Iopamiro 300 otopina za injekcije

Rendgensko-kontrastno sredstvo za lumbalnu i torako-cervikalnu mijelografiju, cerebralnu angiografiju, perifernu angiografiju, venografiju, poboljšanje kompjuterizirane tomografije, urografiju i artrografiju, angiokardiografiju i lijevu ventrikulografiju, koronarnu arteriografiju, aortografiju – retrogradnu, selektivnu renalnu arteriografiju, selektivnu visceralnu angiografiju, digitalnu subtrakcijsku angiografiju.

Način primjene:

Intraventrikularno

U arteriju

U venu

U zglob

Intratekalno

Intracisternalno

Doziranje

IOPAMIRO 300: PREPORUČENE DOZE

830580-3586466Postupak Doziranja Lumbalna mijelografija Odrasli 5 - 10 ml Torako-cervikalna mijelografija Odrasli 5 - 10 ml Cerebralna angiografija Odrasli 5 - 10 ml * Djeca** Periferna arteriografija Venografija Odrasli 20 - 50 ml * Djeca ** Odrasli 20 - 50 ml * Djeca ** Do najviše 250 ml Poboljšanje kompjuterizirane tomografije Odrasli: CT pregled mozga 50 - 100ml CT pregled cijelog tijela 40-100ml Intravenska urografija Odrasli 40 - 80 ml Kod teškog zatajenja bubrega potrebno je primijeniti uobičajene postupke s visokim dozama. (do 1,5 mg/kg) Djeca 1 - 2,5 mg/kg ili ** Artrografija Odrasli 1 - 10 ml ovisno o zglobu koji se pregledava. *ponoviti prema potrebi; ** ovisno o tjelesnoj veličini i starosti;

IOPAMIRO 370: PREPORUČENE DOZE

830580-1300734 Selektivna koronarna arteriografija pomoću intraarterijske DSA Odrasli 2 - 5 ml Intravenska urografija Odrasli 40 - 80 ml Kod teškog zatajenja bubrega potrebno je primijeniti uobičajene postupke s visokim dozama. (do 1,5 mg/kg) Djeca 1 - 2,5 mg/kg ili ** *ponoviti prema potrebi;

** ovisno o tjelesnoj veličini i starosti

Doziranje se mora prilagoditi vrsti pretrage, dobi, tjelesnoj masi, udarnom volumenu srca, bubrežnoj funkciji, općem stanju bolesnika, te primijenjenoj tehnici. Obično se koriste ista koncentracija joda i volumen kao i kod drugih rendgenskih kontrastnih sredstava koja su trenutno u upotrebi.

Kao i kod ostalih kontrastnih sredstava, treba koristiti najnižu moguću dozu kojom se postiže adekvatna vizualizacija.

Ne smije se prekoračiti doza od 250 ml. Volumen pojedine injekcije ovisi o vaskularnom području koje se pregledava.

Starije osobe: doziranje kao za odrasle. Potrebno je koristiti najnižu učinkovitu dozu.

Način primjene

Drugi lijekovi i kontrastna sredstva ne smiju se miješati s ovim kontrastnim sredstvom.

Iskustvo je pokazalo da je bolja podnošljivost ugrijanih kontrastnih sredstava, stoga kontrastno sredstvo prije primjene treba ugrijati do tjelesne temperature.

Neionska kontrastna sredstva ne smiju ostati u kontaktu s krvlju u štrcaljki ili intravaskularnim kateterima, koje treba često ispirati da bi se minimalizirao rizik nastanka ugrušaka i tromboembolijskih dogaĎaja tijekom angiografskih pretraga.

U bolesnika s poznatom preosjetljivošću ili kod kojih postoji sumnja na preosjetljivost na kontrastna sredstva ne preporučuje se testiranje na preosjetljivost jer se teške ili fatalne reakcije na kontrastno sredstvo ne mogu predvidjeti pomoću testiranja na preosjetljivost.

Tijekom ubrizgavanja kontrastnog sredstva nužan je oprez kako bi se izbjegla ekstravazacija.

Lumbalna mijelografija

Spora subarahnoidna injekcija daje se tankom iglom za lumbalnu punkciju u jedan od nižih lumbalnih spinalnih prostora (L3-L4 ili L4-L5). Optimalni kontrast pojavljuje se odmah nakon davanja injekcije i potrebno je što prije dobiti snimke.

Angiokardiografija, lijeva ventrikulografija, selektivna koronarna arteriografija

Iopamiro se može primijeniti brzom injekcijom kroz kateter u odgovarajuću periferalnu arteriju ili venu. Može se uvoditi i pod pritiskom kroz kardijalni kateter u bilo koju od srčanih komora ili injicirati u velike krvne žile za trenutnu vizualizaciju. Kontrastno sredstvo se može dati i za vrijeme selektivne kateterizacije koronarnih arterija.

Torako-cervikalna mijelografija

Nakon spore subarahnoidne injekcije, bolesnika treba okrenuti na bok i nagnuti 10°-20° glavom prema dolje pod fluoroskopskom kontrolom. Na ovaj način moguće je kontrolirati kretanje kontrastnog sredstva u leĎno područje.

Ukoliko se pregledava cervikalno područje, kontrastno sredstvo je potrebno najprije uvesti u cervikalno područje, prije pregledavanja leĎnih dijelova gdje se ono progresivno razrjeĎuje.

Iopamiro se može injicirati subokcipitalno ili pomoću tehnike lateralne cervikalne punkcije. Potrebno je paziti da se spriječi intrakranijalno kretanje kontrastnog sredstva.

Nakon intratekalne primjene, bolesnik se treba odmarati jedan sat s podignutom glavom i prsnim košem, te ga je potrebno dobro hidrirati. Nakon toga se može pažljivo kretati, ali treba izbjegavati sagibanje. Ako ostaje u krevetu, glava i prsni koš trebaju ostati podignuti 6 sati. Tijekom ovog perioda potrebno je nadzirati bolesnike za koje se smatra da imaju nizak prag izbijanja napadaja.

Cerebralna angiografija

Bilo koja od postojećih tehnika prikladna je za radiološku vizualizaciju cerebralnog krvožilnog sustava pomoću Iopamira 300. Karotidna i vertebralna angiografija, obavljena pomoću kateterizacije ili tehnikama perkuatne injekcije zahtjevaju brzo injiciranje, koje po potrebi može biti ponovljeno.

Periferalna arteriografija i flebografija (venografija)

Za vizualizaciju perifernih arterija i vena koristi se perkutna injekcija u odgovarajuću krvnu žilu.

Poboljšanje kompjuterizirane tomografije

Poboljšanje kontrasta tijekom CT pregleda mozga može se postići izmeĎu jedne i tri minute nakon intravenske injekcije. Iopamiro 200, 300 i 340 koriste se takoĎer i za CT preglede cijelog tijela nakon intravenske primjene kao bolus, kao infuzija ili kao kombinacija ovih dviju metoda.

Urografija

Kontrastno sredstvo se injicira intravenski i brzo se izlučuje bubrezima. Kod bolesnika s težim zatajenjem funkcije bubrega, kod urografije je potrebno koristiti više doze kontrasta.

Artrografija

Vizualizacija zglobnih šupljina i zglobnih površina može se postići ili jednostrukim ili dvostrukim kontrastnim pregledom.

Selektivna visceralna angiografija:

Vizualizacija se može postići selektivnom kateterizacijom i injekcijom u hepatičnu, celijačnu ili mezenterične arterije.

Digitalna subtrakcijska angiografija

Za kardiološko snimanje kontrastno sredstvo se može primijeniti intraarterijski putem selektivne kateterizacije kako bi se dobili pročišćeni snimci. Za ovu vrstu snimanja takoĎer se preporučuje i intravensko injiciranje, bilo centralno ili periferno Iopamira 340 i 370.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Intratekalna primjena

Zbog mogućnosti predoziranja, kontraindicirano je ponavljanje mijelografije neposredno nakon završetka iste u kojoj je došlo do tehničkih poteškoća.

Opće mjere opreza

Dijagnostički postupci koji uključuju upotrebu bilo kakvih radiokontrastnih sredstava moraju se provoditi pod kontrolom adekvatno educiranog osoblja koje temeljito poznaje specifični postupak koji se izvodi.

Odgovarajući resursi, stručno osoblje, lijekovi te oprema za hitnu reanimaciju trebaju biti dostupni najmanje 30 minuta nakon primjene kontrastnog sredstva kako bi se omogućilo tretiranje bilo koje proceduralne komplikacije, kao i hitno liječenje teških reakcija na samo kontrastno sredstvo.

Tijekom ubrizgavanja kontrastnog sredstva nužan je oprez kako bi se izbjegla ekstravazacija (vidjeti dio 4.8).

Reakcije preosjetljivosti

Kao i ostala kontrastna sredstva, i ovaj lijek može izazvati anafilaksiju ili druge manifestacije alergije s mučninom, povraćanjem, dispnejom, eritemom, urtikarijom i hipotenzijom. Povremeno su zabilježene teške reakcije sa smrtnim ishodom.

Ako u povijesti bolesti postoje podatci o alergiji, astmi ili neželjenim reakcijama tijekom prethodnih sličnih pretraga, potreban je dodatni oprez. Kod takvih bolesnika korist primjene mora uvelike prevladati rizik. U tim slučajevima može se razmotriti premedikacija antihistaminicima ili kortikosteroidima da bi se minimalizirao rizik od mogućih alergijskih reakcija.

Bolesnika je takoĎer potrebno upozoriti da se alergijske reakcije mogu razviti do nekoliko dana nakon postupka, te da se u tom slučaju potrebno odmah obratiti liječniku.

Nakon primjene kontrastnog sredstva veći je rizik od bronhospazma u astmatičnih bolesnika.

U bolesnika s poznatom preosjetljivošću ili kod kojih postoji sumnja na preosjetljivost na kontrastna sredstva ne preporučuje se testiranje na preosjetljivost jer se teške ili fatalne reakcije na kontrastno sredstvo ne mogu predvidjeti pomoću testiranja na preosjetljivost.

Obvezno je osigurati intravenski put tijekom pretrage kako bi se u slučaju reakcije mogla primijeniti hitna terapija.

Kardiovaskularne bolesti

Bolesnike s kongestivnom insuficijencijom srca potrebno je pratiti nekoliko sati nakon postupka kako bi se otkrili odgoĎeni hemodinamički poremećaji, koji mogu biti povezani s prolaznim povećanjem osmotskog opterećenja cirkulacije.

Hidracija

Bolesnici moraju biti dobro hidrirani, a sve relevantne abnormalnosti ravnoteže tekućine ili elektrolita treba ispraviti prije i nakon injekcije kontrastnog sredstva.

Osobito bolesnici s teškim funkcionalnim oštećenjem bubrega, jetre ili miokarda, mijelomatozom ili drugim paraproteinemijama, bolesti srpastih stanica, dijabetes melitusom, poliurijom, oligurijom, hiperuricemijom, dojenčad, stariji bolesnici i bolesnici s teškim sistemskim bolestima ne smiju biti izloženi dehidraciji. Potreban je oprez kod hidracije bolesnika s podložećim stanjima koja se mogu pogoršati preopterećenjem tekućinom, uključujući kongestivno zatajenje srca.

Umjereno do teško oštećenje bubrega

Posebno treba paziti kod bolesnika s umjerenim do teškim oštećenjem funkcije bubrega (odražava se povećanom ureom u krvi). Znatno pogoršanje funkcije bubrega smanjeno je ako je bolesnik dobro hidriran.

Može se pojaviti, u rijetkim slučajevima, reverzibilno zatajenje bubrega. Predisponirajući faktori su: prethodna bolest bubrega, prethodno zatajenje bubrega nakon primjene kontrastnog sredstva, postojeća renalna insuficijencija, dijabetička nefropatija, životna dob preko 60 godina, dehidracija, uznapredovala arterioskleroza, dekompenzirana srčana insuficijencija, visoke doze kontrastnog sredstva i višestruke injekcije, direktna primjena kontrastnog sredstva u renalnu arteriju, daljnje izlaganje nefrotoksinima, jaka i kronična hipertenzija, hiperuricemija i paraproteinemija (npr. plazmocitom, makroglobulinemija).

Preventivne mjere uključuju:

- identifikaciju bolesnika s visokim rizikom;

- osiguravanje odgovarajuće hidracije prije i tijekom primjene kontrastnog sredstva, po mogućnosti primjenom i.v. infuzije sve dok se kontrastno sredstvo ne eliminira putem bubrega (vidjeti i poglavlje iznad o hidraciji);

- kad god je to moguće, izbjegavanje primjene nefrotoksičnih lijekova ili velikih kirurških zahvata ili drugih potencijalno nefrotoksičnih postupaka, sve dok se kontrastno sredstvo ne eliminira;

- smanjenje doze na minimalnu;

- potrebno je pratiti parametre bubrežne funkcije nakon postupka u kojem je korišteno kontrastno sredstvo, naročito izlučivanje mokraće nakon pregleda;

- ne smije se vršiti novi pregled kontrastnim sredstvom sve dok se bubrežna funkcija ne vrati na razine kakve su bile prije pregleda.

Kod bolesnika koji su na dijalizi se smije primijeniti kontrastno sredstvo kao što je jopamidol, jer se navedeno može bez poteškoća odstraniti dijalizom.

Kombinacija teškog oštećenja funkcije jetre i bubrega može značajno odgoditi izlučivanje kontrastnog sredstva te dovesti do retencije istoga u organizmu, što je predispozicija za povećani rizik od nuspojava.

Narušena funkcija štitnjače

Treba biti oprezan pri obavljanju pregleda jodnim kontrastom kod bolesnika s hipertireozom ili čvorom(-ovima) na štitnjači s autonomnom funkcijom, odnosno u bolesnika sa sumnjom na iste, jer su zabilježene tiroidne oluje nakon primjene jodnog kontrastnog sredstva. Kod takvih bolesnika radiološke pretrage treba provoditi samo kada liječnik smatra da su potrebne. Postoji mogućnost ponovne pojave hipertireoza kod bolesnika koji su prethodno liječeni od Gravesove bolesti.

Feokromocitom

Bolesnici s feokromocitomom mogu razviti tešku hipertenzivnu krizu nakon intraarterijske primjene Iopamira. Preporučuje se premedikacija s blokatorima α- i β- adreneregičkih receptora prije intraarterijskog ubrizgavanja kontrastnog sredstva pod nadzorom liječnika.

Miastenija gravis

Primjena jodiranog kontrastnog sredstva može pogoršati simptome miastenije gravis.

Poremećaji središnjeg živčanog sustava Injekcije jopamidola se moraju primjenjivati s oprezom kod bolesnika s hiperkalcemijom i cerebralnom vaskularnom bolešću.

Injekcije jopamidola se mora primjenjivati s oprezom kod bolesnika s poremećajima središnjeg živčanog sustava i izmijenjenom propusnošću krvno-moždane barijere, kao u starijih bolesnika, povišenim intrakranijalnim tlakom, sumnjom na intrakranijalni tumor, apscesom ili hematomom/krvarenjem, te kod onih kod kojih postoji anamneza konvulzivnih poremećaja i alkoholizma. Bolesnici s ovim stanjima imaju povećani rizik od neuroloških komplikacija.

Vazospazam i posljedični učinci cerebralne ishemije mogu biti prouzročeni intraarterijskim injekcijama kontrastnog sredstva. Kod odreĎenog broja bolesnika može biti indicirana opća anestezija. MeĎutim, kod takvih bolesnika- prijavljena je povećana učestalost pojavljivanja nuspojava, vjerojatno zbog hipotenzivnog učinka anestetika.

Teške kožne nuspojave

U bolesnika u kojih se primjenjivao lijek Iopamiro prijavljene su teške kožne nuspojave (engl. severe cutaneous adverse reactions, SCARs), kao što su Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksična epidermalna nekroliza (Lyellov sindrom ili TEN) te akutna generalizirana egzantematozna pustuloza (AGEP), koje mogu biti životno ugrožavajuće (vidjeti dio 4.8, Nuspojave). Tijekom uvoĎenja lijeka bolesnike je potrebno savjetovati o znakovima i simptomima teških kožnih nuspojava te ih pažljivo

pratiti radi pojave istih. Ako se pojave znakovi i simptomi koji upućuju na ove reakcije, potrebno je odgoditi daljnju primjenu lijeka Iopamiro. Ako se u bolesnika uz primjenu lijeka Iopamiro razvije teška kožna nuspojava, lijek Iopamiro se u tog bolesnika više nikada ne smije primijeniti.

Encefalopatija izazvana kontrastom

Zabilježena je encefalopatija kod primjene jopamidola (vidjeti dio 4.8). To se može manifestirati simptomima i znakovima neurološke disfunkcije kao što su glavobolja, poremećaj vida, kortikalna sljepoća, zbunjenost, napadaji, gubitak koordinacije, hemipareza, afazija, nesvjestica, koma i cerebralni edem u roku od nekoliko minuta do sati nakon primjene i općenito prolazi kroz nekoliko dana. Čimbenici koji povećavaju propusnost krvno-moždane barijere olakšat će prijenos kontrastnog sredstva u moždano tkivo i mogu dovesti do mogućih reakcija SŽS-a, na primjer encefalopatije. Ako se sumnja na kontrastnu encefalopatiju, jopamidol se ne smije ponovno primjenjivati i treba započeti odgovarajuće liječenje.

Angiografija

Kod bolesnika podvrgnutih angiokardiografskim postupcima posebno treba pratiti stanje desne strane srca i plućnog krvotoka. Insuficijencija desne strane srca i plućna hipertenzija nakon injiciranja organske jodne otopine mogu dovesti do bradikardije i sistemske hipotenzije. Angiografija desne strane srca se smije obavljati samo kad je to apsolutno indicirano.

Kod angiografskih postupaka potrebno je uzeti u obzir mogućnost otkidanja naslaga ili oštećenje odnosno perforaciju stjenke žile za vrijeme rukovanja kateterom i injiciranja kontrastnog sredstva. Preporučuje se učiniti kontrolno injiciranje kako bi se utvrdio pravilan položaj katetera.

Kod bolesnika s homocistinurijom treba izbjegavati angiografiju kad god je to moguće radi povećanog rizika od tromboze i embolije.

Kod bolesnika koji će biti podvrgnuti periferalnoj angiografiji, treba postojati pulsacija na arteriji u koju će se injicirati rendgensko kontrastno sredstvo. Kod bolesnika s obliterirajućim tromboangiitisom ili uzlaznim infekcijama praćenim ozbiljnom ishemijom, angiografija se mora obavljati uz poseban oprez, ako je se uopće odluči raditi u tim slučajevima.

Zabilježeni su ozbiljni neurološki slučajevi nakon direktne injekcije kontrastnog sredstva u cerebralne arterije ili krvne žile koje opskrbljuju leĎnu moždinu ili kod angiokardiografije zbog nehotičnog ispunjavanja karotidnih arterija.

Za vrijeme intrakardijalne i/ili koronarne arteriografije mogu se javiti ventrikularne aritmije.

Kod pregleda luka aorte potrebno je pažljivo postavljanje vrha katetera kako bi se izbjegla hipotenzija, bradikardija i oštećenje središnjeg živčanog sustava zbog pretjeranog tlaka koji se prenosi iz pumpe injektora u brahiocefalične grane aorte.

Tromboembolijski događaji

Neionska kontrastna sredstva imaju slabiji inhibitorni učinak na aktivnost zgrušavanja in vitro

od ionskih sredstava. Iz tog razloga treba voditi posebnu brigu o angiografskoj tehnici. Neionska sredstva ne smiju ostati u kontaktu s krvi unutar štrcaljke te je potrebno često ispirati intravaskularne katetere kako bi se smanjio rizik od nastanka ugruška i tromboembolijskih dogaĎaja tijekom angiografskih tehnika.

Dijabetes mellitus

Prisutnost oštećenja bubrega kod bolesnika s dijabetesom jedan je od faktora rizika za akutno zatajenje bubrega nakon primjene kontrastnog sredstva. Ovo može dovesti do laktacidoze kod bolesnika koji uzimaju metformin (vidjeti dio 4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija).

Intratekalna primjena

Kod bolesnika za koje je poznato da boluju od epilepsije ili imaju anamnezu epilepsije, potrebno je održavati antikonvulzivnu terapiju prije i nakon mijelografskih pretraga. U nekim slučajevima se može povećati doza antikonvulzivne terapije tijekom 48 sati prije pregleda.

Ako tijekom pretrage nastupi konvulzivna kriza, preporuča se intravenska primjena diazepama ili fenobarbitala.

Istodobna primjena jodiranog kontrastnog sredstva i kortikosteroida može povećati rizik od neurotoksičnosti i aseptičnog meningitisa.

Točnu procjenu koristi i rizika treba provesti u osoba s poznatim poremećajima SŽS-a.

U slučaju zastoja protoka spinalne tekućine treba odstraniti što je više moguće kontrastnog sredstva.

Nakon dovršenja izravnih cervikalnih ili lumbo-cervikalnih postupaka:

- potrebno je podignuti glavu bolesnika pod kutom od 45% na otprilike dvije minute tako da kontrastno sredstvo teče prema kaudalnom kraju.

Treba izbjegavati pretjerano i posebno aktivno pokretanje i naprezanje bolesnika, potrebno ga je pažljivo pratiti, u mirnom stanju s podignutom glavom, posebice tijekom prvih nekoliko sati nakon pretrage. Tijekom navedenog razdoblja bolesnik treba ostati ležeći u supinacijskom položaju.

Bolesnika treba ohrabriti da, ako je moguće, uzima tekućinu i hranu oralno.

Primjena u posebnim populacijama

Novorođenčad, djeca

Dojenčad (dob < 1 godina), a posebice novoroĎenčad, posebno je osjetljiva na disbalans elektrolita i hemodinamske promjene.

Kod pregledavanja male djece ili beba, ne smije se ograničavati unos tekućine prije uporabe hipertonične kontrastne otopine. TakoĎer je potrebno korigirati eventualni disbalans vode i elektrolita.

U pedijatrijskoj rendgenologiji, potreban je poseban oprez kod injiciranja kontrastnog sredstva u desne srčane komore cijanotične novoroĎenčadi s plućnom hipertenzijom i oslabljenom funkcijom srca.

Kod novoroĎenčadi, a naročito prijevremeno roĎenih, preporučuje se učiniti testove za ispitivanje funkcije štitnjače (obično TSH i T4) nakon 7-10 dana i 1 mjesec nakon primjene jodnog kontrastnog sredstva zbog rizika od hipotireoze uslijed preopterećenja jodom. Vjerojatnost nastanka akutne insuficijencije bubrega je veća u ovih bolesnika.

Privremena supresija štitnjače ili hipotireoza primijećena su u djece nakon izlaganja jodiranim kontrastnim sredstvima. Nakon dijagnostičkog postupka, to se češće opažalo u novoroĎenčadi i nedonoščadi, a takoĎer i nakon postupaka povezanih s većim dozama. NovoroĎenčad takoĎer može biti izložena preko majčine izloženosti. U novoroĎenčadi, posebno nedonoščadi, koja su bila izložena jopamidolu, bilo preko majke tijekom trudnoće ili u neonatalnom razdoblju, preporučuje se praćenje funkcije štitnjače. Ako se otkrije hipotireoza, treba razmotriti potrebu za liječenjem i pratiti funkciju štitnjače dok se ne normalizira.

Stariji

Stariji bolesnici imaju posebno povišen rizik za nuspojave zbog smanjenja fizioloških funkcija, osobito kad se upotrebljava visoka doza kontrastnog sredstva.

Iopamiro sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po bočici, tj. zanemarive količine natrija.

Kako bi se spriječio nastanak laktacidoze u bolesnika s dijabetesom koji se liječe oralnim antidijabeticima iz skupine bigvanida (metformin), primjenu ovih lijekova treba prekinuti prije intraarterijske primjene kontrastnog sredstva pri prvom prolazu kroz bubrege ili u bolesnika s akutnom ozljedom bubrega i primjenu ponovno upostaviti tek nakon 48 sati ako se bubrežna funkcija nije značajno promijenila (vidjeti dio 4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi: Posebne populacije).

Kod bolesnika kod kojih je predviĎen pregled štitnjače radioaktivnim jodom, treba voditi računa o tome da ulazak joda u štitnjaču može biti smanjen tijekom dva do šest tjedna nakon korištenja jodnog kontrastnog sredstva koje se izlučuje bubrezima.

Uporaba jodiniranog kontrastnog sredstva može utjecati na testove za ispitivanje funkcije štitnjače koji ovise o procjeni joda, kao što su proteinski vezani jod i unos radioaktivnog joda. Kao posljedica, oni neće točno prikazati funkciju štitnjače do 16 dana nakon primjene jodiniranog kontrastnog sredstva. Nakon primjene jopamidola kapacitet tkiva štitnjače za unos joda je smanjen sljedećih 2-6 tjedana. Testovi za ispitivanje funkcije štitnjače koji ne ovise o procjenama joda, npr. unos T3 smole i koncentracija ukupnog ili slobodnog tiroksina (T4) ostaju nepromijenjeni.

Arterijska tromboza prijavljena je prilikom davanja jopamidola nakon papaverina.

Primjena vazopresora snažno potencira neurološke učinke intraarterijskog kontrastnog sredstva.

Zabilježena je renalna toksičnost kod bolesnika s jetrenom disfunkcijom kod kojih je primjena intravaskularnih kontrastnih sredstava uslijedila nakon primjene oralnih kolecistografskih sredstava. Stoga, primjenu intravaskularnih kontrastnih sredstava treba odgoditi kod bolesnika koji su nedavno primili kolecistografsko kontrastno sredstvo.

Kontrastno sredstvo može utjecati na laboratorijske testove za bilirubin, proteine ili anorganske tvari (npr. željezo, bakar, kalcij, fosfate). Mjerenje koncentracije ovih tvari ne smije se izvoditi istog dana nakon primjene kontrastnog sredstva.

Kod bolesnika koji primaju beta-blokatore povećan je rizik za nastanak težih anafilaktoidnih reakcija.

Beta blokatori mogu oslabiti liječenje bronhospazma i odgovor na adrenalin.

Reakcije na kontrastna sredstva slične alergijskima su češće i mogu se manifestirati kao odgoĎene reakcije u bolesnika liječenih imunomodulatorima, poput interleukina-2 (IL-2). Zabilježeni su eritem, vrućica, simptomi gripe.

Treba razmotriti prekid liječenja lijekovima koji snižavaju prag napadaja do 24 sata nakon zahvata za intratekalnu primjenu i u bolesnika s poremećajima krvno-moždane barijere (vidjeti dio 4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi: Poremećaji središnjeg živčanog sustava).

Žene reproduktivne dobi

Rendgenski pregled žena potrebno je po mogućnosti izvoditi u vrijeme pred ovulaciju i mora ga se izbjegavati za vrijeme trudnoće.

Sigurnost primjene Iopamira tijekom trudnoće nije utvrĎena. Stoga ga treba davati samo ako liječnik smatra postupak nužnim. S obzirom da je potrebno izbjegavati izlaganje zračenju tijekom trudnoće, bez obzira na upotrebu kontrastnog sredstva, potrebno je pažljivo odvagnuti korisnost rendgenske pretrage. Osim izlaganja fetusa zračenju, u razmatranju omjera koristi i rizika upotrebe jodnog kontrastnog sredstva treba uzeti u obzir i osjetljivost fetalne štitnjače na jod (vidjeti dio 4.4).

Rendgenska kontrastna sredstva koja sadržavaju jod izlučuje se u majčino mlijeko u malim količinama. Iz iskustva na životinjama, Iopamiro nije toksičan kod životinja nakon oralne primjene. Iako nisu zabilježene ozbiljne nuspojave u dojenčadi, jopamidol se smije primijeniti u dojilja samo ako liječnik smatra da je nužno.

Nije poznat učinak na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Obično se javljaju blage do umjerene nuspojave koje su po prirodi prolazne. No zabilježene su i rijetke teške i životno ugrožavajuće reakcije, koje su u nekim slučajevima imale smrtni ishod.

Kod intravaskularne primjene, reakcija se u većini slučajeva javlja unutar nekoliko minuta nakon davanja kontrastnog stredstva. No mogu se javiti i odgoĎene reakcije, koje se obično manifestiraju na koži, najčešće unutar 2-3 dana, a rjeĎe unutar 7 dana nakon primjene kontrastnog sredstva.

U povezanosti s primjenom lijeka Iopamiro prijavljene su teške kožne nuspojave (SCARs), uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP) (vidjeti dio 4.4).

Kod intratekalne primjene, većina nuspojava se javlja s odogodom od nekoliko sati zbog spore apsorpcije s mjesta primjene i raspodjele unutar tijela. Reakcije se obično javljaju unutar 24 sata nakon davanja injekcije.

U kliničkim istraživanjima, najčešće zabilježene nuspojave su bile: glavobolja (1.5 %), mučnina (1.2 %) i osjećaj vrućine (3.5%) nakon intravaskularne primjene te glavobolja (18.9%) nakon intratekalne primjene kontrastnog sredstva.

Nuspojave zabilježene u kliničkim istraživanjima provedenim na 2680 odraslih ispitanika i 35 pedijatrijskih bolesnika, kao i u postmarketinškom praćenju, prikazane su u tablicama u tekstu niže, rasporeĎene po kategorijama učestalosti unutar pojedinih organskih sustava prema MedDRA klasifikaciji.

Učestalosti su definirane na sljedeći način:vrlo često (≥ 1/10), često (≥1/100 i <1/10), manje često (≥1/1000 i <1/100), rijetko (≥1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (<1/10 000) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Unutar svake kategorije učestalosti, nuspojave su navedene u padajućem nizu prema stupnju ozbiljnosti.

Ne preporučuje se prekoračenje propisane doze zbog mogućnosti nastanka životno ugrožavajućih nuspojava.

Prema potrebi, hemodijaliza se može koristiti za eliminaciju jopamidola iz tijela.

Liječenje predoziranja usmjereno je prema održavanju svih vitalnih funkcija i brzog uvoĎenja simptomatskog liječenja.

Intratekalno predoziranje

Znakovi intratekalnog predoziranja mogu biti: ascedentna hiperrefleksija ili toničko-klonički spazmi, sve do generaliziranih napadaja i, u teškim slučajevima zahvaćanja SŽS-a, hipertermija, stupor i respiratorna depresija.

Farmakoterapijska skupina: rendgensko kontrastno sredstvo, jodirano; vodotopivo, nefrotropno, niskoosmolalno rendgensko kontrastno sredstvo; ATK: V08A B04

Jopamidol je kontrastno sredstvo koje pripada novoj generaciji neionskih tvari koje su topive zbog prisustva hidrofilnih nadomjestaka u molekuli. Ovo rezultira otopinom niske osmolalnosti u usporedbi s ionskim sredstvom.

Jopamidol je dokazano učinkovit kao rendgensko kontrastno sredstvo u neuroradiologiji, angiografiji, venografiji, artrografiji, urografiji, cerebralnoj angiografiji i lijevoj ventrikulografiji i koronarnoj arteriografiji. Njegova toksičnost, naročito kardiološka i toksičnost SŽS-a je manja nego kod ionskih kontrastnih sredstava.

Farmakokinetika jopamidola je u skladu s otvorenim dvodjelnim farmakokinetičkim modelom s eliminacijom prvog reda.

Volumen distribucije odgovara ekstracelularnoj tekućini.

Eliminacija se odvija gotovo potpuno bubrezima. Manje od 1% primijenjene doze otkriveno je u fekalijama do 72 sata nakon doziranja. Eliminacija je brza; gotovo polovina primijenjene doze može se pronaći u urinu u prva dva sata nakon doziranja.

Ne postoje dokazi o biotransformaciji.

Vezanje na proteine seruma je zanemarivo.

Iz studija o toksičnosti kod životinja nije moguće predvidjeti štetne učinke drugačije od onih koji su dokumentirani iz korištenja jopamidola kod ljudi.

trometamol kloridna kiselina

natrijev kalcijev edetat voda za injekcije

Kontrastno sredstvo se ne smije miješati s drugim lijekovima.

5 godina.

Čuvati u originalnom pakiranju, zaštićeno od svijetlosti

Prozirne, bezbojne staklene bočice tipa I ili tipa II s gumenim zatvaračima i aluminijskim čepovima IOPAMIRO 300 od 30 ml, 50 ml, 100 ml i

IOPAMIRO 370 od 30 ml, 50 ml,100 ml, 200 ml

Otopinu treba zbrinuti prema propisima o zbrinjavanju opasnih tvari ako nije bistra.

Iznimno se može pojaviti kristalizacija Iopamira. Zabilježeno je da se to dogaĎa zbog oštećenog ili neispravnog spremnika, te se sadržaj u ovom slučaju ne smije upotrijebiti.

Nakon što je jednom otvorena, bočicu treba odmah upotrijebiti.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal valja zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

Iopamiro, kao i ostala jodinirana kontrastna sredstva, može reagirati s metalnim površinama koje sadrže bakar (npr. mjed). Stoga treba izbjegavati korištenje opreme kod koje lijek dolazi u izravan dodir s takvim površinama.

Iopamiro je poseban pigment (kontrastno sredstvo), koji blokira rendgenske zrake jer sadrži jod. Iopamiro djeluje tako da pomaže Vašem liječniku vidjeti unutarnje strukture tijela na rendgenskoj snimci. Vaš liječnik propisao je Iopamiro kako bi bolje mogao vidjeti krvne žile, zglob i kralježnicu ili mozak pomoću rendgenskih zraka.

Ovaj lijek koristi se samo za dijagnostiku.

Ne smijete primiti Iopamiro:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na jopamidol ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

• radi mijelografije (snimanje kralježnične moždine) ako je nedavno u prethodnoj došlo do tehničkih poteškoća

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku prije nego primite Iopamiro ako imate:

- alergiju ili astmu u povijesti bolesti, ili ste imali neželjene reakcije tijekom prethodnih sličnih pretraga

- šećernu bolest

- bolest srpastih stanica (Vaše tijelo proizvodi crvene krvne stanice neprirodnog srpastog oblika, što dovodi do anemije)

- srčane probleme

- visok krvni tlak u plućima

- probleme s bubrezima ili jetrom

- miasteniju gravis (bolest koja uzrokuje slabost mišića)

- tumor na mozgu, moždani udar ili druge bolesti mozga - epilepsiju u povijesti bolesti

- alkoholizam

- feokromocitom (tumor nadbubrežne žlijezde)

- homocistinuriju (nasljedna bolest u kojoj tijelo ne može u potpunosti razgraditi aminokiselinu metionin)

- multiplu sklerozu (MS) (bolest mozga i leđne moždine u kojoj upala uništava zaštitni omotač oko živaca i oštećuje živac)

- oliguriju (smanjeno izlučivanje mokraće), poliuriju (učestalo mokrenje velikih količina mokraće), hiperuricemiju (povišenu razinu mokraćne kiseline u krvi)

- mijelomatozu (uključujući Waldenströmovu makroglobulinemiju, multipli mijelom)

- Ako Vam se ikada pojavio težak osip ili ljuštenje kože, nastajanje mjehurića na koži i/ili afti u ustima nakon primjene lijeka Iopamiro ili drugog jodiranog kontrastnog sredstva.

Budite posebno oprezni prilikom primanja lijeka Iopamiro:

U povezanosti s primjenom lijeka Iopamiro prijavljene su ozbiljne kožne nuspojave, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom (SJS), toksičnu epidermalnu nekrolizu (Lyellov sindrom ili TEN) i akutnu generaliziranu egzantematoznu pustulozu (AGEP).

Ako primijetite bilo koji od simptoma povezanih s ovim ozbiljnim kožnim reakcijama, a koji su opisani u dijelu 4, odmah potražite liječničku pomoć.

Tijekom ili kratko nakon postupka snimanja mogu se pojaviti kratkotrajni poremećaji mozga zvani encefalopatija. Ako primijetite bilo koji simptom povezan s ovim stanjem opisanim u dijelu 4., odmah potražite liječničku pomoć.

Posebno treba paziti kod djece ispod 1 godine starosti i kod starijih osoba. Ove grupe mogu biti osjetljive na nuspojave.

Obavijestite Vašeg liječnika ako ste ikad radili test za ispitivanje funkcije štitnjače.

Poremećaji štitnjače mogu se primijetiti nakon primjene jopamidola. Posebno treba biti oprezan u novorođenčadi, uključujući onu čija je majka primala jopamidol tijekom trudnoće, i u nedonoščadi. Liječnik može provjeriti djetetovu funkciju štitnjače.

Drugi lijekovi i Iopamiro

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate ili ste nedavno uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove, uključujući i lijekove koje ste nabavili bez recepta. Naročito obavijestite svog liječnika ako uzimate neki od sljedećih lijekova, jer oni mogu reagirati s Iopamirom:

- lijekove protiv bolova

- neuroleptike (lijekovi za mentalne bolesti)

- antiemetike (lijekovi koji sprječavaju povraćanje) - metformin (lijek za šećernu bolest)

- antihistaminike (lijekovi za alergije) - sedative (lijekovi za smirenje)

- antikonvulzive (lijek za epileptičke napadaje)

- vazopresore kao što je papaverin (primjenjuje se kod liječenja impotencije)

- beta blokatore (lijekovi za liječenje problema sa srčanim ritmom i povišenog krvnog tlaka), diuretike (lijekovi za povećanje izlučivanja mokraće), ACE inhibitore (lijekovi za liječenje povišenog krvnog tlaka i zatajenja srca)

- imunomodulatore (interleukin-2)

Iopamiro još uvijek može biti prikladan za primjenu i Vaš liječnik će moći odlučiti što Vama odgovara.

Trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate imati dijete, obratite se svom liječniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Ako ste trudni ili dojite, Iopamiro će se primijeniti samo ako Vaš liječnik smatra da je to nužno potrebno.

Prije uzimanja bilo kojeg lijeka potražite savjet Vašeg liječnika ili ljekarnika.

Upravljanje vozilima i strojevima

Nema poznatih učinaka na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima.

Iopamiro sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po bočici, tj. zanemarive količine natrija.

3. Kako ćete primiti Iopamiro

Iopamiro daje liječnik u bolnici ili klinici. Daje se injekcijom u arteriju ili u venu ili u zglob ili između kralježaka na donjem dijelu leđa ili u cisternu magnu (dio iza malog mozga) ili direktno u moždane komore.

Doziranje

Stvarna doza ovisi o tome koji dio tijela se snima rendgenom, te o Vašoj starosti, tjelesnoj težini, funkciji srca, funkciji bubrega, općem zdravstvenom stanju, a uobičajeno iznosi od 5-250 ml. Vaš liječnik može odlučiti promijeniti ovu dozu ili ponoviti dozu ako je potrebno. Doza za djecu ovisi također o starosti i veličini djeteta.

Ako primite više Iopamira nego što ste trebali

Trebate znati da je prostor bolnice ili klinika gdje vam je dan Iopamiro dobro opremljena za liječenje bilo kojeg učinka predoziranja.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se svom liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Odmah obavijestite liječnika, radiologa ili osoblje koje provodi snimanje ako osjetite naglo otežano disanje, teškoće u disanju, oticanje očnih kapaka, lica, grla ili usnica, značajan pad krvnog tlaka ili ubrzan rad srca (tahikardija), nesvjesticu, osip ili svrbež (naročito po cijelom tijelu).

Odmah zatražite liječničku pomoć ako primijetite bilo koji od sljedećih simptoma:

- crvenkaste, neuzdignute mrlje na trupu, slične meti ili okrugle, često s mjehurićem u sredini te ljuštenje kože, ranice u ustima, grlu, nosu, genitalijama i očima. Tim ozbiljnim kožnim osipima mogu prethoditi vrućica i simptomi nalik gripi (Stevens-Johnsonov sindrom, toksična epidermalna nekroliza).

- crven, ljuskast osip koji zahvaća veliku površinu, s kvrgama ispod kože i mjehurićima, popraćen vrućicom. Simptomi se obično pojavljuju na početku primanja lijeka (akutna generalizirana egzantematozna pustuloza).

Učestalost ovih nuspojava nije poznata.

Ostale nuspojave koje se mogu javiti prilikom primjene Iopamira su navedene u nastavku prema njihovoj učestalosti.

Prilikom primjene Iopamira u krvnu žilu zamijećene su:

Često (mogu se javiti u više od 1 na 100 osoba i manje od 1 na 10 osoba) - glavobolja

- mučnina

- osjećaj vrućine

Manje često (mogu se javiti u više od 1 na 1000 osoba i manje od 1 na 100 osoba) - omaglica

- izmijenjen okus

- abnormalnost ili nepravilnost u otkucajima srca, nekoordinirano trzanje srčanog mišića - nizak ili visok krvni tlak

- crvenilo praćeno osjećajem užarenosti - povraćanje

- proljev

- bol u trbuhu - suhoća usta - osip

- koprivnjača - svrbež

- crvenilo

- pojačano znojenje - bol u leđima

- nemogućnost pravilnog rada bubrega (akutno zatajenje bubrega) - bol u prsnom košu

- bol na mjestu primjene injekcije - vrućica

- osjećaj hladnoće

- abnormalni rezultati laboratorijskih testova na kreatinin (može se otkriti pomoću testa koji provodi liječnik)

Rijetko (mogu se javiti u više od 1 na 10 000 osoba i manje od 1 na 1000 osoba) - stanje smetenosti

- osjećaj utrnuća ili žarenja ili peckanja ili bockanja - usporen rad srca

- voda u plućima, astma, prekomjerna kontrakcija mišića dišnih puteva koja uzrokuje poteškoće s disanjem

- grčevi mišića

- oteklina na mjestu primjene injekcije

Učestalost nepoznata (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

- smanjen broj krvnih pločica (može se otkriti pomoću testa koji provodi liječnik) - iznenadna, teška alergijska reakcija

- koma

- mini-moždani udar

- nesvjestica, sniženje razine svijesti ili gubitak svijesti, konvulzije - nemogućnost pomicanja jedne strane tijela

- poremećaj mozga (encefalopatija) sa simptomima koji uključuju glavobolju, poteškoće s vidom, gubitak vida, zbunjenost, napadaji, gubitak koordinacije, gubitak pokreta na jednoj strani tijela, problemi s govorom i gubitak svijesti

- prolazni gubitak vida, poteškoće s vidom, crvenilo i nelagodu u oku (konjunktivitis), abnormalna osjetljivost oka na svjetlost

- srčani udar, srce ne pumpa krv onako kako bi trebalo (zatajenje srca), prestanak disanja i rada srca, ubrzani rad srca, srčani udar uzrokovan alergijskom reakcijom

- zatajenje cirkulacije krvi (cirkulacijski kolaps)

- prestanak disanja, nemogućnost pravilnog rada pluća, sindrom akutnog respiratornog distresa (teška bolest pluća), abnormalno disanje, obustava disanja, oticanje grla, otežano disanje

- pojačano lučenje sline, povećanje žlijezda slinovnica - teška bolest kože (vidi na vrhu odjeljka)

- nekroza kože nakon istjecanja lijeka iz krvne žile, oticanje lica

- bol u mišićima s abnormalnim osjećajima (kompartment sindrom) - bol u kostima, mišićima, ligamentima, tetivama i/ili živcima

- mišićna slabost

- tresavica, bol, malaksalost

- crvenilo, vrućina i bol na mjestu primjene injekcije

- abnormalni elektrokardiogram (može se otkriti pomoću testa koji provodi liječnik)

Djeca

Poremećaji štitnjače zabilježeni su u prerano rođene novorođenčadi.

Prilikom intratekalne (izmeĎu kralježaka na donjem dijelu leĎa) primjene Iopamira zamijećene su:

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba) - glavobolja

Često (mogu se javiti u više od 1 na 100 osoba i manje od 1 na 10 osoba) - crvenilo praćeno osjećajem užarenosti

- mučnina i povraćanje

- bol u leđima, vratu, rukama ili nogama - osjećaj težine

Manje često (mogu se javiti u više od 1 na 1000 osoba i manje od 1 na 100 osoba) - osip kože

Učestalost nepoznata (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka) - meningitis

- alergijske reakcije, koje mogu biti ozbiljne i opasne po život (anafilaksija) - zbunjenost, gubitak orijentacije, uznemirenost, nemir

- koma, paraliza, napadaji (konvulzije)

- nesvjestica, niska razina svijesti ili gubitak svijesti - omaglica

- simptomi meningitisa

- sjećaj uboda i igala, svrbež ili trnci bez opravdanog razloga (parestezija) ili smanjena percepcija - privremena sljepoća

- poremećaj srčanog ritma - visoki krvni tlak

- zastoj disanja, nedostatak zraka - vrućica, malaksalost

- ukočenost

- poremećaj mozga (encefalopatija) sa simptomima koji uključuju glavobolju, poteškoće s vidom, gubitak vida, zbunjenost, napadaji, gubitak koordinacije, gubitak pokreta na jednoj strani tijela, problemi s govorom i gubitak svijesti.

Primjena u tjelesne šupljine

- povećane razine amilaze u krvi (pregled gušterače)

- alergijske reakcije, koje se uglavnom manifestiraju u obliku kožnih reakcija

- upala gušterače, sa simptomima jakih bolova u trbuhu u gornjem dijelu trbuha, koji zrače prema leđima, kao i mučnina i povraćanje (pankreatitis)

- reakcije zabilježene u slučajevima rendgenskog pregleda zglobova (artrografija) i fistula

(fistulografija) uglavnom su iritacije koje se javljaju uz upalu tkiva

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. Ovo uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: navedenog u Dodatku V.

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Od Vas se neće tražiti da Vi sami čuvate lijek. Vaš liječnik ili bolnički ljekarnik će znati kako čuvati Iopamiro.

Ovaj lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece. Ovaj lijek čuvajte zaštićeno od svjetlosti. Iopamiro treba dati odmah nakon izvlačenja u štrcaljku za davanje injekcija.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na pakiranju.

Što Iopamiro sadrži

Jedan ml Iopamiro 300 sadrži 612 mg djelatne tvari jopamidol, što odgovara količini od 300 mg joda/ml.

Jedan ml Iopamiro 370 sadrži 755,3 mg djelatne tvari jopamidol, što odgovara količini od 370 mg joda/ml.

Pomoćne tvari su trometamol, kloridna kiselina, natrijev kalcijev edetat i voda za injekcije.

Kako Iopamiro izgleda i sadržaj pakiranja

Iopamiro 300 pakiran u bočicama od stakla koje sadržavaju: 30, 50 i 100 ml otopine za injekcije. Iopamiro 370 pakiran u bočicama od stakla koje sadržavaju: 30, 50, 100 i 200 ml otopine za injekcije.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvoĎač

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet

Bracco Imaging s.p.a, Via Egidio Folli 50, 20134 Milano, Italija

ProizvoĎač

Patheon Italia S.p.A., 2° Trav. SX Via Morolense 5, 03013 Ferentino (FR), Italija

Bracco Imaging s.p.a, Bioindustry Park, Via Ribes 5, 10010 Colleretto Giacossa (TO), Italija

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Mark Medical d.o.o.

Budmanijeva 5 Zagreb

Tel/+385 1 60 65 444

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u studenom 2022.