SAPHNELO 300mg koncentrat za rastvor za infuziju

Lijek Saphnelo je indikovan kao dodatna terapija za liječenje odraslih pacijenata koji uprkos standardnoj terapiji imaju umjereni do težak aktivni sistemski eritemski lupus (engl. systemic lupus erythematosus, SLE) sa pozitivnim autoantitijelima.

Liječenje mora da započne i nadgleda ljekar sa iskustvom u liječenju SLE.

Doziranje:

Preporučena doza je 300 mg, primjenjena intravenskom infuzijom tokom 30 minuta svake 4 nedjelje.

Pacijentima koji u anamnezi imaju reakcije povezane sa infuzijom može se dati premedikacija (npr. antihistaminik) prije infuzije anifrolumaba (vidjeti dio 4.4).

Propuštena doza

Ukoliko se propusti planirana infuzija, terapiju treba nastaviti što je prije moguće. Između dvije doze mora se održavati interval od najmanje 14 dana.

Posebne populacije

Starije osobe (≥ 65 godina)

Nije potrebno podešavanje doze. Dostupni su ograničeni podaci o primjeni kod osoba ≥ 65 godina (n = 20); nema dostupnih podataka za pacijente starije od 75 godina (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije bubrega

Nije potrebno podešavanje doze. Nema iskustva sa pacijentima sa teškim oštećenjem funkcije bubrega, ni u krajnjem stadijumu bolesti bubrega (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Nije potrebno podešavanje doze (vidjeti dio 5.2).

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost lijeka Saphnelo još nijesu utvrđene kod djece i adolescenata (mlađih od 18 godina). Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Za intravensku primjenu.

Lijek Saphnelo se ne smije primjenjivati brzom ni bolusnom intravenskom injekcijom.

Nakon što se razblaži rastvorom natrijum hlorida za injekcije od 9 mg/ml (0,9%), lijek Saphnelo se primjenjuje infuzijom tokom 30 minuta kroz intravensku infuzionu liniju koja ima sterilan, linijski filter veličine pora od 0,2 do 15 mikrona koji se slabo vezuje za proteine ili dodatni filter.

Ako se kod pacijenta pojavi reakcija na infuziju, može se smanjiti brzina infuzije ili privremeno prekinuti primjena.

Po završetku infuzije komplet za infuziju treba isprati sa 25 ml rastvora natrijum hlorida za injekcije od 9 mg/ml (0,9%) kako bi se osigurala primjena cjelokupne doze rastvora za infuziju.

Ne smiju se istovremeno davati drugi ljekovi kroz istu infuzionu liniju.

Za uputstva o razblaženju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Sljedljivost

Kako bi se poboljšala sljedljivost bioloških ljekova, naziv i broj serije primjenjenog proizvoda treba jasno zabiljeležiti.

Grupe pacijenata koje su bile isključene iz kliničkih studija

Anifrolumab nije ispitivan u kombinaciji sa drugim biološkim terapijama, uključujući terapije koje ciljano djeluju na B-ćelije. Zato se liječenje anifrolumabom ne preporučuje u kombinaciji sa biološkim terapijama.

Anifrolumab nije ispitivan kod pacijenata sa teškim aktivnim lupusom centralnog nervnog sistema ili teškim aktivnim lupusnim nefritisom (vidjeti dio 5.1).

Preosjetljivost

Nakon primjene anifrolumaba prijavljene su ozbiljne reakcije preosjetljivosti, uključujući anafilaksu (vidjeti dio 4.8).

U 52-nedjeljnim placebom kontrolisanim kliničkim ispitivanjima ozbiljne reakcije preosjetljivosti (uključujući angioedem) prijavljene su kod 0,6% pacijenata koji su primali anifrolumab.

Pacijentima koji u anamnezi imaju reakcije povezane sa infuzijom odnosno preosjetljivost može se dati premedikacija (npr. antihistaminik) prije infuzije anifrolumaba (vidjeti dio 4.2).

U slučaju pojave ozbiljne reakcije povezane sa infuzijom ili reakcije preosjetljivosti (npr. anafilakse) treba odmah prekinuti primjenu anifrolumaba i uvesti odgovarajuću terapiju.

Infekcije

Anifrolumab povećava rizik od respiratornih infekcija i herpesa zostera (zabilježeni su slučajevi diseminovanog herpesa zostera), vidjeti dio 4.8. Pacijenti sa SLE koji uzimaju i imunosupresive mogu biti izloženi većem riziku od infekcije herpesom zosterom.

U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima javile su se ozbiljne i nekada smrtonosne infekcije (uključujući pneumoniju), uključujući kod pacijenata liječenih anifrolumabom.

Zbog mehanizma dejstva, anifrolumab treba primjenjivati uz oprez kod pacijenata sa hroničnom infekcijom, rekurentnim infekcijama u anamnezi ili poznatim faktorima rizika za infekciju. Liječenje anifrolumabom ne smije se započeti kod pacijenata sa bilo kakvom klinički značajnom aktivnom infekcijom sve dok se ona ne povuče ili na odgovarajući način liječi. Pacijente treba uputiti da potraže savjet ljekara ako se jave znaci ili simptomi klinički značajne infekcije. Ako se kod pacijenta pojavi infekcija ili nema odgovora na standardnu terapiju, potrebno je pažljivo nadzirati pacijenta i pažljivo razmotriti privremeni prekid terapije anifrolumabom dok se infekcija ne povuče.

Nijesu sprovedene studije primjene kod pacijenata sa primarnom imunodeficijencijom u anamnezi.

U placebom kontrolisanim kliničkim ispitivanjima nijesu učestvovali pacijenti sa aktivnom ili latentnom tuberkulozom u anamnezi kod kojih se nije mogla potvrditi primjena odgovarajuće terapije. Kod pacijenata sa neliječenom latentnom tuberkulozom treba razmotriti primjenu terapije protiv tuberkuloze prije uvođenja anifrolumaba. Anifrolumab se ne smije primjenjivati kod pacijenata sa aktivnom tuberkulozom.

Imunizacije

Nema dostupnih podataka o imunom odgovoru na vakcine.

Prije početka liječenja treba razmotriti završetak svih odgovarajućih imunizacija u skladu sa važećim smijernicama za imunizaciju. Kod pacijenata liječenih anifrolumabom treba izbjegavati istovremenu primjenu živih ili atenuisanih vakcina.

Malignitet

Uticaj liječenja anifrolumabom na potencijalni razvoj maligniteta nije poznat. Nijesu sprovedene studije na pacijentima sa malignitetom u anamnezi. Ipak, pacijenti sa planocelularnim ili bazocelularnim karcinomom kože i karcinomom grlića materice koji je u potpunosti odstranjen ili odgovarajuće liječen mogli su da učestvuju u kliničkim ispitivanjima SLE.

U 52-nedjeljnim placebom kontrolisanim kliničkim ispitivanjima, nezavisno od doze, maligne neoplazme (uključujući nemelanomski karcinom kože) prijavljene su kod 1,2% pacijenata liječenih anifrolumabom, u poređenju sa 0,6% pacijenata koji su primali placebo (stopa incidence prilagođena za izloženost [engl. exposure-adjusted incidence rate, EAIR]: 1,2 odnosno 0,7 slučajeva na 100 pacijent-godina (engl. patient years, PY)). Drugi maligniteti osim nemelanomskog karcinoma kože zabilježeni su kod 0,7% pacijenata liječenih anifrolumabom i 0,6% onih koji su primali placebo. Maligniteti zabilježeni kod više od jednog pacijenta liječenog anifrolumabom uključivali su karcinom dojke i karcinom skvamoznih ćelija.

Kod pacijenata sa poznatim faktorima rizika za razvoj ili recidiv maligniteta treba individualno razmotriti odnos koristi i rizika liječenja. Potreban je oprez kad se razmatra nastavak liječenja pacijenata kod kojih je došlo do pojave maligniteta.

Studije interakcije sa drugim ljekovima nijesu sprovedene.

Ne očekuje se da će anifrolumab proći metabolizam posredstvom jetrenih enzima, niti da će biti eliminisan putem bubrega.

Povišeni nivoi određenih citokina tokom hronične upale potiskuju proizvodnju nekih enzima CYP450. Anifrolumab blago snižava nivoe nekih citokina, ali nije poznato da li utiče na aktivnost CYP450. Preporučuje se terapijsko praćenje kod pacijenata koji se istovremeno liječe drugim ljekovima koji su supstrati CYP sa uskim terapijskim indeksom i čija se doza individualno podešava (npr. varfarinom).

Imunološko odgovor

Nije ispitivana istovremena primjena anifrolumaba i vakcina (vidjeti dio 4.4).

Plodnost

Nema podataka o uticaju na plodnost kod ljudi.

Studije na životinjama ne ukazuju ni na kakva štetna dejstva anifrolumaba na indirektne mjere plodnosti (vidjeti dio 5.3).

Trudnoća

Dostupni su ograničeni podaci (manje od 300 ishoda trudnoća) o primjeni lijeka Saphnelo kod trudnica.

Studije na životinjama nijesu dale jasne rezultate u pogledu reproduktivne toksičnosti (vidjeti dio 5.3).

Lijek Saphnelo se ne preporučuje kod trudnica i žena sa reproduktivnim potencijalom koje ne koriste kontracepciju, osim u slučajevima kada moguća korist liječenja prevazilazi mogući rizik.

Dojenje

Nije poznato da li se anifrolumab izlučuje u majčino mlijeko. Anifrolumab je otkriven u mlijeku ženki makaki majmuna (vidjeti dio 5.3).

Ne može se isključiti rizik za odojče.

Neophodno je donijeti odluku da li trajno prekinuti dojenje ili trajno ili privremeno prekinuti terapiju lijekom Saphnelo, uzimajući u obzir prednosti dojenja za dijete i prednosti terapije za ženu.

Lijek Saphnelo nema nikakav ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najčešće zabilježene neželjene reakcije tokom liječenja anifrolumabom bile su infekcija gornjeg respiratornog trakta (34%), bronhitis (11%), reakcija povezana sa infuzijom (9,4%) i herpes zoster (6,1%). Najčešća ozbiljna neželjena reakcija bila je herpes zoster (0,4%).

Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

U tabeli 1 prikazana su neželjena dejstva zabilježena u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima i nakon stavljanja lijeka u promet, klasifikovana prema MedDRA klasi sistema organa (SOC). U okviru svake klase sistema organa, poželjni termini su uređeni po opadanju učestalosti, a onda po opadanju ozbiljnosti. Učestalost pojave neželjenih reakcija definisana je kao: veoma česta (≥1/10); česta ( 1/100 do <1/10); povremena (≥1/1000 do <1/100); rijetka (≥1/10000 do 1/1000); veoma rijetka (<1/10000) i nepoznata (ne može se procijeniti na osnovu postojećih podataka).

Tabela 1Neželjene reakcije

* Grupisani termini: infekcija gornjeg respiratornog trakta (uključujući infekciju gornjeg respiratornog trakta, nazofaringitis, faringitis); bronhitis (uključujući bronhitis, virusni bronhitis, traheobronhitis); infekcija respiratornog trakta (uključujući infekciju respiratornog trakta, virusnu infekciju respiratornog trakta, bakterijsku infekciju respiratornog trakta).

§ Vidjeti „Opis odabranih neželjenih reakcija” u nastavku i dio 4.4.

Dugoročna sigurnost

Pacijenti koji su završili ispitivanja 1 i 2 („feeder“ ispitivanja faze III) do 52. nedjelje bili su pogodni za nastavak liječenja u randomizovanom, dvostruko slijepom, placebom kontrolisanom dugotrajnom produžetku ispitivanja (engl. long-term extension, LTE) tokom dodatne 3 godine (vidjeti dio 5.1). Ukupni dugoročni profil bezbjednosti anifrolumaba bio je u skladu sa ispitivanjima od 52 nedjelje.

Opis odabranih neželjenih dejstava

Reakcije preosjetljivosti i reakcije povezane sa infuzijom

Incidenca reakcija preosjetljivosti iznosila je 2,8% u grupi liječenoj anifrolumabom i 0,6% u grupi koja je primala placebo. Sve reakcije preosjetljivosti prijavljene su kod primjene prvih 6 infuzija.

Reakcije preosjetljivosti pretežno su bile blagog do umjerenog intenziteta i nijesu dovele do prekida liječenja anifrolumabom. Kod jednog pacijenta je zabilježena ozbiljna neželjena reakcija preosjetljivosti tokom prve infuzije. Taj pacijent je nastavio da prima anifrolumab uz primjenu premedikacije prije sljedećih infuzija.

U programu razvoja lijeka za SLE, anafilaktička reakcija je zabilježena kod 0,1% (1/837) pacijenata; taj događaj se javio nakon primjene doze od 150 mg anifrolumaba, a pacijent se oporavio nakon liječenja (vidjeti dio 4.4).

Incidenca reakcija povezanih sa infuzijom iznosila je 9,4% u grupi liječenoj anifrolumabom i 7,1% u grupi koja je primala placebo. Reakcije povezane sa infuzijom bile su blagog do umjerenog intenziteta (najčešći simptomi bili su glavobolja, mučnina, povraćanje, umor i vrtoglavica), nijedna nije bila ozbiljna i nijedna nije dovela do prekida primjene anifrolumaba. Reakcije povezane sa infuzijom najčešće su zabilježene na početku liječenja, kod primjene prve i druge infuzije, dok je kod sljedećih infuzija zabilježen manji broj prijava.

Respiratorne infekcije

Stope prijavljivanja za anifrolumab u odnosu na placebo iznosile su: 34,4% prema 23,2% za infekciju gornjeg respiratornog trakta, 10,7% prema 5,2% za bronhitis i 3,3% prema 1,5% za infekciju respiratornog trakta. Infekcije uglavnom nijesu bile ozbiljne, bile su blagog ili umjerenog intenziteta i povukle su se bez prekida liječenja anifrolumabom (vidjeti dio 4.4).

Herpes zoster

U kliničkim ispitivanjima od 52 nedjelje incidenca infekcija herpes zosterom iznosila je 6,1% u grupi liječenoj anifrolumabom i 1,3% u grupi koja je primala placebo (vidjeti dio 4.4), srednje vrijeme do početka bilo je 139 dana (raspon 2–351 dan). Nakon toga, u LTE su se stope incidence vremenom smanjivale.

Infekcije herpes zosterom pretežno su imale lokalizovane kožne manifestacije, bile su blagog ili umjerenog intenziteta i povukle su se bez prekida liječenja anifrolumabom. Prijavljeni su i slučajevi u kojima je bolest zahvatala više dermatoma i slučajevi diseminovane bolesti (uključujući zahvaćenost centralnog nervnog sistema) (vidjeti dio 4.4).

Imunogenost

U ispitivanjima faze III antitijela na lijek koja su se razvila tokom liječenja otkrivena su kod 6 od 352 (1,7%) pacijenta liječena anifrolumabom prema preporučenom režimu doziranja tokom 60-nedjeljnog perioda studije.

U LTE faze III (od 2. do 4. godine na liječenju), antitijela na ljekove koja su se pojavila u liječenju otkrivena su kod dodatnih 5 pacijenata liječenih anifrolumabom.

Zbog metodoloških ograničenja, klinički značaj ovih nalaza nije poznat.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

U kliničkim ispitivanjima pacijenti sa SLE su primali intravenske doze do 1000 mg bez znaka toksičnosti koja bi ograničavala dozu.

Ne postoji specifična terapija za predoziranje anifrolumabom. Ukoliko dođe do predoziranja, pacijenta treba suportivno liječiti uz odgovarajuće praćenje po potrebi.

Farmakoterapijska grupa: Imunosupresivi, selektivni imunosupresivi

ATC kod: L04AG11

Mehanizam dejstva

Anifrolumab je humano imunoglobulinsko G1 kapa monoklonsko antitijelo koje se vezuje za podjedinicu 1 receptora za interferon tipa I (IFNAR1) sa visokom specifičnošću i afinitetom. Tim vezivanjem se inhibira signalizacija putem interferona tipa I tako se blokira njegova biološka aktivnost. Anifrolumab takođe indukuje ulazak receptora IFNAR1 u ćeliju, čime se na ćelijskoj površini smanjuje broj receptora IFNAR1 dostupnih za stvaranje receptorskog sklopa. Blokiranjem receptorima posredovane signalizacije putem interferona tipa I inhibira se ekspresija gena koji odgovaraju na stimulaciju interferonom, kao i nizvodni inflamatorni i imunološki procesi. Inhibicijom interferona tipa I blokira se diferencijacija plazma ćelija i normalizuju nivoi podgrupa T-ćelija u perifernoj krvi, čime se ponovo uspostavlja ravnoteža između stečene i urođene imunosti koja je narušena kod SLE.

Farmakodinamska dejstva

Kod odraslih pacijenata koji imaju SLE, primjena anifrolumaba u dozama od ≥ 300 mg intravenskom infuzijom svake 4 nedjelje postigla je postojanu neutralizaciju (≥ 80%) farmakodinamskog potpisa interferona tipa I u krvi utvrđenog na osnovu ekspresije 21 gena indukovanog interferonom. Ta supresija se javila već 4 nedjelje nakon početka liječenja i održala se na istom nivou ili čak povećala tokom 52-nedjeljnog perioda liječenja.

Nakon prekida primjene anifrolumaba na kraju 52-nedjeljnog perioda liječenja u kliničkim ispitivanjima SLE, farmakodinamski potpis interferona tipa I u uzorcima krvi vratio se na početne nivoe u okviru 8 do 12 nedjelja. Anifrolumab u intravenskoj dozi od 150 mg u ranim vremenskim tačkama je ostvario supresiju genskog potpisa manju od 20%, koja je do kraja perioda liječenja dostigla maksimalan nivo manji od 60%.

Kod pacijenata sa SLE koji su na početku ispitivanja bili pozitivni na antitijela na dsDNA, anifrolumab u dozi od 300 mg smanjio je broj antitijela na dsDNA tokom vremena do 52. nedjelje.

Kod pacijenata sa niskim nivoima komplemenata (C3 i C4) koji su primali anifrolumab zabilježeni su povišeni nivoi komplemenata do 52. nedjelje.

Klinička efikasnost

Bezbjednost i efikasnost anifrolumaba ocjenjivane su u dvije 52-nedjeljne, multicentrične, randomizovane, dvostruko slijepe, placebom kontrolisane studije faze III (ispitivanje 1 [TULIP 1] i ispitivanje 2 [TULIP 2]). Pacijentima je bio dijagnostikovan SLE prema klasifikacionim kriterijumima Američkog reumatološkog društva (iz 1997. godine).

Svi pacijenti su imali ≥ 18 godina i umjerenu do tešku bolest, uz indeks aktivnosti bolesti SLE 2000 (SLEDAI-2K) ≥ 6 bodova, zahvaćenost organa prema kriterijima British Isles Lupus Assessment Group (BILAG) i rezultat ≥ 1 prema globalnoj procjeni ljekara (PGA), uprkos tome što su na početku ispitivanja primali standardnu terapiju za SLE koja je uključivala ili samo jedan od sljedećih ljekova ili bilo koju kombinaciju tih ljekova: oralne kortikosteroide, antimalarike odnosno imunosupresive. Uz izuzetak oralnih kortikosteroida (prednizona ili ekvivalenta), čija se doza morala smanjiti prema protokolu, pacijenti su tokom kliničkih ispitivanja nastavili da primaju dotadašnju terapiju za SLE u stabilnim dozama. U ispitivanjima nijesu mogli da učestvuju pacijenti sa teškim aktivnim lupusnim nefritisom i pacijenti sa teškim aktivnim lupusom centralnog nervnog sistema. Tokom kliničkih ispitivanja nije bila dozvoljena primjena drugih bioloških ljekova i ciklofosfamida.

Pacijenti koji su primali druge biološke terapije morali su prije uključivanja u ispitivanje da završe period eliminacije lijeka iz organizma u trajanju od najmanje 5 poluvremena eliminacije lijeka. Obje studije su sprovedene u Sjevernoj Amjerici, Evropi, Južnoj Amjerici i Aziji. Pacijenti su primali anifrolumab ili placebo primjenjene intravenskom infuzijom svake 4 nedjelje.

Ispitivanje 1 (N = 457) i ispitivanje 2 (N = 362) imala su sličan dizajn.

Primarna krajnja tačka u ispitivanju 1 bio je indeks odgovora SLE (SRI-4), koji se definisao kao ispunjavanje svakog od sljedećih kriterijuma u 52. nedjelji u odnosu na početak:

• Smanjenje početnog SLEDAI-2K rezultata za ≥ 4 boda;
• Bez zahvaćenosti novih sistema organa, definisanog kao 1 ili više BILAG A ili 2 ili više BILAG B stavki u odnosu na početak;
• Bez pogoršanja aktivnosti lupusa od početka, definisanog kao povećanje PGA rezultata za ≥ 0,30 bodova na vizuelnoj analognoj skali (VAS) od 3 boda;
• Bez primjene ograničenih ljekova u mjeri većoj od one dozvoljene protokolom;
• Bez prekida terapije.

Primarna mjera ishoda u ispitivanju 2 bio je odgovor British Isles Lupus Assessment Group based Composite Lupus Assessment (BICLA) u 52. nedjelji, definisan kao poboljšanje u svim domenima organa sa umjereno teškom ili teškom aktivnošću bolesti na početku:

• smanjenje svih početnih BILAG A rezultata na B/C/D i početnih BILAG B rezultata na C/D i bez pogoršanja BILAG rezultata u drugim sistemima organa, definisanog kao ≥ 1 novi BILAG A ili ≥ 2 nova BILAG B;bez pogoršanja SLEDAI-2K rezultata od početne vrijednosti, pri čemu je pogoršanje definisano kao povećanje početne vrijednosti za više od 0 bodova;
• bez pogoršanja aktivnosti lupusa od početka, definisanog kao povećanje ≥ 0,30 bodova na PGA VAS od 3 poena;
• bez primjene ograničenih ljekova u mjeri većoj od one dozvoljene protokolom;
• bez prekida terapije.

Sekundarne krajnje tačke efikasnosti u obje studije uključivale su održano smanjenje doze oralnih kortikosteroida i godišnju stopu pogoršanja. Ove studije su procjenjivale efikasnost anifrolumaba od 300 mg u odnosu na placebo.

Demografske karakteristike pacijenata su generalno bile slične u oba ispitivanja, pa je tako u ispitivanjima 1 i 2 medijana starosti iznosila 41,3 odnosno 42,1 godinu (raspon: 18–69), 4,4% odnosno 1,7% pacijenata imalo je ≥ 65 godina, 92% odnosno 93% su bile žene, 71% odnosno 60% pacijenata su bili bijelci, 14% odnosno 12% crnci/Afroamerikanci, a 5% odnosno 17% Azijati. U oba ispitivanja 72% pacijenata je imalo visoku aktivnost bolesti (SLEDAI-2K rezultat ≥ 10). U ispitivanjima 1 i 2, 47% odnosno 49% pacijenata imalo je tešku bolest (BILAG A) u najmanje 1 sistemu organa, dok je njih 46% odnosno 47% imalo umjerenu bolest (BILAG B) u barem 2 sistema organa. Najčešće zahvaćeni sistemi organa (BILAG A ili B na početku) bili su mukokutani (ispitivanje 1: 87%; ispitivanje 2: 85%) i mišićno-koštani sistem (ispitivanje 1: 89%; ispitivanje 2: 88%).

U ispitivanjima 1 i 2 90% pacijenata (oba ispitivanja) bilo je seropozitivno na antinuklearna antitijela (ANA), a 45% odnosno 44% je bilo pozitivno na antitijela na anti-dvolančanu DNK (dsDNA), 34% odnosno 40% pacijenata imalo je nizak nivo C3, a 21% odnosno 26% nizak nivo C4.

Ljekovi koje su pacijenti uzimali u okviru standardne terapije na početku ispitivanja uključivali su oralne kortikosteroide (ispitivanje 1: 83%, ispitivanje 2: 81%), antimalarike (ispitivanje 1: 73%, ispitivanje 2: 70%) i imunosupresive (ispitivanje 1: 47%,ispitivanje 2: 48%; uključujući azatioprin, metotreksat, mikofenolat i mizoribin). Među pacijentima koji su na početku ispitivanja uzimali oralne kortikosteroide (prednizon ili ekvivalent) srednja vrijednost dnevne doze iznosila je 12, 3 mg u ispitivanju 1 i 10, 7 mg u ispitivanju 2. Tokom perioda od 8. do 40. nedjelje pacijenti koji su na početku uzimali ≥ 10 mg oralnih kortikosteroida dnevno morali su da smanje dozu oralnih kortikosteroida na ≤ 7,5 mg dnevno, osim ako je došlo do pogoršanja aktivnosti bolesti.

Za odgovore BICLA i SRI(4) pacijenti koji su prekinuli liječenje prije 52. nedjelje smatrani su pacijentima bez odgovora. Liječenje prije 52. nedjelje je prekinulo 35 pacijenata (19%) koji su primali anifrolumab i 38 pacijenata (21%) koji su primali placebo u ispitivanju 1, odnosno 27 (15%) pacijenata koji su primali anifrolumab i 52 (29%) pacijenta koji su primali placebo u ispitivanju 2. Rezultati su prikazani u Tabeli 2.

Tabela 2Rezultati efikasnosti kod odraslih sa SLE u ispitivanju 1 i ispitivanju 2

BICLA: British Isles Lupus Assessment Group-based Composite Lupus Assessment; BILAG: British Isles Lupus Assessment Group, PGA: globalna procjena ljekara; SLEDAI-2K: Indeks aktivnosti bolesti sistemskog eritemskog lupusa 2000; SRI-4: Indeks odgovora SLE.

Svi pacijenti su primali standardnu terapiju.

* BICLA i SRI(4) se zasnivaju na objedinjenim procjenjivanim parametrima, pri čemu su prekid liječenja ili primjena ograničenih ljekova dio kriterijuma za odgovor.

† Pacijenti koji su prekinuli liječenje ili uzimali ograničene ljekove u mjeri većoj od one dozvoljene protokolom se smatraju pacijentima bez odgovora.

‡Podgrupa pacijenata sa OKS ≥10 mg dnevno na početku. Pacijenti sa odgovorom definisani su kao pacijenti koji su do 40. nedjelje smanjili dozu OKS

≤ 7,5 mg dnevno i održali je do 52. nedjelje.

Dugoročni produžetak ispitivanja

Pacijenti koji su završili ispitivanja 1 i 2 („feeder“ ispitivanja) do 52. nedjelje bili su podobni za nastavak liječenja u randomizovanom, dvostruko slijepom, placebom kontrolisanom, trogodišnjem LTE. Pacijenti koji su primali anifrolumab, bilo u dozi od 150 mg ili 300 mg, u ispitivanjima 1 i 2, primali su anifrolumab 300 mg u LTE. Pacijenti koji su primali placebo u ispitivanjima 1 i 2 ponovo su randomizovani u odnosu 1:1 da primaju ili anifrolumab u dozi od 300 mg ili placebo, dajući približni anifrolumab 300 mg : placebo odnos od 4:1 u LTE.

Dugoročna efikasnost je procijenjena kod pacijenata koji su primali anifrolumab u dozi od 300 mg ili placebo u „feeder“ ispitivanju i nastavili da primaju istu terapiju u LTE (anifrolumab, N=257; placebo, N=112). Od toga, 69% pacijenata koji su primali anifrolumab (177/257) i 46% pacijenata koji su primali placebo (52/112) završili su ukupno 4 godine na liječenju. U 208. nedjelji, srednji SLEDAI-2K skor (SE) bio je 3,4 (0,25) i 4,0 (0,46) kod pacijenata koji su primali anifrolumab (n=140) i placebo (n=44), respektivno.

Pedijatrijska populacija

Evropska agencija za ljekove oslobodila je proizvođača obaveze da dostavi rezultate ispitivanja sa anifrolumabom za jednu ili više podgrupa pedijatrijske populacije u liječenju sistemskog eritemskog lupusa (vidjeti dio 4.2. za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

Farmakokinetika anifrolumaba ispitivana je kod odraslih pacijenata sa SLE nakon primjene intravenskih doza u rasponu od 100 do 1000 mg jednom svake 4 nedjelje i kod zdravih dobrovoljaca nakon primjene samo jedne doze.

Anifrolumab pokazuje nelinearnu farmakokinetiku u rasponu doza od 100 mg do 1000 mg. Farmakokinetička izloženost brže se smanjivala pri dozama manjim od 300 mg svake 4 nedjelje (preporučena doza).

Resorpcija

Anifrolumab se primjenjuje intravenskom fuzijom.

Distribucija

Na osnovu populacione farmakokinetičke analize, procijenjeni centralni i periferni volumen distribucije anifrolumaba iznosio je 2, 93 l (uz interindividualnu varijabilnost CV od 26, 9%) odnosno 3, 3 l za pacijenta tjelesne mase 69, 1 kg.

Biotransformacija

Anifrolumab je protein, stoga posebne studije metabolizma nijesu izvršene. Anifrolumab se eliminiše eliminacionim putem u kome posreduje ciljni IFNAR i putem retikuloendotelnog sistema u kome se očekuje razgradnja anifrolumaba do malih peptida i pojedinačnih aminokisjelina djelovanjem proteolitičkih enzima koji su široko rasprostranjeni u organizmu.

Eliminacija

Zbog zasićenja klirensa posredovanog receptorima IFNAR1 pri višim dozama, izloženost lijeku povećava se više nego proporcionalno dozi.

Tipičan sistemski klirens (CL) procijenjen populacionim farmakokinetičkim modjelovanjem iznosio je 0, 193 l dnevno, uz interindividualnu varijabilnost CV od 33,0%. Medijana CL polako se vremenom smanjuje, uz smanjenje od 8, 4% nakon godinu dana liječenja. Nakon dugoročnih posmatranja, utvrđeno je da je klirens anifrolumaba stabilan u godinama od 2 do 4 na liječenju.

Prema populacionoj farmakokinetičkoj analizi, koncentracije anifrolumaba u serumu bile su ispod nivoa detekcije kod većine pacijenata (95%) približno 16 nedjelja nakon posljednje doze lijeka kad se anifrolumab primjenjivao tokom godinu dana.

Posebne populacije

Godine života, rasa, etničko poreklo, region, pol, interferonski status i tjelesna masa nijesu bili povezani sa klinički važnom razlikom u sistemskom klirensu koja bi zahtijevala podešavanje doze.

Stariji pacijenti (≥ 65 godina)

Prema populacionoj farmakokinetičkoj analizi, godine života (raspon: 18–69 godina) nijesu uticale na klirens anifrolumaba; skup podataka za populacionu farmakokinetičku analizu uključivao je 20 (3%) pacijenata ≥ 65 godina.

Oštećenje funkcije bubrega

Nijesu sprovedene posebne kliničke studije za ispitivanje uticaja oštećenja funkcije bubrega na anifrolumab. Prema populacionim farmakokinetičkim analizama, klirens anifrolumaba bio je uporediv kod pacijenata sa SLE koji su imali blago (60–89 ml/min/1, 73 m2) i umjereno smanjenje vrijednosti eGFR (30–59 ml/min/1, 73 m2) i onih sa normalnom bubrežnom funkcijom (≥ 90 ml/min/1, 73 m2). Pacijenti sa SLE koji su imali vrlo izraženo smanjenje vrijednosti eGFR ili su bili u završnom stadijumu bubrežne bolesti (< 30 ml/min/1, 73 m2) nijesu mogli da učestvuju u kliničkim ispitivanjima; anifrolumab se ne izlučuje putem bubrega.

U kliničkim ispitivanjima nijesu mogli da učestvuju ni pacijenti sa UPCR >2 mg/mg. Prema populacionim farmakokinetičkim analizama, povišen odnos proteina i kreatinina u mokraći (UPCR) nije značajno uticao na klirens anifrolumaba.

Oštećenje funkcije jetre

Nijesu sprovedene posebne kliničke studije za ispitivanje uticaja oštećenja funkcije jetre na anifrolumab.

Kao IgG1 monoklonsko antitijelo, anifrolumab se prvenstveno eliminiše katabolizmom i ne očekuje se njegov metabolizam putem jetrenih enzima, pa nije vjerovatno da će promjene jetrene funkcije uticati na eliminaciju anifrolumaba. Prema populacionim farmakokinetičkim analizama, početne vrijednosti biomarkera funkcije jetre (ALT i AST ≤ 2, 0 x ULN i ukupni bilirubin) nijesu imale klinički važno dejstvo na klirens anifrolumaba.

Interakcije

Prema populacionim farmakokinetičkim analizama, istovremena primjena oralnih kortikosteroida, antimalarika, imunosupresiva (uključujući azatioprin, metotreksat, mikofenolat i mizoribin), NSAIL, ACE inhibitora i inhibitora HMG-CoA reduktaze nije značajno uticala na farmakokinetiku anifrolumaba.

Pretklinički podaci

Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na osnovu konvencionalnih studija bezbjednosne farmakologije ili studija toksičnosti ponovljenih doza sa makaki majmunima.

Mutagenost i kancerogenost

Anifrolumab je monoklonsko tijelo i studije genotoksičnosti i kancerogenosti nijesu izvršene kao takve.

U modelima blokade receptora IFNAR1 kod glodara zabilježen je povećan kancerogeni potencijal. Klinički značaj tih nalaza nije poznat.

Reproduktivna toksičnost

Razvojna toksičnost

U ispitivanjima prenatalnog i postnatalnog razvoja sprovedenim na makaki majmunima zabilježena je povećana incidenca gubitka embriona i ploda; incidenca tih nalaza bila je u okviru kontrolnih vrijednosti iz prethodnih ispitivanja i nije bila statistički značajna. Relevantnost tih nalaza za ljude nije poznata. Nijesu zabilježeni uticaji na majku ni postnatalni razvoj pri nivoima izloženosti do približno 28 puta većim od onih koji se postižu maksimalnom preporučenom dozom kod ljudi (MRHD) na osnovu AUC. Na osnovu dostupnih podataka ne može se isključiti moguće dejstvo anifrolumaba na začeće i implantaciju.

Plodnost

U ispitivanjima na životinjama nijesu se direktno ocjenjivala dejstva na plodnost mužjaka i ženki. U 9-mjesečnom ispitivanju primjene ponovljenih doza nijesu zabilježena neželjena dejstva povezana sa anifrolumabom na indirektne mjere plodnosti mužjaka ili ženki, na osnovu analize sperme, stadijuma spermatogeneze, menstruacijskog ciklusa, težine organa i histopatoloških nalaza u reproduktivnim organima makaki majmuna pri nivoima izloženosti približno 58 puta većima od MRHD na osnovu AUC.

Histidin

Histidin hidrohlorid monohidrat

Lizin hidrohlorid

Trehaloza dihidrat

Polisorbat 80

Voda za injekcije

U odsustvu studija kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima.

Neotvorena bočica

3 godine.

Razblažen rastvor za infuziju

Hemijska i fizička stabilnost pri upotrebi pokazana je u periodu od 24 sata na 2–8°C i 4 sata na 25°C.

Sa mikrobiološke tačke gledišta, proizvod treba upotrebiti odmah nakon razblaživanja. Ukoliko se ne upotrijebi odmah, vremena skladištenja lijeka spremnog za upotrebu i uslovi prije upotrebe odgovornost su korisnika i obično nijesu duža od 24 sata na 2–8°C.

Neotvorena bočica

Čuvajte u frižideru (2–8°C).

Čuvajte u originalnom pakovanju kako biste lijek zaštitili od svjetlosti. Nemojte da zamrzavate, niti da mućkate.

Razblažen rastvor za infuziju

Za uputstva o uslovima za čuvanje nakon razblaženja lijeka, pogledajte dio 6.3.

2,0 ml koncentrata u bočici od providnog stakla tipa I sa elastomernim zapušačem i sivim aluminijumskim zaptivnim dijelom koji se skida.

U pakovanju se nalazi 1 bočica.

Saphnelo se isporučuje u bočici za jednu dozu. Rastvor za infuziju treba da priprema i primjenjuje zdravstveni radnik koristeći aseptičnu tehniku na sledeći način:

Priprema rastvora

• Vizuelno provjerite da li u bočici postoje čestice i promjena boje. Saphnelo je bistar do opalescentan, bezbojan do blago žut rastvor. Bacite bočicu ukoliko je rastvor zamućen, ili ukoliko je promijenio boju ili se u njemu vide čestice. Ne mućkajte bočicu.
• Razblažite 2,0 ml Saphnelo rastvora za infuziju u kesi za infuziju koja sadrži rastvor natrijum hlorida za injekcije od 9 mg/ml (0,9%) tako da dobijete 50 ml ili 100 ml lijeka.
• Promiješajte rastvor laganim okretanjem. Ne mućkajte.
• Svu količinu koncentrata koja preostane u bočici neophodno je baciti.
• Preporučuje se da se rastvor za infuziju primijeni neposredno nakon pripreme. Ukoliko se rastvor za infuziju čuva u frižideru (vidjeti dio 6.3), ostavite ga da dostigne sobnu temperaturu (15–25°C) prije primjene.

Odlaganje

Neupotrijebljen lijek ili otpadni materijal odlažu se u skladu s lokalnim propisima.

Šta je lijek Saphnelo

Lijek Saphnelo sadrži aktivnu supstancu anifrolumab, koja predstavlja monoklonsko antitijelo (vrstu specijalizovanog proteina koji se vezuje za određenu metu u organizmu).

Za šta se koristi lijek Saphnelo

Lijek Saphnelo se koristi za liječenje umjerenog do teškog lupusa (sistemskog eritemskog lupusa, SLE) kod odraslih pacijenata kojima bolest nije dobro kontrolisana standardnim terapijama („oralnim kortikosteroidima”, „imunosupresivima” odnosno „antimalaricima”).

Lijek Saphnelo ćete primati uz svoju standardnu terapiju za lupus.

Lupus je bolest kod koje sistem koji se bori protiv infekcija (imunski sistem) napada ćelije i tkiva sopstvenog organizma. To izaziva upalu i oštećenje organa. Može da zahvati gotovo bilo koji organ u organizmu, uključujući kožu, zglobove, bubrege, mozak i druge organe. Može da uzrokuje bol, osipe, oticanje zglobova, povišenu temperaturu i izrazit umor ili slabost.

Kako lijek Saphnelo djeluje

Osobe sa lupusom imaju visoke nivoe proteina koji se zovu „interferoni tipa I”, a koji podstiču aktivnost imunog sistema. Anifrolumab se vezuje za metu (receptor) na koju ti proteini djeluju i tako onemogućuje njihovu aktivnost. Blokiranje njihovog dejstva može da smanji upalu u organizmu koja uzrokuje pojavu znaka lupusa.

Prednosti primjene lijeka Saphnelo

Lijek Saphnelo može da doprinese smanjenju aktivnosti lupusa i broja epizoda razbuktavanja te bolesti. Ako uzimate ljekove koji se zovu „oralni kortikosteroidi”, primjena lijeka Saphnelo može ljekaru omogućiti da Vam smanji dnevnu dozu oralnih kortikosteroida potrebnu za kontrolu lupusa.

Lijek Saphnelo ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na anifrolumab ili bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (navedeni u dijelu 6). Ukoliko nijeste sigurni, obratite se svom ljekaru ili medicinskoj sestri.

Upozorenja i mjere opreza:

Porazgovarajte sa svojim ljekarom ili medicinskom sestrom prije nego što primite lijek Saphnelo:

• ako mislite da ste u bilo kom trenutku imali alergijsku reakciju na ovaj lijek (pogledajte dio „Pripazite na znake ozbiljnih alergijskih reakcija i infekcija” u nastavku);
• ako imate infekciju ili simptome infekcije (pogledajte dio „Pripazite na znake ozbiljnih alergijskih reakcija i infekcija” u nastavku);
• ako imate dugotrajnu infekciju ili infekciju koja se neprekidno vraća;
• ako Vam lupus zahvata bubrege ili nervni sistem;
• ako imate ili ste imali rak;
• ako ste nedavno išli na imunizaciju (primili vakcinu) ili planirate da idete; Tokom liječenja ovim lijekom ne smijete da primite određene vrste vakcina („žive” ili „žive atenuisane” vakcine).
• ako primate neki drugi biološki lijek (na primjer belimumab za liječenje lupusa).

Ukoliko nijeste sigurni da li se bilo šta od prethodno pomenutog odnosi na Vas, obratite se svom ljekaru ili medicinskoj sestri prije nego što primite lijek Saphnelo.

Pripazite na znake ozbiljnih alergijskih reakcija i infekcija

Lijek Saphnelo može da izazove ozbiljne alergijske reakcije (anafilaksu), pogledajte dio 4. Odmah potražite medicinsku pomoć ako mislite da možda imate ozbiljnu alergijsku reakciju. Znaci mogu da obuhvate:

• oticanje lica, jezika ili usta
• poteškoće pri disanju
• nesvjesticu, vrtoglavicu ili ošamućenost (zbog pada krvnog pritiska).

Tokom liječenja lijekom Saphnelo možete biti izloženi povećanom riziku od razvoja infekcije. Što prije obavijestite ljekara ili medicinsku sestru ako primijetite znake bilo koje moguće infekcije, uključujući:

• povišenu temperaturu ili simptome nalik gripu
• bolove u mišićima
• kašalj ili gubitak daha (to mogu biti znakovi infekcije disajnih puteva, pogledajte dio 4)
• pečenje pri mokrenju ili učestalije mokrenje nego inače
• proliv ili bol u želucu
• kožni osip praćen crvenilom koji može uzrokovati bol i peckanje (to može biti znak herpesa zostera, pogledajte dio 4).

Djeca i adolescenti

Ovaj lijek se ne smije davati djeci i adolescentima mlađim od 18 godina jer nije proučen u toj starosnoj grupi.

Primjena drugih ljekova

• Recite svom ljekaru ukoliko uzimate, nedavno ste uzimali ili ćete možda uzimati druge ljekove.
• Recite svom ljekaru ukoliko ste nedavno išli ili ćete ići na vakcinaciju. Tokom liječenja ovim lijekom ne smijete da primite određene vrste vakcina. Ukoliko nijeste sigurni, obratite se svom ljekaru ili medicinskoj sestri prije i tokom liječenja lijekom Saphnelo.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća i dojenje

Obratite se svom ljekaru za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate da ostanete u drugom stanju.

Trudnoća

Nije poznato da li lijek Saphnelo može da naškodi nerođenom djetetu.

• Prije početka liječenja lijekom Saphnelo, recite svom ljekaru ukoliko ste trudni ili mislite da biste mogli biti trudni. Vaš ljekar će odlučiti da li smijete da primate ovaj lijek.
• Porazgovarajte sa svojim ljekarom ako planirate da ostanete u drugom stanju tokom liječenja ovim lijekom.
• Ukoliko ostanete u drugom stanju tokom liječenja lijekom Saphnelo, obavijestite o tome svog ljekara. On će porazgovarati sa Vama o tome da li treba da prekinite liječenje ovim lijekom.

Dojenje

• Prije početka liječenja lijekom Saphnelo, recite svom ljekaru ukoliko dojite. Nije poznato da li ovaj lijek prelazi u mlijeko dojilja. Vaš ljekar će porazgovarati sa Vama o tome da li treba da prekinite liječenje ovim lijekom dok dojite, ili da li treba da prestanete da dojite.

Uticaj lijeka Saphnelo na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Ne očekuje se da ovaj lijek utiče na Vašu sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Lijek Saphnelo će Vam dati medicinska sestra ili ljekar.

• Preporučena doza iznosi 300 mg.
• Primjenjuje se ukapavanjem u venu (intravenskom infuzijom) tokom 30 minuta.
• Lijek se primjenjuje svake 4 nedjelje.

Ukoliko propustite zakazani termin za primanje lijeka Saphnelo, što prije pozovite ljekara i zakažite novi termin.

Prekid liječenja lijekom Saphnelo

Vaš ljekar će odlučiti da li treba da prestanete da primate ovaj lijek.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa upotrebom ovog lijeka obratite se svom ljekaru ili medicinskoj sestri.

Kao i svi ljekovi i lijek Saphnelo može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ozbiljne alergijske reakcije:

Ozbiljne alergijske reakcije (anafilaksa) su povremene (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek). Odmah potražite medicinsku pomoć ili idite u najbližu hitnu službu ako primijetite bilo koji od sljedećih znaka ozbiljne alergijske reakcije:

• oticanje lica, jezika ili usta
• poteškoće pri disanju
• nesvjesticu, vrtoglavicu ili ošamućenost (zbog pada krvnog pritiska).

Ostala neželjena dejstva:

Obavijestite svog ljekara ili medicinsku sestru ukoliko osjetite bilo koje od sljedećih neželjenih dejstava.

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek)

• infekcije nosa ili grla
• infekcija u grudnom košu (bronhitis)

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek)

• infekcija sinusa ili pluća
• herpes zoster – kožni osip praćen crvenilom koji može da uzrokuje bol i peckanje
• alergijske reakcije (reakcije preosjetljivosti)
• reakcije na infuziju – mogu se javiti tokom infuzije ili neposredno nakon nje; simptomi mogu uključivati glavobolju, mučninu, povraćanje, izrazit umor ili slabost i ošamućenost

Nepoznata neželjena dejstva (ne može se procijeniti na osnovu postojećih podataka)

• bol u zglobovima (artralgija)

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ljekar, medicinska sestra ili farmaceut su odgovorni za čuvanje ovog lijeka. Detalji o čuvanju su sljedeći:

• Nemojte da koristite ovaj lijek nakon isteka roka upotrebe koji je naveden na naljepnici na bočici ili kartonskoj kutiji iza oznake EXP (Važi do). Datum isteka roka upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.
• Čuvajte ovaj lijek van vidokruga i domašaja djece.
• Čuvajte u frižideru (2–8°C).
• Nemojte da zamrzavate niti da mućkate.
• Čuvajte u originalnom pakovanju kako biste lijek zaštitili od svjetlosti.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Saphnelo

• Aktivna supstanca je anifrolumab. Svaka bočica sadrži 300 mg anifrolumaba.
• Pomoćne supstance su histidin, histidin hidrohlorid monohidrat, lizin hidrohloid, trehaloza dihidrat, polisorbat 80 i voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Saphnelo i sadržaj pakovanja

Saphnelo se isporučuje kao bistar do opalescentan, bezbojan do blago žut koncentrat za rastvor. Saphnelo je dostupan u pakovanjima koja sadrže 1 bočicu.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Glosarij d.o.o.

Vojislavljevića 76, 81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

AstraZeneca AB, Gärtunavägen

SE-15257 Södertälje, Švedska

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept

Broj i datum dozvole

2030/23/4381 – 7458 od 28.11.2023. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Novembar, 2024. godine

Sljedeće informacije namijenjene su isključivo zdravstvenim radnicima:

Kako bi se poboljšala sledljivost, naziv i broj serije primijenjenog proizvoda treba jasno zabilježiti.

Lijek Saphnelo se isporučuje u bočici za jednu dozu. Rastvor za infuziju treba da priprema i primjenjuje zdravstveni radnik koristeći aseptičnu tehniku na sljedeći način:

Priprema rastvora

• Vizuelno provjerite da li u bočici postoje čestice i promjena boje. Lijek Saphnelo je bistar do opalescentan, bezbojan do blago žut rastvor. Bacite bočicu ukoliko je rastvor zamućen, ili ukoliko je promijenio boju ili se u njemu vide čestice. Ne mućkajte bočicu.
• Razblažite 2,0 ml lijeka Saphnelo rastvora za infuziju u kesi za infuziju koja sadrži rastvor natrijum hlorida za injekcije od 9 mg/ml (0,9%) tako da dobijete 50 ml ili 100 ml lijeka.
• Promiješajte rastvor laganim okretanjem. Ne mućkajte.
• Svu količinu koncentrata koja preostane u bočici neophodno je baciti.
• Sa mikrobiološke tačke gledišta, razblaženi lijek treba odmah upotrijebiti. Ukoliko se ne upotrijebi odmah, hemijska i fizička stabilnost pri upotrebi pokazana je u periodu od 24 sata na 2–8 °C i 4 sata na sobnoj temperaturi. Bacite razblaženi rastvor ukoliko se ne iskoristi u tom periodu.

Ukoliko se ne upotrijebi odmah, vremena skladištenja lijeka spremnog za upotrebu i uslovi prije upotrebe odgovornost su korisnika.

Primjena

• Preporučuje se da se rastvor za infuziju primijeni neposredno nakon pripreme. Ukoliko se rastvor za infuziju čuva u frižideru, ostavite ga da dostigne sobnu temperaturu (15–25°C) prije primjene.
• Dajte rastvor za infuziju intravenski tokom 30 minuta kroz intravensku liniju koja sadrži sterilan, linijski filter veličine pora od 0,2 do 15 mikrona koji slabo vezuje proteine ili dodatni filter.
• Po završetku infuzije isperite komplet za infuziju sa 25 ml rastvora natrijum hlorida za injekcije od 9 mg/ml (0,9%) kako bi se osigurala primjena cjelokupne doze rastvora za infuziju.
• Nemojte da dajete druge ljekove kroz istu infuzionu liniju.

Odlaganje

Neupotrijebljen lijek ili otpadni materijal odlažu se u skladu s lokalnim propisima.