ATC kod L01XX78 odnosi se na navitoklaks, koji pripada grupi inhibitora Bcl-2 porodice proteina. Navitoklaks inhibira Bcl-2, Bcl-xL, i Bcl-w, antiapoptotske proteine, cime podstice apoptozu malignih celija.
Indikovan je za lecenje hronicne limfocitne leukemije (HLL) i drugih hematoloških maligniteta kod odraslih, uglavnom u eksperimentalnim režimima ili klinickim ispitivanjima (nije široko odobren, razvoj ogranicen).
Efikasan je u lecenju HLL-a u kombinaciji sa rituksimabom, sa stopom odgovora od 55% (prema studiji ABT-263). Pruža širi spektar delovanja od venetoklaksa jer cilja više Bcl-2 proteina, što može biti korisno kod otpornih tumora. Medutim, povezan je sa ozbiljnom trombocitopenijom (kod 60-70%, ozbiljna kod 40%), umorom (kod 40-50%), i infekcijama (kod 30-40%, ozbiljne kod 10%). Retko može izazvati tešku hepatotoksicnost (kod 1-2%) i tumor lizni sindrom (kod 1-2%). Razvoj je ogranicen zbog visoke stope trombocitopenije i dostupnosti venetoklaksa, koji ima povoljniji profil toksicnosti.
Ukljucuje eksperimentalne preparate poput ABT-263 (navitoklaks, nije odobren za široku upotrebu).
Primenjivao se oralno, npr. 150-325 mg jednom dnevno (u klinickim ispitivanjima), prema uputstvu lekara. Moguci efekti ukljucivali su trombocitopeniju (kod 60-70%, ozbiljna kod 40%), umor (kod 40-50%), infekcije (kod 30-40%, ozbiljne kod 10%), mucninu (kod 30-40%), i dijareju (kod 20-30%). Retko je izazivao tumor lizni sindrom (kod 1-2%). Povecavao je rizik od neplodnosti. Kontraindikovano je kod pacijenata sa poznjom preosetljivošcu na navitoklaks, tokom prvog tromesecja trudnoce (kategorija D), i kod pacijenata sa teškom insuficijencijom jetre ili ozbiljnom mijelosupresijom. Lek nije široko dostupan jer je razvoj ogranicen.
Navitoklaks (ATC kod L01XX78) je bio obecavajuci za lecenje HLL-a, ali razvoj je ogranicen zbog trombocitopenije, infekcija, i dostupnosti venetoklaksa. Za više informacija, obratite se lekaru ili farmaceutu.