SUTENT 50mg kapsula, tvrda

Gastrointestinalni tumori strome, tj. gastrointestinalni stromalni tumori (GIST)

Lijek Sutent je indikovan za liječenje neoperabilnih i/ili metastatskih malignih gastrointestinalnih tumora strome (GIST) kod odraslih pacijenata poslije njihovog neuspješnog liječenja imatinibom, usljed rezistencije ili intolerancije na njega.

Metastatski karcinomi bubrežnih ćelija (engl. metastatic renal cell carcinoma, MRCC)

Lijek Sutent je indikovan za liječenje uznapredovalog i/ili metastatskog karcinoma bubrežnih ćelija (MRCC) kod odraslih pacijenata.

Neuroendokrini tumori pankreasa (engl. pancreatic neuroendocrine tumours, pNET)

Lijek Sutent je indikovan za liječenje neoperabilnih ili metastatskih, dobro diferenciranih neuroendokrinih tumora pankreasa (pNET) kod odraslih pacijenata sa progresijom bolesti.

Terapiju lijekom Sutent treba da započne ljekar koji ima iskustva u primjeni citotoksičnih ljekova.

Doziranje

Preporučena doza lijeka Sutent za liječenje GIST i MRCC je pojedinačna oralna doza od 50 mg dnevno, tokom četiri uzastopne nedjelje, nakon čega slijedi dvonedjeljni period odmora (režim 4/2), da bi se postigao kompletni ciklus od 6 nedjelja.

Preporučena doza lijeka Sutent za liječenje pNET je oralna doza od 37,5 mg dnevno, bez planiranog perioda odmora.

Podešavanje doza

Bezbjednost i podnošljivost

Za liječenje GIST i MRCC prilagođavanje doziranja se može postići dozama od po 12,5 mg na osnovu individualne bezbjednosti i podnošljivosti. Dnevna doza ne treba biti veća od 75 mg, niti manja od 25 mg.

Za liječenje pNET, prilagođavanje doziranja se može postići dozama od po 12,5 mg na osnovu individualne bezbjednosti i podnošljivosti. Najveća doza primijenjena u pNET studiji faze 3 iznosila je 50 mg dnevno.

Uzimajući u obzir individualnu bezbjednost i podnošljivost, možda će biti potrebni privremeni prekidi doziranja.

Inhibitori/induktori CYP3A4

Treba izbjegavati istovremenu primjenu sunitiniba sa snažnim induktorima CYP3A4, kao što je rifampicin (vidjeti djelove 4.4 i 4.5). Ukoliko to nije moguće, može biti potrebno da se doza sunitiniba povećava postepeno u dozama od po 12,5 mg (do 87,5 mg dnevno za liječenje GIST i MRCC ili 62,5 mg dnevno za liječenje pNET) na osnovu pažljivog praćenja podnošljivosti lijeka.

Treba izbjegavati istovremenu primjenu sunitiniba sa snažnim inhibitorima CYP3A4, kao što je ketokonazol (vidjeti djelove 4.4 i 4.5). Ukoliko to nije moguće, može biti potrebno da se doza sunitiniba smanji na minimalnu dozu od 37,5 mg dnevno za liječenje GIST i MRCC ili 25 mg dnevno za liječenje pNET na osnovu pažljivog praćenja podnošljivosti lijeka.

Treba razmotriti izbor drugog lijeka za istovremenu primjenu koji je bez ili sa minimalnim potencijalom za indukciju ili inhibiciju CYP3A4.

Posebne populacije

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost lijeka Sutent kod pacijenata uzrasta do 18 godina nije utvrđena.

Trenutno dostupni podaci su opisani u djelovima 4.8, 5.1 i 5.2, međutim nije moguće dati preporuku o doziranju.

Starije osobe

Približno jedna trećina ukupnog broja pacijenata u kliničkim studijama koji su liječeni sunitinibom bila je u dobi 65 godina ili stariji. Nije zapažena značajna razlika u bezbjednosti i efikasnosti lijeka između mlađih i starijih pacijenata.

Oštećenje funkcije jetre

Ne preporučuje se prilagođavanje početne doze sunitiniba kod pacijenata sa blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh klasa A i B). Sunitinib nije ispitivan kod osoba sa teškim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh klasa C), pa se iz tog razloga njegova primjena kod tih pacijenata ne preporučuje (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije bubrega

Nije potrebno podešavanje početne doze sunitiniba kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega (od blagog do teškog), ili kod pacijenata u terminalnoj fazi bubrežne bolesti (engl. End-Stage Renal Disease, ESRD) koji su na hemodijalizi. Dalje prilagođavanje doze treba da se bazira na individualnoj bezbjednosti i podnošljivosti (vidjeti dio 5.2).

Način primjene

Lijek Sutent je namijenjen za oralnu upotrebu. Može se uzeti sa hranom ili bez nje.

Ukoliko se propusti jedna doza, pacijent ne treba da uzme dodatnu dozu lijeka. Pacijent treba da uzme uobičajenu, propisanu dozu sljedećeg dana.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Istovremenu primjenu sa snažnim induktorima CYP3A4 treba izbjegavati, zato što mogu sniziti koncentraciju sunitiniba u plazmi (vidjeti djelove 4.2 i 4.5).

Istovremenu primjenu sa snažnim inhibitorima CYP3A4 treba izbjegavati, zato što mogu povećati koncentraciju sunitiniba u plazmi (vidjeti djelove 4.2 i 4.5).

Poremećaji kože i mekih tkiva

Pacijente treba upozoriti da depigmentacija kose ili kože može nastati tokom liječenja sunitinibom. Drugi mogući dermatološki efekti mogu biti suvoća kože, zadebljanje ili pucanje kože, plikovi ili osip na dlanovima i tabanima.

Gore navedene reakcije nijesu kumulativne, obično su reverzibilne i generalno se zbog njih ne obustavlja liječenje. Prijavljivani su slučajevi gangrenozne piodermije koji su uglavnom reverzibilni nakon prekida terapije sunitinibom. Prijavljene su i teške kožne reakcije, uključujući slučajeve multiformnog eritema (EM), slučajevi koji ukazuju na Stevens-Johnson-ov sindrom (SJS) i toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN), od kojih su neke bile sa fatalnim ishodom. Ukoliko su prisutni znakovi i simptomi SJS, TEN ili EM (kao što je progresivni kožni osip sa plikovima ili lezije mukoze), terapiju sunitinibom treba obustaviti. Ukoliko se potvrdi dijagnoza SJS ili TEN, terapija sunitinibom se ne smije ponovo započinjati. U nekim slučajevima u kojima se sumnjalo na EM, pacijeni su podnosili ponovo uvođenje sunitiniba u terapiju u nižoj dozi nakon povlačenja reakcije; neki od ovih pacijenata su istovremeno primali terapiju kortikosteroidima ili antihistaminicima (vidjeti dio 4.8).

Hemoragija i krvarenje tumora

Hemoragijski događaji, od kojih su neki bili fatalni, zabilježeni u kliničkim studijama i tokom postmarketinškog praćenja, uključili su hemoragije gastrointestinalnog, respiratornog i urinarnog trakta, kao i cerebralne hemoragije (vidjeti dio 4.8).

Rutinska procjena hemoragijskih događaja treba da uključi kompletnu krvnu sliku i fizikalni pregled.

Epistaksa je najčešća hemoragijska neželjena reakcija usljed primjene lijeka, a opisana je kod otprilike polovine pacijenata sa solidnim tumorima koji su imali hemoragijske događaje. Neki od ovih slučajeva su bili teški, ali veoma rijetko fatalni.

Zabilježeni su i slučajevi krvarenja tumora, ponekad povezani sa nekrozom tumora; neki od ovih hemoragijskih događaja su bili fatalni.

Hemoragije tumora mogu nastati iznenada, a kada su u pitanju tumori pluća, mogu se manifestovati kao teška i po život ugrožavajuća hemoptizija ili plućna hemoragija. U kliničkim ispitivanjima su zabilježeni, a nakon stavljanja lijeka u promet prijavljeni slučajevi plićne hemoragije kod pacijenata koji su primali sunitinib za liječenje MRCC-a, GIST-a i karcinoma pluća. Lijek Sutent nije odobren za primjenu kod pacijenata sa karcinomom pluća.

Kod pacijenata koji su istovremeno na terapiji antikoagulansima (npr. varfarin, acenokumarol) treba periodično određivati kompletnu krvnu sliku (trombocite), faktore koagulacije (PT/INR) i izvršiti fizikalni pregled.

Gastrointestinalni poremećaji

Dijareja, nauzeja/povraćanje, abdominalni bol, dispepsija i stomatitis/bol u ustima su najčešće prijavljivane neželjene gastrointestinalne reakcije; takođe je prijavljena pojava ezofagitisa (vidjeti dio 4.8).

Suportivna terapija gastrointestinalnih neželjenih reakcija koje zahtijevaju liječenje obuhvata primjenu ljekova antiemetičkog dejstva, antidijaroike ili antacide.

Ozbiljne, ponekad fatalne gastrointestinalne komplikacije, uključujući gastrointestinalnu perforaciju zabilježene su kod pacijenata sa intraabdominalnim malignitetima, koji su uzimali sunitinib.

Hipertenzija

Tokom terapije sunitinibom prijavljena je hipertenzija, uključujući tešku hipertenziju (>200 mmHg za sistolni ili 110 mmHg za dijastolni pritisak). Pacijente treba ispitati, a ako se hipertenzija potvrdi, treba ih liječiti na odgovarajući način. Preporučuje se privremeno obustavljanje lijeka kod pacijenata sa teškom hipertenzijom koja se ne može kontrolisati ljekovima. Liječenje se ponovo započinje onda kada je postignuta odgovarajuća kontrola hipertenzije (vidjeti dio 4.8).

Hematološki poremećaji

Prijavljeno je smanjenje apsolutnog broja neutrofila i smanjenje apsolutnog broja trombocita povezano sa sunitinibom (vidjeti dio 4.8). Gore navedeni događaji nijesu bili kumulativni, obično su bili reverzibilni, a generalno nijesu doveli do obustavljanja primjene lijeka. Nijedan od ovih događaja u studijama faze 3 nije bio fatalan, ali rijetki hematološki događaji sa smrtnim ishodom, uključujući krvarenje povezano sa trombocitopenijom i infekcije uzrokovane neutropenijom, zabilježeni su tokom postmarketinškog praćenja lijeka.

Pojava anemije je uočena kako u ranoj tako i u kasnoj fazi liječenja sunitinibom.

Kompletna krvna slika treba da se uradi na početku svakog ciklusa liječenja kod pacijenata koji primaju sunitinib (vidjeti dio 4.8).

Kardiološki poremećaji

Kardiovaskularni događaji, uključujući srčanu insuficijenciju, kardiomiopatiju, smanjenje ejekcione frakcije lijeve komore ispod donje granice normalnih vrijednosti, miokarditis, ishemiju i infarkt miokarda, od kojih su neki slučajevi imali fatalni ishod, zabilježeni su kod pacijenata na terapiji sunitinibom. Ovi podaci ukazuju da sunitinib povećava rizik od kardiomiopatije. Nijesu identifikovani dodatni faktori rizika za pojavu sunitinibom izazvane kardiomiopatije kod pacijenata na terapiji ovim lijekom, osim efekta specifičnog za sam lijek. Sunitinib treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji imaju rizik od razvoja ovih događaja ili koji imaju navedene događaje u anamnezi (vidjeti dio 4.8).

Pacijenti koji su imali srčane događaje u toku 12 mjeseci prije započinjanja terapije sunitinibom, kao što su infarkt miokarda (uključujući tešku/nestabilnu anginu pektoris), bypass graftove koronarnih arterija/perifernih arterija, simptomatsku kongestivnu srčanu insuficijenciju, cerebrovaskularne događaje ili prolazni ishemijski napad, ili plućnu emboliju, bili su isključeni iz svih kliničkih studija sa sunitinibom. Nije poznato da li pacijenti koji imaju neke od ovih poremećaja, mogu imati veći rizik od razvoja disfunkcije lijeve komore povezane sa sunitinibom.

Ljekarima se preporučuje da procijene rizik u odnosu na potencijalnu korist od primjene lijeka. Pacijente treba pažljivo pratiti da bi se otkrili klinički znakovi i simptomi kongestivne srčane insuficijencije tokom terapije sunitinibom, posebno kod pacijenata sa kardiološkim faktorima rizika i/ili pacijentima sa bolešću koronarnih arterija u anamnezi. Procjena bazalne LVEF, kao i njeno povremeno mjerenje treba uzeti u obzir kod pacijenata koji uzimaju sunitinib. Kod pacijenata bez kardioloških faktora rizika, mjerenje bazalne ejekcione frakcije treba razmotriti.

Ako postoji klinički manifestna kongestivna srčana insuficijencija, preporučuje se prekid terapije sunitinibom. Dozu lijeka treba smanjiti i/ili obustaviti primjenu lijeka kod pacijenata bez klinički manifestne kongestivne srčane insuficijencije, ali kod kojih je ejekciona frakcija promijenjena (<50% i >20% u odnosu na bazalne vrijednosti).

Produženje QT intervala

Produženje QT intervala i Torsade de pointes zabilježeni su kod pacijenata koji su bili izloženi sunitinibu. Produženje QT intervala može dovesti do povećanog rizika od nastanka ventrikularnih aritmija uključujući Torsade de pointes.

Sunitinib treba pažljivo primjenjivati kod pacijenata sa produženjem QT intervala u anamnezi, kod pacijenata koji se liječe antiaritmicima ili ljekovima koji produžavaju QT interval, ili kod pacijenata sa relevantnim prethodno-postojećim oboljenjima srca, bradikardijom ili disbalansom elektrolita. Istovremenu primjenu sunitiniba i snažnih inhibitora CYP3A4 koji mogu povisiti koncentracije sunitiniba u plazmi treba ograničiti (vidjeti djelove 4.2, 4.5 i 4.8).

Venski tromboembolijski događaji

Venski tromboembolijski događaji povezani sa terapijom sunitinibom prijavljeni su kod pacijenata koji su primali sunitinib, uključujući duboku vensku trombozu i plućnu emboliju (vidjeti dio 4.8). Slučajevi plućne embolije sa smrtnim ishodom zabilježeni su tokom postmarketinškog praćenja.

Arterijski tromboembolijski događaji

Slučajevi arterijskih tromboembolijskih događaja (ATD), ponekad sa fatalnim ishodom, prijavljeni su kod pacijenata liječenih sunitinibom. Događaji koji su se javljali sa najvećom učestalošću obuhvatali su: cerebrovaskularne događaje, prolazni ishemijski napad i cerebralni infarkt. Faktori rizika povezani sa ATD, uz osnovno maligno oboljenje i starost 65 godina, uključili su hipertenziju, diabetes mellitus i prethodno tromboembolijsko oboljenje.

Aneurizme i disekcije arterije

Primjena inhibitora puta vaskularnog endotelnog faktora rasta (VEGF - engl. vascular endothelial growth factor) kod pacijenata sa ili bez hipertenzije može podstaknuti nastanak aneurizmi i/ili disekcija arterije. Prije početka terapije sunitinibom, ovaj rizik treba pažljivo razmotriti kod pacijenata sa faktorima rizika kao što su hipertenzija ili aneurizma u anamnezi.

Trombotička mikroangiopatija (TMA)

U slučaju pojave hemolitičke anemije, trombocitopenije, zamora, fluktuirajućih neuroloških manifestacija, oštećenja bubrega i groznice treba uzeti u obzir dijagnozu TMA, uključujući trombotičku trombocitopenijsku purpuru (TTP) i hemolitički uremijski sindrom (HUS), koji ponekad dovodi do bubrežne insuficijencije ili smrtnog ishoda. Kod pacijenata kod kojih se razvije TMA, primjenu sunitiniba treba obustaviti i hitno započeti terapiju. Nakon obustave primjene sunitiniba zabilježeno je povlačenje simptoma TMA (vidjeti dio 4.8).

Tireoidna disfunkcija

Laboratorijsko mjerenje bazalnih vrijednosti tireoidne funkcije se preporučuje kod svih pacijenata. Pacijenti sa postojećim hipotireoidizmom ili hipertireoidizmom treba da se liječe prema važećim medicinskim standardima kao i prije primjene lijeka Sutent. Tokom terapije sunitinibom potrebno je rutinsko praćenje tireoidne funkcije na svaka 3 mjeseca. Dodatno, pacijente treba pažljivo pratiti na znake i simptome tireoidne disfunkcije dok su na terapiji sunitinibom, a kod pacijenata kod kojih se jave znaci i/ili simptomi koji ukazuju na tireoidnu disfunkciju treba izvršiti laboratorijske analize tireoidne funkcije ukoliko je klinički indikovano. Pacijente kod kojih se jave znaci i/ili simptomi koji ukazuju na tireoidnu disfunkciju treba liječiti prema važećim medicinskim standardima.

Zabilježeno je da se hipotireoidizam javlja kako u ranijoj fazi, tako i kasnije u toku terapije sunitinibom (vidjeti dio 4.8).

Pankreatitis

Povišenje aktivnosti serumskih lipaza i amilaza zapaženo je kod pacijenata sa raznim solidnim tumorima koji su bili na terapiji sunitinibom. Povišenje aktivnosti lipaze bilo je prolazno i nije generalno bilo praćeno znacima i simptomima pankreatitisa kod osoba sa raznim tipovima solidnih tumora (vidjeti dio 4.8).

Zabilježeni su i slučajevi ozbiljnih događaja povezanih sa pankreasom, od kojih neki sa fatalnim ishodom.

Ako su simptomi pankreatitisa prisutni, pacijentima treba obustaviti primjenu sunitiniba i pružiti odgovarajuću suportivnu terapiju.

Hepatotoksičnost

Hepatotoksičnost je zabilježena kod pacijenata liječenih sunitinibom. Slučajevi insuficijencije jetre, neki sa fatalnim ishodom, zabilježeni su kod <1% pacijenata sa solidnim tumorima koji su liječeni sunitinibom. Potrebno je praćenje funkcionalnih testova jetre (alanin transaminaza [ALT], aspartat transaminaza [AST], nivo bilirubina) prije započinjanja terapije, tokom svakog terapijskog ciklusa i onda kada je klinički indikovano. Ukoliko su prisutni znaci ili simptomi insuficijencije jetre, potrebno je prekinuti terapiju sunitinibom i preduzeti odgovarajuće potporne mjere (vidjeti dio 4.8).

Bubrežna funkcija

Prijavljeni su slučajevi oštećenja bubrega, smanjene funkcije i/ili akutne insuficijencije bubrega, u nekim slučajevima sa fatalnim ishodom (vidjeti dio 4.8).

Faktori rizika povezani sa smanjenom funkcijom/insuficijencijom bubrega, kod pacijenata na terapiji sunitinibom, uključivali su, uz postojeći RCC, stariju dob; diabetes mellitus; postojeće bubrežno oštećenje; srčanu insuficijenciju; hipertenziju; sepsu; dehidrataciju/hipovolemiju i rabdomiolizu.

Bezbjednost kontinuirane primjene sunitiniba kod pacijenata sa umjerenom ili teškom proteinurijom nije sistematski ispitivana.

Prijavljeni su slučajevi proteinurije i rijetki slučajevi nefrotskog sindroma. Preporučuje se laboratorijska analiza urina prije započinjanja terapije, a pacijente treba pratiti da ne bi došlo do razvoja ili pogoršanja proteinurije. Treba prekinuti primjenu sunitiniba kod pacijenata sa nefrotskim sindromom.

Fistula

Ukoliko dođe do stvaranja fistule terapiju sunitinibom treba prekinuti. Postoje ograničene informacije o nastavku upotrebe sunitiniba kod pacijenata sa fistulama (vidjeti dio 4.8).

Usporeno zarastanje rana

Tokom terapije sunitinibom prijavljeni su slučajevi usporenog zarastanja rana.

Nijesu sprovedena formalna klinička ispitivanja uticaja sunitiniba na zarastanje rana. Privremeni prekid terapije sunitinibom preporučuje se kao mjera predostrožnosti kod pacijenata koji se podvrgavaju velikim hirurškim zahvatima. Postoji ograničeno kliničko iskustvo u pogledu vremena potrebnog za ponovno uvođenje terapije nakon velikih hirurških intervencija. Zato, odluka o nastavku terapije sunitinibom nakon velikih hirurških intervencija treba da bude zasnovana na kliničkoj procjeni oporavka nakon operacije.

Osteonekroza vilice

Kod pacijenata liječenih lijekom Sutent prijavljeni su slučajevi osteonekroze vilice. Većina slučajeva zabilježena je kod pacijenata koji su prethodno ili istovremeno primali terapiju bisfosfonatima intravenskim putem, za čiju primjenu je osteonekroza poznat rizik. Iz tog razloga, lijek Sutent i bisfosfonate (intravenski) treba primjenjivati sa oprezom, bilo da se primjenjuju istovremeno ili jedan za drugim.

Invazivne stomatološke procedure takođe su identifikovane kao faktor rizika. Prije terapije lijekom Sutent treba sprovesti stomatološki pregled i odgovarajuće preventivne stomatološke mjere. Ukoliko je moguće, invanzivne stomatološke procedure treba izbjegavati kod pacijenata koji su nedavno primali ili primaju bisfosfonate intravenskim putem (vidjeti dio 4.8).

Preosjetljivost/angioedem

Ukoliko zbog preosjetljivosti dođe do pojave angioedema treba prekinuti terapiju sunitinibom i pružiti standardnu medicinsku njegu (vidjeti dio 4.8).

Konvulzije

U kliničkim studijama sunitiniba, kao i tokom postmarketinškog praćenja, prijavljena je pojava konvulzija. Pacijenti sa konvulzijama i znacima/simptomima koji odgovaraju posteriornom reverzibilnom sindromu leukoencefalopatije (engl. Reversible posterior leukoencephalopathy syndrome, RPSL), kao što su hipertenzija, glavobolja, smanjena budnost, promijenjene mentalne funkcije i gubitak vida, uključujući i kortikalno sljepilo, treba da se kontrolišu ljekovima, uključujući i liječenje hipertenzije. Preporučuje se privremeno obustavljanje terapije; poslije popravljanja stanja, terapija može ponovo početi na osnovu mišljenja ljekara (vidjeti dio 4.8).

Sindrom lize tumora

Slučajevi sindroma lize tumora, ponekad sa fatalnim ishodom, rijetko su opisani u kliničkim ispitivanjima i prijavljeni su tokom postmarketinškog praćenja kod pacijenata koji su liječeni sunitinibom. Faktori rizika za sindrom lize tumora obuhvataju veliku rasprostranjenost tumora, postojeću hroničnu bubrežnu insuficijenciju, oliguriju, dehidrataciju, hipotenziju i kiselu reakciju urina. Ove pacijente treba pažljivo pratiti i liječiti ukoliko je klinički indikovano, a treba razmotriti i profilaktičku hidrataciju.

Infekcije

Prijavljene su ozbiljne infekcije, sa ili bez neutropenije, uključujući i slučajeve sa fatalnim ishodom.

Prijavljeni su povremeni slučajevi nekrotizirajućeg fasciitisa, uključujući perineum, od kojih neki mogu imati fatalni ishod (vidjeti dio 4.8).

Kod pacijenata kod kojih se javi nekrotizirajući fasciitis, treba prekinuti primjenu sunitiniba i primijeniti odgovarajuću terapiju.

Hipoglikemija

Tokom liječenja sunitinibom prijavljeno je sniženje nivoa glukoze u krvi koje je u nekim slučajevima bilo klinički simptomatsko i zahtijevalo hospitalizaciju usljed gubitka svijesti. U slučaju simptomatske hipoglikemije, potrebno je privremeno prekinuti primjenu sunitiniba. Nivoe glukoze u krvi kod pacijenata sa dijabetesom potrebno je redovno provjeravati kako bi se procijenilo da li je potrebno podesiti doziranje ljekova protiv dijabetesa da bi se rizik od hipoglikemije sveo na minimum (vidjeti dio 4.8).

Hiperamonemijska encefalopatija

Hiperamonemijska encefalopatija je zapažena kod primjene sunitiniba (vidjeti dio 4.8). Kod pacijenata koji razviju neobjašnjivu letargiju ili promjene mentalnog stanja, treba izmjeriti nivo amonijaka i sprovesti odgovarajuće kliničko liječenje.

Pomoćne supstance

Natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po kapsuli, što znači da praktično ne sadrži natrijum..

Studije interakcija sa drugim ljekovima sprovedene su samo na odraslim pacijentima.

Ljekovi koji mogu povisiti koncentracije sunitiniba u plazmi

Efekti CYP3A4 inhibitora

Istovremena primjena pojedinačne doze sunitiniba kod zdravih dobrovoljaca, sa snažnim inhibitorom CYP3A4, ketokonazolom, dovodi do povećanja maksimalne koncentracije lijeka u krvi (Cmax) za kompleks [sunitinib + primarni metabolit] za 49%, dok je vrijednost površine ispod krive (PIK0-∞) povećana za 51%.

Primjena sunitiniba sa snažnim inhibitorima CYP3A4 (npr. ritonavir, itrakonazol, eritromicin, klaritromicin, sok od grejpfruta) može dovesti do povećanja koncentracije sunitiniba u plazmi.

Prema tome, istovremenu primjenu sa snažnim inhibitorima CYP3A4 treba izbjegavati, ili treba razmotriti primjenu drugih ljekova bez ili sa minimalnim potencijalom za inhibiciju CYP3A4.

Ako to nije moguće, dozu lijeka Sutent treba smanjiti na minimalnu dozu od 37,5 mg dnevno za liječenje GIST i MRCC ili na 25 mg dnevno za liječenje pNET, bazirano na pažljivom praćenju podnošljivosti (vidjeti dio 4.2).

Efekti inhibitora proteina rezistencije karcinoma dojke (engl. Breast Cancer Resistance Protein - BCRP)

Klinički podaci o interakciji sunitiniba i inhibitora BCRP su ograničeni i mogućnost ove interakcije se ne može isključiti (vidjeti dio 5.2).

Ljekovi koji mogu sniziti koncentracije sunitiniba u plazmi

Efekti CYP3A4 induktora

Istovremena primjena jedne doze sunitiniba kod zdravih dobrovoljaca, sa induktorom CYP3A4, rifampicinom, dovodi do smanjenja vrijednosti Cmax za kompleks [sunitinib + primarni metabolit] za 23%, dok je PIK0-∞ vrijednost smanjena za 46%.

Primjena sunitiniba sa snažnim induktorima CYP3A4 (npr. deksametazon, fenitoin, karbamazepin, rifampicin, fenobarbiton, ili biljni preparati koji sadrže kantarion (Hypericum perforatum) može dovesti do sniženja koncentracije sunitiniba u plazmi. Stoga, istovremenu primjenu sa CYP3A4 induktorima treba izbjegavati ili treba razmotriti primjenu drugih ljekova bez ili sa minimalnim potencijalom za indukciju CYP3A4.

Ako to nije moguće, dozu lijeka Sutent trebalo bi povećati u dozama od po 12,5 mg (do 87,5 mg dnevno za liječenje GIST i MRCC ili 62,5 mg dnevno za pNET), bazirano na pažljivom praćenju podnošljivosti (vidjeti dio 4.2.).

Kontracepcija za muškarce i žene

Reproduktivno sposobne žene treba savjetovati da koriste efektivne mjere kontracepcije i da ne zatrudne tokom primjene lijeka Sutent.

Trudnoća

Ne postoje studije o primjeni sunitiniba kod trudnica. Studije na životinjama pokazale su da lijek posjeduje reproduktivnu toksičnost, uključujući izazivanje fetalnih malformacija (vidjeti dio 5.3). Lijek Sutent ne treba primjenjivati tokom trudnoće, kao ni kod žena koje ne koriste odgovarajuće mjere kontracepcije, ukoliko potencijalna korist od primjene lijeka ne prevazilazi potencijalni rizik za fetus. Ako se lijek Sutent primijeni tokom trudnoće ili ako pacijentkinja zatrudni tokom primjene lijeka, treba je upozoriti na potencijalni rizik za fetus.

Dojenje

Sunitinib i/ili njegovi metaboliti izlučuju se u mlijeko ženki pacova. Ne zna se da li se sunitinib ili njegov aktivni metabolit izlučuju u majčino mlijeko. Pošto se ljekovi obično izlučuju u majčino mlijeko, kao i zbog potencijala lijeka da izazove ozbiljna neželjena dejstva kod odojčadi, žene koje su na terapiji lijekom Sutent treba da prekinu dojenje.

Plodnost

Na osnovu podataka iz pretkliničkih ispitivanja, smatra se da primjena sunitiniba može ugroziti plodnosti kod muškaraca i žena (vidjeti dio 5.3).

Lijek Sutent ima neznatan uticaj na sposobnost upravljanja motornim vozilima i rukovanja mašinama. Pacijente treba upozoriti da mogu da imaju vrtoglavicu tokom liječenja sunitinibom.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najozbiljnije neželjene reakcije povezane sa primjenom sunitiniba, od kojih neke mogu imati fatalni ishod, su bubrežna inusficijencija, srčana insuficijencija, plućna embolija, perforacija želuca i crijeva i hemoragija (npr. respiratornog sistema, gastrointestinalna, hemoragija tumora, urinarnog trakta i mozga). Najčešće neželjene reakcije bilo kog gradusa (javile su se kod pacijenata u RCC, GIST i pNET registracionim ispitivanjima) uključuju smanjen apetit, poremećaj čula ukusa, hipertenziju, zamor, gastrointestinalne tegobe (npr. proliv, mučnina, stomatitis, dispepsija i povraćanje), promjenu boje kože i sindrom palmarno-plantarne eritrodizestezije. Ovi simptomi se mogu smanjiti sa nastavkom terapije. Tokom liječenja se može razviti hipotireoidizam. Hematološki poremećaji (npr. neutropenija, trombocitopenija i anemija) su ubrajaju među najčešće neželjene reakcije.

U fatalne događaje, uz one koji su navedeni prethodno u dijelu 4.4 ili dalje u dijelu 4.8, za koje se smatra da mogu biti povezani sa sunitinibom spadaju: multisistemsko otkazivanje organa, diseminovana intravaskularna koagulacija, peritonealna hemoragija, insuficijencija nadbubrežnih žlijezda, pneumotoraks, šok i iznenadna smrt.

Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Neželjena dejstva koja su zabilježena u zbirnim podacima od 7115 pacijenata sa GIST, MRCC i pNET, navedene su dalje u tekstu, prema klasi organskih sistema, učestalosti i gradusu (NCI-CTCAE). Takođe su obuhvaćena i neželjena dejstva koja su zapažena u kliničkim studijama nakon stavljanja lijeka u promet. U svakoj grupi učestalosti, neželjena dejstva navedena su prema opadajućoj ozbiljnosti.

Učestalost ispoljavanja neželjenih dejstava definisana je na sljedeći način: veoma često (≥1/10), često (1/100 do <1/10), povremeno (1/1000 do <1/100), rijetko (1/10000 do <1/1000), veoma rijetko (< 1/10000), nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

Nema specifičnog antidota za liječenje predoziranja ovim lijekom: liječenje treba da se sastoji od opštih suportivnih mjera. Ako je indikovano, eliminacija neresorbovanog lijeka može se postići indukcijom povraćanja ili lavažom želuca. Prijavljeni su slučajevi predoziranja; neki slučajevi bili su povezani sa neželjenim reakcijama koje su u skladu sa poznatim bezbjednosnim profilom sunitiniba.

Farmakoterapijska grupa: Antineoplastici, inhibitori protein kinaze

ATC kod: L01EX01

Mehanizam dejstva

Sunitinib inhibira višestruke receptorske tirozin kinaze (RTK), koje su uključene u rast tumora, patološku angiogenezu i metastatsku progresiju karcinoma. Sunitinib je identifikovan kao inhibitor receptora za faktor rasta porijeklom od trombocita (PDGFRα i PDGFRβ), receptora vaskularnog endotelnog faktora rasta (VEGFR1, VEGFR2 i VGFR3), receptora za faktor rasta matičnih ćelija (KIT), Fms-slične tirozinske kinaze-3 (FLT3), receptora za faktor stimulacije kolonija (CSF-1R) i receptora glijalnog neurotrofnog faktora (RET). Primarni metabolit ima sličnu potenciju kao i sam sunitinib, što je pokazano biohemijskim i ćelijskim testovima.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Klinička bezbjednost i efikasnost sunitiniba ispitivana je u liječenju pacijenata sa malignim GIST koji su bili rezistentni na imatinib (tj. koji su imali progresiju bolesti tokom ili nakon liječenja imatinibom) ili koji nijesu podnosili imatinib (tj. kod kojih je imatinib ispoljio značajnu toksičnost što je isključilo njegovu dalju primjenu), kod pacijenata sa MRCC i kod pacijenata oboljelih od neoperabilnih pNET.

Efikasnost se zasnivala na vremenu do progresije tumora (engl. Time To Tumour Progression, TTP) i produženju preživljavanja (engl. Increase in Survival) kod GIST pacijenata, na preživljavanju bez progresije bolesti (engl. Progression Free Survival, PFS) i stopi objektivnog odgovora (engl. Objective Response Rate, ORR) kod pacijenata sa do tada neliječenim (tzv. "naive") MRCC i kod pacijenata sa MRCC refraktornim na citokine, kao i na pPFS kod pNET.

Gastroinestinalni tumori strome

Inicijalna, otvorena studija, sa eskalacijom doze sprovedena je kod GIST pacijenata poslije neuspjeha liječenja imatinibom (medijana maksimalne dnevne doze 800 mg) usljed rezistencije ili netolerancije. Devedest i sedam (97) pacijenata uključeno je u studiju sa primjenom raznih doza i režima doziranja; 55 pacijenata primilo je 50 mg tokom preporučenog režima liječenja u trajanju od 4 nedjelje/2 nedjelje pauze bez lijeka (režim 4/2).

U ovoj studiji medijana TTP bilo je 34,0 nedjelja (95% CI: 22,0, 46,0).

Randomizovana, placebo kontrolisana, dvostruko-slijepa studija faze 3, sprovedena je kod GIST pacijenata koji nijesu tolerisali imatinib, ili su imali progresiju bolesti tokom i poslije liječenja imatinibom (medijana maksimalne dnevne doze 800 mg). U ovoj studiji, 312 pacijenata podvrgnuto je randomizaciji (2:1); sunitinib 50 mg ili placebo, oralno, jednom dnevno po režimu 4/2 do progresije bolesti ili isključenja iz studije usljed nekog drugog razloga (207 pacijenata bilo je na terapiji sunitinibom, dok je 105 pacijenata liječeno placebom). Primarni cilj efikasnosti studije bio je TTP, definisan kao vrijeme od randomizacije do prve objektivne potvrde progresije tumora. U vrijeme unaprijed definisane privremene interim analize (međuanalize) medijana TTP kod pacijenata na terapiji sunitinibom iznosila je 28,9 nedjelja (95% CI: 21,3, 34,1), kako je procijenjeno od strane istraživača, i 27,3 nedjelja (95% CI: 16,0, 32,1), kako je procijenjeno od strane nezavisne recenzije, i bila je statistički značajno duža nego TTP kod pacijenata koji su primali placebo i kod kojih je iznosila 5,1 nedjelju (95% CI: 4,4, 10,1), procijenjeno od strane istraživača, i 6,4 nedjelje (95% CI: 4,4, 10,0), procijenjeno od strane nezavisne recenzije. Razlika u ukupnom preživljavanju (engl. Overall Survival, OS) bila je statistički povoljna za sunitinib [hazard ratio (HR): 0,491; (95% CI = 0,290, 0,831)]; rizik od smrti je bio dva puta veći kod pacijenata liječenih placebom u poređenju sa pacijentima na terapiji sunitinibom.

Nakon izvršene interim analize efikasnosti i bezbjednosti, po preporuci nezavisnog komiteta za praćenje bezbjednosti i podataka (engl. independent Data and Safety Monitoring Board, DSMB) studija je postala otvorena i pacijentima koji su bili na placebu je omogućeno da primaju sunitinib.

Ukupno 255 pacijenata je primilo sunitinib u otvorenom dijelu studije, uključujući 99 pacijenata koji su u početku primali placebo.

Analiza primarnih i sekundarnih ciljeva u toku otvorene faze studije su potvrdile rezultate dobijene interim analizom, kao što je prikazano u tabeli 2:

Farmakokinetika sunitiniba ispitana je kod 135 zdravih dobrovoljaca i 266 pacijenata sa solidnim tumorima. Farmakokinetički parametri bili su slični kod ispitivanih pacijenata sa svim tipovima solidnih tumora i zdravih dobrovoljaca.

U opsegu doza sunitiniba od 25 do 100 mg, vrijednosti PIK i Cmax rastu proporcionalno primijenjenoj dozi. Poslije ponovljenih dnevnih doza, sunitinib se akumuliše 3-4 puta, a njegov primarni aktivni metabolit 7-10 puta. Koncentracije u ravnotežnom stanju sunitiniba i njegovog primarnog aktivnog metabolita postižu se za 10 do 14 dana. Četrnaestog dana, kombinovane koncentracije sunitiniba i njegovog aktivnog metabolita u plazmi su 62,9-101 ng/ml: to su ciljne koncentracije, predviđene na osnovu pretkliničkih podataka, koje inhibiraju fosforilaciju receptora in vitro i dovode do staze tumora/redukcije njegovog rasta u in vivo uslovima. Na primarni aktivni metabolit otpada 23% do 37% ukupne izloženosti lijeku. Nijesu opisane značajne promjene u farmakokinetici sunitiniba ili primarnog, aktivnog metabolita poslije ponovljene dnevne primjene lijeka ili poslije ponovljenih ciklusa u testiranim doznim režimima.

Resorpcija

Poslije oralne primjene sunitiniba, vrijeme do postizanja maksimalne koncentracije (Cmax) generalno iznosi 6 do 12 sati (tmax) poslije primijenjene doze.

Hrana nema uticaja na biološku raspoloživost sunitiniba.

Distribucija

Vezivanje sunitiniba i njegovog primarnog aktivnog metabolita za proteine humane plazme u in vitro testovima bilo je 95% za sunitinib, odnosno 90% za njegov primarni aktivni metabolit: vezivanje nije bilo zavisno od koncentracije. Prividni volumen distribucije (Vd) za sunitinib bio je veliki – 2230 litara, što ukazuje na njegovu distribuciju u tkiva.

Metaboličke interakcije

Preračunate in vitro vrijednosti Ki za sve testirane citohrom P450 (CYP) izoforme (CYP1A2, CYP2A6, CYP2B6, CYP2C8, CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6, CYP2E1, CYP3A4/5 i CYP4A9/11) ukazuju da je malo vjerovatno da sunitinib i njegov primarni aktivni metabolit indukuju metabolizam, u bilo kom klinički relevantnom stepenu, drugih aktivnih supstanci koje se metabolišu pomoću ovih nabrojanih izoenzima.

Biotransformacija

Sunitinib se primarno metaboliše pomoću CYP3A4 (izoforme enzima citohrom P450) i tom prilikom se stvara njegov primarni aktivni metabolit dezetil sunitinib, koji se dalje metaboliše pomoću istog izoenzima.

Istovremenu primjenu sunitiniba sa snažnim induktorima ili inhibitorima CYP3A4 treba izbjegavati zato što koncentracija sunitiniba u plazmi može biti izmijenjena (vidjeti djelove 4.4 i 4.5).

Eliminacija

Izlučivanje je primarno fecesom (61%), dok je renalno izlučivanje nepromijenjenog lijeka i njegovih metabolita 16% od primijenjene doze. Sunitinib i njegov primarni aktivni metabolit bili su glavne supstance identifikovane u plazmi, urinu i fecesu. Radioaktivnost otkrivena u pulovanim (pooled) uzorcima plazme iznosila je 91,5%, dok je u urinu bila 86,4%, a u fecesu 73,8%. Sporedni metaboliti identifikovani su u urinu i fecesu, ali generalno uzevši, nijesu otkriveni u plazmi. Totalni oralni klirens bio je 34-62 l/h. Poslije oralne primjene kod zdravih dobrovoljaca, poluvrijeme eliminacije sunitiniba i njegovog primarnog aktivnog dezetil metabolita, je približno 40-60 sati za sunitinib i 80-110 sati za primarni aktivni metabolit.

Istovremena primjena sa ljekovima koji su inhibitori BCRP

In vitro, sunitinib je supstrat BCRP efluks transportera. U studiji A6181038 istovremena primjena gefitiniba, inhibitora BCRP, nije dovela do klinički značajnog efekta na Cmax i PIK sunitiniba ili ukupnog lijeka (sunitinib + metabolit) (vidjeti dio 4.5). Ova otvorena, multicentrična studija faze 1/2 je ispitivala bezbjednost/podnošljivost, maksimalnu podnošljivu dozu i antitumorsku aktivnost sunitiniba u kombinaciji sa gefitinibom kod ispitanika sa MRCC. Farmakokinetika gefitiniba (250 mg dnevno) i sunitiniba (37,5 mg [Kohort 1, n=4] ili 50 mg [Kohort 2, n=7] dnevno tokom 4 nedjelje, praćeno dvonedjeljnim prekidom terapije) kada se istovremeno primjenjuju procjenjivana je kao sekundarni cilj terapije. Promjene farmakokinetičkih parametara sunitiniba nijesu bile klinički značajne i nijesu ukazivale na lijek-lijek interakcije. Međutim, kako je broj ispitanika bio relativno mali (npr. N=4+7), a varijabilnost farmakokinetičkih parametara među pacijentima umjereno velika, potreban je oprez kada se interpretiraju farmakokinetičke lijek-lijek interakcije iz ove studije.

Posebne populacije

Oštećenje funkcije jetre

Sunitinib i njegov primarni metabolit se uglavnom metabolišu u jetri. Sistemska izloženost poslije jedne doze sunitiniba bila je slična kod osoba sa blago do umjereno izraženim oštećenjem funkcije jetre (Child-Pugh klasa A i B) u poređenju sa osobama koji su imale normalnu funkciju jetre. Sutent nije ispitivan kod osoba sa teško oštećenom funkcijom jetre (Child-Pugh klasa C).

U ispitivanja pacijenata sa kancerom nijesu bili uključeni pacijenti kod kojih su vrijednosti ALT ili AST bile >2,5 x od gornjih granica normalnih vrijednosti (engl. Upper Limit of Normal, ULN), ili zbog metastaza u jetri >5,0 x ULN.

Oštećenje funkcije bubrega

Populaciona farmakokinetička analiza ukazuje da se prividni klirens (CL/F) sunitiniba ne mijenja sa klirensom kreatinina (CLcr) u procijenjenom opsegu (42-347 ml/min). Sistemska izloženost nakon pojedinačne doze sunitiniba bila je slična kod pacijenata sa teškom insuficijencijom bubrega (CLcr <30 ml/min) u poređenju sa pacijentima sa normalnom funkcijom bubrega (CLcr>80 ml/min). Iako se sunitinib i njegov primarni metabolit ne eliminišu hemodijalizom kod pacijenata u terminalnoj fazi bubrežne bolesti (ESRD), ukupna sistemska izloženost bila je smanjena za 47% za sunitinib, odnosno 31% za njegov primarni metabolit, u poređenju sa pacijentima sa normalnom bubrežnom funkcijom.

Tjelesna masa, performans skor

Populaciona farmakokinetička analiza demografskih podataka ukazuje da nije potrebno prilagođavanje doze na osnovu tjelesne mase ili performans ECOG skora (engl. Eastern Cooperative Oncology Group, ECOG).

Pol

Dostupni podaci pokazuju da žene mogu imati otprilike 30% niži klirens (CL/F) sunitiniba od muškaraca, a ova razlika ne zahtijeva prilagođavanje doze.

Pedijatrijska populacija

Iskustvo o primjeni sunitiniba kod pedijatrijskih pacijenata je ograničeno (vidjeti dio 4.2). Sprovedene su populacijske FK analize objedinjenih setova podataka kod odraslih pacijenata sa GIST-om i solidnim tumorima, i od pedijatrijskih pacijenata sa solidnim tumorima. Izvršena je postepena modeling analiza varijabli kako bi se procijenio značaj uzrasta i veličine tijela (ukupna tjelesna masa ili površina tijela) kao i ostalih varijabli za važne FK parametre sunitiniba i njegovih aktivnih metabolita. Od ispitivanih varijabli povezanih sa uzrastom i veličinom tijela, uzrast je bio značajna varijabla za prividni klirens sunitiniba (što je mlađi uzrast pedijatrijskih pacijenata, to je niži prividni klirens). Slično, površina tijela bila je značajna varijabla za prividni klirens aktivnog metabolita (što je manja površina tijela, to je niži prividni klirens).

Dodatno, na osnovu integrisane populacijske FK analize objedinjenih podataka iz 3 pedijatrijska ispitivanja (2 ispitivanja kod pedijatrijskih pacijenata sa solidnim tumorima i 1 ispitivanje kod pedijatrijskih pacijenata sa GIST-om; uzrast pedijatrijskih pacijenata: od 6 do 11 godina, odnosno od 12 do 17 godina), početna površina tijela bila je značajna kovariata za prividni klirens sunitiniba i njegovog aktivnog metabolita. Na osnovu ove analize očekuje se da će doza od približno 20 mg/m2 na dan kod pedijatrijskih pacijenata sa rasponom početne površine tijela od 1,10 m2 do 1,87 m2 dati vrijednosti izloženosti sunitinibu i njegovom aktivnom metabolitu u plazmi (između 75 % i 125 % vrijednosti AUC-a) uporedive sa onima kod odraslih sa GIST-om liječenima dozom sunitiniba od 50 mg na dan po shemi 4/2 (vrijednost AUC-a 1233 ng.hr/ml). U ispitivanjima kod pedijatrijskih pacijenata početna doza sunitiniba iznosila je 15 mg/m2 (na osnovu maksimalne podnošljive doze zapažene u ispitivanju faze I u kojem se ispitivalo povećanje doze, vidjeti odjeljak 5.1) dok je kod pedijatrijskih pacijenata sa GIST-om bila povećana na 22,5 mg/m2, a zatim na 30 mg/m2 (bez prekoračenja ukupne doze od 50 mg/dan), na osnovu bezbjednosti primjene/podnošljivosti kod pojedinog pacijenta. Nadalje, prema objavljenoj literaturi se izračunata početna doza kod pedijatrijskih pacijenata sa GIST-om kretala u rasponu od 16,6 mg/m2 do 36 mg/m2 te je povećana do doza koje su dosezale najvišu vrijednost od 40,4 mg/m2 (bez prekoračenja ukupne doze od 50 mg/dan).

Kod studija toksičnosti sa ponovljenim dozama lijeka na pacovima i majmunima u trajanju do 9 mjeseci, kao primarni ciljni organ za dejstvo lijeka identifikovani su gastrointestinalni trakt (povraćanje i proliv kod majmuna), nadbubrežne žlijezde (kongestija korteksa i/ili hemoragija kod pacova i majmuna, sa nekrozom i posljedičnom fibrozom samo kod pacova), hematolimfopoetski sistem (hipocelularnost kostne srži i limfoidna deplecija timusa, slezine i limfnih čvorova), egzokrini pankreas (degranulacija acinusnih ćelija sa nekrozom pojedinačnih ćelija), pljuvačne žlijezde (acinusna hipertrofija), zglobovi (zadebljanje epifizne ploče), uterus (atrofija) i jajnici (smanjen razvoj folikula). Sve promjene odigrale su se pri klinički relevantnim koncentracijama sunitiniba u plazmi. Dodatni efekti, opisani u drugim studijama su produženje QTc intervala, smanjenje LVEF, atrofija tubula testisa, povećanje mezengijalnih ćelija u bubrezima, hemoragija u GIT i oralnoj mukozi, kao i hipertrofija ćelija prednjeg režnja hipofize. Za promjene uterusa (atrofija endometrijuma) i zglobova (zadebljanje fize ili displazija hrskavice) smatra se da su u vezi, tj. da su posljedica farmakološkog dejstva lijeka. Najveći broj ovih promjena bio je reverzibilan tokom 2 do 6 nedjelja bez terapije.

Genotoksičnost

Genotoksični potencijal sunitiniba ispitivan je u uslovima in vitro i in vivo. Sunitinib nije bio mutagen u bakterijskim testovima sa metaboličkom aktivacijom uz pomoć jetre pacova. Takođe, sunitinib nije izazivao strukturne aberacije hromozoma na humanim limfocitima periferne krvi u uslovima in vitro. Poliploidija (numeričke aberacije hromozoma) opisana je na humanim limfocitima dobijenim iz periferne krvi u uslovima in vitro, kako u prisustvu, tako i u odsustvu metaboličke aktivacije. Sunitinib nije imao klastogeno dejstvo na kostnoj srži pacova u uslovima in vivo. Nije ispitana genotoksičnost glavnog aktivnog metabolita.

Karcinogenost

U jednomjesečnoj studiji određivanja doze (0, 10, 25, 75 ili 200 mg/kg/dnevno) kontinuiranom dnevnom doziranju putem gastrične sonde kod rasH2 transgenih miševa zabilježeni su karcinom i hiperplazija Brunerovih žlijezda duodenuma pri primjeni najviše doze (200 mg/kg/dnevno).

Šestomjesečna studija kancerogenosti (0, 8, 25, 75 [smanjeno na 50] mg/kg/dnevno) sprovedena je svakodnevnom primjenom putem gastrične sonde kod rasH2 transgenih miševa. Gastroduodenalni karcinomi, povećana incidenca pratećeg hemangiosarkoma i/ili hiperplazija gastrične mukoze zabilježeni su pri dozama od ≥ 25 mg/kg/dnevno nakon jednomjesečnog ili šestomjesečnog trajanja terapije (≥ 7,3 puta PIK kod pacijenata koji su primali preporučenu dnevnu dozu).

U dvogodišnjoj studiji kancerogenosti sprovedenoj na pacovima (0; 0,33; 1 ili 3 mg/kg/dnevno), primjena sunitiniba u ciklusima od 28 dana nakon čega je slijedio sedmodnevni period bez primjene lijeka dovela je do povećanja incidence feohromocitoma i hiperplazije srži nadbubrega kod mužjaka pacova koji su primali 3 mg/kg/dan nakon > 1 godine primjene (≥7,8 puta PIK kod pacijenata koji su primali preporučenu dnevnu dozu). Karcinom Brunerovih žlijezda duodenuma javljao se pri dozama ≥1 mg/kg/dan kod ženki i dozama 3 mg/kg/dnevno kod mužjaka, dok je hiperplazija mukoznih ćelija bila uočljiva u žlijezdama želuca pri dozama od 3 mg/kg/dnevno kod mužjaka. Ove promjene javljale su se pri vrijednosti PIK koji je bio ≥ 0,9; 7,8 i 7,8 puta veći od onog kod pacijenata koji su primali preporučenu dnevnu dozu, redom. Nije jasna relevantnost nalaza o neoplastičnim promjenama kod rasH2 transgenih miševa i pacova u studijama kancerogenosti za humanu populaciju.

Reproduktivna toksičnost i toksičnost na proces razvoja

Nijesu opisani efekti na fertilitet mužjaka i ženki u studijama reproduktivne toksičnosti na eksperimentalnim životinjama. Ipak, u studijama toksičnosti sa ponovljenim dozama izvedenim na pacovima i majmunima, bili su zapaženi efekti na fertilitet ženki u obliku folikularne atrezije, degeneracije corpora lutea, promjena endometrijuma i smanjenja težine uterusa i jajnika pri nivoima klinički relevantne ekspozicije. Efekti na fertilitet mužjaka kod pacova opisani su kao tubularna atrofija testisa, redukcija spermatozoida u epididimisima, kao i koloidna deplecija u prostati i sjemenim vezikulama. Ovi efekti su opisani pri plazmatskoj ekspoziciji lijeka koja je bila 25 puta veća od sistemske izloženosti kod ljudi.

Kod pacova, embriofetalni moratlitet bio je manifestovan kao značajno smanjenje broja živih fetusa, povećanje broja resorpcija, povećanje broja postimplantacionih gubitaka, kao i ukupni broj gubitaka potomaka kod 8 od 28 skotnih ženki pri ekspoziciji koja je bila 5,5 puta veća od sistemske izloženosti kod ljudi. Kod kunića, smanjenje težine gravidnog uterusa i broja živih fetusa bilo je posljedica povećanja broja resorpcija, povećanja postimplantacionog gubitka i ukupnog broja izgubljenih potomaka kod 4 od 6 skotnih ženki pri plazmatskoj ekspoziciji koja je bila 3 puta veća od sistemske izloženosti kod ljudi. Primjena sunitiniba u dozama ≥ 5 mg/kg/dnevno kod pacova tokom organogeneze izaziva defekte u razvoju koji se manifestuju kao povećanje incidence malformacija fetalnog skeleta, prediminantno kao usporena osifikacija torakalnih/lumbalnih pršljenova i odigrava se pri plazmatskoj ekspoziciji koja je bila 5,5 puta veća od sistemske izloženosti kod ljudi. Kod kunića, defekti u razvoju manifestovali su se kao povećana incidenca rascjepa usne pri plazmatskoj ekspoziciji koja je bila 2,7 puta veća od sistemske izloženosti kod ljudi.

Primjena sunitiniba (0,3; 1,0; 3,0 mg/kg/dnevno) ispitivana je u studijama prije i post-natalnog razvoja kod skotnih ženki pacova. Povećanje tjelesne mase majke bilo je smanjeno tokom perioda gestacije i laktacije pri dozama ≥1 mg/kg/dnevno ali nije uočena reproduktivna toksičnost po majku pri dozama do 3 mg/kg/ dnevno (očekivana izloženost ≥ 2,3 puta PIK kod pacijenata koji su primali preporučenu dnevnu dozu). Smanjena tjelesna masa novorođenčadi primijećena je u periodu prije i poslije prestanka dojenja pri dozama od 3 mg/kg/dnevno. Nije uočena toksičnost na proces razvoja pri dozama od 1 mg/kg/ dnevno (približna izloženost ≥ 0,9 puta PIK kod pacijenata koji su primali preporučenu dnevnu dozu).

12,5 mg tvrde kapsule

Sadržaj u kapsuli:

Manitol (E421)

Kroskarmeloza natrijum

Povidon (K-25)

Magnezijum stearat

Sastav kapsule:

Želatin

Titan dioksid (E171)

Gvožđe (III) oksid, crveni (E172)

Sastav bijelog mastila za štampu na kapsuli:

Šelak

Propilen glikol

Povidon

Natrijum hidroksid

Titan dioksid (E171)

25 mg tvrde kapsule

Sadržaj u kapsuli:

Manitol (E421)

Kroskarmeloza natrijum

Povidon K-25

Magnezijum stearat

Sastav kapsule:

Želatin

Titan dioksid (E171)

Gvožđe (III) oksid, žuti (E172)

Gvožđe (III) oksid, crveni (E172)

Gvožđe (III) oksid, crni (E172)

Sastav bijelog mastila za štampu na kapsuli:

Šelak

Propilen glikol

Povidon

Natrijum hidroksid

Titan dioksid (E171)

50 mg tvrde kapsule

Sadržaj u kapsuli:

Manitol (E421)

Kroskarmeloza natrijum

Povidon K-25

Magnezijum stearat

Sastav kapsule:

Želatin

Titan dioksid (E171)

Gvožđe (III) oksid, žuti (E172)

Gvožđe (III) oksid, crveni (E172)

Gvožđe (III) oksid, crni (E172)

Sastav bijelog mastila za štampu na kapsuli:

Šelak

Propilen glikol

Povidon

Natrijum hidroksid

Titan dioksid (E171)

Nije primjenljivo.

3 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje: Aclar/PVC providni perforirani blister djeljiv na pojedinačne doze sa aluminijumskom folijom.

Spoljašnje pakovanje: Složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 4 blistera djeljiva na pojedinačne doze sa po 7 kapsula, tvrdih jačine 12,5 mg, 25 mg ili 50 mg (ukupno 28 x 1 kapsula, tvrdih) i Uputstvo za lijek.

Nema posebnih zahtjeva.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Sutent sadrži aktivnu supstancu sunitinib, koja pripada grupi inhibitora protein kinaze. Koristi se za liječenje karcinoma, tako što sprečava aktivnost posebne grupe proteina za koju se zna da je uključena u rast i širenje ćelija karcinoma.

Lijek Sutent se koristi za liječenje sljedećih tipova karcinoma kod odraslih pacijenata:

• gastrointestinalni tumori strome (GIST), jedna vrsta karcinoma želuca i crijeva, kada imatinib (drugi lijek za liječenje karcinoma) više ne djeluje ili iz nekog razloga ne možete da ga uzimate.
• metastatski karcinom bubrežnih ćelija (MRCC), jedna vrsta karcinoma bubrega, koji se širi u druge djelove tijela.
• neuroendokrini tumori pankreasa (pNET) (tumori ćelija pankreasa koje luče hormone) koji su se raširili ili se ne mogu odstraniti operacijom.

Ako imate bilo koje pitanje o tome kako lijek Sutent djeluje, ili zašto Vam je propisan taj lijek, pitajte Vašeg ljekara.

Lijek Sutent ne smijete koristiti:

• Ukoliko ste alergični (preosjetljivi) na sunitinib ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6).

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa Vašim ljekarom prije nego što uzmete lijek Sutent ukoliko:

• imate visok krvni pritisak. Lijek Sutent može dovesti do povišenja krvnog pritiska. Ljekar će kontrolisati Vaš krvni pritisak tokom terapije lijekom Sutent, a ako je potrebno propisaće Vam i ljekove za sniženje krvnog pritiska.
• imate ili ste imali krvne poremećaje, probleme sa krvarenjem ili stvaranjem modrica. Terapija lijekom Sutent može dovesti do povećanog rizika od krvarenja ili do promjene broja određenih krvnih ćelija, što može izazivati anemiju ili uticati na zgrušavanje krvi. Ukoliko uzimate varfarin ili acenokumarol (ljekovi koji razređuju krv da bi spriječili stvaranje krvnih ugrušaka) postoji povećan rizik od krvarenja. Recite Vašem ljekaru ako ste bilo kada tokom terapije lijekom Sutent imali krvarenje.
• imate srčane tegobe. Lijek Sutent može izazvati srčane probleme. Recite Vašem ljekaru ako se osjećate veoma umorno, imate nedostatak daha ili Vam otiču stopala i članci.
• imate izmijenjen srčani ritam. Lijek Sutent može izazvati promjene u srčanom ritmu. Vaš ljekar može uraditi EKG pregled da bi ispitao ove tegobe kod Vas tokom terapije lijekom Sutent. Recite Vašem ljekaru ako osjećate vrtoglavicu, nesvjesticu ili izmijenjen srčani ritam dok uzimate lijek Sutent.
• skorije ste imali problema sa stvaranjem krvnih ugrušaka u venama i/ili arterijama (krvnim sudovima), uključujući šlog, srčani udar, emboliju ili trombozu. Odmah se obratite Vašem ljekaru ukoliko osjetite simptome kao što su bol ili pritisak u grudima, bol u rukama, leđima, vratu ili vilici, nedostatak daha, trnjenje ili slabost jedne strane tijela, poteškoće u govoru, glavobolju ili vrtoglavicu dok uzimate lijek Sutent.
• imate ili ste imali aneurizmu (proširenje i slabljenje zida krvnog suda) ili rascjep zida krvnog suda.
• imate ili ste imali oštećenje sitnih krvnih sudova koje se naziva trombotička mikroangiopatija (TMA). Obratite se Vašem ljekaru ukoliko se kod Vas jave groznica, iscrpljenost, zamor, modrice, krvarenje, oticanje, zbunjenost, gubitak vida i napadi.
• imate poremećaj štitaste žlijezde. Lijek Sutent može izazvati probleme sa štitastom žlijezdom. Recite Vašem ljekaru ako se brzo zamarate, hladnije Vam je nego drugim osobama ili Vam glas postaje dublji tokom terapije lijekom Sutent. Funkciju štitaste žlijezde treba provjeriti prije započinjanja terapije lijekom Sutent, kao i redovno tokom terapije. Ukoliko je lučenje hormona štitaste žlijezde smanjeno, biće Vam propisana terapija nadoknade hormona.
• imate ili ste imali oboljenje pankreasa (gušterače) ili žučne kese. Recite Vašem ljekaru ukoliko Vam se jave sljedeći znakovi i simptomi: bol u predjelu želuca (gornji dio trbuha), mučnina, povraćanje i groznica. Ovo mogu biti posljedice zapaljenja pankreasa ili žučne kese.
• imate ili ste imali poremećaje jetre. Recite Vašem ljekaru ukoliko Vam se jave sljedeći znakovi i simptomi poremećaja funkcije jetre tokom terapije lijekom Sutent: svrab, žuta prebojenost očiju i kože, tamna boja urina, bol i nelagodnost u gornjem desnom predjelu stomaka. Vaš ljekar će sprovesti laboratorijske analize krvi da provjeri funkciju jetre prije i tokom terapije lijekom Sutent, kao i kada je to klinički indikovano.
• imate ili ste imali bubrežne poremećaje. Ljekar će pratiti funkciju bubrega.
• treba da imate ili ste nedavno imali operaciju. Lijek Sutent može uticati na zarastanje rana. Najvjerovatnije da će Vam terapija lijekom Sutent biti prekinuta ukoliko treba da idete na operaciju. Vaš ljekar će odlučiti kada ponovo da započnete terapiju lijekom Sutent.
• savjetuje se da izvršite stomatološki pregled prije započinjanja terapije lijekom Sutent:
• Ukoliko imate ili ste imali bol u ustima, zubima i/ili vilici, oticanje ili afte u ustima, utrnulost ili osjećaj težine u vilici ili rasklaćenost zuba, recite odmah Vašem ljekaru i stomatologu.
• Ukoliko treba da se podvrgnete invazivnoj stomatološkoj terapiji ili stomatološkoj operaciji, recite Vašem stomatologu da primate lijek Sutent, pogotovo u slučaju kada ste primali ili primate terapiju bisfosfonatima intravenskim putem. Bisfosfonati su ljekovi koji se koriste da spriječe komplikacije na kostima zbog drugih medicinskih stanja.
• imate ili ste imali poremećaje kože i potkožnog tkiva. Tokom terapije ovim lijekom može se javiti „gangrenozna piodermija“ (bolni čirevi na koži) ili „nekrotizirajući fasciitis“ (infekcija kože ili mekog tkiva koja se brzo širi i koja može imati fatalni ishod). Odmah se obratite Vašem ljekaru ako se pojave simptomi infekcije na koži nakon povrede, koji obuhvataju groznicu, bol, crvenilo, oticanje i drenažu gnoja ili krvi. Ova pojava obično prolazi kada se terapija sunitinibom prekine. Teške kožne reakcije (Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, multiformni eitem) su prijavljene tokom primjene sunitiniba. Ove promjene obično započinju pojavom crvenkastih tačkica ili okruglih pečata, obično sa plikovima na centralnom dijelu trupa. Osip može dalje napredovati do stvaranja plikova po cijelom tijelu i ljuštenja kože, što može biti opasno po život. Ukoliko Vam se pojavi osip ili navedeni kožni simptomi, odmah se obratite ljekaru za pomoć.
• imate ili ste imali konvulzije (napade). Obavijestite ljekara što prije je moguće ukoliko imate visok krvni pritisak, glavobolju ili gubitak vida.
• ako imate šećernu bolest. Potrebno je redovno provjeravati nivoe šećera u krvi kod pacijenata sa šećernom bolesti kako bi se procijenilo da li je potrebno podesiti doziranje lijeka protiv šećerne bolesti da bi se smanjio rizik od niskog nivoa šećera u krvi. Ako primijetite bilo kakve znake i simptome pada šećera u krvi: obavijestite Vašeg ljekara što prije ako osjetite zamor, osjećaj lupanja srca, znojenje, glad i gubitak svijesti.

Djeca i adolescenti

Ne preporučuje se primjena lijeka Sutent kod osoba mlađih od 18 godina.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate, donedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati bilo koje druge ljekove, uključujući ljekove koji se izdaju bez recepta i one koji Vam nijesu propisani.

Neki ljekovi mogu uticati na koncentraciju lijeka Sutent u organizmu. Potrebno je da obavijestite Vašeg ljekara ukoliko uzimate ljekove koji sadrže sljedeće aktivne supstance:

• ketokonazol, itrakonazol – koriste se za liječenje gljivičnih infekcija
• eritromicin, klaritromicin, rifampicin – koriste se za liječenje infekcija
• ritonavir – koristi se za liječenje HIV
• deksametazon – kortikosteroid koji se koristi za liječenje različitih stanja (kao što su alergijski ili poremećaji disanja ili bolesti kože)
• fenitoin, karbamazepin, fenobarbital – koriste se za liječenje epilepsije i drugih neuroloških stanja
• biljni preparati koji sadrže kantarion (Hypericum perforatum) – koriste se za liječenje depresije i uznemirenosti.

Uzimanje lijeka Sutent sa hranom ili pićem

Izbjegavajte da pijete sok od grejpfruta dok uzimate lijek Sutent.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da možete zatrudneti ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Reproduktivno sposobnim ženama, tj. onima koje mogu da zatrudne, preporučuje se primjena pouzdane kontracepcije tokom liječenja lijekom Sutent.

Ako dojite, kažite Vašem ljekaru. Tokom liječenja lijekom Sutent, treba da prekinite dojenje.

Uticaj lijeka Sutent na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Ako imate vrtoglavicu ili se osjećate umornije nego obično, budite posebno oprezni tokom vožnje ili upravljanja mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Sutent

Lijek Sutent sadrži natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po kapsuli, što znači da praktično ne sadrži natrijum.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Vaš ljekar će propisati odgovarajuću dozu lijeka za Vas, u zavisnosti od vrste karcinoma koju je potrebno liječiti. Ukoliko primate terapiju zbog GIST (gastrointestinalni stromalni tumori) ili MRCC (metastatski karcinomi bubrežnih ćelija), uobičajena doza je 50 mg jednom dnevno u toku 28 dana (4 nedjelje), a zatim slijedi pauza, tj. lijek se ne uzima 14 dana (2 nedjelje) da bi se kompletirao ciklus od 6 nedjelja. Ukoliko primate terapiju zbog pNET (neuroendokrini tumori pankreasa), uobičajena doza iznosi 37,5 mg jednom dnevno bez pauze.

Vaš ljekar će odrediti odgovarajuću dozu za Vas, kao i da li i kada treba da prekinete terapiju lijekom Sutent.

Lijek Sutent se može uzimati sa hranom ili bez nje.

Ako ste uzeli više lijeka Sutent nego što je trebalo

Ukoliko ste slučajno uzeli previše kapsula, odmah obavijestite Vašeg ljekara. Možda ćete morati da budete pod medicinskim nadzorom.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Sutent

Nikada ne uzimajte duplu dozu da nadomijestite to što ste propustili da uzmete lijek.

Kao i svi ljekovi i lijek Sutent može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Morate odmah da se obratite Vašem ljekaru ukoliko osjetite bilo koje od sljedećih ozbiljnih neželjenih dejstava (pogledajte takođe dio Šta treba da znate prije nego što uzmete lijek Sutent):

Srčane tegobe. Recite Vašem ljekaru ako se osjećate veoma umorno, imate nedostatak daha ili Vam otiču stopala i članci. Ovo mogu biti simptomi srčanih tegoba koje obuhvataju srčanu slabost i probleme sa srčanim mišićem (kardiomiopatija).

Plućne tegobe ili tegobe prilikom disanja. Recite Vašem ljekaru ukoliko se kod Vas javi kašalj, bol u grudima, iznenadni nedostatak daha ili iskašljavanje krvi. Ovo mogu biti simptomi stanja koje se naziva plućna embolija, a javlja se kada krvni ugrušak dospije u pluća.

Bubrežni poremećaji. Recite Vašem ljekaru ukoliko primijetite izmijenjenu učestalost ili odsustvo mokrenja jer to mogu biti simptomi bubrežne slabosti.

Krvarenje. Recite Vašem ljekaru ukoliko se kod Vas javi bilo koji od sljedećih simptoma ili ozbiljni problemi sa krvarenjem tokom terapije lijekom Sutent: bolan i otečen stomak (trbuh), povraćanje krvi, crna ljepljiva stolica, krv u urinu, glavobolja ili izmijenjen mentalni status, iskašljavanje krvi ili krvavog ispljuvka iz pluća ili disajnih puteva.

Razaranje tumora koje dovodi do pucanja (perforacije) crijeva. Recite Vašem ljekaru ukoliko imate težak bol u stomaku, groznicu, mučninu, povraćanje, krv u stolici ili promjene u učestalosti pražnjenja crijeva.

Ostala neželjena dejstva lijeka Sutent obuhvataju:

Veoma često (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Smanjenje broja trombocita (krvnih pločica), crvenih krvnih zrnaca i/ili bijelih krvnih zrnaca (npr. neutrofila);
• Nedostatak daha;
• Visok krvni pritisak;
• Izražen zamor, gubitak snage;
• Oticanje tkiva izazvano nakupljanjem tečnosti ispod kože i predjela oko očiju, duboki alergijski osip;
• Bol/iritacija u ustima, ranice u ustima/zapaljenje/suvoća usta, promjena čula ukusa, tegobe u želucu, mučnina, povraćanje, proliv, zatvor, bol u trbuhu/oticanje, gubitak/smanjenje apetita;
• Smanjena aktivnost štitaste žlijezde (hipotireoidizam);
• Vrtoglavica;
• Glavobolja;
• Krvarenje iz nosa;
• Bol u leđima, bol u zglobovima;
• Bol u rukama i nogama;
• Žuta prebojenost kože/promjena boje kože, povećana pigmentacija kože, promjena boje kose, osip na dlanovima i tabanima, osip, suvoća kože;
• Kašalj;
• Groznica;
• Teškoće sa uspavljivanjem;

Često (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Zgrušavanje krvi u krvnim sudovima;
• Smanjen dotok krvi u srčani mišić zbog opstrukcije (začepljenja) ili suženja koronarnih arterija;
• Bol u grudima;
• Smanjena količina krvi koju ispumpa srce;
• Zadržavanje tečnosti u organizmu uključujući i dio oko pluća;
• Infekcije;
• Komplikacije teških infekcija (infekcija koje zahvataju krvotok) koje mogu dovesti do oštećenja tkiva, oštećenja organa i smrtnog ishoda;
• Snižen nivo šećera u krvi (vidjeti dio 2);
• Gubitak proteina urinom, što ponekad izaziva oticanje;
• Simptomi slični gripu;
• Promijenjeni laboratorijski rezultati za enzime pankreasa i jetre;
• Povećan nivo mokraćne kiseline u krvi;
• Hemoroidi, bol u debelom crijevu, krvarenje iz desni, teškoće sa gutanjem ili nemogućnost gutanja;
• Osjećaj paljenja ili bola na jeziku, upala sluzokože digestivnog trakta, povećano stvaranje gasova u želucu i crijevima;
• Gubitak tjelesne mase;
• Bol u mišićima i kostima, slabost mišića, zamor mišića, bol u mišićima, grčevi u mišićima;
• Suvoća nosa, zapušen nos;
• Pojačano suzenje;
• Promijenjena osjetljivost kože, svrab, ljuštenje i zapaljenje kože, plikovi, akne, promjena boje noktiju, gubitak kose;
• Neuobičajeni osjećaji u ekstremitetima;
• Promijenjena (smanjena ili povećana) osjetljivost, naročito na dodir;
• Gorušica;
• Dehidracija;
• Naleti vrućine;
• Promijenjena boja mokraće;
• Depresija;
• Drhtavica.

Povremeno (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Životno ugrožavajuća infekcija mekog tkiva uključujući analnu i genitalnu regiju (vidjeti dio 2);
• Moždani udar;
• Srčani udar usljed prekida ili smanjenog dotoka krvi u srce;
• Promjene u električnoj aktivnosti srca ili izmijenjen srčani ritam;
• Izliv tečnosti oko srca (perikardijalna efuzija);
• Insuficijencija (slabost) jetre;
• Bol u stomaku (trbuhu) izazvan upalom pankreasa;
• Razaranje tumora koje može dovesti do pucanja (perforacije) crijeva;
• Zapaljenje (oticanje i crvenilo) žučne kese sa ili bez prisustva kamena u žuči;
• Stvaranje neprirodnog cjevastog kanala između dvije tjelesne šupljine ili između tjelesne šupljine i kože;
• Bol u ustima, zubima i/ili vilici, otoci ili rane u ustima, utrnulost ili osjećaj težine u vilici, ili rasklaćenost zuba. Ovo mogu biti znaci i simptomi oštećenja kostiju vilice (osteonekroza), (vidjeti dio 2);
• Povećana proizvodnja hormona štitaste žlijezde, što dovodi do povećane potrošnje energije pri mirovanju;
• Problemi sa zarastanjem rana nakon hiruških intervencija;
• Povećan nivo enzima u krvi (kreatin fosfokinaze) iz mišića;
• Snažna reakcija na neki alergen uključujući polensku kijavicu, kožni osip i svrab, koprivnjaču, oticanje određenih djelova tijela i otežano disanje;
• Upala debelog crijeva (kolitis, ishemijski kolitis).

Rijetko (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Teške reakcije na koži i/ili sluzokožama (Stevens-Johnson-ov sindrom, toksična epidermalna nekroliza, multiformi eritem);
• Sindrom lize tumora – grupa metaboličkih komplikacija koje se mogu javiti prilikom terapije karcinoma. Ove komplikacije su prouzrokovane razgradnim produktima koji se oslobađaju iz odumrlih ćelija karcinoma i obuhvataju: mučninu, nedostatak daha, nepravilan srčani ritam, grčeve mišića, konvulzije, zamućen urin i zamor povezan sa izmijenjenim laboratorijskim rezultatima (povišen nivo kalijuma, mokraćne kiseline i fosfora, smanjen nivo kalcijuma u krvi) što može dovesti do promjena bubrežne funkcije i akutne slabosti bubrega;
• Neuobičajena slabost mišića koja može voditi do problema sa bubrezima (rabdomioliza);
• Neuobičajne promjene na mozgu koje mogu dovesti do brojnih simptoma, uključujući glavobolju, konfuziju, napade i gubitak vida (sindrom reverzibilne posteriorne leukoencefalopatije);
• Bolni čirevi na koži (gangrenozna piodermija);
• Upala jetre (hepatitis);
• Upala štitaste žlijezde;
• Oštećenje sitnih krvnih sudova koje se naziva trombotička mikroangiopatija.

Nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih podataka):

• Proširenje ili slabljenje zida krvnog suda ili rascjep zida krvnog suda (aneurizme i disekcije arterije).
• Nedostatak energije, konfuzija, pospanost, gubitak svijesti/koma – ovi simptomi mogu biti znaci moždane toksičnosti izazvane visokim nivoom amonijaka u krvi (hiperamonemična encefalopatija).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

faks: +382 (0) 20 310 581

www.cinmed.me

[email protected]

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Nemojte koristiti ovaj lijek ako primijetite da je pakovanje oštećeno ili je već otvarano.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Sutent

Sutent, 12,5 mg, kapsula, tvrda

Aktivna supstanca je sunitinib. Jedna kapsula sadrži 12,5 mg sunitiniba (u obliku sunitinib malata).

Pomoćne supstance:

• Sadržaj u kapsuli: manitol; kroskarmeloza natrijum; povidon K-25; magnezijum stearat.
• Sastav kapsule: želatin; titan dioksid (E171); gvožđe (III) oksid, crveni (E172).
• Sastav bijelog mastila za štampu na kapsuli: šelak; propilen glikol; povidon; natrijum hidroksid; titan dioksid (E171).

Sutent, 25 mg, kapsula, tvrda

Aktivna supstanca je sunitinib. Jedna kapsula sadrži 25 mg sunitiniba (u obliku sunitinib malata).

Pomoćne supstance:

• Sadržaj u kapsuli: manitol; kroskarmeloza natrijum; povidon K-25; magnezijum stearat.
• Sastav kapsule: želatin; titan dioksid (E171); gvožđe (III)oksid, žuti (E172); gvožđe (III) oksid, crveni (E172); gvožđe (III) oksid, crni (E172).
• Sastav bijelog mastila za štampu na kapsuli: šelak; propilen glikol; povidon; natrijum hidroksid; titan dioksid (E171).

Sutent, 50 mg, kapsula, tvrda

Aktivna supstanca je sunitinib. Jedna kapsula sadrži 50 mg sunitiniba (u obliku sunitinib malata).

Pomoćne supstance:

• Sadržaj u kapsuli: manitol; kroskarmeloza natrijum; povidon K-25; magnezijum stearat.
• Sastav kapsule: želatin; titan dioksid (E171); gvožđe (III) oksid, žuti (E172); gvožđe (III) oksid, crveni (E172); gvožđe (III) oksid, crni (E172).
• Sastav bijelog mastila za štampu na kapsuli: šelak; propilen glikol; povidon; natrijum hidroksid; titan dioksid (E171).

Kako izgleda lijek Sutent i sadržaj pakovanja

Sutent, 12,5 mg, kapsula, tvrda

Tvrde neprovidne želatinske kapsule No4, narandžastog tijela i kapice, označene bijelim mastilom sa „Pfizer“ na kapici i „STN 12,5 mg“ na tijelu kapsule. Kapsule su punjene granulama žute do narandžaste boje.

Sutent, 25 mg, kapsula, tvrda

Tvrde neprovidne želatinske kapsule No3, narandžastog tijela i kapice boje karamele, označene bijelim mastilom sa „Pfizer“ na kapici i „STN 25 mg“ na tijelu kapsule. Kapsule su punjene granulama žute do narandžaste boje.

Sutent, 50 mg, kapsula, tvrda

Tvrde neprovidne želatinske kapsule No2, tijela i kapice boje karamele, označene bijelim mastilom sa „Pfizer“ na kapici i „STN 50 mg“ na tijelu kapsule. Kapsule su punjene granulama žute do narandžaste boje.

Unutrašnje pakovanje: Aclar/PVC providni perforirani blister djeljiv na pojedinačne doze sa aluminijumskom folijom.

Spoljašnje pakovanje: Složiva kartonska kutija u kojoj se nalaze 4 blistera djeljiva na pojedinačne doze sa po 7 kapsula, tvrdih jačine 12,5 mg, 25 mg ili 50 mg (ukupno 28 x 1 kapsula, tvrdih) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

Evropa Lek Pharma d.o.o. Podgorica

Kritskog odreda 4/1, 81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Pfizer Italia S.r.l.

Via del Commercio, Localita Marino del Tronto

63100 Ascoli Piceno

Italija

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

SUTENT, kapsula, tvrda, 28 x 12.5 mg: 2030/22/2983 - 4016 od 08.11.2022. godine

SUTENT, kapsula, tvrda, 28 x 25 mg: 2030/22/2984 - 4018 od 08.11.2022. godine

SUTENT, kapsula, tvrda, 28 x 50 mg: 2030/22/2985 - 4017 od 08.11.2022. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Septembar, 2024. godine