopom.
Nije poznato izlučuju li se karbidopa i entakapon ili njihovi metaboliti u majčino mlijeko. Ispitivanja na ţivotinjama pokazala su da se karbidopa i entakapon izlučuju u mlijeko ţivotinja, ali nije poznato izlučuju li se u humano majčino mlijeko.
Nema dovoljno podataka o učincima levodope/karbidope/entakapona i njihovih metabolita na novoroĎenčad/dojenčad. Dojenje stoga treba izbjegavati za vrijeme liječenja Lecigonom.
Plodnost
Nisu zabiljeţeni štetni učinci na plodnost u nekliničkim ispitivanjima zasebno s karbidopom, zasebno s levodopom ili zasebno s enatakaponom. Ispitivanja plodnosti s kombinacijom levodope, karbidope i entakapona nisu provedena na ţivotinjama.
Lecigon moţe značajno utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima. Levodopa, karbidopa i enatakapon mogu prouzročiti omaglicu i ortostatsku hipotenziju. Zbog toga je nuţan oprez pri upravljanju vozilima i radu sa strojevima.
Bolesnike koji se liječe Lecigonom i kod kojih se javljaju somnolencija i/ili iznenadne epizode spavanja
8
mora se upozoriti da se suzdrţe od voţnje i sudjelovanja u aktivnostima tijekom kojih, zbog smanjene pripravnosti, mogu sebe ili druge dovesti u rizik od ozbiljne ozljede ili smrti (npr. tijekom rukovanja strojevima), sve dok takve rekurentne epizode i somnolencija ne prestanu; vidjeti takoĎer dijelove 4.4 i 4.8.
Saţetak sigurnosnog profila
Očekivani sigurnosni profil Lecigona temelji se na podacima dostupnim iz kliničkih ispitivanja i iskustva nakon stavljanja u promet intestinalnog gela levodopa/karbidopa i oralne kombinacije levodopa/karbidopa/entakapon.
Nuspojave povezane s lijekom koje se često dogaĎaju kod primjene intestinalnog gela levodopa/karbidopa, i mogu se stoga javiti kod Lecigona, uključuju mučninu i diskineziju. Nuspojave povezane sa sustavom za primjenu lijeka i postupkom koje se često dogaĎaju kod primjene intestinalnog gela levodopa/karbidopa, i mogu se stoga javiti kod Lecigona, uključuju bol u abdomenu, komplikacije prilikom postavljanja sustava za primjenu lijeka, pretjeranu granulaciju tkiva, eritem na mjestu reza, infekciju rane nakon operacije, iscjedak nakon postupka, bol povezanu sa zahvatom i reakciju na mjestu primjene postupka. Većina ovih nuspojava zabiljeţena je rano u ispitivanjima, nastavno na postupak perkutane endoskopske gastrostome i dogodila se tijekom prvih 28 dana.
Najčešće prijavljivane nuspojave oralne kombinacije levodopa/karbidopa/entakapon su diskinezije (u otprilike 19% bolesnika), gastrointestinalni simptomi uključujući mučninu i proljev (u otprilike 15%, odnosno 12% bolesnika), poremećaji mišićnog sustava i vezivnog tkiva (u otprilike 12% bolesnika) te bezopasna kestenjasta diskoloracija mokraće (kromaturija, u otprilike 10% bolesnika). U kliničkim ispitivanjima oralne kombinacije levodopa/karbidopa/entakapona ili entakapona u kombinaciji s levodopom/DDC inhibitorom, zabiljeţeni su ozbiljne nuspojave gastrointestinalnog krvarenja (manje često) i angioedem (rijetko).
Ozbiljni hepatitis s uglavnom kolestatskim obiljeţjima, rabdomioliza i neuroleptički maligni sindrom mogu se javiti uz oralnu kombinaciju levodopa/karbidopa/entakapon, iako takvi slučajevi nisu bili otkriveni u podacima iz kliničkih ispitivanja.
Provedeno je farmakokinetičko ispitivanje Lecigona koje je obuhvatilo 11 bolesnika s uznapredovalom Parkinsonovom bolešću. Nuspojave za koje se smatra da su povezane s Lecigonom bile su glavobolja, mučnina i omaglica. U tom 2-dnevnom ispitivanju nisu zabiljeţene ozbiljne nuspojave. Nije bilo nuspojava povezanih s pumpom tijekom primjene Lecigona.
Tablični prikaz nuspojava
Nuspojave povezane s primjenom lijeka, postupkom i sustavom za primjenu lijeka, zabiljeţene u kliničkim ispitivanjima te nakon stavljanja u promet intestinalnog gela levodopa/karbidopa i oralne kombinacije levodopa/karbidopa/entakapon, navedene su u Tablici 1 na temelju učestalosti pojavljivanja i organskog sustava.
Za oralnu kombinaciju levodope/karbidoe/entakapona nuspojave navedene u Tablici 1 sastavljene su iz dvostruko slijepih kliničkih ispitivanja te podataka prikupljenih nakon stavljanja u promet entakapona za kombiniranu terapiju s levodopom/DCC inhibitorom.
Najistaknutiji klinički simptomi predoziranja levodopom/karbidopom su distonija i diskinezija. Blefarospazam moţe biti rani znak predoziranja. Piridoksin nema učinka na poništenje djelovanja Lecigona. Bolesnika se mora elektrokardiografski pratiti i paţljivo motriti zbog pojave srčanih aritmija. Ako je potrebno, treba primijeniti odgovarajući antiaritmik. Mora se uzeti u obzir mogućnost da je bolesnik uz Lecigon uzeo i druge lijekove. Nije poznata vrijednost dijalize kao liječenja predoziranja.
Podaci uključuju izolirane slučajeve predoziranja, u kojima su najviše prijavljene dnevne doze levodope i entakapona bile najmanje 10 000 mg, odnosno 40 000 mg. Akutni simptomi i znakovi u ovim slučajevima uključivali su agitaciju, konfuzno stanje, komu, bradikardiju, ventrikularnu tahikardiju, Cheyne-Stokesovo disanje, diskoloraciju koţe, jezika i konjunktive te kromaturiju.
Farmakoterapijska skupina: Antiparkinsonici, dopa i dopa derivati ATK oznaka: N04BA03
Mehanizam djelovanja
Lecigon je kombinacija levodope, karbidope hidrata i entakapona (omjer 4:1:4) u gelu za kontinuiranu intestinalnu infuziju kod uznapredovale Parkinsonove bolesti s teškim motoričkim fluktuacijama i hiperkinezijom/diskinezijom.
Prema sadašnjem shvaćanju, simptomi Parkinsonove bolesti su povezani s praţnjenjem dopamina u corpusu striatumu. Dopamin ne prolazi krvnomoţdanu barijeru.
Levodopa, metabolički prekursor dopamina, prelazi krvnomoţdanu barijeru i olakšava simptome bolesti. Kako se levodopa ekstenzivno metabolizira na periferiji u tkivima, samo mali dio primijenjene doze dospijeva u središnji ţivčani sustav kada se levodopa primijeni bez inhibitora metaboličkih enzima.
Karbidopa je periferni DDC inhibitor koji smanjuje periferni metabolizam levodope u dopamin, što znači da je veća količina levodope dostupna za mozak. Kada je dekarboksilacija levodope smanjena preko dodavanja DDC inhibitora, moţe se koristiti manja doza levodope i incidencija nuspojava, kao što je mučnina, moţe biti smanjena.
Inhibiranjem dekarboksilaze pomoću DDC-inhibitora, COMT postaje glavni periferni metabolički put. Entakapon je reverzibilan, specifičan i uglavnom periferno aktivan COMT inhibitor namijenjen za istodobnu primjenu s levodopom. Entakapon usporava klirens levodope iz krvotoka čime se postiţe povećanje površine ispod krivulje (AUC) u farmakokinetičkom profilu levodope. Posljedično je klinički odgovor na levodopu pojačan i produljen.
Intestinalna infuzija individualno ispitanih doza Lecigona odrţava stalne koncentracije levodope u plazmi
14
unutar individualnog terapijskog raspona.
Apsorpcija
Lecigon se primjenjuje preko umetnute sonde izravno u duodenum ili gornji dio jejunuma. Postoje značajne inter- i intraindividualne varijabilnosti u apsorpciji levodope, karbidope i entakapona. I levodopa i entakapon se apsorbiraju i eliminiraju brzo, dok se karbidopa apsorbira i eliminira nešto sporije od levodope. Obroci bogati velikim neutralnim aminokiselinama mogu odgoditi i smanjiti apsorpciju levodope. Hrana ne utječe značajno na apsorpciju entakapona.
U otvorenom, randomiziranom kliničkom ispitivanju (n=11) s kriţnim dizajnom, uključujući Duodopu kao komparatora, intestinalna primjena Lecigona brzo je dovela do terapijske razine levodope u plazmi. Tijekom infuzije odrţavale su se usporedive razine levodope i za Lecigon i za Duodopu, ali tijekom dana primijećena je postupno povećana koncentracija levodope u plazmi za Lecigon u odnosu na Duodopu. Lecigon je imao statistički značajno veću bioraspoloţivost levodope u usporedbi s Duodopom izračunato tijekom infuzije, AUC014h/doza (omjer: 1,38; 95% interval pouzdanosti [CI]: 1,26-1,51). Nakon završetka infuzije, razine levodope brzo su se smanjile. Varijabilnost koncentracije levodope u plazmi kod pojedinca bila je mala (13,8%) unutar intervala od 3 do 14 sati nakon početka infuzije Lecigona.
Primjer očekivanog profila koncentracije u plazmi kroz vrijeme, s konstantnom dozom odrţavanja, prikazan je na Slici 1. Ako je potrebno, moguće je koristiti više doza odrţavanja dnevno/24-satno razdoblje (opisano u dijelu 4.2. Doziranje).
Ukupna dnevna doza 800 mg
986155-2792147680649-2602409 Koncentracija levodope u plazmi [mg/ml] Vrijeme (h)
Slika 1: Primjer profila koncentracije levodope u plazmi kroz vrijeme za ukupnu dnevnu dozu od 800 mg
15
levodope s jutarnjom dozom (176 mg) i kontinuiranom dozom odrţavanja (45 mg/h) kroz dan (simulacija temeljena na populacijskom PK modelu).
Distribucija
Volumen distribucije i levodope (0,36-1,6 l/kg) i entakapona (0,27 l/kg) u stanju ravnoteţe je relativno malen, a podaci za karbidopu nisu dostupni.
Levodopa se veţe na bjelančevine plazme samo malim udjelom (oko 10-30%), karbidopa se veţe otprilike 36%, dok se entakapon ekstenzivno veţe (oko 98%) - uglavnom na serumski albumin. U terapijskim koncentracijama, entakapon ne istiskuje druge djelatne tvari koje se veţu u velikoj mjeri (npr.
varfarin, salicilna kiselina, fenilbutazon ili diazepam), niti ove tvari u terapijskim ili višim koncentracijama istiskuju entakapon u značajnijoj mjeri.
Biotransformacija i eliminacija
Levodopa se ekstenzivno metabolizira u različite metabolite: dekarboksilacija pomoću dopa dekarboksilaze (DDC) i O-metilacija pomoću COMT dva su najvaţnija metabolička puta.
Karbidopa se metabolizira u dva glavna metabolita koji se primarno izlučuju mokraćom kao glukuronidi ili nekonjugirani spojevi. Nepromijenjena karbidopa čini 30% ukupnog izlučivanja mokraćom.
Entakapon se gotovo u potpunosti metabolizira prije izlučivanja mokraćom (10-20%) i ţuči/stolicom (80-90%). Glavni metabolički put je glukuronidacija entakapona i njegovog aktivnog metabolita, cis-izomera, koji čini oko 5% ukupne količine u plazmi.
Ukupni klirens za levodopu nalazi se u rasponu od 0,55–1,38 l/kg/h, dok za entakapon iznosi oko 0,70 l/kg/h. Poluvrijeme eliminacije je 0,6–1,3 sati za levodopu, 2–3 sata za karbidopu i 0,4–0,7 sati za entakapon, kada se primjenjuju odvojeno. Srednje procijenjeno poluvrijeme eliminacije za levodopu kod liječenja Lecigonom bilo je 2 sata.
Podaci iz in vitro ispitivanja uz korištenje humanih jetrenih mikrosomalnih preparata ukazuju da entakapon inhibira citokrom P450 2C9 (IC50 ~ 4 µM). Entakapon je pokazao malo ili nikakvo inhibiranje drugih tipova P450 izoenzima (CYP1A2, CYP2A6, CYP2D6, CYP2E1, CYP3A i CYP2C19.
Posebne populacije
Stariji
Kada se levodopa daje bez karbidope i entakapona, apsorpcija levodope je veća i izlučivanje polaganije u starijih nego u mlaĎih osoba. MeĎutim, nakon kombinacije karbidope s levodopom, apsorpcija levodope je slična kod starijih i mlaĎih osoba, ali je AUC još uvijek 1,5 puta veći u starijih zbog smanjene aktivnosti DDC-a i niţeg klirensa sa starenjem. Nema značajnih razlika u AUC karbidope ili entakapona izmeĎu mlaĎih (45–64 godina) i starijih osoba (65–75 godina).
Spol
Bioraspoloţivost levodope je značajno viša u ţena nego u muškaraca, čak i uz entakapon. Razlika je u prvom redu zbog razlike u tjelesnoj teţini. Kod karbidope i entakapona za bioraspoloţivost ne postoje razlike meĎu spolovima.
Oštećenje funkcije jetre
Metabolizam entakapona je usporen kod bolesnika s blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh stadij A i B) dovodeći do povišene koncentracije entakapona u plazmi u fazi apsorpcije, kao i u fazi eliminacije (vidjeti dijelove 4.2, 4.3 i 4.4). Nema posebnih ispitivanja farmakokinetike karbidope i levodope u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. MeĎutim, savjetuje se oprezna primjena Lecigona u bolesnika s blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Lecigon se ne smije koristiti u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije jetre; vidjeti dio 4.3.
16
Oštećenje funkcije bubrega
Oštećenje funkcije bubrega ne utječe na farmakokinetiku entakapona. Nema posebnih ispitivanja farmakokinetike levodope i karbidope u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega. Stoga se preporučuje oprezno titrirati dozu u bolesnika s teškim oštećenjem funkcije bubrega, uključujući bolesnike na dijalizi (vidjeti dio 4.2).
Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosti, farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i kancerogenosti. Tijekom ispitivanja reproduktivne toksičnosti, i levodopa i kombinacija karbidope/levodope prouzročile su visceralne i koštane malformacije kod kunića.
Konvencionalna ispitivanja levodope, karbidope i entakapona, pojedinačno ili u kombinaciji, ne ukazuju na poseban rizik za ljude u pogledu sigurnosne farmakologije, opće toksičnosti, genotoksičnosti i kancerogenosti.
U ispitivanjima opće toksičnosti ponovljenih doza s entakaponom opaţena je anemija, najvjerojatnije zbog svojstva entakapona da stvara kelate sa ţeljezom. Vezano uz reproduktivnu toksičnost entakapona, zabiljeţeno je smanjenje teţine ploda i blago usporen razvoj kostiju u kunića tretiranih dozama kojima se postiţu sistemske razine izloţenosti u terapijskom rasponu.
Levodopa, kao i kombinacija karbidope i levodope, izazvale su visceralne i koštane malformacije u kunića.
Hidrazin je razgradni produkt karbidope. U ispitivanjima na ţivotinjama pokazala se značajna sistemska toksičnost hidrazina, pogotovo prilikom izloţenosti inhalacijom. Ova ispitivanja su pokazala da je hidrazin hepatotoksičan, toksičan prema SŢS-u (iako nije opisano nakon oralne primjene), genotoksičan i kancerogen (vidjeti i dio 4.4).
karmelozanatrij
kloridna kiselina (za podešavanje pH) natrijev hidroksid (za podešavanje pH) voda
Nije primjenjivo.
26 tjedana
Otvoreni uloţak: odmah upotrijebiti. Nakon što se izvadi iz hladnjaka, lijek se mora upotrijebiti unutar 24 sata. Dozirna pumpa s umetnutim uloškom moţe se nositi blizu tijela do 16 sati. Tijekom noćnog liječenja pumpa se ne smije nositi blizu tijela, nego se moţe, na primjer, drţati na noćnom ormariću. Sav neiskorišteni lijek potrebno je zbrinuti.
17
Čuvati i prevoziti na hladnom (2ºC - 8ºC). Ne zamrzavati. Čuvati u originalnom pakiranju radi zaštite od svjetlosti. Uvjete čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.
47 ml gela u polipropilenskom ulošku. Širi kraj je zatvoren klipnim čepom izraĎenim od poliizoprenske gume, a otvor začepljen kapicom od polipropilena.
Kutija sa sedam uloţaka.
Ulošci su samo za jednokratnu uporabu. Otvoreni uloţak ne smije se ponovno koristiti. Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.
Lecigon se koristi za liječenje Parkinsonove bolesti. Koristi se u uznapredovalim slučajevima kada primjena lijekova kroz usta više ne daje zadovoljavajući učinak.
Lecigon je gel za kontinuiranu primjenu kroz pumpu i sondu izravno u tanko crijevo. Lecigon sadrži tri djelatne tvari:
levodopa
karbidopa (u obliku karbidope hidrata) entakapon
Kako Lecigon djeluje
U osobe s Parkinsonovom bolešću, razine dopamina u mozgu su niske. Levodopa u mozgu prelazi u dopamin i tako ublažava simptome Parkinsonove bolesti. Karbidopa i entakapon poboljšavaju učinak levodope na Parkinsonovu bolest.
Nemojte primjenjivati Lecigon ako:
• ste alergični na levodopu, karbidopu, entakapon ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)
• imate probleme s okom zvane glaukom uskog kuta (vrsta akutnog glaukoma)
• imate teško zatajenje srca
• imate jaku neujednačenost srčanog ritma (aritmija)
• ste nedavno imali moždani udar
• imate ozbiljnu bolest jetre
• uzimate lijekove za depresiju koji se zovu selektivni MAO-A inhibitori (kao što je moklobemid) i neselektivni MAO inhibitori (kao što je fenelzin). Liječenje ovim lijekovima mora se prekinuti najmanje dva tjedna prije početka primjene Lecigona. Pogledajte i dio „Drugi lijekovi i Lecigon“.
1/11
• imate tumor nadbubrežne žlijezde koji uzrokuje prekomjerno stvaranje adrenalina i noradrenalina (feokromocitom)
• Vaše tijelo proizvodi previše kortizola (Cushingov sindrom)
• imate previsoke razine hormona štitnjače (hipertireoza)
• ste ikada imali neuroleptički maligni sindrom (ozbiljna, rijetka reakcija koja se može javiti kod liječenja odreĎenim lijekovima ili ako se to liječenje prekine)
• ste ikada imali rabdomiolizu (teški, rijedak mišićni poremećaj koji utječe i na bubrege)
• ste ikada imali rak kože ili neki neobičan madež ili obilježje na koži koje nije pregledano od strane Vašeg liječnika.
Upozorenja i mjere opreza
Obratite se svom liječniku prije nego primijenite Lecigon ako imate ili ste ikada imali:
• srčani udar ili neke druge probleme sa srcem, uključujući anginu i neujednačenost srčanog ritma
• astmu ili bilo koji problem s plućima
• bolest bubrega ili jetre
• hormonalne poremećaje
• čir na želucu
• napadaje (konvulzije)
• ozbiljne psihološke probleme, poput psihoze
• problem s okom koji se naziva glaukom širokog kuta
• operaciju gornjeg dijela trbuha.
• polineuropatiju ili medicinsko stanje koje je povezano s polineuropatijom. Slabost, bol, utrnulost ili gubitak osjeta u prstima ili stopalima koji se pogoršavaju (simptomi polineuropatije) prijavljeni su u bolesnika liječenih levodopom/karbidopom u obliku intestinalnog gela. Vaš će liječnik provjeriti imate li znakove i simptome polineuropatije prije početka terapije lijekom Lecigon, a ocjenu će zatim periodički ponavljati.
Odmah se javite liječniku ako osjetite bilo koji od sljedećih simptoma za vrijeme liječenja Lecigonom:
- neuroleptički maligni sindrom:
Ozbiljno stanje s kombinacijom ukočenosti mišića, grčeva, treskavice, znojenja, groznice, brzog pulsa, teških promjena krvnog tlaka, izljeva ponašanja, konfuzije, gubitka svijesti.
- rabdomioliza:
Ozbiljno stanje s neobjašnjivom boli mišića, mišićnim grčevima ili slabošću mišića. Rabdomiolizu može uzrokovati neuroleptički maligni sindrom.
→ Za više informacija o neuroleptičkom malignom sindromu i rabdomiolizi vidjeti u dijelu 3 pod „Ako prestanete primjenjivati Lecigon ili smanjite dozu“ i u dijelu
Uvijek primijenite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik, ljekarnik ili medicinska sestra. Provjerite s liječnikom, ljekarnikom ili medicinskom sestrom ako niste sigurni.
Kako se Lecigon primjenjuje
Lecigon je gel koji kroz prijenosnu pumpu (Crono LECIG) i sondu dolazi izravno u gornji dio crijeva. Gel se nalazi u ulošku koji se spaja na pumpu. Pumpa je spojena na sondu koja Vam je kirurški postavljena kroz trbušni zid u tanko crijevo.
Pumpa Vam daje malu dozu lijeka tijekom dana. To znači da razina lijeka u krvi ostaje ista. To znači i da su neke nuspojave, poput poremećaja pokreta, blaže u odnosu na lijekove koji se uzimaju kroz usta.
Prije umetanja sonde u tanko crijevo, liječnik može odlučiti da prvo provjeri hoće li Vam liječenje Lecigonom odgovarati. U tim slučajevima se gel primjenjuje preko sonde koja ide kroz nos, grlo i želudac do tankog crijeva.
Priručnik s uputama za upotrebu pumpe dolazi uz pumpu.
Doziranje
Liječnik podešava dozu za Vas individualno na temelju prethodnog liječenja. Može biti potrebno i prvih nekoliko tjedana za dobro podešavanje doze.
Obično se na početku liječenja ujutro primjenjuje veća doza (koja se naziva bolus doza) radi brzog postizanja odgovarajuće razine lijeka u krvi. Nakon toga se kroz budno vrijeme u danu (obično 16 sati) primjenjuje stalna doza za održavanje razine lijeka. Ako je potrebno, možda liječnik odluči da primate Lecigon i do 24 sata dnevno.
Po potrebi se mogu davati i dodatne doze. Pojedinim bolesnicima će biti potrebno povećati ili smanjiti kontinuiranu dozu održavanja tijekom dana. Kako i kada se dobivaju dodatne doze ili podešava doza kroz dan, odlučit će Vaš liječnik nakon razgovora s Vama.
Ukupna dnevna doza, uključujući jutarnju dozu (bolus doza), dozu održavanja i dodatne doze ne smije biti veća od 100 ml (što odgovara 2000 mg levodope, 500 mg karbidope i 2000 mg entakapona).
Ako bolesnik ima demenciju, liječnik može odlučiti da pumpom može rukovati samo zdravstveni radnik ili član obitelji. Pumpu se može zaključati kako bi se spriječilo nehotično prekoračenje dnevne preporučene doze.
Otvoreni uložak
Uložak s lijekom je samo za jednokratnu primjenu i ne smije se koristiti duže od 24 sata, čak i ako ostane još lijeka. Dozirna pumpa s umetnutim uloškom može se nositi blizu tijela do 16 sati. Za liječenje preko noći, pumpa ne smije biti blizu tijela, ali na primjer može se držati pokraj na noćnom ormariću. Ako doĎe do prekida liječenja kroz noć, možete nastaviti s primjenom otvorenog uloška i sljedeći dan, ali uvijek pazeći da to bude do 24 sata od otvaranja. Nemojte vaditi uložak iz pumpe sve dok primjena nije gotova (tj. ili nakon 24 sata od otvaranja ili kada se isprazni, što god nastupi prvo).
Do trenutka isteka roka valjanosti, gel može postati lagano žut/crvenkast. To ne utječe na liječenje.
Ako primijenite više Lecigona nego što ste trebali Javite se liječniku ako osjetite bilo koji znak predoziranja.
Znakovi predoziranja mogu biti:
• trzanje ili grčenje očnih kapaka zbog čega dolazi do teškoća s otvaranjem očiju
5/11
• nekontrolirane, stalne mišićne kontrakcije koje vode ponavljaju pokreta zaokretanja ili abnormalnom položaju tijela (distonija)
• nekontrolirani pokreti (diskinezija)
• neobično ubrzani, usporeni ili neujednačeni otkucaji srca
• stanje zbunjenosti ili zabrinutosti/nemira
• obojenje kože, jezika, očiju ili urina.
Ako ste zaboravili primijeniti Lecigon
Pokrenite pumpu s Vašom uobičajenom dozom čim je prije moguće. Nemojte uzeti veću dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.
Ako prestanete primjenjivati Lecigon ili smanjite dozu
Nemojte prekidati liječenje Lecigonom i ne smanjujte dozu bez savjetovanja s liječnikom.
To je stoga što iznenadni prekid liječenja ili naglo smanjenje doze Lecigona može dovesti do ozbiljnih problema koji se nazivaju neuroleptički maligni sindrom i rabdomioliza. Veliki je rizik nastanka ovih poremećaja ukoliko istodobno uzimate lijekove za ozbiljno psihološko stanje. Za više informacija o tim stanjima vidjeti dio
Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga. Kako bi se smanjio rizik od nuspojava, važno je da se doza lijeka podesi individualno s odgovarajućim postavkama pumpe.
Ozbiljne nuspojave Lecigona
Odmah kontaktirajte liječnika ukoliko primijetite bilo koji od sljedećih simptoma tijekom Vašeg liječenja Lecigonom - možda će Vam trebati hitna medicinska pomoć:
• svrbež, koprivnjača, oticanje lica, usana, jezika ili grla koje može učiniti gutanje ili disanje otežanim, ili koprivnjača. Pad krvnog tlaka. To mogu biti znakovi teške alergijske reakcije (rijetka nuspojava).
• kombinacija ukočenosti mišića, grčeva, drhtanja, znojenja, povišene temperature, brzog pulsa, teških promjena krvnog tlaka, ispadi ponašanja, zbunjenost, gubitak svijesti. To mogu biti simptomi ozbiljnog stanja koje se zove neuroleptički maligni sindrom (javlja se u nepoznatog broja osoba).
• neobjašnjiva bol u mišićima, grčevi mišića ili mišićna slabost koji mogu biti znakovi rabdomiolize, teškog, rijetkog mišićnog poremećaja kod kojeg se raspadaju mišićne stanice što može teško utjecati na bubrege (javlja se u nepoznatog broja osoba - ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Rabdomiolizu može uzrokovati neuroleptički maligni sindrom.
Za više informacija o neuroleptičkom malignom sindromu i rabdomiolizi pogledajte u dijelu 3 pod naslovom „Ako prestanete primjenjivati Lecigon ili smanjite dozu“
• bol u trbuhu, mučnina ili povraćanje. Uzrok mogu biti ozbiljni problemi zbog sonde ili operacije, npr. blokada, rana ili oštećenje crijeva (česta nuspojava).
6/11
• infekcija sa simptomima kao što su povišena temperatura s teško poremećenim općim stanjem ili povišena temperatura sa simptomima lokalne infekcije, kao što je bol u grlu/ustima ili poteškoće s mokrenjem. To može biti znak da su zahvaćene bijele krvne stanice, stanje koje se naziva agranulocitoza (javlja se u nepoznatog broja osoba - ne može se procijeniti iz dostupnih podataka). Liječnik će radi provjere odrediti pretragu krvi.
• suicidalne misli ili pokušaj samoubojstva (manje česte nuspojave).
Ostale nuspojave Lecigona
Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba)
• gubitak tjelesne težine
• tjeskoba, depresija, nesanica
• nevoljni pokreti (diskinezija)
• pogoršanje simptoma Parkinsonove bolesti
• omaglica prilikom ustajanja ili promjene položaja tijela (ortostatska hipotenzija) – zbog sniženog krvnog tlaka.
• mučnina, zatvor, proljev
• bol u mišićima, tkivima i kostima
• abnormalna boja urina (kromaturija)
• rizik od padanja
• infekcija mokraćnih putova
Često (mogu se javiti u do 1 na 10 osoba)
• anemija
• porast razina aminokiselina (npr. homocisteina) u krvi, nedostatak vitamina B6 i B12
• gubitak apetita, porast tjelesne težine
• noćne more, ispadi ponašanja, nemir, zbunjenost, halucinacije, psihotični poremećaji
• iznenadni nastup sna (napadaji sna), pospanost, poremećaji spavanja
• omaglica, nesvjestica, glavobolja
• smanjen osjet dodira, osjećaj trnjena ili utrnulosti na koži
• poremećaj živaca s neugodom, boli i trnjenjem, osobito u stopalima (polineuropatija)
• nekontrolirane, stalne mišićne kontrakcije koje vode ponavljaju pokreta zaokretanja ili abnormalnom položaju tijela (distonija), pretjerani pokreti (hiperkinezija), drhtanje (tremor)
• promjene učinka na simptome Parkinsonove bolesti („on/off“ epizode)
• zamagljen vid
• nepravilni otkucaji srca, bolesti srca i krvnih žila osim infarkta (npr. angina)
• visok ili nizak krvni tlak
• poteškoće s disanjem, upala pluća zbog stranog materijala u plućima
• bol u ustima ili grlu
• oticanje trbuha, bol u trbuhu, nelagoda u trbuhu, osjetljivi želudac uz bol, žgaravica, nadimanje, povraćanje
• suha usta, promjena osjeta okusa
• otežano gutanje, bolno grlo
• kontaktni dermatitis, svrbež, osip kože
• teško znojenje
• bol, bol u zglobovima, bol u vratu, mišićni grčevi
• nemogućnost kontroliranja mokrenja (urinarna inkontinencija), otežano mokrenje
• slabost, umor, bol u prsima
• poremećaj hodanja
• oticanje nogu i stopala.
Poremećaji kontrole impulsa – promjene u ponašanju. Oni su česti (mogu se javiti u do 1 na 10 osoba):
Nemogućnost da se oduprete nagonu za odreĎenim aktivnostima koje bi mogle biti štetne, uključujući:
7/11
• Snažni nagon za prekomjernim kockanjem, unatoč ozbiljnim osobnim ili obiteljskim posljedicama.
• Promjena ili pojačanje u seksualnim mislima i ponašanju koje predstavlja značajan problem za Vas ili druge. To može uključivati povećan seksualni nagon.
• Pretjerano kupovanje ili trošenje koje se ne može kontrolirati.
• Prejedanje (jedenje velikih količina hrane u kratkom vremenu) ili kompulzivno jedenje (jedenje većih količina hrane od normalnih, odnosno više nego što je potrebno Vašem tijelu radi gladi).
Recite svom liječniku ako Vi, Vaša obitelj ili njegovatelj primijetite neko od navedenih ponašanja. Liječnik će raspraviti način na koji riješiti ili smanjiti te simptome.
Manje često (mogu se javiti u do 1 na 100 osoba)
• nizak broj bijelih krvnih stanica ili pločica u krvi što može dovesti do krvarenja
• samoubojstvo
• zbunjenost, povišeno raspoloženje (euforija), osjećaj straha, noćne more
• problemi s kontroliranjem pokreta mišića, napadaji (konvulzije)
• problemi s otvaranjem očiju zbog trzanja ili grčenja očnih kapaka, dvoslike, oštećenje očnog živca, glaukom uskog kuta (akutno povećan tlak u oku)
• palpitacije srca, infarkt
• upala vena
• promjena glasa
• upala debelog crijeva, krvarenje u probavnom sustavu
• abnormalno prekomjerno lučenje sline
• abnormalni nalazi funkcije jetre
• crvenilo kože, koprivnjača
• gubitak kose, promjena boje noktiju, kože, kose ili znoja
• opća slabost.
Rijetko (mogu se javiti u do 1 na 1000 osoba)
• neuobičajene misli
• neujednačen način disanja
• škrgutanje zubima, bol jezika, promjena boje sline
• štucanje
• rak kože (maligni melanom) (vidjeti u dijelu 2 „Nemojte primjenjivati Lecigon“)
• trajna i bolna erekcija
Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)
• upala jetre (hepatitis)
• abnormalni nalazi krvi i urina
• poremećaj pamćenja, demencija
• žudnja za velikim dozama Lecigona koje su veće od onih potrebnih za kontrolu motoričkih simptoma, što je poznato kao sindrom poremećene regulacije dopamina. U nekih se bolesnika nakon uzimanja velikih doza Lecigona javljaju vrlo izražene neuobičajene nevoljne kretnje (diskinezije), promjene raspoloženja ili druge nuspojave.
Nuspojave od primjene pumpe, sonde ili od zahvata
Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba)
• bol u trbuhu
• infekcija rane nakon operacije
• zadebljani ožiljci područja gdje sonda ulazi u Vaš trbuh
• problemi zbog umetanja sonde, kao što je bol ili oticanje u ustima ili grlu, teškoće prilikom gutanja, nelagoda u želucu, natečen trbuh ili bol u trbuhu, ozljeda grla, usta ili trbuha, unutarnje krvarenje, povraćanje, nadutost, tjeskoba
• problemi s područjem gdje sonda ulazi u trbuh, crvenilo, rana, curenje iz sonde, bol ili iritacija.
8/11
Često (mogu se javiti u do 1 na 10 osoba)
• nelagoda u trbuhu, bol gornjeg dijela trbuha
• infekcija na mjestu reza ili u crijevima, infekcija nakon postupka postavljanja sonde u crijevo
• upala stijenke želuca (peritonitis)
• sonda koja se pomiče iz crijeva u npr. želudac ili začepljenje sonde što može dovesti do slabijeg učinka liječenja
• problemi u probavnom sustavu zbog stome (mjesto gdje sonda ulazi u trbuh), bol na mjestu reza, prestanak rada crijeva nakon operacije te problemi, nelagoda ili krvarenje kao posljedica zahvata.
Manje često (mogu se javiti u do 1 na 100 osoba)
• upala debelog crijeva
• upala gušterače (pankreatitis)
• prolazak sonde kroz stijenku debelog crijeva
• začepljenje (opstrukcija) crijeva, krvarenje ili čir u tankom crijevu
• uvlačenje jednog dijela crijeva u susjedni dio crijeva (intususcepcija)
• začepljenje sonde zbog nakupljanja neprobavljene hrane oko sonde
• Stvaranje „džepova“ s infekcijom (apsces) nakon postupka umetanja sonde u crijevo.
Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka)
• smanjen protok krvi u tankom crijevu
• prolazak sonde kroz stijenku želuca ili tankog crijeva.
• trovanje krvi (sepsa)
Nuspojave kada se levodopa i karbidopa primjenjuju kroz usta
Sljedeće nuspojave su zabilježene s levodopom i karbidopom (iste djelatne tvari kao u Lecigonu) koje se uzimaju kroz usta. Ove nuspojave se mogu dogoditi i s Lecigonom.
Rijetko (mogu se javiti u do 1 na 1000 osoba)
• anemija zbog pojačane razgradnje crvenih krvnih stanica
• nemogućnost potpunog otvaranja usta
• simptomi jedne polovice lica, uključujući obješeni očni kapak (Hornerov sindrom)
• proširenje očnih zjenica, grčeviti pokreti očnih jabučica do fiksnog položaja (obično prema gore)
• upala malih krvnih žila koja uzrokuje, izmeĎu ostalog, uzdignute modrice (Henoch-Schönleinova purpura).
Vrlo rijetko (mogu se javiti u do 1 na 10 000 osoba)
• promjene broja krvnih stanica.
Prijavljivanje nuspojava
Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava . Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.
Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na naljepnici uloška i kutiji iza oznake EXP.
Neotvoreni uložak: Čuvati i prevoziti na hladnom (2ºC - 8ºC). Ne zamrzavati. Čuvati u originalnom spremniku radi zaštite od svjetlosti.
9/11
Otvoreni uložak: Odmah iskoristiti. Može se koristiti do 24 sata nakon što se izvadi iz hladnjaka. Dozirna pumpa s umetnutim uloškom može se nositi blizu tijela do 16 sati. Tijekom noćnog liječenja pumpa se ne smije nositi blizu tijela, nego se može, na primjer, držati na noćnom ormariću. Sav neiskorišteni lijek potrebno je zbrinuti nakon 24 sata.
Ulošci su samo za jednokratnu uporabu. Otvoreni uložak ne smije se ponovno koristiti.
Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.
Što Lecigon sadrži
• Djelatne tvari su levodopa, karbidopa hidrat i entakapon. 1 ml sadrži 20 mg levodope, 5 mg karbidope hidrata i 20 mg entakapona.
• Drugi sastojci su karmelozanatrij, kloridna kiselina (za podešavanje pH), natrijev hidroksid (za podešavanje pH) i voda.
Kako Lecigon izgleda i sadržaj pakiranja
Lecigon intestinalni gel je žuti ili žućkasto-crveni neprozirni viskozni gel. Spremnik je plastični uložak koji sadrži 47 ml intestinalnog gela.
Pakiranje sadrži 7 uložaka.
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač
Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet LobSor Pharmaceuticals AB
Kålsängsgränd 10 D
SE-753 19 Uppsala, Švedska
ProizvoĎač Bioglan AB Borrgatan 31 211 24 Malmö Švedska
STADA Arzneimittel AG Stadastrasse 2-18,
61 118 Bad Vilbel Njemačka
Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Stada d.o.o.
Hercegovačka 14, 10 000 Zagreb Hrvatska
Telefon: +385 1 37 64 111
Ovaj lijek odobren je u državama članicama Europskog gospodarskog prostora pod sljedećim nazivima:
Austrija Lecigimon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml Gel zur intestinalen Anwendung
10/11
Belgija
Bugarska Hrvatska Češka Danska Finska Francuska Njemačka MaĎarska Irska Italija Nizozemska Norveška Poljska Portugal Rumunjska Slovačka Slovenija Španjolska Švedska
Lecigimon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml, gel intestinal
Lecigimon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml gel voor intestinaal gebruik Lecigimon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml Gel zur intestinalen Anwendung Lesigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml gel za prilagane v červata Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml intestinalni gel
Lecigimon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml intestinální gel Lecigon enteralgel
Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml geeli suoleen Lecigimon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml, gel intestinal
Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml Gel zur intestinalen Anwendung Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml intesztinális gél
Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml intestinal gel Lecigimon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml gel intestinale
Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml gel voor intestinaal gebruik Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml intestinalgel
Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml żel dojelitowy Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml gel intestinal Lecigon 20 mg/5 mg/20 mg/ml gel intestinal
Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml intestinálny gél Lecigon 20 mg/5 mg/20 mg v 1 ml intestinalni gel Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml gel intestinal Lecigon 20 mg/ml + 5 mg/ml + 20 mg/ml intestinal gel
Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.
Ova uputa je zadnji puta revidirana u veljači 2024.
Ostali izvori informacija
11/11