VALCYTE® 450mg film tableta

Valcyte je indikovan u indukcionoj i terapiji održavanja retinitisa izazvanog citomegalovirusom (CMV) kod odraslih pacijenata sa sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS).

Valcyte je indikovan za prevenciju CMV bolesti kod CMV-negativnih odraslih pacijenata i djece (od rođenja do uzrasta od 18 godina) sa transplantiranim solidnim organom od CMV-pozitivnog donora.

Doziranje

Pažnja – strogo pridržavanje preporuka za doziranje je neophodno kako bi se izbjeglo predoziranje (vidjeti odjeljke 4.4 i 4.9).

Valganciklovir se poslje oralne primjene brzo i intezivno metaboliše u ganciklovir. Oralno primijenjen valganciklovir u dozi od 900mg dva puta dnevno je terapijski ekvivalentan gancikloviru primjenjenom intravenski u dozi od 5mg/kg dva puta dnevno.

Liječenje citomegalovirusnog (CMV) retinitisa

Odrasli pacijenti

Indukciona terapija CMV retinitisa:

Kod pacijenata sa aktivnim CMV retinitisom, preporučena doza je 900mg valganciklovira (dvije tablete lijeka Valcyte 450mg) dva puta dnevno tokom 21 dana, i kada god je to moguće, uz obrok. Produžena indukciona terapija može da poveća rizik od toksičnog dejstva na koštanu srž (vidjeti odjeljak 4.4).

Terapija održavanja kod CMV retinitisa:

Nakon indukcione terapije, ili kod pacijenata sa neaktivnim CMV retinitisom, preporučena doza je 900mg valganciklovira (dvije tablete lijeka Valcyte od 450mg) jednom dnevno, i kad god je to moguće, uz obrok. Kod pacijenata kod kojih dođe do pogoršanja retinitisa može se ponoviti indukciona terapija. Međutim, treba uzeti u obzir mogućnost rezistencije virusa na lijek.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost lijeka Valcyte u liječenju CMV retinitisa nije ustanovljena u odgovarajućim i dobro kontrolisanim kliničkim ispitivanjima na pedijatrijskim pacijentima.

Prevencija CMV bolesti kod transplantacije solidnih organa:

Odrasli pacijenti

Kod pacijenata sa transplantiranim bubregom, preporučena doza je 900mg (dvije tablete lijeka Valcyte od 450mg) jednom dnevno. Terapiju treba započeti 10 dana nakon transplantacije i nastaviti do 100 dana od transplantacije. Profilaksa se može nastaviti do 200 dana poslje transplantacije (vidjeti odjeljke 4.4, 4.8 i 5.1).

Kod pacijenata koji su primili neki drugi solidni organ, izuzev bubrega, preporučena doza je 900 mg (2 tablete lijeka Valcyte od 450 mg), jednom dnevno. Terapiju treba započeti 10 dana poslje transplantacije i nastaviti do 100 dana od transplatacije.

Kad god je moguće, tablete uzimati uz obrok.

Pedijatrijska populacija

Kod pacijenata sa transplantiranim solidnim organom, (uzrasta od rođenja) a kod kojih postoji rizik od razvoja CMV bolesti, preporučena doza lijeka Valcyte primjenjena jednom dnevno određuje se na osnovu tjelesne površine (BSA) i klirensa kreatinina (CrCl) dobijenog korišćenjem Schwartz-ove formule (CrCLS), a izračunava se uz pomoć sljedeće jednačine:

Pedijatrijska doza (mg) = 7 x BSA x CrClS (vidjeti formule za BSA prema Mosteller-u i za klirens kreatinina prema Schwartz-u u nastavku).

Ako je klirens kreatinina izračunat prema Schwartz-ovoj formuli veći od 150 mL/min/1.73 m2, u jednačinu bi trebalo uvrstiti najveću vrijednost od 150 mL/min/1.73 m2:

BSA po Mosteller-u (m2) =

4291965-5080k x visina (cm)00k x visina (cm)kreatinin u serumu (mg/dl)Klirens kreatinina prema Schwartzu (ml/min/1.73 m2)kreatinin u serumu (mg/dl)Klirens kreatinina prema Schwartzu (ml/min/1.73 m2)

gdje je k = 0.45* za pacijente uzrasta <2 godine, 0.55 za dječake uzrasta od 2 do <13 godina i djevojčice uzrasta od 2 do 16 godina i 0.7 za dječake uzrasta od 13 do 16 godina. Za pacijente starije od 16 godina vidjeti doziranje za odrasle pacijente.

Navedene k-vrijednosti izračunate su na osnovu Jaffe-ove metode mjerenja kreatinina u serumu i može biti potrebna njihova korekcija prilikom primjene enzimskih metoda.

*Smanjenje k-vrijednosti može biti potrebno u određenim sub-populacijama (npr. kod pedijatrijskih pacijenata sa malom tjelesnom težinom na rođenju).

Kod pedijatrijskih pacijenata sa transplantiranim bubregom, primjenu preporučene doze izražene u mg koja se uzima jednom dnevno (7 x BSA x CrCLS) bi trebalo započeti u roku od 10 dana nakon transplantacije, a primjena se mora nastaviti do 200. dana nakon transplantacije.

Kod pedijatrijskih pacijenata sa transplantiranim drugim solidnim organom osim bubrega, preporučenu dozu izraženu u mg koja se uzima jednom dnevno (7 x BSA x CrCLS) treba početi primjenjivati u roku od 10 dana nakon transplantacije, a primjena se mora nastaviti do 100. dana nakon transplantacije.

Da bi se utvrdila stvarna doza koja se može primjeniti, sve izračunate doze bi trebalo zaokružiti na najbližih 25 mg. Ako je izračunata doza veća od 900 mg, treba primjeniti maksimalnu dozu od 900 mg. Poželjno je da se lijek primjenjuje u obliku oralnog rastvora zato što to omogućava primjenu doze izračunate prema gore navedenoj formuli. Međutim, lijek Valcyte, film tablete se može se primjeniti ako izračunata doza ne odstupa od doza dostupnih u obliku tableta više od 10% i ako pacijent može da proguta tablete. Na primjer, ako je izračunata doza između 405 mg i 495 mg, može se uzeti jedna tableta od 450 mg.

Preporučuje se redovno praćenje nivoa kreatinina u serumu i potrebno je uzeti u obzir promjene visine i tjelesne težine i po potrebi prilagoditi dozu tokom perioda profilakse.

Uputstva za posebno doziranje

Pacijenti sa oštećenjem bubrega:

Treba pažljivo pratiti nivoe kreatinina u serumu ili klirens kreatinina. Doza se podešava u skladu sa vrijednostima klirensa kreatinina, kao što je pokazano u tabeli dolje (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.2.).

Procijenjeni klirens kreatinina (mL/min) može se povezati sa nivoom kreatinina u serumu po sljedećoj formuli:

Za muškarce =

Za žene = 0.85 x vrijednost za muškarce

Pacijenti na hemodijalizi:

Za pacijente na hemodijalizi (CrCl < 10mL/min) ne mogu se dati preporuke za doziranje. Stoga se lijek Valcyte ne smije koristiti kod ovih pacijenata (vidjeti odjeljke 4.4 i 5.2.).

Pacijenti sa oštećenjem jetre:

Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka Valcyte tablete, nijesu ispitivani kod pacijenata sa oštećenjem jetre (vidjeti odjeljak 5.2.).

Pedijatrijski pacijenti:

Doziranje kod pedijatrijskih pacijenata sa transplantiranim solidnim organom je individualno i zasniva se na bubrežnoj funkciji, visini i težini bolesnika.

Stariji pacijenti:

U ovoj populaciji pacijenata bezbjednost i efikasnost nijesu utvrđeni.

Pacijenti sa teškom leukopenijom, neutropenijom, anemijon, trombocitopenijom i pancitopenijom;

Vidjeti odjeljak 4.4 prije započinjanja terapije.

Ako dođe do značajnog pada broja krvnih ćelija tokom terapije lijekom Valcyte, treba razmotriti terapiju hematopoetskim faktorima rasta i/ili prekid doziranja (vidjeti odeljak 4.4).

Način primjene

Lijek Valcyte se primjenjuje oralno, i kad god je to moguće treba da se uzima sa hranom (vidjeti odjeljak 5.2).

Kod pedijatrijskih pacijenata koji ne mogu da progutaju Valcyte film tabletu, može se primjeniti prašak za oralni rastvor.

Mjere koje treba preduzeti prije rukovanja ili primjene lijeka.

Tablete se ne smiju lomiti, niti mrviti. Budući da se Valcyte smatra potencijalno teratogenim i kancerogenim kod ljudi, treba biti posebno oprezan kada se rukuje slomljenim tabletama (vidjeti odjeljak 4.4). Izbjegavati direktni kontakt slomljenih ili izmrvljenih tableta sa kožom ili sluzokožom. Ako do takvog kontakta dođe, dobro oprati sapunom i vodom, isprati oči temeljno sterilnom vodom ili običnom vodom ako sterilna nije na raspolaganju.

Valcyte je kontraindikovan kod pacijenata koji su preosjetljivi na valganciklovir, ganciklovir ili bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u odjeljku 6.1.

Zbog sličnosti u hemijskoj strukturi valganciklovira (aktivne supstance lijeka Valcyte) sa aciklovirom i valaciklovirom, moguća je reakcija unakrsne preosjetljivosti između ovih lijekova. Prema tome, lijek Valcyte je kontraindikovan kod pacijenata preosjetljivih na aciklovir i valaciklovir.

Valcyte je kontraindikovan tokom dojenja (vidjeti odjeljak 4.6).

Prije započinjanja terapije valganciklovirom, pacijente treba upozoriti na potencijalne opasnosti po fetus. U ispitivanjima na životinjama, pokazano je da je ganciklovir mutagen, teratogen, aspermatogen i karcinogen, kao i da suprimira fertilnost ženki. Lijek Valcyte stoga treba smatrati potencijalno teratogenim i karcinogenim kod ljudi, sa potencijalom da izazove urođene mane i karcinom (vidjeti odjeljak 5.3). Smatra se vjerovatnim da lijek Valcyte izaziva privremenu ili trajnu inhibiciju spermatogeneze. Ženama u reproduktivnom periodu mora se savjetovati da koriste efikasnu kontracepciju tokom terapije. Muškarcima se mora savjetovati da koriste mehaničku kontracepciju tokom terapije i još najmanje 90 dana poslje nje, osim ako je potpuno sigurno da partnerka nije izložena riziku od trudnoće (vidjeti odjeljke 4.6 , 4.8 i 5.3).

Valganciklovir ima potencijal za dugoročnu karcinogenost i reproduktivnu toksičnost.

Teška leukopenija, neutropenija, anemija, trombocitopenija, pancitopenija, depresija koštane srži i aplastična anemija zabilježeni su kod pacijenata koji su liječeni lijekom Valcyte (i ganciklovir). Terapija se ne smije započinjati ako je apsolutni broj neutrofila manji od 500 ćelija/µL, ili broj trombocita manji od 25000/µL, ili nivo hemoglobina manji od 8g/dL (vidjeti odjeljak 4.2 i 4.8).

Ukoliko se profilaksa sprovodi više od 100 dana, treba uzeti u obzir mogući rizik od razvoja leukopenije i neutropenije (vidjeti odjeljke 4.2, 4.8 i 5.1).

Lijek Valcyte se samo uz poseban oprez smije koristiti kod pacijenata sa već postojećom hematološkom citopenijom ili istorijom hematološke citopenije izazvane ljekovima, kao i kod pacijenata koji primaju radioterapiju.

Preporučuje se da se tokom terapije kontrolišu kompletna krvna slika i broj trombocita. Kod pacijenata sa bubrežnom insuficijencijom i pedijatrijskih pacijenata potrebne su češće hematološke kontrole, najmanje svaki put kada pacijent dođe na kontrolu u kliniku za transplataciju. Kod pacijenata koji razviju tešku leukopeniju, neutropeniju, anemiju i/ili trombocitopeniju, preporučuje se da se razmotri primjena hematopoetskog faktora rasta i/ili izostavljanje doze (vidjeti odjeljak 4.2 ).

Biološka raspoloživost ganciklovira poslije primjene pojedinačne doze od 900mg valganciklovira iznosi približno 60%, u poređenju sa oko 6% poslje primjene 1000mg oralnog ganciklovira (u obliku kapsula). Prekomjerno izlaganje gancikloviru može da bude povezano sa neželjenim reakcijama opasnim po život. Prema tome, kada se uvodi terapija, preporučuje se pažljivo pridržavanje preporučenim dozama, kada se prelazi sa indukcione na terapiju održavanja, kao i kod pacijenata koji prelaze sa terapije oralnim ganciklovirom na valganciklovir jer lijek Valcyte ne može zamjeniti ganciklovir kapsule u odnosu jedan prema jedan. Pacijente koji prelaze sa kapsula ganciklovira treba upozoriti na rizik od predoziranja ako uzmu više od propisanog broja tableta lijeka Valcyte (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.9).

Kod pacijenata sa oštećenom bubrežnom funkcijom, potrebno je podesiti dozu na osnovu vrijednosti klirensa kreatinina (vidjeti odjeljke 4.2 i 5.2).

Lijek Valcyte film tablete se ne smije koristiti kod pacijenata na hemodijalzi (vidjeti odjeljke 4.2 i 5.2).

Kod pacijenata koji uzimaju imipenem-cilastatin i ganciklovir zabilježene su konvulzije. Lijek Valcyte se ne smije koristiti istovremeno sa imipenem-cilastatinom osim u slučaju da je potencijalna korist veća od potencijalnog rizika (vidjeti odjeljak 4.5).

Pacijente koji dobijaju lijek Valcyte i (a) didanozin, (b) ljekove za koje se zna da su mijelosupresivni (npr. zidovudin), ili (c) supstance za koje se zna da utiču na bubrežnu funkciju, treba pažljivo kontrolisati da se utvrde znaci dodatne toksičnosti (vidjeti odjeljak 4.5).

Kontrolisane kliničke studije u kojima je primjenjen valganciklovir za profilaktičku terapiju CMV bolesti nakon transplantacije (kao što je detaljno opisano u odjeljku 5.1), nijesu obuhvatale pacijente kojima su transplantirana pluća i crijeva. Prema tome, iskustvo sa ovim transplantiranim pacijentima je ograničeno.

Interakcije ljekova sa valganciklovirom

In-vivo studije o interakcijama ljekova sa tabletama Valcyte nijesu rađene. Obzirom da se valganciklovir brzo i obimno metaboliše u ganciklovir, sve interakcije sa ljekovima koje su povezane sa ganciklovirom, očekuju se i sa valganciklovirom.

Interakcije ljekova sa ganciklovirom

Imipenem-cilastatin

Kod pacijenata koji su istovremeno uzimali ganciklovir i imipenem-cilastatin zabilježena je pojava konvulzija. Ove ljekove ne treba koristiti istovremeno, osim u slučaju da je potencijalna korist veća od potencijalnog rizika (vidjeti odjeljak 4.4).

Probenecid

Istovremeno davanje probenecida i oralnog ganciklovira dovodi do statistički značajnog samanjenja renalnog klirensa ganciklovira (20%) što dovodi do statistički zančajnog povećanja izloženosti (40%). Ove promjene su u skladu sa mehanizmom interakcije koji uključuje kompeticiju za sekreciju renalnim tubulima. Prema tome, pacijente koji uzimaju probenecid i Valcyte treba pažljivo kontrolisati da se utvrde znaci toksičnosti ganciklovira.

Trimetoprim

Nijesu zapažene značajne farmakokinetičke interakcije kada su trimetoprim i oralni ganciklovir primjenjivani u kombinaciji. Međutim, postoji potencijal za povećanu toksičnost jer je poznato da oba ova lijeka imaju mijelosupresivno dejstvo, pa ih treba koristiti zajedno samo ako je potencijalna korist veća od potencijalnog rizika.

Mikofenolat mofetil

Pošto i mikofenolat mofetil (MMF) i ganciklovir imaju potencijal da izazovu neutropeniju i leukopeniju, ove pacijente treba kontrolisati kako bi se uočili znakovi dodatne toksičnosti.

Stavudin

Nisu zapažene značajne interakcije kada su stavudin i oralni ganciklovir primjenjivani u kombinaciji.

Zidovudin

Kada se zidovudin davao u prisustvu oralnog ganciklovira zabilježen je mali (17%), ali statistički značajan porast PIK-a zidovudina. Zabilježen je i trend opadanja koncentracija ganciklovira kada se primjenjuje sa zidovudinom, iako ovo nije bilo statistčki značajno. Međutim, pošto i zidovudin i ganciklovir imaju potencijal da izazivaju neutropeniju i anemiju, može se desiti da neki pacijenti možda neće podnositi istovremenu terapiju pri primjei punih doza (vidjeti odjeljak 4.4).

Didanozin

Pokazano je da su koncentracije didanozina u plazmi konstantno povišene kada se primjenjuje sa ganciklovirom (i intravenski i oralno). Zabilježeno je da ganciklovir u dnevnim oralnim dozama od 3 i 6g/dan, povećava PIK didanozina u rasponu od 84 do 124%. Takođe, pri intravenskim dozama od 5 i 10mg/kg/dan, zabilježeno je povećanje PIK didanozina u opsegu od 38 do 67%. Nije bilo klinički značajnih dejstava na koncentracije ganciklovira. Pacijente treba pažljivo pratiti da se utvrde znaci toksičnosti didanozina (vidjeti odjeljak 4.4).

Ostali antiretrovirusni ljekovi (uključujući terapiju za HIV, HBV/HCV)

Pri klinički relevantnim plazmatskim koncentracijama ganciklovira i drugih antivirusnih ljekova za inhibiciju virusa humane imunodeficijencije (HIV) ili HBV-a/HCV-a, nije vjerovatno da može nastati sinergističko ili antagonističko dejstvo na aktivnost bilo ganciklovira, bilo drugih antivirusnih ljekova.

Potencijal za metaboličke interakcije valganciklovira ili ganciklovira je mali, s obzirom na to da citohrom P450 nije uključen u metabolizam valganciklovira ni ganciklovira. Pored toga, ganciklovir nije supstrat P-glikoproteina, niti deluje na UDP-glukuronoziltransferazu (enzim UGT). Stoga se smatra da su malo vjerovatne metaboličke interakcije i interakcije pri transportu ljekova između valganciklovira ili ganciklovira i sljedećih grupa antivirusnih ljekova:

• nenukleozidnih inhibitora reverzne transkriptaze (NNRTI, od engl. non-nucleoside reverse transcriptase inhibitors), npr. rilpivirina, etravirina, efavirenca
• inhibitora proteaze (PI), npr. darunavira, boceprevira i telaprevira
• inhibitora ulaza (inhibitora fuzije i antagonista CCR5 koreceptora), npr. enfuvirtida i maraviroka
• inhibitora transfera HIV integraze (INSTI, od engl. integrase strand transfer inhibitor), npr. raltegravira

Budući da se ganciklovir izlučuje putem glomerularne filtracije i aktivne tubularne sekrecije u bubrezima (odjeljak 5.2), istovremena primjena valganciklovira sa antivirusnim ljekovima koji dijele put tubularne sekrecije, može promjeniti koncentracije valganciklovira u plazmi i/ili istovremeno primjenjenog lijeka. Neki primjeri su nukleozidni i nukleotidni inhibitori reverzne transkriptaze (NRTI, od engl. nucleos(t)ide analog reverse-transcriptase inhibitors) (uključujući one koji se primjenjuju u liječenju HBV-a), npr. lamivudin, emtricitabin, tenofovir, adefovir i entekavir. Bubrežni klirens ganciklovira može biti inhibiran i zbog nefrotoksičnosti uzrokovane ljekovima kao što su cidofovir, foskarnet i NRTI-i (npr. tenofovir, adefovir). Istovremena primjena valganciklovira sa svim tim ljekovima smije da se razmatra samo ako moguće koristi nadmašuju moguće rizike (vidjeti odjeljak 4.4)

Druge potencijalne interakcije sa ljekovima

Toksičnost može biti pojačana kada se valganciklovir daje istovremeno, ili neposredno prije ili poslije drugih ljekova koji inhibiraju replikaciju populacije ćelija koje se brzo dijele, kao što se dešava u koštanoj srži, testisima i germinalnim slojevima kože i gastrointestinalne sluzokože. U primjere ovih ljekova spadaju dapson, pentamidin, flucitozin, vinkristin, vinblastin, adriamicin, amfotericin B, trimetoprim/sulfa kombinacije, nukleozidni analozi , hidroksiurea i pegilovani interferoni/ribavirin ( sa ili bez boceprevira ili talaprevira).

Istovremenu upotrebu svih ovih ljekova sa valganciklovirom treba razmotriti samo ako su potencijalne koristi veće od potencijalnih rizika (vidjeti odjeljak 4.4).

Kontracepcija kod muškaraca i žena

Ženama u reproduktivnom periodu mora se savjetovati da koriste efikasnu kontracepciju tokom terapije. Muškarcima se mora savjetovati da koriste mehaničku kontracepciju tokom terapije i još najmanje 90 dana poslje nje, osim ako je potpuno sigurno da partnerka nije izložena riziku od trudnoće (vidjeti odjeljak 5.3).

Trudnoća

Nema podataka o upotrebi lijeka Valcyte kod trudnica. Njegov aktivni metabolit, ganciklovir, brzo prolazi kroz humanu placentu. Na osnovu njegovog farmakološkog mehanizma dejstva i reproduktivne toksičnosti ganciklovira u studijama na životinjama (vidjeti odjeljak 5.3) postoji teorijski rizik od teratogenosti kod ljudi.

Lijek Valcyte se ne smije koristiti u trudnoći, osim ako terapijska korist za majku nije veća od potencijalnog teratogenog oštećenja djeteta.

Dojenje

Nije poznato da li se ganciklovir izlučuje u majčinom mlijeku, ali se ne može isključiti mogućnost da se ganciklovir izlučuje u majčino mlijeko i da može da izazove teške neželjene reakcije kod odojčeta. Prema tome, dojenje se mora prekinuti (vidjeti odjeljak 4.3).

Plodnost

Nema dostupnih podataka o uticaju valganciklovira na plodnost kod ljudi. Zbog brze i ekstenzivne konverzije u valganciklovira u ganciklovir u organizmu, ispitivanja plodnosti sa valganciklovirom nisu ponavljana. Na osnovu ispitivanja sa životinjama, ganciklovir se povezuje sa smanjenjem plodnosti (vidjeti odjeljak 5.3.).

Nijesu rađene studije ispitivanja uticaja sposobnosti za upravljanje vozilima i mašinama.

Zabilježeno je da primjena lijeka Valcyte i/ili ganciklovira može da izazove konvulzije, sedaciju, vrtoglavicu, ataksiju i/ili konfuziju. Ako do toga dođe, ova dejstva mogu da utiču na poslove koji zahtjevaju visok stepen budnosti, uključujući i sposobnosti pacijenata za upravljanje vozilima i mašinama.

• Sažetak bezbjednosnog profila

Valganciklovir je prolijek ganciklovira, koji se poslije oralne primjene brzo i intenzivno metaboliše u ganciklovir. Neželjena dejstva za koja se zna da se javljaju kod primjene ganciklovira mogu se očekivati i sa valganciklovirom. Sva neželjena dejstva koja su zabilježena u kliničkim studijama sa valganciklovirom prethodno su zabilježena i sa ganciklovirom.

Najčešće zabilježene neželjene reakcije na lijek poslije davanja valganciklovira kod odraslih su neutropenija, anemija i dijareja.

Valganciklovir je povezan sa većim rizikom od dijareje u poređenju sa intravenskim ganciklovirom. Uz to, valganciklovir je povezan sa većim rizikom od neutropenije i leukopenije u poređenju sa oralnim ganciklovirom.

Teška neutropenija (ABN < 500 ćelija/mikrolitru) češće je zabilježena kod pacijenata sa AIDS-om i CMV retinitisom koji su na terapiji valganciklovirom nego kod pacijenata poslije transplantacije organa koji primaju valganciklovir (vidjeti odjeljak 4.4).

Učestalost neželjenih reakcija koje su zabilježene u kliničkim studijama bilo sa valganciklovirom, oralnim ganciklovirom, ili intravenskim ganciklovirom prikazana je u tabeli dolje. Navedene neželjene reakcije zabilježene su u kliničkim studijama kod pacijenata sa AIDS-om za indukcionu terapiju ili terapiju održavanja CMV retinitisa, ili kod pacijenata poslije transplantacije jetre, bubrega ili srca, ili za profilaksu CMV bolesti. Termin „(teška)“ u zagradi u tabeli pokazuje da je ta neželjena reakcija bila zabilježena kod pacijenata i u blagoj/umjerenoj jačini, i teškoj/po život opasnoj jačini u navedenoj učestalosti.

Ukupan bezbjednosni profil lijeka se nije promijenio prilikom produženja profilakse na 200 dana kod odraslih pacijenata sa transplantiranim bubregom i visokim rizikom od CMV bolesti (D+/P-). Incidenca prijavljenih slučajeva leukopenije bila je nešto viša u grupi koja je primala lijek tokom 200 dana, dok je incidenca neutropenije, anemije i trombocitopenije bila slična u obje grupe.

• Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Unutar svake grupe učestalosti, neželjena dejstva su prikazana po opadajućem stepenu ozbiljnosti.

Teška trombocitopenija može biti povezana sa potencijalnim, po život opasnim krvarenjem.

Ablacija retine prijavljena je samo kod pacijenata sa AIDS-om koji su primali lijek Valcyte za lečenje CMV retinitisa.

• Pedijatrijski pacijenti

Lijek Valcyte je ispitivan kod 179 pedijatrijskih pacijenata sa transplantiranim solidnim organom koji su imali rizik od razvoja CMV bolesti (uzrasta od 3 nedjelje do 16 godina) i kod 133 novorođenčeta sa simptomima kongenitalne CMV bolesti (uzrasta od 2 do 31 dan), pri čemu je trajanje izloženosti gancikloviru bilo u rasponu od 2 do 200 dana.

Najčešće prijavljivane neželjene reakcije u pedijatrijskim kliničkim ispitivanjima bile su dijareja, mučnina, neutropenija, leukopenija i anemija.

Među pacijentima sa transplantiranim solidnim organom, ukupan bezbjednosni profil bio je sličan kod pedijatrijskih i odraslih pacijenata. Međutim, učestalost određenih neželjenih dejstava, poput infekcije gornjih disajnih puteva, povišene tjelesne temperature, abdominalnog bola i dizurije, koja su karakteristična za pedijatrijsku populaciju, bila je veća kod pedijatrijskih nego kod odraslih pacijenata. Incidenca prijavljenih slučajeva neutropenije takođe je bila nešto veća u dvije studije sprovedene sa pedijatrijskim pacijentima sa transplantiranim solidnim organom u odnosu na odrasle pacijente, ali nije postojala korelacija između neutropenije i infektivnih neželjenih dejstava u pedijatrijskoj populaciji.

Kod pedijatrijskih pacijenata sa transplantiranim bubregom, produženje izloženosti valgancikloviru na 200 dana nije bilo povezano sa ukupnim povećanjem incidence neželjenih dejstava. Incidenca teške neutropenije (ABN < 500/mikrolitru) bila je veća kod pedijatrijskih pacijenata sa transplantiranim bubregom koji su liječeni do 200. dana nego kod pedijatrijskih pacijenata sa transplantiranim bubregom koji su liječeni do 100. dana i odraslih pacijenata sa transplantiranim bubregom liječenih do 100. ili 200. dana (vidjeti odjeljak 4.4).

Dostupni su samo ograničeni podaci o liječenju lijekom Valcyte novorođenčadi i odojčadi sa simptomatskom urođenom CMV infekcijom, ali se čini da je bezbjednost u skladu sa poznatim bezbjednosnim profilom valganciklovira/ganciklovira.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Iskustva sa predoziranjem valganciklovira

Kod jednog odraslog pacijenta razvila se fatalna depresija kostne srži (medularna aplazija) poslije nekoliko dana uzimanja doze koja je bila najmanje 10 puta veća od preporučene za njegov stepen bubrežne insuficijencije (smanjenog klirensa kreatinina).

Očekuje se da predoziranje valganciklovirom može da dovede i do pojačane bubrežne toksičnosti (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4.).

Hemodijaliza i hidriranje mogu da budu od koristi za snižavanje nivoa lijeka u krvi kod pacijenata koji su se predozirali valganciklovirom (videti odeljak 5.2).

Iskustvo sa predoziranjem intravenskim ganciklovirom

Izvještaj o predoziranju intravenskim ganciklovirom dobijeni su iz kliničkih studija i tokom post-marketinškog iskustva. U nekim od ovih slučajeva nijesu zabilježeni nikakvi neželjeni događaji. Većina pacijenata imala je jedan ili više od sljedećih neželjenih događaja:

• Hematološka toksičnost: pancitopenija, depresija kostne srži, medularna aplazija, leukopenija, neutropenija, granulocitopenija.
• Hepatotoksičnost: hepatitis, poremećaji funkcije jetre.
• Bubrežna toksičnost: pogoršanje hematurije kod pacijenta sa već postojećom bubrežnom insuficijencijom, akutna bubrežna insuficijencija, povišeni kreatinin.
• Gastrointestinalna toksičnost: abdominalni bol, dijareja, povraćanje.
• Neurotoksičnost: generalizovani tremor, konvulzije.

Farmakoterapijska grupa:

sistemski antivirotici, nukleozidi i nukleotidi izuzev inhibitora reverzne transkriptaze

ATC kod:

J05AB14

Mehanizam dejstva:

Valganciklovir je L-valil estar (prolijek) ganciklovira. Poslje oralne primjene, valganciklovir se brzo i intenzivno metaboliše u ganciklovir intestinalnim i hepatičkim esterazama. Ganciklovir je sintetički analog 2’-deoksiguanozina i inhibira replikaciju herpes virusa in vitro i in vivo. U osjetljive humane viruse spadaju humani citomegalovirus (HCMV), herpes simplex virus-1 i -2 (HSV-1 i HSV-2), humani herpes virus -6, -7 i -8 (HHV-6, HHV-7, HHV8), Epštajn-Bar virus (EBV), varičela-zoster virus (VZV) i hepatitis B virus (HBV).

U ćelijama inficiranim CMV-om, ganciklovir se inicijalno fosforiliše u ganciklovir monofosfat virusnom protein kinazom, pUL97. Dalja fosforilacija se odvija pomoću ćelijskih kinaza da se dobije ganciklovir trifosfat, koji se potom polako metaboliše intraćelijski. Pokazano je da se metabolizam trifosfata odvija u ćelijama inficiranim HSV- i HCMVom- sa poluživotom od 18 h, odnosno između 6 i 24 časova, po uklanjanju ekstraćelijskog ganciklovira. Pošto fosforilacija najvećim dijelom zavisi od virusne kinaze, fosforilacija ganciklovira se prvenstveno odvija u ćelijama inficiranim virusom.

Virustatička aktivnost ganciklovira bazira se na inhibiciji sinteze DNK pomoću: (a) kompetitivne inhibicije inkorporacije deoksiguanozin-trifosfata u DNK pomoću virusne DNK polimeraze, i (b) inkorporacijom ganciklovir trifosfata u virusnu DNK što dovodi do terminacije ili veoma ograničene dalje elongacija virusne DNK.

Antivirusna aktivnost

In-vitro anti-virusna aktivnost, mjerena kao IC50 ganciklovira protiv CMV, nalazi se u opsegu od 0,08µM (0,02µg/mL) do 14µM (3,5µg/mL).

Kliničko antivirusno dejstvo lijeka Valcyt pokazano je u liječenju oboljelih od AIDS-a sa novo-dijagnostikovanim CMV retinitisom. Koncentracija CMV u urinu je smanjena sa 46% (32/69) pacijenata na početku studije na 7% (4/55) pacijenata kojo su četiri nedelje bili na terapiji lijekom Valcyte.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Odrasli pacijenti

Terapija CMV retinitisa:

Pacijenti sa novodijagnostikovanim CMV retinitisom bili su randomizovani u jednoj studiji za indukcionu terapiju bilo lijekom Valcyte 900mg dva puta na dan, ili intravenskim ganciklovirom 5mg/kg dva puta na dan. Proporcija pacijenata sa fotografskom progresijom CMV retinitisa četvrte nedelje bila je slična u obje grupe, 7/70 je imalo progresiju u grupi koja je primala intravenski ganciklovir i 7/71 pacijenata u grupi koja je primala valganciklovir.

Poslije doziranja indukcione terapije, svi pacijenti u ovoj studiji primili su terapiju održavanja tabletama Valcyte u dozi od 900mg dnevno. Srednje (mediana) vrijeme od randomizacije do progresije CMV retinitisa u grupi koja je Valcyte primala i za indukciju i za održavanje iznosilo je 226 (160) dana, a u grupi koja je primala intravenski ganciklovir kao indukcionu terapiju i lijek Valcyte za terapiju održavanja iznosilo je 219 (125) dana.

Prevencija bolesti CMV kod tansplantacije:

Jedna dvostruko slijepa, placebo-kontrolisana klinička studija sa klinički aktivnim kontrolnim lijekom sprovedena je kod pacijenata kojima su transplantirani srce, jetra ili bubreg (u ovu studiju nijesu uključeni pacijenti kojima su transplantirani pluća i gastrointestinalni organi). Ovi pacijenti koji su izloženi visokom riziku od CMV bolesti (D+/R-) primali su ili Valcyte (900mg dnevno) ili oralni ganciklovir (1000mg tri puta dnevno) počevši 10 dana po transplantaciji, sve do 100 dana poslije transplantacije. Incidencija CMV bolesti (CMV sindrom + invazivna bolest tkiva) tokom prvih 6 mjeseci po transplantaciji bila je 12,1% u grupi koja je primala Valcyte (n=239) u poređenju sa 15,2% u grupi koja je primala oralni ganciklovir (n= 125). Velika većina slučajeva zabilježena je po prestanku profilakse (poslije 100 dana ) gde se ovo u prosjeku dešavalo kasnije u grupi koja je primala valganciklovir nego onoj koja je primala oralni ganciklovir. Incidencija akutnog odbacivanja u prvih 6 mjeseci iznosila je 29,7% kod pacijenata koji su randomizirani da primaju valganciklovir, u poređenju sa 36.0% u grupi koja je primala oralni ganciklovir, dok je incidencija gubitka grafta bila ista, po 0.8% pacijenata u obje grupe.

Duplo slijepa, placebo kontrolisana stidija sprovedena je na 326 pacijenata sa transplantiranim bubregom i visokim rizikom od CMV bolesti(D+/R-) da bi se procijenila efikasnost i bezbjednost proširenja profilakse CMV lijekom Valcyte sa 100 na 200 dan od transplantacije. Pacijenti su randomizovani (1:1) da primaju tablete Valcyte (900 mg) počevi u roku od 10 dana poslje transplantacije, ili do 200 dana od transplantacije ili do 100 dana poslje transplantacije praćeno sa 100 dana placeba.

Procenat pacijenta koji su razvili CMV bolest u toku 12 mjeseci od transplantacije prikazan je u tabeli ispod:

Procenat pacijenata sa transplantiranim bubregom sa CMV bolešću1, 12 mjeseci ITT populacijaA

1 CMV bolest je definisana ili kao CMV sindrom ili tkivo invazivno CMV.

2 Potvrđena CMV je klinički potvrđen slučaj CMV bolesti. Pacijenti za koje se pretpostavlja da imaju CMV bolest su oni za koje nije bilo 52 nedjeljne procjene ili potvrđivanja bolesti prije ove vremenske tačke.

A Nađeni rezultati za 24 mjeseca su u skladu sa rezultatima za 12 mjeseci: Potvđivanje ili pretpostavka CMV bolesti bila je 48.5% u grupi koja je liječena 100 dana prema 34.2% u grupi koja je liječena 200 dana: razlika između liječenih grupa bila je 14.3% [3.2 %; 25.3 %]

Značajno manje visoko-rizičnih pacijenata sa transplatiranim bubregom razvilo je CMV bolest poslje profilakse lijekom Valcyte tokom 200 dana od transplantacije u poređenju sa pacijentima koji su primali CMV profilaksu sa lijekom Valcyte tokom 100 dana poslje transplantacije.

Stopa preživljavanja grafta kao i incidenca akutnog odbacivanja dokazanog biopsijom bila je slična u obje grupe. Stopa preživljavanja grafta 12 mjeseci poslje transplantacije bila je 98,2% (160/163) za 100-dnevni dozni režim i 98.1% (152/155) za 200-dnevni dozni režim. U periodu od 24 mjeseca nakon transplantacije, prijavljena su četiri dodatna slučaja gubitka grafta, svi u grupi za doznim režimom od 100 dana. Incidenca akutnog odbacivanja dokazanog biopsijom 12 mjeseci poslje transplantacije bio je 17.2% (28/163) za dozni režim od 100 dana i 11% (17/155) za dozni režim od 200 dana. U periodu od 24 mjeseca nakon transplantacije, jedan dodatni slučaj prijavljen je grupi sa doznim režimom od 200 dana.

Virusna rezistencija

Rezistencija virusa na ganciklovir može se javiti nakon hronične primjene valganciklovira putem niza mutacija gena virusne kinaze (UL97) koji je odgovoran za monofosforilaciju ganciklovira i/ili gena virusne polimeraze (UL54). U kliničkim izolatima, sedam kanoničkih supstitucija gena UL97, M460V/I, H520Q, C592G, A594V, L595S, C603W, su prijavljene kao najčešće supstitucije otporne na ganciklovir.Virusi koji sadrže mutacije na genu UL97 rezistentni su na sam ganciklovir, dok su virusi koji imaju mutacije na genu UL54 rezistentni na ganciklovir, ali mogu da pokažu i unakrsnu rezistenciju sa drugim antivirusnim ljekovima čije je ciljno mjesto dejstva virusna polimeraza.

Liječenje CMV retinitisa:

Genotipska analiza CMV u izolatima polimorfonuklearnih leukocita (PMNL) dobijenih od 148 pacijenata sa CMV retinitisom uključenim u jednu kliničku studiju pokazala je da 2.2%, 6.5%, 12.8%, i 15.3% sadrže UL97 mutacije poslije 3, 6, 12 i 18 mjeseci na terapiji valganciklovirom.

Prevencija bolesti CMV kod transplantacije:

Studija sa aktivnim komparatorom

Rezistencija je ispitivana genotipskom analizom CMV u uzorcima PMNL koji su uzeti (i) stotog dana (na kraju profilakse ispitivanim lijekom) i (ii) u slučajevima sumnje na CMV bolest do 6 mjeseci po transplantaciji. Od 245 pacijenata randomizovanih da primaju valganciklovir, 198 uzoraka je bilo na raspolaganju za tetiranje stotog dana, i nijesu zabilježene nikakve mutacije kao uzrok rezistencije na ganciklovir. To je bilo uporedivo sa 2 mutacije rezistencije na ganciklovir koje su otkrivene na 103 ispitivana uzorka (1,9%) kod pacijenata koji su primali oralni ganciklovir u komparativnoj grupi.

Od 245 pacijenata koji su randomizovani da primaju valganciklovir, uzorci od 50 pacijenata kod kojih se sumnjalo na CMV bolest su testirani i nijesu otkrivene nikakve mutacije rezistencije. Od 127 pacijenata randomizovanih da primaju ganciklovir testirano je 29 pacijenata kod kojih se sumnjalo na CMV bolest, otkrivene su dvije mutacije rezistencije, što daje incidenciju rezistencije od 6.9%.

Proširena studija profilakse od 100 do 200 dana poslje transplantacije

Genotipska analiza izvedena je na genima UL54 i UL97 dobijenih iz virusa izdvojenih od 72 pacijenta koji su imali kriterijume za analizu rezistenciju: pacijenti koji su imali pozitivno virusno opterećenje (>600 kopija/mL) na kraju profilakse i/ili pacijenti koji su imali potvđenu CMV bolest do 12 mjeseci (52 nedelje) nakon transplantacije. Troje pacijenata u svakoj terapijskoj grupi imalo je poznatu mutaciju koja dovodi do rezistencije na ganciklovir.

Pedijatrijski pacijenti

Liječenje CMV retinitisa:

Evropska agencija za ljekove je izuzela obavezu sprovođenja ispitivanja primjene lijeka Valcyte kod svih podgrupa pedijatrijske populacije u liječenju infekcije uzrokovane CMV-om kod imunokompromitovanih pacijenata (vidjeti odjeljak 4.2 za informacije o primjeni u pedijatrijskoj populaciji).

Prevencija bolesti CMV kod transplantacije:

Studija faze II koja je ispitivala farmakokinetiku i bezbjednost kod pedijatrijskih pacijenata (starosti od 4 mjeseca do 16 godina, n=63) sa transplantacijom solidnog organa, koji su primali valganciklovir jednom dnevno tokom 100 dana prema algoritmu doziranja (vidjeti odjeljak 4.2), pokazala je da je izloženost lijeku slična kao kod odraslih (vidi dio 5.2). Period praćenja nakon tretmana trajao je 12 nedjelja. CMV serološki status davalaca/primalaca pri uključivanju u studiju bio je D+/P- kod 40%, D+/P+ kod 38%, D-/P+ kod 19% i D-/P- kod 3% slučajeva. Prisustvo CMV virusa zabilježena je kod 7 pacijenata. Zabilježeni neželjeni dogadjaji bili su slične prirode kao i kod odraslih (vidjeti dio 4.8).

U studiji faze IV u kojoj je ispitivana podnošljivost primjene lijeka kod pedijatrijskih pacijenata sa transplantiranim bubregom (uzrasta od 1 do 16 godina, n=57) koji su primali valganciklovir jednom dnevno tokom najviše 200 dana prema algoritmu doziranja (vidjeti odjeljak 4.2) utvrđena je niska incidenca CMV-a. Period praćenja nakon lečenja trajao je 24 nedjelje. Početni serološki status davaoca (D) i primaoca (P) u pogledu CMV-a bio je D+/P+ u 45% slučajeva, D+/P- u 39% slučajeva, D-/P+ u 7% slučajeva, D-/P- u 7% slučajeva i ND/P+ u 2% slučajeva. CMV viremija prijavljena je kod 3 pacijenta, dok se kod jednog pacijenta sumnjalo na CMV sindrom, ali on nije potvrđen od strane centralne laboratorije CMV PCR metodom. Zabiljležene neželjene reakcije na lijek bile su slične prirode kao one kod odraslih pacijenata (vidjeti odjeljak 4.8).

Ovi podaci podržavaju ekstrapolaciju podataka o efikasnosti kod odraslih pacijenata na djecu i omogućavaju davanje preporuka za doziranje kod pedijatrijskih pacijenata.

U studiji faze I u kojoj je ispitivana farmakokinetika i bezbjednost kod pacijenata sa transplantiranim srcem (uzrasta od 3 nedjelje do 125 dana, n=14) koji su primili jednu dnevnu dozu valganciklovira u skladu sa algoritmom doziranja za pedijatrijske pacijente (vidjeti odjeljak 4.2) 2 uzastopna dana, postignuta izloženost lijeku bila je slična onoj kod odraslih pacijenata (vidjeti odjeljak 5.2). Period praćenja nakon liječenja trajao je 7 dana. Bezbjednosni profil bio je u skladu sa ostalim ispitivanjima sprovedenim kod pedijatrijskih i odraslih pacijenata, iako su broj pacijenata i izloženost valgancikloviru bili ograničeni u ovoj studiji.

Kongenitalni CMV

Efikasnost i bezbjednost ganciklovira i/ili valganciklovira ispitivane su u okviru dvije studije kod novorođenčadi i odojčadi sa kongenitalnom simptomatskom infekcijom CMV-om.

U prvoj studiji, farmakokinetika i bezbjednost pojedinačne doze valganciklovira (opseg doza 14-16-20 mg/kg/doza) ispitivana je kod 24 novorođenčeta (starosti 8-34 dana) sa simptomatskom kongenitalnom CMV bolešću (vidjeti dio 5.2). Novorodjenčad su primala 6 nedjelja antivirusnu terapiju, pri čemu je 19 od 24 pacijenta primilo do 4 nedjelje terapiju oralnim valganciklovirom, u preostale 2 nedjelje primali su i.v. ganciklovir. Preostalih 5 pacijenata primali su i.v. ganciklovir tokom najvećeg dijela trajanja studije. U drugoj studiji ispitivane su efikasnost i bezbjednost liječenja valganciklovirom u trajanju od šest nedjelja u odnosu na liječenje valganciklovirom u trajanju od 6 mjeseci kod 109 novorođenčadi uzrasta od 2 do 30 dana sa simptomatskom kongenitalnom CMV bolešću. Sva novorođenčad su primala peroralni valganciklovir u dozi od 16 mg/kg dva puta na dan tokom 6 nedelja. Nakon 6 nedelja liječenja, novorođenčad su randomizovana u odnosu 1:1 za nastavak liječenja valganciklovirom u istoj dozi ili za primjenu placeba do ukupno 6 mjeseci liječenja.

Trenutno se ne preporučuje primjena valganciklovira u ovoj indikaciji. Dizajn studija i dobijeni rezultati nijesu dovoljni da bi se mogli donijeti odgovarajući zaključci o efikasnosti i bezbjednosti primjene valganciklovira.

Farmakokinetički podaci za valganciklovir procijenjivani su kod pacijenata koji su bili seropozitivni na HIV i CMV, pacijenata sa AIDS-om i CMV retinitisom, kao i kod pacijenata kojima je urađena transplantacija solidnih organa.

Resorpcija

Valganciklovir je prolijek ganciklovira. On se dobro apsorbuje iz gastrointestinalnog trakta i brzo i intenzivno metaboliše u intestinalnom zidu i jetri u ganciklovir. Sistemsko izlaganje valgancikloviru je prolazno i malo. Apsolutna biološka raspoloživost ganciklovira iz valganciklovira iznosi otprilike 60% u svim ispitivanim populacijama pacijenatai rezultujuće izlaganje gancikloviru je slično kao i poslje intravenske primjene (molimo pogledajte dolje). Poređenja radi, biološka raspoloživost ganciklovira poslje primjene 1000mg oralnog ganciklovira (u kapsulama) iznosi 6-8%.

Valganciklovir kod HIVpozitivnih, CMVpozitivnih pacijenata:

Sistemsko izlaganje HIVpozitivnih, CMVpozitivnih pacijenata poslje primjene ganciklovira i valganciklovira dva puta na dan tokom jedne nedjelje iznosi:

Pokazano je da je efikasnost ganciklovira u produženju perioda do progresije CMV retinitisa u vezi sa sistemskim izlaganjem (PIK).

Valganciklovir kod pacijenata sa transplantacijom solidnih organa:

Sistemsko izlaganje gancikloviru u stanju ravnoteže kod pacijenata sa transplantacijom solidnih organa, poslije oralne primjene ganciklovira i valganciklovira iznosi:

Sistemska izloženost primalaca transplantiranog srca, bubrega i jetre gancikloviru bila je slična izloženosti valgancikloviru primjenjenom per os, u skladu sa algoritmom doziranja prema bubrežnoj funkciji.

Dejstvo hrane:

Proporcionalnost doze sa PIK ganciklovira poslje primjene valganciklovira u rasponu doza od 450 do 2625mg pokazana je samo kada se uzima u stanju sitosti. Kada je valganciklovir uziman sa hranom u preporučenoj dozi od 900mg, bilježene su veće vrijednosti srednje PIK ganciklovira (približno 30%) i srednje vrijednosti Cmax ganciklovira (približno 14%), nego kada se uzima na prazan stomak. Takođe, inter-individualne varijacije izloženosti gancikloviru opadaju kada se lijek Valcyte uzima sa hranom. Lijek Valcyte je u kliničkim studijama primjenjivan samo sa hranom. Prema tome, preporučuje se da se lijek Valcyte uzima uz obroke (vidjeti odjeljak 4.2).

Distribucija:

Zbog brze konverzije valganciklovira u ganciklovir, vezivanje valganciklovira za proteine plazme nije određivano. Vezivanje ganciklovira za proteine plazme iznosilo je 1-2% za koncentracije od 0,5 i 51 μg/mL. Volumen distribucije ganciklovira poslje intravenske primjene iznosio je 0,680 ±0,161 L/kg (n=114).

Metabolizam

Valganciklovir se brzo i intenzivno metaboliše u ganciklovir, nijesu otkriveni nikakvi drugi metaboliti. Ni na jedan metabolit oralno datog radioaktivno obilježenog ganciklovira (jedna doza od 1000mg) nije otpadalo više od 1-2% radioaktivnosti izlučene fecesom ili urinom.

Eliminacija

Poslije oralnog doziranja tableta Valcyte, renalno izlučivanje u vidu ganciklovira glomerulnom filtracijom i aktivnom tubularnom sekrecijom predstavlja glavni način eliminacije valganciklovira. Bubrežni klirens odgovoran je za 81,5% ± 22% (n=70) sistemskog klirensa ganciklovira. Kod pacijenata čiji je klirens kreatinina > 60 mL/min, post-hoc Bayes-ova procjena za srednji populacioni klirens ganciklovira iznosi 14,05 ± 4,13 L/h. Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega, srednji prividni klirens ganciklovira iznosi 8,46 ± 1,67 L/h (CrCl između 40 i 60 mL/min) odnosno 7,00 ± 1,08 L/h (CrCl između 25 i 40 mL/min). Poluvrijeme eliminacije ganciklovira dobijenog iz valganciklovira iznosi 4,1 ± 0,9 časova kod HIV i CMV seropozitivnih pacijenata.

Farmakokinetika kod posebnih grupa pacijenata

Pacijenti sa renalnim oštećenjem

Oslabljena funkcija bubrega dovodila je do smanjenja klirensa ganciklovira dobijenog iz valganciklovira s odgovarajućim produženjem terminalnog poluvremena eliminacije. Zato je kod pacijenata sa renalnim oštećenjem potrebno je podešavanje doze (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4).

Pacijenti na hemodijalizi

Za pacijente na hemodijalizi ne mogu se dati preporuke za doziranje lijeka Valcyte 450mg film tablete. Ovo je zbog toga što je pojedinačna doza lijeka Valcyta koja je potrebna ovim pacijentima manja od 450mg kolika je jačina ove tablete. Prema tome, lijek Valcyte se ne smije koristiti kod ovih pacijenata (vidjeti odjeljke 4.2 i 4.4).

Pacijenti sa oštećenjem jetre

Bezbjednost i efikasnost lijeka Valcyte nijesu ispitivani kod pacijenata sa oštećenjem jetre. Oštećenje jetre ne bi trebalo da utiče na farmakokinetiku ganciklovira jer se on izlučuje preko bubrega, pa stoga i nema posebnih uputstava za doziranje.

Pacijenti sa cističnom fibrozom

U farmakokinetičkom ispitivanju faze I kod pacijenata sa transplantiranim plućima, od kojih su neki imali cističnu fibrozu (CF), 31 pacijent (16 sa CF-om/15 bez CF-a) je nakon transplantacije primao profilaksu lijekom Valcyte u dozi od 900 mg/dan. Ispitivanje je pokazalo da cistična fibroza nije statistički značajno uticala na ukupnu prosječnu sistemsku izloženost gancikloviru kod pacijenata sa transplantiranim plućima. Izloženost gancikloviru kod pacijenata sa transplantiranim plućima bila je uporediva sa onom koja se pokazala efikasnom u prevenciji CMV bolesti kod pacijenata sa transplantiranim drugim solidnim organom.

Pedijatrijski pacijenti

U farmakokinetičkoj i bezbjedonosnoj studiji faze II kod pedijatrijskih pacijenata kojima je transplantiran solidni organ (uzrasta od 4 mjeseca do 16 godina, n=63) valganciklovir je primjenjivan jednom dnevno do 100 dana. Farmakokinetički parametri bili su slični za sve transplantirane organe i uzraste djece i uporedivi sa onim kod odraslih. Populacioni farmakokinetički model ukazuje da je biološka raspoloživost bila oko 60%. Na klirens pozitivno utiču i površina tijela i bubrežna funkcija.

U studiji faze I, u kojoj su ispitivani farmakokinetika i bezbjednost primjene kod pedijatrijskih pacijenata sa transplantiranim srcem (uzrasta od 3 nedelje do 125 dana, n=14) valganciklovir je davan jednom dnevno tokom dva dana ispitivanja. Populacionom farmakokinetikom procjenjeno je da je srednja bioraspoloživost iznosila 64%.

Poređenje rezultata iz ove dvije studije i rezultata farmakokinetike u odrasloj populaciji pokazuje da je raspon vrijednosti PIK0-24h bio veoma sličan u svim starosnim grupama, uključujući odrasle pacijente. Srednje vrijednosti PIK0-24h i Cmax takođe su bile slične u svim pedijatrijskim starosnim grupama <12 godina, iako je primjećen trend smanjenja srednjih vrednosti PIK0-24h i Cmax u svim pedijatrijskim starosnim grupama, koji je kako se čini u vezi sa povećanjem broja godina. Ovaj trend je bio izraženiji kod srednjih vrednosti klirensa i poluvremena eliminacije (t1/2). Međutim, ova pojava je očekivana s obzirom na to da na klirens utiču promjene tjelesne mase, visine i bubrežne funkcije povezane sa rastom pacijenta, na šta ukazuju populacioni farmakokinetički modeli.

Sljedeća tabela sažeto pokazuje raspon vrijednosti PIK0-24h za ganciklovir iz ove dvije studije, procjenjen na osnovu modela, kao i srednje i standardne vrednosti devijacije za PIK0-24h, Cmax, CL i t1/2 za relevantne pedijatrijske starosne grupe, u poređenju sa podacima za odrasle:

*izvučeno iz kliničkog izvještaja za studiju PV 16000

Doza lijeka Valcyte koja se primjenjivala jednom dnevno u obje gore opisane studije, zasnovana je na površini tijela (BSA) i klirensu kreatinina (CrCl) dobijenim iz modifikovane Schwartz-ove formule i izračunata je korišćenjem algoritma doziranja predstavljenog u odjeljku 4.2.

Farmakokinetika ganciklovira nakon primjene valganciklovira procjenjivana je u dvije studije kod novorođenčadi i odojčadi sa simptomatskom kongenitalnom CMV bolešću. U prvoj studiji 24 novorođenčeta starosti 8 do 34 dana su dobijala intravenski 6 mg/kg ganciklovira dva puta dnevno. Pacijenti su zatim liječeni oralnim valganciklovirom, pri čemu je doza valganciklovir praška za oralni rastvor iznosila od 14 mg/kg do 20 mg/kg dva puta dnevno; liječenje je trajalo ukupno 6 nedelja. Doza od 16 mg/kg dva puta dnevno valganciklovir praška za oralni rastvor obezbjedila je uporedivu izloženost gancikloviru, kao 6 mg/kg intravenskog ganciklovira dva puta dnevno kod novorođenčadi, i takođe postigla izloženost gancikloviru sličnu kao pri primjeni efektivne intravenske doze za odrasle od 5 mg/kg.

U drugoj studiji 109 novorođenčadi uzrasta od 2 do 30 dana primalo je valganciklovir u obliku praška za oralni rastvor u dozi od 16 mg/kg dva puta na dan tokom 6 nedelja, a kasnije je 96 od 109 uključenih pacijenata bilo randomizovano za nastavak liječenja valganciklovirom ili za primanje placeba tokom 6 mjeseci. Međutim, srednji PIK0-12h bio je niži u poređenju sa srednjim vrijednostima PIK0-12h iz prve studije. Sljedeća tabela prikazuje srednje vrednosti PIK-a, Cmax, i t1/2, uključujući standardne devijacije u poređenju sa podacima za odrasle:

GAN-ganciklovir, i.v.

VAL-valganciklovir, oralni

Ovi podaci su nedovoljni da bi se izveo bilo kakav zaključak o efikasnosti ili preporukama za doziranje kod pedijatrijskih pacijenata sa kongenitalnom CMV infekcijom.

Valganciklovir je prolijek ganciklovira pa se zato dejstva zabilježena za ganciklovir jednako odnose i na valganciklovir. Toksičnost valganciklovira u pretkliničkim studijama bezbjednosti bila je ista kao i ganciklovira i indukovana je na nivoima izloženosti gancikloviru koji su slični ili niži nego oni koji se bilježe kada se humanoj populaciji daju indukcione doze.

Ovi nalazi su pokazali gonadotoksičnost (gubitak testikularnih ćelija) i nefrotoksičnost (uremija, degeneracija ćelija), koji su bili ireverzibilni; mijelotoksičnost (anemija, neutropenija, limfocitopenija) i gastrointestinalnu toksičnost (nekroza mukoznih ćelija), koji su bili reverzibilne prirode.

Dodatne eksperimentalne studije su pokazale da je ganciklovir mutagen, karcinogen, teratogen, embriotoksičan, aspermatogen (t.j. umanjuje fertilnost muškaraca) i da suprimira fertilnost žena.

Jezgro tablete

Povidon K30

Krospovidon

mikrokristalna celuloza

Stearinska kiselina

Omotač tablete (film)

Opadry Pink 15B24005 sadrži:

Hipromelozu

Titan dioksid (E171)

Polietilenglikol 400/makrogol 8%

Gvožđe (III) oksid, crveni (E172)

Polisorbat 80

Nije relevantno.

3 godine.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Bočica od polietilena visoke gustine (HDPE), sa sigurnosnim zatvaračem od polipropilena i jastučićem od vate.

Veličina pakovanja: Jedna bočica sa 60 tableta.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka i otpadnog materijala treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Lijek Valcyte® pripada grupi ljekova, koji direkno sprečavaju rast virusa. U tijelu se aktivni sastojak tablete, valganciklovir, pretvara u ganciklovir. Ganciklovir sprečava razmnožavanje virusa koji se zove Citomegalovirus (CMV) i njegovo prodiranje u zdrave ćelije. Kod pacijenta sa oslabljenim imunim sistemom, CMV može uzrokovati infekciju organa, što može životno ugroziti pacijenta.

Valcyte® se koristi za:

• liječenje CMV infekcije mrežnjače oka kod odraslih pacijenta sa stečenim sindromom imunodeficijencije (AIDS-SIDA). CMV infekcija mrežnjače oka može uzrokovati probleme sa vidom i sljepilo.
• prevenciju CMV infekcije kod odraslih i djece koji nisu inficirani CMV-om i kojima je transplantiran organ od osobe zaražene CMV-om.

Lijek Valcyte® ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na valgaciklovir ili bilo koji sastojak tableta Valcyte® (vidjeti odjeljak 6).
• ako ste alergični na ganciklovir, aciklovir ili valaciklovir, ljekovi koji se koristi za liječenje drugih virusnih infekcija
• ako dojite

Kada uzimate lijek Valcyte® posebno vodite računa:

• Ako imate nizak nivo bijelih krvnih zrnaca, crvenih krvnih zrnaca ili trombocita (krvnih pločica - male krvne ćelije uključene u zgrušavanje krvi) u krvi. Vaš ljekar će uraditi laboratorijske analize krvi prije nego što počnete da uzimate tablete Valcyte® i još analiza dok uzimate tablete
• Ako ste na radioterapiji ili ste na hemodijalizi
• Ako imate problema sa bubrezima. Vaš ljekar će možda morati da Vam propiše smanjenu dozu lijeka i možda će morati da Vam često kontroliše krv tokom terapije.
• Ako trenutno uzimate kapsule ganciklovira i ljekar hoće da Vam propiše tablete lijeka Valcyte®.Važno je da ne uzimate više tableta nego što vam je propisao ljekar, jer može doći do predoziranja.

Primjena drugih ljekova

Recite svom ljekaru ili farmaceutu ukoliko uzimate ili ste nedavno uzimali ili biste mogli uzeti bilo koji drugi lijek, uključujući i ljekove koji se nabavljaju bez recepta.

Ako uzimate druge ljekove u isto vrijeme uz lijek Valcyte®, kombinacija ljekova može uticati na količinu lijeka u vašem krvotoku i može prouzrokovati štetne posljedice. Kažite svom ljekaru ako uzimate neke od sljedećih ljekova:

• Imipenem/cilastatin (antibiotik). Uzimanje ovog lijeka zajedno sa lijekom Valcyte® može uzrokovati konvulzije (epileptični napadi).
• zidovudin, didanozin, lamivudin, tenofovir, abakavir, emtricitabin ili drugi slični ljekovi koji se koriste za liječenje AIDS-a
• ribavirin, pegilovani interferoni, adefovir i entekavir koji se koriste za liječenje hepatitisa B/C
• probenecid (lijek za terapiju gihta). Uzimanje ovog lijeka zajedno sa lijekom Valcyte može povećati koncentraciju ganciklovira u krvi
• mikofenolat mofetil (koristi se poslije transplantacije)
• vinkristin, vinblastin, adriamicin, hidroksiurea ili slični ljekovi za terapiju karcinoma
• cidofovir ili foscarnet koji se koriste za liječenje virusnih infekcija.
• trimetoprim, kombinacija trimetoprima i sulfonamida, i dapson (antibiotici)
• pentamidin (lijek za terapiju infekcija parazita ili infekcija pluća)
• flucitozin ili amfotericin B (antigljivični ljekovi)

Uzimanje lijeka Valcyte® sa hranom ili pićima

Lijek Valcyte® treba uzimati sa hranom. Ako iz bilo kog razloga ne možete da jedete, ipak treba da uzimate svoju dozu lijeka Valcyte kao i obično.

Primjena lijeka Valcyte® u periodu trudnoće i dojenja

Ne bi trebalo da uzimate lijek Valcyte® ako ste trudni, osim ako Vam ljekar ne preporuči. Ako ste već trudni ili planirate da zatrudnite, to morate reći svom ljekaru. Uzimanje lijeka Valcyte® za vrijeme trudnoće može da naškodi Vašoj nerođenoj bebi.

Ako dojite ne smijete da uzimate lijek Valcyte®. Ako Vaš ljekar želi da započne liječenje lijekom Valcyte®, morate prestati sa dojenjem prije nego što počnete da uzimate lijek.

Žene u reproduktivnom periodu moraju da koriste efikasnu kontracepciju kada su na terapiji lijekom Valcyte®.

Muškarci čije partnerke mogu da ostanu trudne moraju koristiti kondom dok uzimaju lijek Valcyte® i još 90 dana po okončanju terapije.

Uticaj lijeka Valcyte®na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Ako osjećate vrtoglavicu, umor, drhtavicu ili konfuziju kada uzimate ovaj lijek, nemojte voziti niti upravljati vozilima i mašinama.

Prije uzimanja bilo kog lijeka posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Važne informacije o nekim sastojcima leka Valcyte

Pomoćne materije su: povidon K30, krospovidon, mikrokristalna celuloza, stearinska kiselina, hipromeloza, titan dioksid (E171), makrogol, crveni gvožđe oksid (E172) i polisorbat.

Uvijek uzimajte lijek Valcyte® onako kako vam je to rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Ako niste sigurni, provjerite sa svojim ljekarom ili farmaceutom.

Tabletama Valcyte® treba rukovati oprezno. Ne smiju se lomiti, niti mrviti. Tablete treba progutati cijele i kad god je to moguće sa hranom. Ako slučajno dodirnete oštećenu tabletu, temeljno operite ruke sapunom i vodom. Ako vam prah iz tablete dopre u oči, dobro ih isperite sterilnom vodom, ili običnom vodom ako nemate sterilnu.

Morate se pridržavati broja tableta koje Vam je to propisao ljekar, kako biste izbjegli predoziranje.

Kad god je to moguće, Valcyte tablete treba uzimati sa hranom – vidjeti dio 2.

Odrasli:

Prevencija CMV bolesti kod pacijenata sa transplantacijom

Ovaj lijek treba da počnete da uzimate u roku od 10 dana od dana transplantacije. Uobičajena doza je dvije tablete JEDNOM dnevno. Treba da nastavite sa ovom dozom do 100 dana nakon transplantacije. Ako Vam je transplantiran bubreg , Vaš ljekar Vas može posavjetovati da uzimate tablete do 200 dana.

Terapija aktivnog CMV retinitisa kod pacijenata sa AIDS-om (tzv. indukciona terapija)

Uobičajena doza lijeka Valcyte je dvije tablete DVA PUTA dnevno tokom 21 dana (tri nedjelje). Nemojte uzimati ovu dozu duže od 21 dana osim ukoliko Vam to ne savjetuje ljekar, jer time možete da povećate rizik od pojave mogućih neželjenih efekata.

Dugotrajna terapija prevencije povratka aktivnog zapaljenja kod pacijenata sa AIDS-om i CMV retinitisom (tzv. terapija održavanja)

Uobičajena doza je dvije tablete JEDNOM dnevno. Trebalo bi da pokušate da tablete uzimate u isto vrijeme svakog dana. Ljekar će Vam savjetovati koliko dugo treba da nastavite da uzimate lijek Valcyte. Ako Vam se retinitis pogorša dok ste na terapiji ovom dozom, ljekar Vam može savjetovati da ponovite indukcionu terapiju (opisan gore) ili može odlučiti da Vam da drugi lijek za terapiju CMV infekcije.

Stariji pacijenti

Lijek Valcyte® nije ispitivan na starijim pacijentima.

Pacijenti sa oboljenjem bubrega

Ako Vaši bubrezi ne funkcionišu kako treba, ljekar Vam može savjetovati da uzimate manje tableta dnevno, ili da uzimate svoje tablete samo određenim danima u nedelji. Veoma je važno da uzimate samo onoliko tableta koliko Vam je ljekar propisao.

Pacijenti sa oboljenjem jetre

Lijek Valcyte® nije ispitivan kod pacijenata sa oboljenjem jetre.

Primjena kod djece i adolescenata:

Prevencija CMV bolesti kod pacijenata sa transplantacijom

Djeca bi trebalo da započnu uzimanje ovog lijeka u roku od 10 dana nakon transplantacije. Doza će se razlikovati u zavisnosti od veličine djeteta, a treba je primjeniti JEDNOM dnevno. Ljekar će odrediti najprikladniju dozu na osnovu visine, tjelesne mase i bubrežne funkcije Vašeg djeteta. Dijete treba da nastavi sa uzimanjem ove doze tokom najviše 100 dana. Ako je dijete primilo bubrežni transplant, ljekar će Vas možda savjetovati da primjenjujete dozu tokom 200 dana.

Kod djece koja ne mogu da progutaju film tabletu lijeka Valcyte, može se primjeniti Valcyte prašak za oralni rastvor.

Ako ste uzeli više lijeka Valcyte® nego što je trebalo

Odmah se obratite svom ljekaru ili bolnici ako ste uzeli, ili mislite da ste možda uzeli, više tableta nego što bi trebalo. Uzimanje doze veće od preporučene može da dovede do pojave ozbiljnih neželjenih dejstava, posebno onih koja pogađaju vašu krv i bubrege. Kao rezultat ovoga, može vam biti potrebno bolničko liječenje.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Valcyte®

Ako ste zaboravili da uzmete tabletu, uzmite propuštenu dozu čim se sjetite, a sljedeću dozu uzmite u uobičajeno vrijeme. Ne uzimajte duplu dozu da biste nadoknadili propuštenu tabletu.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Valcyte®

Ne smijete da prekidate uzimanje tablete, osim ukoliko Vam ljekar nije tako rekao.

Ako imate dodatna pitanja u vezi uzimanja ovog lijeka, pitajte Vašeg ljekara ili farmaceuta.

Kao i svi ljekovi, i lijek Valcyte® može da ima neželjena dejstva, iako se ona ne moraju ispoljiti kod svih.

Alergijske reakcije

Kod najviše jedne od 100 osoba može se razviti iznenadna i teška alergijska reakcija na valganciklovir (anfilaktički šok). PRESTANITE da uzimate lijek Valcyte® i obratite se hitnoj medicinskoj službi u najbližoj bolnici ukoliko iskusite neki od sljedećih simptoma:

• svrab kože, osip (koprivnjača)
• iznenadno oticanje grla, lica, usana ili usta koji mogu dovesti do otežanog gutanja ili disanja
• iznenadno oticanje ruku, stopala ili zglobova.

Neželjena dejstva koja se mogu javiti tokom liječenja valganciklovirom ili ganciklovirom su navedena dolje:

Veoma česta neželjena dejstva (mogu se javiti kod više od 1 od 10 pacijenata)

• Efekti na krv: smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca u krvi (neutropenija) – što Vas čini podložnijim infekcijama, smanjenje količine pigmenta koji u krvi transportuje kiseonik (anemija) – što može uzrokovati umor i nedostatak daha dok vježbate
• Efekti na disanje: osjećaj kratkog daha ili otežano disanje (dispnea)
• Efekti na želudac i digestivni sistem (proliv)

Česta neželjena dejstva (mogu se javiti kod najviše 1 od 10 pacijenata)

• Poremećaji krvi: smanjenje broja leukocita (bijele krvne ćelije koja se bore protiv infekcija) u krvi (leukopenija), smanjenje broja trombocita (trombocitopenija), što može izazvati krvarenja i modrice, smanjenje broja nekoliko tipova krvnih ćelija istovremeno (pancitopenija)
• Poremećaji nervnog sistema: glavobolja, problemi sa spavanjem (nesanica), izmjene čula ukusa (disguezija), smanjenje osjetljivosti na dodir (hipoestezija), žmarci, utrnulost ili slabost (parestezija), gubitak osjećaja u šakama ili stopalima (periferna neuropatija), pojava vrtoglavice i grčeva (konvulzije)
• Poremećaji oka: bol u oku, otok unutar oka (edem), odvajanje unutrašnje ovojnice oka (odvajanje mrežnjače), i plutajući objekti u vidnom polju
• Poremećaji uha: bol u uhu
• Poremećaji disanja: kašalj
• Poremećaji želuca i varenja: mučnina, bol u stomaku, zatvor, gasovi, poremećaji varenja (dispepsija) i poremećaji gutanja (disfagija)
• Poremećaji kože: zapaljenje kože (dermatitis), svrab i znojenje
• Poremećaji mišića, zglobova i kostiju: bol u leđima, bol u mišićima (mijalgija), ili zglobovima (artralgija), ukočenost mišića (rigor) i grčevi u mišićima
• Infekcije: gljivične infekcije u ustima (oralna kandidijaza), infekcije uzrokovane bakterijama ili virusima u krvi, zapaljenja tkiva (celulitis), zapaljenje ili infekcije bubrega ili bešike
• Poremećaji jetre: povećanje vrijednosti nekih enzima jetre, što se može uočiti jedino prilikom laboratorijske analize krvi
• Poremećaji bubrega: promjene u normalnom radu bubrega
• Poremećaji ishrane: gubitak apetita (anoreksija) i gubitak tjelesne težine
• Opšti poremećaji: umor, groznica, bol, bol u grudima, gubitak energije (astenija), opšti osjećaj slabosti (malaksalost)
• Poremećaji raspoloženja i ponašanja: depresija, osjećaj uznemirenosti, konfuzija, neuobičajene misli.

Povremena neželjena dejstva (mogu se javiti kod najviše 1 od 100 pacijenata)

• Poremećaji srca: promjene u normalnom srčanom ritmu (aritmija)
• Poremećaji cirkulacije: nizak krvni pritisak (hipotenzija), koja može uzrokovati osjećaj nesvjestice i omaglice
• Poremećaji krvi: smanjena produkcija krvnih ćelija u koštanoj srži
• Poremećaji nerava: trešenje ili drhtavica (tremor)
• Poremećaji očiju: crvenilo, oštećene oči (konjuktivitis), poremećaji vida
• Poremećaji uha: gluvoća
• Poremećaji želuca i varenja: otečen stomak, rane u ustima, zapaljenje pankreasa (pankreatitis), što možete primijetiti kao oštar bol u stomaku i leđima
• Poremećaji kože: gubitak kose (alopecija), osip sa svrabom ili otokom (urtikarija) i suva koža
• Poremećaji bubrega: krv u urinu (hematurija), bubrežna insuficijencija
• Poremećaji jetre: porast nivoa enzima jetre koji se zove alanin aminotransferaza (što se može uočiti jedino prilikom analize krvi)
• Poremećaji plodnosti: neplodnost kod muškarca
• Poremećaji raspoloženja i ponašanja: neuobičajene promjene raspoloženja i ponašanja, gubitak kontakta sa realnošću u smislu da se čuju glasovi ili vide stvari koje ne postoje, osjećaj uznemirenosti.

Rijetka neželjena dejstva (mogu se javiti kod najviše 1 od 1000 pacijenata)

• Poremećaji krvi: veoma slabo (nedovoljno) stvaranje svih vrsta krvnih ćelija (crvenih krvnih zrnaca, bijelih krvnih zrnaca, krvnih pločica-trombocita) u koštanoj srži.

Odvajanje unutrašnje ovojnice oka (odvajanje mrežnjače) dogodilo se samo kod pacijenta sa AIDS-om koji su primali lijek Valcyte za liječenje CMV infekcije.

Dodatna neželjena dejstva kod djece i adolescenata

Neželjena dejstva prijavljena kod djece i adolescenata slična su neželjenim dejstvima prijavljenim kod odraslih pacijenata.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Rok upotrebe

3 godine

Nemojte koristiti lijek Valcyte nakon isteka roka upotrebe navedenog na naljepnici i kutiji nakon EXP. Rok upotrebe se odnosi na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvanje

Čuvati van domašaja i vidokruga djece.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba odlagati u kanalizaciju ili kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da odložite ljekove koji Vam više nijesu potrebni. Ove mjere će pomoći da se zaštiti okolina.

Šta sadrži lijek Valcyte®

• Aktivna supstanca je 450 mg valganciklovira, u obliku 496.3 mg valgancoklovir hidrohlorida.
• Ostali sastojci u tableti su povidon K30, krospovidon, mikrokristalna celuloza i stearinska kiselina. Sastojajci u omotaču tablete je boja „Opadry pink 15B24005“ koja sadrži hipromelozu, titan dioksid (E171), polietilenglikol 400/ makrogol 8%, gvožđe(III) oksid, crveni (E172) i polisorbat 80.

Kako izgleda lijek i Valcyte® sadržaj pakovanja

Valcyte® film tablete su ružičaste, konveksne, duguljaste film tablete sa utisnutom oznakom „VGC“ na jednoj i „450“ na drugoj strani.

Pakuju se u bočicama koje sadrže 60 film tableta.

Nosilac dozvole i Proizvođač

Nosilac dozvole:

Hoffmann – La Roche Ltd

Dio stranog društva Podgorica

Svetlane Kane Radević br.3

81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

F.Hoffmann-La Roche Ltd

Wurmisweg, 4303 Kaiseraugst

Švajcarska

Ovo uputstvo je poslednji put revidirano

Maj, 2017.

Režim izdavanja lijeka:

Ograničen recept.

Broj i datum dozvole:

Valcyte®, film tableta, 450mg, bočica, 60 film tableta: 2030/17/218 - 1738 od 15.05.2017. godine