Edronax 4 mg tablete

Reboksetin je indiciran za akutno liječenje depresivnih poremećaja/velikih depresivnih epizoda te za održavanje kliničkog poboljšanja u bolesnika koji su inicijalno pozitivno odgovorili na primijenjenu terapiju.

Doziranje

Odrasli

Preporučena dnevna terapijska doza je 4 mg dva puta na dan, ukupno 8 mg dnevno kroz usta. Puna terapijska doza se može primijeniti od samog početka liječenja. Nakon 3 - 4 tjedna doza se može povećati na 10 mg na dan u slučaju prethodnog nepotpunog kliničkog odgovora. Maksimalna dnevna doza ne smije biti veća od 12 mg. Minimalna učinkovita doza nije još ustanovljena.

Stariji bolesnici

Primjena reboksetina u starijih bolesnika ispitivana je u dozama od 2 mg dva puta na dan. MeĎutim, sigurnost primjene i djelotvornost nisu ispitane u placebom kontroliranim uvjetima. Stoga se primjena reboksetina u starijih bolesnika ne može preporučiti, kao što je to slučaj i kod ostalih antidepresiva koji nisu ispitani u placebom kontroliranim uvjetima.

Pedijatrijska populacija

Edronax se ne smije primjenjivati u liječenju djece i adolescenata mlaĎih od 18 godina (vidjeti dio 4.4.)

Oštećenje bubrega ili jetre

Početna doza reboksetina u bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre treba biti 2 mg dva puta na dan, što se

može povećati temeljem podnošljivosti lijeka.

1

60492649815830

Način primjene

Edronax se uzima peroralno.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

Pedijatrijska populacija

Edronax se ne smije primjenjivati u liječenju djece i adolescenata do 18 godina. Suicidalno ponašanje (pokušaj suicida i suicidalne misli) kao i neprijateljstvo (izražena agresivnost, protivljenje i bijes) češće su uočeni u kliničkim ispitivanjima u djece i adolescenata koji su dobivali antidepresive u odnosu na djecu i adolescente koji su dobivali placebo. Ako se liječnik, u slučaju kliničke potrebe, ipak odluči za liječenje ovim lijekom, bolesnika je potrebno pomno pratiti u smislu uočavanja pojave suicidalnih simptoma.

Nema podataka o neškodljivosti Edronaxa u dugoročnoj primjeni u djece i adolescenata u pogledu rasta, sazrijevanja te kognitivnog i bihevioralnog razvoja.

Budući da reboksetin nije klinički ispitan u bolesnika s konvulzivnim poremećajima te obzirom da su u kliničkim ispitivanjima prijavljeni rijetki slučajevi konvulzija, u bolesnika s konvulzivnim poremećajima preporuča se primjena pod pomnim nadzorom te prekid daljnjeg liječenja ako se razvije konvulzivni napadaj.

Serotoninski sindrom

Razvoj serotoninskog sindroma, koji potencijalno može ugroziti život, prijavljen je kod primjene inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (engl. serotonin-norepinephrine reuptake inhibitor, SNRI), uključujući primjenu samog reboksetina, i uz istodobnu primjenu drugih serotonergičkih lijekova (npr. selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina [engl. selective serotonin reuptake inhibitors, SSRI], drugih SNRI-ova, triptana, tricikličkih i tetracikličkih antidepresiva, litija, opioida [npr. buprenorfin], triptofana, buspirona, inhibitora monoamin oksidaze [engl. monoamine oxidase, MAO] i gospine trave) (vidjeti dio 4.5).

Serotoninski sindrom može uključivati promjene mentalnog stanja (npr. konfuziju, agitaciju, halucinacije, delirij i komu), autonomnu nestabilnost (npr. tahikardiju, labilni krvni tlak, hipertermiju, dijaforezu i navalu crvenila), neuromuskularne abnormalnosti (npr. tremor, ukočenost, klonus i hiperrefleksiju) i gastrointestinalne znakove i simptome (npr. mučninu, povraćanje, proljev). Bolesnike treba nadzirati radi moguće pojave serotoninskog sindroma.

Istodobnu primjenu MAO-inhibitora (uključujući linezolid (antibiotik koji je reverzibilni neselektivni MAO-inhibitor) i metilenskog plavila) i reboksetina je potrebno izbjegavati zbog potencijalnog rizika (učinci slični tiraminu) temeljenog na njihovom mehanizmu djelovanja.

Istodobna primjena reboksetina s drugim antidepresivima (tricikličkim, MAO-inhibitorima, SSRI i litijem) nije proučavana u kliničkim ispitivanjima.

Ako je istodobna primjena reboksetina s drugim serotonergičkim lijekovima opravdana kliničkim indikacijama, preporučuje se pažljivo nadziranje bolesnika, osobito tijekom početka liječenja i povećanja doze (vidjeti dio 4.5). Bolesnike je potrebno upoznati s mogućim rizikom od pojave serotoninskog sindroma. Liječenje reboksetinom i bilo kojim istodobno primijenjenim serotonergičkim lijekovima treba odmah prekinuti ako doĎe do pojave gore navedenih dogaĎaja te početi s primjenom suportivnog simptomatskog liječenja.

Kao i kod primjene drugih antidepresiva, prelazak na maniju/hipomaniju je primijećen tijekom kliničkih ispitivanja. Stoga se preporuča pomno praćenje bipolarnih bolesnika.

Samoubojstvo/suicidalne misli ili pogoršanje kliničke slike

2

60492649815830

Depresija je povezana s povećanim rizikom suicidalnih misli, samoozljeĎivanja i samoubojstava (dogaĎaja povezanih sa samoubojstvom). Ovaj je rizik prisutan sve do pojave značajne remisije. Budući da do poboljšanja stanja ne mora doći tijekom prvih nekoliko ili više tjedana liječenja, bolesnike je potrebno pozorno pratiti sve dok se njihovo stanje ne poboljša. Temeljem općeg kliničkog iskustva poznato je da se rizik samoubojstva može čak i povećati u ranoj fazi oporavka.

Poznato je da u bolesnika koji u anamnezi imaju zabilježene dogaĎaje povezane sa samoubojstvom ili u onih u kojih je izražen znatan stupanj suicidalnih misli prije početka liječenja, postoji povećan rizik razmišljanja o samoubojstvu ili pokušaja samoubojstva te stoga takve bolesnike valja pozorno pratiti tijekom liječenja. Metaanaliza placebom kontroliranih kliničkih ispitivanja antidepresiva u odraslih bolesnika s psihijatrijskim poremećajima pokazala je povećan rizik suicidalnog ponašanja u skupini bolesnika mlaĎih od 25 godina koji su dobivali antidepresive u usporedbi s onima na placebu.

Tijekom liječenja antidepresivima nužno je pozorno pratiti bolesnike, osobito visoko rizične bolesnike u ranoj fazi liječenja te nakon promjena doze. Bolesnike (i njihove njegovatelje) treba upozoriti na važnost praćenja bilo kakvih kliničkih znakova koji ukazuju na pogoršanje stanja, suicidalno ponašanje ili razmišljanje o samoubojstvu, kao i neuobičajene promjene u ponašanju, te da u slučaju pojave navedenih simptoma treba odmah potražiti pomoć liječnika.

Kliničko iskustvo u primjeni reboksetina u bolesnika s ozbiljnim pratećim sistemskim bolestima je ograničeno. Pojačani nadzor se preporuča u bolesnika s postojećom urinarnom retencijom, hipertrofijom prostate, glaukomom i bolestima srca u anamnezi.

Povećana incidencija ortostatske hipotenzije je primijećena u bolesnika koji su primali reboksetin u dozama većim od maksimalno preporučenih, u usporedbi s onima koji su primali preporučene doze. Poseban oprez je potreban kod primjene reboksetina u kombinaciji s drugim lijekovima koji snižavaju krvni tlak.

Kliničko iskustvo s primjenom reboksetina u dugotrajnom liječenju starijih bolesnika je još uvijek nedostatno. U toj je populaciji uočeno smanjenje prosječne koncentracije kalija u krvi nakon 14 tjedana liječenja pri čemu smanjenje koncentracije nije bilo veće od 0,8 mmol/l i nije nikad palo ispod granica normale.

Midrijaza je zabilježena vezano s primjenom reboksetina i stoga je potreban oprez prilikom propisivanja reboksetina bolesnicima s povišenim očnim tlakom ili onima s rizikom od akutnog glaukoma uskog kuta.

In vitro metabolička ispitivanja su pokazala da se reboksetin primarno metabolizira pomoću CYP3A4 izoenzima citokroma P450, dok se ne metabolizira pomoću CYP2D6. Stoga jaki inhibitori aktivnosti CYP3A4 (ketokonazol, nefazodon, eritromicin i fluvoksamin) mogu dovesti do povećanja koncentracije reboksetina u plazmi. U ispitivanju u zdravih dobrovoljaca, uočeno je da ketokonazol, koji je potentni inhibitor CYP3A4 enzima, povećava koncentraciju enantiomera reboksetina u plazmi za oko 50%. S obzirom na usku terapijsku širinu reboksetina, inhibicija eliminacije je posebno zabrinjavajuća. Reboksetin se stoga ne smije primjenjivati zajedno s lijekovima koji inhibiraju CYP3A4 enzim kao što su azolni antimikotici, makrolidni antibiotici poput eritromicina te fluvoksamin.

Niska razina reboksetina u serumu prijavljena je s istodobnom primjenom inhibitora CYP3A4 kao što su fenobarbiton i karbamazepin. Primjeri drugih inhibitora CYP3A4 koji mogu smanjiti razinu reboksetina u serumu uključuju, ali nisu ograničeni na, fenitoin, rifampicin i gospinu travu.

In vitro ispitivanja su pokazala da reboksetin ne inhibira aktivnost slijedećih P450 izoenzima: CYP1A2, CYP2C9, CYP2C19 i CYP2E1. Farmakokinetičke interakcije se stoga ne očekuju s tvarima koje se metaboliziraju putem navedenih enzima. U koncentracijama većim od onih koje su se koristile tijekom kliničkih ispitivanja, reboksetin inhibira CYP2D6 i CYP3A4, ali temeljem rezultata in vivo ispitivanja ne

očekuju se interakcije s lijekovima koji se metaboliziraju pomoću navedenih enzima.

3

Nije utvrĎena značajna meĎusobna farmakokinetička interakcija izmeĎu reboksetina i lorazepama. Tijekom njihove istodobne primjene u zdravih dobrovoljaca uočena je blaga do umjerena omamljenost te kratkotrajno ortostatsko ubrzanje rada srca.

Čini se da reboksetin ne potencira učinak alkohola na kognitivne funkcije u zdravih dobrovoljaca.

Serotonergički lijekovi

Serotonin se stvara od triptofana iz hrane i pohranjuje u presinaptički završetak. Otpušta se u sinapsu gdje djeluje na presinaptičke i postsinaptičke završetke te se prenosi natrag uz presinaptički završetak kako bi ga razgradila monoamin oksidaza. Istodobna primjena s bilo kojim drugim lijekom koji povećava količinu slobodnog serotonina u sinapsi nosi rizik od izazivanja serotoninskog sindroma. Treba uzeti u obzir lijekove koji inhibiraju ponovnu pohranu serotonina (SSRI-ovi, SNRI-ovi, triciklici i opioidi), lijekove koji inhibiraju katabolizam serotonina (MAO-inhibitori, triptani, gospina trava), lijekove koji povećavaju proizvodnju serotonina (L-triptofan), lijekove koji otpuštaju serotonin (opioidi poput buprenorfina), lijekove koji direktno djeluju na receptore serotonina (triptani, litij, opioidi) i lijekove koji djeluju putem drugih mehanizama (litij, triciklici, tetraciklici i opioidi) (vidjeti dio 4.4).

Nakon istodobne primjene odreĎenih serotonergičkih lijekova zajedno s inhibitorima monoamin oksidaze prijavljene su najozbiljnije nuspojave pa čak i smrt. Stoga je potrebno prekinuti primjenu MAO-inhibitora barem 2 tjedna prije opreznog uvoĎenja terapije reboksetinom. Točna duljina vremena može varirati i ovisi o pojedinom MAO-inhibitoru koji se koristi, duljini vremena njegove primjene i primijenjenoj dozi (vidjeti dio 4.4).

Prije početka terapije reboksetinom potrebno je pažljivo procijeniti prethodnu medikacijsku povijest, a bolesnike ispitati o uzimanju bezreceptnih lijekova, biljnih i nedopuštenih lijekova/droga. Kad god je to moguće treba izbjegavati istodobnu primjenu reboksetina s drugim lijekovima koji imaju serotonergički učinak. Kada se istodobna primjena ne može izbjeći, potrebno je primijeniti najnižu učinkovitu dozu reboksetina, a bolesnike nadzirati.

Istodobnu primjenu MAO-inhibitora (uključujući linezolid (antibiotik koji je reverzibilni neselektivni MAO-inhibitor) i metilensko plavilo) i reboksetina je potrebno izbjegavati zbog potencijalnog rizika (učinci slični tiraminu) temeljenog na njihovom mehanizmu djelovanja.

Istodobna primjena reboksetina s drugim antidepresivima (tricikličkim, MAO-inhibitorima, SSRI i litijem) nije proučavana u kliničkim ispitivanjima.

Istodobna primjena derivata ergota i reboksetina može rezultirati povećanim krvnim tlakom.

Konzumacija hrane usporava apsorpciju reboksetina, ali ne utječe značajno na ukupnu apsorpciju.

Iako podaci iz kliničkih ispitivanja nisu dostupni, potrebno je razmotriti mogućnost pojave hipokalemije pri istodobnoj primjeni reboksetina i diuretika koji ne štede kalij.

Nisu zabilježene značajne interakcije izmeĎu fluoksetina i reboksetina u studiji in vivo s višestrukim dozama u zdravih dobrovoljaca. U bolesnika se ne mogu isključiti različiti učinak i sigurnosni profil nakon primjene kombinacije reboksetina i fluoksetina.

Trudnoća

Podaci iz kliničkih ispitivanja o primjeni reboksetina tijekom trudnoće nisu dostupni. MeĎutim, postmarketinški podaci o sigurnosti primjene lijeka pokazuju da u vrlo malom broju trudnoća tijekom kojih je postojala izloženost reboksetinu nije bilo neželjenih učinaka lijeka na trudnoću ili na zdravlje fetusa ili novoroĎenčeta.

Ispitivanja na životinjama općenito ne ukazuju na izravan ili neizravan štetan učinak na trudnoću, embrionalni/fetalni razvoj ili porod. U novoroĎenčadi štakora zabilježeni su slučajevi poremećaja rasta i

6123178866038461231788821928

Reboksetin se smije koristiti u trudnoći samo ako očekivana korist liječenja majke nadmašuje mogući rizik za razvoj fetusa.

Dojenje

Reboksetin se izlučuje u majčino mlijeko. Iako je očekivana koncentracija djelatne tvari u majčinom mlijeku vrlo niska, nedovoljno je podataka da bi se isključio rizik za dojenče. Primjena reboksetina tijekom dojenja je opravdana samo ako očekivana korist za majku nadmašuje rizik za dijete.

Plodnost

Nema podataka o plodnosti iz kliničkih ispitivanja. MeĎutim, u ispitivanjima na životinjama nije utvrĎen utjecaj na parametre plodnosti.

Iako je reboksetin pokazao zanemariv učinak na psihomotorne sposobnosti u zdravih dobrovoljaca, svaki psihoaktivni lijek može umanjiti sposobnost rasuĎivanja ili vještine. Bolesnici trebaju biti oprezni prilikom upravljanja vozilima ili rada sa strojevima dok ne budu sigurni da lijek ne utječe na njihove sposobnosti i vještine.

Preko 2100 bolesnika je liječeno reboksetinom tijekom kliničkih ispitivanja, od kojih je njih oko 250 lijek primalo najmanje godinu dana.

Podaci iz Tablice 1. prikazuju sažetak nuspojava u bolesnika liječenih reboksetinom u placebom kontroliranim kliničkim ispitivanjima u trajanju od 8 tjedana ili kraće. Nadalje, tablica takoĎer uključuje nuspojave prijavljene nakon stavljanja lijeka u promet (nepoznata učestalost).

Nuspojave su navedene prema učestalosti i klasifikaciji organskih sustava, odnosno prema MedDRA-i. Učestalost je definirana kao: vrlo često (≥10%), često (≥1%, <10%), manje često (≥0,1%, <1%), rijetko (≥0,01%, <0,1%), vrlo rijetko (<0,01%) i nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Ispitivanja akutne toksičnosti u životinja upućuju na vrlo malu toksičnost te visoku razinu neškodljivosti u odnosu na farmakološki aktivne doze. Klinički znakovi i uzrok smrti su bili povezani sa stimulacijom središnjeg živčanog sustava (uglavnom konvulzivni simptomi).

U manjeg broja bolesnika tijekom kliničkih ispitivanja primijenjene su doze reboksetina veće od preporučenih (12-20 mg na dan) u razdoblju od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Nuspojave koje su zabilježene u tih bolesnika su posturalna hipotenzija, anksioznost i hipertenzija. Stariji bolesnici mogu biti posebno osjetljivi na predoziranje.

U premarketinškim kliničkim ispitivanjima bilo je ukupno prijavljenih 5 slučajeva predoziranja reboksetinom samim ili u kombinaciji s drugim lijekovima. U jednog bolesnika koji je uzimao samo reboksetin ukupna doza lijeka bila je 52 mg, dok je u drugog bolesnika koji je reboksetin uzimao u kombinaciji s drugim lijekovima ukupna doza bila 20 mg. Za preostala 3 bolesnika nije poznata ukupna doza. Svih 5 bolesnika se u potpunosti oporavilo. Nije bilo prijavljenih promjena u EKG-u, kome ili konvulzija nakon predoziranja samim reboksetinom.

U postmarketinškom razdoblju prijavljeno je nekoliko slučajeva predoziranja u bolesnika koji su uzimali samo reboksetin od kojih niti jedan nije bio sa smrtnim ishodom. Slučajevi predoziranja bez smrtnog ishoda prijavljeni su čak u bolesnika koji su uzeli do 240 mg reboksetina. Jedan smrtni slučaj je prijavljen

u bolesnika koji je uzimao reboksetin u kombinaciji s amitriptilinom (doze nisu poznate).

7

U slučaju predoziranja, preporuča se praćenje srčanih funkcija i vitalnih znakova. Opće suportivne mjere i/ili mjere za induciranje povraćanja mogu biti potrebne.

Farmakoterapijska skupina: Psihoanaleptici; ostali antidepresivi, ATK oznaka: N06AX18

Mehanizam djelovanja

Reboksetin je visoko selektivan i učinkovit inhibitor ponovne pohrane noradrenalina. Ima slab učinak na ponovnu pohranu 5-HT i nema učinak na ponovnu pohranu dopamina.

Inhibicija ponovne pohrane noradrenalina koja dovodi do povećanja koncentracije noradrenalina u sinaptičkim pukotinama te modifikacije noradrenergičkog prijenosa impulsa predstavlja jedan od najvažnijih mehanizama djelovanja antidepresiva.

Farmakodinamički učinci

In vitro ispitivanja su pokazala da reboksetin nema značajni afinitet ni za adrenergičke (1, 2, ), niti za muskarinske receptore. Upravo je antagonističko djelovanje na te receptore razlog kardiovaskularnih, antikolinergičkih i sedativnih nuspojava ostalih antidepresiva.

Reboksetin nema afinitet za 1 ili 2 adrenergičke receptore u in vitro uvjetima, ali se ne može isključiti funkcionalna interferencija s -adrenergičkim receptorima u visokim dozama u in vivo uvjetima.

Klinička djelotvornost i sigurnost

U naknadnim (post hoc) stratificiranim analizama podataka iz 11 placebom kontroliranih ispitivanja koja uključuju 2400 bolesnika, nije bilo statističkih razlika u stopama odgovora na primarne ciljeve (HAMD skala od 21 točke) za reboksetin u odnosu na placebo u bolesnika s blagom do umjereno teškom depresijom. Djelotvornost se mogla jasno pokazati samo u bolesnika s teškom ili vrlo teškom depresijom. Ograničeni su podaci iz tih ispitivanja o djelotvornosti primjene reboksetina u bolesnika s blagom do umjereno teškom depresijom.

Apsorpcija

Nakon oralne primjene jednokratne doze od 4 mg reboksetina u zdravih dobrovoljaca, vršne koncentracije u krvi se postižu unutar 2 sata i iznose 130 ng/ml. Podaci upućuju na to da je apsolutna bioraspoloživost najmanje 60%.

Distribucija

Čini se da se lijek distribuira u ukupnoj vodi u organizmu. U visokom postotku (97%) je vezan na proteine plazme u mlaĎih osoba i u nešto manjem (92%) u starijih osoba (s većim afinitetom za 1 kiseli glikoprotein nego za albumin), a bez značajne ovisnosti o koncentraciji lijeka.

Biotransformacija i eliminacija

Količina radioaktivnosti izlučene u urinu kreće se oko 78% primijenjene doze. Iako je nepromijenjeni oblik reboksetina predominantno prisutan u sistemskoj cirkulaciji (70% ukupne radioaktivnosti u odnosu na površinu ispod krivulje) samo se 10% primijenjene doze izluči nepromijenjeno u urinu. Ovi rezultati upućuju da biotransformacija upravlja cjelokupnom eliminacijom reboksetina te da je izlučivanje metabolita ograničeno brzinom njihovog stvaranja. Glavni identificirani metabolički putovi su 2-O-dealkilacija, hidroksilacija etoksifenoksi prstena i oksidacija morfolinskog prstena, nakon kojih slijedi parcijalna ili kompletna glukurokonjugacija ili sulfokonjugacija.

Lijek je dostupan kao racemična smjesa (u kojoj su oba enantiomera aktivna u eksperimentalnim modelima), bez zabilježene kiralne inverzije i recipročne farmakokinetičke interferencije izmeĎu

604926442366H A L M enantiomera. Koncentracija potentnijeg SS enantiomera u plazmi je dva puta manja, a izlučivanje urinom E D

60492649815830

dva puta veće u usporedbi s odgovarajućim enantiomeričkim oblikom. Nisu uočene značajne razlike u završnim poluvremenima eliminacije izmeĎu ta dva enantiomera.

Sistemska izloženost i poluvrijeme eliminacije u bolesnika s renalnom insuficijencijom i hepatalnom insuficijencijom je otprilike dva puta veća. Slično ili čak i veće (trostruko) povećanje sistemske izloženosti se takoĎer može uočiti u starijih bolesnika u usporedbi s mladim zdravim dobrovoljcima.

Linearnost/nelinearnost

Koncentracije reboksetina u krvi padaju monoeksponencijalno s poluvremenom eliminacije od oko

13 sati. Stanje dinamičke ravnoteže se postiže tijekom 5 dana. Farmakokinetika je linearnog tipa što je dokazano primjenom pojedinačnih oralnih doza u rasponu preporučenih terapijskih doza.

Farmakokinetički/farmakodinamički odnos(i)

Reboksetin se in vitro pretežno metabolizira putem citokrom P4503A (CYP3A4) enzima. In vitro ispitivanja su pokazala da reboksetin ne inhibira aktivnost sljedećih izoenzima citokroma P450: CYP1A2, CYP2C9, CYP2C19 i CYP2E1. Reboksetin inhibira CYP2D6 i CYP3A4, ali s niskim afinitetom vezanja. Nema in vivo učinaka na izlučivanje lijekova koji se metaboliziraju putem tih enzima. Potreban je oprez kod propisivanja istodobne primjene reboksetina s potentnim inhibitorima CYP3A4 enzima.

Reboksetin ne inducira genske mutacije bakterija ili stanica sisavaca in vitro, ali inducira aberacije kromosoma u ljudskim limfocitima in vitro. Reboksetin ne uzrokuje oštećenje DNK gljiva niti hepatocita štakora in vitro. Reboksetin ne uzrokuje oštećenje kromosoma tijekom in vivo mikronukleus testa u miša. TakoĎer ne uzrokuje ni povećanu incidenciju pojave tumora u ispitivanju kancerogenosti u miševa i štakora.

Hemosideroza je uočena u ispitivanju toksičnosti samo u štakora.

Ispitivanja na životinjama nisu pokazala teratogene učinke, kao ni učinke na reproduktivnost.

U ispitivanjima plodnosti u štakora pri oralnim dozama do 90 mg/kg/dan, reboksetin nije utjecao na promjenu ponašanja prilikom parenja, na plodnost ili općenito na reproduktivnost.

Doze kojima su u ljudi postignute koncentracije u plazmi unutar terapijskog raspona, inducirale su oštećenje rasta i razvoja, kao i dugotrajne promjene ponašanja u mladunčadi štakora.

U štakora se reboksetin izlučuje u mlijeko.

celuloza, mikrokristalična kalcijev hidrogenfosfat dihidrat krospovidon

silicijev dioksid, koloidni, hidratizirani magnezijev stearat

Nije primjenjivo.

3 godine.

9

Čuvati na temperaturi ispod 25°C.

Bočica: Spremnik čuvati čvrsto zatvoren radi zaštite od vlage.

60 (3x20) tableta u blisteru (Al-PVDC/PVC-PVDC), u kutiji

20 i 60 tableta u bočici od polietilena visoke gustoće (engl. high-density polyethylene, HDPE) s cilindrom u kojem se nalazi silikagel kao sredstvo za sušenje, zatvorenoj s polipropilenskim zatvaračem sigurnim za djecu koji se mora stisnuti da bi se mogao odvrnuti.

Nema posebnih zahtjeva.

Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Ovaj lijek sadrži djelatnu tvar reboksetin iz skupine antidepresiva. Koristi se u odraslih osoba za akutno liječenje depresivnih poremećaja/velikih depresivnih epizoda te za održavanje poboljšanja simptoma, ako ste pozitivno reagirali na početno liječenje reboksetinom.

Nemojte uzimati Edronax

 ako ste alergični na reboksetin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.).

Upozorenja i mjere opreza

Obratite se svom liječniku ili ljekarniku prije nego uzmete Edronax:

 ako imate napadaje ili epilepsiju. Liječenje ovim lijekom treba prekinuti u slučaju pojave napadaja.

 ako imate problema sa zadržavanjem mokraće, povećanu prostatu ili ako ste imali problema sa srcem.

 ako uzimate lijekove za snižavanje krvnog tlaka.

 ako imate problema s jetrom ili bubrezima, liječnik će možda morati prilagoditi dozu lijeka.

 ako uzimate lijek poznat pod nazivom inhibitor monoaminooksidaze (MAO-inhibitor) koji se koristi za liječenje depresije ili ako ste uzeli MAO-inhibitor u zadnja 2 tjedna, liječnik će možda morati prekinuti primjenu MAO-inhibitora barem 2 tjedna prije početka primjene lijeka Edronax.

 ako ste ikada imali epizode prekomjerne fizičke aktivnosti i izrazito veselog raspoloženja (manija).

 ako ste imali problema s očima, kao što je povišen očni tlak (glaukom).

Serotoninski sindrom

Serotoninski sindrom je stanje koje potencijalno može ugroziti život te se može pojaviti kada se lijek Edronax uzima samostalno ili u kombinaciji s drugim lijekovima (pogledajte dio 2. „Drugi lijekovi i

Edronax“). Znakovi i simptomi serotoninskog sindroma mogu obuhvaćati kombinaciju sljedećih stanja: smetenost, nemir, halucinacije, koma, ubrzani otkucaji srca, povećana tjelesna temperatura, brze promjene krvnog tlaka, znojenje, navale crvenila, nevoljno drhtanje, pretjerano pojačani refleksi, mučnina, povraćanje i proljev. Odmah se obratite liječniku ili otiĎite u najbliži odjel hitne pomoći ako mislite da imate serotoninski sindrom.

Misli o samoubojstvu i pogoršanje Vaše depresije

Ako bolujete od depresije, povremeno se mogu javiti misli o samoozljeĎivanju ili samoubojstvu. Ovi simptomi se mogu i pojačati na početku liječenja ovim lijekom, obzirom da je potrebno određeno vrijeme da lijek počne djelovati, obično oko 2 tjedna a ponekad i dulje.

Veća je mogućnost pojave takvih misli ako ste:

 već ranije razmišljali o samoozljeđivanju ili samoubojstvu.

 mlađa odrasla osoba. Podaci iz kliničkih ispitivanja ukazuju na veći rizik takvog ponašanja u odraslih osoba mlađih od 25 godina s psihijatrijskim poremećajima, koji su bili liječeni antidepresivima.

Ako se dogodi da u bilo kojem trenutku razmišljate o samoozljeđivanju ili samoubojstvu, ODMAH obavijestite svog liječnika ili se uputite u bolnicu.

Možda će Vam pomoći ako kažete članovima obitelji ili bliskom prijatelju da ste depresivni te ih zamolite da pročitaju ovu uputu. Zamolite ih da Vam kažu ako smatraju da se Vaše stanje pogoršalo ili ako ih zabrinjavaju promjene Vašeg ponašanja.

Djeca i adolescenti

Edronax se ne smije primjenjivati u liječenju djece i adolescenata mlađih od 18 godina. Bolesnici mlađi od 18 godina, koji se liječe ovom skupinom lijekova, imaju povećani rizik od pojave nuspojava kao što su pokušaj samoubojstva, razmišljanje o samoubojstvu i izraženo neprijateljstvo (izražena agresivnost, protivljenje i bijes). Unatoč tome liječnik može propisati ovaj lijek bolesnicima mlađim od 18 godina, ako je to u bolesnikovom interesu. Ako se liječnik odlučio na liječenje ovim lijekom u bolesnika mlađeg od 18 godina, a Vi želite o tome porazgovarati, molimo Vas da se obratite liječniku.

Obavijestite svog liječnika ako se razvije bilo koji od gore spomenutih simptoma ili dođe do njihovog pogoršanja u bolesnika mlađeg od 18 godina koji se liječi ovim lijekom.

Nadalje, nije dokazana dugotrajna neškodljivost ovog lijeka na rast, sazrijevanje, razvoj mišljenja i ponašanja u ovoj dobnoj skupini.

Drugi lijekovi i Edronax

Obavijestite svog liječnika ili ljekarnika ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Ovaj lijek može utjecati na djelovanje drugih lijekova.

Nemojte uzimati Edronax ako koristite neki od sljedećih lijekova:  lijekove za liječenje gljivičnih infekcija npr. ketokonazol

 antimikrobne lijekove za liječenje infekcija i upala kao što su eritromicin, rifampicin

 lijekove poznate kao derivate ergota koji se koriste se za liječenje migrene ili Parkinsonove bolesti

 lijekovi za izlučivanje viška vode (lijekovi za mokrenje, diuretici) kojima se gubi kalij npr. tiazidi

 lijekove koji se primjenjuju za liječenje epilepsije kao što su fenobarbiton, karbamazepin, fenitoin

 biljne pripravke koji sadrže gospinu travu (Hypericum perforatum)

 lijekove koji mogu povećati rizik od pojave serotoninskog sindroma kada se uzimaju zajedno s lijekom Edronax (pogledajte dio 2. „Upozorenja i mjere opreza“):

o pojedini antidepresivi poznati pod nazivom MAO-inhibitori (inhibitori monoamino oksidaze), triciklici, tetraciklini, nefazodon, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (kao što je fluvoksamin), drugi inhibitori ponovne pohrane serotonina i

noradrenalina ili litij

o lijekovi poznati pod nazivom triptani, koji se koriste se za liječenje migrene

o drugi MAO-inhibitori, kao što su linezolid (antibiotik) i metilensko plavilo (koristi se za liječenje visokih razina methemoglobina u krvi)

o lijekovi koji sadrže opioide (kao što je buprenorfin) i koriste se za liječenje jake boli i/ili ovisnosti o opioidima

o lijekovi koji se koriste za liječenje tjeskobe, kao što je buspiron

o lijekovi koji sadrže triptofan (koriste se kod problema sa spavanjem ili kod depresije)

Ako niste sigurni odnosi li se nešto od gore navedenog na Vas, obratite se svom liječniku.

Edronax s hranom, pićem i alkoholom

Kao i kod mnogih drugih lijekova, kombinacija ovog lijeka s alkoholom se ne preporučuje, iako se ne očekuju njihove interakcije. Ovaj lijek se može uzimati s hranom ili bez nje (pogledajte dio

Uvijek uzmite ovaj lijek točno onako kako Vam je rekao liječnik. Provjerite s liječnikom ako niste sigurni.

Doziranje

Preporučena doza za odrasle je 8 mg na dan (4 mg dvaput na dan). Ovisno o Vašem odgovoru na lijek, nakon 3 do 4 tjedna Vaš liječnik, ako je potrebno, može propisati i dozu do 10 mg na dan. Maksimalna dnevna doza ne smije biti veća od 12 mg.

Primjena u bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre

U bolesnika s oštećenjem bubrega ili jetre, početna doza je 4 mg na dan (2 mg dvaput na dan). Doza se može povećati, ovisno o individualnom odgovoru na liječenje.

Primjena u starijih bolesnika

Primjena ovog lijeka u starijih bolesnika se ne preporučuje jer sigurnost primjene i djelotvornost nisu ispitane u toj populaciji.

Primjena u djece i adolescenata

Ovaj lijek se ne smije primjenjivati u djece i adolescenata mlađih od 18 godina (pogledajte dio 2.

Djeca i adolescenti)

Način primjene

 Ovaj lijek uzmite u dvije podijeljene doze, jednu ujutro i jednu navečer.

 Tabletu je potrebno progutati cijelu, uz čašu vode. Nemojte žvakati tablete.  Tablete možete uzimati s ili bez hrane.

 Tableta se može razdijeliti na jednake doze. Ovisno o tome što Vam je rekao liječnik, uzimajte polovicu ili cijelu tabletu.

Kako bi Vam pomoglo da ne zaboravite uzeti Edronax tablete, uzimajte uvijek u isto vrijeme dana.

Ako uzmete više Edronaxa nego što ste trebali

Ako uzmete više lijeka nego što ste trebali, odmah obavijestite svog liječnika ili se uputite u najbližu bolnicu. Neki od znakova predoziranja mogu biti: snižen krvni tlak prilikom naglog ustajanja iz sjedećeg ili ležećeg položaja, tjeskoba i povišen krvni tlak. Stariji bolesnici mogu biti posebno osjetljivi na predoziranje.

Ako ste zaboravili uzeti Edronax

Ako ste zaboravili uzeti Edronax, uzmite sljedeću dozu u uobičajeno vrijeme. Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu.

Ako prestanete uzimati Edronax

Nemojte prestati uzimati ovaj lijek samo zato što se osjećate bolje. Važno je da nastavite uzimanje ovog lijeka onoliko dugo koliko vam je preporučio liječnik. Nemojte prestati uzimati ovaj lijek bez prethodnog dogovora s liječnikom, jer bi se simptomi mogli vratiti.

Prijavljeni su slučajevi pojave simptoma ustezanja nakon naglog prekida liječenja ovim lijekom koji su uključivali glavobolju, omaglicu, nervozu i mučninu (osjećaj bolesti).

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili ljekarniku.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga. Većina nuspojava koja se javlja su blage i najčešće nestaju nakon prvih tjedana liječenja.

Nuspojave koje se mogu javiti tijekom primjene ovog lijeka uključuju:

Vrlo često (mogu se javiti u više od 1 na 10 osoba):  nesanica

 suhoća usta  zatvor

 mučnina

 jako znojenje  omaglica

Često (mogu se javiti u manje od 1 na 10 osoba):  zadržavanje mokraće

 glavobolja

 smanjen apetit

 uznemirenost, tjeskoba

 osjećaj bockanja ili žarenja na koži, nemogućnost mirnog sjedenja ili stajanja, promijenjen osjećaj okusa

 gubitak fokusa vida

 ubrzani rad srca, lupanje srca

 proširenje krvnih žila, pad krvnog tlaka, povećanje krvnog tlaka  povraćanje

 osip

 osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura, infekcije mokraćnog sustava, otežano, bolno

mokrenje

 poremećaji seksualne funkcije – problemi s erekcijom, bol prilikom ejakulacije, odgođena ejakulacija

 zimica

Manje često (mogu se javiti u manje od 1 na 100 osoba):  proširenje zjenica

 vrtoglavica

Rijetko (mogu se javiti u manje od 1 na 1000 osoba):

 problemi s vidom kao što je gubitak vidnog polja mogu upućivati na glaukom

Oboljeli često nemaju nikakvih subjektivnih simptoma koji bi upućivali na glaukom, pa je odlazak na redovite očne preglede na kojima se mjeri očni tlak od izrazite važnosti. Ako primijetite probleme s vidom, odmah se javite Vašem liječniku.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

 serotoninski sindrom (pogledajte dio 2. „Upozorenja i mjere opreza“)

 pomišljanje na samoozljeđivanje ili samoubojstvo (pogledajte dio 2. Upozorenja i mjere opreza)

 niska razina natrija u krvi  agresija, halucinacije

 hladnoća u rukama i nogama, slaba cirkulacija najčešće u prstima ruku i nogu, ali može također zahvatiti nos i uši, koža postaje blijeda, hladna i utrnula

 alergijske reakcije na koži  bolovi u testisima

 razdražljivost

 povišenje očnog tlaka koje se može utvrditi očnim pregledom

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika, ljekarnika ili medicinsku sestru. To uključuje i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: .

Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Ovaj lijek čuvajte na temperaturi ispod 25°C.

Bočica: Spremnik čuvati čvrsto zatvoren radi zaštite od vlage.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti (Exp) navedenog na pakiranju. Rok valjanosti odnosi se na zadnji dan navedenog mjeseca.

Nikada nemojte nikakve lijekove bacati u otpadne vode ili kućni otpad. Pitajte svog ljekarnika kako baciti lijekove koje više ne koristite. Ove će mjere pomoći u očuvanju okoliša

Što Edronax sadrži Djelatna tvar je reboksetin.

Jedna tableta sadrži 4 mg reboksetina u obliku reboksetin metansulfonata.

Drugi sastojci su: celuloza, mikrokristalična; kalcijev hidrogenfosfat dihidrat; krospovidon; silicijev dioksid, koloidni, hidratizirani; magnezijev stearat.

Kako Edronax izgleda i sadržaj pakiranja

Edronax 4 mg tablete su bijele, okrugle, bikonveksne tablete, s urezom. Slovo “P” se nalazi s lijeve strane razdjelnog ureza, a slovo “U” se nalazi s desne strane. Na suprotnoj strani tablete nalazi se oznaka “7671”.

Edronax tablete dolaze u sljedećem pakiranju:

60 (3x20) tableta u blisteru, u kutiji ili 20 i 60 tableta u bočici od polietilena visoke gustoće (engl. high-density polyethylene, HDPE) s cilindrom u kojem se nalazi silikagel kao sredstvo za sušenje, zatvorenoj s polipropilenskim zatvaračem sigurnim za djecu koji se mora stisnuti da bi se mogao odvrnuti.

Svaka bočica sadrži silikagel kao sredstvo za sušenje koje se mora držati u bočici kako bi pomoglo zaštititi Vaše tablete. Silikagel kao sredstvo za sušenje nalazi se u odvojenom cilindru i ne smije se progutati.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet Pfizer Croatia d.o.o.

Slavonska avenija 6 10000 Zagreb

ProizvoĎač Pfizer Italia S.r.l

Localita Marino del Tronto Ascoli Piceno

Italija

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je posljednji put revidirana u travnju 2025.