VIPDOMET® 12.5mg + 850mg film tableta

Vipdomet® je indikovan za liječenje odraslih pacijenata uzrasta od 18 godina i starijih sa šećernom bolešću tipa 2:

• kao dodatak dijeti i fizičkim vježbama za poboljšanje kontrole glikemije kod odraslih pacijenata koji nijesu na odgovarajući način kontrolisani maksimalnom podnošljivom dozom samog metformina, ili kod onih koji se već liječe kombinacijom alogliptina i metformina.
• u kombinaciji sa pioglitazonom (tj. trojna kombinovana terapija), kao dodatak dijeti i fizičkim vježbama, kod odraslih pacijenata koji nijesu na odgovarajući način kontrolisani maksimalnom podnošljivom dozom metformina i pioglitazona.
• u kombinaciji sa insulinom (tj. trojna kombinovana terapija), kao dodatak dijeti i fizičkim vježbama, za poboljšanje kontrole glikemije kod pacijenata kod kojih nije postignuta odgovarajuća kontrola insulinom u stabilnoj dozi i metforminom.

Doziranje

Za različite režime doziranja Vipdomet® je dostupan kao film tablete u jačinama od 12,5 mg/850 mg i 12,5 mg/1000 mg.

Odrasli (≥ 18 godina starosti)

Doza lijeka Vipdomet® se određuje na osnovu već postojeće terapije svakog pacijenta pojedinačno.

Kod pacijenata kod kojih adekvatna kontrola nije postignuta maksimalnom podnošljivom dozom samog metformin hidrohlorida, preporučena doza je jedna tableta od 12,5 mg/850 mg ili 12,5 mg/1000 mg dva puta na dan, što odgovara dnevnoj dozi od 25 mg alogliptina i 1700 mg ili 2000 mg metformin hidrohlorida, zavisno od doze metformin hidrohlorida koju pacijent već uzima.

Kod pacijenata kod kojih adekvatna kontrola nije postignuta dvojnom terapijom maksimalnom podnošljivom dozom metformina i pioglitazona, dozu pioglitazona treba održavati, i Vipdomet® primjeniti istovremeno; alogliptin treba dozirati od 12,5 mg dvaput na dan (ukupna dnevna doza 25 mg), a metformin hidrohlorid u dozi sličnoj onoj koju pacijent već uzima (850 mg ili 1000 mg dva puta na dan).

Neophodan je oprez kada se alogliptin primjenjuje u kombinaciji sa metforminom i tiazolidindionom zbog povećanog rizika od hipoglikemije koji je uočen sa ovom trojnom terapijom (vidjeti odjeljak 4.4). U slučaju hipoglikemije, potrebno je razmotriti nižu dozu tiazolidindiona ili metformina.

Kod pacijenata koji se prebacuju sa pojedinačnih tableta alogliptina i metformina (kao dvojna terapija ili kao dio trojne terapije sa insulinom), i alogliptin i metformin je potrebno dozirati u ukupnoj dozi koju pacijent već uzima; pojedinačnu dozu alogliptina je potrebno prepoloviti s obzirom da se uzima dva puta na dan, dok doziranje metformina treba da ostane nepromijenjeno.

Kod pacijenata kod kojih adekvatna kontrola nije postignuta dvojnom terapijom insulinom i maksimalnom podnošljivom dozom metformina, doza lijeka Vipdomet® treba da osigura doziranje alogliptina od 12,5 mg dva puta na dan (ukupna dnevna doza 25 mg) i doza metformina slična onoj koju pacijent već uzima.

Kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije, potrebno je razmotriti sniženje doze insulina.

Maksimalna preporučena dnevna doza od 25 mg alogliptina se ne smije prekoračiti.

Posebne populacije

Stariji pacijenti (≥ 65 godina starosti)

Nije potrebno prilagođavanje doze s obzirom na uzrast. Međutim, kod pacijenata u poznim godinama doziranje alogliptina treba da bude konzervativno zbog moguće smanjene funkcije bubrega u toj populaciji.

Oštećenje bubrega

Kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega (klirens kreatinina ≥60 ml/min) nije potrebno prilagođavanje doze lijekaVipdomet® (vidjeti odjeljak 5.2).

S obzirom da Vipdomet® sadrži metformin, ne smije da se primjenjuje kod pacijenata sa umjerenim ili teškim oštećenjem bubrega ili završnim stadijumom bolesti bubrega koji zahtijevaju dijalizu (klirens kreatinina < 60 ml/min) (vidjeti odjeljke 4.3, 4.4 i 5.2).

Prije početka liječenja lijekom Vipdomet® i povremeno tokom liječenja preporučuje se odgovarajuća procjena funkcije bubrega (vidjeti odjeljak 4.4).

Oštećenje jetre

Vipdomet® se ne smije primjenjivati kod pacijenata sa oštećenjem jetre (vidjeti odjeljke 4.3 i 5.2).

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka Vipdomet® kod djece i adolescenata < 18 godina starosti nijesu utvrđene. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Za oralnu upotrebu.

Vipdomet® je potrebno uzimati dva puta na dan zbog farmakokinetike metformina koji sadrži. Takođe je potrebno uzimati Vipdomet® uz obroke kako bi se smanjile gastrointestinalna neželjena dejstva povezana sa metforminom. Tablete treba progutati cijele sa vodom.

Ako pacijent propusti dozu, treba je uzeti čim se sjeti. Istovremeno se ne smije uzeti dvostruka doza. U tom slučaju propuštenu dozu treba preskočiti.

• preosjetljivost na aktivne supstance ili bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odjeljku 6.1 ili ozbiljne reakcije preosjetljivosti u anamnezi, uključujući anafilaktičku reakciju, anafilaktički šok i angioedem na bilo koji inhibitor dipeptidil- peptidaze -4 (DPP- 4) (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.8)
• dijabetička ketoacidoza, dijabetička pretkoma
• umjereno i teško oštećenje bubrega i završni stadijum bolesti bubrega (klirens kreatinina

<60 ml/min; vidjeti odjeljak 4.4)

• akutna stanja koja mogu oštetiti funkciju bubrega kao što su:
• dehidratacija
• teška infekcija
• šok
• akutna ili hronična bolest koja može uzrokovati hipoksiju tkiva (vidjeti odjeljak 4.4) kao što su:
• insuficijencija srca ili respiratornog trakta
• nedavni infarkt miokarda
• šok
• oštećenje jetre (vidjeti odjeljak 4.4)
• akutna intoksikacija alkoholom, alkoholizam (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.5).

Opšta upozorenja i mjere opreza pri upotrebi lijeka

Lijek Vipdomet® se ne smije upotrebljavati kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 1. Lijek Vipdomet® nije zamjena za insulin kod pacijenata kojima je on potreban.

Laktoacidoza

Laktoacidoza je vrlo rijetka, ali ozbiljna (smrtnost je visoka ako se odmah ne započne liječenje) metabolička komplikacija koja može da nastane zbog nakupljanja metformina. Prijavljeni slučajevi

laktoacidoze kod pacijenata na metforminu pojavili su se prvenstveno kod pacijenata sa šećernom bolesti i ozbiljnom insuficijencijom bubrega. Incidenca laktoacidoze se može i mora smanjiti procjenom drugih povezanih faktora rizika kao što su loše kontrolisana šećerna bolest, ketoze, produženo gladovanje, pretjerani unos alkohola, oštećenja jetre i bilo kojih stanja povezana sa hipoksijom.

Dijagnoza

Dijagnozu laktoacidoze treba razmotriti ako se pojave nespecifični simptomi kao što su grčevi u mišićima i/ili bol u abdomenu i/ili teška astenija. Laktoacidozu dalje karakterišu acidozna dispneja i hipotermija, nakon kojih slijedi koma. Dijagnostički laboratorijski nalazi su sniženi pH krvi, koncentracija laktata u plazmi iznad 5 mmol/l, manjak anjona i povećani odnos laktata/piruvata. Ukoliko se posumnja na metaboličku acidozu, liječenje lijekom Vipdomet® treba prekinuti i pacijenta odmah hospitalizovati (vidjeti odjeljak 4.9).

Funkcija bubrega

Alogliptin i metformin se u znatnoj mjeri izlučuju putem bubrega. Rizik pojave laktoacidoze povezane sa metforminom raste sa stepenom oštećenja bubrega, pa prije početka liječenja i redovno tokom liječenja treba odrediti koncentracije kreatinina u serumu (i odgovarajuću procijenjenu brzinu glomerularne filtracije ili klirens kreatinina):

• barem jednom godišnje kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega

• barem dva do četiri puta godišnje kod pacijenata kod kojih su koncentracije kreatinina u serumu na gornjoj granici normale i kod starijih pacijenata

Smanjena funkcija bubrega je kod starijih osoba česta i asimptomatska. Poseban oprez je neophodan u okolnostima kada bi funkcija bubrega mogla postati poremećena, na primjer kada se započinje terapija antihipertenzivima ili diureticima ili kada se započinje liječenje nesteroidnim antiinflamatornim ljekovima (NSAIL).

Vipdomet® se ne preporučuje za upotrebu kod pacijenata sa umjerenim i teškim oštećenjem bubrega i završnim stadijumom bolesti bubrega (klirens kreatinina < 60 ml/min) (vidjeti odjeljak 4.3).

Oštećenje jetre

Alogliptin nije ispitan kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre (Child Pugh indeks >9) pa kod ovih pacijenata upotreba alogliptina nije preporučena (vidjeti odjeljak 4.2, 4.3 i 5.2).

Hirurške intervencije

S obzirom da Vipdomet® sadrži metformin, liječenje treba prekinuti barem 48 sati prije elektivnog hirurškog zahvata u opštoj, spinalnoj ili epiduralnoj anesteziji. Liječenje se ne smije ponovo započeti najmanje 48 sati nakon zahvata, i to tek nakon što se ponovo procijeni funkcija bubrega i potvrdi da je normalna.

Primjena jodnih kontrastnih sredstava

Intravaskularna primjena jodnih kontrastnih sredstava pri radiološkim ispitivanjima može dovesti do insuficijencije bubrega, koje se kod pacijenata koji primaju metformin povezuje sa laktoacidozom. Zato je prije ili za vrijeme ispitivanja potrebno prekinuti primjenu lijeka Vipdomet® i ponovo nastaviti nakon najmanje 48 sati, i to tek nakon što se ponovo procijeni funkcija bubrega i potvrdi da je normalna (vidjeti odjeljak 4.5).

Primjena sa drugim antihiperglikemijskim ljekovima i hipoglikemija

Poznato je da insulin uzrokuje hipoglikemiju. Zato je potrebno razmotriti upotrebu niže doze insulina kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije kad se taj lijek primjenjuje u kombinaciji sa lijekom Vipdomet® (vidjeti odjeljak 4.2).

Zbog povećanog rizika o od hipoglikemije u kombinaciji s pioglitazonom, treba razmotriti nižu dozu pioglitazona kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije kad se taj lijek primjenjuje u kombinaciji sa lijekom Vipdomet® (vidjeti odjeljak 4.2).

Kombinacije koje nijesu ispitane

Vipdomet® se ne smije primjenjivati u kombinaciji sa sulfonilurejom, jer bezbjednost primjene i efikasnost te kombinacije nije utvrđena.

Promjena u kliničkom statusu pacijenata sa prethodno kontrolisanom šećernom bolesti tipa 2

S obzirom da Vipdomet® sadrži metformin, bilo koji pacijenti sa šećernom bolesti tipa 2 koji su ranije bili dobro kontrolisani lijekom Vipdomet® , a kod kojih se razviju abnormalnosti u laboratorijskim nalazima ili klinička bolest (posebno nejasna i loše definisana bolest), treba odmah ispitati dokaze na ketoacidozu ili laktoacidozu. Nalazi treba da uključe elektrolite u serumu i ketone, glukozu u krvi i, ako je indikovano, pH krvi, koncentracije laktata, piruvata i metformina. Ako se u bilo kojem obliku pojavi acidoza, Vipdomet® treba odmah prekinuti i preduzeti odgovarajuće mjere liječenja radi korekcije.

Reakcije preosjetljivosti

Reakcije preosjetljivosti, uključujući i anafilaktičke reakcije, angioedem i eksfolijativna stanja kože uključujući Stevens-Johnsonov sindrom primjećeni su prilikom upotrebe DPP -4 inhibitora i spontano su prijavljeni za alogliptin nakon stavljanja lijeka u promet. U kliničkim ispitivanjima alogliptina, anafilaktičke reakcije su prijavljene sa niskom incidencom.

Akutni pankreatitis

Upotreba DPP-4 inhibitora povezana je potencijalnim mogućim rizikom od razvoja akutnog pankreatitisa. U analizi objedinjenih podataka iz 13 ispitivanja, ukupne stope prijava pankreatitisa kod pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina, 12,5 mg alogliptina, aktivnom kontrolom ili placebom bile su 3, 1, 1 ili 0 događaja na 1000 pacijent godina. U ispitivanjima kardiovaskularnih ishoda stopa prijavljenih pankreatitisa kod pacijenata liječenih alogliptinom ili placebom bila je 3 odnosno 2 događaja na 1000 pacijenata godina. Nakon stavljanja lijeka u promet bilo je spontano prijavljenih neželjenih dejstava akutnog pankreatitisa. Pacijente treba upozoriti na karakteristični simptom akutnog pankreatitisa: uporan, jak bol u abdomenu koji se može širiti prema leđima. Ako se sumnja na pankreatitis, liječenje lijekom Vipdomet® treba prekinuti; ako se potvrdi akutni pankreatitis, Vipdomet® se ne smije ponovo upotrebljavati. Neophodan je oprez kod pacijenata sa pankreatitisom u anamnezi.

Dejstvo na jetru

Nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni su slučajevi disfunkcije jetre uključujući insuficijenciju jetre. Uzročna povezanost nije ustanovljena. Pacijenta treba stalno pratiti zbog mogućih abnormalnosti jetre. Kod pacijenata sa simptomima koji ukazuju na oštećenje jetre potrebno je neodložno sprovesti ispitivanja funkcije jetre. Ako se pronađe abnormalnost i ne utvrdi se alternativna etiologija, treba razmotriti prekid liječenja alogliptinom.

Istovremena primjena 100 mg alogliptina jednom dnevno i 1000 mg metformina dva puta na dan tokom 6 dana kod zdravih ispitanika nije imala klinički značajna dejstva na farmakokinetiku alogliptina ili metformina.

Specifična farmakokinetička ispitivanja interakcija lijeka Vipdomet® nijesu sprovedena. Sljedeći dio navodi interakcije opažene za pojedinačne komponente lijeka Vipdomet® (alogliptin/metformin) kako su navedene u Sažetku karakteristika lijeka svakog od njih.

Dejstvo drugih ljekova na alogliptin

Alogliptin se prvenstveno izlučuje nepromijenjen u mokraći, a metabolizam putem sistema enzima citohrom (CYP) P450 je zanemarljiv (vidjeti odjeljak 5.2). Interakcije sa CYP inhibitorima se iz tog razloga ne očekuju niti su dokazane.

Rezultati kliničkih ispitivanja interakcija pokazuju da nema klinički značajnog dejstva gemfibrozila (inhibitor CYP2C8/9), flukonazola (CYP2C9 inhibitor), ketokonazola (CYP3A4 inhibitor), ciklosporina (inhibitor p- glikoproteina), vogliboze (inhibitor alfa glukozidaze), digoksina, metformina, cimetidina, pioglitazona ili atrovastatina na farmakokinetiku alogliptina.

Dejstvo alogliptina na druge ljekove

In vitro ispitivanja pokazuju da, u koncentracijama koje se postižu sa preporučenom dozom od 25 mg, alogliptin ne inhibiše niti indukuje CYP 450 izoenzime (vidjeti odjeljak 5.2). Interakcije sa supstratima CYP 450 izoenzima se zato ne očekuju niti su dokazane. U in vitro ispitivanjima nađeno je da alogliptin nije supstrat niti inhibitor ključnih transportera povezanih sa dispozicijom lijeka u bubrezima: transportera organskih anjona -1 (engl. organic anion transporter 1, OAT- 1), transportera organskih anjona -3 (engl. organic anion transporter 3, OAT- 3) ili transportera organskih katjona- 2 (engl. organic cation transporter 2, OCT2). Dodatno, klinički podaci ne ukazuju na interakciju sa inhibitorima ili supstratima p- glikoproteina.

U kliničkim ispitivanjima alogliptin nije imao klinički značajno dejstvo na farmakokinetiku kofeina, (R) varfarina, pioglitazona, gliburida, tolbutamida, (S) varfarina, dekstrometorfana, atorvastatina, midazolama, oralnog kontraceptiva (noretindron i etinil estradiol), digoksina, feksofenadina, metformina ili cimetidina, potvrđujući i in vivo niski potencijal uzrokovanja interakcije sa supstratima za CYP1A2, CYP3A4, CYP2D6, CYP2C9, p- glikoproteinom i OCT2.

Kod zdravih ispitanika, alogliptin nije imao dejstvo na protrombinsko vrijeme ili internacionalni normalizovani odnos (INR) kada je upotrebljavan istovremeno sa varfarinom.

Kombinacije sa drugim antidijabetičkim ljekovima

Rezultati iz ispitivanja sa metforminom, pioglitazonom (tiazolidindion), voglibozom (inhibitor alfa -glukozidaze) i gliburidom (sulfonilureja) nijesu pokazali klinički značajne farmakokinetičke interakcije.

Interakcije s metforminom

Kombinacije koje se ne preporučuju

Alkohol

Pri akutnoj intoksikaciji alkoholom (naročito u slučaju gladovanja, malnutricije ili oštećenja jetre) povećan je rizik od laktoacidoze zbog metformina u lijeku (vidjeti odjeljak 4.4). Mora se izbjegavati konzumacija alkohola i ljekova koji sadrže alkohol.

Katjonski ljekovi

Katjonske supstance koje se eliminišu bubrežnom tubularnom sekrecijom (npr. cimetidin) mogu ući u interakcije sa metforminom nadmećući se za zajednički bubrežni tubularni transportni sistem. Ispitivanje sprovedeno na sedam zdravih dobrovoljaca pokazalo je da je cimetidin (400 mg dva puta na dan) povećao sistemsku izloženost metforminu (površina ispod krive, PIK) za 50% i Cmax za 81%. Zato se mora požljivo pratiti kontrola glikemije, prilagođavati doza u okviru preporučenog doziranja kao i razmotriti promjena liječenja šećerne bolesti kad se istovremeno primjenjuju katjonski ljekovi koji se eliminišu bubrežnom tubularnom sekrecijom.

Jodna kontrastna sredstva

Intravaskularna primjena jodnih kontrastnih sredstava može dovesti do insuficijencije bubrega i dovesti do nakupljanja metformina i povećati rizik od laktoacidoze. Zato se prije ili u vrijeme ispitivanja treba prekinuti primjena lijeka Vipdomet® i ponovo nastaviti nakon najmanje 48 sati, i to tek nakon što se ponovo procjeni funkcija bubrega i potvrdi da je normalna (vidjeti odjeljak 4.4).

Kombinacije koje zahtijevaju oprez pri upotrebi

Ljekovi sa intrinzičnom hiperglikemijskom aktivnošću

Glukokortikoidi (primjenjeni sistemskim ili lokalnim putem), beta-2-agonisti i diuretici (vidjeti takođe odjeljak 4.4) imaju intrinzičku hiperglikemijsku aktivnost. Pacijentu treba savjetovati i češće mu pratiti glukozu u krvi, posebno na početku liječenja takvim ljekovima. Ako je potrebno, dozu lijeka Vipdomet® treba prilagoditi tokom terapije drugim lijekom i nakon prekida liječenja njime.

ACE inhibitori

Inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE) mogu sniziti koncentraciju glukoze u krvi. Ako je potrebno, dozu lijeka Vipdomet® treba prilagoditi tokom terapije drugim lijekom ili nakon prekida liječenja njime.

Trudnoća

Nema podataka o primjeni lijeka Vipdomet® kod trudnica. Ispitivanja alogliptina i metformina kao kombinovanog liječenja kod pacova su pokazala reproduktivnu toksičnost pri dozama približno 5-20 puta (za metformin odnosno alogliptin) većim od izloženosti kod ljudi, pri primjeni preporučene doze.

Rizik vezan za alogliptin

Nema podataka o primjeni alogliptina kod trudnica. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktna ili indirektna štetna dejstva s obzirom na reproduktivnu toksičnost (vidjeti odjeljak 5.3).

Rizik vezan za metformin

Ograničena količina podataka o primjeni metformina kod trudnica ne ukazuje na povećani rizik od kongenitalnih abnormalnosti. Ispitivanja na životinjama ne upućuju na direktna ili indirektna štetna dejstva s obzirom na reproduktivnu toksičnost u klinički značajnim dozama (vidjeti odjeljak 5.3).

Dojenje

Nijesu sprovedena klinička ispitivanja na životinjama u laktaciji sa kombinovanim aktivnim supstancama lijeka Vipdomet® . U ispitivanjima aktivnih supstanci pojedinačno i alogliptin i metformin su se izlučivali u mlijeko pacova u laktaciji. Nije poznato da li se alogliptin izlučuje u majčino mlijeko. Metformin se izlučuje u malim količinama u majčino mlijeko kod ljudi. Rizik za dojeno dijete se ne može isključiti.

Potrebno je odlučiti o prekidu dojenja ili prekidu terapije lijekom Vipdomet® uzimajući u obzir korist dojenja za dijete i korist terapije alogliptinom za ženu.

Plodnost

Dejstvo lijeka Vipdomet® na plodnost kod ljudi nije ispitana. U ispitivanjima na životinjama nijesu zabilježena štetna dejstva na plodnost (vidjeti odjeljak 5.3).

Vipdomet® ne utiče ili zanemarljivo utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Pacijente, međutim, treba upozoriti na rizik od hipoglikemije, naročito kad se kombinuje sa insulinom ili pioglitazonom.

Sažetak bezbjednosnog profila

Klinička ispitivanja sprovedena za potvrdu efikasnosti i bezbjednosti primjene lijeka Vipdomet® uključila su istovremenu upotrebu alogliptina i metformina kao posebnih tableta. Međutim, rezultati ispitivanja bioekvivalencije dokazali su da su Vipdomet® film tablete bioekvivalentne odgovarajućim dozama alogliptina i metformina istovremeno primijenjenim kao zasebne tablete.

Podaci su zasnovani na iskustvu ukupno 7150 pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2, uključujući 4201 pacijenta liječenog alogliptinom i metforminom, koji su učestvovali u 7 dvostruko slijepih, kliničkih ispitivanja faze 3 kontrolisanih placebom ili aktivnom kontrolom. U ispitivanjima su procijenjena dejstva istovremeno primijenjenog alogliptina i metformina na kontrolu glikemije, kao i bezbjednost primjene kao inicijalne kombinovane terapije, kao dvojne terapije kod pacijenata koji su inicijalno liječeni samo metforminom, pa i kao dodatna terapija tiazolidindionu ili insulinu.

Profil bezbjednosti istovremeno primijenjenog alogliptina i metformina je u skladu sa profilima bezbjednosti primjene pojedinih komponenti što je potvrđeno u kliničkim ispitivanjima alogliptina i u opsežnim podacima dostupnim za metformin. S obzirom na to, u nastavku se navode neželjena dejstva pojedinačnih sastojaka lijeka Vipdomet® (alogliptin/metformin) kako su navedena u Sažetku karakteristika lijeka za svaki pojedinačno.

Alogliptin

Informacije su zasnovane na ukupno 9405 pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2, uključujući 3750 pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina i 2476 pacijenata liječenih sa 12,5 mg alogliptina, koji su učestvovali u jednom ispitivanju faze 2 ili 12 dvostruko slijepih, placebom kontrolisanih kliničkih ispitivanja faze 3. Dodatno je sprovedeno ispitivanje kardiovaskularnih ishoda na 5380 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 i nedavnim događajem akutnog koronarnog sindroma, od kojih je 2701 randomiziran na alogliptin i 2679 na placebo. U tim ispitivanjima su ocijenjena dejstva alogliptina na kontrolu glikemije kao i bezbjednost primjene kao monoterapije, kao inicijalne kombinovane terapije sa metforminom ili tiazolidindionom, kao i dodatne terapije uz metformin ili sulfonilureju ili tiazolidindion (sa ili bez metformina ili sulfonilureje) ili insulin (sa ili bez metformina).

U analizi objedinjenih podataka iz tih 13 ispitivanja, ukupna incidenca neželjenih događaja, ozbiljnih neželjenih događaja i neželjenih događaja koji su doveli do prekida terapije bila je uporediva kod pacijenata koji su liječeni sa 25 mg alogliptina, 12,5 mg alogliptina, aktivnom kontrolom ili placebom. Najčešće neželjeno dejstvo kod pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina bila je glavobolja.

Bezbjednost primjene alogliptina kod starijih (≥ 65 godina starosti) je slična kao i u ostalim uzrastima (< 65 godina starosti).

Neželjena dejstva prikazana tabelarno

Neželjena dejstva su razvrstana prema klasifikaciji sistema organa i kategorijama učestalosti definisanim kao: veoma česta (≥1/10); česta (≥1/100 do <1/10); povremena (≥1/1.000 do <1/100); rijetka (≥1/10.000 do <1/1.000); veoma rijetka (<1/10.000); nepoznata (prema dostupnim podacima nemoguće je odrediti učestalost).

Alogliptin

U donjoj tabeli su prikazana neželjena dejstva zabilježena u objedinjenim ključnim kliničkim ispitivanjima faze 3 alogliptina kao monoterapije ili kao dodatne kombinovane terapije, koja su uključivala ukupno 5,659 pacijenata (tabela 1).

Alogliptin/metformin

U tabeli u nastavku (tabela 2) navedena su neželjena dejstva opažena u analizi objedinjenih podataka iz pivotalnih kontrolisanih ispitivanja faze 3 u kojima je alogliptin ispitan kao dodatna kombinovana terapija metforminu, a uključivala su 7151 pacijenta.

Alogliptin

Iskustvo nakon stavljanja lijeka u promet

Tabela 3 prikazuje dodatna neželjena dejstva koja su spontano prijavljena nakon stavljanja lijeka u promet.

Metformin

Podaci iz kliničkih ispitivanja i nakon stavljanja lijeka u promet

Tabela 4 prikazuje dodatna neželjena dejstva koja su prijavljena u kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja lijeka u promet.

Opis odabranih neželjenih dejstava

Laktoacidoza: 0,03 slučaja/1000 pacijent godina (vidjeti odjeljak 4.4).

Dugotrajno liječenje metforminom bilo je povezano sa smanjenom apsorpcijom vitamina B12 za koju se uopšteno čini da je bez kliničkog značaja. Međutim, u veoma rijetkim slučajevima može dovesti do klinički značajnog nedostatka vitamina B12 (tj. megaloblastne anemije).

Gastrointestinalni simptomi se najčešće javljaju tokom početka terapije i uglavnom se spontano povlače u većini slučajeva. Mogu se spriječiti uzimanjem metformina u 2 dnevne doze za vrijeme ili nakon obroka.

Prijavljeni su izolovani slučajevi hepatitisa ili odstupanja u testovima funkcije jetre koji se povlače nakon prekida liječenja metforminom.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist /rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Nema dostupnih podataka o predoziranju lijekom Vipdomet® .

Alogliptin

Najviše doze alogliptina primijenjene u kliničkim ispitivanjima bile su pojedinačne doze od 800 mg zdravim ispitanicima i doze od 400 mg jedanput na dan tokom 14 dana kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 (što je 32 puta, odnosno 16 puta više od preporučene dnevne doze od 25 mg alogliptina).

Metformin

Znatno predoziranje metfominom ili istovremeni rizici mogu dovesti do laktoacidoze. Laktoacidoza je medicinski hitno stanje i mora se liječiti u bolnici.

Postupak

U slučaju predoziranja potrebno je preduzeti odgovarajuće suportivne mjere koje odgovaraju kliničkom statusu pacijenata.

Hemodijalizom se mogu ukloniti minimalne količine alogliptina (tokom tročasovne hemodijalize uklonjeno je oko 7% supstance). Iz tog razloga hemodijaliza kod predoziranja ima malo kliničko dejstvo. Nije poznato da li se alogliptin može ukloniti peritonealnom dijalizom.

Najefikasnija metoda uklanjanja laktata i metformina je hemodijaliza.

Farmakoterapijska grupa: ljekovi za liječenje šećerne bolesti; kombinacije peroralnih ljekova za snižavanje koncentracije glukoze u krvi.

ATC kod: A10BD13

Mehanizam dejstva i farmakodinamski efekat

Vipdomet® sadrži dva antihiperglikemijska lijeka koji komplementarnim i različitim mehanizmom djelovanja poboljšavaju kontrolu glikemije kod pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2: alogliptin, inhibitor dipeptidil- peptidaze- 4 (DPP- 4) i metformin, predstavnik klase bigvanidina.

Alogliptin

Alogliptin je potentan i visoko selektivan inhibitor DPP- 4, sa > 10 000 puta većom selektivnošću za DPP -4 nego za druge srodne enzime, uključujući DPP- 8 i DPP -9. DPP -4 je glavni enzim uključen u brzu degradaciju inkretinskih hormona, glukagonu sličnog peptida 1 (GLP -1) i GIP (insulinotropnog polipeptida zavisnog od glukoze), koji se izlučuju u crijevu i koncentracije su im povišene kao odgovor na obrok. GLP- 1 i GIP povećavaju biosintezu insulina i lučenje iz beta ćelija pankreasa, dok GLP- 1 takođe inhibira lučenje glukagona i stvaranje glukoze u jetri. Alogliptin iz ovog razloga poboljšava kontrolu glikemije putem mehanizma zavisnog od glukoze, pri čemu se pri visokim koncentracijama glukoze pojačava lučenje insulina i suprimiraju koncentracije glukagona.

Metformin

Metformin je bigvanidin sa antihiperglikemijskim efektima koji smanjuju i bazalnu i postprandijalnu glukozu u plazmi. Ne podstiče lučenje insulina i zato ne dovodi do hipoglikemije.

Metformin može da djeluje putem 3 mehanizma:

• smanjenjem stvaranja glukoze u jetri inhibicijom glukoneogeneze i glikogenolize
• u mišićima, skromnim povećanjem osjetljivosti na insulin, poboljšavajući periferno skladištenje i iskorišćavanje glukoze
• odlaganjem resorpcije glukoze u crijevu.

Metformin podstiče intraćelijsku sintezu glikogena djelujući na glikogen sintazu. Takođe povećava transportni kapacitet specifičnih tipova membranskih transportera glukoze (GLUT- 1 i GLUT- 4).

Metformin ima korisna dejstva na metabolizam lipida u ljudi, nezavisan od djelovanja na glikemiju. To je dokazano pri terapijskim dozama u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima srednjeg i dugog trajanja; metformin smanjuje ukupni holesterol, LDL holesterol i koncentracije triglicerida.

Klinička efikasnost

Klinička ispitivanja sprovedena za potvrdu efikasnosti lijeka Vipdomet® uključivala su istovremenu primjenu alogliptina i metformina kao zasebnih tableta. Međutim, rezultati ispitivanja bioekvivalencije dokazali su da su Vipdomet® film tablete bioekvivalentne odgovarajućim dozama alogliptina i metformina istovremeno primjenjenim u dvije zasebne tablete.

Istovremena primjena alogliptina i metformina ispitana je kao dvojna terapija kod pacijenata koji su inicijalno liječeni samo metforminom, kao dodatak terapiji tiazolidindionu ili insulinu.

Upotrebom 25 mg alogliptina kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 postignut je maksimum inhibicije DPP- 4 unutar 1 do 2 sata koji prelazi 93% i nakon upotrebe jednokratne doze od 25 mg i nakon 14 dana doziranja jedanput na dan. Inhibicija DPP- 4 zadržala se iznad 81% tokom 24 sata i nakon 14 dana doziranja. Ako se koncentracija glukoze 4 sata nakon obroka preračuna na prosječnu vrijednost doručka, ručka i večere, 14 dana liječenja sa 25 mg alogliptina dovodi do srednje vrijednosti smanjenja koncentracije glukoze koja nakon korekcije na osnovu placeba iznosi 35,2 mg/dl u odnosu na početnu vrijednost.

U 16. nedjelji upotrebe 25 mg alogliptina, samog i u kombinaciji sa 30 mg pioglitazona, postižu se u odnosu na placebo značajna smanjenja postprandijalne glukoze i postprandijalnog glukagona uz značajno povećanje postprandijalnih koncentracija aktivnog GLP-1 (p<0,05). Dodatno, 25 mg alogliptina, samog ili u kombinaciji sa 30 mg pioglitazona, dovelo je u 16. nedjelji u odnosu na placebo do statistički značajnog (p<0,001) sniženja ukupnih triglicerida izmjerenih kao postprandijalna inkrementalna promjena PIK(0-8) od početne vrijednosti.

Ukupno 7151 pacijent sa šećernom bolesti tipa 2, uključujući 4202 pacijenta liječenih alogliptinom i metforminom, učestvovalo je u 7 dvostruko slijepih ispitivanja faze 3 kontrolisanih placebom ili aktivnom kontrolom u kojima su procijenjeni efekti istovremeno primjenjenih alogliptina i metformina na kontrolu glikemije i njihova bezbjednost primjene. U tim je ispitivanjima 696 pacijenata liječenih alogliptinom/metforminom bilo u uzrastu od ≥ 65 godina starosti.

Sveukupno, liječenje preporučenom ukupnom dnevnom dozom od 25 mg alogliptina u kombinaciji sa metforminom poboljšava kontrolu glikemije. To je određeno klinički i statistički značajnim sniženjima glikozilovanog hemoglobina (HbA1c) i glukoze natašte u poređenju sa kontrolnom grupom od početne vrijednosti do ishoda ispitivanja. Sniženja HbA1c bila su slična u različitim podgrupama uključujući oštećenje bubrega, uzrast, pol i indeks tjelesne mase, dok su razlike između rasa (npr. bijelci i ne-bijelci) bile male. U grupi liječenoj sa 25 mg alogliptina klinički značajna sniženja HbA1c opažena su bez obzira na osnovno liječenje. Viša početna vrijednost HbA1c bila je povezana sa većim sniženjem HbA1c. Uopšteno, dejstvo alogliptina na tjelesnu masu i lipide bilo je neutralno.

Alogliptin kao dodatna terapija metforminu

Dodavanje 25 mg alogliptina jedanput na dan terapiji metformin hidrohloridom (srednja vrijednost doze = 1847 mg) dovelo je u poređenju sa placebom do statistički značajnih poboljšanja vrijednosti HbA1c i glukoze u plazmi natašte u 26. nedjelji u odnosu na početnu vrijednost (tabela 3). U 26. nedjelji ciljne koncentracije HbA1c od ≤7,0% je postiglo značajno više pacijenata koji su primali alogliptin (44,4%) u odnosu na one koji su primali placebo (18,3%) (p<0,001).

Dodavanje 25 mg alogliptina jedanput na dan terapiji metformin hidrohloridom (srednja vrijednost doze = 1835,3 mg) dovelo je u 52. nedjelji do poboljšanja vrijednosti HbA1c u odnosu na početnu vrijednost koja je bila slična onom postignutom liječenjem sa glipizidom (srednja vrijednost doze = 5,2 mg) i metformin hidrohloridom (srednja vrijednost doze = 1824 mg, 0,52%, tabela 4). U 104. nedelji, smanjenje HbA1c sa 25 mg alogliptina plus metformin (-0,72%, tablica 6) bilo je veće od onog postignutog liječenjem glipizidom plus metformin (-0,59%). Srednja vrijednost promjene od početne vrijednosti glukoze u plazmi natašte bila je u 52. nedjelji značajno veća za 25 mg alogliptina sa metforminom nego za glipizid sa metforminom (p<0,001). Do 104. nedjelje srednja vrijednost promjene od početne vrijednosti glukoze u plazmi natašte bila je za 25 mg alogliptina i metformin -3,2 mg/dl u poređenju sa 5,4 mg/dl za glipizid sa metforminom. Ciljne vrijednosti HbA1c od ≤ 7,0% postiglo je više pacijenata koji su primali 25 mg alogliptina sa metforminom (48,5%) nego onih koji su primali glipizid sa metforminom (42,8%) (p=0,004).

Istovremena primjena 12,5 mg alogliptina i 1000 mg metformin hidrohlorida dva puta na dan dovela je u poređenju sa samo 12,5 mg alogliptina dva puta na dan ili samo 1000 mg metformin hidrohlorida dva puta na dan do statistički značajnih poboljšanja vrijednosti HbA1c i glukoze u plazmi natašte u 26. nedjelji u odnosu na početnu vrijednost. U 26. nedjelji je ciljne koncentracije HbA1c od <7,0% postiglo značajno više pacijenata koji su primali 12,5 mg alogliptina i 1000 mg metformin hidrohlorida (59,5%) nego oni koji su primali ili samo alogliptin 12,5 mg dva puta na dan (20,2%, p<0,01) ili samo metformin hidrohlorid dva puta na dan (34,3%, p<0,001).

Alogliptin kao dodatna terapija metforminu sa tiazolidindionom

Dodavanje 25 mg alogliptina jedanput na dan terapiji pioglitazonom (srednja vrijednost doze = 35,0 mg, sa ili bez metformina ili sulfonilureje) dovela je u poređenju sa dodatkom placeba do statistički značajnih poboljšanja HbA1c i glukoze u plazmi natašte u 26. nedjelji u odnosu na početnu vrijednost (tabela 5). Klinički značajna sniženja HbA1c u poređenju s placebom opažena su i za 25 mg alogliptina bez obzira jesu li pacijenti istovremeno primali terapiju metforminom ili sulfonilurejom. U 26. nedjelji je ciljnu vrijednost HbA1c od ≤7,0% postiglo značajno više pacijenata koji su primali 25 mg alogliptina (49,2%) nego oni koji su primali placebo (34,0%) (p=0,004).

Dodavanje 25 mg alogliptina jedanput na dan terapiji sa 30 mg pioglitazona u kombinaciji sa metformin hidrohloridom (srednja vrijednost doze = 1867,9 mg) dovelo je u 52. nedjelji do poboljšanja HbA1c koje se pokazalo i neinferiornim i statistički superiornim onome postignutom terapijom sa 45 mg pioglitazona sa metforminom (srednja vrijednost doze = 1847,6 mg, tablica 6). Značajna sniženja HbA1c opažena sa 25 mg alogliptina sa 30 mg pioglitazona i metforminom u poređenju sa 45 mg pioglitazona sa metforminom bila su dosljedna tokom čitavog 52-nedjeljnog razdoblja liječenja (p<0,001 u svim vremenskim tačkama). Dodatno, srednja vrijednost promjene od početne vrijednosti glukoze u plazmi natašte bila je u 52. nedjelji značajno veća za 25 mg alogliptina sa 30 mg pioglitazona i metforminom nego za 45 mg pioglitazona sa metforminom (p<0,001). U 52. nedjelji je ciljnu vrijednost HbA1c od ≤7,0% postiglo značajno više pacijenata koji su primali 25 mg alogliptina sa 30 mg pioglitazona i metforminom (33,2%) nego onih koji su primali 45 mg pioglitazona sa metforminom (21,3%) (p<0,001).

Alogliptin kao dodatna terapija metforminu i insulinu

Dodavanje 25 mg alogliptina jedanput na dan liječenju insulinom (srednja vrijednost doze = 56,5 i.j., sa ili bez metformina) dovelo je u poređenju sa placebom do statistički značajnog poboljšanja vrijednosti HbA1c i glukoze u plazmi natašte u 26. nedjelji u odnosu na početnu vrijednost (tabela 3). Klinički značajno smanjenje HbA1c u poređenju sa placebom je za 25 mg alogliptina zabilježeno bez obzira na to jesu li pacijenti uporedo uzimali terapiju metforminom. U 26. nedjelji je ciljne nivoe HbA1c od ≤7,0% postiglo više pacijenata koji su primali 25 mg alogliptina (7,8%) u odnosu na one koji su primali placebo (0,8%) (p<0,001).

Stariji pacijenti (≥ 65 godina starosti)

Efikasnost alogliptina kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i ≥ 65 godina starosti je u analizi objedinjenih podataka iz pet 26nedjeljnih placebom kontrolisanih ispitivanja bila jednaka kao i kod pacijenata < 65 godina starosti.

Klinička bezbjednost primjene

Kardiovaskularna bezbjednost primjene

U analizi objedinjenih podataka iz 13 ispitivanja, ukupne incidencije kardiovaskularne smrti, infarkta miokarda bez smrtnog ishoda i moždanog udara bez smrtnog ishoda bile su uporedive kod pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina, aktivnom kontrolom ili placebom.

Dodatno, prospektivno randomizovano ispitivanje bezbjednosti primjene s obzirom na kardiovaskularne ishode sprovedeno je na 5380 pacijenata sa visokim podležećim kardiovaskularnim rizikom kako bi se ispitalo dejstvo alogliptina u poređenju sa placebom (kao dodatak standardnoj terapiji) na velike kardiovaskularne neželjene događaje (engl. major adverse cardiovascular events, MACE) uključujući i vrijeme do prve pojave bilo kojeg od događaja kardiovaskularne smrti, infarkta miokarda bez smrtnog ishoda i moždanog udara bez smrtnog ishoda kod pacijenata sa nedavnim (15 do 90 dana) akutnim koronarnim događajem. Pri uključivanju u ispitivanje pacijenti su imali u prosjeku 61 godinu, prosječno trajanje dijabetesa 9, 2 godine i prosječni HbA1c od 8,0%.

Ispitivanje je pokazalo da alogliptin nije povećao rizik za MACE u poređenju sa placebom [odnos hazarda: 0,96; 1-strano 99% Interval povjerenja: 0-1,16]. U grupi na alogliptinu, 11,3% pacijenata razvilo je MACE u poređenju sa 11,8% pacijenata u placebo grupi.

Kod 703 pacijenta javio se događaj unutar sekundarnog MACE kompozitnog ishoda (prvi događaj kardiovaskularne smrti, infarkta miokarda bez smrtnog ishoda, moždanog udara bez smrtnog ishoda ili hitnog postupka revaskularizacije zbog nestabilne angine). U grupi na alogliptinu, 12,7% (344 ispitanika) imalo je događaj unutar sekundarnog MACE kompozitnog ishoda, u poređenju sa 13,4% (359 ispitanika) u grupi na placebu [odnos hazarda = 0,95; 1-strano 99% Interval povjerenja: 0-1,14].

Hipoglikemija

U analizi objedinjenih podataka iz 12 ispitivanja, ukupna incidenca epizoda hipoglikemije bila je niža kod pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina nego kod pacijenata liječenih sa 12,5 mg alogliptina, aktivnom kontrolom ili placebom (3,6%, 4,6%, 12,9% i 6,2%, istim redosljedom). Većina tih epizoda bila je blagog do umjerenog intenziteta. Ukupna incidenca epizoda teške hipoglikemije bila je porediva kod pacijenata liječenih sa 25 mg alogliptina ili 12,5 mg alogliptina, pa i niža od incidence kod pacijenata liječenih aktivnom kontrolom ili placebom (0,1%, 0,1%, 0,4% i 0,4%, istim redosljedom).

U prospektivnom randomizovanom kontrolisanom ispitivanju kardiovaskularnih ishoda, događaji hipoglikemije koje su prijavili ispitivači bili su slični kod pacijenata koji su primali placebo (6,5%) i pacijenata koji su primali alogliptin (6,7%) kao dodatak standardnoj terapiji.

U kliničkom ispitivanju alogliptina kao monoterapije, incidenca hipoglikemije bila je slična kao za placebo, odnosno niža nego za placebo u drugom ispitivanju alogliptina kao dodatka sulfonilureji.

Više stope hipoglikemije opažene su sa trojnom terapijom sa tiazolidindionom i metforminom, kao i u kombinaciji sa insulinom, kako je opaženo i sa drugim DPP- 4 inhibitorima.

Pacijenti (≥ 65 godina starosti) sa šećernom bolešću tipa 2 smatraju se podložnijim epizodama hipoglikemije nego pacijenti < 65 godina starosti. U analizi objedinjenih podataka iz 12 ispitivanja, ukupna incidenca svih epizoda hipoglikemije bila je kod pacijenata sa ≥ 65 godina starosti liječenih sa 25 mg alogliptina (3,8%) slična kao kod onih < 65 godina starosti (3,6%).

Pedijatrijska populacija

Evropska agencija za ljekove je izuzela obavezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Vipdomet® u jednoj ili više podgrupa pedijatrijske populacije za liječenje šećerne bolesti tipa 2 (vidjeti odjeljak 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

Rezultati ispitivanja bioekvivalence kod zdravih ispitanika pokazuju da su Vipdomet® film tablete bioekvivalentne odgovarajućim dozama alogliptina i metformina istovremeno primjenjenih kao zasebne tablete.

Istovremena primjena 100 mg alogliptina jedanput na dan i 1000 mg metformin hidrohlorida dva puta na dan tokom 6 dana kod zdravih ispitanika nije imala klinički značajna dejstva na farmakokinetiku alogliptina ili metformina.

Primjenom lijeka Vipdomet® sa hranom nije bilo promjene u ukupnoj izloženosti (PIK) alogliptinu ili metforminu. Međutim, srednje maksimalne koncentracije alogliptina i metformina u plazmi smanjile su se za 13% i za 18% ako je Vipdomet® primjenjen sa hranom. Nije bilo promjene u vremenu do maksimalne koncentracije u plazmi (Tmax) za alogliptin, ali je Tmax za metformin bilo odložen za 1,5 sat. Smatra se da te promjene nijesu klinički značajne (vidjeti u nastavku teksta).

Vipdomet® treba uzimati dva puta na dan zbog farmakokinetike sadržanog metformina. Treba ga uzeti uz obroke kako bi se smanjila gastrointestinalna neželjena dejstva povezana sa metforminom (vidjeti odjeljak 4.2).

Farmakokinetika lijeka Vipdomet® kod djece i adolescenata < 18 godina starosti nije utvrđena. Nema dostupnih podataka (vidjeti odjeljak 4.2).

U sljedećem dijelu navedene su farmakokinetičke osobine pojedinačnih sastojaka lijeka Vipdomet® (alogliptin/metformin) kako su navedene u Sažetku karakteristika lijeka za svaki pojedinačno.

Alogliptin

Farmakokinetika alogliptina bila je slična kod zdravih ispitanika i pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2.

Resorpcija

Apsolutna bioraspoloživost alogliptina je približno 100%.

Primjenom uz obrok sa visokim sadržajem masti nije bilo promjene u ukupnoj i maksimalnoj izloženosti alogliptinu. Alogliptin se, iz tog razloga, može primjenjivati sa hranom ili bez nje.

Nakon primjene pojedinačnih oralnih doza do 800 mg kod zdravih ispitanika, alogliptin se brzo resorbuje i postiže maksimalne koncentracije u plazmi nakon 1 do 2 sata (medijan Tmax) nakon doziranja.

Nakon ponovljenog doziranja nije opažena klinički značajna akumulacija ni kod zdravih ispitanika ni kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2.

Ukupna i maksimalna izloženost alogliptinu se proporcionalno povećavala povećanjem pojedinačnih doza od 6,25 mg do 100 mg alogliptina (što obuhvata raspon terapijskih doza). Koeficijent varijacije za PIK alogliptina kod pojedinačnih ispitanika bio je mali (17%).

Distribucija

Nakon primjene pojedinačne intravenske doze od 12,5 mg alogliptina kod zdravih ispitanika, volumen distribucije tokom terminalne faze bio je 417 l što pokazuje da se lijek dobro distribuira u tkiva.

Vezivanje alogliptina za proteine plazme je 2030%.

Biotransformacija

Alogliptin ne prolazi ekstenzivni metabolizam pa se 6070% doze izluči kao nepromjenjen lijek u mokraći.

Nakon primjene oralne doze [14C] alogliptina pronađena su dva minorna metabolita, N- demetilisani alogliptin, M- I (<1% početnog jedinjenja) i N- acetilisani alogliptin, M- II (<6% početnog jedinjenja). M- I je aktivni metabolit i visoko je selektivni inhibitor DPP- 4 slično alogliptinu; M- II ne pokazuje nikakvu inhibicijsku aktivnost na DPP- 4 ili bilo koji drugi DPP enzim. In vitro podaci pokazuju da u ograničenom metabolizmu alogliptina učestvuju CYP2D6 i CYP3A4.

In vitro ispitivanja pokazuju da u koncentracijama koje se postižu preporučenom dozom od 25 mg, alogliptin ne indukuje CYP1A2, CYP2B6 i CYP2C9 niti inhibira CYP1A2, CYP2B6, CYP2C8, CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6 ili CYP3A4. Ispitivanja in vitro su pokazala da je alogliptin blagi induktor CYP3A4, međutim ispitivanja in vivo nijesu pokazala da alogliptin indukuje CYP3A4.

U ispitivanjima in vitro, alogliptin nije inhibisao sljedeće bubrežne transportere: OAT1, OAT3 i OCT2.

In vivo alogliptin postoji predominantno kao (R)- enantiomer (>99%) i malo se ili nimalo ne konvertuje u hiralni (S)- enantiomer. (S)- enantiomer nije pronađen u terapijskim dozama.

Eliminacija

Alogliptin se eliminiše sa srednjim terminalnim poluvremenom eliminacije (T1/2) od približno 21 sat.

Nakon primjene peroralne doze [14C] alogliptina, 76% ukupne radioaktivnosti eliminisano je mokraćom, a 13% stolicom.

Prosječni bubrežni klirens alogliptina (170 ml/min) bio je veći od prosječne procjenjene brzine glomerularne filtracije (približno 120 ml/min), što ukazuje na izvjesnu aktivnu bubrežnu ekskreciju.

Vremenska zavisnost

Ukupna izloženost (PIK(0inf)) alogliptinu nakon primjene prve jednokratne doze bila je slična izloženosti tokom intervala od 6 dana primjene jedanput na dan (PIK(024)). To ukazuje da kinetika alogliptina ne zavisi od vremena ni nakon ponovljenog doziranja.

Posebne populacije

Oštećenje bubrega

Pojedinačna doza od 50 mg alogliptina primjenjena je u 4 grupe pacijenata sa različitim stepenima oštećenja bubrega (klirens kreatinina (CrCl) prema CockcroftGault formuli): blago (CrCl = > 50 do ≤ 80 ml/min), umjereno (CrCl = ≥ 30 do ≤ 50 ml/min), teško (CrCl = < 30 ml/min) i završni stadijum bolesti bubrega na hemodijalizi.

Kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega opaženo je povećanje PIK od približno 1,7 puta. Međutim, kako je distribucija PIK vrijednosti za alogliptin kod tih pacijenata bila unutar istog raspona kao i kod kontrolnih ispitanika, prilagođavanje doze kod pacijenata sa blagim oštećenjem bubrega nije potrebno (vidjeti odjeljak 4.2).

Kod pacijenata sa umjerenim ili teškim oštećenjem bubrega, ili završnim stadijumom bolesti bubrega na hemodijalizi, opaženo je povećanje sistemske izloženosti alogliptinu od približno 2 i 4 puta. (Pacijenti sa završnim stadijumom bolesti bubrega su podvrgnuti hemodijalizi odmah nakon doziranja alogliptina. Na osnovu srednjih koncentracija dijalizata, tokom 3časovne hemodijalize ukloni se približno 7% lijeka.) Stoga, kako bi se sistemska izloženost alogliptinu održala slično onim opaženim kod pacijenata sa normalnom funkcijom bubrega, kod pacijenata sa umjerenim i teškim oštećenjem bubrega, kao i završnim stadijumom bolesti bubrega na dijalizi, potrebno je primjenjivati niže doze alogliptina (vidjeti odjeljak 4.2).

Oštećenje jetre

Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem jetre ukupna izloženost alogliptinu bila je približno 10% niža, a maksimalna izloženost alogliptinu bila je približno 8% niža u poređenju sa zdravim ispitanicima. Smatra se da opseg takvog sniženja nije klinički značajan. Stoga kod pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem jetre (ChildPugh indeks 5 do 9) nije potrebno prilagođavanje doze. Alogliptin nije ispitan kod pacijenata sa teškim oštećenjem jetre (ChildPugh indeks >9, vidjeti odjeljak 4.2).

Uzrast, pol, rasa, tjelesna masa

Uzrast (6581 godina starosti), pol, rasa (bijela, crna i Azijati) i tjelesna masa nijesu imali nikakvo klinički značajno dejstvo na farmakokinetiku alogliptina. Prilagođavanje doze nije potrebno (vidjeti dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika alogliptina kod djece i adolescenata < 18 godina starosti nije utvrđena. Nema dostupnih podataka (vidjeti odjeljak 4.2).

Metformin

Resorpcija

Nakon primjene peroralne doze metformina najveća koncentracija u plazmi (Cmax) se postiže nakon približno 2,5 sata (Tmax). Apsolutna bioraspoloživost tablete od 500 mg ili 850 mg metformin hidrohlorida je približno 50-60% kod zdravih pacijenata. Neresorbovana frakcija u stolici bila je 20-30% nakon peroralne doze.

Nakon peroralne primjene resorpcija metformina se odvija do zasićenja i nepotpuna je. Pretpostavlja se da je farmakokinetika metformina nelinearna.

Pri preporučenim dozama i šemama doziranja metformina, koncentracije u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže postižu se unutar 24 do 28 sati i upošteno su manje od 1 μg/ml. U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima najviše koncentracije metformina u plazmi (Cmax) nijesu prelazile 4 μg/ml, čak i pri najvišim dozama.

Hrana neznatno odlaže i smanjuje opseg resorpcije metformina. Nakon peroralne primjene tablete od 850 mg metformin hidrohlorida, maksimalna koncentracija u plazmi bila je 40% niža. PIK je bio smanjen za 25%, a vrijeme do postizanja maksimalne koncentracije u plazmi (Tmax) bilo je produženo za 35 minuta. Klinički značaj ovih nalaza nije poznat.

Distribucija

Vezivanje za proteine plazme je zanemarljivo. Metformin se raspodjeljuje u eritrocite. Maksimalna koncentracija u krvi je niža od maksimalne koncentracije u plazmi i čini se da se postižu istovremeno. Crvene krvne ćelije najvjerovatnije predstavljaju sekundarni dio u distribuciji. Srednja vrijednost volumena distribucije (Vd) je između 63-276 l.

Biotransformacija

Metformin se izlučuje nepromjenjen u mokraći. Nijesu pronađeni metaboliti kod ljudi.

Eliminacija

Bubrežni klirens metformina je >400 ml/min, što ukazuje da se metformin eliminiše glomerularnom filtracijom i tubularnom sekrecijom. Nakon peroralne doze, prividno terminalno poluvrijeme eliminacije je približno 6,5 sati.

Kad je funkcija bubrega oštećena, bubrežni klirens se smanjuje srazmjerno smanjenju klirensa kreatinina, pa se poluvrijeme eliminacije produžava i dovodi do povećanih koncentracija metformina u plazmi.

Vipdomet®

Posebne populacije

Oštećenje bubrega

Zbog metformina, Vipdomet® se ne smije primjenjivati kod pacijenata sa umjerenim ili teškim oštećenjem bubrega, ili sa završnim stadijumom bolesti bubrega koji zahtijeva dijalizu (vidjeti odjeljak 4.2).

Oštećenje jetre

Vipdomet® se ne smije primjenjivati kod pacijenata sa oštećenjem jetre (vidjeti odjeljak 4.2).

Istovremena primjena alogliptina i metformina ne izaziva nove toksičnosti niti su opažena dejstva na toksikokinetiku bilo koje od aktivnih supstanci.

Kod pacova nijesu primjećene fetalne abnormalnosti nakon istovremene primjene u marginama izloženosti koje nadmašuju maksimalnu preporučenu dozu od 15 mg/dan i 2000 mg/dan za približno 28 do 29 puta za alogliptin i 2 do 2,5 puta za metformin. Kombinacija je teratogeni potencijal pokazala na malom broju fetusa (mikroftalmija, rascjep nepca) pri višim dozama metformina (margina izloženosti od 20, odnosno 5 do 6 puta iznad maksimalne preporučene doze alogliptina i metformina za ljude).

Sljedeći podaci su nalazi iz ispitivanja sprovedenih zasebno sa metforminom ili alogliptinom.

Alogliptin

Pretklinički podaci ne ukazuju na posebnu opasnost za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja farmakološke bezbjednosti primjene lijeka i toksikologije.

Nivoi bez opaženih neželjenih dejstava (eng. noobservedadverseeffect level – NOAEL) u ispitivanjima toksičnosti ponovljenih doza kod pacova i pasa u trajanju do 26 i 39 nedjelja pokazala su granice izloženosti koje su približno 147, odnosno 227 puta veće od izloženosti koja se kod ljudi postiže pri preporučenoj ukupnoj dnevnoj dozi od 25 mg alogliptina.

Alogliptin nije bio genotoksičan u standardnom setu in vitro i in vivo ispitivanja genotoksičnosti.

Alogliptin nije bio kancerogenosti u 2godišnjim ispitivanjima kancerogenosti sprovedenim na pacovima i miševima. Minimalna do blaga jednostavna hiperplazija tranzicionih ćelija viđena je u mokraćnoj bešici muških pacova, kod najmanje primjenjene doze (27 puta veće od izloženosti kod ljudi) bez jasno utvrđenog nivoa bez štetnih efekata (NOEL).

Nijesu zabilježena neželjena dejstva na plodnost, reprodukciju ili rani embrionalni razvoj pacova sve do sistemske izloženosti koja je daleko iznad izloženost kod ljudi pri preporučenoj dozi. Iako nije bilo uticaja na plodnost, kod mužjaka je pri izloženosti koja je daleko iznad izloženosti kod ljudi pri preporučenoj dozi opaženo blago, statističko povećanje broja abnormalnih spermatozoida.

Kod pacova alogliptin prolazi placentu.

Alogliptin nije bio teratogen kod pacova ili kunića pri sistemskoj izloženosti na nivoima NOAEL daleko iznad izloženosti kod ljudi pri preporučenoj dozi. Više doze alogliptina nijesu bile teratogene, ali su izazvale toksičnost kod majke i bile su povezane sa odloženim i/ili nedovoljnim okoštavanjem kostiju i smanjenom tjelesnom masom fetusa.

U ispitivanju prenatalnog i postnatalnog razvoja kod pacova, izloženosti daleko iznad izloženosti kod ljudi pri preporučenoj dozi nijesu naštetile razvoju embriona niti uticale na rast i razvoj mladunaca. Više doze alogliptina smanjile su tjelesnu masu mladunaca i dovele do razvojnih dejstava koja se smatraju posljedicom niske tjelesne mase.

Ispitivanja kod pacova u laktaciji pokazuju da se alogliptin izlučuje u mlijeko.

Kod mladih pacova nakon uzastopne primjene tokom 4 i 8 nedjelja nijesu zapažena dejstva povezana sa alogliptinom.

Metformin

Pretklinički podaci o metforminu ne ukazuju na posebnu opasnost za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja farmakološke bezbjednosti primjene lijeka, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, karcinogenog potencijala i reproduktivne toksičnosti.

Jezgro tablete

manitol

celuloza, mikrokristalna

povidon

krospovidon

magnezijum stearat

Obloga tablete

hipromeloza

talk

titan dioksid (E171)

Gvožđe oksid, žuti (E172)

Mastilo za označavanje

šelak

Gvožđe oksid, crni (E172)

Nije primjenljivo.

3 godine.

Ovaj lijek ne zahtjeva posebne uslove čuvanja.

Čuvati van vidokruga i domašaja djece!

Blisteri od polihlorotrifluoretilen (PCTFE)/polivinilhlorida (PVC) sa aluminijumskom folijom. Veličina pakovanja: 56 film tableta (4 x 14 film tableta).

Neupotrijebljeni lijek ili otpadni materijal se uništava u skladu sa lokalnim propisima.

Vipdomet® sadrži dvije različite aktivne supstance alogliptin i metformin u jednoj tableti:

• alogliptin pripada grupi ljekova koji se zajedničkim imenom zovu DPP- 4 inhibitori (inhibitori dipeptidil peptidaze- 4). Alogliptin djeluje tako što podiže nivoe insulina u organizmu nakon obroka i smanjuje količinu šećera u krvi.
• metformin pripada grupi ljekova koji se zajedničkim imenom zovu bigvanidini i pomaže u smanjenju šećera u krvi tako što smanjuje količinu šećera koja se stvara u jetri i pomaže insulinu da efikasnije djeluje.

Obje ove grupe ljekova su „oralni antidijabetici“.

Kome je Vipdomet® namijenjen

Vipdomet® se koristi za smanjivanje nivoa šećera u krvi kod odraslih pacijenata sa šećernom bolešću tip 2. Šećerna bolest tip 2 se zove insulin nezavisni dijabetes melitus.

Vipdomet® se uzima kada se šećer u krvi ne može kontrolisati dijetom, fizičkom aktivnošću i drugim antidijabetičkim ljekovima kao što je metformin, insulin, ili metformin i pioglitazon u kombinaciji.

Ako već uzimate alogliptin i metformin kao zasebne tablete, Vipdomet® ih može zamijeniti u jednoj tableti.

Važno je da nastavite da poštujete savjete o dijeti i fizičkoj aktivnosti koje ste dobili od medicinske sestre ili ljekara.

Lijek Vipdomet® ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na alogliptin, metformin ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u odjeljku 6)
• ako ste imali ozbiljnu alergijsku reakciju na neki drugi sličan lijek koji uzimate u cilju kontrole šećera u krvi. Simptomi ozbiljne alergijske reakcije mogu uključivati: osip, izdignute crvene mrlje na koži (koprivnjača), oticanje lica, usni, jezika i grla što može prouzrokovati teškoće pri disanju ili gutanju.
• ako ste nedavno imali srčani udar ili teže probleme sa cirkulacijom uključujući i šok
• ako imate izrazite teškoće pri disanju
• ako imate oboljenje jetre
• ako imate umjereno ili ozbiljno oboljenje bubrega
• ako konzumirate alkohol u prevelikim količinama (bilo svakodnevno ili povremeno u većim količinama
• ako imate dijabetičku ketoacidozu (ozbiljna komplikacija loše kontrolisane šećerne bolesti. Simptomi uključuju pojačanu žeđ, često mokrenje, gubitak apetita, mučninu ili povraćanje kao i brzi gubitak tjelesne mase.
• ako imate tešku infekciju ili ste ozbiljno dehidrirali (izgubili ste mnogo vode iz organizma).

Kada uzimate lijek Vipdomet®, posebno vodite računa:

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete lijek Vipdomet®

• ako imate šećernu bolest tipa 1 (Vaš organizam ne stvara insulin)
• ako uzimate Vipdomet® sa insulinom ili tiazolidindionom. Ljekar će možda procijeniti da je potrebno smanjiti dozu insulina ili tiazolidindiona kada ga uzimate zajedno sa lijekom Vipdomet® kako bi izbjegli suviše nizak šećer u krvi (hipoglikemija)
• ako uzimate drugi lijek za šećernu bolest koji sadrži „sulfonilureju“, ne smijete započeti sa uzimanjem lijeka Vipdomet®
• ako ćete biti operisani u opštoj, spinalnoj ili epiduralnoj anesteziji. Dobićete savjet da određeno vrijeme prije i poslije operacije ne uzimate lijek.
• ako ste imali alergijske reakcije na bilo koje druge ljekove koje ste uzimali za kontrolu šećera u krvi. Simptomi mogu uključivati generalizovani svrab i osjećaj vrućine koji posebno zahvata tjeme, usta, grlo, dlanove ruku i tabane nogu (StevensJohnsonov sindrom)
• ako imate ili ste imali bolest pankreasa.

Tokom liječenja lijekom Vipdomet® ljekar će bar jednom godišnje provjeravati funkciju bubrega, a možda i češće ako ste stariji od 65 ili je funkcija bubrega granična ili sa rizikom pogoršanja.

Djeca i adolescenti

Vipdomet® se ne preporučuje djeci i adolescentima uzrasta do 18 godina zbog nedostatka podataka kod ovih pacijenata.

Primjena drugih ljekova

Kažite svom ljekaru i farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Posebno kažite ljekaru i farmaceutu ako uzimate neki od sljedećih ljekova:

• hidrokortizon ili prednizolon (kortikosteroidi) koji se koriste za liječenje bolesti poput astme i artritisa
• cimetidin, koristi se za liječenje želudačnih tegoba
• bronhodilatatori (beta-2 agonisti), koji se koriste za liječenje astme
• ramipril, lizinopril i enalapril (ACE inhibitori), koriste se za liječenje povišenog krvnog pritiska
• tablete za izmokravanje (diuretike), koje povećavaju stvaranje mokraće
• kontrastna sredstva sa jodom koja se koriste pri rendgenskom snimanju
• ljekove koji sadrže alkohol.

Uzimanje lijeka Vipdomet® sa hranom ili pićima

Ne uzimajte ovaj lijek sa većim količinama alkohola jer Vas alkohol izlaže većem riziku od razvoja laktoacidoze, ozbiljne komplikacije koja se mora liječiti u bolnici (pogledajte odjeljak 4 „Moguća neželjena dejstva“).

Primjena lijeka Vipdomet® u periodu trudnoće i dojenja

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek. Ne smijete da uzimate Vipdomet® ako ste trudni.

Vipdomet® se ne preporučuje tokom dojenja jer metformin prelazi u majčino mlijeko.

Uticaj lijeka Vipdomet® na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Nije poznato da Vipdomet® utiče na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanje mašinama. Uzimanje lijeka Vipdomet® u kombinaciji sa pioglitazonom ili insulinom može dovesti do preniskog nivoa šećera u krvi (hipoglikemija), što može uticati na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.

Lijek Vipdomet® uzimajte uvijek tačno onako kako vam je to objasnio Vaš ljekar. Ako nijeste sasvim sigurni, provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Ljekar će Vam propisati lijek Vipdomet® u tačno određenoj dozi. Količina lijeka može biti promjenljiva u zavisnosti od Vašeg stanja, ljekova i doza koje trenutno uzimate, pojedinačno ili u kombinaciji (metformin, metformin u kombinaciji sa pioglitazonom, insulin i/ili pojedinačno alogliptin i metformin).

Preporučena doza je lijeka Vipdomet® je jedna tableta dva puta na dan.

Tabletu progutajte cijelu sa malo vode. Ovaj lijek uzimajte uz obrok kako biste smanjili mogućnost pojave nadražaja želuca.

Ako ste uzeli više lijeka Vipdomet® nego što je trebalo

Ako ste uzeli više tableta nego što je trebalo, ili ako neko drugi ili dijete uzme Vaš lijek, odmah se obratite Vašem ljekaru ili najbližoj Hitnoj službi. Ponesite sa sobom ovo uputstvo ili nekoliko tableta kako bi ljekar tačno znao šta ste uzeli.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Vipdomet®

Ako ste zaboravili da uzmete dozu, uzmite čim se sjetite. Ne uzimajte dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Vipdomet®

Ne prekidajte uzimanje lijeka Vipidia bez prethodnog savjetovanja sa ljekarom. Nakon prekida uzimanja lijeka Vipdomet® može doći do porasta nivoa šećera u krvi.

Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Lijek Vipdomet®, kao i drugi ljekovi, može da prouzrokuje neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svakoga.

PRESTANITE sa uzimanjem lijeka Vipdomet® i odmah se javite ljekaru ako primijetite bilo koje od sljedećih ozbiljnih neželjenih dejstava:

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu se ispoljiti kod manje od 1 na 10.000 liječenih pacijenata)

• Laktoacidoza (nagomilavanje mliječne kiseline u krvi). Laktoacidoza je medicinski hitno stanje i mora se liječiti u bolnici. Posebno se može javiti kod pacijenata čiji bubrezi imaju smanjenu funkciju. Simptomi uključuju sve ili nešto od sljedećeg: osjećaj hladnoće ili nelagodnosti, teška mučnina sa ili bez povraćanja, neobjašnjivi gubitak tjelesne mase, ili ubrzano disanje.

Nepoznato (prema dostupnim podacima nemoguće je odrediti učestalost ispoljavanja):

• Alergijska reakcija. Simptomi mogu uključivati: osip, koprivnjaču, teškoće pri gutanju ili disanju, oticanje usana, lica, grla ili jezika, osjećaj nesvjestice.
• Teška alergijska reakcija: oštećenja kože ili tačke na koži koje mogu preći u rane okružene blijedim ili crvenim prstenom, plihovi i/ili ljuštenje kože, moguće sa simptomima kao što su svrab, groznica, uopšten osjećaj da ste bolesni, bolni zglobovi, problemi sa vidom, osjećaj žarenja, bol ili svrab u očima i ranice u ustima (Stevens-Johnsonov sindrom i eritema multiforme).
• Jak i uporan bol u predjelu gornjeg dijela stomaka koji može da se proširi prema leđima, kao i mučnina i povraćanje, što može biti znak upale pankreasa (pankreatitis).

Posavjetujte se sa ljekarom ako primijetite sljedeća neželjena dejstva:

Veoma česta neželjena dejstva (mogu se ispoljiti kod više od 1 na 10 liječenih pacijenata)

• bol u stomaku
• proliv
• gubitak apetita
• mučnina
• povraćanje.

Česta neželjena dejstva (mogu se ispoljiti kod 1 – 10 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek)

• Simptomi niskog nivoa šećera u krvi (hipoglikemija) mogu se javiti kada se lijek Vipdomet® uzima u kombinaciji sa insulinom ili ljekovima iz grupe derivata sulfonilureje (npr. glipizid, tolbutamid, glibenklamid).

Simptomi mogu uključivati: drhtavicu, znojenje, nelagodnost, zamućen vid, mravinjanje usana, bljedilo, promjene raspoloženja i osjećaj smetenosti. Šećer u krvi može pasti ispod normalnog nivoa, ali može se ponovo povećati uzimanjem šećera. Preporučuje se da uz sebe imate kocke šećera, slatkiše, keks ili slatki voćni sok.

• simptomi nalik prehladi poput gušobolje, punog ili začepljenog nosa, osjećaja umora, povišene tjelesne temperature, groznice, suvog kašlja
• osip
• svrab kože sa ili bez koprivnjače
• glavobolja
• tegobe sa varenjem, gorušica
• povraćanje i/ili proliv.

Veoma rijetka neželjena dejstva (mogu se ispoljiti kod manje od 1 na 10.000 liječenih pacijenata)

• manjak vitamina B12 ili anemija; simptomi uključuju umor, bezvoljnost, osjećaj nesvjestice, gubitak daha
• problemi sa jetrom (hepatitis).

Nepoznata učestalost (prema dostupnim podacima nemoguće je odrediti učestalost ispoljavanja)

• problemi sa jetrom poput mučnine ili povraćanja, bol u trbuhu, neobičan ili neobjašnjiv umor, gubitak apetita, tamna mokraća ili žutilo kože ili beonjača.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Čuvati van vidokruga i domašaja djece.

Rok upotrebe

3 godine

Ne upotrebljavajte lijek Vipdomet® nakon isteka roka upotrebe koji je označen na kutiji i blisteru.

Rok upotrebe se odnosi na poslednji dan u mjesecu označenom na pakovanju.

Čuvanje

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti u kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite ljekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Šta sadrži lijek Vipdomet®

• Aktivne supstance su alogliptin i metformin hidrohlorid.

Svaka film tableta od 12,5mg + 850mg sadrži 12,5 mg alogliptina u obliku alogliptin benzoata i 850 mg metformin hidrohlorida.

Svaka film tableta od 12,5mg + 1000mg sadrži 12,5 mg alogliptina u obliku alogliptin benzoata i 1000 mg metformin hidrohlorida

• Lista pomoćnih supstanci: manitol; celuloza, mikrokristalna; povidon; krospovidon; magnezijum stearat, hipromeloza, talk, titan dioksid (E171), gvožđe oksid, žuti (E172).

Kako izgleda lijek Vipdomet® i sadržaj pakovanja

• Vipdomet®, 12,5mg + 1000mg, film tablete su svijetložute, ovalne (otprilike 21,0 mm duge i 10,1 mm široke), bikonveksne film tablete sa štampanom oznakom „12.5/850“ na jednoj i „322M“ na drugoj strani.
• Vipdomet®, 12,5mg + 1000mg, film tablete su blijedožute, ovalne (otprilike 22,3 mm duge i 10,7 mm široke), bikonveksne film tablete sa štampanom oznakom „12.5/1000“ na jednoj i „322M“ na drugoj strani.

Vipdomet® je dostupan u blisterima koji sadrže 14 film tableta.

Veličina pakovanja: 56 film tableta (4 x 14 film tableta).

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Glosarij d.o.o., Vojislavljevića br. 76, 81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Takeda Ireland Ltd.

Bray Business Park

Kilruddery

Co Wicklow, Irska

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Decembar, 2015. godine

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje na obnovljiv (višekratni) recept.

Broj i datum dozvole

Vipdomet®, film tablete, 12,5mg + 850mg, blister, 56 film tableta: 2030/15/473 – 2619 od 03.12.2015. godine

Vipdomet®, film tablete, 12,5mg + 1000mg, blister, 56 film tableta: 2030/15/474 – 2620 od 03.12.2015. godine