Deksmedetomidin Kalceks 100 mikrograma/ml koncentrat za otopinu za infuziju

Za sedaciju odraslih osoba u jedinici za intenzivno liječenje (JIL) kojima je potrebna sedacija razine ne dublje od one koja omogućuje odgovor na verbalnu stimulaciju (što odgovara vrijednosti 0 do -3 na Richmondovoj ljestvici agitacije-sedacije (engl. Richmond Agitation-Sedation Scale, RASS)).

Za sedaciju neintubiranih odraslih bolesnika prije i/ili tijekom dijagnostičkih ili kirurških postupaka koji zahtijevaju sedaciju, tj. svjesnu sedaciju/sedaciju u budnom stanju (engl. procedural/awake sedation).

Za sedaciju odraslih osoba u jedinici za intenzivno liječenje (JIL) kojima je potrebna sedacija razine ne dublje od one koja omogućuje odgovor na verbalnu stimulaciju (što odgovara vrijednosti 0 do -3 na Richmondovoj ljestvici agitacije-sedacije (RASS)).

Samo za primjenu u bolnici. Ovaj lijek smiju primjenjivati zdravstveni radnici kvalificirani za liječenje bolesnika kojima je potrebno intenzivno liječenje.

Doziranje

Bolesnici koji su već intubirani i sedirani mogu preći na deksmedetomidin uz početnu brzinu infuzije od 0,7 mikrograma/kg/h koja se onda može postepeno prilagoditi u rasponu od 0,2 do

1,4 mikrograma/kg/h kako bi se postigla željena razina sedacije, ovisno o reakciji bolesnika. Kod slabih bolesnika treba razmotriti nižu početnu brzinu infuzije. Deksmedetomidin je vrlo potentan lijek pa je brzina infuzije dana po satu. Nakon prilagoĎavanja doze, nova stabilna razina sedacije (pri

60446929817100

dinamičkoj ravnoteži) možda neće biti postignuta do sat vremena.

Maksimalna doza

Ne smije se prekoračiti maksimalna doza od 1,4 mikrograma/kg/h. Bolesnike koji ne postignu odgovarajuću razinu sedacije s maksimalnom dozom deksmedetomidina treba prebaciti na drugi sedativ.

Primjena udarne početne doze deksmedetomidina za sedaciju u jedinici za intenzivno liječenje nije preporučljiva i povezana je s povećanjem nuspojava. Do uspostavljanja kliničkih učinaka deksmedetomidina mogu se, prema potrebi, davati propofol ili midazolam.

Trajanje

Nema iskustava s primjenom deksmedetomidina duljom od 14 dana. Kod primjene lijeka dulje od ovog razdoblja mora se redovito provoditi procjena primjene.

Za sedaciju neintubiranih odraslih bolesnika prije i/ili tijekom dijagnostičkih ili kirurških postupaka koji zahtijevaju sedaciju, tj. svjesnu sedaciju / sedaciju u budnom stanju.

Deksmedetomidin smiju primjenjivati samo zdravstveni radnici obučeni za anesteziju bolesnika

u operacijskoj dvorani ili tijekom dijagnostičkih postupaka. Kada se deksmedetomidin primjenjuje za svjesnu sedaciju, bolesnici trebaju biti pod kontinuiranim nadzorom osoba koje nisu uključene

u provoĎenje dijagnostičkog ili kirurškog postupka. Bolesnike je potrebno kontinuirano nadzirati zbog moguće pojave ranih znakova hipotenzije, hipertenzije, bradikardije, respiratorne depresije, opstrukcije dišnih putova, apneje, dispneje i/ili desaturacije kisikom (vidjeti dio 4.8).

Liječenje kisikom mora biti odmah dostupno i primijenjeno kada je indicirano. Saturaciju kisikom potrebno je pratiti pulsnom oksimetrijom.

Deksmedetomidin se daje kao infuzija početne udarne doze nakon čega slijedi infuzija održavanja. Ovisno o postupku, za postizanje željenog kliničkog učinka može biti potrebna istodobna lokalna anestezija ili analgezija. Dodatna analgezija ili sedativi (npr. opioidi, midazolam ili propofol) preporučuju se u slučaju bolnih postupaka ili ako je potrebna povećana dubina sedacije. Farmakokinetički poluvijek distribucije deksmedetomidina procjenjuje se na oko 6 min, što se može uzeti u obzir, skupa s učincima drugih danih lijekova, prilikom procjene odgovarajućeg vremena potrebnog za titraciju do željenog kliničkog učinka deksmedetomidina.

Početak svjesne sedacije:

­ Infuzija udarne doze od 1,0 mikrograma/kg tijekom 10 minuta. Za manje invazivne postupke kao što je oftalmološka kirurgija, prikladna je infuzija udarne doze od 0,5 mikrograma/kg koja se daje tijekom 10 minuta.

Održavanje svjesne sedacije:

­ Infuzija održavanja uglavnom se započinje s 0,6-0,7 mikrograma/kg/h i titrira se kako bi se postigao željeni klinički učinak s dozama u rasponu od 0,2 do 1 mikrograma/kg/h. Brzinu infuzije održavanja treba prilagoditi kako bi se postigla željena razina sedacije.

Posebne populacije

Starije osobe

Obično nije potrebna prilagodba doze u starijih bolesnika (vidjeti dio 5.2). Čini se da je u starijih bolesnika povećan rizik od hipotenzije (vidjeti dio 4.4), ali ograničeni podaci dostupni za svjesnu sedaciju ne upućuju na jasnu ovisnost ovog učinka o dozi.

Oštećenje funkcije bubrega

Nije potrebno prilagoĎavanje doze u bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega.

Oštećenje funkcije jetre

2

Deksmedetomidin se metabolizira u jetri i treba ga oprezno koristiti u bolesnika s oštećenjem funkcije jetre. Treba se razmotriti manja doza održavanja (vidjeti dio 4.4 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost deksmedetomidina u djece u dobi od 0 do 18 godina nisu još ustanovljene. Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelovima 4.8, 5.1 i 5.2, ali nije moguće dati preporuku za doziranje.

Način primjene

Ovaj lijek se smije davati samo u obliku razrijeĎene intravenske infuzije, koristeći ureĎaj za kontroliranu infuziju. Za upute o razrjeĎivanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1. Uznapredovali srčani blok (stupanj 2 ili 3) ako bolesnik nema elektrostimulator srca. Nekontrolirana hipotenzija.

Akutna cerebrovaskularna stanja.

Praćenje

Ovaj lijek namijenjen je za primjenu na odjelu intenzivnog liječenja, u operacijskoj dvorani i tijekom dijagnostičkih postupaka. Ne preporučuje se primjena u drugim uvjetima. Tijekom infuzije deksmedetomidina kod svih je bolesnika potrebno provoditi neprekidno praćenje rada srca. Kod neintubiranih bolesnika potrebno je provoditi praćenje disanja zbog rizika od respiratorne depresije i, u nekim slučajevima, apneje (vidjeti dio 4.8).

Zabilježeno vrijeme oporavka nakon primjene deksmedetomidina iznosi približno jedan sat. Kada se primjenjuje u ambulantnim uvjetima, potreban je strog nadzor još najmanje jedan sat (ili

dulje, ovisno o stanju bolesnika), uz dodatno medicinsko praćenje još najmanje jedan sat nakon toga kako bi se osigurala sigurnost bolesnika.

Općenite mjere opreza

Deksmedetomidin se ne smije primjenjivati kao bolus doza, a u jedinici za intenzivno liječenje ne preporučuje se primjena udarne doze. Korisnici stoga trebaju biti spremni na primjenu nekog drugog sedativa za akutnu kontrolu agitiranosti ili tijekom postupaka, posebno tijekom prvih nekoliko sati liječenja. Moguće je upotrijebiti mali bolus nekog drugog sedativa ako je tijekom svjesne sedacije potrebno brzo povećanje razine sedacije.

Kod nekih je bolesnika koji primaju deksmedetomidin zabilježeno da ih se stimulacijom može dovesti u budno stanje. Samo to, bez drugih kliničkih znakova i simptoma, ne bi trebalo smatrati dokazom nedostatne djelotvornosti.

Deksmedetomidin normalno ne uzrokuje duboku sedaciju te je moguće lako razbuditi bolesnike. Deksmedetomidin stoga nije prikladan za bolesnike koji ne toleriraju taj profil učinaka, primjerice one kojima je potrebna neprestana duboka sedacija.

Deksmedetomidin se ne smije upotrijebiti kao sredstvo za indukciju opće anestezije radi intubacije ili za sedaciju tijekom primjene mišićnih relaksansa.

Deksmedetomidin nema antikonvulzivno djelovanje kao neki drugi sedativi i neće spriječiti podležeću epileptičnu aktivnost.

Nužan je oprez u slučaju kombiniranja deksmedetomidina s drugim tvarima sa sedativnim ili

kardiovaskularnim djelovanjem jer može doći do aditivnih učinaka.

Deksmedetomidin se ne preporučuje za sedaciju kojom upravlja bolesnik. Nisu dostupni odgovarajući podaci.

Ako se deksmedetomidin upotrebljava u ambulantnim uvjetima, bolesnici se obično otpuštaju na njegu odgovarajućoj trećoj strani. Bolesnici treba upozoriti da se suzdrže od upravljanja vozilom i drugih opasnih radnji te da po mogućnosti tijekom odgovarajućeg razdoblja izbjegavaju uzimanje drugih sredstava koja mogu izazvati sedaciju (npr. benzodiazepina, opioida, alkohola), na temelju opaženih učinaka deksmedetomidina, postupka, istodobne primjene drugih lijekova, dobi i stanja bolesnika.

Potreban je oprez prilikom primjene deksmedetomidina u starijih bolesnika. Bolesnici stariji od 65 godina mogu biti skloniji hipotenziji kod primjene deksmedetomidina za postupke, uključujući udarnu dozu. Potrebno je razmotriti smanjenje doze. Vidjeti dio 4.2.

Kardiovaskularni učinci i mjere opreza

Deksmedetomidin snižava frekvenciju srca i krvni tlak kroz centralnu simpatikolizu, ali pri većim koncentracijama uzrokuje perifernu vazokonstrikciju što dovodi do hipertenzije (vidjeti dio 5.1). Deksmedetomidin stoga nije pogodan kod bolesnika s izrazito nestabilnim kardiovaskularnim sustavom.

Potreban je oprez prilikom primjene deksmedetomidina u bolesnika s postojećom bradikardijom. Podaci o učincima deksmedetomidina u bolesnika sa srčanom frekvencijom <60 vrlo su ograničeni pa je kod takvih bolesnika potreban poseban oprez. Bradikardija obično ne zahtijeva poseban tretman, ali je obično reagirala na antikolinergične lijekove ili smanjenje doze kada je to bilo potrebno. Bolesnici dobre tjelesne kondicije i spore srčane frekvencije mjerene u mirovanju mogu biti posebno osjetljivi na bradikardične učinke agonista alfa-2 receptora, a zabilježeni su i slučajevi prolaznih zastoja sinusnog ritma. TakoĎer su zabilježeni slučajevi srčanog zastoja, kojem su često prethodili bradikardija ili atrioventrikularni blok (vidjeti dio 4.8).

Učinak deksmedetomidina na smanjivanje krvnoga tlaka može biti od veće važnosti u bolesnika s već razvijenom hipotenzijom (osobito ako ona ne reagira na vazopresore), hipovolemijom, kroničnom hipotenzijom ili smanjenom funkcionalnom rezervom poput bolesnika s teškim oblikom ventrikularne disfunkcije te starijih osoba pa je u takvim slučajevima potreban poseban oprez (vidjeti dio 4.3). Hipotenzija obično ne zahtijeva posebno liječenje ali, gdje je to potrebno, korisnici trebaju biti spremni intervenirati smanjivanjem doze, davanjem tekućina i/ili vazokonstriktora.

Bolesnici s poremećajem aktivnosti perifernog autonomnog živčanog sustava (primjerice zbog ozljede leĎne moždine) mogu imati izraženije hemodinamske promjene nakon početka davanja deksmedetomidina pa im treba posvetiti posebnu pozornost.

Prolazna je hipertenzija zabilježena prvenstveno tijekom davanja udarne doze, vezano za periferne vazokonstrikcijske učinke deksmedetomidina pa se davanje udarne doze ne preporučuje za sedaciju bolesnika u jedinici za intenzivno liječenje. Liječenje hipertenzije uglavnom nije nužno ali je možda preporučljivo smanjiti brzinu kontinuirane infuzije.

Lokalna vazokonstrikcija pri višim koncentracijama može biti od većeg značaja kod bolesnika s ishemijskom bolesti srca ili teškom cerebrovaskularnom bolesti pa njih treba strogo nadzirati.

Smanjivanje doze ili prekid davanja infuzije treba razmotriti kod bolesnika kod kojih se razviju znaci moždane ishemije ili ishemije miokarda.

Potreban je oprez prilikom primjene deksmedetomidina zajedno sa spinalnom ili epiduralnom anestezijom zbog mogućeg povećanja rizika od hipotenzije ili bradikardije.

Bolesnici s oštećenjem funkcije jetre

Oprez je nužan i kod teških oštećenja funkcije jetre jer davanje prevelikih doza može povećati rizik od nuspojava, prejake sedacije ili produženog trajanja učinka, a sve zbog sporijeg klirensa deksmedetomidina.

Bolesnici s neurološkim poremećajima

Iskustva primjene deksmedetomidina kod teških neuroloških poremećaja poput ozljede glave i nakon neurokirurških zahvata ograničena su pa se u takvim slučajevima treba upotrebljavati s oprezom, osobito ako je potrebna duboka sedacija. Deksmedetomidin može smanjiti protok krvi u mozgu

i sniziti intrakranijalni tlak pa to treba uzeti u obzir prilikom odabira terapije.

Drugo

Alfa-2 agonisti rijetko su nakon nagla prekida dugotrajne primjene bili povezani s reakcijama ustezanja. Ta se mogućnost mora uzeti u obzir ako se kod bolesnika pojavi agitacija i hipertenzija ubrzo nakon prestanka davanja deksmedetomidina.

Deksmedetomidin može izazvati hipertermiju koja može biti otporna na klasične metode hlaĎenja. Liječenje deksmedetomidinom mora se prekinuti u slučaju duljeg trajanja neobjašnjive vrućice i ne preporučuje se za primjenu u bolesnika osjetljivih na malignu hipertermiju.

Zabilježen je dijabetes insipidus povezan s liječenjem deksmedetomidinom. Ako se pojavi poliurija, preporučuje se prekinuti primjenu deksmedetomidina i provjeriti razinu natrija u serumu i osmolalnost urina.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po jednom ml, tj. zanemarive količine natrija.

Ispitivanja interakcija provedena su samo u odraslih bolesnika.

Davanje deksmedetomidina zajedno s anesteticima, sedativima, hipnoticima i opioidima vjerojatno će pojačati djelovanje, uključujući sedativne, anestetičke i kardiorespiratorne učinke.

Posebna su istraživanja potvrdila pojačane učinke za izofluran, propofol, alfentanil i midazolam.

Nisu se pokazale nikakve farmakokinetičke interakcije deksmedetomidina s izofluranom, propofolom, alfentanilom ni midazolamom. Ipak, zbog mogućih farmakodinamičkih interakcija, kada se anestetici, sedativi, hipnotici ili opioidi daju zajedno s deksmedetomidinom, može biti potrebno smanjiti bilo njihovu bilo dozu deksmedetomidina.

Inhibicija enzima CYP, uključujući CYP2B6, deksmedetomidinom ispitivana je u inkubaciji mikrosoma ljudske jetre. Ispitivanje in vitro ukazuje kako mogućnost takve interakcije in vivo postoji izmeĎu deksmedetomidina i supstrata s dominantnim metabolizmom putem CYP2B6.

Indukcija deksmedetomidinom in vitro opažena je kod CYP1A2, CYP2B6, CYP2C8, CYP2C9 i CYP3A4, a indukcija in vivo ne može se isključiti. Klinički značaj nije poznat.

Mogućnost pojačanih hipotenzivnih i bradikardičnih učinaka treba uzeti u obzir kod bolesnika koji primaju druge lijekove koji uzrokuju takve učinke, primjerice beta blokatori, iako su dodatni učinci u ispitivanju interakcije s esmololom bili umjereni.

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni deksmedetomidina u trudnica ograničeni.

Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Deksmedetomidin se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće, osim u slučajevima kada kliničko stanje žene zahtijeva liječenje deksmedetomidinom.

Dojenje

Deksmedetomidin se izlučuje u majčinu mlijeku, ali nakon prekida primjene njegova razina pada ispod granice detekcije u roku od 24 sata. Ne može se isključiti rizik za dojenčad. Potrebno je odlučiti da li prekinuti dojenje ili prekinuti liječenje deksmedetomidinom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist liječenja za ženu.

Plodnost

U ispitivanju plodnosti štakora, deksmedetomidin nije utjecao na plodnost mužjaka ni ženki. Podaci o plodnosti ljudi nisu dostupni.

Bolesnike je potrebno upozoriti da se suzdrže od upravljanja vozilom i drugih opasnih radnji još odreĎeno vrijeme nakon svjesne sedacije deksmedetomidinom.

Sažetak sigurnosnog profila

Sedacija odraslih bolesnika u jedinici za intenzivno liječenje (JIL)

Najčešće zabilježene nuspojave deksmedetomidina kod primjene u sklopu zbrinjavanja u JIL-u jesu hipotenzija, hipertenzija i bradikardija, koje se pojavljuju u približno 25 %, 15 % odnosno 13 % bolesnika.

Hipotenzija i bradikardija takoĎer su bile meĎu najčešćim ozbiljnim nuspojavama povezanim

s deksmedetomidinom a pojavile su se kod 1,7 % odnosno 0,9 % nasumično odabranih bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja.

Svjesna sedacija / sedacija u budnom stanju

Najčešće zabilježene nuspojave s deksmedetomidinom u svjesnoj sedaciji navedene su u nastavku:

­ Hipotenzija (55 % u skupini koja je primala deksmedetomidin nasuprot 30 % u placebo skupini) ­ Respiratorna depresija (38 % u skupini koja je primala deksmedetomidin nasuprot 35 %

u placebo skupini)

­ Bradikardija (14 % u skupini koja je primala deksmedetomidin nasuprot 4 % u placebo skupini)

Tablični popis nuspojava

Podaci o nuspojavama popisani u Tablici 1 sakupljeni su iz objedinjenih podataka kliničkih ispitivanja u jedinicama intenzivnog liječenja.

Nuspojave su razvrstane prema sljedećim kriterijima učestalosti, pri čemu se prvo navode one najčešće: Vrlo često (≥1/10); često (≥1/100 i <1/10); manje često (≥1/1000 i <1/100); rijetko (≥1/10 000 i <1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000), nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Simptomi

U podacima iz kliničkih ispitivanja kao i onih sakupljenih nakon stavljanja ovoga lijeka na tržište zabilježeno je nekoliko slučajeva predoziranja deksmedetomidinom. U tim je slučajevima najveća zabilježena brzina infuzije deksmedetomidina bila do 60 µg/kg/h u trajanju od 36 minuta i 30 µg/kg/h u trajanju od 15 minuta kod 20-mjesečnog djeteta odnosno odrasle osobe. Najčešće zabilježene nuspojave povezane s predoziranjem uključuju bradikardiju, hipotenziju, hipertenziju, prejaku sedaciju, respiratornu depresiju i srčani zastoj.

Zbrinjavanje

U slučaju predoziranja koje dovede do kliničkih simptoma, infuzija deksmedetomidina treba se usporiti ili zaustaviti. Očekivani su učinci prvenstveno kardiovaskularni, a trebaju se liječiti prema kliničkim indikacijama (vidjeti dio 4.4). Pri većim koncentracijama hipertenzija može biti izraženija od hipotenzije. U kliničkim se ispitivanjima pojava zastoja sinusnog ritma spontano povlačila ili je reagirala na liječenje atropinom i glikopirolatom. Reanimacija je bila potrebna u izoliranim slučajevima teškog predoziranja koja su dovela do srčanog zastoja.

Farmakoterapijska skupina: Psiholeptici, drugi hipnotici i sedativi, ATK oznaka: N05CM18

Deksmedetomidin je selektivni agonist alfa-2 receptora sa širokim rasponom farmakoloških značajki. On izaziva simpatolitički učinak smanjivanjem otpuštanja noradrenalina u simpatičkim živčanim završecima. Sedativni učinci ostvaruju se putem smanjenog okidanja lokusa ceruleusa, dominantne noradrenergičke jezgre koja se nalazi u moždanom deblu. Deksmedetomidin ima analgetički učinak, a omogućuje i uporabu manjih količina anestetika/analgetika. Kardiovaskularni učinci ovise o dozi,

a pri manjim brzinama infuzije dominiraju učinci na centralni živčani sustav koji vode do usporavanja rada srca i snižavanja krvnog tlaka. Kod većih doza prevladavaju periferni vazokonstriktorni učinci koji dovode do povećanja sistemskog vaskularnog otpora i krvnoga tlaka, dok se bradikardijski učinak dalje pojačava. Deksmedetomidin je relativno bez depresivnih učinaka na dišni sustav kad se daje kao monoterapija zdravim ispitanicima.

Sedacija odraslih bolesnika u jedinici za intenzivno liječenje (JIL)

U placebom kontroliranim ispitivanjima u bolesnika koji se nakon operacije nalaze u jedinici intenzivnog liječenja, a koji su ranije bili intubirani i sedirani midazolamom ili propofolom, deksmedetomidin je značajno smanjio potrebe i za dodatnim (rescue) sedativima (midazolam ili propofol) i za opioidima za vrijeme sedacije sve do 24 sata. Većina bolesnika koji su primali deksmedetomidin nije trebala dodatne sedativne lijekove. Bolesnike se moglo uspješno ekstubirati bez prekida infuzije deksmedetomidina. Ispitivanja u bolesnika koji deksmedetomidin nisu primali u uvjetima JIL-a potvrdila su kako se deksmedetomidin može sigurno davati bolesnicima bez endotrahealne intubacije, pod uvjetom da se nadziru na odgovarajući način.

Deksmedetomidin je pokazao slične rezultate kao i midazolam (omjer 1,07; 95% CI 0,971; 1,176)

i propofol (omjer 1,00; 95% CI 0,922; 1,075) u ciljanom rasponu sedacije kod pretežno nekirurških bolesnika kojima je bila potrebna produžena blaga do umjerena sedacija (RASS 0 do -3) u jedinicama intenzivnog liječenja sve do 14 dana, pri čemu je smanjeno trajanje mehaničke ventilacije u usporedbi s midazolamom i smanjeno vrijeme proteklo do ekstubacije u usporedbi s midazolamom i propofolom. U usporedbi i s propofolom i s midazolamom, bolesnike je bilo lakše razbuditi, a bili su suradljiviji

i komunikativniji bez obzira na to jesu li imali bolove ili nisu.

Bolesnici koji su primali deksmedetomidin češće su patili od hipotenzije i bradikardije, ali su rjeĎe

patili od tahikardije od onih koji su primali midazolam, a uz sličnu učestalost hipotenzije češće su patili od tahikardije nego oni koji su primali propofol. U ispitivanju je delirij izmjeren prema ljestvici CAM-ICU bio smanjen u usporedbi s midazolamom, a s delirijem povezani štetni dogaĎaji bili su rjeĎi kod primjene deksmedetomidina u usporedbi s propofolom. Bolesnici kod kojih razina sedacije nije bila dovoljna prebačeni su ili na propofol ili midazolam. Rizik od nedovoljne razine sedacije bio je povećan kod bolesnika koje je prije prebacivanja bilo teško sedirati primjenom standardne sedacije.

Podaci o djelotvornosti u pedijatrijskoj populaciji dobiveni su u dozom kontroliranom ispitivanju

u JIL-u na većinom postoperativnoj populaciji u dobi od 1 mjeseca do ≤17 godina. Za približno 50 % bolesnika liječenih deksmedetomidinom nije bilo potrebno dodavati rescue midazolam tijekom medijana vremenskog razdoblja od 20,3 sata, niti preko 24 sata. Podaci o liječenju >24 sata nisu dostupni. Podaci za novoroĎenčad (28-44 tjedna gestacije) vrlo su ograničeni i odnose se samo na male doze (≤0,2 µg/kg/h) (vidjeti dio 5.2 i 4.4). NovoroĎenčad može biti posebno osjetljiva na bradikardijske učinke deksmedetomidina uz postojanje hipotermije i u stanjima kada minutni volumen srca ovisi o srčanoj frekvenciji.

U dvostruko slijepim, aktivnim komparatorom kontroliranim ispitivanjima u JIL-u, incidencija supresije kortizola kod bolesnika koji primaju deksmedetomidin (n=778) bila je 0,5% u usporedbi s 0 % kod bolesnika koji su primali bilo midazolam (n=338) ili propofol (n=275). Ovaj dogaĎaj prijavljen je kao blagi u 1 slučaju i kao umjereni u 3 slučaja.

Svjesna sedacija / sedacija u budnom stanju

Sigurnost i djelotvornost deksmedetomidina za sedaciju neintubiranih bolesnika prije i/ili tijekom kirurških i dijagnostičkih postupaka procijenjena je u dva randomizirana, dvostruko slijepa multicentrična klinička ispitivanja kontrolirana placebom.

• U prvom su ispitivanju bolesnici koji se podvrgavaju elektivnim operacijama/postupcima pod nadziranom anesteziološkom njegom i lokalnom/regionalnom anestezijom randomizirani za primanje infuzije udarne doze deksmedetomidina od 1 µg/kg (n=129) ili 0,5 µg/kg (n=134), ili placeba (obična fiziološka otopina) (n=63) tijekom 10 minuta, nakon čega je slijedila infuzija održavanja započeta s 0,6 µg/kg/h. Infuzija održavanja lijekom koji se ispituje mogla se titrirati od 0,2 µg/kg/h do 1 µg/kg/h. Udio bolesnika kod kojih je postignuta ciljna razina sedacije (prema ljestvici promatračeve procjene budnosti/sedacije ≤4) bez potrebe za rescue midazolamom iznosio je 54 % u skupini koja je primala deksmedetomidin od 1 µg/kg i 40 % u skupini koja je primala deksmedetomidin od 0,5 µg/kg nasuprot 3 % u skupini koja je primala placebo. Razlika rizika

u udjelu ispitanika randomiziranih u skupinu koja je primala deksmedetomidin od 1 µg/kg

i u skupinu koja je primala deksmedetomidin od 0,5 µg/kg, a da im nije bio potreban rescue midazolam, iznosila je 48 % (95% CI: 37 %-57 %) i 40 % (95% CI: 28 %-48 %) u usporedbi sa skupinom koja je primala placebo. Medijan (raspon) rescue doze midazolama bio je 1,5 (0,5-7,0) mg u skupini koja je primala deksmedetomidin od 1,0 µg/kg, 2,0 (0,5-8,0) mg u skupini koja je primala deksmedetomidin od 0,5 µg/kg i 4,0 (0,5-14,0) mg u skupini koja je primala placebo. Razlika srednjih vrijednosti doze rescue midazolama u skupini koja je primala deksmedetomidin od 1 µg/kg i skupini koja je primala deksmedetomidin od 0,5 µg/kg u usporedbi sa skupinom koja je primala placebo iznosila je -3,1 mg (95% CI: -3,8  -2,5) i -2,7 mg (95% CI: -3,3  -2,1), i to

u korist deksmedetomidina. Medijan vremena do prve rescue doze iznosio je 114 minuta u skupini koja je primala deksmedetomidin od 1,0 µg/kg, 40 minuta u skupini koja je primala deksmedetomidin od 0,5 µg/kg i 20 minuta u skupini koja je primala placebo.

• U drugom su ispitivanju bolesnici koji su budni podvrgnuti fiberoptičkoj intubaciji uz topikalnu anesteziju randomizirani za primanje infuzije udarne doze deksmedetomidina od 1 µg/kg (n=55) ili placeba (obična fiziološka otopina) (n=50) tijekom 10 minuta, nakon čega je slijedila fiksna infuzija održavanja od 0,7 µg/kg/h. Da bi se postigla/održala razina sedacije prema Ramsayevoj ljestvici ≥2, bolesnicima je bilo dozvoljeno primiti rescue midazolam prema potrebi.

Rezultati djelotvornosti pokazali su da je deksmedetomidin bio učinkovitiji od placeba kod sedacije neintubiranih bolesnika. Za 53 % bolesnika koji su primali deksmedetomidin nije bio potreban rescue midazolam naspram 14 % bolesnika koji su primali placebo.

Farmakokinetička svojstva deksmedetomidina ocjenjivana su prilikom kratkotrajnog i.v. davanja kod zdravih dobrovoljaca te prilikom dugotrajne infuzije kod bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja.

Distribucija

Deksmedetomidin pokazuje dispozicijski model s dva odjeljka. Kod zdravih dobrovoljaca pokazuje brzu fazu distribucije s centralnom procjenom poluvremena distribucije (t1/2α) od približno 6 minuta. Srednja procijenjena vrijednost terminalnog poluvremena eliminacije (t1/2) iznosi približno 1,9 do 2,5 h (min. 1,35, maks. 3,68 h) a srednja procijenjena vrijednost distribucijskog volumena u stanju dinamičke ravnoteže (Vss) je približno 1,16 do 2,16 l/kg (90 do 151 litre). Plazmatski klirens (Cl) ima srednju procijenjenu vrijednost od 0,46 do 0,73 l/h/kg (35,7 do 51,1 l/h). Srednja vrijednost tjelesne mase povezana s navedenim procjenama Vss-a i Cl-a bila je 69 kg. Plazmatska farmakokinetika deksmedetomidina slična je kod bolesnika u jedinici intenzivnog liječenja nakon davanja infuzije

>24 h. Procijenjeni farmakokinetički parametri iznose: t1/2 približno 1,5 sati, Vss približno 93 litre, a Cl približno 43 l/h. Farmakokinetika deksmedetomidina linearna je u rasponu doze od 0,2 do

1,4 µg/kg/h, a ne pokazuje akumulaciju kod liječenja koja traju do 14 dana. Deksmedetomidin se 94 % veže na proteine plazme. Vezanje za proteine plazme konstantno je u opsegu koncentracija od 0,85 do 85 ng/ml. Deksmedetomidin se veže i na humani serumski albumin i na alfa-1-kiseli glikoprotein pri čemu je serumski albumin glavni protein na koji se veže deksmedetomidin u plazmi.

Biotransformacija i eliminacija

Deksmedetomidin se eliminira opsežnim metabolizmom u jetri. Tri su tipa početnih metaboličkih reakcija; izravna N-glukuronidacija, izravna N-metilacija i citokromom P450 katalizirana oksidacija. Dva najzastupljenija metabolita deksmedetomidina u optoku su dva izomerna N-glukuronida. Metabolit H-1, N-metil 3-hidroksimetil deksmedetomidin O-glukuronid, takoĎer je glavni produkt biotransformacije deksmedetomidina u optoku. Citokrom P450 katalizira stvaranje dva manje zastupljena metabolita u optoku, 3-hidroksimetil deksmedetomidina koji nastaje hidroksilacijom na

3-metilnoj skupini deksmedetomidina, te spoja H-3 koji nastaje oksidacijom u imidazolskom prstenu. Dostupni podaci govore kako je stvaranje oksidiranih metabolita posredovano s nekoliko oblika CYP-a (CYP2A6, CYP1A2, CYP2E1, CYP2D6 i CYP2C19). Ovi metaboliti imaju zanemarivo farmakološko djelovanje.

Nakon i.v. davanja radiooznačenog deksmedetomidina, prosječno je 95 % radioaktivnosti nakon devet dana bilo pronaĎenu u urinu, a 4 % u fecesu. Glavni su urinarni metaboliti dva izomerna

N-glukuronida, koji skupa nose približno 34 % doze i N-metil 3-hidroksimetil deksmedetomidin

O-glukuronid koji nosi 14,51 % doze. Manjinski metaboliti deksmedetomidin karboksilatna kiselina, 3-hidroksimetil deksmedetomidin i njegov O-glukuronid pojedinačno su nosili 1,11 do 7,66 % doze. U urinu je pronaĎeno manje od 1 % neizmijenjenog izvornog lijeka. Približno 28 % urinarnih metabolita predstavljaju neodreĎeni metaboliti manjeg značaja.

Posebne populacije

Nisu pronaĎene veće farmakokinetičke razlike na temelju spola i dobi.

Vezanje deksmedetomidina za proteine plazme smanjeno je kod osoba s oštećenjem jetre, u usporedbi sa zdravim osobama. Srednja vrijednost postotka nevezana deksmedetomidina u plazmi bila je

u rasponu od 8,5% kod zdravih osoba do 17,9% kod osoba s teškim oštećenjem jetre. Kod osoba s različitim stupnjevima oštećenja jetre (stadij A, B ili C prema Child-Pughu) jetreni klirens deksmedetomidina je smanjen, a t1/2 plazmatske eliminacije je produžen. Srednje vrijednosti

plazmatskog klirensa nevezanog deksmedetomidina kod osoba s blagim, srednjim i teškim oštećenjem jetre bile su 59%, 51% odnosno 32% vrijednosti zabilježenih kod normalnih zdravih osoba. Srednja

vrijednost t1/2 kod osoba s blagim, umjereni ili teškim oštećenjem jetre bila je povećana na 3,9; 5,4 odnosno 7,4 sati. Iako se deksmedetomidin dozira s obzirom na učinak, možda će biti nužno razmotriti smanjivanje početne doze/doze održavanja kod bolesnika s oštećenjem jetre, ovisno o težini oštećenja i reakciji.

Farmakokinetika deksmedetomidina kod osoba s teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina <30 ml/min) jednaka su onima kod zdravih osoba.

Podaci za novoroĎenčad (28 – 44 tjedna gestacije) do djece u dobi od 17 godina su ograničeni. Poluvijek deksmedetomidina kod djece (1 mjesec do 17 godina) je sličan onome kod odraslih, ali kod novoroĎenčadi (mlaĎe od 1 mjeseca) je on duži. U dobnim skupinama 1 mjesec do 6 godina, plazmatski klirens prilagoĎen za tjelesnu masu bio je viši, ali je kod starije djece snižen. Plazmatski klirens prilagoĎen za tjelesnu masu kod novoroĎenčadi (mlaĎe od 1 mjeseca) bio je niži (0,9 l/h/kg) nego kod starijih skupina, uslijed nezrelosti. Dostupni su podaci sažeti u sljedećoj tablici:

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti pojedinačnih i ponovljenih doza i genotoksičnosti.

U ispitivanjima reproduktivne toksičnosti, deksmedetomidin nije pokazao nikakav učinak na plodnost mužjaka ili ženki štakora, a kod štakora i kunića nisu zapaženi nikakvi teratogeni učinci. U ispitivanju na kunićima intravenska je primjena maksimalne doze, 96 µg/kg/dnevno, dovela do izloženosti sličnih onima zapaženima u kliničkim uvjetima. Kod štakora je supkutana primjena s maksimalnom dozom, 200 µg/kg/dnevno, dovela do povećanja embriofetalne smrtnosti i smanjenja fetalne tjelesne mase. Ti su učinci povezani s očitom toksičnošću za majke. Smanjena je fetalna tjelesna masa zabilježena

i u ispitivanju plodnosti štakora pri dozi od 18 µg/kg/dan, a nju je pratila i odgoĎena osifikacija pri dozi od 54 µg/kg/dan. Zapažene razine izloženosti kod štakora bile su ispod raspona izloženosti

u kliničkim uvjetima.

natrijev klorid voda za injekcije

Lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima osim onih navedenih u dijelu 6.6.

Postoji mogućnost adsorpcije deksmedetomidina na neke tipove prirodnih guma. Iako se deksmedetomidin dozira prema učinku, preporučuje se da komponente pribora za primjenu budu sa brtvilima koja su sintetička ili od obložene prirodne gume.

Neotvorene ampule: 5 godine Neotvorene bočice: 2 godine

Nakon razrjeđivanja

Kemijska i fizikalna stabilnost razrijeĎene infuzije dokazana je za razdoblje od 36 sati pri 25°C i pri uvjetima čuvanja u hladnjaku (2°C – 8°C).

S mikrobiološkog stajališta, lijek se treba upotrijebiti odmah. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme

i uvjeti čuvanja prije uporabe odgovornosti su korisnika i obično ne bi smjeli iznositi dulje od 24 sata pri 2° do 8°C, osim ako je razrjeĎivanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Uvjete čuvanja nakon razrjeĎivanja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

Ampule od bezbojnog stakla tipa I volumena 2 ml s lomom u jednom trenutku rez.

Bezbojne staklene bočice tipa I (volumen punjenja od 4 ml ili 10 ml) zatvorene su brombutilnim gumenim čepovima i zatvorene aluminijskim brtvenim brtvama.

Veličine pakiranja:

5 ili 25 ampula od 2 ml 1 ili 4 bočice od 4 ml

1 ili 4 bočice od 10 ml

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Ampule i bočice su namijenjene samo za primjenu u jednog bolesnika.

Priprema otopine

Ovaj lijek može se razrijediti 5%-tnom otopinom glukoze (50 mg/ml), Ringerovom otopinom, laktatnom Ringerovom otopinom, otopinom manitola ili 0,9%-tnom otopinom natrijevog klorida za injekcije (9 mg/ml), kako bi se prije primjene postigla potrebna koncentracija od 4 mikrograma/ml ili 8 mikrograma/ml. Pogledati volumene potrebne za pripremu infuzije u tablici u nastavku.

U slučaju da je potrebna koncentracija od 4 mikrograma/ml:

U slučaju da je potrebna koncentracija od 8 mikrograma/ml:

Otopinu treba nježno protresti kako bi se dobro promiješala.

Prije primjene lijek treba vizualno provjeriti na prisutnost čestica i promjenu boje.

Pokazalo se kako je ovaj lijek kompatibilan kada se primjenjuje sa sljedećim intravenskim otopinama i lijekovima:

Ringerov laktat, 5%-tna otopina glukoze, 0,9%-tna otopina natrijevog klorida za injekciju (9 mg/ml), 20%-tna otopina manitola (200 mg/ml), natrijev tiopental, etomidat, vekuronijev bromid, pankuronijev bromid, sukcinilkolin, atrakurijev besilat, mivakurijev klorid, rokuronijev bromid, glikopironijev bromid, fenilefrinklorid, atropinsulfat, dopamin, noradrenalin, dobutamin, midazolam, morfinsulfat, fentanilcitrat i nadomjestak plazme.

Neiskorištene lijek ili otpadni materijal potrebno je zbrinuti sukladno nacionalnim propisima.

Deksmedetomidin Kalceks sadrži djelatnu tvar deksmedetomidin koja pripada skupini lijekova pod nazivom sedativi. Upotrebljava se za sedaciju (stanje smirenosti, pospanosti ili sna) odraslih bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja ili za sedaciju u budnom stanju tijekom različitih dijagnostičkih ili kirurških postupaka.

Ne smijete primiti Deksmedetomidin Kalceks:

­ ako ste alergični na deksmedetomidin ili bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6); ­ ako imate neke poremećaje ritma rada srca (srčani blok 2. ili 3. stupnja);

­ ako imate vrlo nizak krvni tlak koji ne reagira na liječenje;

­ ako ste nedavno imali moždani udar ili drugo ozbiljno stanje koje je utjecalo na dotok krvi u mozak.

Upozorenja i mjere opreza

Prije no što primite ovaj lijek, obavijestite svog liječnika ili medicinsku sestru ako se bilo što od niže navedenog odnosi na Vas jer Deksmedetomidin Kalceks treba upotrebljavati oprezno:

­ ako Vam je srčana frekvencija neuobičajeno niska (bilo zbog bolesti ili vrlo dobre tjelesne kondicije), jer može povećati rizik od srčanog zastoja;

­ ako imate niski krvni tlak;

­ ako imate mali volumen krvi, primjerice nakon krvarenja; ­ ako imate neki srčani poremećaj;

­ ako ste starija osoba;

­ ako patite od nekog neurološkog poremećaja (primjerice, ozljeda glave ili leĎne moždine ili moždani udar);

­ ako imate teških problema s jetrom;

­ ako ste ikada nakon uzimanja nekih lijekova, osobito anestetika, imali ozbiljnu vrućicu.

Ovaj lijek može uzrokovati izlučivanje veće količine urina i prekomjernu žeĎ, obratite se liječniku ako se pojave ove nuspojave. Za više informacija pogledajte dio 4.

Drugi lijekovi i Deksmedetomidin Kalceks

Obavijestite svog liječnika ili medicinsku sestru ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti bilo koje druge lijekove.

Sljedeći lijekovi mogu pojačati djelovanje lijeka Deksmedetomidin Kalceks:

­ lijekovi koji pomažu spavanju ili izazivaju sedaciju (npr. midazolam i propofol); ­ jaki lijekovi protiv bolova (npr. opioidi poput morfina i kodeina);

­ anestetici (npr. sevofluran i izofluran).

Uzimate li lijekove koji snižavaju krvni tlak i srčanu frekvenciju, njihovo uzimanje zajedno s lijekom Deksmedetomidin Kalceks može taj učinak pojačati. Deksmedetomidin Kalceks se ne smije koristiti zajedno s lijekovima koji uzrokuju privremenu paralizu.

Trudnoća i dojenje

Deksmedetomidin Kalceks se ne smije primjenjivati tijekom trudnoće ili dojenja osim ako to nije izrazito nužno. Obratite se svom liječniku za savjet prije nego uzmete ovaj lijek.

Upravljanje vozilima i strojevima

Deksmedetomidin Kalceks ima velik utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima. Nakon primanja lijeka Deksmedetomidin Kalceks ne smijete upravljati vozilima ni strojevima niti raditi

u opasnim uvjetima sve dok njegovo djelovanje potpuno ne prestane. Pitajte svojeg liječnika kada možete ponovno nastaviti s tim aktivnostima i vratiti se na takva radna mjesta.

Deksmedetomidin Kalceks sadrži natrij

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po jednom ml, tj. zanemarive količine natrija.

Bolnička intenzivna njega

Deksmedetomidin Kalceks Vam daje liječnik ili medicinska sestra u bolničkoj jedinici intenzivnog liječenja.

Svjesna sedacija / sedacija u budnom stanju

Deksmedetomidin Kalceks će Vam dati liječnik ili medicinska sestra prije i/ili tijekom dijagnostičkih ili kirurških postupaka koji zahtijevaju sedaciju, tj. svjesnu sedaciju/sedaciju u budnom stanju.

Vaš će liječnik odrediti koja Vam doza odgovara. Količina lijeka Deksmedetomidin Kalceks ovisi o Vašoj dobi, tjelesnoj veličini, općem zdravstvenom stanju, potrebnoj razini sedacije i Vašim

reakcijama na ovaj lijek. Liječnik Vam može dozu promijeniti prema potrebi, a tijekom liječenja pratit će Vaše srce i krvni tlak.

Deksmedetomidin Kalceks se razrjeĎuje te Vam se daje u obliku infuzije (ukapavanja) u venu.

Upute za otvaranje ampule:

1) Okrenite ampulu s obojenom točkom prema gore. Ako se u gornjem dijelu ampule zadržalo otopine, nježno ga potapkajte prstom kako bi sva otopina dospjela u donji dio ampule.

2) Upotrijebite obje ruke za otvaranje; držeći donji dio ampule u jednoj ruci, upotrijebite drugu ruku da otkinete gornji dio ampule u smjeru od obojene točke (vidi slike ispod).

Nakon sedacije/buđenja

­ Liječnik će vas držati pod medicinskim nadzorom još nekoliko sati nakon sedacije da bi bio siguran da se osjećate dobro.

­ Ne smijete ići kući bez pratnje.

­ Još neko vrijeme nakon primanja lijeka Deksmedetomidin Kalceks nije preporučljivo uzimati lijekove za spavanje, lijekove za sedaciju ili jake lijekove protiv boli. Razgovarajte s liječnikom o uporabi ovog lijeka i uzimanju alkohola.

Ako primite više lijeka Deksmedetomidin Kalceks nego što ste trebali

Primite li previše lijeka Deksmedetomidin Kalceks, mogao bi Vam se povisiti ili sniziti krvni tlak, usporiti rad srca, možete sporije disati i možda ćete se osjećati pospanije. Vaš će liječnik znati kako Vas liječiti, s obzirom na Vaše stanje.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se liječniku ili medicinskoj sestri.

Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave iako se one neće javiti kod svakoga.

Vrlo često (pojavljuje se kod više od 1 na 10 korisnika) ­ spora srčana frekvencija

­ nizak ili visok krvni tlak

­ promjene u načinu disanja ili prestanak disanja

Često (pojavljuje se kod 1 do 10 na 100 korisnika) ­ bolovi u prsištu ili srčani udar

­ brza srčana frekvencija

­ nizak ili visok šećer u krvi

­ mučnina, povraćanje ili suha usta ­ nemir

­ visoka temperatura

­ simptomi nakon prestanka uzimanja lijeka

Manje često (pojavljuje se kod 1 do 10 na 1000 korisnika) ­ smanjena srčana funkcija, srčani zastoj

­ oticanje trbuha ­ žeĎ

­ stanje u kojemu se u tijelu nalazi previše kiseline ­ niska razina albumina u krvi

­ nedostatak zraka ­ halucinacije

­ nedovoljna djelotvornost lijeka

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

­ izlučivanje veće količine urina i prekomjerna žeĎ – mogu biti simptomi hormonalnog poremećaja zvanog dijabetes insipidus. Obratite se liječniku ako se ti simptomi pojave.

Prijavljivanje nuspojava

Ako primijetite bilo koju nuspojavu, potrebno je obavijestiti liječnika ili ljekarnika. To uključuje

i svaku moguću nuspojavu koja nije navedena u ovoj uputi. Nuspojave možete prijaviti izravno putem nacionalnog sustava za prijavu nuspojava: Prijavljivanjem nuspojava možete pridonijeti u procjeni sigurnosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte izvan pogleda i dohvata djece.

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete čuvanja.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka valjanosti navedenog na naljepnici i kutiji iza oznake „EXP“. Rok valjanosti odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Što Deksmedetomidin Kalceks sadrži

- Djelatna tvar je deksmedetomidin. Jedan ml koncentrata sadrži 100 mikrograma deksmedetomidina u obliku deksmedetomidinklorida.

­ Drugi sastojci su natrijev klorid i voda za injekcije.

Jedna ampula od 2 ml sadrži 200 mikrograma deksmedetomidina (u obliku deksmedetomidinklorida). Jedna bočica (4 ml punjenja) sadrži 400 mikrograma deksmedetomidina (u obliku deksmedetomidinklorida).

Jedna bočica (10 ml punjenja) sadrži 1000 mikrograma deksmedetomidina (u obliku deksmedetomidinklorida).

Koncentracija konačne otopine nakon razrjeĎivanja treba biti 4 mikrograma/ml ili 8 mikrograma/ml.

Kako Deksmedetomidin Kalceks izgleda i sadržaj pakiranja Koncentrat za otopinu za infuziju (sterilni koncentrat). Koncentrat je bistra bezbojna ili žućkasta otopina.

Deksmedetomidin Kalceks se proizvodi u bezbojnim staklenim ampulama od 2 ml i bezbojnim staklenim bočicama (volumen punjenja od 4 ml ili 10 ml).

Veličine pakiranja:

5 ili 25 ampula od 2 ml 1 ili 4 bočice od 4 ml

1 ili 4 bočice od 10 ml

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet i proizvođač AS KALCEKS

Krustpils iela 71E, Rīga, LV-1057, Latvija

Tel.: +371 67083320

E-mail: [email protected]

Predstavnik nositelja odobrenja za Republiku Hrvatsku Pharmacol d.o.o.

Šestinski dol 62, 10000 Zagreb, Hrvatska e-mail: [email protected] Tel.: +385 1 4852 947

Ovaj lijek odobren je u državama članicama Europskog gospodarskog prostora pod sljedećim nazivima:

Danska Dexmedetomidin Kalceks

Austrija, Njemačka Dexmedetomidin Kalceks 100 Mikrogramm/ml Konzentrat zur Herstellung einer Infusionslösung

Češka Republika, Estonija, Finska, Norveška, Poljska, Švedska Dexmedetomidine Kalceks Belgija Dexmedetomidine Kalceks 100 microgrammes/ml solution à diluer pour perfusion

Dexmedetomidine Kalceks 100 microgram/ml concentraat voor oplossing voor

Bugarska

Hrvatska Francuska

MaĎarska Irska Italija Latvija

Litva Portugal Rumunjska Slovačka Slovenija

Španjolska

Nizozemska

infusie

Dexmedetomidine Kalceks 100 Mikrogramm/ml Konzentrat zur Herstellung einer Infusionslösung

Deksmedetomidin Kalceks 100 mikrograma/ml koncentrat za infuzionen raztvor

Deksmedetomidin Kalceks 100 mikrograma/ml koncentrat za otopinu za infuziju DEXMEDETOMIDINE KALCEKS 100 microgrammes/mL, solution à diluer pour perfusion

Dexmedetomidine Kalceks 100 mikrogramm/ml koncentrátum oldatos infúzióhoz Dexmedetomidine 100 micrograms/ml concentrate for solution for infusion Dexmedetomidina Kalceks

Dexmedetomidine Kalceks 100 mikrogrami/ml koncentrāts infūziju šķīduma pagatavošanai

Dexmedetomidine Kalceks 100 mikrogramų/ml koncentratas infuziniam tirpalui Dexmedetomidina Kalceks

Dexmedetomidină Kalceks 100 micrograme/ml concentrat pentru solužie perfuzabilă Dexmedetomidine Kalceks 100 mikrogramov/ml koncentrát na infúzny roztok Deksmedetomidin Kalceks 100 mikrogramov/ml koncentrat za raztopino za infundiranje

Dexmedetomidina Kalceks 100 microgramos/ml concentrado para solución para perfusión EFG

Dexmedetomidine Kalceks 100 microgram/ml concentraat voor oplossing voor infusie

Način i mjesto izdavanja lijeka Lijek se izdaje na recept, u ljekarni.

Ova uputa je zadnji puta revidirana u lipnju 2025.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Deksmedetomidin Kalceks 100 mikrograma/ml koncentrat za otopinu za infuziju

Način primjene

Deksmedetomidin Kalceks smiju primjenjivati zdravstveni radnici kvalificirani za liječenje bolesnika kojima je potrebno intenzivno liječenje ili za davanje anestezije bolesnicima u operacijskoj dvorani. Smije se davati samo u obliku razrijeĎene intravenske infuzije, koristeći ureĎaj za kontroliranu

infuziju.

Priprema otopine

Ovaj lijek može se razrijediti 5%-tnom otopinom glukoze (50 mg/ml), Ringerovom otopinom, laktatnom Ringerovom otopinom, otopinom manitola ili 0,9% otopinom natrijevog klorida za injekcije (9 mg/ml), kako bi se prije primjene postigla potrebna koncentracija od 4 mikrograma/ml ili

8 mikrograma/ml. Pogledati volumene potrebne za pripremu infuzije u tablici u nastavku.

U slučaju da je potrebna koncentracija od 4 mikrograma/ml:

U slučaju da je potrebna koncentracija od 8 mikrograma/ml:

Otopinu treba nježno protresti kako bi se dobro promiješala.

Prije primjene lijek treba vizualno provjeriti na prisutnost čestica i promjenu boje.

Pokazalo se kako je ovaj lijek kompatibilan kada se primjenjuje sa sljedećim intravenskim otopinama i lijekovima:

Ringerov laktat, 5%-tna otopina glukoze, 0,9%-tna otopina natrijevog klorida za injekcije koncentracije (9 mg/ml), 20%-tna otopina manitola (200 mg/ml), natrijev tiopental, etomidat, vekuronijev bromid, pankuronijev bromid, sukcinilkolin, atrakurijev besilat, mivakurijev klorid, rokuronijev bromid, glikopironijev bromid, fenilefrinklorid, atropinsulfat, dopamin, noradrenalin, dobutamin, midazolam, morfinsulfat, fentanilcitrat i nadomjestak plazme.

Inkompatibilnosti

Postoji mogućnost adsorpcije deksmedetomidina na neke tipove prirodnih guma. Iako se deksmedetomidin dozira prema učinku, preporučuje da komponente pribora za primjenu budu sa brtvilima koja su sintetička ili od obložene prirodne gume.

Rok valjanosti nakon razrjeđivanja

Kemijska i fizikalna stabilnost razrijeĎenih infuzija dokazana je za razdoblje od 36 sati pri 25°C i pri

uvjetima čuvanja u hladnjaku (2°C – 8°C).

S mikrobiološkog stajališta, lijek se treba upotrijebiti odmah. Ako se ne upotrijebi odmah, vrijeme

i uvjeti čuvanja prije uporabe odgovornosti su korisnika i obično ne bi smjeli iznositi dulje od 24 sata pri 2° do 8°C, osim ako je razrjeĎivanje provedeno u kontroliranim i validiranim aseptičkim uvjetima.