VIPIDIA® 25mg film tableta

Lijek Vipidia je indikovan za odrasle osobe uzrasta od 18 i više godina sa dijabetes melitusom tip 2 za poboljšanje kontrole glikemije u kombinaciji sa drugim ljekovima za snižavanje glukoze uključujući insulin, kad oni zajedno sa dijetom i fizičkim vježbanjem ne osiguravaju odgovarajuću kontrolu glikemije (vidjeti odjeljke 4.4, 4.5 i 5.1 za dostupne podatke o različitim kombinacijama).

Za različite režime doziranja lijek Vipidia je dostupan kao film tableta u jačinama od 25 mg, 12,5 mg ili 6,25 mg.

Odrasli (≥ 18 godina starosti)

Preporučena doza alogliptina je jedna tableta od 25 mg jednom dnevno kao dodatak terapiji metforminom, tiazolidindionom, sulfonilureom ili insulinom, ili kao trostruka terapija sa metforminom i tiazolidindionom ili insulinom.

Kada se alogliptin primjenjuje u kombinaciji sa metforminom i/ili tiazolidindionom, treba nastaviti sa primjenom istih doza metformina i/ili tiazolidindiona kao prije uvođenja alogliptina i lijek Vipidia primijeniti istovremeno.

Kada se alogliptin primjenjuje u kombinaciji sa sulfonilureom ili insulinom, potrebno je razmotriti primjenu niže doze sulfoniluree ili insulina kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije (vidjeti odjeljak 4.4).

Neophodan je oprez ako se alogliptin primjenjuje u kombinaciji sa metforminom i tiazolidindionom, jer je primjećen povećani rizik od hipoglikemije pri primjeni ove trostruke terapije (vidjeti odjeljak 4.4). U slučaju hipoglikemije može se razmotriti primjena niže doze tiazolidindiona ili metformina.

Bezbjednost i efikasnost primjene alogliptina nijesu u potpunosti utvrđeni kada se primjenjuje kao trostruka terapija sa metforminom i sulfonilureom.

Posebne populacije pacijenata

Stariji pacijenti (≥ 65 godina starosti)

Nije potrebno prilagođavati dozu lijeka prema godinama starosti pacijenta. Međutim, kod starijih pacijenata doziranje alogliptina treba biti konzervativno zbog moguće smanjene funkcije bubrega u toj populaciji.

Oštećenje bubrega

Kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina >50 do ≤ 80 mL/min) nije potrebno prilagođavati dozu alogliptina (vidjeti odjeljak 5.2).

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina ≥ 30 do ≤ 50 mL/min) potrebno je primijeniti jednu polovinu preporučene doze alogliptina (12,5 mg jednom dnevno; vidjeti odjeljak 5.2).

Kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina < 30 mL/min) ili završnim stadijumom bolesti bubrega koji zahtijevaju dijalizu potrebno je primijeniti jednu četvrtinu preporučene doze alogliptina (6,25 mg jednom dnevno). Alogliptin se može primjenjivati bez obzira na vrijeme dijalize. Iskustvo kod pacijenata na dijalizi je ograničeno. Alogliptin nije ispitivan kod pacijenata na peritonealnoj dijalizi (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.2).

Prije početka liječenja i povremeno nakon toga preporučeno je da se funkcija bubrega na odgovarajući način procijeni (vidjeti odjeljak 4.4).

Oštećenje jetre

Nije potrebno prilagođavati dozu kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem jetre (Child Pugh skor 5 do 9). Alogliptin nije ispitan kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre (Child Pugh skor >9) pa se iz tog razloga kod ovih pacijenata primjena alogliptina ne preporučuje (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka Vipidia kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina nijesu ustanovljeni. Nema dostupnih podataka.

Način upotrebe

Za oralnu upotrebu.

Lijek Vipidia treba uzeti jednom dnevno sa ili bez hrane. Tablete treba progutati cijele sa vodom.

Ako pacijent propusti dozu, treba je uzeti čim se sjeti. U istom danu se ne smije uzeti dvostruka doza.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odjeljku 6.1 ili sa teškom reakcijom preosjetljivosti u anamnezi, uključujući anafilaktičku reakciju, anafilaktički šok i angioedem, na bilo koji inhibitor dipeptidil peptidaze 4 (DPP-4) (vidjeti odjeljak 4.4 i 4.8).

Opšta upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka

Lijek Vipidia se ne smije upotrebljavati kod pacijenata sa dijabetes melitusom tip 1 ili za liječenje dijabetesne ketoacidoze. Lijek Vipidia nije zamjena za insulin kod pacijenata kojima je on potreban.

Upotreba sa drugim antihiperglikemijskim ljekovima i hipoglikemija

Zbog povećanog rizika od hipoglikemije u kombinaciji sa sulfonilureom, insulinom ili kombinovanom terapijom sa tiazolidindionom i metforminom, radi smanjenja rizika od hipoglikemije potrebno je razmotriti nižu dozu tih ljekova kad se upotrebljavaju u kombinaciji sa alogliptinom (vidjeti odjeljak 4.2).

Kombinacije koje nijesu ispitane

Alogliptin nije ispitan u kombinaciji sa inhibitorima natrijum glukoza kotransportera 2 (engl. SGLT 2) ili analozima glukagonu sličnog peptida 1 (engl. GLP 1), ni formalno kao trostruka terapija sa metforminom i sulfonilureom.

Oštećenje bubrega

S obzirom na potrebu prilagođavanja doze kod pacijenata sa umjerenim ili teškim oštećenjem bubrega, ili završnim stadijumom bolesti bubrega koji zahtijeva dijalizu, prije početka i povremeno tokom liječenja alogliptinom potrebna je odgovarajuća procjena funkcije bubrega (vidjeti odjeljak 4.2).

Iskustvo kod pacijenata koji zahtijevaju dijalizu je ograničeno. Alogliptin nije ispitivan kod pacijenata na peritonealnoj dijalizi (vidjeti odjeljak 4.2 i 5.2).

Oštećenje jetre

Alogliptin nije ispitan kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre (Child Pugh skor>9) pa kod ovih pacijenata upotreba alogliptina nije preporučena (vidjeti odjeljak 4.2 i 5.2).

Srčana insuficijencija

Iskustvo u upotrebi alogliptina u kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom funkcionalnih klasa III i IV po New York Heart Association (NYHA) je ograničeno, pa je kod tih pacijenata potreban oprez.

Reakcije preosjetljivosti

Reakcije preosjetljivosti, uključujući i anafilaktičke reakcije, angioedem i eksfolijativna stanja kože uključujući Stevens-Johnsonov sindrom i multiformni eritem primjećeni su prilikom upotrebe DPP-4 inhibitora i spontano su prijavljeni za alogliptin nakon stavljanja lijeka u promet. U kliničkim ispitivanjima alogliptina, anafilaktičke reakcije su prijavljene sa niskom incidencom.

Akutni pankreatitis

Upotreba DPP-4 inhibitora povezana je sa rizikom od razvoja akutnog pankreatitisa. U analizi objedinjenih podataka iz 13 ispitivanja, ukupne stope prijava pankreatitisa kod pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina, 12,5mg alogliptina, aktivnom kontrolom ili placebom bile su 2, 1, 1 ili 0 događaja na 1000 pacijent godina. U ispitivanjima kardiovaskularnih ishoda stopa prijavljenih pankreatitisa kod pacijenata liječenih alogliptinom ili placebom bila je 3 odnosno 2 događaja na 1000 pacijent godina. Nakon stavljanja lijeka u promet bilo je spontano prijavljenih neželjenih dejstava akutnog pankreatitisa. Pacijente treba upozoriti na karakteristični simptom akutnog pankreatitisa: uporan, jak bol u abdomenu koji se može širiti prema leđima. Ako se sumnja na pankreatitis, liječenje lijekom Vipidia treba prekinuti; ako se potvrdi akutni pankreatitis, lijek Vipidia se ne smije ponovo upotrebljavati. Neophodan je oprez kod pacijenata sa pankreatitisom u anamnezi.

Dejstvo na jetru

Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi disfunkcije jetre uključujući insuficijenciju jetre. Uzročna povezanost nije ustanovljena. Pacijenta treba pomno pratiti zbog mogućih abnormalnosti jetre. Kod pacijenata sa simptomima koji ukazuju na oštećenje jetre potrebno je neodložno sprovesti ispitivanja funkcije jetre. Ako se pronađe abnormalnost i ne utvrdi se alternativna etiologija, treba razmotriti prekid liječenja alogliptinom.

Dejstvo drugih ljekova na alogliptin

Alogliptin se prvenstveno izlučuje nepromjenjen u mokraći, a metabolizam putem sistema enzima citohrom (CYP) P450 je zanemarljiv (vidjeti deo 5.2). Interakcije sa CYP inhibitorima se iz tog razloga ne očekuju niti su dokazane.

Rezultati kliničkih ispitivanja interakcija pokazuju da nema klinički značajnog dejstva gemfibrozila (inhibitor CYP2C8/9), flukonazola (CYP2C9 inhibitor), ketokonazola (CYP3A4 inhibitor), ciklosporina (inhibitor p glikoproteina), vogliboze (inhibitor alfa glukozidaze), digoksina, metformina, cimetidina, pioglitazona ili atorvastatina na farmakokinetiku alogliptina.

Dejstvo alogliptina na druge ljekove

In vitro ispitivanja pokazuju da, u koncentracijama koje se postižu sa preporučenom dozom od 25 mg, alogliptin ne inhibira niti indukuje CYP 450 izoenzime (vidjeti odjeljak 5.2). Interakcije sa supstratima CYP 450 izoenzima se zato ne očekuju niti su dokazane. U in vitro ispitivanjima nađeno je da alogliptin nije supstrat niti inhibitor ključnih transportera povezanih sa dispozicijom lijeka u bubrezima: transportera organskih anjona 1 (engl. organic anion transporter 1, OAT 1), transportera organskih anjona 3 (engl. organic anion transporter 3, OAT 3) ili transportera organskih katjona 2 (engl. organic cation transporter 2, OCT2). Dodatno, klinički podaci ne ukazuju na interakciju sa inhibitorima ili supstratima p glikoproteina.

U kliničkim ispitivanjima alogliptin nije imao klinički značajno dejstvo na farmakokinetiku kofeina, (R)- varfarina, pioglitazona, gliburida, tolbutamida, (S)-varfarina, dekstrometorfana, atorvastatina, midazolama, oralnog kontraceptiva (noretindron i etinil estradiol), digoksina, feksofenadina, metformina ili cimetidina, potvrđujući i in vivo niski potencijal uzrokovanja interakcije sa supstratima za CYP1A2, CYP3A4, CYP2D6, CYP2C9, p glikoproteinom i OCT2.

Kod zdravih ispitanika, alogliptin nije imao dejstvo na protrombinsko vrijeme ili internacionalni normalizovani odnos (INR) kada je upotrebljavan istovremeno sa varfarinom.

Kombinacije sa drugim antidijabetesnim ljekovima

Rezultati iz ispitivanja sa metforminom, pioglitazonom (tiazolidindion), voglibozom (inhibitor alfa glukozidaze)i gliburidom (sulfonilurea) nijesu pokazali klinički značajne farmakokinetičke interakcije.

Trudnoća

Nema podataka o primjeni alogliptina kod trudnica. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktne ili indirektna štetna dejstva s obzirom na reproduktivnu toksičnost (vidjeti odjeljak 5.3). Kao mjera opreza, preporučeno je izbjegavati upotrebu alogliptina tokom trudnoće.

Dojenje

Nije poznato da li se alogliptin izlučuje u majčino mlijeko. Ispitivanja na životinjama pokazala su da se alogliptin izlučuje u mlijeko (vidjeti odjeljak 5.3). Rizik za odojče se ne može isključiti.

Potrebno je odlučiti o prekidu dojenja ili prekidu terapije alogliptinom uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije alogliptinom za ženu.

Plodnost

Dejstvo alogliptina na plodnost kod ljudi nije ispitana. U ispitivanjima na životinjama nijesu zabilježena štetna dejstva na plodnost (vidjeti odjeljak 5.3).

Vipidia ne utiče ili zanemarljivo utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Pacijente, međutim, treba upozoriti na rizik od hipoglikemije, naročito kad se kombinuje sa sulfonilureom, insulinom ili kombinovanom terapijom sa tiazolidindionom i metforminom.

Sažetak bezbjednosnog profila

Informacije su zasnovane na ukupno 9405 pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2, uključujući 3750 pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina i 2476 pacijenata liječenih sa 12,5 mg alogliptina, koji su učestvovali u jednom ispitivanju faze 2 ili 12 dvostruko slijepih, placebom kontrolisanih kliničkih ispitivanja faze 3. Dodatno je sprovedeno ispitivanje kardiovaskularnih ishoda kod 5380 pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 i nedavnim događajem akutnog koronarnog sindroma, od kojih je 2701 randomizovan na alogliptin i 2679 na placebo. U ispitivanjima su ocijenjena dejstva alogliptina na kontrolu glikemije kao i bezbjednost primjene kao monoterapije, kao inicijalne kombinovane terapije sa metforminom ili tiazolidindionom, kao i dodatne terapije uz metformin ili sulfonilureu ili tiazolidindion (sa ili bez metformina ili sulfoniluree) ili insulin (sa ili bez metformina).

U analizi objedinjenih podataka iz 13 ispitivanja, ukupna incidenca neželjenih dejstava, ozbiljnih neželjenih događaja i neželjenih događaja koji su doveli do prekida terapije bila je uporediva kod pacijenata koji su liječeni sa 25 mg alogliptina, 12,5 mg alogliptina, aktivnom kontrolom ili placebom. Najčešće neželjeno dejstvo kod pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina bila je glavobolja.

Bezbjednost primjene alogliptina kod starijih (≥ 65 godina starosti) je slična kao i u ostalim uzrastima (< 65 godina starosti).

Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Neželjena dejstva su prikazana u skladu sa klasifikacijom sistema organa i kategorijama učestalosti. Učestalost je definisana na sljedeći način: veoma česta (≥1/10); česta (≥1/100 do <1/10); povremena (≥1/1000 do <1/100); rijetka (≥1/10000 do <1/1.000); veoma rijetka (<1/10000); nepoznata (prema dostupnim podacima nemoguće je odrediti učestalost).

Neželjena dejstva zabilježena u objedinjenim ključnim kliničkim ispitivanjima faze 3 alogliptina kao monoterapije ili kao dodatne kombinovane terapije, koja su uključivala ukupno 5659 pacijenata, navedena su u nastavku (tabela 1).

Iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet

Tabela 2 prikazuje dodatna neželjena dejstva koja su spontano prijavljena nakon stavljanja lijeka u promet.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik  primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Najviše doze alogliptina primjenjene u kliničkim ispitivanjima bile su pojedinačne doze od 800 mg zdravim ispitanicima i doze od 400 mg jedanput na dan tokom 14 dana kod pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 (što je 32 puta, odnosno 16 puta više od preporučene dnevne doze od 25 mg alogliptina).

Postupak

U slučaju predoziranja potrebno je preduzeti odgovarajuće suportivne mjere koje odgovaraju kliničkom statusu pacijenata.

Hemodijalizom se mogu ukloniti minimalne količine alogliptina (tokom tročasovne hemodijalize uklonjeno je oko 7% supstance). Iz tog razloga hemodijaliza kod predoziranja ima malo kliničko dejstvo. Nije poznato da li se alogliptin može ukloniti peritonealnom dijalizom.

Farmakoterapijska grupa: ljekovi koji snižavaju glukozu u krvi, isključujući insuline; inhibitori dipeptidil peptidaze 4 (DPP-4).

ATC kod: A10BH04

Mehanizam dejstva i farmakodinamski efekat

Alogliptin je snažan i visoko selektivan inhibitor DPP-4, sa > 10 000 puta većom selektivnošću za DPP-4 nego za druge srodne enzime, uključujući DPP-8 i DPP-9. DPP-4 je glavni enzim uključen u brzu degradaciju inkretinskih hormona, glukagonu sličnog peptida 1 (GLP-1) i GIP (insulinotropnog polipeptida zavisnog od glukoze), koji se izlučuju u crijevu i koncentracije su im povišene kao odgovor na obrok. GLP-1 i GIP povećavaju biosintezu insulina i lučenje iz beta ćelija pankreasa, dok GLP 1 takođe inhibira lučenje glukagona i stvaranje glukoze u jetri. Alogliptin iz ovog razloga poboljšava kontrolu glikemije putem mehanizma zavisnog od glukoze, pri čemu se pri visokim koncentracijama glukoze pojačava lučenje insulina i suprimiraju koncentracije glukagona.

Klinička efikasnost

Alogliptin je ispitan kao monoterapija, kao inicijalna kombinovana terapija sa metforminom ili sa tiazolidindionom, kao dodatak terapiji metforminom, ili sulfonilureom, ili tiazolindionom (sa ili bez metformina ili sulfoniluree), ili insulinom (sa ili bez metformina).

Upotrebom 25 mg alogliptina kod pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 postignut je maksimum inhibicije DPP-4 unutar 1 do 2 sata koji prelazi 93% i nakon upotrebe pojedinačne doze od 25 mg i nakon 14 dana doziranja jedanput na dan. Inhibicija DPP-4 zadržala se iznad 81% tokom 24 sata i nakon 14 dana doziranja. Ako se koncentracija glukoze 4 sata nakon obroka preračuna na prosječnu vrijednost doručka, ručka i večere, 14 dana liječenja sa 25 mg alogliptina dovodi do srednje vrijednosti smanjenja koncentracije glukoze koja nakon korekcije na osnovu placeba iznosi -35,2 mg/dL u odnosu na početnu vrijednost.

U 16. nedjelji upotrebe 25 mg alogliptina, samog i u kombinaciji sa 30 mg pioglitazona, postižu se u odnosu na placebo značajna smanjenja postprandijalne glukoze i postprandijalnog glukagona uz značajno povećanje postprandijalnih koncentracija aktivnog GLP-1 (p<0,05). Dodatno, 25 mg alogliptina, samog ili u kombinaciji sa 30 mg pioglitazona, dovelo je u 16. nedjelji u odnosu na placebo do statistički značajnog (p<0,001) sniženja ukupnih triglicerida izmjerenih kao postprandijalna inkrementalna promjena AUC(0-8) od početne vrijednosti.

Ukupno 14779 pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2, uključujući 6448 pacijenata liječeno sa 25 mg alogliptina i 2476 pacijenata liječenih sa 12,5 mg alogliptina učestvovalo je u jednom ispitivanju faze 2 ili 13 dvostruko slijepih ispitivanja faze 3 (uključujući ispitivanje kardiovaskularnih ishoda) kontrolisanih placebom ili aktivnom kontrolom u kojima je procijenjeno dejstvo alogliptina na kontrolu glikemije i bezbjednost primjene. U ovim ispitivanjima je 2257 pacijenata liječenih alogliptinom bilo uzrasta ≥ 65 godina starosti, a 386 pacijenata liječenih alogliptinom je imao ≥ 75 godina. U ispitivanjima je alogliptinom liječeno 5744 pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega, 1290 pacijenata sa umjerenim oštećenjem bubrega i 82 pacijenta sa teškim oštećenjem bubrega/završnim stadijumom bolesti bubrega.

Sveukupno, liječenje preporučenom dnevnom dozom od 25 mg alogliptina u monoterapiji, inicijalnoj kombinovanoj terapiji ili kao dodatak postojećoj terapiji poboljšava kontrolu glikemije. To je utvrđeno klinički i statistički značajnim sniženjima glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) i glukoze natašte u poređenju sa kontrolnom grupom od početne vrijednosti do ishoda ispitivanja. Smanjenja HbA1c bila su slična u različitim podgrupama uključujući oštećenje bubrega, uzrast, pol i indeks tjelesne mase, dok su razlike između rasa (npr. bijelci i ne-bijelci) bile male. U grupi liječenoj sa 25 mg alogliptina klinički značajna smanjenja HbA1c zapažena su bez obzira na osnovno liječenje. Viša početna vrijednost HbA1c bila je povezana sa većim smanjenjem HbA1c. Uopšteno, dejstvo alogliptina na tjelesnu masu i lipide bili su neutralni.

Alogliptin kao monoterapija

Liječenje sa 25 mg alogliptina jedanput na dan dovelo je u poređenju sa kontrolnom grupom do statistički značajnih poboljšanja vrijednosti HbA1c i glukoze u plazmi natašte u 26. nedjelji u odnosu na početnu vrijednost (tabela 3).

Alogliptin kao dodatna terapija metforminu

Dodavanje 25 mg alogliptina jedanput na dan terapiji metformin-hloridom (srednja vrijednost doze = 1847 mg) dovelo je u poređenju sa placebom do statistički značajnih poboljšanja vrijednosti HbA1c i glukoze u plazmi natašte u 26. nedjelji u odnosu na početnu vrijednost (tabela 3). U 26. nedjelji ciljne koncentracije HbA1c od ≤7,0% je postiglo značajno više pacijenata koji su primali alogliptin (44,4%) u odnosu na one koji su primali placebo (18,3%) (p<0,001).

Dodavanje 25 mg alogliptina jedanput na dan terapiji metformin-hloridom (srednja vrijednost doze = 1835 mg) dovelo je do poboljšanja početne vrijednosti HbA1c u 52. i 104. nedjelji. U 52. nedjelji, smanjenje HbA1c sa 25 mg alogliptina plus metformin (- 0,76%, tabela 4) bilo je slično onome postignutom liječenjem sa glipizidom (srednja vrijednost doze = 5,2 mg) plus terapija metformin-hloridom (srednja vrijednost doze = 1824 mg, -0,73%). U 104. nedjelji, smanjenje HbA1c s 25 mg alogliptina plus metformin (-0,72%, tabela 4) bilo je veće od onog postignutog liječenjem glipizidom plus metformin (-0,59%). Srednja vrijednost promjene od početne vrijednosti glukoze natašte u 52. nedjelji bila je za 25 mg alogliptina i metformin značajno veća nego za glipizid i metformin (p<0,001). Do 104. nedjelje srednja vrijednost promjene od početne vrijednosti glukoze u plazmi natašte bila je za 25 mg alogliptina i metformin -3,2 mg/dL u poređenju sa 5,4 mg/dL za glipizid sa metforminom. Ciljne koncentracije HbA1c od ≤ 7,0% postiglo je više pacijenata koji su primali 25 mg alogliptina sa metforminom (48,5%) nego onih koji su primali glipizid sa metforminom (42,8%) (p=0,004).

Alogliptin kao dodatna terapija sulfonilurei

Dodavanje 25 mg alogliptina jedanput na dan terapiji gliburidom (srednja vrijednost doze = 12,2 mg) dovelo je u poređenju sa placebom do statistički značajnog poboljšanja vrijednosti HbA1c u 26. nedjelji u odnosu na početnu vrijednost (tabela 3). Srednja vrijednost promjene od početne vrijednosti glukoze u plazmi natašte u 26. nedjelji pokazala je smanjenje od 8,4 mg/dL za 25 mg alogliptina u poređenju sa povećanjem od 2,2 mg/dL za placebo. U 26. nedjelji je ciljne nivoe HbA1c od ≤7,0% postiglo značajno više pacijenata koji su primali alogliptin (34,8%) u odnosu na one koji su primali placebo (18,2%) (p<0,002).

Alogliptin kao dodatna terapija tiazolidindionu

Dodavanje 25 mg alogliptina jedanput na dan terapiji pioglitazonom (srednja vrijednost doze = 35,0 mg, sa ili bez metformina ili sulfoniluree) dovelo je u poređenju sa placebom do statistički značajnog poboljšanja vrijednosti HbA1c i glukoze u plazmi natašte u 26. nedjelji u odnosu na početnu vrijednost (tabela 2). Klinički značajno smanjenje HbA1c u poređenju sa placebom je za 25 mg alogliptina zapaženo bez obzira na to jesu li pacijenti primali istovremeno terapiju metforminom ili sulfonilureom. U 26. nedjelji je ciljne nivoe HbA1c od ≤7,0% postiglo značajno više pacijenata koji su primali alogliptin (49,2%) u odnosu na one koji su primali placebo (34,0%) (p<0,004).

Alogliptin kao dodatna terapija tiazolidindionu i metforminu

Dodavanje 25 mg alogliptina jedanput na dan terapiji sa 30 mg pioglitazona sa metformin-hloridom (srednja vrijednost doze = 1867,9 mg) dovelo je u 52. nedjelji do poboljšanja vrijednosti HbA1c koje se pokazalo neinferiornim i statistički superiornim u odnosu na ono postignuto terapijom sa 45 mg pioglitazona sa metforminom (srednja vrijednost doze = 1847,6 mg, tabela 4). Značajno smanjenje HbA1c zapaženo za 25 mg alogliptina sa 30 mg pioglitazona i metforminom u poređenju sa 45 mg pioglitazona sa metformin-hloridom bilo je dosljedno tokom čitavog perioda liječenja od 52 nedjelje (p<0,01 u svim vremenskim tačkama). Dodatno, srednja vrijednost promjene od početne vrijednosti glukoze u plazmi natašte bila je u 52. nedjelji značajno veća za 25 mg alogliptina sa 30 mg pioglitazona i metforminom nego za 45 mg pioglitazona sa metforminom (p<0,001). U 52. nedjelji je ciljne nivoe HbA1c od ≤7,0% postiglo značajno

više pacijenata koji su primali 25 mg alogliptina sa 30 mg pioglitazona i metforminom (33,2%) u odnosu na one koji su primali 45 mg pioglitazona sa metforminom (21,3%) (p<0,001).

Alogliptin kao dodatna terapija insulinu (sa ili bez metformina)

Dodavanje 25 mg alogliptina jedanput na dan liječenju insulinom (srednja vrijednost doze = 56,5 i.j., sa ili bez metformina) dovelo je u poređenju sa placebom do statistički značajnog poboljšanja vrijednosti HbA1c i glukoze u plazmi natašte u 26. nedjelji u odnosu na početnu vrijednost (tabela 3). Klinički značajno smanjenje HbA1c u poređenju sa placebom je za 25 mg alogliptina zabilježeno bez obzira na to jesu li pacijenti uporedo uzimali terapiju metforminom. U 26. nedjelji je ciljne nivoe HbA1c od ≤7,0% postiglo više pacijenata koji su primali 25 mg alogliptina (7,8%) u odnosu na one koji su primali placebo (0,8%) (p<0,001).

Pacijenti sa oštećenjem bubrega

Efikasnost i bezbjednost primjene preporučenih doza alogliptina zasebno su ispitane u podgrupi pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 i teškim oštećenjem bubrega/završnim stadijumom bolesti bubrega u placebom kontrolisanom ispitivanju (59 pacijenta na alogliptinu i 56 pacijenta na placebu tokom 6 mjeseci), pa je nađeno da dosljedno odgovaraju profilu dobijenom kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega.

Stariji pacijenti (≥ 65 godina starosti)

Efikasnost alogliptina kod pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2 i ≥ 65 godina starosti je u analizi objedinjenih podataka iz pet 26nedjeljnih placebom kontrolisanih ispitivanja bila jednaka kao i kod pacijenata < 65 godina starosti.

Dodatno, liječenje sa 25 mg alogliptina jedanput na dan dovelo je u 52. nedjelji do poboljšanja vrijednosti HbA1c u odnosu na početnu vrijednost koja je bila slična onoj postignutoj sa glipizidom (srednja vrijednost doze = 5,4 mg). Značajno je da su, iako alogliptin i glipizid postižu sličnu promjenu HbA1c i glukoze u

plazmi natašte, epizode hipoglikemije bile značajno manje učestalosti kod pacijenata koji su primali 25 mg alogliptina (5,4%) u poređenju sa onima koji su primali glipizid (26,0%).

Klinička bezbjednost primjene

Kardiovaskularna bezbjednost

U analizi objedinjenih podataka iz 13 ispitivanja, ukupne incidence kardiovaskularne smrti, infarkta miokarda bez smrtnog ishoda i moždanog udara bez smrtnog ishoda bile su uporedive kod pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina, aktivnom kontrolom ili placebom.

Dodatno, prospektivno randomizovano ispitivanje bezbjednosti sa obzirom na kardiovaskularne ishode sprovedeno je na 5380 pacijenata sa visokim postojećim kardiovaskularnim rizikom kako bi se ispitalo dejstvo alogliptina u poređenju sa placebom (kao dodatak standardnoj terapiji) na velike kardiovaskularne štetne događaje (engl. major adverse cardiovascular events, MACE) uključujući i vrijeme do prve pojave bilo kojeg od događaja kardiovaskularne smrti, infarkta miokarda bez smrtnog ishoda i moždanog udara bez smrtnog ishoda kod pacijenata sa nedavnim (15 do 90 dana) akutnim koronarnim događajem. Pri uključivanju u ispitivanje pacijenti su imali u prosjeku 61 godinu, prosječno trajanje dijabetesa 9,2 godina i prosječni HbA1c od 8,0%.

Ispitivanje je pokazalo da alogliptin nije povećao rizik za MACE u poređenju sa placebom [Hazard ratio: 0,96; 1-stran 99% Interval pouzdanosti: 0-1,16]. U grupi na alogliptinu, 11,3% pacijenata je razvilo MACE u poređenju sa 11,8% pacijenata u placebo grupi.

Kod 703 pacijenta se javio događaj unutar sekundarnog MACE kompozitnog ishoda (prvi događaj kardiovaskularne smrti, infarkta miokarda bez smrtnog ishoda, moždanog udara bez smrtnog ishoda i hitnog postupka revaskularizacije zbog nestabilne angine). U grupi na alogliptinu, 12,7% (344 ispitanika) imalo je

događaj unutar sekundarnog MACE kompozitnog ishoda, u poređenju sa 13,4% (359 ispitanika) u grupi na placebu [Hazard ratio= 0,95; 1-stran 99% Interval pouzdanosti: 0-1,14].

Hipoglikemija

U analizi objedinjenih podataka iz 12 ispitivanja, ukupna incidenca epizoda hipoglikemije bila je niža kod pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina nego kod pacijenata liječenih sa 12,5 mg alogliptina, aktivnom kontrolom ili placebom (3,6%, 4,6%, 12,9% i 6,2%, istim redosljedom). Većina tih epizoda bila je blagog do umjerenog intenziteta. Ukupna incidenca epizoda teške hipoglikemije bila je porediva kod pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina ili 12,5 mg alogliptina, pa i niža od incidence kod pacijenata liječenih aktivnom kontrolom ili placebom (0,1%, 0,1%, 0,4% i 0,4%, istim redosljedom).

U prospektivnom randomizovanom kontrolisanom ispitivanju kardiovaskularnih ishoda, događaji hipoglikemije koje su prijavili ispitivači bili su slični kod pacijenata koji su primali placebo (6,5%) i pacijenata koji su primali alogliptin (6,7%) kao dodatak standardnoj terapiji.

U kliničkom ispitivanju alogliptina kao monoterapije, incidenca hipoglikemije bila je slična kao za placebo, odnosno niža nego za placebo u drugom ispitivanju alogliptina kao dodatka sulfonilurei.

Više stope hipoglikemije zapažene su sa trostrukom terapijom sa tiazolidindionom i metforminom, kao i u kombinaciji sa insulinom, kako je zapaženo i sa drugim DPP4 inhibitorima.

Pacijenti (≥ 65 godina starosti) sa dijabetes melitusom tip 2 smatraju se podložnijim epizodama hipoglikemije nego pacijenti < 65 godina starosti. U analizi objedinjenih podataka iz 12 ispitivanja, ukupna incidenca svih epizoda hipoglikemije bila je kod pacijenata sa ≥ 65 godina starosti liječenih sa 25 mg alogliptina (3,8%) slična kao kod onih < 65 godina starosti (3,6%).

Pedijatrijska populacija

Evropska agencija za ljekove je izuzela obavezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Vipidia u jednoj ili više podgrupa pedijatrijske populacije za liječenje šećerne bolesti tip 2 (vidjeti odjeljak 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

Farmakokinetika alogliptina bila je slična kod zdravih ispitanika i pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2.

Resorpcija

Apsolutna bioraspoloživost alogliptina je približno 100%.

Primjenom uz obrok sa visokim sadržajem masti nije bilo promjene u ukupnoj i maksimalnoj izloženosti alogliptinu. Vipidia se, iz tog razloga, može primjenjivati sa hranom ili bez nje.

Nakon primjene pojedinačnih oralnih doza do 800 mg kod zdravih ispitanika, alogliptin se brzo resorbuje i postiže maksimalne koncentracije u plazmi nakon 1 do 2 sata (srednji Tmax) nakon doziranja.

Nakon ponovljenog doziranja nije zapažena klinički značajna akumulacija ni kod zdravih ispitanika ni kod pacijenata sa dijabetes melitusom tip 2.

Ukupna i maksimalna izloženost alogliptinu se proporcionalno povećavala povećanjem pojedinačnih doza od 6,25 mg do 100 mg alogliptina (što obuhvata raspon terapijskih doza). Koeficijent varijacije za AUC alogliptina kod pojedinačnih ispitanika bio je mali (17%).

Distribucija

Nakon primjene pojedinačne intravenske doze od 12,5 mg alogliptina kod zdravih ispitanika, volumen distribucije tokom terminalne faze bio je 417 L što pokazuje da se lijek dobro distribuira u tkiva.

Vezivanje alogliptina za proteine plazme je 2030%.

Biotransformacija

Alogliptin ne prolazi ekstenzivni metabolizam pa se 6070% doze izluči kao nepromjenjen lijek u mokraći.

Nakon primjene oralne doze [14C] alogliptina pronađena su dva minorna metabolita, Ndemetilisani alogliptin, MI (<1% početnog jedinjenja) i Nacetilisani alogliptin, MII (<6% početnog jedinjenja). MI je aktivni metabolit i visoko je selektivni inhibitor DPP4 slično alogliptinu; MII ne pokazuje nikakvu aktivnost inhibicije na DPP4 ili bilo koji drugi DPP enzim. In vitro podaci pokazuju da u ograničenom metabolizmu alogliptina učestvuju CYP2D6 i CYP3A4.

In vitro ispitivanja pokazuju da u koncentracijama koje se postižu preporučenom dozom od 25 mg, alogliptin ne indukuje CYP1A2, CYP2B6 i CYP2C9 niti inhibira CYP1A2, CYP2B6, CYP2C8, CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6 ili CYP3A4. Ispitivanja in vitro su pokazala da je alogliptin blagi induktor CYP3A4, međutim ispitivanja in vivo nijesu pokazala da alogliptin indukuje CYP3A4.

U ispitivanjima in vitro, alogliptin nije inhibirao sljedeće bubrežne transportere: OAT1, OAT3 i OCT2.

In vivo alogliptin postoji predominantno kao (R)enantiomer (>99%) i malo se ili nimalo ne konvertuje u hiralni (S)enantiomer. (S)enantiomer nije pronađen u terapijskim dozama.

Eliminacija

Alogliptin se eliminiše sa srednjim terminalnim poluvremenom eliminacije (T1/2) od približno 21 sat.

Nakon primjene peroralne doze [14C] alogliptina, 76% ukupne radioaktivnosti eliminisano je mokraćom, a 13% stolicom.

Prosječni bubrežni klirens alogliptina (170 mL/min) bio je veći od prosječne procjenjene brzine glomerularne filtracije (približno 120 mL/min), što ukazuje na izvjesnu aktivnu bubrežnu ekskreciju.

Vremenska zavisnost

Ukupna izloženost (AUC(0inf)) alogliptinu nakon primjene prve pojedinačne doze bila je slična izloženosti tokom intervala od 6 dana primjene jedanput na dan (AUC(024)). To ukazuje da kinetika alogliptina ne zavisi od vremena ni nakon ponovljenog doziranja.

Posebne populacije

Oštećenje bubrega

Pojedinačna doza od 50 mg alogliptina primjenjena je u 4 grupe pacijenata sa različitim stepenima oštećenja bubrega (klirens kreatinina (CrCl) prema CockcroftGault formuli):

blago (CrCl = > 50 do ≤ 80 mL/min), umjereno (CrCl = ≥ 30 do ≤ 50 mL/min), teško (CrCl = < 30 mL/min) i završni stadijum bolesti bubrega na hemodijalizi.

Kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega zapaženo je povećanje AUC od približno 1,7 puta. Međutim, kako je distribucija AUC vrijednosti za alogliptin kod tih pacijenata bila unutar istog raspona kao i kod kontrolnih ispitanika, prilagođavanje doze kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega nije potrebno (vidjeti odjeljak 4.2).

Kod pacijenata sa umjerenim ili teškim oštećenjem bubrega, ili završnim stadijumom bolesti bubrega na hemodijalizi, zapaženo je povećanje sistemske izloženosti alogliptinu od približno 2 i 4 puta. (Pacijenti sa završnim stadijumom bolesti bubrega su podvrgnuti hemodijalizi odmah nakon doziranja alogliptina. Na osnovu srednjih koncentracija dijalizata, tokom 3časovne hemodijalize ukloni se približno 7% lijeka.). Stoga, kako bi se sistemska izloženost alogliptinu održala slično onim zapaženim kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega, kod pacijenata sa umjerenim i teškim oštećenjem bubrega, kao i završnim stadijumom bolesti bubrega na dijalizi, potrebno je primjenjivati niže doze alogliptina (vidjeti odjeljak 4.2).

Oštećenje jetre

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem jetre ukupna izloženost alogliptinu bila je približno 10% niža, a maksimalna izloženost alogliptinu bila je približno 8% niža u poređenju sa kontrolnim zdravim ispitanicima. Smatra se da opseg takvog sniženja nije klinički značajan. Stoga kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem jetre (ChildPugh skor 5 do 9) nije potrebno prilagođavanje doze. Alogliptin nije ispitan kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre (ChildPugh skor>9, vidjeti odjeljak 4.2).

Uzrast, pol, rasa, tjelesna masa

Uzrast (6581 godina starosti), pol, rasa (bijela, crna i Azijati) i tjelesna masa nijesu imali nikakvo klinički značajno dejstvo na farmakokinetiku alogliptina. Prilagođavanje doze nije potrebno (vidjeti odjeljak 4.2).

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika alogliptina kod djece i adolescenata < 18 godina starosti nije utvrđena. Nema dostupnih podataka (vidjeti odjeljak 4.2).

Pretklinički podaci ne ukazuju na posebnu opasnost za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja farmakologije bezbjednosti primjene lijeka i toksikologije.

Nivoi bez zapaženih neželjenih dejstava (eng. noobservedadverseeffect level – NOAEL) u ispitivanjima toksičnosti ponovljenih doza kod pacova i pasa u trajanju do 26 i 39 nedjelja pokazali su granice izloženosti koje su približno 147, odnosno 227 puta veće od izloženosti koja se kod ljudi postiže pri preporučenoj dozi od 25 mg alogliptina.

Alogliptin nije bio genotoksičan u standardnom setu in vitro i in vivo ispitivanja genotoksičnosti.

Alogliptin nije bio kancerogen u 2godišnjim ispitivanjima kancerogenosti sprovedenim na pacovima i miševima. Minimalna do blaga jednostavna hiperplazija tranzicionih ćelija viđena je u mokraćnoj bešici muških pacova, kod najmanje primjenjene doze (27 puta veće od izloženosti kod ljudi ) bez jasno utvrđenog NOAEL.

Nijesu zabilježena neželjena dejstva na plodnost, reprodukciju ili rani embrionalni razvoj pacova sve do sistemske izloženosti koja je daleko iznad izloženost kod ljudi pri preporučenoj dozi. Iako nije bilo uticaja na plodnost, kod mužjaka je pri izloženosti koja je daleko iznad izloženosti kod ljudi pri preporučenoj dozi zapaženo blago, statističko povećanje broja abnormalnih spermatozoida.

Kod pacova alogliptin prolazi placentu.

Alogliptin nije bio teratogen kod pacova ili kunića pri sistemskoj izloženosti na nivoima NOAEL daleko iznad izloženosti kod ljudi pri preporučenoj dozi. Više doze alogliptina nijesu bile teratogene, ali su izazvale toksičnost kod majke i bile su povezane sa odloženim i/ili nedovoljnim okoštavanjem kostiju i smanjenom tjelesnom masom fetusa.

U ispitivanju prenatalnog i postnatalnog razvoja kod pacova, izloženosti daleko iznad izloženosti kod ljudi pri preporučenoj dozi nijesu štetno uticale na razvoj embriona niti su uticale na rast i razvoj mladunaca. Više doze alogliptina smanjile su tjelesnu masu mladunaca i dovele do razvojnih dejstava koja se smatraju posljedicom niske tjelesne mase.

Ispitivanja kod pacova u laktaciji pokazuju da se alogliptin izlučuje u mlijeko.

Kod mladih pacova nakon uzastopne primjene tokom 4 i 8 nedjelja nijesu zapažena dejstva povezana sa alogliptinom.

Vipidia, film tableta, 6,25 mg i 25 mg

Jezgro tablete

manitol

celuloza, mikrokristalna

hidroksipropil celuloza

kroskarmeloza natrijum

magnezijum stearat

Film tablete

hipromeloza

titan dioksid (E171)

gvožđe (III) oksid, crveni (E172)

makrogol 8000

Mastilo za štampu:

šelak

gvožđe (III) oksid, crni (E172)

Vipidia, film tableta, 12,5 mg

Jezgro tablete

manitol

celuloza, mikrokristalna

hidroksipropil celuloza

kroskarmeloza natrijum

magnezijum stearat

Film tablete

hipromeloza

titan dioksid (E171)

gvožđe (III) oksid, žuti (E172)

makrogol 8000

Mastilo za štampu:

šelak

gvožđe (III) oksid, crni (E172)

Nije primjenjljivo.

4 godine.

Ovaj lijek ne zahtjeva posebne uslove čuvanja.

Blisteri od polihlorotrifluoroetilen (PCTFE)/polivinil hlorida (PVC) sa aluminijumskom folijom. Veličina pakovanja od 28 film tableta.

Neupotrebljeni lijek ili otpadni materijal se uništava u skladu sa lokalnim propisima.

Vipidia sadrži aktivnu supstancu alogliptin koja pripada grupi ljekova koji se zovu „oralni antidijabetici“. Koriste se za snižavanje nivoa (koncentracije) šećera u krvi kod odraslih sa šećernom bolešću tipa 2. Šećerna bolest tip 2 takođe se zove i insulin nezavisni dijabetes melitus.

Vipidia djeluje tako što povećava nivoe (koncentracije) insulina u organizmu nakon obroka i smanjuje količinu šećera u organizmu. Mora se uzimati zajedno sa drugim ljekovima za liječenje šećerne bolesti koje Vam je propisao ljekar, kao što su derivati sulfoniluree (npr. glipizid, tolbutamid, glibenklamid), metformin i/ili tiazolidindion (npr. pioglitazon) i metformin i/ili insulin.

Vipidia se uzima kad se šećer u krvi ne može na odgovarajući način kontrolisati dijetom, fizičkom aktivnošću i sa jednim ili više drugih ljekova za liječenje šećerne bolesti. Važno je da nastavite da uzimate druge ljekove za liječenje šećerne bolesti, kao i da nastavite da poštujete savjete o dijeti i fizičkoj aktivnosti koje ste dobili od medicinske sestre ili ljekara.

Lijek Vipidia ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na alogliptin ili neku od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedenih u odjeljku 6)
• ako ste imali ozbiljnu alergijsku reakciju na neki drugi slični lijek koji uzimate radi kontrole šećera u krvi. Simptomi ozbiljne alergijske reakcije mogu uključivati: osip, izdignute crvene mrlje na koži (koprivnjača), oticanje lica, usana, jezika i grla što može prouzrokovati teškoće pri disanju ili gutanju.

Kada uzimate lijek Vipidia, posebno vodite računa:

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete lijek Vipidia

• ako imate šećernu bolest tip 1 (Vaš organizam ne stvara insulin)
• ako imate dijabetesnu ketoacidozu (komplikacija šećerne bolesti koja se javlja kad se zbog nedostatka insulina glukoza u organizmu ne može razgraditi). Simptomi uključuju izrazitu žeđ, često mokrenje, gubitak tečnosti, mučninu ili povraćanje kao i brzi gubitak tjelesne mase.
• ako uzimate lijek za liječenje šećerne bolesti poznat kao sulfonilurea (npr. glipizid, tolbutamid, glibenklamid) ili insulin. Ljekar će možda željeti da smanji dozu sulfoniluree ili insulina ako uz bilo koji od njih uzimate lijek Vipidia kako bi se izbjeglo pretjerano smanjenje šećera u krvi (hipoglikemija)
• ako imate bolest bubrega, možete da uzimate ovaj lijek, ali će ljekar možda smanjiti dozu
• ako imate bolest jetre
• ako patite od srčane insuficijencije
• ako ste imali alergijske reakcije na bilo koje druge ljekove koje ste uzimali za kontrolu šećera u krvi. Simptomi mogu uključivati generalizirani svrab i osjećaj vrućine koji posebno zahvata tjeme, usta, grlo, dlanove i tabane (StevensJohnsonov sindrom)
• ako uzimate insulin ili lijek za liječenje šećerne bolesti, ljekar će možda željeti da smanji dozu drugog lijeka za liječenje šećerne bolesti ili insulina ako bilo koji od njih uzimate zajedno sa lijekom Vipidia kako bi se izbjeglo pretjerano smanjenje šećera u krvi.
• ako imate ili ste imali bolest pankreasa.

Djeca i adolescenti

Vipidia se ne preporučuje djeci i adolescentima uzrasta do 18 godina zbog nedostatka podataka kod ovih pacijenata.

Primjena drugih ljekova

Kažite svom ljekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Primjena lijeka Vipidia u periodu trudnoće i dojenja

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete ovaj lijek.

Nema iskustava o primjeni lijeka Vipidia kod trudnica ili tokom dojenja. Vipidia se ne smije koristiti tokom trudnoće ili dojenja osim ako ljekar procijeni da je to neophodno.

Uticaj lijeka Vipidia na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Nije poznato da Vipidia utiče na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanje mašinama. Uzimanje lijeka Vipida u kombinaciji sa ljekovima iz grupe sulfonilurea, insulinom ili kombinovanom terapijom sa tiazolidindionom uz metformin može uzrokovati previše niske koncentracije šećera u krvi (hipoglikemija), što može uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.

Lijek Vipidia uzimajte uvijek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš ljekar. Ako nijeste sasvim sigurni, provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Ljekar će lijek Vipidia propisati zajedno sa jednim ili više drugih ljekova za kontrolu šećera u krvi. Ljekar će Vas posavjetovati u slučaju da je potrebno da promijenite količinu drugih ljekova koje uzimate.

Preporučena doza lijeka Vipidia je 25 mg jednom dnevno.

Osobe sa oboljenjem bubrega

Ako imate oboljenje bubrega ljekar će Vam možda propisati sniženu dozu. To može biti 12,5 mg ili 6,25 mg jednom dnevno, zavisno od težine bolesti bubrega.

Osobe sa oboljenjem jetre

Ako imate blago ili umjereno smanjenu funkciju jetre, preporučena doza lijeka Vipidia je 25 mg jednom dnevno. Ovaj lijek se ne preporučuje pacijentima sa značajno smanjenom funkcijom jetre jer nema podataka o upotrebi lijeka kod ovih pacijenata.

Tabletu progutajte cijelu sa vodom. Ovaj lijek možete uzeti uz obrok ili nezavisno od obroka.

Ako ste uzeli više lijeka Vipidia nego što je trebalo

Ako ste uzeli više tableta nego što je trebalo, ili ako neko drugi ili dijete uzme Vaš lijek, odmah se obratite Vašem ljekaru ili najbližoj hitnoj službi. Ponesite sa sobom ovo uputstvo ili nekoliko tableta kako bi ljekar tačno znao šta ste uzeli.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Vipidia

Ako ste zaboravili da uzmete dozu, uzmite čim se sjetite. Ne uzimajte dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Vipidia

Ne prekidajte uzimanje lijeka Vipidia bez savjetovanja sa ljekarom. Nakon prekida uzimanja lijeka Vipidia može doći do porasta nivoa (koncentracije) šećera u krvi.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Lijek Vipidia, kao i drugi ljekovi, može da prouzrokuje neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svakoga.

PREKINITE uzimanje lijeka Vipidia i odmah se javite ljekaru ako primjetite bilo koje od sljedećih ozbiljnih neželjenih dejstava:

Nepoznato (prema dostupnim podacima nemoguće je odrediti učestalost):

• Alergijska reakcija. Simptomi mogu uključivati: osip, koprivnjaču, teškoće pri gutanju ili disanju, oticanje usana, lica, grla ili jezika, osjećaj nesvjestice.
• Teška alergijska reakcija: lezije na koži ili mrlje, koje mogu progredirati do rane, koja je okružena sa blijedim ili crvenim prstenovima, plihovi i/ili ljušćenje kože sa simptomima kao što su svrab, groznica, sveukupni osjećaj slabosti, bol u zglobovima, poremećaj vida, pečenje, bol ili svrab očiju i bolna usta (Stevens-Johnsonov sindrom i Multiformni eritem).
• Jak i uporan bol u predjelu stomaka (u području želuca) koji se može širiti do leđa, kao i mučnina i povraćanje, a može biti znak upale pankreasa (pankreatitis).

Posavjetujte se sa ljekarom ako primjetite sljedeća neželjena dejstva:

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek)

• Simptomi niskog nivoa šećera u krvi (hipoglikemija) mogu se javiti kada se lijek Vipidia uzima u kombinaciji sa insulinom ili ljekovima iz grupe derivata sulfoniluree (npr. glipizid, tolbutamid, glibenklamid). Simptomi mogu uključivati: drhtavicu, znojenje, nelagodnost, zamućen vid, mravinjanje usana, bljedilo, promjene raspoloženja i osjećaj smetenosti. Šećer u krvi može pasti ispod normalnog nivoa, ali može se ponovo povećati uzimanjem šećera. Preporučuje se da uz sebe imate kocke šećera, slatkiše, keks ili slatki voćni sok.
• simptomi nalik prehladi poput grlobolje, punog ili začepljenog (zapušenog) nosa,
• osip
• svrab kože
• glavobolja
• bol u stomaku
• proliv
• tegobe sa varenjem, gorušica

Nepoznata učestalost (prema dostupnim podacima nemoguće je odrediti učestalost)

• problemi sa jetrom poput mučnine ili povraćanja, bol u stomaku, neobičan ili neobjašnjiv umor, gubitak tečnosti, tamna mokraća ili žutilo kože ili beonjača.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Čuvati van vidokruga i domašaja djece.

Rok upotrebe

4 godine.

Ne upotrebljavajte lijek Vipidia nakon isteka roka upotrebe koji je označen na kutiji i blisteru. Rok upotrebe se odnosi na posljednji dan u mjesecu označenom na pakovanju.

Čuvanje

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti u kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite ljekove koji Vam više nijesu potrebni. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Šta sadrži lijek Vipidia

• Aktivna supstanca je alogliptin.

Svaka tableta od 6,25 mg sadrži alogliptin benzoat što odgovara 6,25 mg alogliptina

• Lista pomoćnih supstanci: manitol; celuloza, mikrokristalna; hidroksipropil celuloza; kroskarmeloza natrijum; magnezijum stearat; hipromeloza; titan dioksid (E171); gvožđe (III) oksid, crveni (E172); makrogol 8000; šelak i gvožđe (III) oksid, crni (E172).

Svaka tableta od 12,5 mg sadrži alogliptin benzoat što odgovara 12,5 mg alogliptina.

• Lista pomoćnih supstanci: manitol; celuloza, mikrokristalna; hidroksipropil celuloza; kroskarmeloza natrijum; magnezijum stearat; hipromeloza; titan dioksid (E171); gvožđe (III) oksid, žuti (E172); makrogol 8000; šelak i gvožđe (III) oksid, crni (E172).

Jedna tableta od 25 mg sadrži alogliptin benzoat što odgovara 25 mg alogliptina.

• Lista pomoćnih supstanci: manitol; celuloza, mikrokristalna; hidroksipropil celuloza; kroskarmeloza natrijum; magnezijum stearat; hipromeloza; titan dioksid (E171); gvožđe (III) oksid, crveni (E172); makrogol 8000; šelak i gvožđe (III) oksid, crni (E172).

Kako izgleda lijek Vipidia i sadržaj pakovanja

• Vipidia, 6,25 mg, film tablete su svijetloružičaste, ovalne (približno 9,1 mm duge i 5,1 mm široke), bikonveksne, filmom obložene tablete sa oznakom „TAK“ i „ALG-6.25“ štampanom mastilom sive boje na jednoj strani.
• Vipidia, 12,5 mg, film tablete su žute, ovalne (približno 9,1 mm duge i 5,1 mm široke), bikonveksne, filmom obložene tablete sa oznakom „TAK“ i „ALG-12.5“ štampanom mastilom sive boje na jednoj strani.
• Vipidia, 25 mg, film tablete su svijetlocrvene, ovalne (približno 9,1 mm duge i 5,1 mm široke), bikonveksne, filmom obložene tablete sa oznakom „TAK“ i „ALG25“ štampanom mastilom sive boje na jednoj strani.

Vipidia je dostupna u blisterima koji sadrže 14 film tableta.

Pakovanje: složiva kartonska kutija sa 28 film tableta (2 blistera po 14 film tableta).

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Glosarij d.o.o., Vojislavljevića br. 76, 81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

TAKEDA IRELAND LTD.

Bray Business Park

Kilruddery

Co Wicklow, Irska

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2015. godine

Režim izdavanja lijeka

Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Vipidia®, film tableta, 6,25 mg, blister, 28 film tableta: 2030/15/125 - 2616 od 17.04.2015. godine

Vipidia®, film tableta, 12,5 mg, blister, 28 film tableta: 2030/15/126 - 2617 od 17.04.2015. godine

Vipidia®, film tableta, 25 mg, blister, 28 film tableta: 2030/15/127 - 2618 od 17.04.2015. godine