VABYSMO 120mg/ml rastvor za injekciju

Lijek Vabysmo indikovan je za liječenje odraslih pacijenata sa:

•neovaskularnom (vlažnom) senilnom makularnom degeneracijom (nAMD),

•oštećenjem vida uzrokovanim dijabetičkim makularnim edemom (DME),

• oštećenjem vida uzrokovanim makularnim edemom kao posljedicom okluzije retinalne vene (engl. retinal vein oclusion, RVO) (okluzije grane retinalne vene ili centralne retinalne vene).

Ovaj lijek mora da primijeni kvalifikovani ljekar sa iskustvom u primjeni intravitrealnih injekcija. Jedna bočica smije da se upotrijebi samo za liječenje jednog oka.

Doziranje

Neovaskularna (vlažna) senilna makularna degeneracija (nAMD)

Preporučena doza iznosi 6 mg (0,05 ml rastvora), a primjenjuje se intravitrealnom injekcijom svake 4 nedjelje (jednom mjesečno) za prve 3 doze.

Nakon toga se preporučuje procjena aktivnosti bolesti na osnovu anatomskih i/ili vidnih ishoda 16 i/ili 20 nedjelja nakon početka terapije kako bi se liječenje moglo individualizovati. Kod pacijenata bez aktivne bolesti treba razmotriti primjenu faricimaba svakih 16 nedjelja (4 mjeseca). Kod pacijenata sa aktivnom bolešću treba razmotriti primjenu terapije svakih 8 nedjelja (2 mjeseca) ili 12 nedjelja (3 mjeseca). Ako se anatomski i/ili vidni ishodi promijene, potrebno je shodno tome prilagoditi interval primjene lijeka, a ako se anatomski i/ili vidni ishodi pogoršaju, interval primjene lijeka treba skratiti (vidjeti dio 5.1). Podaci o bezbjednosti primjene u intervalima od 8 nedjelja ili manje između injekcija su ograničeni (vidjeti dio 4.4). Praćenje pacijenata u periodu između primjena lijeka treba zakazati na osnovu stanja pacijenta i prema odluci ljekara, ali nema zahtjeva za mjesečnim praćenjem između injekcija.

Oštećenje vida uzrokovano dijabetičkim makularnim edemom (DME) i makularni edem kao posljedica okluzije retinalne vene (RVO)

Preporučena doza iznosi 6 mg (0,05 ml rastvora), a primjenjuje se intravitrealnom injekcijom svake 4 nedjelje (jednom mjesečno); može biti potrebno 3 ili više uzastopnih mjesečnih injekcija.

Nakon toga, liječenje se individualno prilagođava prema pristupu „liječi i produži“. Na osnovu procjene ljekara o anatomskim i/ili vidnim ishodima kod pacijenta, interval primjene može se produžiti u koracima od najviše 4 nedjelje. Ako se anatomski i/ili vidni ishodi promijene, potrebno je shodno tome prilagoditi interval primjene lijeka, a ako se anatomski i/ili vidni ishodi pogoršaju, interval primjene lijeka treba skratiti (vidjeti dio 5.1). Interval između dvije injekcije kraći od 4 nedjelje i duži od 4 mjeseca nije bio ispitivan. Praćenje pacijenata u periodu između primjene lijeka treba zakazati na osnovu stanja pacijenta i prema odluci ljekara, ali nema zahtjeva za mjesečnim praćenjem između injekcija.

Trajanje terapije

Ovaj lijek je namijenjen za dugotrajno liječenje. Ako vidni i/ili anatomski ishodi ukažu na to da pacijent nema koristi od nastavka liječenja, primjenu lijeka treba prekinuti.

Odložena ili propuštena doza

U slučaju odložene ili propuštene doze, pacijent treba da posjeti ljekara radi procjene u prvom sljedećem slobodnom terminu i da nastavi liječenje zavisno od odluke ljekara.

Posebne populacije

Starije osobe

Kod pacijenata starosti 65 godina i starijih nije potrebno nikakvo prilagođavanje doze (vidjeti dio 5.2). Podaci o bezbjednosti primjene kod pacijenata sa nAMD starosti≥ 85 godina su ograničeni (vidjeti dio 4.4).

Oštećenje funkcije bubrega

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 5.2).

Pedijatrijska populacija

Nema relevantne primjene ovog lijeka u pedijatrijskoj populaciji za liječenje nAMD, DME i RVO.

Način primjene

Samo za intravitrealnu upotrebu.

Prije primjene, bočicu lijeka Vabysmo treba vizuelno pregledati kako bi se utvrdilo sadrži li čestice i da li je sadržaj promijenio boju, a bočica se ne smije upotrijebiti u tom slučaju.

Postupak primjene intravitrealne injekcije sprovodi se u aseptičnim uslovima, koji uključuju hiruršku dezinfekciju ruku, upotrebu sterilnog prekrivača i sterilnog spekuluma za očne kapke (ili ekvivalentnog instrumenta). Prije sprovođenja postupka primjene intravitrealne injekcije treba temeljno provjeriti da li pacijent u anamnezi ima reakcije preosjetljivosti (vidjeti dio 4.8). Prije injekcije treba primijeniti odgovarajuću anesteziju i topikalni mikrobicid širokog spektra radi dezinfekcije kože periokularnog područja, kapaka i površine oka.

Iglu za injekciju treba uvesti u vitrealnu šupljinu 3,5–4,0 mm posteriorno u odnosu na limbus, izbjegavajući horizontalni meridijan i ciljajući središte očne jabučice. Zatim treba polako ubrizgati zapreminu injekcije od 0,05 ml; naredne injekcije treba primijeniti u drugi dio sklere.

Nakon primjene injekcije, svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala treba odložiti u skladu sa važećim propisima.

Neposredno nakon intravitrealne injekcije, pacijente treba pratiti zbog mogućeg povišenja intraokularnog pritiska. Odgovarajuće praćenje može uključivati provjeru perfuzije glave optičkog nerva ili tonometriju. Sterilna oprema za paracentezu treba da bude dostupna po potrebi.

Nakon intravitrealne injekcije pacijente treba uputiti da odmah prijave sve simptome koji ukazuju na endoftalmitis (npr. gubitak vida, bol u oku, crvenilo oka, fotofobiju, zamagljen vid).

Za uputstva o rukovanju lijekom prije primjene pogledajte dio 6.6.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Aktivna ili suspektna infekcija oka ili periokularnog područja.

Aktivna intraokularna upala.

Sljedljivost

Kako bi se poboljšala sljedljivost bioloških ljekova, potrebno je jasno zabilježiti naziv i broj serije primijenjenog lijeka.

Reakcije povezane sa intravitrealnom injekcijom

Intravitrealne injekcije, uključujući injekcije faricimaba, povezane su sa pojavom endoftalmitisa, intraokularne upale, regmatogenog odvajanja mrežnjače, rascjepa mrežnjače i jatrogene traumatske katarakte (vidjeti dio 4.8). Pri primjeni lijeka Vabysmo uvijek se moraju koristiti pravilne aseptične tehnike primjene injekcije. Pacijente treba uputiti da odmah prijave sve simptome, kao što su bol, gubitak vida, fotofobija, zamagljen vid, plutajuće (lebdeće) mrlje u vidnom polju ili crvenilo, koji ukazuju na endoftalmitis ili bilo koje od prethodno navedenih neželjenih dejstava, kako bi se omogućilo brzo i adekvatno liječenje. Pacijenti koji češće primaju injekcije mogu imati povećan rizik od proceduralnih komplikacija.

Povišenja intraokularnog pritiska

Prolazna povišenja intraokularnog pritiska zabilježena su unutar 60 minuta od intravitrealne injekcije, uključujući injekcije faricimaba (vidjeti dio 4.8). Kod pacijenata sa loše kontrolisanim glaukomom treba preduzeti posebne mjere opreza (lijek Vabysmo se ne smije ubrizgavati dok je intraokularni pritisak ≥ 30 mmHg). U svim slučajevima se moraju pratiti i na odgovarajući način zbrinjavati intraokularni pritisak i perfuzija glave optičkog nerva.

Sistemska dejstva

Nakon intravitrealne injekcije inhibitora vaskularnog endotelijalnog faktora rasta zabilježeni su sistemski neželjeni događaji, uključujući arterijske tromboembolijske događaje, pa postoji teoretski rizik da bi oni mogli biti povezani sa inhibicijom VEGF. U kliničkim ispitivanjima faricimaba kod pacijenata sa nAMD, DME i RVO zabilježena je niska stopa incidence arterijskih tromboembolijskih događaja. Postoje ograničeni podaci o bezbjednosti liječenja faricimabom kod pacijenata sa DME koji imaju visok krvni pritisak (≥ 140/90 mmHg) i vaskularnu bolest i kod pacijenata sa nAMD i RVO ≥ 85 godina.

Imunogenost

Pošto je faricimab terapijski protein, postoji mogućnost imunogenosti (vidjeti dio 4.8). Pacijente treba uputiti da obavijeste ljekara o svim znacima ili simptomima intraokularne upale, kao što su gubitak vida, bol u oku, povećana osjetljivost na svjetlost, plutajuće mrlje u vidnom polju ili pogoršanje crvenila oka, koji bi mogli biti klinički znaci preosjetljivosti na faricimab (vidjeti dio 4.8).

Bilateralna terapija

Bezbjednost i efikasnost istovremene primjene faricimaba u oba oka nisu ispitivane. Bilateralna terapija mogla bi da dovede do neželjenih reakcija u oba oka i/ili da potencijalno poveća sistemsku izloženost lijeku, a time i rizik od sistemskih neželjenih reakcija. Dok ne budu dostupni podaci o istovremenoj primjeni u oba oka, postoji teoretski rizik od primjene faricimaba.

Istovremena primjena drugih anti-VEGF ljekova

Nema dostupnih podataka o istovremenoj primeni faricimaba i drugih anti-VEGF ljekova u isto oko. Faricimab ne treba primjenjivati istovremeno sa drugim anti-VEGF ljekovima (sistemskim ili intraokularnim).

Odlaganje terapije

Terapiju treba odložiti kod pacijenata koji imaju:

•regmatogeno odvajanje mrežnjače, makularne rupe 3. ili 4. stepena, pucanje mrežnjače; liječenje se ne smije nastaviti sve dok se oštećenje na odgovarajući način ne popravi.

•smanjenje najbolje korigovane oštrine vida (engl. Best Corrected Visual Acuity, BCVA) povezano sa liječenjem za ≥ 30 slova u odnosu na posljednju procjenu oštrine vida; liječenje se ne smije nastaviti prije sljedećeg planiranog termina primjene lijeka.

•intraokularni pritisak ≥ 30 mmHg.

•subretinalno krvarenje koje zahvata centralni dio fovee ili krvarenje koje zahvata ≥ 50% ukupne površine lezije.

•intraokularni hirurški zahvat obavljen u prethodnih 28 dana ili planiran u sljedećih 28 dana; liječenje se ne smije nastaviti prije sljedećeg planiranog termina primjene lijeka.

Rascjep pigmentnog epitela mrežnjače

Rascjep pigmentnog epitela mrežnjače je komplikacija odvajanja pigmentnog epitela (engl. pigment epithelial detachment, PED) kod pacijenata sa nAMD. Faktori rizika povezani sa razvojem rascjepa pigmentnog epitela mrežnjače nakon liječenja nAMD anti-VEGF terapijom uključuju veliko i/ili visoko odvajanje pigmentnog epitela. Pri uvođenju terapije faricimabom potreban je oprez kod pacijenata koji imaju navedene faktore rizika za rascjep pigmentnog epitela mrežnjače. Rascjep pigmentnog epitela mrežnjače često je kod pacijenata sa nAMD i PED liječenih intravitrealnim anti-VEGF ljekovima, uključujući faricimab. Stopa rascjepa pigmentnog epitela mrežnjače bila je viša u grupi pacijenata liječenoj faricimabom (2,9%) nego u grupi koja je primala aflibercept (1,5%). Većina događaja zabilježena je tokom udarne ("loading") faze liječenja, a bili su blage do umjerene težine i nisu uticali na vid.

Populacije sa ograničenim podacima

Postoji samo ograničeno iskustvo u liječenju pacijenata sa nAMD i RVO koji imaju ≥ 85 godina i pacijenata sa DME koji imaju dijabetes tipa I, pacijenata sa vrijednošću HbA1c preko 10%, pacijenata sa visokorizičnom proliferativnom dijabetičkom retinopatijom (DR), visokim krvnim pritiskom (≥ 140/90 mmHg) i vaskularnom bolešću, pacijenata sa kontinuiranim intervalima doziranja kraćim od 8 nedjelja ili pacijenata sa nAMD, DME i RVO koji imaju aktivne sistemske infekcije. Podaci o bezbjednosti kontinuirane primjene injekcija u intervalima od 8 nedjelja ili manje su ograničeni i takva primjena može biti povezana sa većim rizikom od očnih i sistemskih neželjenih reakcija, uključujući ozbiljne neželjene reakcije. Takođe nema iskustva sa liječenjem faricimabom kod pacijenata sa dijabetesom ili RVO i nekontrolisanom hipertenzijom i pacijenata sa RVO koji nisu odgovorili na prethodnu terapiju. Pri liječenju takvih pacijenata ljekar treba da uzme u obzir pomenuti nedostatak podataka.

Sadržaj natrijuma

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi, tj. u suštini je bez natrijuma.

Nisu sprovedena ispitivanja interakcija između ljekova. Na osnovu biotransformacije i eliminacije faricimaba (vidjeti dio 5.2) ne očekuju se nikakve interakcije. Ipak, faricimab se ne smije primjenjivati istovremeno sa drugim sistemskim ili intraokularnim anti-VEGF ljekovima (vidjeti dio 4.4).

Žene u reproduktivnom periodu

Žene u reproduktivnom periodu treba da koriste djelotvorne metode kontracepcije tokom liječenja i najmanje 3 mjeseca nakon posljednje intravitrealne injekcije faricimaba.

Plodnost

U šestomjesečnom ispitivanju faricimaba na makaki majmunima nisu primijećena dejstva na reproduktivne organe ni plodnost (vidjeti dio 5.3).

Trudnoća

Nema podataka o upotrebi faricimaba kod trudnica ili su ti podaci ograničeni. Sistemska izloženost faricimabu nakon intraokularne primjene je mala, ali zbog svog mehanizma djelovanja (tj. inhibicije VEGF) faricimab se mora smatrati potencijalno teratogenim i toksičnim za embrion i fetus (vidjeti dio 5.3).

Faricimab ne treba koristiti tokom trudnoće, osim ukoliko potencijalna korist za majku nadmašuje potencijalni rizik za fetus.

Dojenje

Nije poznato da li se faricimab izlučuje u majčino mlijeko kod ljudi. Rizik za dojenu novorođenčad/odojčad ne može se isključiti. Lijek Vabysmo ne treba koristiti tokom dojenja. Potrebno je odlučiti da li će se prekinuti dojenje ili će se prekinuti/uzdržati od terapije faricimabom, imajući pritom na umu korist od dojenja za dijete i korist od terapije lijekom za majku.

Lijek Vabysmo ima mali uticaj na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama. Nakon intravitrealne injekcije i propratnog očnog pregleda mogu se javiti prolazni poremećaji vida. Pacijenti ne smiju da upravljaju vozilima ni da rukuju mašinama dok se funkcija vida dovoljno ne povrati.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najčešće prijavljene neželjene reakcije bile su katarakta (10%), konjunktivalno krvarenje (7%), odvajanje staklastog tijela (4%), povišen intraokularni pritisak (4%), plutajuće mrlje u staklastom tijelu (4%), bol u oku (3%) i rascjep pigmentnog epitela mrežnjače (samo kod nAMD) (3%).

Najozbiljnije neželjene reakcije bile su uveitis (0,5%), endoftalmitis (0,4%), vitritis (0,4%), rascjep mrežnjače (0,2%), regmatogeno odvajanje mrežnjače (0,1%) i traumatska katarakta (< 0,1%) (vidjeti dio 4.4).

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Neželjene reakcije prijavljene kod pacijenata u kliničkim studijama ili nakon stavljanja lijeka u promet navedene su prema klasi sistema organa MedDRA i rangirane su prema učestalosti na osnovu sljedeće konvencije: Veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetko (≥ 1/10.000 do < 1/1000) ili nepoznato (učestalost se ne može procijentiti na osnovu dostupnih podataka). U svakoj grupi učestalosti, neželjene reakcije navedene su u opadajućem nizu prema ozbiljnosti.

Tabela 1: Učestalosti neželjenih reakcija

Pojmovi označeni zvjezdicom (*) obuhvataju neželjene reakcije identifikovane na osnovu spontanih prijava nakon stavljanja lijeka u promet. Budući da se radi o spontano prijavljenim reakcijama u populaciji neutvrđenog opsega, nije uvijek moguće pouzdano procijenti njihovu učestalost.

Opis odabranih neželjenih reakcija

Vaskulitis mrežnjače i okluzivni vaskulitis mrežnjače

Nakon stavljanja lijeka u promet spontano su prijavljeni rijetki slučajevi vaskulitisa mrežnjače i/ili okluzivnog vaskulitisa mrežnjače (vidjeti dio 4.4). Vaskulitis mrežnjače i okluzivni vaskulitis mrežnjače prijavljeni su i kod pacijenata liječenih intravitrealnom terapijom (IVT).

Neželjene reakcije povezane sa klasom proizvoda

Postoji teoretski rizik od arterijskih tromboembolijskih događaja, uključujući moždani udar i infarkt miokarda, nakon intravitrealne primjene VEGF inhibitora. U kliničkim ispitivanjima faricimaba kod pacijenata sa nAMD, DME i RVO zabilježena je niska stopa incidence arterijskih tromboembolijskih događaja (vidjeti dio 4.4). U svim indikacijama nije zabilježena značajna razlika između grupa liječenih faricimabom i grupa liječenih komparatorom.

Imunogenost

Postoji potencijal za imunološki odgovor kod pacijenata liječenih faricimabom (vidjeti dio 4.4). Nakon primjene faricimaba tokom perioda do 112 (nAMD), 100 (DME) odnosno 72 (RVO) nedjelje, antitijela na faricimab koja su se razvila tokom liječenja utvrđena su kod približno 13,8% pacijenata sa nAMD, 9,6% pacijenata sa DME i 14,4% pacijenata sa RVO randomizovanih za primjenu faricimaba. Do sada nije razjašnjen klinički značaj prisustva antitijela na faricimab za bezbjednost tog lijeka. Incidenca intraokularne upale kod pacijenata pozitivnih na antitijela na faricimab iznosila je 12/98 (12,2%; nAMD), 15/128 (11,7%; DME) i 9/95 (9,5%; RVO), a kod pacijenata negativnih na antitijela na faricimab iznosila je 8/562 (1,4%; nAMD), 5/1124 (0,4%; DME) i 10/543 (1,8%; RVO). Incidenca ozbiljnih okularnih neželjenih reakcija kod pacijenata pozitivnih na antitijela na faricimab iznosila je 6/98 (6,1%; nAMD), 14/128 (10,9%; DME) i 7/95 (7,4%; RVO), a kod pacijenata negativnih na antitijela na faricimab iznosila je 23/562 (4,1%; nAMD), 45/1124 (4,0%; DME) i 34/543 (6,3%; RVO). Antitijela na faricimab nisu bila povezana sa uticajem na kliničku efikasnost ili sistemsku farmakokinetiku.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Predoziranje zbog primjene veće injekcione zapremine od preporučene može povećati intraokularni pritisak. U slučaju predoziranja treba pratiti intraokularni pritisak i uvesti odgovarajuće liječenje ako ordinirajući ljekar procijeni da je to potrebno.

Farmakoterapijska grupa: Oftalmološki ljekovi, ljekovi za liječenje neovaskularizacije

ATC kod: S01LA09

Mehanizam dejstva

Faricimab je humanizovano bispecifično imunoglobulinsko G1 (IgG1) antitijelo koje djeluje tako da neutrališe i angiopoietin-2 (Ang-2) i vaskularni endotelijalni faktor rasta A (VEGF-A), čime inhibira dva različita signalna puta.

Ang-2 uzrokuje vaskularnu nestabilnost tako što podstiče destabilizaciju endotela, gubitak pericita i patološku angiogenezu, čime povećava vaskularno propuštanje (curenje) i pospješuje upalu. Takođe čini krvne sudove osjetljivima na aktivnost VEGF-A što dovodi do dalje destabilizacije krvnih sudova. Ang-2 i VEGF-A sinergistički povećavaju propustljivost krvnih sudova i stimulišu neovaskularizaciju.

Dvojnom inhibicijom Ang-2 i VEGF-A, faricimab smanjuje propustljivost i upalu krvnih sudova, inhibira patološku angiogenezu i ponovno uspostavlja stabilnost krvnih sudova.

Farmakodinamska dejstva

U šest studija faze III opisanih u nastavku zabilježeno je smanjenje medijana koncentracija slobodnog Ang-2 i slobodnog VEGF-A u oku u odnosu na početnu vrijednost, koje je zabilježeno od 7. dana pa nadalje.

nAMD

U studijama TENAYA i LUCERNE terapijske odluke u vremenskim tačkama za procjenu aktivnosti bolesti (20. i 24. nedjelja) donošene su na osnovu objektivnih, unaprijed definisanih vizuelnih i anatomskih kriterijuma, kao i na osnovu kliničke procjene ordinirajućeg ljekara.

Srednja vrijednost smanjenja centralne debljine makule (engl. central subfield thickness, CST) od početne vrijednosti do vrijednosti u vrijeme posjete radi procjene primarnog parametra efikasnosti (prosječna vrijednost za 40–48. nedjelju) bila je uporediva sa vrijednostima zabilježenim kod primjene aflibercepta i iznosila je -137 µm, odnosno -137 µm kod pacijenata liječenih faricimabom koji se primjenjivao u intervalima od najviše 16 nedjelja u odnosu na-129 µm odnosno -131 µm kod pacijenata liječenih afliberceptom u ispitivanju TENAYA odnosno LUCERNE. Ove srednje vrijednosti smanjenja CST su se održale tokom 2 godine.

U oba ispitivanja je u 48. nedjelji zabilježeno uporedivo dejstvo faricimaba i aflibercepta na smanjenje intraretinalne tečnosti (engl. intraretinal fluid, IRF) i subretinalne tečnosti (engl. subretinal fluid, SRF), kao i odvajanja pigmentnog epitela (PED). Dejstva na IRF, SRF i PED su se održala u 2. godini. Takođe su zabilježene i uporedive promjene ukupne površine lezije horoidne neovaskularizacije (engl. Choroidal neovascularization, CNV) i smanjenje površine propuštanja CNV u odnosu na početnu vrijednost kod pacijenata liječenih faricimabom i afliberceptom.

DME

U studijama YOSEMITE i RHINE, anatomski parametri povezani sa makularnim edemom bili su dio procjene aktivnosti bolesti na osnovu koje su donošene odluke o liječenju.

Srednja vrijednost smanjenja CST od početka ispitivanja do posjete radi procjene primarnog parametra efikasnosti (prosječna vrijednost za 48–56. nedjelju) bila je brojčano veća od one zabilježene sa afliberceptom, pa je u YOSEMITE iznosila -207 µm kod pacijenata koji su primali faricimab svakih 8 nedjelja odnosno -197 µm kod onih koji su ga primali prema prilagodljivom režimu primjene u intervalima od najviše 16 nedjelja prema -170 µm kod pacijenata koji su primali aflibercept svakih 8 nedjelja, dok su u ispitivanju RHINE te vrijednosti iznosile 196 µm, 188 µm odnosno 170 µm redom. Konzistentna smanjenja CST su zabilježena do kraja 2. godine. U obje studije je procenat pacijenata koji su postigli izostanak IRF i odsustvo DME (definisan kao dostizanje CST ispod 325 µm) tokom 2 godine bio veći u obje grupe liječene faricimabom nego u onoj koja je primala aflibercept.

RVO

U studijama faze III kod pacijenata sa okluzijom grane retinalne vene (engl. branch retinal vein occlusion, BRVO; studija BALATON) i okluzijom centralne/hemiretinalne vene (engl. central/hemiretinal vein occlusion, C/HRVO; studija COMINO) uz faricimab primijenjen svake 4 nedjelje uočena su smanjenja srednje vrijednosti CSTa od početka ispitivanja do 24. nedjelje, koja su bila uporediva sa onima uočenim uz aflibercept primijenjen svake 4 nedjelje. Srednja vrijednost smanjenja CSTa od početka ispitivanja do 24. nedjelje iznosila je 311,4 μm uz faricimab primijenjen svake 4 nedjelje naspram 304,4 μm uz aflibercept primijenjen svake 4 nedjelje u ispitivanju BALATON, odnosno 461,6 μm uz faricimab naspram 448,8 μm uz aflibercept u ispitivanju COMINO. Smanjenja CSTa održala su se do 72. nedjelje kad su pacijenti prešli na prilagodljiv režim doziranja faricimaba u intervalima od najviše 16 nedjelja.

U obje studije udio pacijenata koji su postigli izostanak IRFa, izostanak SRFa i izostanak makularnog edema (koji se definisao kao CST < 325 µm) tokom 24 nedjelje bio je uporediv u grupi koja je primala faricimab svake 4 nedjelje sa grupom koja je primala aflibercept svake 4 nedjelje. Ti rezultati su se održali do 72. nedjelje kada su pacijenti prešli na prilagodljiv režim doziranja faricimaba u intervalima od najviše 16 nedjelja.

Klinička efikasnost i bezbjednost

nAMD

Bezbjednost i efikasnost faricimaba procjenjivane su u dvije randomizovane, multicentrične, dvostruko slijepe, aktivnim komparatorom kontrolisane dvogodišnje studije neinferiornosti sprovedene kod pacijenata sa nAMD, pod nazivom TENAYA i LUCERNE. Uključeno je ukupno 1329 pacijenata, a 1135 (85%) pacijenata završilo je ispitivanja do kraja 112. nedjelje. Ukupno 1326 pacijenata je primilo najmanje jednu dozu lijeka (664 je primilo faricimab). Starost pacijenata kretala se u rasponu od 50 do 99 godina, sa srednjom vrijednošću [standardna devijacija; SD] od 75,9 (8,6) godina.

U obje studije su pacijenti bili randomizovani u odnosu 1 : 1 u jednu od dvije terapijske grupe:

•Faricimab 6 mg u intervalima od najviše 16 nedjelja nakon četiri početne mjesečne doze

•Aflibercept 2 mg svakih 8 nedjelja nakon tri početne mjesečne doze

Nakon primjene prve četiri mjesečne doze (0, 4, 8. i 12. nedjelja) pacijenti randomizovani za liječenje faricimabom primali su lijek svakih 16 nedjelja, svakih 12 nedjelja ili svakih 8 nedjelja, u zavisnosti od procjene aktivnosti bolesti u 20. i 24. nedjelji. Aktivnost bolesti procjenjivala se na osnovu objektivnih unaprijed definisanih vidnih (BCVA) i anatomskih (CST) kriterijuma, kao i kliničke procjene ordinirajućeg ljekara o prisustvu makularnog krvarenja ili aktivnosti nAMD-a koji zahtijevaju liječenje (samo u 24. nedjelji). Pacijenti su nastavili da primaju lijek u tim fiksnim intervalima do 60. nedjelje bez dodatne terapije. Od 60. nedjelje nadalje, pacijenti u grupi liječenoj faricimabom prešli su na prilagodljiv režim primjene, prema kom se njihov interval liječenja mogao promijeniti, tj. produžiti za najviše 4 nedjelje (do primjene svakih 16. nedjelja) ili smanjiti do intervala primjene svakih 8 nedjelja na osnovu automatizovane, objektivne procjene unaprijed definisanih vidnih (BCVA) i anatomskih (CST i makularno krvarenje) kriterijuma aktivnosti bolesti. Pacijenti u grupi koja je primala aflibercept nastavili su sa primjenom lijeka svakih 8 nedjelja tokom cijelog perioda ispitivanja. Obje studije su trajale 112 nedjelja.

Rezultati

Obje studije su pokazale efikasnost pri primarnoj procjeni parametra efikasnosti, definisanu kao srednju vrijednost promjene BCVA u odnosu na početnu vrijednost uz prosjek iz posjeta u 40, 44. i 48. nedjelji, mjerenu skorom slova iz Studije ranog liječenja dijabetičke retinopatije (engl. Early Treatment Diabetic Retinopathy Study, ETDRS) (tabela 2 i tabela 3). U obje studije pacijenti liječeni faricimabom u intervalima od najviše 16 nedjelja imali su srednju promjenu BCVA u odnosu na početnu vrijednost koja je bila neinferiorna onoj zabilježenoj kod pacijenata liječenih afliberceptom svakih 8 nedjelja u 1. godini, i ta poboljšanja vida su se održala do 112. nedjelje. Na slici 1 su prikazana poboljšanja BCVA od početka ispitivanja do 112. nedjelje.

Procenat pacijenata za svaki od tri intervala liječenja u 112. nedjelji studija TENAYA i LUCERNE iznosio je:

•svakih 16 nedjelja, 59% i 67%

•svakih 12 nedjelja, 15% i 14%

•svakih 8 nedjelja, 26% i 19%

Faricimab se primjenjuje intravitrealno kako bi ostvario lokalna dejstva u oku.

Resorpcija i distribucija

Na osnovu populacione farmakokinetičke analize (uključujući nAMD i DME, N = 2246) procjenjuje se da će se maksimalne koncentracije (Cmax) slobodnog faricimaba u plazmi (nevezanog za VEGF-A i Ang-2) dostići približno 2 dana nakon primjene doze. Procijenjena srednja vrijednost (±SD [standardna devijacija]) Cmax u plazmi iznosi 0,23 (0,07) µg/m kod pacijenata sa nAMD i 0,22 (0,07) µg/ml kod pacijenata sa DME. Procijenjena srednja vrijednost najnižih koncentracija slobodnog faricimaba u plazmi nakon ponovljene primjene svakih 8 nedjelja iznosi 0,002 – 0,003 µg/ml.

Faricimab je pokazao farmakokinetiku proporcionalnu dozi (na osnovu Cmax i AUC) u rasponu doza od 0,5 mg do 6 mg. Nakon primjene jednom mjesečno nije zabilježena akumulacija faricimaba ni u staklastom tijelu, ni u plazmi.

Predviđa se da su maksimalne koncentracije slobodnog faricimaba u plazmi približno 600 puta manje nego u očnoj vodici i približno 6000 puta manje nego u staklastom tijelu. Stoga nije vjerovatno da će doći do sistemskih farmakodinamičkih dejstava, što dodatno podržava i izostanak značajnih promjena koncentracije slobodnog VEGF i Ang-2 u plazmi nakon liječenja faricimabom u kliničkim studijama.

Populaciona farmakokinetička analiza ukazala je na dejstvo godina života i tjelesne mase na okularnu odnosno sistemsku farmakokinetiku faricimaba. Nijedno od tih dejstava nije se smatralo klinički značajnim; nije potrebno prilagođavati dozu.

Biotransformacija i eliminacija

Faricimab je proteinski lijek pa njegov metabolizam i eliminacija nisu u potpunosti opisani. Očekuje se da će se faricimab u lizozomima katabolisati do malih peptida i aminokiselina, koji se mogu izlučiti putem bubrega, slično kao i endogeni IgG.

Profil koncentracija faricimaba u plazmi kroz vrijeme opadao je paralelno sa profilom koncentracije u staklastom tijelu i očnoj vodici kroz vrijeme. Procijenjena srednja vrijednost poluživota faricimaba u oku i njegovog detektabilnog sistemskog poluživota iznosi približno 7,5 dana.

Farmakokinetička analiza pacijenata sa nAMD, DME i RVO (N=2977) pokazala je da je farmakokinetika faricimaba uporediva kod pacijenata sa nAMD, DME i RVO.

Posebne populacije

Starije osobe

U šest kliničkih studija faze III, približno 58% (1496/2571) pacijenata randomizovanih za liječenje faricimabom je imalo ≥ 65 godina. Populaciona farmakokinetička analiza ukazala je na dejstvo godina života na okularnu farmakokinetiku faricimaba. Dejstvo nije smatrano klinički značajnim. Kod pacijenata starih 65 godina i starijih nije potrebno nikakvo podešavanje doze (pogledati dio 4.2).

Oštećenje funkcije bubrega

Nisu sprovedene posebne studije sa faricimabom kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega. Farmakokinetička analiza pacijenata iz svih kliničkih studija, od kojih je njih 63% imalo oštećenje funkcije bubrega (blago 38%, umjereno 23%, teško 2%), nije ukazala ni na kakve razlike s obzirom na sistemsku farmakokinetiku faricimaba nakon intravitrealne primjene. Nije potrebno prilagođavati dozu kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.2).

Oštećenje funkcije jetre

Nisu sprovedene posebne studije sa faricimabom kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre. Međutim, ne treba preduzimati posebne mjere opreza u toj populaciji jer se metabolizam lijeka odvija proteolizom i ne zavisi od funkcije jetre. Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 4.2).

Ostale posebne populacije

Rasa ne utiče na sistemsku farmakokinetiku faricimaba. Nije se pokazalo da pol ima klinički relevantan uticaj na sistemsku farmakokinetiku faricimaba. Nije potrebno podešavanje doze.

Nisu sprovedene studije o mutagenom ili kancerogenom potencijalu faricimaba.

Kod skotnih ženki makaki majmuna intravenske injekcije faricimaba kojima je postignuta serumska izloženost (Cmax) više od 500 puta veća od maksimalne izloženosti ljudi nisu uzrokovale razvojnu toksičnost ni teratogenost, a nisu uticale na težinu ni strukturu placente, iako faricimab s obzirom na njegovo farmakološko dejstvo treba smatrati potencijalno teratogenim i toksičnim za embrion i fetus.

Sistemska izloženost nakon okularne primjene faricimaba je veoma niska.

L-histidin

Acetatna kiselina 30% (za podešavanje pH) (E 260)

L-metionin

Polisorbat 20 (E 432)

Natrijum hlorid

D-saharoza

Voda za injekcije

U odsustvu studija kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima.

30 mjeseci.

Čuvajte u frižideru (2ºC do 8ºC).

Ne zamrzavajte.

Bočicu čuvati u spoljašnjem kartonskom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Prije upotrebe, neotvorena bočica može se čuvati na sobnoj temperaturi od 20ºC do 25ºC, najviše 24 sata.

Injekcija se mora primijeniti odmah nakon pripreme doze.

0,24 ml sterilnog rastvora u staklenoj bočici sa obloženim gumenim čepom i aluminijskim zaštitnim zatvaračem sa žutim, plastičnim flip-off poklopcem.

Veličina pakovanja: 1 bočica i 1 transferna igla sa filterom i zatupljenim vrhom (18 G x 1½ inča, 1,2 mm x 40 mm, 5 µm).

Ne mućkajte.

Bočica sadrži više od preporučene doze od 6 mg. Ne smije se upotrijebiti ukupna zapremina lijeka sadržana u bočici (0,24 ml). Prije primjene injekcije treba istisnuti suvišnu zapreminu. Ubrizgavanje ukupne zapremine koja se nalazi u bočici dovodi do predoziranja. Doza za injekciju mora biti podešena na oznaku doze od 0,05 ml tj. 6 mg za faricimab.

Bočicu lijeka Vabysmo treba vizuelno pregledati nakon vađenja iz frižidera i prije primjene. Lijek se ne smije upotrijebiti ako sadrži čestice ili ako je zamućen.

Sadržaj bočice i transferna igla sa filterom su sterilni i namijenjeni samo za jednokratnu upotrebu. Lijek se ne smije upotrijebiti ako su pakovanje, bočica i/ili transferna igla sa filterom oštećeni ili ako im je istekao rok trajanja. Detaljna uputstva za upotrebu nalaze se u uputstvu za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala treba odložiti, u skladu sa važećim propisima.

Vabysmo sadrži aktivnu supstancu faricimab koja spada u grupu ljekova koji se nazivaju antineovaskularizacioni agensi.

Vabysmo vam u oko ubrizgava vaš ljekar radi liječenja poremećaja kod odraslih pod nazivom:

•neovaskularna (vlažna) senilna makularna degeneracija (engl. neovascular age‑related macular degeneration, nAMD),

•oštećenje vida uzrokovano dijabetičkim makularnim edemom (DME)

• oštećenje vida uzrokovano makularnim edemom kao posljedicom začepljenja (okluzije) retinalne vene (engl. retinal vein occlusion, RVO) (okluzija grane retinalne vene [engl. branch retinal vein occlusion, BRVO] ili okluzija centralne retinalne vene [engl. central retinal vein occlusion, CRVO]).

Ti poremećaji pogađaju makulu, centralni dio mrežnjače (sloj osjetljiv na svjetlost u zadnjem dijelu oka) koja je zadužena za fini, centralni vid. nAMD izaziva rast abnormalnih krvnih sudova koji propuštaju krv i tečnost u makulu, a DME izazivaju propusni krvni sudovi koji dovode do oticanja makule. CRVO je začepljenje glavne vene koja odvodi krv iz mrežnjače, a BRVO je začepljenje jedne od manjih grana glavne vene. Zbog povećanog pritiska u tim venama dolazi do propuštanja tečnosti u mrežnjaču, što uzrokuje oticanje makule (makularni edem).

Kako djeluje lijek Vabysmo

Vabysmo specifično prepoznaje i blokira aktivnost proteina koji se zovu angiopoetin-2 i vaskularni endotelijalni faktor rasta A. Kada su ti proteini prisutni u mjeri većoj od uobičajene, mogu uzrokovati rast abnormalnih krvnih sudova i/ili oštetiti normalne krvne sudove, sa propuštanjem tečnosti u makulu, dovodeći do oticanja ili oštećenja koje može negativno uticati na vid. Vezivanjem za te proteine, lijek Vabysmo blokira njihovo djelovanje i sprječava abnormalan rast krvnih sudova, propuštanje tečnosti i oticanje. Lijek Vabysmo može poboljšati Vaše stanje i/ili usporiti pogoršanje bolesti i tako očuvati ili čak poboljšati Vaš vid.

Lijek Vabysmo ne smijete koristiti:

•ako ste alergični na faricimab ili bilo koji drugi sastojak tog lijeka (naveden u dijelu 6).

•ako imate aktivnu infekciju ili postoji sumnja na infekciju u oku ili oko oka.

•ako imate bol ili crvenilo oka (upala oka).

Ukoliko se nešto od toga odnosi na Vas, recite to svom ljekaru. Ne smije da Vam se daje lijek Vabysmo.

Upozorenja i mjere opreza:

Porazgovarajte sa svojim ljekarom prije nego što primite lijek Vabysmo:

•ako imate glaukom (stanje oka koje obično uzrokuje visok očni pritisak).

•ako ste ikad vidjeli bljeskove svijetla ili imali tamne plutajuće mrlje u oku i ako su se veličina i broj tih mrlja iznenada povećali.

•ako ste imali hirurški zahvat na oku u protekle 4 nedjelje ili ako planirate takav zahvat u sljedeće 4 nedjelje.

•ako ste ikada imali bilo koje očne bolesti ili primali terapije za takve bolesti.

Odmah obavijestite svog ljekara:

•ako dođe do iznenadnog gubitka vida.

•ako primijetite znake moguće infekcije ili upale oka, kao što su pojačano crvenilo oka, bol u oku, pojačana nelagodnost u oku, zamagljen ili oslabljen vid, povećan broj sitnih čestica u vidnom polju, povećana osjetljivost na svjetlost.

Pored toga je važno da znate sljedeće:

•bezbjednost i efikasnost lijeka Vabysmo kod istovremene primjene u oba oka nisu ispitivane i takva primjena može povećati rizik od neželjenih dejstava.

•kod nekih pacijenata injekcije lijeka Vabysmo mogu uzrokovati prolazno povišenje očnog pritiska tokom 60 minuta nakon primjene. Vaš ljekar će to kontrolisati nakon svake injekcije.

•Vaš ljekar će provjeriti da li imate druge faktore rizika koji mogu da povećaju vjerovatnoću da se rascijepi ili odvoji jedan od slojeva u zadnjem dijelu oka (odvajanje ili cijepanje mrežnjače ili pigmentnog epitela mrežnjače) i u tom slučaju se lijek Vabysmo mora primjenjivati uz oprez.

Zna se da kod primjene nekih ljekova koji djeluju na sličan način kao lijek Vabysmo postoji rizik od začepljenja krvnih sudova krvnim ugrušcima (arterijski tromboembolijski događaji), koje može dovesti do srčanog ili moždanog udara. Zbog prodiranja male količine lijeka u krvotok postoji teoretski rizik od razvoja takvih događaja nakon injekcije lijeka Vabysmo u oko.

Postoji samo ograničeno iskustvo u liječenju:

•pacijenata sa aktivnim infekcijama.

•pacijenata sa nAMD i RVO starih 85 godina ili više.

•pacijenata sa DME zbog dijabetesa tipa I.

•dijabetičara sa visokim prosječnim vrijednostima šećera u krvi (HbA1c iznad 10%).

•dijabetičara koji imaju očnu bolest uzrokovanu šećernom bolešću, koja se zove proliferativna dijabetička retinopatija.

•dijabetičara sa visokim krvnim pritiskom većim od 140/90 mmHg i oboljenjem krvnih sudova.

•pacijenata sa DME koji primaju injekcije na manje od svakih 8 nedjelja u dugom vremenskom periodu.

Postoji samo ograničeno iskustvo u liječenju pacijenata sa DME koji primaju injekcije na manje od svakih 8 nedjelja u dugom vremenskom periodu, a ti pacijenti mogu biti u većem riziku od neželjenih dejstava.

Ne postoji iskustvo u liječenju:

• pacijenata sa dijabetesom ili RVO sa nekontrolisanim visokim krvnim pritiskom.

Ako se nešto od gore navedenog odnosi na vas, ljekar će uzeti u obzir ovaj nedostatak informacija kada vas liječi lijekom Vabysmo.

Djeca i adolescenti

Primjena lijeka Vabysmo nije ispitivana kod djece i adolescenata, jer se nAMD, DME i RVO uglavnom javljaju kod odraslih.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ukoliko uzimate, ukoliko ste nedavno uzeli ili ćete možda uzeti neki drugi lijek.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Lijek Vabysmo nije ispitivan kod trudnica. Lijek Vabysmo se ne smije primjenjivati tokom trudnoće osim ako moguća korist za pacijentkinju ne nadmašuje mogući rizik za nerođeno dete.

Ukoliko ste u drugom stanju ili dojite, mislite da ste možda u drugom stanju ili planirate da ostanete u drugom stanju, pitajte svog ljekara za savjet prije nego što primite ovaj lijek.

Dojenje se ne preporučuje tokom liječenja lijekom Vabysmo jer nije poznato da li se lijek Vabysmo izlučuje u majčino mlijeko.

Žene koje mogu da ostanu u drugom stanju moraju da koriste djelotvornu metodu kontracepcije tokom liječenja i najmanje tri mjeseca nakon prestanka liječenja lijekom Vabysmo. Odmah obavijestite svog ljekara ukoliko ste trudni ili mislite da ste trudni tokom liječenja.

Uticaj lijeka Vabysmo na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Nakon injekcije lijeka Vabysmo mogu se javiti prolazni poremećaji vida (na primjer zamagljen vid). Nemojte upravljati vozilima ni rukovati mašinama dok se oni ne povuku.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Vabysmo

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi, tj. u suštini je bez natrijuma.

Preporučena doza iznosi 6 mg faricimaba.

Neovaskularna (vlažna) senilna makularna degeneracija (nAMD)

•Tokom prva 3 mjeseca primaćete jednu injekciju mjesečno.

•Nakon toga injekcije možete primati u razmacima do 4 mjeseca. Vaš ljekar će odlučiti koliko često treba da primate injekcije na osnovu stanja vašeg oka.

Oštećenje vida uzrokovano dijabetičkim makularnim edemom (DME) i makularnim edemom kao posljedicom okluzije retinalne vene (BRVO ili CRVO)

•Najmanje 3 mjeseca primaćete jednu injekciju mjesečno.

•Nakon toga injekcije možete primati rjeđe. Vaš ljekar će odlučiti koliko često treba da primate injekcije na osnovu stanja Vašeg oka.

Način primjene

Vabysmo se daje injekcijom u oko (intravitrealnom injekcijom), a daje ga ljekar sa iskustvom u primjeni očnih injekcija.

Prije injekcije ljekar će Vam pažljivo očistiti oko dezinfekcionim sredstvom za ispiranje oka kako bi spriječio infekciju. Ljekar će Vam dati kapi za oko (lokalnu anesteziju) koje izazivaju utrnulost oka kako bi ublažio ili spriječio bol uzrokovan injekcijom.

Koliko dugo traje liječenje lijekom Vabysmo

Ovo je dugoročna terapija koja može trajati mjesecima ili godinama. Ljekar će redovno pratiti Vaše stanje kako bi provjerio da li liječenje djeluje. U zavisnosti od toga kako odgovorite na liječenje lijekom Vabysmo, ljekar će vam možda povećati ili smanjiti učestalost primjene lijeka.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Vabysmo

Ako ste propustili dozu, što prije zakažite novi termin za posjetu ljekaru.

Ako prestanete da uzimate lijek Vabysmo

Razgovarajte sa ljekarom prije nego što prekinete liječenje. Prekid liječenja može povećati rizik od gubitka vida i dovesti do slabljenja vida.

Ako imate dodatnih pitanja o upotrebi ovog lijeka, obratite se svom ljekaru.

Kao i svi ljekovi i lijek Vabysmo može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Neželjena dejstva sa injekcijom lijeka Vabysmo mogu biti posljedica samog lijeka ili postupka primjene injekcije i prvenstveno zahvataju oko.

Neka neželjena dejstva mogla bi da budu ozbiljna

Odmah se obratite ljekaru ako imate neki od sljedećih znakova alergijskih reakcija, upale ili infekcija:

•bol u oku, pojačana nelagodnost, pojačano crvenilo oka, zamagljen ili oslabljen vid, povećan broj sitnih čestica u vidnom polju ili povećana osjetljivost na svjetlost – to su znaci moguće infekcije oka, upale oka ili alergijske reakcije.

•naglo oslabljen ili promijenjen vid.

Ostala moguća neželjena dejstva

U nastavku su navedena ostala neželjena dejstva koja se mogu javiti nakon liječenja lijekom Vabysmo.

Većina tih neželjenih dejstava je blage do umjerene težine i generalno se povlači u roku od nedjelju dana nakon svake injekcije.

Obratite se svom ljekaru ukoliko bilo koje od ovih neželjenih dejstava postane ozbiljno.

Veoma česta (mogu da se jave kod više od 1 od 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

•nema

Česta (mogu da se jave kod najviše 1 od 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

•zamućenje očnog sočiva (katarakta)

• cijepanje jednog sloja u zadnjem dijelu oka (cijepanje pigmentnog epitela mrežnjače – samo kod nAMD)

•odvajanje želatinozne supstance unutar oka (odvajanje staklastog tijela)

•povišenje pritiska u oku (povišen intraokularni pritisak)

•krvarenje iz malih krvnih sudova u spoljašnjem dijelu oka (krvarenje konjunktive)

•pokretne mrlje ili tamni oblici u vidnom polju (plutajuće mrlje u staklastom tijelu)

•bol u oku

Povremena (mogu da se jave kod najviše 1 od 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

•ozbiljna upala ili infekcija u oku (endoftalmitis)

•upala želatinozne supstance u oku/crvenilo oka (vitritis)

•upala dužice i okolnog tkiva u oku (iritis, iridociklitis, uveitis)

•krvarenje u oku (krvarenje u staklastom tijelu)

•nelagodnost u oku

•svrab oka

• cijepanje mrežnjače (sloja u zadnjem dijelu oka koji detektuje svjetlost)

•crvenilo oka (hiperemija oka/konjunktive)

•osjećaj stranog tijela u oku

•zamagljen vid

•smanjena oštrina vida

• bol tokom postupka

• odvajanje mrežnjače

•povećano stvaranje suza (pojačano suzenje)

• ogrebotina rožnjače, oštećenje prozirnog sloja očne jabučice koji oblaže dužicu (abrazija rožnjače)

• iritacija oka

Rijetka (mogu da se jave kod najviše 1 od 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

•privremeno smanjenje oštrine vida

• zamućenje sočiva usljed povrede (traumatska katarakta)

Nepoznato

• vaskulitis mrežnjače (upala krvnih sudova u zadnjem dijelu oka)

• okluzivni vaskulitis mrežnjače (začepljenje krvnih sudova u zadnjem dijelu oka, obično uz prisustvo upale)

Zna se da kod primjene nekih ljekova koji djeluju na sličan način kao lijek Vabysmo postoji rizik od začepljenja krvnih sudova krvnim ugrušcima (arterijski tromboembolijski događaji), koje može dovesti do srčanog ili moždanog udara. Zbog prodiranja male količine lijeka u krvotok postoji teoretski rizik od razvoja takvih događaja nakon injekcije lijeka Vabysmo u oko.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Za čuvanje ovog lijeka i pravilno odlaganje neiskorišćenog lijeka odgovorni su ljekar, farmaceut ili medicinska sestra. Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji i naljepnici na bočici. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Čuvajte u frižideru (2ºC do 8ºC).

Ne zamrzavajte.

Bočicu čuvati u spoljašnjem kartonskom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Prije upotrebe, neotvorena bočica može se čuvati na sobnoj temperaturi od 20 do 25ºC, najviše 24 sata.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Vabysmo

• Aktivna supstanca je faricimab. Jedan mililitar rastvora za injekciju sadrži 120 mg faricimaba. Jedna bočica sadrži 28,8 mg faricimaba u 0,24 ml rastvora. Time se osigurava količina potrebna za pojedinačnu dozu od 0,05 ml rastvora koji sadrži 6 mg faricimaba.
• Pomoćne supstance su: L-histidin, 30% acetatna kiselina (E 260), L-metionin, polisorbat 20 (E 432), natrijum hlorid, D-saharoza, voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Vabysmo i sadržaj pakovanja

Vabysmo je bistar do opalescentan, bezbojan do braonkasto-žuti rastvor.

Veličina pakovanja: jedna staklena bočica i jedna sterilna transferna igla sa filterom od 5 µm i zatupljenim vrhom za prenos lijeka (18 G x 1½ inča, 1,2 mm x 40 mm), samo za jednokratnu upotrebu.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

„Hoffmann–La Roche Ltd“ dio stranog društva Podgorica

ul. Cetinjska 11, 81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

F. Hoffmann-La Roche Ltd

Wurmisweg, 4303 Kaiseraugst, Švajcarska

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/23/3071-1214 od 21.08.2023. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2025. godine

<------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------->

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Uputstvo za upotrebu bočice:

Slika A

Slika G Slika H

Slika I

Pričvrstite iglu za injekciju

Slika J

Izbacite mehuriće vazduha i prilagodite dozu lijeka

Slika K

Slika L