VIEKIRAX 12.5mg + 75mg + 50mg film tableta

Lijek Viekirax je indikovan u kombinaciji sa drugim ljekovima za liječenje odraslih pacijenata sa hroničnim hepatitisom C (vidjeti odjeljke 4.2, 4.4 i 5.1).

Za opis dejstva protiv pojedinih genotipova virusa hepatitisa C (HCV) vidjeti odjeljke 4.4 i 5.1.

Liječenje lijekom Viekirax mora započeti i nadgledati ljekar sa iskustvom u liječenju hroničnog hepatitisa C.

Doziranje

Preporučena peroralna doza lijeka Viekirax je dvije tablete od 12,5 mg, 75 mg i 50 mg jedanput na dan sa hranom.

Lijek Viekirax se mora uzimati u kombinaciji sa drugim ljekovima za liječenje HCV-a (vidjeti Tabelu 1).

Preosjetljivost na aktivne supstance ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u odjeljku 6.1.

Pacijenti sa teškim oštećenjem jetre (Child-Pugh stadijum C) (vidjeti odjeljak 5.2).

Primjena ljekova koji sadrže etinilestradiol poput većine kombinovanih oralnih kontraceptiva ili kontraceptivnih vaginalnih prstenova (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.5).

Ljekovi čiji klirens u velikoj mijeri zavisi od CYP3A i čiji se povišeni nivoi u plazmi povezuju sa ozbiljnim događajima, ne smiju se primjenjivati istovremeno sa lijekom Viekirax (vidjeti odjeljak 4.5).

Primjeri se navode u nastavku.

Supstrati za CYP3A4:

• alfuzosin hidrohlorid
• amjodaron
• astemizol, terfenadin
• cisaprid
• kolhicin kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega ili jetre
• ergotamin, dihidroergotamin, ergonovin, metilergometrin
• fusidinska kiselina
• lovastatin, simvastatin, atorvastatin
• oralni midazolam, triazolam
• pimozid
• kvetiapin
• hinidin
• salmeterol
• sildenafil (kada se koristi za liječenje plućne arterijske hipertenzije)
• tikagrelor

Istovremena primjena lijeka Viekirax, sa dasabuvirom ili bez njega, sa ljekovima koji su snažni ili umjereni induktori enzima, može sniziti koncentracije ombitasvira, paritaprevira i ritonavira u plazmi i smanjiti njihov terapijski efekat, pa se ne smiju uzimati istovremeno (vidjeti odjeljak 4.5).

Primjeri kontraindikovanih snažnih i umjerenih induktora enzima su navedeni u nastavku.

Induktori enzima:

• karbamazepin, fenitoin, fenobarbital
• efavirenz, nevirapin, etravirin
• enzalutamid
• mitotan
• rifampicin
• kantarion (Hypericum perforatum)

Očekuje se da će istovremena primjena lijeka Viekirax sa dasabuvirom ili bez njega i ljekova koji su snažni inhibitori CYP3A4, povisiti koncentracije paritaprevira u plazmi i ne smiju se primjenjivati istovremeno sa lijekom Viekirax (vidjeti odjeljak 4.5).

Primjeri kontraindikovanih snažnih CYP3A4 inhibitora dati su u nastavku.

CYP3A4 inhibitori:

• kobicistat
• indinavir, lopinavir/ritonavir, sakvinavir, tipranavir
• itrakonazol, ketokonazol, posakonazol, vorikonazol
• klaritromicin, telitromicin
• konivaptan

Uopšteno

Ne preporučuje se primjena lijeka Viekirax kao monoterapije pa se za liječenje infekcije hepatitisom C mora propisivati u kombinaciji sa drugim ljekovima (vidjeti odjeljke 4.2 i 5.1).

Rizik od dekompenzacije jetre i otkazivanja jetre kod pacijenata s cirozom

Nakon stavljanja lijeka u promet, kod pacijenata liječenih sa lijekom Viekirax u kombinaciji s lijekom dasabuvir i u kombinaciji s lijekom ribavirin ili bez njega prijavljeni su dekompenzacija jetre i otkazivanja jetre, uključujući slučajeve koji su završili presađivanjem jetre ili smrtnim ishodom. Kod većine pacijenata s tim teškim ishodima postojali su znakovi uznapredovale ili dekompenzirane ciroze prije početka terapije. Iako je zbog osnovne uznapredovale bolesti jetre teško utvrditi uzročnu povezanost, mogući rizik se ne može isključiti.

Primjena lijeka Viekirax se ne preporučuje kod pacijenata s umjerenim oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh stadijum B). Viekirax je kontraindikovan kod pacijenata s teškim oštećenjem funkcije jetre (Child Pugh stadijum C) (vidjeti odjeljke 4.2, 4.3, 4.8 i 5.2).

Za pacijente sa cirozom:

• Potreban je nadzor zbog moguće pojave kliničkih znakova i simptoma dekompenzacije jetre (kao što su ascites, jetrena encefalopatija i krvarenje iz varikoziteta).
• Potrebno je uraditi laboratorijske pretrage parametara jetre, uključujući vrijednosti direktnog bilirubina, na početku liječenja, za vrijeme prve 4 nedjelje liječenja i u skladu sa kliničkom potrebom nakon toga.
• Kod pacijenata kod kojih se razviju znakovi dekompenzacije jetre, liječenje se mora prekinuti.

Povišeni nivoi ALT-a

Tokom kliničkih ispitivanja lijeka Viekirax i dasabuvira, sa ribavirinom ili bez njega, došlo je do prolaznog povišenja nivoa ALT-a više od 5 puta iznad gornje granice normale kod 1% ispitanika (35 od 3039). Povišeni nivoi ALT-a su bile asimptomatični pa su se po pravilu pojavili tokom prve 4 nedjelje liječenja, bez istovremenog povišenja nivoa bilirubina, pa su se otprilike 2 nedjelje nakon pojave snizili uz kontinuirano doziranje lijeka Viekirax i dasabuvira, sa ribavirinom ili bez njega.

Ovi povišeni nivoi ALT-a značajno su češće primijećeni kod podgrupe ispitanica koje su primale ljekove koji sadrže etinilestradiol poput kombinovanih oralnih kontraceptiva ili kontraceptivnih vaginalnih prstenovima (6 od 25 ispitanica) (vidjeti odjeljak 4.3). Nasuprot tome, stopa porasta nivoa ALT-a kod ispitanica koje su koristile druge tipove estrogena koji se uglavnom koriste u hormonskoj supstitucionoj terapiji (tj. oralni i topikalni estradiol i konjugovani estrogeni) bila je slična stopi zabilježenoj kod ispitanica koje nijesu koristile ljekove koji sadrže estrogen (otprilike 1% u svakoj grupi).

Pacijentkinje koje uzimaju ljekove koji sadrže etinilestradiol (tj. većina kombinovanih oralnih kontraceptiva ili kontraceptivni vaginalni prstenovi) moraju preći na drugi oblik kontracepcije (npr. kontracepcija samo progestinom ili nehormonska kontracepcija) prije započinjanja liječenja lijekom Viekirax i dasabuvirom (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.5).

Iako je povišenje nivoa ALT-a povezano sa lijekom Viekirax i dasabuvirom bilo asimptomatično, pacijente treba uputiti da prate rane znake upozorenja upale jetre poput umora, slabosti, gubitka apetita, mučnine i povraćanja, kao i znake koji se javljaju kasnije poput žutice i promjene boje fecesa, kao i da se odmah posavjetuju sa ljekarom ako se pojave takvi simptomi. Nije potrebno rutinsko praćenje enzima jetre u pacijenata koji nemaju cirozu (za pacijente sa cirozom, vidjeti prethodno navedeno). Rani prekid liječenja može dovesti do rezistencije na lijek, ali uticaj na buduće liječenje nije poznat.

Trudnoća i istovremena primjena sa ribavirinom

Vidjeti odjeljak 4.6.

Posebne mjere opreza je potrebno preduzeti da bi se izbjegla trudnoća kod pacijentkinja i partnerki pacijenata koji su na terapiji lijekom Viekirax u kombinaciji sa ribavirinom, vidjeti odjeljak 4.6 i vidjeti odjeljak 4.6 Sažetak karakteristika lijeka za ribavirin.

Specifična aktivnost u odnosu na genotip

Za preporučeno doziranje kod različitih genotipova HCV-a vidjeti odjeljak 4.2. Za virusološku i kliničku aktivnost u odnosu na genotip vidjeti odjeljak 5.1.

Efikasnost lijeka Viekirax nije ustanovljena kod pacijenata sa HCV-om genotipova 2, 3, 5 i 6 pa se stoga ne smije koristiti kod liječenja pacijenata sa infekcijom ovim genotipovima.

Istovremena primjena sa drugim antiviroticima koji djeluju direktno na HCV

Ustanovljene su bezbjednost i efikasnost lijeka Viekirax u kombinaciji sa dasabuvirom i/ili ribavirinom. Istovremena primjena lijeka Viekirax sa drugim antiviroticima nije ispitivana pa se stoga ne može preporučiti.

Ponovno liječenje

Nije utvrđena efikasnost lijeka Viekirax kod pacijenata koji su prethodno primali lijek Viekirax ili ljekove iz iste grupe kao Viekirax (NS3/4A- ili NS5A inhibitori). Za razmatranja ukrštene rezistencije pogledati i odjeljak 5.1.

Primjena sa glukokortikoidima koji se metabolišu putem CYP3A (npr. flutikazon)

Potreban je oprez kada se lijek Viekirax primjenjuje sa flutikazonom ili drugim glukokortikoidima koji se metabolišu putem CYP3A4. Istovremena primjena inhalacionih glukokortikoida koji se metabolišu putem CYP3A može povećati sistemsku izloženost glukokortikoidima, a uz režime liječenja koji su sadržali ritonavir, prijavljeni su slučajevi Cushing-ovog sindroma i naknadne supresije nadbubrežne žljezde. Istovremena primjena lijeka Viekirax i glukokortikoida, a posebno dugotrajna primjena, smije se započeti samo ako moguća korist od liječenja premašuje rizik od sistemskih efekata kortikosteroida (vidjeti odjeljak 4.5).

Primjena sa kolhicinom

Interakcija između lijeka Viekirax, u primjeni sa dasabuvirom ili bez njega, i kolhicina nije ispitana. Smanjenje doze kolhicina ili prekid liječenja sa kolhicinom preporučuje se kod pacijenata koji imaju normalnu funkciju bubrega ili jetre i to ako se zahtjeva liječenje lijekom Viekirax, sa dasabuvirom ili bez njega (vidjeti odjeljak 4.5). Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega ili jetre je kontraindikovana istovremena primjena kolhicina i lijeka Viekirax, sa dasabuvirom ili bez njega (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.5).

Primjena sa statinima

Simvastatin, lovastatin i atorvastatin su kontraindikovani (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.5).

Rosuvastatin

Očekuje se da primjena lijeka Viekirax u kombinaciji sa dasabuvirom povećava izloženost rosuvastatinu više nego trostruko. Ukoliko je istovremeno liječenje rosuvastatinom neophodno, maksimalna dnevna doza rosuvastatina smije biti 5 mg (vidjeti odjeljak 4.5, Tabela 2). Kada se rosuvastatin primjenjuje u kombinaciji sa lijekom Viekirax bez dasabuvira, manje je izraženo povećanje koncentracije rosuvastatina. U ovoj kombinaciji, maksimalna dnevna doza rosuvastatina smije biti 10 mg (vidjeti odjeljak 4.5, Tabela 2).

Pitavastatin i fluvastatin

Interakcije između pitavastatina i fluvastatina i lijeka Viekirax nijesu ispitivane. Teoretski, lijek Viekirax primjenjen sa dasabuvirom ili bez njega, mogao bi povećati izloženost pitavastatinu i fluvastatinu. Preporučuje se privremeni prekid sa primjenom pitavastatina/fluvastatina tokom liječenja sa lijekom Viekirax. Ukoliko je liječenje statinima neophodno tokom perioda liječenja sa lijekom Viekirax, moguće je prebacivanje na smanjenu dozu pravastatina/rosuvastatina (vidjeti odjeljak 4.5, Tabela 2).

Liječenje pacijenata sa istovremenom infekcijom HIV-om

Mala doza ritonavira, koja je dio fiksne kombinacije u lijeku Viekirax, može izazvati rezistenciju na inhibitore proteaze (PI) kod pacijenata sa koinfekcijom HIV-om koji ne uzimaju istovremeno antiretrovirusnu terapiju. Pacijenti sa istovremenom infekcijom HIV-om bez primjene supresivnog antiretrovirusnog liječenja ne smiju se liječiti lijekom Viekirax.

Interakcije ljekova moraju se pažljivo razmotriti kod pacijenata koji imaju istovremenu infekciju HIV-om (za detalje vidjeti odjeljak 4.5, Tabelu 2).

Atazanavir se smije koristiti u kombinaciji sa lijekom Viekirax i dasabuvirom, ukoliko se primjenjuje istovremeno. Potrebno je uzeti u obzir da se atazanavir mora primjenjivati bez ritonavira, jer se doza od 100 mg ritonavira jedanput dnevno unosi kao dio lijeka Viekirax. Ova kombinacija predstavlja povećani rizik od hiperbilirubinemije (uključujući okularni ikterus), posebno kada je ribivarin sastavni dio terapijskog režima za hepatitis C.

Darunavir, u dozi od 800 mg jedanput dnevno, ukoliko se primjenjuje istovremeno sa lijekom Viekirax i dasabuvirom, smije se koristiti ukoliko kod pacijenta nema izražene rezistencije na inhibitor proteaze (PI) (smanjena izloženost darunaviru). Potrebno je uzeti u obzir da se darunavir mora primjenjivati bez ritonavira, jer se doza od 100 mg ritonavira jedanput dnevno unosi kao dio lijeka Viekirax.

Drugi inhibitori proteaze koji se primjenjuju u liječenju infekcije HIV-om, osim atazanavira i darunavira (npr. indinavir, sakvinavir, tipranavir, lopinavir/ritonavir) su kontraindikovani (vidjeti odjeljak 4.3).

Izloženost raltegraviru je značajno povećana (dva puta). Kombinacija se nije povezala ni sa kojim posebnim bezbjednosnim pitanjima u ograničenoj grupi pacijenata koji su se liječili od 12 do 24 nedjelje.

Izloženost rilpivirinu značajno je povećana (3 puta) kada se rilpivirin primijenio u kombinaciji sa lijekom Viekirax i dasabuvirom, uz posljedično moguće produženje QT-intervala. Dodavanje inhibitora proteaze HIV-a (atazanavir, darunavir) u ovoj kombinaciji ljekova se ne preporučuje, jer se izloženost rilpivirinu može još povećati. Rilpivirin se mora primjenjivati sa oprezom, uz redovno praćenje EKG-a.

Drugi nenukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze (NNRTI), osim rilpivirina (efavirenz, etravirin i nevirapin) su kontraindikovani (vidjeti odjeljak 4.3).

Reaktivacija virusa hepatitisa B

Tokom lili nakon liječenja antiviroticima koji djeluju direktno zabilježeni su slučajevi reaktivacije virusa hapatitisa B (HBV), neki od njih sa smrtnim ishodom. Skrining HBC mora se sprovesti kod svih pacijenata prije početka liječenja. Pacijenti istovremeno zaraženi HBV/HCV izloženi su riziku od reaktivacije HBV, pa se moraju pretiti i liječiti u skladu sa važećim kliničkim smjernicama.

Pedijatrijska populacija

Nijesu ustanovljene bezbjednost i efikasnost lijeka Viekirax kod djece mlađe od 18 godina. Nema podataka o primjeni kod djece.

Viekirax se može primjenjivati sa dasabuvirom ili bez njega. Kada se primjenjuju istovremeno, imaju međusobni efekat jedan na drugoga (vidjeti odjeljak 5.2). Stoga se interakcijski profil jedinjenja mora posmatrati kao kombinacija.

Farmakodinamske interakcije

Istovremena primjena sa induktorima enzima može povećati rizik od pojave neželjenih dejstava i porasta nivoa ALT-a (vidjeti Tabelu 2). Istovremena primjena sa etiniliestradiolom može povećati rizik od porasta nivoa ALT-a (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.4.). Primjeri kontraindikovanih induktora enzima navode se u odjeljku 4.3.

Farmakokinetičke interakcije

Mogući uticaj lijeka Viekirax na farmakokinetiku drugih ljekova

Ispitivanja interakcija ljekova in vivo su ocjenila neto efekat kombinovanog liječenja, uključujući ritonavir.

Sljedeći odjeljak opisuje specifične transportere i metabolišuće enzime na koje Viekirax ima efekat, sa dasabuvirom ili bez njega. Za smjernice u vezi potencijalnih interakcija sa drugim ljekovima i preporuke za doziranje vidjeti Tabelu 2.

Ljekovi koji se metabolišu posredstvom enzima CYP3A4

Ritonavir je snažan inhibitor CYP3A. Istovremena primjena lijeka Viekirax sa dasabuvirom ili bez njega sa ljekovima koji se primarno metabolišu putem CYP3A može dovesti do povišenja koncentracije tih ljekova u plazmi. Kontraindikovani su ljekovi čiji klirens u velikoj mjeri zavisi od CYP3A i čiji su povišeni nivoi u plazmi povezani sa ozbiljnim događajima (vidjeti odjeljak 4.3 i Tabelu 2).

CYP3A supstrati koji su procijenjeni u ispitivanjima interakcija ljekova za koje je potencijalno potrebno prilagođavanje doze i/ili kliničko praćenje uključuju (vidjeti Tabelu 2) ciklosporin, takrolimus, amlodipin, rilpivirin i alprazolam.

Primjeri ostalih CYP3A4 supstrata za koje je možda potrebno prilagođavanje doze i/ili kliničko praćenje uključuju blokatore kalcijumskih kanala (npr. nifedipin) i trazodon. Iako se buprenorfin i zolpidem takođe metabolišu putem CYP3A, ispitivanja interakcija ljekova upućuju na to da nije potrebno prilagođavanje doze prilikom istovremene primjene ovih ljekova sa lijekom Viekirax, sa dasabuvirom ili bez njega (vidjeti Tabelu 2).

Ljekovi koji se prenose putem OATP grupe i OCT1

Paritaprevir je inhibitor prenosnika unosa u jetru OATP1B1 i OATP1B3, dok su paritaprevir i ritonavir inhibitori OATP2B1. Ritonavir je in vitro inhibitor OCT1, ali njegov klinički značaj nije poznat. Istovremena primjena lijeka Viekirax, sa dasabuvirom ili bez njega, sa ljekovima koji su supstrati za OATP1B1, OATP1B3, OATP2B1 ili OCT1 može povisiti koncentraciju supstrata tih prenosnika u plazmi, što potencijalno, zahtijeva prilagođavanje doze/kliničko praćenje. Ovi ljekovi uključuju neke statine (vidjeti Tabelu 2), feksofenadin, repaglinid i antagoniste receptora angiotenzina II (npr. valsartan).

OATP1B1/3 supstrati procijenjeni u ispitivanjima interakcija ljekova uključuju pravastatin i rosuvastatin (vidjeti Tabelu 2).

Ljekovi koji se prenose putem BCRP

Paritaprevir, ritonavir i dasabuvir su inhibitori BCRP in vivo. Istovremena primjena lijeka Viekirax, sa ili bez dasabuvira, zajedno sa ljekovima koji su supstrati BCRP može povisiti koncentraciju supstrata ovih prenosnika u plazmi što, potencijalno, zahtijeva prilagođavanje doze/kliničko praćenje. Ovi ljekovi uključuju sulfasalazin, imatinib i neke statine (vidjeti Tabelu 2).

Supstrati BCRP procjenjeni u ispitivanjima interakcija ljekova uključuju rosuvastatin (vidjeti Tabelu 2).

Ljekovi koji se prenose putem P-gp-a u crijevima

Iako su paritaprevir, ritonavir i dasabuvir inhibitori P-gp-a in vitro, nije primijećena značajna promjena izloženosti digoksinu, supstratu za P-gp, kada se primjenjivao sa lijekom Viekirax i dasabuvirom. Međutim, istovremena primjena digoksina sa lijekom Viekirax bez dasabuvira može dovesti do povećanja koncentracije u plazmi (vidjeti Tabelu 2). Viekirax može povećati plazmatsku izloženost ljekovima koji su osetljivi na promjenu intestinalne aktivnosti P-gp-a (kao što je dabigatran eteksilat).

Ljekovi koji se metabolišu glukoronidacijom (UGT1A1)

Paritaprevir, ombitasvir i dasabuvir su inhibitori UGT1A1. Istovremena primjena lijeka Viekirax, sa dasabuvirom ili bez njega, i ljekova koji se prvenstveno metabolišu posredstvom UGT1A1 povećava koncentracije tih ljekova u plazmi; preporučuje se rutinsko kliničko praćenje za ljekove sa uskim terapijskim indeksom (tj. levotiroksin). Vidjeti takođe Tabelu 2 za posebne napomene o primjeni raltegravira i buprenorfina, koji su procijenjeni u ispitivanjima interakcija ljekova.

Ljekovi koji se metabolišu posredstvom CYP2C19

Istovremena primjena lijeka Viekirax sa dasabuvirom ili bez njega može smanjiti izloženost ljekovima koji se metabolišu posredstvom CYP2C19 (npr. lansoprazol, esomeprazol, s-mefenitoin), što može zahtijevati prilagođavanje doze/kliničko praćenje. Supstrati za CYP2C19 procjenjeni u ispitivanjima interakcija ljekova uključuju omeprazol i escitalopram (vidjeti Tabelu 2).

Ljekovi koji se metabolišu posredstvom CYP2C9

Viekirax primijenjen sa dasabuvirom ili bez njega nije uticao na izloženost supstartu za CYP2C9, varfarinu. Ne očekuje se da će ostali supstrati za CYP2C9 (NSAIL-ovi (npr. ibuprofen), antidijabetici (npr. glimepirid, glipizid)) zahtijevati prilagođavanje doze.

Ljekovi koji se metabolišu posredstvom CYP2D6 ili CYP1A2

Viekirax primjenjen sa dasabuvirom ili bez njega nije uticao na izloženost supstartu za CYP2D6/CYP1A2, duloksetinu. Izloženost ciklobenzaprinu, supstratu za CYP1A2, bila je smanjena.

Klinički nadzor i prilagođavanje doze mogu biti potrebni za ostale supstrate za CYP1A2 (npr. ciprofloksacin, teofilin i kofein) i Za supstrate za CYP2D6 (npr. desipramin, metoprolol i dekstrometorfan) zahtjevati prilagođavanje doze.

Ljekovi koji se izlučuju putem bubrega posredstvom transportnih proteina

Ombitasvir, paritaprevir i ritonavir ne inhibiraju organski anjonski prenosnik (OAT1) in vivo što je pokazano nepostojanjem interakcije sa tenofovirom (supstrat OAT1). In vitro ispitivanjima pokazano je da ombitasvir, paritaprevir i ritonavir nijesu inhibitori organskih katjonskih prenosnika (OCT2), organskih anjonskih prenosnika (OAT3), niti proteina za istiskivanje više ljekova i toksina (MATE1 i MATE2K) pri klinički značajnim koncentracijama.

Stoga se ne očekuje da će Viekirax primijenjen sa dasabuvirom ili bez njega uticati na ljekove koji se primarno izlučuju putem bubrega putem tih prenosnika (vidjeti odjeljak 5.2).

Mogući uticaj drugih ljekova na farmakokinetiku ombitasvira, paritaprevira i dasabuvira

Ljekovi koji inhibiraju CYP3A4

Istovremena primjena lijeka Viekirax sa dasabuvirom ili bez njega sa snažnim inhibitorima CYP3A može povećati koncentracije paritaprevira (vidjeti odjeljak 4.3 i Tabelu 2).

Induktori enzima

Očekuje se da će istovremena primjena lijeka Viekirax i dasabuvira sa ljekovima koji su umjereni do snažni enzimski induktori smanjiti plazmatske koncentracije ombitasvira, paritaprevira, ritonavira i dasabuvira i tako oslabiti njihov terapijski efekat. Kontraindikovani induktori enzima navode se u odjeljku 4.3 i Tabeli 2.

Ljekovi koji inhibiraju CYP3A4 i transportne protein

Paritaprevir se eliminiše putem metabolizma posredovanog CYP3A4 i bilijarnom ekskrecijom (supstrat za transportere jetre OATP1B1, P-gp i BCRP). Preporučuje se oprez kod istovremene primjene lijeka Viekirax sa ljekovima koji su i umjereni inhibitori CYP3A4 i inhibitori više transportera (P-gp, BCRP i/ili OATP1B1/OATP1B3). Ovi ljekovi mogu dovesti do klinički značajnog povećanja izloženosti paritapreviru (npr. ritonavir sa atazanavirom, eritromicinom, diltiazemom ili verapamilom).

Ljekovi koji inhibiraju transportne proteine

Snažni inhibitori P-gp-a, BCRP-a, OATP1B1 i/ili OATP1B3 mogu povećati izloženost paritapreviru. Ne očekuje se da će inhibicija ovih prenosnika uzrokovati klinički značajno povećanje izloženosti ombitasviru i dasabuviru.

Pacijenti liječeni sa antagonistima vitamin K

Kako se funkcija jetre može mijenjati tokom liječenja sa lijekom Viekirax, sa dasabuvirom ili bez njega, može doći do promjene funkcije jetre, preporučuje se pažljivo praćenje vrijednosti „International Normalised Ratio“ (INR).

Ispitivanja interakcija ljekova

Preporuke za istovremenu primjenu lijeka Viekirax, sa dasabuvirom ili bez njega, za mnoge ljekove navedene su u Tabeli 2.

Ako pacijent već uzima lijek(ove) ili tokom liječenja lijekom Viekirax, sa dasabuvirom ili bez njega, počne uzimati neki drugi lijek za koji se očekuje moguća interakcija ljekova, potrebno je razmotriti prilagođavanje doze istovremeno primjenjenih ljekova ili odgovarajući klinički nadzor (Tabela 2).

Ako se zbog liječenja lijekom Viekirax, sa dasabuvirom ili bez njega, prilagode doze istovremeno primijenjenih ljekova, te se doze moraju ponovo prilagoditi nakon završetka primjene lijeka Viekirax ili lijeka Viekirax sa dasabuvirom.

U Tabeli 2 navodi se efekat odnosa srednjih vrijednosti dobijenih metodom najmanjih kvadrata (90% interval pouzdanosti) na koncentraciju lijeka Viekirax, sa dasabuvirom ili bez njega, i istovremeno primjenjenih ljekova.

Jačina interakcija pri istovremenoj primjeni sa ljekovima navedenima u Tabeli 2 je slična (≤ 25% razlika u odnosu srednje vrijednosti najmanjih kvadrata) za Viekirax, sa dasabuvirom i bez njega, osim ako nije drugačije naznačeno. Interakcije između ljekova ispitivane su za režim liječenja lijekom Viekirax i dasabuvirom, ali ne i za režim liječenja lijekom Viekirax bez dasabuvira, u kombinaciji sa karbamazepinom, furosemidom, zolpidemom, darunavirom dva puta na dan, darunavirom (primjena uveče), atazanavirom (primjena uveče), rilpivirinom, abakavirom/lamivudinom, dolutegravirom, metforminom, sulfametoksazolom/trimetoprimom, ciklobenzaprinom, karisoprodolom, hidrokodonom/paracetamolom ili diazepamom. Stoga se za te ljekove rezultati i preporuke za doziranje kod režima liječenja ljekovima Viekirax i dasabuvir mogu ekstrapolisati na primjenu lijeka Viekirax bez dasabuvira.

Smjer strelice označava smjer promjene izloženosti (Cmax i PIK) paritapreviru, ombitasviru, dasabuviru i istovremeno primjenjenom lijeku (↑ = povećanje (za više od 20%), ↓ = smanjenje (za više od 20%), ↔ = nema promjene ili je promjena manja od 20%). Ovo nije isključivi popis.

Žene u reproduktivnom periodu / kontracepcija kod muškaraca i žena

Moraju se preduzeti krajnje mjere opreza kako bi se izbjegla trudnoća kod pacijentkinja i partnerki pacijenata muškog pola kada se lijek Viekirax primjenjuje u kombinaciji sa ribavirinom. Kod svih životinjskih vrsta izloženih ribavirinu primjećeni su značajni teratogeni i/ili embriocidni efekti; stoga je primjena ribavirina kontraindikovana kod trudnica i muškaraca čije partnerke planiraju trudnoću. Za dodatne informacije vidjeti Sažetak karakteristika lijeka za ribavirin.

Pacijentkinje ženskog pola: Žene u reproduktivnom periodu ne smiju primati ribavirin, osim ako ne koriste efikasan oblik kontracepcije tokom liječenja ribavirinom i još 4 mjeseci po završetku terapije. Etinilestradiol je kontraindikovan u kombinaciji sa lijekom Viekirax (vidjeti odjeljke 4.3 i 4.4).

Pacijenti muškog pola: pacijenti muškog pola i njihove partnerke koje su u reproduktivnom period moraju koristiti efikasan oblik kontracepcije tokom liječenja ribavirinom i još 7 mjeseci po završetku terapije.

Trudnoća

Vrlo je malo podataka o primjeni lijeka Viekirax kod trudnica. Ispitivanja sa ombitasvirom i paritaprevirom/ritonavirom na životinjama pokazala su pojavu malformacija (vidjeti odjeljak 5.3). Nije poznat potencijalni rizik kod ljudi. Lijek Viekirax se ne smije primjenjivati kod trudnica niti kod žena u reproduktivnom periodu koje ne koriste efikasan oblik kontracepcije.

Ako se ribavirin primjenjuje istovremeno sa lijekom Viekirax, važe kontraindikacije koje se odnose na primjenu ribavirina tokom trudnoće (vidjeti takođe i Sažetak karakteristika lijeka za ribavirin).

Dojenje

Nije poznato da li se izlučuje paritaprevir, ritonavir ili ombitasvir i njihovi metaboliti u majčino mlijeko. Dostupni farmakokinetički podaci na životinjama pokazali su da se aktivna supstanca i metaboliti izlučuju u mlijeko (vidjeti odjeljak 5.3). Budući da lijek može prouzrokovati neželjene reakcije kod odojčadi, mora se donijeti odluka hoće li se prekinuti dojenje ili obustaviti liječenje lijekom Viekirax, uzimajući u obzir važnost terapije za majku. Za pacijentkinje koje istovremeno primaju ribavirin, pročitajte i Sažetak karakteristika lijeka za ribavirin.

Plodnost

Nema dostupnih podataka o uticaju lijeka Viekirax na plodnost kod ljudi. Istraživanja na životinjama ne ukazuju na štetne efekte na plodnost (vidjeti odjeljak 5.3).

Pacijente treba upozoriti da je tokom liječenja lijekom Viekirax u kombinaciji sa dasabuvirom i ribavirinom prijavljen umor (vidjeti odjeljak 4.8).

Sažetak bezbjednosnog profila

Sažetak bezbjednosnog profila zasniva se na objedinjenim podacima iz kliničkih ispitivanja faze 2 i 3, u kojima je učestvovalo više od 2600 ispitanika liječenih ljekovima Viekirax i dasabuvir u kombinaciji sa ribavirinom ili bez njega.

Kod ispitanika koji su primali ljekove Viekirax i dasabuvir sa ribavirinom, najčešće prijavljivane neželjene reakcije (kod više od 20% ispitanika) bile su umor i mučnina. Procenat ispitanika koji su trajno prekinuli liječenje zbog neželjenih reakcija iznosio je 0,2% (5/2044). Liječenje je zbog neželjenih reakcija prekinulo 0,2% (5/2044) ispitanika. Kod 4,8% (99/2044) ispitanika je zbog neželjenih reakcija smanjena doza ribavirina.

Kod ispitanika koji su primali ljekove Viekirax i dasabuvir bez ribavirina, najčešće prijavljene neželjene reakcije povezane s ribavirinom (npr. mučnina, nesanica, anemija) bile su manje učestale te nijedan ispitanik (0/588) nije trajno prekinuo liječenje zbog neželjenih reakcija.

Sa izuzetkom povećane stope prolazne hiperbilirubinemije, bezbjednosni profil lijeka Viekirax i dasabuvira sa ribavirinom kod ispitanika sa kompenzovanom cirozom je bio sličan kao kod onih bez ciroze.

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

U Tabeli 3 navode se neželjene reakcije za koje je uzročna povezanost sa paritaprevirom/ombitasvirom/ritonavirom, u kombinaciji sa dasabuvirom i/ili ribavirinom i neželjenog događaja procijenjena barem kao moguća. Većina neželjenih reakcija navedenih u Tabeli 3 bila je 1. stepena ozbiljnosti za lijek Viekirax i za kombinacije koje sadrže dasabuvir.

Navedene neželjene reakcije razvrstane su prema organskim sistemima i učestalosti. Učestalost je definisana kao: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000) ili veoma rijetko (< 1/10 000).

Najveća zabilježena pojedinačna doza primjenjena kod zdravih dobrovoljaca iznosila je 400 mg za paritaprevir (uz 100 mg ritonavira), 200 mg za ritonavir (uz 100 mg paritaprevira) i 350 mg za ombitasvir. U ispitivanjima nijesu zabilježene neželjene reakcije povezane sa paritaprevirom, ritonavirom ili ombitasvirom. Pri najvišim dozama paritaprevira/ritonavira zabilježeno je prolazno povišenje nivoa indirektnog bilirubina. U slučaju predoziranja, preporučuje se nadzor pacijenta zbog mogućih znakova ili simptoma neželjenih reakcija ili efekata i neophodno je odmah uvesti odgovarajuće simptomatsko liječenje.

Farmakoterapijska grupa: Antivirusni ljekovi za sistemsku primjenu; ljekovi sa direktnim djelovanjem na viruse

ATC kod: J05AX67

Mehanizam djelovanja

Viekirax primijenjen zajedno sa dasabuvirom kombinacija je tri antivirotika sa direktnim djelovanjem koji imaju različite mehanizme djelovanja i profile rezistencije koji se međusobno ne preklapaju, što omogućuje ciljano djelovanje na HCV u nekoliko različitih stadijuma životnog ciklusa virusa. Vidjeti Sažetak karakteristika lijeka za dasabuvir za njegova farmakološka svojstva.

Ritonavir

Ritonavir ne djeluje na HCV. Ritonavir je inhibitor CYP3A koji povećava sistemsku izloženost CYP3A supstratu paritapreviru.

Ombitasvir

Ombitasvir je inhibitor NS5A HCV-a koji je neophodan za virusnu replikaciju.

Paritaprevir

Paritaprevir je inhibitor NS3/4A proteaze HCV-a koja je potrebna za proteolitičko cijepanje poliproteina kojeg kodira HCV (u zrele oblike proteina NS3, NS4A, NS4B, NS5A i NS5B) i koja je neophodna za virusnu replikaciju.

Djelovanje u ćelijskoj kulturi i/ili biohemijskim ispitivanjima

Ombitasvir

U testovima replikona HCV-a u ćelijskoj kulturi, EC50 ombitasvira protiv sojeva genotipa 1a-H77 iznosio je 14,1 pM, a protiv sojeva genotipa 1b-Con1 5 pM. Aktivnost ombitasvira bila je 11 do 13 puta slabija u prisustvu 40% humane plazme. U testu replikona HCV-a u ćelijskoj kulturi, srednja vrijednost EC50 ombitasvira protiv replikona koji sadrže NS5A iz palete izolata genotipa 1a, odnosno 1b, prikupljenih kod prethodno neliječenih ispitanika, iznosila je 0,66 pM (raspon: 0,35 do 0,88 pM; n=11) odnosno 1,0 pM (raspon: 0,74 do 1,5 pM; n=11). Vrijednosti EC50 ombitasvira protiv ćelijskih linija replikona konstruisanih sa NS5A iz pojedinačnih izolata koji su predstavljali genotipove 2a, 2b, 3a, 4a, 5a odnosno 6a iznosile su 12, 4,3, 19, 1,7, 3,2 odnosno 366 pM.

Paritaprevir

U testu replikona HCV-a u ćelijskoj kulturi, EC50 paritaprevira protiv sojeva genotipa 1a-H77 iznosio je 1,0 nM, a protiv sojeva genotipa 1b-Con1 0,21 nM. Aktivnost paritaprevira bila je 24 do 27 puta slabija u prisustvu 40% humane plazme. U testu replikona HCV-a u ćelijskoj kulturi, srednja vrijednost EC50 paritaprevira protiv replikona koji sadrže NS3 iz palete izolata genotipa 1a odnosno 1b, prikupljenih kod prethodno neliječenih ispitanika, iznosila je 0,86 nM (raspon: 0,43 do 1,87 nM; n=11), odnosno 0,06 nM (raspon: 0,03 do 0,09 nM; n=9).

Vrijednost EC50 paritaprevira protiv ćelijske linije replikona 2a-JFH-1 iznosila je 5,3 nM, dok su vrijednosti EC50 protiv ćelijskih linija replikona koji su sadržali NS3 iz po jednog izolata genotipa 3a, 4a odnosno 6a iznosile 19, 0,09 odnosno 0,68 nM. Ritonavir nije imao direktan antivirusni efekat na replikaciju subgenomskih replikona HCV-a, niti je njegovo prisustvo uticalo na antivirusnu aktivnost paritaprevira in vitro.

Rezistencija

U ćelijskoj kulturi

Genotip 1

Rezistencija na paritaprevir i ombitasvir uzrokovana varijantama u proteinima NS3 i NS5A, izdvojenima u ćelijskoj kulturi ili identifikovanim u kliničkim ispitivanjima faze 2b i 3, bila je fenotipski okarakterisana u odgovarajućim replikonima genotipa 1a ili 1b.

Kod genotipa 1a, supstitucije F43L, R155K, A156T i D168A/F/H/V/Y u proteinu NS3 HCV-a smanjile su osjetljivost na paritaprevir. U replikonu genotipa 1a, supstitucija F43L smanjila je aktivnost paritaprevira 20 puta, supstitucija R155K 37 puta, a supstitucija A156T 17 puta. Supstitucija D168V smanjila je aktivnost paritaprevira 96 puta, a svaka druga D168 supstitucija 50 do 219 puta. Pojedinačne supstitucije V36A/M, V55I, Y56H, Q80K ili E357K nijesu značajno uticale na aktivnost paritaprevira protiv genotipa 1a (trostruko ili manje). Dvostruke varijante, uključujući kombinacije V36LM, F43L, Y56H, Q80K ili E357K sa R155K ili nekom D168 supstitucijom smanjile su aktivnost paritaprevira za dodatna 2 do 3 puta u odnosu na pojedinačnu supstituciju R155K ili D168. U replikonu genotipa 1a, aktivnost paritaprevira je smanjena 76, 159 odnosno 337 puta supstitucijom D168A, D168H, D168V odnosno D168Y. Y56H kao jedina supstitucija nije se mogla procijeniti zbog slabe sposobnosti replikacije, ali je kombinacija supstitucija Y56H i D168A/V/Y smanjila aktivnost paritaprevira od 700 do 4118 puta.

Kod genotipa 1a, supstitucije M28T/V, Q30E/R, L31V, H58D, Y93C/H/N i M28V + Q30R u proteinu NS5A HCV-a smanjile su osjetljivost na ombitasvir. U replikonu genotipa 1a, aktivnost ombitasvira bila je 896 puta manja protiv supstitucije M28T, 58 puta manja protiv supstitucije M28V, 243 puta manja protiv supstitucije H58D i 1326 puta manja protiv supstitucije Q30E, 800 puta manja protiv supstitucije Q30R, 155 puta manja protiv supstitucije L31V, 1675 do 66740 puta manja protiv supstitucije Y93C/H/N. Supstitucija Y93H, Y93N ili M28V je u kombinaciji sa supstitucijom Q30R smanjila aktivnost ombitasvira više od 42802 puta. Kod genotipa 1b, supstitucije L28T, L31F/V, kao i Y93H samostalno ili u kombinaciji sa L28M, R30Q, L31F/M/V ili P58S u proteinu NS5A HCV-a smanjile su osetljivost na ombitasvir.

U replikonu genotipa 1b, varijante na aminokiselinskim položajima 30 i 31 smanjile su aktivnost ombitasvira manje od 10 puta. Kod genotipa 1b, aktivnost ombitasvira bila je 661 puta manja protiv supstitucije L28T, 77 puta manja protiv supstitucije Y93H, 284 puta manja protiv supstitucije R30Q u kombinaciji sa Y93H i 142 puta manja protiv supstitucije L31M u kombinaciji sa Y93H. Sve ostale dvostruke supstitucije Y93H u kombinaciji sa supstitucijama na položajima 28, 31 ili 58 smanjile su aktivnost ombitasvira više od 400 puta.

Genotip 4

Kod genotipa 4a, fenotipski su okarakterisane rezistencija na pariteprevir uzrokovana varijantama u NS3 ili rezistencija na ombitasvir uzrokovana varijantama u NS5A, koje su izdvojene u ćelijskim kulturama. Supstitucije R155C, A156T/V i D168H/V u proteinu NS3 HCV-a smanjile su osjetljivost na paritaprevir 40 do 323 puta. Supstitucija L28V u proteinu NS5A HCV-a smanjila je osjetljivost na ombitasvir 21 puta.

Efekat supstitucija/polimorfizama HCV-a prisutnih na početku ispitivanja na ishod liječenja

Analiza objedinjenih podataka prikupljenih u kliničkim ispitivanjima faze 2b i 3 kod ispitanika sa infekcijom HCV-om genotipa 1, liječenih ombitasvirom, paritaprevirom i dasabuvirom (nenukleotidni inhibitor NS5B), sa ribavirinom (RBV) ili bez njega, sprovedena je kako bi se istražila povezanost između supstitucija/polimorfizama NS3/4A, NS5A ili NS5B prisutnih na početku ispitivanja i ishoda liječenja preporučenim režimima.

U više od 500 analiziranih uzoraka genotipa 1a prikupljenih na početku ispitivanja, najčešće primijećene varijante povezane sa rezistencijom bile su M28V (7,4%) u NS5A i S556G (2,9%) u NS5B. Q80K, iako veoma zastupljen polimorfizam proteina NS3 (41,2% uzoraka), uzrokuje minimalnu rezistenciju na paritaprevir. Varijante na aminokiselinskim položajima R155 i D168 u NS3, povezane sa rezistencijom, rijetko su primijećene (u manje od 1% slučajeva) na početku ispitivanja. U više od 200 analiziranih uzoraka genotipa 1b prikupljenih na početku ispitivanja, najčešće primijećene varijante povezane sa rezistencijom bile su Y93H (7,5%) u NS5A, C316N (17,0%) i S556G (15%) u NS5B. S obzirom na niske stope virusološkog neuspjeha primijećene uz preporučene režime liječenja kod ispitanika sa infekcijom HCV-om genotipa 1a i 1b, čini se da prisustvo varijanti na početku ispitivanja malo utiče na vjerovatnost postizanja trajnog virusološkog odgovora (engl. sustained virological response, SVR).

U kliničkim ispitivanjima

Od 2510 ispitanika sa infekcijom HCV-om genotipa 1 koji su u kliničkim ispitivanjima faze 2b i 3 liječeni režimima koji su sadržavali ombitasvir, paritaprevir i dasabuvir, u kombinaciji sa ribavirinom ili bez njega (tokom 8, 12 ili 24 nedjelje), ukupno je njih 74 (3%) doživjelo virusološki neuspjeh (prvenstveno relaps nakon liječenja). Varijante nastale tokom liječenja i njihova prevalenca u tim populacijama sa virusološkim neuspjehom prikazane su u Tabeli 5. Među 67 ispitanika sa infekcijom genotipom 1a, varijante NS3 primijećene su kod 50 ispitanika, varijante NS5A kod 46 ispitanika, varijante NS5B kod 37 ispitanika, a varijante nastale tokom liječenja na ciljnim mjestima sva tri lijeka primijećene su kod 30 ispitanika. Među 7 ispitanika sa infekcijom genotipom 1b, u 4 su ispitanika varijante nastale tokom liječenja primijećene u NS3, u 2 ispitanika u NS5A, a u 1 ispitanika i u NS3 i u NS5A. Ni kod jednog ispitanika sa infekcijom genotipom 1b nijesu se tokom liječenja razvile varijante na ciljnim mjestima sva tri lijeka.

Farmakokinetičke osobine kombinacije lijeka Viekirax sa dasabuvirom procijenjene su kod zdravih odraslih ispitanika i kod ispitanika sa hroničnim hepatitisom C. U Tabeli 19 navode se srednje vrijednosti Cmax i PIK-a lijeka Viekirax u dozi od 25 mg/150 mg/100 mg jedanput na dan u kombinaciji sa dasabuvirom u dozi od 250 mg dva puta na dan nakon ponovljenih doza primijenjenih sa hranom kod zdravih dobrovoljaca.

Tabela 19. Geometrijske srednje vrijednosti Cmax i PIK-a nakon ponovljenih doza lijeka Viekirax 150 mg/100 mg/25 mg jedanput na dan i dasabuvira 250 mg dvaput na dan primijenjenih sa hranom kod zdravih dobrovoljaca

Resorpcija

Ombitasvir, paritaprevir i ritonavir resorbovali su se nakon peroralne primjene uz srednju vrijednost tmax od približno 4 do 5 sati. Dok se izloženost ombitasviru povećavala proporcionalno dozi, izloženost paritapreviru i ritonaviru povećavala se više nego proporcionalno dozi. Kumulacija ombitasvira je minimalna, dok je kumulacija ritonavira i paritaprevira približno 1,5 do 2 puta veća. Farmakokinetičko stanje dinamičke ravnoteže za kombinaciju postiže se nakon približno 12 dana primjene.

Apsolutna bioraspoloživost ombitasvira i paritaprevira bila je približno 50% nakon primjene sa hranom u obliku lijeka Viekirax.

Dejstvo paritaprevira/ritonavira na ombitasvir i dasabuvir

U prisustvu paritaprevira/ritonavira, izloženost dasabuviru smanjila se za oko 50% do 60%, dok se izloženost ombitasviru povećala za 31-47%.

Dejstvo ombitasvira na paritaprevir/ritonavir i dasabuvir

U prisustvu ombitasvira, izloženost paritapreviru se minimalno promjenila (promjena od 5% do 27%), dok se izloženost dasabuviru povećala za otprilike 30%.

Dejstvo dasabuvira na paritaprevir/ritonavir i ombitasvir

U prisustvu dasabuvira, izloženost paritapreviru se povećala za 50% do 65%, dok nije bilo promjene u izloženosti ombitasviru.

Dejstvo hrane

Ombitasvir, paritaprevir i ritonavir potrebno je primjenjivati sa hranom. Sva klinička ispitivanja ombitasvira, paritaprevira i ritonavira sprovedena su nakon njihove primjene sa hranom.

U odnosu na primjenu natašte, hrana je povećala izloženost (PIK) ombitasviru do 82%, paritapreviru do 211% i ritonaviru do 49%. Povećanje izloženosti bilo je slično, nezavisno od vrste obroka (npr. obrok sa visokim udjelom masnoća naspram obroka sa umjerenim udjelom masnoća) ili njegovoj kalorijskoj vrijednosti (približno 600 kcal naspram približno 1000 kcal). Kako bi se povećala resorpcija, lijek Viekirax treba uzimati sa hranom, nezavisno o udjelu masti ili kalorijskoj vrijednosti obroka.

Distribucija

Ombitasvir, paritaprevir i ritonavir se u velikoj mjeri vezuju za proteine plazme. Vezivanje za proteine plazme nije značajno izmijenjeno kod ispitanika sa oštećenjem funkcije bubrega ili jetre. Kod ljudi su se odnosi između koncentracije u krvi i koncentracije u plazmi kretali u rasponu od 0,6 do 0,8, što upućuje na to da se ombitasvir i paritaprevir prvenstveno raspodjeljuju u plazmatski dio pune krvi. Približno 99,9% ombitasvira vezalo se za proteine u humanoj plazmi. Približno 97-98,6% paritaprevira vezalo se za proteine u humanoj plazmi. Više od 99% ritonavira vezalo se za proteine u plazmi.

In vitro podaci ukazuju da je paritaprevir supstrat za humane transportere unosa u jetru, OATP1B1 i OATP1B3.

Biotransformacija

Ombitasvir

Ombitasvir se metaboliše hidrolizom amida, nakon koje sljedi oksidativni metabolizam. Nakon pojedinačne doze 14C-ombitasvira od 25 mg primijenjene samostalno, nepromjenjeni lijek činio je 8,9% ukupne radioaktivnosti u humanoj plazmi; ukupno je identifikovano 13 metabolita u humanoj plazmi. Ne očekuje se da će ti metabolite imati antivirusnu aktivnost, niti da će biti farmakološki aktivni van ciljnih mesta.

Paritaprevir

Paritaprevir se pretežno metaboliše posredstvom CYP3A4, a u manjoj mjeri posredstvom CYP3A5. Nakon primjene jednokratne peroralne doze 14C- paritaprevira/ritonavira od 200 mg/100 mg kod ljudi, glavna cirkulišuća komponenta bio je nepromijenjeni lijek, koji je činio približno 90% radioaktivnosti u plazmi. U cirkulaciji je identifikovano najmanje 5 sporednih metabolita paritaprevira, koji su činili približno 10% radioaktivnosti u plazmi. Ne očekuje se da će ti metaboliti imati antivirusnu aktivnost.

Ritonavir

Ritonavir se pretežno metaboliše posredstvom CYP3A, a u manjoj mjeri posredstvom CYP2D6. Nakon primjene jednokratne doze od 600 mg oralnog rastvora 14C-ritonavira kod ljudi, gotovo cjelokupna radioaktivnost u plazmi pripisana je ritonaviru u neizmijenjenom obliku.

Eliminacija

Ombitasvir

Nakon primjene ombitasvira/paritaprevira/ritonavira u kombinaciji sa dasabuvirom ili bez njega, srednja vrijednost poluvremena eliminacije ombitasvira u plazmi bila je približno od 21 do 25 sati. Nakon primjene pojedinačne doze od 25 mg 14C-ombitasvira, približno 90,0% radioaktivnosti je pronađeno u fecesu i 2% u urinu. 88% ukupne radioaktivnosti pronađene u fecesu bilo je u obliku nepromjenjenog lijeka, što upućuje da je bilijarna ekskrecija glavni put eliminacije ombitasvira.

Paritaprevir

Nakon primjene ombitasvira/paritaprevira/ritonavira, u kombinaciji sa dasabuvirom ili bez njega, srednja vrijednost poluvremena eliminacije paritaprevira u plazmi iznosila je približno 5,5 sati. Nakon primjene doze od 200 mg 14C-paritaprevira sa 100 mg ritonavira, približno 88% radioaktivnosti pronađeno je u fecesu, a ograničena količina radioaktivnosti (8,8%) u urinu. Metabolizam, kao i bilijarna ekskrecija nepromjenjenog lijeka doprinose eliminaciji paritaprevira.

Ritonavir

Nakon primjene ombitasvira/ paritaprevira/ritonavira, srednja vrijednost poluvremena eliminacije ritonavira u plazmi iznosila je približno 4 sata. Nakon primjene doze od 600 mg oralnog rastvora 14C-ritonavira, 86,4% radioaktivnosti pronađeno je u fecesu, a 11,3% doze izlučeno je urinom.

Podaci o in vitro interakcijama

Ombitasvir i paritaprevir ne inhibiraju organski anjonski prenosnik (OAT1) in vivo i ne očekuje se da će inhibirati organske katjonske prenosnike (OCT1 i OCT2), organske anjonske prenosnike (OAT3), niti protein za istiskivanje više ljekova i toksina (MATE1 i MATE2K) pri klinički značajnim koncentracijama. Ritonavir ne inhibira OAT1 i ne očekuje se da će inhibirati OCT2, OAT3, MATE1 i MATE2K pri klinički značajnim koncentracijama.

Posebne populacije

Starije osobe

Na osnovu analize podataka populacione farmakokinetike iz faze 3 kliničkih ispitivanja, povećanje ili smanjenje za 10 godina u uzrastu od 54 godine (prosječna starost u fazi 3 ispitivanja) rezultuju u približno 10% promjene u izloženosti ombitasviru, i ≤20% promjene u izloženosti paritapreviru. Nema farmakokinetičkih podataka kod pacijenata >75 godina.

Pol ili tjelesna masa

Na osnovu analize podataka populacione farmakokinetike iz faze 3 kliničkih ispitivanja, ženski ispitanici imaju otprilike oko 55% višu izloženost ombitasviru, 100% višu izloženost paritapreviru i 15% višu izloženost ritonaviru u odnosu na muške ispitanike. Međutim, nije potrebno prilagođavanje doze na osnovu pola. Promjena od 10 kg pri tjelesnoj masi od 76 kg (srednja vrijednost mase u fazi 3 ispitivanja) rezultuje u <10% promjene u izloženosti ombitasviru i nema promjene u izloženosti paritapreviru. Tjelesna masa nije bitan uzročnik za izloženost ritonaviru.

Rasa ili etničko porijeklo

Na osnovu analize podataka populacione farmakokinetike iz faze 3 kliničkih ispitivanja, Azijati su imali 18% do 21% višu izloženost ombitasviru i 37% do 39% višu izloženost paritapreviru od onih koji nijesu Azijati. Izloženost ritonaviru je bila uporediva između Azijata i onih koji nijesu Azijati.

Oštećenje funkcije bubrega

Promjene u izloženosti ombitasviru, paritapreviru i ritonaviru kod ispitanika sa blagim, umjerenim i teškim oštećenjem bubrežne funkcije ne smatraju se klinički značajnim. Ne preporučuje se prilagođavanje doze lijeka Viekirax, u kombinaciji sa dasabuvirom ili bez njega, kod pacijenata sa infekcijom HCV-om i blagim, umjerenim ili teškim oštećenjem bubrežne funkcije (vidjeti odjeljak 4.2). Lijek Viekirax nije ispitivan kod pacijenatasa infekcijom HCV-om koji su na dijalizi.

Farmakokinetika kombinacije ombitasvira u dozi od 25 mg, paritaprevira u dozi od 150 mg i ritonavira u dozi od 100 mg, sa dasabuvirom u dozi od 400 mg ili bez njega, procijenjena je kod ispitanika sa blagim (CrCL: 60 do 89 ml/min), umjerenim (CrCL: 30 do 59 ml/min) i teškim (CrCL: 15 do 29 ml/min) oštećenjem bubrežne funkcije.

Nakon primjene lijeka Viekirax i dasabuvira

U poređenju sa ispitanicima koji imaju normalnu funkciju bubrega, izloženost ombitasviru bila je uporediva kod ispitanika koji imaju blago, umjereno i teško oštećenje bubrežne funkcije. U poređenju sa ispitanicima sa normalnom bubrežnom funkcijom, vrijednosti Cmax paritaprevira bile su uporedive, dok su vrijednosti PIK-a bile 19%, 33% i 45% veće kod ispitanika sa blagim, umjerenim i teškim oštećenjem bubrežne funkcije. Koncentracija ritonavira u plazmi se povećala pri oslabljenoj bubrežnoj funkciji: vrijednosti Cmax i PIK-a bile su od 26% do 42% veće kod ispitanika sa blagim oštećenjem, od 48% do 80% veće kod ispitanika sa umjerenim oštećenjem i od 66% do 114% veće kod ispitanika sa teškim oštećenjem bubrežne funkcije.

Nakon primjene lijeka Viekirax

Nakon primjene lijeka Viekirax, promjene u izloženosti ombitasviru, paritapreviru i ritonaviru kod ispitanika sa blagim, umjerenim i teškim oštećenjem bubrežne funkcije bile su slične onima primijećenima kada se Viekirax primjenjivao sa dasabuvirom i ne smatraju se klinički značajnima.

Oštećenje funkcije jetre

Nakon primjene lijeka Viekirax i dasabuvira

Farmakokinetika kombinacije ombitasvira u dozi od 25 mg, paritaprevira u dozi od 200 mg i ritonavira u dozi od 100 mg sa dasabuvirom u dozi od 400 mg procijenjena je kod ispitanika sa blagim (Child-Pugh stadijum A), umjerenim (Child-Pugh stadijum B) i teškim (Child-Pugh stadijum C) oštećenjem funkcije jetre.

Kod ispitanika sa blagim oštećenjem funkcije jetre, srednje vrijednosti Cmax i PIK-a paritaprevira, ritonavira odnosno ombitasvira smanjile su se za 29% do 48%, 34% do 38%, odnosno do 8%, u poređenju sa ispitanicima sa normalnom funkcijom jetre.

Kod ispitanika sa umjerenim oštećenjem funkcije jetre, srednje vrijednosti Cmax i PIK-a ombitasvira i ritonavira smanjile su se za 29% do 30%, odnosno za 30% do 33%, dok su se srednje vrijednosti Cmax i PIK-a paritaprevira povećale za 26% do 62%, u poređenju sa ispitanicima sa normalnom funkcijom jetre (vidjeti odjeljke 4.2, 4.4 i 4.8).

Kod ispitanika sa teškim oštećenjem funkcije jetre, srednja vrijednost Cmax i PIK-a paritaprevira povećala se 3,2 do 9,5 puta; srednja vrijednost Cmax ritonavira bila je 35% manja i vrijednost PIK-a 13% veća, dok se srednja vrijednost Cmax ombitasvira smanjila za 68%, a srednja vrijednost PIK-a za 54% u poređenju sa ispitanicima sa normalnom funkcijom jetre, stoga se Viekirax ne smije primjenjivati kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4).

Nakon primjene lijeka Viekirax

Farmakokinetika kombinacije ombitasvira u dozi od 25 mg, paritaprevira u dozi od 200 mg i ritonavira u dozi od 100 mg nije procijenjena kod ispitanika sa blagim (Child-Pugh stadijum A), umjerenim (Child-Pugh stadijum B) i teškim (Child-Pugh stadijum C) oštećenjem funkcije jetre. Rezultati farmakokinetičkog ispitivanja kombinacije ombitasvira u dozi od 25 mg, paritaprevira u dozi od 200 mg i ritonavira u dozi od 100 mg, sa dasabuvirom u dozi od 400 mg mogu se ekstrapolirati na kombinaciju ombitasvira u dozi od 25 mg, paritaprevira u dozi od 200 mg i ritonavira u dozi od 100 mg.

Pedijatrijska populacija

Nije ustanovljena farmakokinetika lijeka Viekirax kod pedijatrijskih pacijenata (vidjeti odjeljak 4.2).

Sadržaj jezgra tablete:

kopovidon K28

vitamin E polietilen glikol sukcinat

propilen glikol monolaurat

sorbitan monolaurat

silicijum dioksid, koloidni, bezvodni (E551)

natrijum stearil fumarat

Film omotač tablete:

polivinil alkohol (E1203)

makrogol 3350

talk (E553b)

titan dioksid (E171)

gvožđe oksid, crveni (E172)

Nije primjenljivo.

3 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

PVC/PE/PCTFE blister prekriven aluminijumskom folijom.

56 tableta (složiva kartonska kutija (zbirna kutija) u kojoj se nalaze 4 intermedijerna pakovanja (kutije) sa po 14 film tableta (7 blistera sa po 2 tablete)).

Neupotrijebljeni lijek ili otpadni materijal se uništava u skladu sa važećim propisima.

Viekirax je antivirusni lijek koji se koristi za liječenje odraslih koji boluju od hroničnog (dugotrajnog) hepatitisa C (infektivna bolest jetre koju izaziva virus hepatitisa C). Lijek Viekirax sadrži kao aktivne supstance ombitasvir, paritaprevir i ritonavir.

Zajedničkim djelovanjem ove tri aktivne supstance zaustavlja se množenje virusa hepatitisa C i infekcija novih ćelija pa se virus vremenom uklanja iz Vaše krvi. Ombitasvir i paritaprevir blokiraju dva proteina koji su neophodni za umnožavanje virusa. Ritonavir djeluje kao „pojačivač“ da bi se efekat paritaprevira u organizmu produžio.

Viekirax tablete se uzimaju sa drugim antivirusnim ljekovima poput dasabuvira i ribavirina. Ljekar će sa Vama razgovarati o ljekovima koje bi trebalo uzimati sa lijekom Viekirax.

Veoma je važno da pročitate i Uputstvo za lijek za druge antivirusne ljekove koje uzimate sa lijekom Viekirax. Ako imate bilo kakvih pitanja o ovim ljekovima, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Lijek Viekirax ne smijete koristiti:

• Ako ste alergični na ombitasvir, paritaprevir, ritonavir ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u odjeljku 6).
• Ako osim hepatitisa C imate teške probleme sa jetrom
• Ako uzimate neki od ljekova navedenih u tabeli u nastavku. Naime, istovremena primjena lijeka Viekirax sa tim ljekovima može izazvati ozbiljne ili efekte koji su opasni po život. Ti ljekovi mogu uticati na način na koji Viekirax djeluje, a Viekirax može uticati na način na koji ti drugi ljekovi djeluju.

Ljekovi koje ne smijete uzimati sa lijekom Viekirax
Lijek ili aktivna supstanca	Namjena lijeka
alfuzosin	za liječenje uvećane prostate
amijodaron, dronedaron	za korekciju nepravilnog srčanog ritma
astemizol, terfenadin	za liječenje simptoma alergije. Ti ljekovi mogu
atorvastatin, lovastatin, simvastatin	za snižavanje nivoa holesterola u krvi
karbamazepin, fenitoin, fenobarbital	za liječenje epilepsije
cisaprid	za ublažavanje određenih želudačanih tegoba
klaritromicin, fusidinska kiselina, rifampicin,	za liječenje bakterijskih infekcija
kolhicin kod pacijenata koji imaju teške	za liječenje napada gihta
konivaptan	za regulisanje nivoa natrijuma u krvi
efavirenz, etravirin, lopinavir/ritonavir,	za liječenje HIV infekcije
enzalutamid	za rak prostate
ergotamin, dihidroergotamin	za liječenje migrenskih glavobolja
ergonovin, metilergometrin	ljekovi koji se koriste pri porođaju
ljekove koji sadrže etinilestradiol koji se nalazi	spriječavanje začeća (kontracepcija)
itrakonazol, ketokonazol, posakonazol,	za liječenje gljivičnih infekcija
midazolam, triazolam (kada se uzimaju oralno)	za liječenje teškoća ili problema sa spavanjem
mitotan	kod simptoma malignih tumora nadbubrežnih žlijezda
pimozid, lurasidon	za liječenje šizofrenije
kvetiapin	za liječenje šizofrenije, bipolarnog poremećaja
hinidin	za liječenje poremećaja srčanog ritma ili
ranolazin	za liječenje hronične angina (bol u grudima)
salmeterol	za liječenje astme
sildenafil	kada se koristi za liječenje srčanog i plućnog
Kantarion (hypericum perforatum)	biljni lijek za liječenje blage depresije. Ovaj lijek se može nabaviti bez recepta.
tikagrelor	za sprječavanje zgrušavanja krvi

Nemojte uzimati lijek Viekirax ako se nešto od navedenog odnosi na Vas. Ako nijeste sigurni, razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Viekirax.

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete lijek Viekirax ako:

• imate neku drugu bolest jetre, osim hepatitisa C
• imate ili ste prethodno imali infekciju virusom hepatitisa B, jer će Vas ljekar možda dodatno pratiti

Dok uzimate lijekViekirax sa dasabuvirom, recite svom ljekaru ako primijetite neke od sljedećih simptoma jer oni mogu biti znak pogoršanja problema jetre:

• mučnina, povraćanje ili gubitak apetita
• žuta boja kože ili očiju
• boja mokraće tamnija nego inače
• konfuzmi ste
• primjećujete otok oko regije stomaka

Ako se bilo što od gore navedenog odnosi na Vas (ili nijeste sigurni), razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Viekirax.

Laboratorijska ispitivanja

Ljekar će uraditi ispitivanja krvi prije, tokom i nakon liječenja lijekom Viekirax. Ovo je zbog toga da bi Vaš ljekar:

• Odlučio koje još ljekove morate uzimati sa lijekom Viekirax i koliko dugo.
• Potvrdio da je liječenje bilo efikasno i da u Vašem tijelu nema više virusa hepatitisa C.
• Provjerio imate li neželjena dejstva na lijek Viekirax ili druge antivirusne ljekove koje Vam je ljekar propisao uz lijek Viekirax (kao što su „dasabuvir“ i „ribavirin“).

Djeca i adolescenti

Viekirax se ne smije davati djeci i adolescentima mlađima od 18 godina. Primjena lijeka Viekirax kod djece i adolescenata još nije ispitana.

Primjena drugih ljekova i lijeka Viekirax

Obavestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste do nedavno uzimali ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Postoje određeni ljekovi koje ne smijete uzimati sa lijekom Viekirax - pogledajte prethodnu tabelu 'Ljekovi koje ne smijete uzimati sa lijekom Viekirax'.

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete lijek Viekirax, ako uzimate bilo koji od ljekova navedenih u sljedećoj tabeli. Ljekar će možda morati promijeniti dozu tih ljekova. Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete lijek Viekirax, ako koristite hormonske kontraceptive. Pogledajte odjeljak o kontracepciji u nastavku.

* Vaš ljekar može povećati učestalost Vaših analiza krvi kako bi provjerio zgrušavavanje Vaše krvi

Ako se bilo što od navedenog odnosi na Vas (ili nijeste sigurni), razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Viekirax.

Primjena lijeka Viekirax u periodu trudnoće i dojenja

Trudnoća i kontracepcija

Djelovanje lijeka Viekirax u trudnoći nijesu poznati. Lijek Viekirax se ne smije uzimati u trudnoći niti ga smiju uzimati žene koje su u reproduktivnom razdoblju ukoliko ne koriste efikasnu metodu kontracepcije.

• Vi ili Vaš partner morate koristiti efikasnu metodu kontracepcije tokom liječenja. Kontraceptivi koji sadrže etinilestradiol ne smiju se uzimati u kombinaciji s lijekom Viekirax. Pitajte Vašeg ljekara koja je najbolja metoda kontracepcije za Vas.

Potreban je poseban oprez ukoliko se lijek Viekirax uzima u kombinaciji s ribavirinom. Ribavirin može uzrokovati ozbiljne urođene mane djeteta. Ribavirin ostaje u tijelu dugo nakon prekida liječenja te je zbog toga potrebna efikasna kontracepcija tokom liječenja kao i neko vrijeme nakon prestanka liječenja.

• Postoji rizik od urođenih mana djeteta kada se ribavirin primjenjuje kod pacijentkinja koje zatrudne.
• Postoji i rizik od urođenih mana djeteta kada se ribavirin primjenjuje kod pacijenata muškog pola čije partnerke zatrudne.
• Pročitajte odjeljak „Kontracepcija“ u Uputstvu za pacijente za lijek ribavirin. Važno je da te informacije pročitaju i muškarci i žene.
• Ako Vi ili Vaša partnerka zatrudnite tokom liječenja lijekom Viekirax i ribavirinom ili u nekoliko narednih mjeseci nakon prestanka liječenja, odmah se obratite Vašem ljekaru.

Dojenje

Ne smijete dojiti tokom liječenja lijekom Viekirax. Nije poznato da li se izlučuju aktivne supstance lijeka Viekirax (ombitasvir, paritaprevir i ritonavir) u majčino mlijeko.

Uticaj lijeka Viekirax na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Neki pacijenti su se osjećali vrlo umorno tokom liječenja lijekom Viekirax sa ostalim ljekovima za infekciju HCVom. Ako osjećate umor, nemojte upravljati vozilom niti raditi na mašinama.

Lijek Viekirax uzimajte uvijek tačno onako kako Vam je to objasnio Vaš ljekar. Ako nijeste sasvim sigurni, provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Viekirax tablete se obično uzimaju sa drugim antivirusnim ljekovima kao što su „dasabuvir“ i „ribivarin“.

Koliko lijeka uzeti

Preporučena doza je dvije tablete koje se uzimaju odjednom, ujutro.

Kako uzeti lijek

• Tablete uzimajte ujutro sa hranom. Vrsta hrane nije bitna.
• Tablete progutajte cijele.
• Nemojte ih žvakati, drobiti ni lomiti jer mogu imati gorak ukus.

Koliko dugo uzimati lijek Viekirax

Lijek Viekirax uzimaćete tokom 12 ili 24 nedjelje. Ljekar će Vam reći koliko će dugo liječenje trajati. Nemojte prestati sa uzimanjem lijeka Viekirax, osim ako Vam to ne kaže ljekar. Veoma je važno da završite cijeli ciklus liječenja. Tada postoji najveća vjerovatnoća da će ljekovi izliječiti infekciju virusom hepatitisa C.

Ako ste uzeli više lijeka Viekirax nego što je trebalo

Ako slučajno uzmete veću dozu od preporučene, odmah se javite svom ljekaru ili idite u najbližu bolnicu. Ponesite sa sobom pakovanje lijeka kako biste lako mogli opisati što ste uzeli.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Viekirax

Važno je da ne propustite da uzmete dozu ovoga lijeka. Ako propustite dozu, a preostalo je:

• Više od 12 sati do sljedeće doze - uzmite propuštenu dozu sa hranom što je prije moguće.
• Manje od 12 sati do sljedeće doze - nemojte uzeti propuštenu dozu, a sljedeću dozu uzmite sa hranom prema uobičajenom rasporedu.

Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi, ovaj lijek može uzrokovati neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih.

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu ako primjetite bilo koje od sljedećih neželjenih dejstava.

Neželjena dejstva koje se javljaju kada se Viekirax uzima sa dasabuvirom:

Česta: mogu da se jave kod najviše 1 na 10 osoba

• svrab

Rijetka: mogu se javiti kod najviše 1 na 1000 osoba

• oticanje slojeva kože koje može zahvatiti bilo koji dio tijela, uključujući lice, jezik ili grlo što može uzrokovati poteškoće u gutanju ili disanju (angioedem).

Neželjena dejstva koje se javljaju kada se Viekirax uzima sa dasabuvirom i ribavirinom:

Veoma česta: mogu da se jave kod više od 1 na 10 osoba

• izrazit umor
• mučnina
• svrab
• problemi sa spavanjem (nesanica)
• slabost ili nedostatak energije (astenija)

Česta: mogu da se jave kod najviše 1 na 10 osoba

• Malokrvnost (mali broj crvenih krvnih ćelija).

Rijetka: mogu se javiti kod najviše 1 na 1000 osoba

• oticanje slojeva kože koje može zahvatiti bilo koji dio tijela, uključujući lice, jezik ili grlo što može uzrokovati poteškoće u gutanju ili disanju (angioedem).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Čuvati van pogleda i domašaja djece.

Nemojte koristiti lijek Viekirax posle isteka roka upotrebe naznačenog na kutiji. Rok upotrebe ističe posljednjeg dana navedenog mjeseca.

Rok upotrebe

3 godine.

Čuvanje

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da uklonite ljekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Viekirax

• Jedna tableta sadrži 12,5 mg ombitasvira, 75 mg paritaprevira i 50 mg ritonavira.
• Pomoćne supstance su:
• jezgro tablete: kopovidon K28, vitamin E polietilen glikol sukcinat, propilen glikol monolaurat, sorbitan monolaurat, silicijum dioksid, koloidni bezvodni (E551), natrijum stearil fumarat
• film omotač tablete: polivinil alkohol (E1203), makrogol 3350, talk (E553b), titan dioksid (E171) i gvožđe oksid, crveni (E172).

Kako izgleda lijek Viekirax i sadržaj pakovanja

Viekirax tablete su ružičaste, duguljaste, bikonveksne film tablete dimenzija 18.8 mm x 10.0 mm, sa utisnutim “AV1“ sa jedne strane.

Viekirax tablete su spakovane u blister prekriven aluminijumskom folijom koji sadrži 2 tablete. Svaka kutija sadrži 56 tableta (složiva kartonska kutija (zbirna kutija) u kojoj se nalaze 4 intermedijerna pakovanja (kutije) sa po 14 film tableta (7 blistera sa po 2 tablete)).

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Društvo za trgovinu na veliko farmaceutskim proizvodima "Glosarij“ d.o.o. – Podgorica

Vojislavljevića 76, 81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

AbbVie Deutschland GmbH & Co. KG

Knollstrasse, 67061 Ludwigshafen, Njemačka

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Februar, 2017. godine

Režim izdavanja lijeka

Ograničen recept.

Broj i datum dozvole

Viekirax, film tableta, 12,5 mg + 75 mg + 50 mg, blister, 56 film tableta:

2030/17/80 - 3796 od 28.02.2017. godine