Lyxumia je indkovana za liječenje odraslih pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 za postizanje regulacije glikemije u kombinaciji sa oralnim ljekovima za snižavanje nivoa glukoze u krvi i/ili bazalnim insulinom kada ti ljekovi u kombinaciji sa dijetom i fizičkom aktivnošću ne omogućuju dovoljno dobru regulaciju glikemije (vidjeti djelove 4.4 i 5.1 za dostupne podatke o različitim kombinacijama).
Doziranje
Početna doza: doziranje treba započeti sa 10 µg lijeka Lyxumia jednom dnevno tokom 14 dana.
Doza održavanja: fiksna doza održavanja od 20 µg lijeka Lyxumia jednom dnevno počinje da se primjenjuje 15. dana. Za početnu dozu dostupna je Lyxumia 10 mikrograma rastvor za injekciju.
Lyxumia se primjenjuje jednom dnevno, unutar sat vremena prije bilo kojeg dnevnog obroka. Kada se odabere najprikladniji obrok, poželjno je da se prandijalna injekcija lijeka Lyxumia primijeni prije tog istog obroka svaki dan. Ako pacijent propusti dozu lijeka Lyxumia, propuštenu dozu mora injicirati unutar sat vremena prije sljedećeg obroka.
Kada se Lyxumia dodaje postojećoj terapiji metforminom, dotadašnja doza metformina se ne mora mijenjati.
Kada se Lyxumia dodaje postojećoj terapiji sulfonilureom ili bazalnim insulinom, treba razmotriti smanjenje doze sulfoniluree ili bazalnog insulina kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije. Lyxumia se ne smije primjenjivati u kombinaciji s bazalnim insulinom i sulfonilureom zbog povećanog rizika od hipoglikemije (vidjeti dio 4.4).
Primjena lijeka Lyxumia ne zahtijeva posebno praćenje nivoa glukoze u krvi. Međutim, kada se primjenjuje u kombinaciji sa sulfonilureom ili bazalnim insulinom, kontrola ili samokontrola nivoa glukoze u krvi može biti potrebna radi prilagođavanja doze sulfoniluree ili bazalnog insulina.
Posebne grupe pacijenata
Stariji pacijenti (≥ 65 godina)
Nije potrebno prilagođavati dozu u zavisnosti od starosti. Kliničko iskustvo kod pacijenata starosti ≥ 75 godina je ograničeno (vidjeti djelove 5.1 i 5.2).
Pacijenti s oštećenjem funkcije bubrega
Nije potrebno prilagođavati dozu kod pacijenata s blagim oštećenjem funkcije bubrega (klirens kreatinina: 5080 ml/min).
Iskustvo u liječenju pacijenata sa umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina: 3050 ml/min) je ograničeno pa se u toj populaciji Lyxumia mora primjenjivati uz oprez.
Nema iskustva u liječenju pacijenata s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina manji od 30 ml/min) ni kod pacijenata u terminalnoj fazi bubrežne bolesti, pa se u toj populaciji ne preporučuje primjena lijeka Lyxumia (vidjeti dio 5.2).
Pacijenti s oštećenjem funkcije jetre
Nije potrebno prilagođavati dozu kod pacijenata sa oštećenom funkcijom jetre (vidjeti dio 5.2).
Pedijatrijska populacija
Bezbjednost primjene i efikasnost liksisenatida kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina nijesu još ustanovljeni. Nema podataka o primjeni kod djece.
Način primjene
Lyxumia se injicira subkutano u butinu, abdomen ili nadlakticu. Lyxumia se ne smije primjenjivati intravenski niti intramuskularno.
Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
Nema iskustva o primjeni liksisenatida kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 1, pa se lijek ne smije primjenjivati kod tih pacijenata. Liksisenatid se ne smije primjenjivati za liječenje dijabetičke ketoacidoze.
Akutni pankreatitis
Primjena agonista receptora glukagonu sličnog peptida1 (GLP1) povezana je sa rizikom od razvoja akutnog pankreatitisa. Zabilježeno je nekoliko događaja akutnog pankreatitisa sa liksisenatidom iako uzročna veza nije uspostavljena. Pacijente treba informisati o karakterističnim simptomima akutnog pankreatitisa: dugotrajnom i jakom bolu u abdomenu. Posumnja li se na pankreatitis, treba prekinuti primjenu liksisenatida; ako se akutni pankreatitis potvrdi, liječenje liksisenatidom se ne smije ponovo započinjati. Potreban je oprez kod pacijenata s pankreatitisom u anamnezi.
Teške bolesti sistema za varenje
Primjena agonista GLP1 receptora može biti povezana sa gastrointestinalnim neželjenim dejstvima. Liksisenatid nije ispitivan kod pacijenata sa teškim bolestima digestivnog trakta, uključujući tešku gastroparezu, pa se stoga primjena liksisenatida kod tih pacijenata ne preporučuje.
Oštećenje bubrežne funkcije
Iskustvo u liječenju pacijenata s umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina: 3050 ml/min) je ograničeno, a nema iskustva u liječenju pacijenata sa teškim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina manji od 30 ml/min) ili pacijenata u terminalnoj fazi bubrežne bolesti. Lijek Lyxumia treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije. Ne preporučuje se primjena kod pacijenata sa teškim oštećenjem bubrežne funkcije niti kod pacijenata u terminalnoj fazi bubrežne bolesti (vidjeti djelove 4.2. i 5.2).
Hipoglikemija
Kod pacijenata koji lijek Lyxumia primaju u kombinaciji sa sulfonilureom ili bazalnim insulinom može postojati povećan rizik od hipoglikemije. Može se razmotriti smanjenje doze sulfoniluree ili bazalnog insulina kako bi se smanjio rizik od hipoglikemije (vidjeti dio 4.2). Lyxumia se ne smije primjenjivati u kombinaciji s bazalnim insulinom i sulfonilureom jer postoji povećan rizik od hipoglikemije.
Istovremena primjena drugih ljekova
Liksisenatid usporava pražnjenje želuca, što može smanjiti brzinu resorpcije peroralno primijenjenih ljekova. Lyxumia se mora primjenjivati sa oprezom kod pacijenata koji uzimaju peroralne ljekove koji zahtijevaju brzu gastrointestinalnu resorpciju, strog klinički nadzor ili koji imaju uzak terapijski indeks. Posebne preporuke o uzimanju takvih ljekova navedene su u dijelu 4.5.
Grupe pacijenata kod kojih lijek nije ispitivan
Liksisenatid nije ispitivan u kombinaciji sa inhibitorima dipeptilpeptidaze 4 (DPP4).
Iskustvo u liječenju pacijenata sa kongestivnom srčanom insuficijencijom je ograničeno.
Dehidracija
Pacijente liječene lijekom Lyxumia treba upozoriti na potencijalni rizik od dehidratacije povezan sa gastrointestinalnim neželjenim dejstvima te im treba savjetovati da preduzmu mjere opreza kako bi izbjegli gubitak tečnosti.
Pomoćne supstance
Ovaj lijek sadrži metakrezol, koji može izazvati alergijske reakcije.
Liksisenatid je peptid koji se ne metaboliše putem citohroma P450. U in vitro ispitivanjima liksisenatid nije uticao na aktivnost ispitivanih izoenzima citohroma P450 niti humanih prenosnika.
Liksisenatid usporava pražnjenje želuca, što može smanjiti brzinu resorpcije peroralno primijenjenih ljekova. Pacijenti koji primaju ljekove koji imaju uzak terapijski indeks, ili zahtijevaju pažljiv klinički nadzor, se moraju pažljivo pratiti, naročito u vrijeme započinjanja liječenja liksisenatidom. Navedene ljekove treba uzimati na uobičajen način u odnosu na primjenu liksisenatida. Ako se takvi ljekovi moraju uzimati s hranom, pacijentima treba savjetovati da ih po mogućnosti uzimaju uz onaj obrok uz koji ne primjenjuju liksisenatid.
Pacijentima treba savjetovati da peroralne ljekove čija efikasnost uveliko zavisi o graničnim koncentracijama, poput antibiotika, uzmu najmanje 1 sat prije ili 4 sata nakon injekcije liksisenatida.
Gastorezistentni oblici lijeka koji sadrže supstance osjetljive na razgradnju u želucu moraju da se primijene 1 sat prije ili 4 sata nakon injekcije liksisenatida.
Paracetamol
Paracetamol je korišćen kao model lijeka za ocjenu dejstva liksisenatida na pražnjenje želuca. Nakon primjene jedne doze paracetamola od 1000 mg PIK i t1/2 paracetamola ostali su nepromijenjeni, nezavisno od vremena primjene (prije ili nakon injekcije liksisenatida). Nakon primjene paracetamola 1 sat odnosno 4 sata nakon primjene 10 µg liksisenatida, Cmax paracetamola smanjio se za 29% odnosno 31%, a srednji tmax produžio se za 2,0 odnosno 1,75 sati. Očekuje se još duži tmax i još niži Cmax paracetamola nakon primjene doze održavanja od 20 µg.
Nije primijećen uticaj na Cmax ni tmax paracetamola nakon njegove primjene 1 sat prije liksisenatida.
S obzirom na navedene rezultate, nije potrebno prilagođavati dozu paracetamola, ali se produženje tmax primijećeno kod primjene paracetamola 14 sata nakon liksisenatida mora uzeti u obzir kada je za dejstvo potreban brz početak djelovanja.
Oralni kontraceptivi
Nakon primjene jedne doze oralnog kontraceptiva (etinilestradiol 0,003 mg/levonorgestrel 0,15 mg) 1 sat prije ili 11 sati nakon primjene 10 µg liksisenatida, Cmax, PIK, t1/2 i tmax etinilestradiola i levonorgestrela ostali su nepromijenjeni.
Primjena oralnog kontraceptiva 1 sat odnosno 4 sata nakon liksisenatida nije uticala na PIK (površina ispod krive) ni t1/2 etinilestradiola i levonorgestrela, ali je smanjila Cmax etinilestradiola za 52% odnosno 39% te Cmax levonorgestrela za 46% odnosno 20%, dok je medijana tmax bila produžena za 13 sata.
Smanjenje vrijednosti Cmax ima ograničen klinički značaj i ne zahtijeva prilagođavanje doze oralnih kontraceptiva.
Atorvastatin
Istovremena jutarnja primjena liksisenatida u dozi od 20 µg i atorvastatina u dozi od 40 mg tokom 6 dana nije uticala na izloženost atorvastatinu, ali je smanjila njegov Cmax za 31% i produžila tmax za 3,25 sati.
Isto povećanje vrijednosti tmax nije primjećeno kada je atorvastatin primjenjen uveče, a liksisenatid ujutro, ali se PIK atorvastatina povećala za 27%, a Cmax za 66%.
Navedene promjene nijesu klinički značajne i stoga nije potrebno prilagođavati dozu atorvastatina pri istovremenoj primjeni sa liksisenatidom.
Varfarin i drugi kumarinski derivati
Nakon istovremene primjene varfarina u dozi od 25 mg i ponovljenih doza liksisenatida od 20 µg nije primjećen uticaj na PIK ni INR (internacionalni normalizacioni faktor), ali se Cmax smanjila za 19%, a tmax produžilo za 7 sati.
S obzirom na navedene rezultate, nije potrebno prilagođavanje doze varfarina pri istovremenoj primjeni s liksisenatidom; međutim, kod pacijenata koji primaju varfarin i/ili kumarinske derivate preporučuje se učestalo praćenje INRa na početku i na završetku liječenja liksisenatidom.
Digoksin
Istovremena primjena liksisenatida u dozi od 20 µg i digoksina u dozi od 0,25 mg u stanju dinamičke ravnoteže nije uticala na PIK digoksina. Vrijednost tmax digoksina povećala se za 1,5 sati, a Cmax se smanjila za 26%.
S obzirom na navedene rezultate, nije potrebno prilagođavati dozu digoksina pri istovremenoj primjeni s liksisenatidom.
Ramipril
Nakon istovremene primjene liksisenatida u dozi od 20 µg i ramiprila u dozi od 5 mg tokom 6 dana, PIK ramiprila povećala se za 21%, a Cmax se smanjila za 63%. Nije bilo uticaja na PIK ni Cmax aktivnog metabolita (ramiprilata). Vrijednost tmax ramiprila i ramiprilata povećala se za približno 2,5 sati.
S obzirom na navedene rezultate, nije potrebno prilagođavati dozu ramiprila pri istovremenoj primjeni s liksisenatidom.
Žene u reproduktivnom periodu
Lyxumia se ne preporučuje kod žena koje ne primjenjuju kontracepciju, a nalaze se u reproduktivnom periodu.
Trudnoća
Nema odgovarajućih podataka o primjeni lijeka Lyxumia kod trudnica. Ispitivanja na životinjama ukazala su na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Nije poznat potencijalan rizik za ljude. Lyxumia se ne smije uzimati u trudnoći. Umjesto toga se preporučuje primjena insulina. Ako pacijentkinja želi da zatrudni ili zatrudni, treba prekinuti liječenje lijekom Lyxumia.
Dojenje
Nije poznato izlučuje li se Lyxumia u majčino mlijeko. Lyxumia se ne smije primjenjivati tokom dojenja.
Plodnost
Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktno štetno dejstvo na plodnost.
Lyxumia ne utiče ili zanemarivo utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama. Ako se primjenjuje u kombinaciji sa sulfonilureom ili bazalnim insulinom, pacijentima treba savjetovati da preduzmu mjere opreza kako bi izbegli hipoglikemiju tokom upravljanja vozilom ili rada na mašinama.
Sažetak sigurnosnog profila
Više od 2600 pacijenata primalo je lijek Lyxumia samostalno ili u kombinaciji s metforminom, sulfonilureom (sa metforminom ili bez njega) ili bazalnim insulinom (sa metforminom ili bez njega, ili sa sulfonilureom ili bez nje) u 8 velikih placebom ili aktivnim lijekom kontrolisanim studijama faze III ispitivanja lijeka.
Najčešće prijavljena neželjena dejstva u kliničkim ispitivanjima bila su mučnina, povraćanje i proliv. Ta neželjena dejstva su uglavnom bila blagog intenziteta i prolazna.
Osim toga, javile su se hipoglikemija (kada se lijek Lyxumia primjenjivao u kombinaciji sa sulfonilureom i/ili bazalnim insulinom) i glavobolja.
Alergijske reakcije prijavljene su u 0,4% pacijenata liječenih lijekom Lyxumia.
Tabelarni prikaz neželjenih dejstava
U Tabeli 1 navode se neželjena dejstva zabilježena tokom cijelog perioda liječenja u placebom ili aktivnim lijekom kontrolisanima studijama faze III ispitivanja lijeka. Tabela prikazuje neželjena dejstva koja su se
javljala sa incidencom > 5% ako je njihova učestalost bila veća među pacijentima liječenim lijekom Lyxumia nego među onima koji su primali uporedne ljekove. U tabelu su takođe uključena neželjena dejstva sa učestalošću ≥ 1% u grupi koja je primala lijek Lyxumia ako je učestalost bila 2 ili više puta veća od učestalosti u svim grupama koje su primale uporedne ljekove.
Učestalost neželjenih dejstava definisana je na sljedeći način: veoma često: ≥ 1/10; često: ≥ 1/100 i < 1/10; povremeno: ≥ 1/1000 i < 1/100; rijetko: ≥ 1/10 000 i < 1/1000; veoma rijetko: < 1/10 000).
Unutar svakog organskog sistema neželjena dejstva su navedena u opadajućem nizu u odnosu na učestalost.
Tabela 1: Neželjena dejstva prijavljena u placebom ili aktivnim lijekom kontrolisanim ispitivanjima lijeka faze III tokom cijelog perioda liječenja (uključujući period nakon osnovnog 24nedjeljnog liječenja u ispitivanjima u kojima je liječenje ukupno trajalo ≥ 76 nedjelja).
| Organski sistem | Učestalost | ||
| Vrlo često | Često | Povremeno | |
| Infekcije i infestacije | grip | ||
| infekcija gornjih disajnih puteva | |||
| cistitis | |||
| virusna infekcija | |||
| Poremećaji imunološkog sistema | anafilaktička reakcija | ||
| Poremećaji metabolizma i ishrane | hipoglikemija (u kombinaciji sa sulfonilureom i/ili bazalnim insulinom) | hipoglikemija (u kombinaciji samo sa metforminom) | |
| Poremećaji nervnog sistema | glavobolja | omaglica | |
| somnolencija | |||
| Poremećaji sistema za varenje | mučnina | dispepsija | |
| povraćanje | |||
| proliv | |||
| Poremećaji kože i potkožnog tkiva | urtikarija | ||
| Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva | bol u leđima | ||
| Opšti poremećaji i reakcije na mjestu primjene | svrab na mjestu injekcije |
Opis odabranih neželjenih dejstava
Hipoglikemija
Kod pacijenata koji su uzimali lijek Lyxumia kao monoterapiju simptomatska hipoglikemija javila se kod 1,7% pacijenata liječenih liksisenatidom i kod 1,6% pacijenata koji su primali placebo. Kada se Lyxumia primjenjivala u kombinaciji samo s metforminom, simptomatska hipoglikemija se tokom cijelog perioda liječenja javila kod 7,0% pacijenata liječenih liksisenatidom i kod 4,8% pacijenata koji su primali placebo.
Kada se lijek Lyxumia primjenjivao u kombinaciji sa sulfonilureom i metforminom, simptomatska hipoglikemija se tokom cijelog perioda liječenja javila kod 22,0% pacijenata liječenih liksisenatidom i kod 18,4% pacijenata koji su primali placebo (apsolutna razlika od 3,6%). Kada se Lyxumia primjenjivala u kombinaciji sa bazalnim insulinom, sa metforminom ili bez njega, simptomatska hipoglikemija se tokom cijelog perioda liječenja javila kod 42,1% pacijenata liječenih liksisenatidom i kod 38,9% pacijenata koji su primali placebo (apsolutna razlika od 3,2%).
Kada se lijek Lyxumia primjenjivao u kombinaciji samo sa sulfonilureom, simptomatska hipoglikemija se tokom cijelog perioda liječenja javila kod 22,7% pacijenata liječenih liksisenatidom i kod 15,2% pacijenata koji su primali placebo (apsolutna razlika od 7,5%). Kada se lijek Lyxumia primjenjivao u kombinaciji sa sulfonilureom i bazalnim insulinom, simptomatska hipoglikemija javila se kod 47,2% pacijenata liječenih liksisenatidom i kod 21,6% pacijenata koji su primali placebo (apsolutna razlika od 25,6%).
Sveukupno je incidenca ozbiljne simptomatske hipoglikemije tokom cijelog perioda liječenja u kontrolisanim ispitivanjima faze III bila povremena (0,4% kod pacijenata liječenih liksisenatidom i 0,2% kod pacijenata koji su primali placebo).
Poremećaji sistema za varenje
Mučnina i povraćanje bila su najčešće prijavljena neželjena dejstva tokom osnovnog 24nedjeljnog perioda liječenja. Incidenca mučnine bila je veća u grupi liječenoj liksisenatidom (26,1%) nego u grupi koja je primala placebo (6,2%), a incidencija povraćanja bila je veća u grupi liječenoj liksisenatidom (10,5%) nego u grupi koja je primala placebo (1,8%). Navedena neželjena dejstva uglavnom su bila blaga i prolazna, a javljala su se tokom prve 3 nedjelje liječenja. Nakon toga se njihova učestalost svake nedjelje progresivno smanjivala.
Reakcije na mestu injekcije
Tokom osnovnog 24nedjeljnog perioda liječenja reakcije na mestu injekcije prijavljene su kod 3,9% pacijenata liječenih lijekom Lyxumia i kod 1,4% pacijenata koji su primali placebo. Većina reakcija bila je umjerenog intenziteta i obično nije dovodila do prekida liječenja.
Imunogenost
U skladu sa potencijalno imunogenim svojstvima ljekova koji sadrže proteine ili peptide, kod pacijenata se nakon liječenja lijekom Lyxumia mogu razviti antitijela na liksisenatid, pa je do kraja osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja u placebom kontrolisanim ispitivanjima 69,8% pacijenata liječenih liksisenatidom bilo pozitivno na antitijela na liksisenatid. Procenat pacijenata koji su bili pozitivni na antitijela bio je sličan i na kraju ukupnog 76nedjeljnog perioda liječenja. Na kraju osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja u 32,2% pacijenata koji su imali pozitivan nalaz antitijela koncentracija je bila iznad donje granice mjerljivosti, dok je na kraju ukupnog 76nedjeljnog perioda liječenja koncentraciju antitijela iznad donje granice mjerljivosti imalo 44,7% pacijenata. Nakon prekida liječenja kod malog broja pacijenata pozitivnih na antitijela praćen je status antitijela; procenat se smanjio na približno 90% unutar 3 mjeseca, a nakon 6 ili više mjeseci iznosio je 30%.
Promjena HbA1c u odnosu na početne vrijednosti bila je slična nezavisno o statusu antitijela (pozitivan ili negativan).
Od pacijenata liječenih liksisenatidom kod kojih je mjerena vrijednost HbA1c, njih 79,3% imalo je ili negativan status antitijela ili koncentraciju antitijela ispod donje granice mjerljivosti, dok je kod ostalih 20,7% pacijenata imalo mjerljivu koncentraciju antitijela. U podskupu pacijenata (5,2%) s najvišim koncentracijama antitijela srednje poboljšanje HbA1c u 24. nedjelji i u 76. nedjelji kretalo se unutar klinički značajnog raspona; međutim, primijećena je varijabilnost u glikemijskom odgovoru, a kod 1,9% pacijenata nije došlo do smanjenja vrijednosti HbA1c.
Smanjenje vrijednosti HbA1c kod pojedinog pacijenata ne može se predvidjeti na osnovu statusa antitijela (pozitivan ili negativan).
Nijesu primijećene razlike među pacijentima u ukupnom profilu sigurnosti primjene, nezavisno o statusu antitijela, izuzevši povećanu incidencu reakcija na mjestu injekcije (u 4,7% pacijenata s pozitivnim statusom u poređenju as 2,5% pacijenata s negativnim statusom tokom čitavog perioda liječenja). Većina reakcija na mjestu injekcije bila je blaga, nezavisno od statusa antitijela.
Nije primijećena ukrštena reakcija sa prirodnim glukagonom ni endogenim GLP1.
Alergijske reakcije
Tokom osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja, alergijske reakcije koje su možda povezane sa primjenom liksisenatida (poput anafilaktičke reakcije, angioedema i urtikarije) prijavljene su kod 0,4% pacijenata liječenih liksisenatidom, ali i kod manje od 0,1% pacijenata koji su primali placebo. Anafilaktičke reakcije prijavljene su kod 0,2% pacijenata liječenih liksisenatidom, ali nijesu primijećene kod pacijenata koji su primali placebo. Većina prijavljenih alergijskih reakcija bila je blaga.
Tokom kliničkih ispitivanja liksisenatida prijavljen je jedan slučaj anafilaktoidne reakcije.
Srčana frekvencija
U ispitivanju u kojem su učestvovali zdravi dobrovoljci primijećeno je prolazno povećanje srčane frekvencije nakon primjene liksisenatida u dozi od 20 µg. Kod pacijenata liječenih liksisenatidom u poređenju sa pacijentima koji su primali placebo prijavljene su srčane aritmije, naročito tahikardija (0,8% naspram < 0,1%) i palpitacije (1,5% naspram 0,8%).
Prekid liječenja
Tokom osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja incidenca prekida liječenja zbog neželjenog dejstva iznosila je 7,4% u grupi liječenoj lijekom Lyxumia u prema 3,2% u grupi koja je primala placebo. Najčešća neželjena dejstva koja su dovela do prekida liječenja u grupi liječenoj liksisenatidom bila su mučnina (3,1%) i povraćanje (1,2%).
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):
Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore
Odjeljenje za farmakovigilancu
Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica
tel: +382 (0) 20 310 280
fax: +382 (0) 20 310 581
putem IS zdravstvene zaštite
U kliničkim je ispitivanjima liksisenatid u dozama do 30 µg dvaput na dan primjenjivan kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 u sklopu 13 nedjeljnog ispitivanja. Primjećena je povišena incidencija gastrointestinalnih poremećaja.
U slučaju predoziranja mora se uvesti odgovarajuće suportivno liječenje u skladu s pacijentovim kliničkim znakovima i simptomima te smanjiti dozu liksisenatida na propisanu dozu.
Farmakoterapijska grupa: Ostali ljekovi za snižavanje nivoa glukoze u krvi, isključujući insuline
ATC kod: A10BX10
Mehanizam djelovanja
Liksisenatid je selektivni agonist GLP1 receptora. GLP1 receptor je ciljno mjesto za prirodni GLP1, endogeni inkretinski hormon koji pojačava lučenje insulin zavisnog od glukoze iz beta ćelija pankreasa.
Djelovanje liksisenatida je posredovano specifičnom interakcijom s GLP1 receptorima, koja dovodi do povećanja koncentracije cikličnog adenozin monofosfata (engl. cyclic adenosine monophosphate, cAMP). Liksisenatid podstiče lučenje insulina u slučaju povišenih koncentracija glukoze u krvi, ali ne i u slučaju normoglikemije, što smanjuje rizik od hipoglikemije. Istovremeno se suprimira lučenje glukagona. U slučaju hipoglikemije mehanizam spašavanja lučenjem glukagona ostaje očuvan.
Liksisenatid usporava pražnjenje želuca i tako smanjuje brzinu kojom glukoza iz obroka dolazi u krvotok.
Farmakodinamički uticaji
Ako se primjenjuje jedanput na dan, liksisenatid poboljšava regulaciju glikemije zahvaljujući trenutnim i odloženim dejstvom snižavanja koncentracije glukoze kako postprandijalno tako i natašte kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2.
Dejstvo na postprandijalne nivoe glukoze potvrđen je u 4 nedjeljnom ispitivanju u kojem je liksisenatid upoređivan s liraglutidom u dozi od 1,8 mg jedanput na dan u kombinaciji s metforminom. Nakon testnoga obroka smanjenje PIK0:30-4:30h glukoze u plazmi u odnosu na početne vrijednosti iznosilo je: -227,25 h*mg/dl (-12,61 h*mmol/l) u grupi koja je primala liksisenatid te -72,83 h*mg/dl (-4,04 h*mmol/l) u grupi koja je primala liraglutid. Ovo je takođe potvrđeno u 8-nedjeljnom ispitivanju u kom je liksisenatid upoređivan sa liraglutidom, primijenjenim prije doručka, u kombinaciji sa insulinom glarginom, sa ili bez metformina.
Klinička efikasnost i bezbjednost primjene
Uticaj lijeka Lyxumia na regulaciju glikemije ocijenjeni su u šest randomizovanih, dvostruko slijepih, placebom kontrolisanih kliničkih ispitivanja te u jednom randomizovanom, otvorenom aktivno kontrolisanom ispitivanju u kojem je liksisenatid upoređivan s eksenatidom.
U tim je ispitivanjima učestvovalo 3825 pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 (2445 pacijenata randomizovana su u grupu koja je primala liksisenatid), od kojih su 48,2% bili muškarci, a 51,8% žene.
768 ispitanika (477 randomizovanih da primaju liksisenatid) bili su starosti od ≥ 65 godina, a 103 ispitanika (57 randomizovanih da primaju liksisenatid) bili su starosti od ≥ 75 godina.
U završenim ispitivanjima faze III primijećeno je da je na kraju osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja više od 90% pacijenata moglo nastaviti uzimanje doze održavanja lijeka Lyxumia od 20 µg jedanput na dan.
Dodatak kombinovanoj terapiji sa oralnim antidijabeticima
Na kraju osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja lijek Lyxumia je u kombinaciji s metforminom, sulfonilureom, pioglitazonom ili kombinacijom navedenih ljekova dovela do statistički značajnog smanjenja vrijednosti HbA1c, glukoze u plazmi natašte i glukoze postprandijalno 2 sata nakon testnoga obroka u poređenju sa placebom (Tablice 2 i 3). Zabilježeno je značajno smanjenje vrijednosti HbA1c kod primjene lijeka jedanput na dan, nezavisno od toga da li se primjenjivao ujutru ili uveče.
Takav se uticaj na HbA1c u dugotrajnim ispitivanjima održao do 76. nedjelje.
Dodatak terapiji samo metforminom
Tabela 2: Placebom kontrolisana ispitivanja u kombinaciji s metforminom (rezultati nakon 24 nedjelje)
| Metformin kao osnovna terapija | |||||
| liksisenatid 20 µg | placebo | liksisenatid 20 µg | placebo | ||
| ujutru | uveče | ||||
| Srednji HbA1c (%) | 7,99 | 8,03 | 8,07 | 8,07 | 8,02 |
| Pacijenti (%) koji su postigli HbA1c < 7,0% | 47,4 | 24,1 | 43,0 | 40,6 | 22,0 |
| Srednja tjelesna masa (kg) | 90,30 | 87,86 | 90,14 | 89,01 | 90,40 |
Na kraju osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja u ispitivanju kontrolisanom aktivnim lijekom, Lyxumia primjenjena jedanput na dan dovela je do smanjenja vrijednosti HbA1c od 0,79% u poređenju sa 0,96% kod primjene eksenatida dvaput na dan, sa srednjom vrijednošću razlika između terapije od 0,17% (95% CI: 0,033; 0,297), dok je vrijednost HbA1c manju od 7% postigao sličan procenat pacijenata i u grupi na liksisenatidu (48,5%) i u onoj na eksenatidu (49,8%).
Incidencija mučnine iznosila je 24,5% u grupi koja je primala liksisenatid i 35,1% u grupi liječenoj eksenatidom dvaput na dan, dok je incidencija simptomatske hipoglikemije tokom osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja iznosila 2,5% kod primjene liksisenatida i 7,9% kod primjene eksenatida.
U otvorenoj studiji koja je trajala 24 nedjelje, liksisenatid koji je primjenjivan prije glavnog dnevnog obroka nije bio inferiorniji u odnosu na liksisenatid koji je primjenjivan prije doručka, u smislu smanjenja HbA1c (LS srednja promjena od polazne: -0,65% nasuprot -0,74%). Zabilježena su slična smanjenja HbA1c nezavisno od toga, koji obrok je bio glavni obrok (doručak, ručak ili večera). Na kraju studije, 43.6% (grupa koja je dobijala lijek prije glavnog obroka) i 42.8% (grupa koja je dobijala lijek prije doručka) pacijenata je postigao HbA1c manji od 7%. Mučnina je zabilježena u 14.7% i 15.5% pacijenata, a simptomatska hipoglikemija u 5.8% i 2.2% pacijenata, navedeno redom za grupu koja je dobijala lijek prije glavnog jela i grupu koja je dobijala lijek prije doručka.
Dodatak terapiji sulfonilureom samom ili u kombinaciji s metforminom
Tabela 3: Placebom kontrolirana ispitivanja u kombinaciji sa sulfonilureom (rezultati nakon 24 nedjelje)
| Sulfonilurea kao osnovna terapija | ||
| liksisenatid 20 µg | placebo | |
| Srednji HbA1c (%) | 8,28 | 8,22 |
| Pacijenti (%) koji su postigli HbA1c < 7,0% | 36,4 | 13,5 |
| Srednja tjelesna masa (kg) | 82,58 | 84,52 |
Dodatak terapiji pioglitazonom samim ili u kombinaciji s metforminom
Na kraju osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja u sklopu kliničkog ispitivanja dodatak liksisenatida pioglitazonu, s metforminom ili bez njega, kod pacijenata u kojih glikemija nije bila dovoljno dobro regulisana samo pioglitazonom doveo je do smanjenja vrijednosti HbA1c od 0,90% u odnosu na početne vrijednosti u poređenju sa smanjenjem od 0,34% u grupi koja je primala placebo. Na kraju osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja u 52,3% pacijenata liječenih liksisenatidom vrijednost HbA1c bila je manja od 7%, u poređenju sa 26,4% pacijenata koji su primali placebo.
Tokom osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja mučnina je prijavljena u 23,5% pacijenata liječenih liksisenatidom te u 10,6% pacijenata koji su primali placebo, a simptomatska hipoglikemija prijavljena je u 3,4% pacijenata liječenih liksisenatidom u odnosu na 1,2% pacijenata u grupi koja je primala placebo.
Dodatak kombinovanoj terapiji sa bazalnim insulinom
Kada se Lyxumia primjenjivala samo sa bazalnim insulinom, u kombinaciji s bazalnim insulinom i metforminom ili u kombinaciji sa bazalnim insulinom i sulfonilureom, došlo je do statistički značajnog smanjenja vrijednosti HbA1c i glukoze 2 sata nakon testnoga obroka u poređenju s placebom.
Tabela 4: Placebom kontrolisana ispitivanja u kombinaciji s bazalnim insulinom (rezultati nakon 24 nedjelje)
| Bazalni insulin kao osnovna terapija | Bazalni insulin kao osnovna terapija | |||
| liksisenatid 20 µg | placebo | liksisenatid 20 µg | placebo | |
| Srednji HbA1c (%) | 8,39 | 8,38 | 8,53 | 8,53 |
| Pacijenti (%) koji su postigli HbA1c < 7,0% | 28,3 | 12,0 | 35,6 | 5,2 |
| Srednje trajanje liječenja bazalnim insulinom na početku ispitivanja (godine) | 3,06 | 3,2 | 2,94 | 3,01 |
| Srednja promjena doze bazalnog insulina (U)Početna vrijednost | 53,62 | 57,65 | 24,87 | 24,11 |
| Srednja tjelesna težina (kg) | 87,39 | 89,11 | 65,99 | 65,60 |
*sprovedeno na populaciji azijskog porijekla
Sprovedeno je kliničko ispitivanje sa pacijentima koji nikada prije nijesu primali insulin i u kojih glikemija prethodno nije bila dovoljno dobro regulisana oralnim antidijabeticima. To se ispitivanje sastojalo od 12nedjeljnog uvodnog perioda tokom kojega je uveden i titriran insulin glargin te od 24-nedjeljnog perioda liječenja tokom kojega su pacijenti primali ili liksisenatid ili placebo u kombinaciji s insulinom glarginom i metforminom, s tiazolidindionima ili bez njih. U tom se razdoblju doza insulina glargina neprekidno titrirala.
Tokom 12nedjeljnog uvodnog perioda dodatak i titriranje insulina glargina dovelo je do smanjenja vrijednosti HbA1c od približno 1%. Dodatak liksisenatida doveo je do značajno većeg smanjenja vrijednosti HbA1c od 0,71% u grupi liječenoj liksisenatidom u poređenju sa smanjenjem od 0,40% u grupi koja je primala placebo. Na kraju osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja vrijednost HbA1c manju od 7% postiglo je 56,3% pacijenata liječenih liksisenatidom u poređenju s 38,5% pacijenata koji su primali placebo.
Tokom 24-nedjeljnog perioda liječenja 22,4% pacijenata liječenih liksisenatidom prijavilo je najmanje jednu epizodu simptomatske hipoglikemije, u poređenju s 13,5% pacijenata u grupi koja je primala placebo. Incidencija hipoglikemije uglavnom je bila povećana u grupi liječenoj liksisenatidom tokom prvih 6 nedjelja liječenja, a nakon toga je bila slična incidenciji u grupi koja je primala placebo.
Na kraju 24-nedjeljnog osnovnog perioda liječenja u placebom kontrolisanim ispitivanjima smanjenje koncentracije glukoze u plazmi natašte postignuto lijekom Lyxumia kretalo se u rasponu od 0,42 mmol/l do 1,19 mmol/l u odnosu na početne vrijednosti.
Liječenje lijekom Lyxumia dovelo je do smanjenja nivoa glukoze postprandijalno, 2 sata nakon testnog obroka, koje je bilo statistički superiorno u odnosu na placebo, nezavisno od osnovne terapije.
Na kraju osnovnog 24-nedjeljnog perioda liječenja u svim ispitivanjima u kojima se mjerio nivo glukoze postprandijalno, smanjenje postignuto lijekom Lyxumia kretalo se u rasponu od 4,51 do 7,96 mmol/l u odnosu na početne vrijednosti; u 26,2% do 46,8% pacijenata vrijednost glukoze 2 sata postprandijalne bila je manja od 7,8 mmol/l.
Na kraju glavnog 24-nedjeljnog perioda liječenja u svim kontrolisanim ispitivanjima liječenje lijekom Lyxumia u kombinaciji s metforminom i/ili sulfonilureom dovelo je do održane promjene tjelesne mase u odnosu na početne vrijednosti koja se kretala u rasponu od 1,76 kg do 2,96 kg.
Promjena tjelesne mase u odnosu na početnu vrijednost u rasponu od 0,38 kg do 1,80 kg primjećena je i kod pacijenata liječenih liksisenatidom koji su primali stabilnu dozu bazalnog insulina samostalno ili u kombinaciji s metforminom ili sulfonilureom.
Kod pacijenata koji su po prvi puta započeli liječenje insulinom tjelesna masa ostala je gotovo nepromjenjena u grupi liječenoj liksisenatidom, dok je u grupi koja je primala placebo primjećen porast.
Smanjenje tjelesne mase se u dugoročnim ispitivanjima održalo do 76. nedjelje.
Smanjenje tjelesne mase nezavisno je od pojave mučnine i povraćanja.
Klinička ispitivanja sa lijekom Lyxumia ukazuju na poboljšanje funkcije beta ćelija, mjerene procjenom modela homeostaze za funkciju beta ćelija (HOMAβ).
Obnova prve faze lučenja insulina i poboljšanje druge faze lučenja insulina kao odgovor na intravensku bolusnu injekciju glukoze pokazane su kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 (n=20) nakon primjene jedne doze lijeka Lyxumia.
U placebom kontrolisanim kliničkim ispitivanjima faze III kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 nije primijećen porast srednje srčane frekvencije.
U placebom kontrolisanim ispitivanjima faze III primjećeno je sniženje srednjeg sistolnog krvnog pritiska od najviše 2,1 mmHg te sniženje srednjeg dijasistolnog krvnog pritiska od najviše 1,5 mmHg.
U metaanalizi svih nezavisno procijenjenih kardiovaskularnih događaja (kardiovaskularna smrt, infarkt miokarda bez fatalnog ishoda, moždani udar bez fatalnog ishoda, hospitalizacija zbog nestabilne angine, hospitalizacija zbog slabosti srca i postupak koronarne revaskularizacije) iz 8 placebom kontroliranih ispitivanja faze III u kojima su učestvovala 2673 pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 liječena liksisenatidom i 1448 pacijenata koji su primali placebo, zabilježen je procenat rizika od 1,03 (95% interval pouzdanosti 0,64; 1,66) za liksisenatid naspram placeba. Broj događaja u kliničkim ispitivanjima bio je mali (1,9% kod pacijenata liječenih liksisenatidom i 1,8% pacijenata koji su primali placebo), što onemogućuje donošenja čvrstih zaključaka. Incidencija pojedinačnih kardiovaskularnih događaja (liksisenatid naspram placeba) iznosila je: kardiovaskularna smrt (0,3% naspram 0,3%), nesmrtonosni infarkt miokarda (0,4% naspram 0,4%), nesmrtonosni moždani udar (0,7% naspram 0,4%), hospitalizacija zbog nestabilne angine (0,0% naspram 0,1%), hospitalizacija zbog insuficijencije srca (0,1% naspram 0,0%) i postupak koronarne revaskularizacije (0,7% naspram 1,0%).
Pedijatrijska populacija
Evropska agencija za ljekove je odgodila obavezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Lyxumia u jednoj ili više podgrupa pedijatrijske populacije u šećernoj bolesti tipa 2 (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).
Resorpcija
Nakon subkutane primjene kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 resorpcija liksisenatida je brza, a na nju ne utiče visina primjenjene doze. Nezavisno od doze i o tome primjenjuje li se liksisenatid u obliku jedne
ili više doza, srednji tmax kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 iznosi 1-3,5 sati. Nema klinički značajnih razlika u brzini resorpcije kada se liksisenatid primjenjuje subkutano u abdomen, butinu ili ruku.
Distribucija
Liksisenetid se umjereno vezuje (55%) za humane proteine.
Prividan volumen distribucije nakon subkutane primjene liksisenatida (Vz/F) iznosi približno 100 l.
Metabolizam i eliminacija
Kao peptid, liksisenatid se izlučuje glomerularnom filtracijom, nakon čega sljedi tubularna resorpcija i zatim metabolička razgradnja, što dovodi do nastanka manjih peptida i aminokiselina, koji ponovno ulaze u metabolizam proteina.
Nakon primjene ponovljenih doza kod pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 srednje terminalno poluvrijeme eliminacije iznosio je približno 3 sata, a prividni srednji klirens (CL/F) približno 35 l/h.
Posebne grupe pacijenata
Pacijenti s oštećenjem bubrežne funkcije
Nije bilo značajnih razlika u srednjim vrijednostima Cmax i PIK liksisenatida između ispitanika s normalnom bubrežnom funkcijom i onih s blagim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina 5080 ml/min izračunat prema CockcroftGaultovoj formuli ). Kod pacijenata s umjerenim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina 3050 ml/min) PIK je bio povećan za 24%, a kod pacijenata s teškim oštećenjem bubrežne funkcije (klirens kreatinina 1530 ml/min) za 46%.
Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre
Budući da se klirens liksisenatida odvija prvenstveno kroz bubrege, nijesu sprovedena farmakokinetička ispitivanja kod pacijenata s akutnim ili hroničnim oštećenjem funkcije jetre. Ne očekuje se da bi oštećenje funkcije jetre moglo uticati na farmakokinetiku liksisenatida.
Pol
Pol nema klinički značajan uticaj na farmakokinetiku liksisenatida.
Rasa
S obzirom na rezultate farmakokinetičkih ispitivanja sprovedenih na ispitanicima bijele rase te japanskog i kineskog porijekla, etničko porijeklo nema klinički značajan uticaj na farmakokinetiku liksisenatida.
Pacijenti starije životne dobi
Starost nema klinički značajan uticaj na farmakokinetiku liksisenatida. U farmakokinetičkom ispitivanju starijih ispitanika koji ne boluju od šećerne bolesti primjena liksisenatida u dozi od 20 µg dovela je do srednjeg povećanja PIK liksisenatida od 29% kod starijih pacijenata (11 ispitanika starosti od 65 do 74 godina i 7 ispitanika starosti od ≥ 75 godina) u poređenju s 18 ispitanika starosti od 18 do 45 godina, što je vjerovatno posljedica smanjene funkcije bubrega kod pacijenata starijih pacijenata.
Tjelesna masa
Tjelesna masa nema klinički značajan uticaj na PIK liksisenatida.
Pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na osnovu konvencionalnih ispitivanja bezbjednosne farmakologije i toksikologije.
U dvogodišnjim ispitivanjima kancerogenosti nakon subkutane primjene kod pacova i miševa primijećeni su nesmrtonosni tumori Cćelija štitaste žlijezde, za koje se smatra da su uzrokovani negenotoksičnim mehanizmom posredovanim receptorom GLP1, na koji su glodari posebno osjetljivi. Kod pacova su pri svim dozama primijećeni hiperplazija Cćelija i adenom, a nivo izloženosti pri kojoj nijesu opaženi štetni uticaji (engl. no observed adverse effect level, NOAEL) nije se mogao utvrditi. Kod miševa su se ti uticaji javili kod nivoa izloženosti više od 9,3 puta većeg od onog koji se postiže kod ljudi nakon primjene terapijske doze. Karcinom Cćelija nije primijećen kod miševa, a kod pacova se javio kod nivoa izloženosti približno 900 puta većeg od izloženosti u ljudi nakon primjene terapijske doze. U dvogodišnjem ispitivanju kancerogenosti nakon subkutane primjene u miševa u grupi koja je primala srednje visoku dozu primijećena su 3 slučaja adenokarcinoma u endometrijumu, uz statistički značajan porast koji odgovara nivou izloženosti 97 puta većem od one u ljudi. Nijesu opaženi uticaji povezani s liječenjem.
Ispitivanja na životinjama nijesu ukazala na direktna štetna dejstva na plodnost u mužjaka i ženki pacova.
U pasa liječenih liksisenatidom primijećene su reverzibilne lezije na testisima i epididimisu. Kod zdravih muškaraca nije primijećen s tim povezan uticaj na spermatogenezu.
U ispitivanjima embriofetalnog razvoja primijećene su malformacije, zastoj u rastu, retardacija okoštavanja i uticaji na skelet pri svim dozama kod pacova (nivo izloženosti 5 puta veći od onog kod ljudi) te pri visokim dozama kod kunića (nivo izloženosti 32 puta veći od one kod ljudi). U obje vrste je primijećena blaga toksičnost za majku, koja se manifestovala malim unosom hrane i smanjenom tjelesnom masom. Neonatalni rast bio je smanjen u mužjaka pacova koji su bili izloženi visokim dozama liksisenatida u razdoblju kasne gestacije te za vrijeme laktacije, a primjećen je i blag porast smrtnosti mladunčadi.
glicerol 85%;
natrijum acetat trihidrat;
metionin;
metakrezol;
hlorovodonična kiselina (za podešavanje pH);
rastvor natrijum hidroksida (za podešavanje pH);
voda za injekcije.
Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima.
2 godine.
Nakon prve upotrebe: 14 dana
Čuvati u frižideru (2°C – 8°C).
Ne zamrzavati.
Čuvati dalje od pregrade za zamrzavanje.
Nakon prve upotrebe
Čuvati na temperaturi ispod 30°C. Ne zamrzavati.
Ne čuvati s pričvršćenom iglom. Držati zatvarač na penu radi zaštite od svjetlosti.
Uložak od stakla tipa I sa čepom od brombutil gume i zatvaračem sa obodom (aluminijum) i umetnutim laminiranim zaštitnim diskovima (brombutil guma sa strane okrenute prema lijeku i poliizopren sa spoljašnje strane). Uložak se nalazi u penu za jednokratnu upotrebu.
Jedan ljubičasti napunjeni pen sadrži 3 ml rastvora, za primjenu 14 doza od 20 µg.
Pakovanje sadrži dva ljubičasta napunjena pena.
Lijek Lyxumia se ne smije upotrijebiti ako je bio zamrznut.
Lijek Lyxumia se može primijeniti iglom za pen za jednokratnu upotrebu veličine 29 ili 32 G. Pakovanje ne sadrži igle za pen.
Pacijenata treba uputiti da iglu nakon svake primjene odloži u skladu sa lokalnim propisima, te da pen čuva bez pričvršćene igle. Time se sprečava kontaminacija i moguće začepljenje igle. Pen smije da koristiti samo jedan pacijent.
Neiskorišteni lijek ili otpadni materijal treba odložiti u skladu sa lokalnim propisima.
Lijek Lyxumia sadrži aktivnu supstancu liksisenatid.
To je lijek u obliku injekcije koji se koristi kako bi pomogao Vašem tijelu da reguliše nivo šećera u krvi kada je on previsok. Koristi se kod odraslih osoba sa šećernom bolešću tipa 2.
Lyxumia se primjenjuje sa drugim ljekovima za liječenje šećerne bolesti kada oni nijesu dovoljni za regulaciju nivoa šećera u krvi. To mogu biti:
Lijek Lyxumia ne smijete koristiti:
Kada uzimate lijek Lyxumia, posebno vodite računa:
Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri prije nego što primijenite lijek Lyxumia:
Primjena kod djece
Nema iskustva s primjenom lijeka Lyxumia kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina i stoga se primjena lijeka Lyxumia ne preporučuje u ovoj starosnoj grupi.
Primjena drugih ljekova
Obavijestite svog ljekara, farmaceuta ili medicinsku sestru ako uzimate ili ste nedavno uzimali ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.
Lijek Lyxumia može uticati na dejstvo nekih ljekova koje uzimate kroz usta. Neke ljekove koji se ne smiju predugo zadržavati u želucu, poput antibiotika ili gastrorezistentnih tableta ili kapsula, možda ćete morati uzeti najmanje jedan sat prije ili četiri sata nakon injekcije lijeka Lyxumia.
Uzimanje lijeka Lyxumia sa hranom ili pićima
Nije primjenljivo.
Primjena lijeka Lyxumia u periodu trudnoće i dojenja
Lijek Lyxumia se ne smije primjenjivati u trudnoći. Nije poznato može li lijek Lyxumia da naškoditi nerođenom djetetu.
Lijek Lyxumia se ne smije primjenjivati tokom dojenja. Nije poznato da li se lijek Lyxumia izlučuje u majčino mlijeko.
Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate dijete, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego primijenite ovaj lijek.
Uticaj lijeka Lyxumia na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama
Ako lijek Lyxumia primjenjujete sa sulfonilureom ili bazalnim insulinom, može Vam pasti nivo šećera u krvi (hipoglikemija). To može da izazove smetnje u koncentraciji i da dovede do pojave omaglice ili pospanosti. Ako se to dogodi, nemojte upravljati vozilima niti rukovati alatima i mašinama.
Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Lyxumia
Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po dozi, tj. praktično ne sadrži natrijum.
Ovaj lijek sadrži metakrezol, koji može izazvati alergijske reakcije.
Uvijek primijenite ovaj lijek TAČNO onako kako su Vam rekli Vaš ljekar, farmaceut ili medicinska sestra. Provjerite sa svojim ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom ako nijeste sigurni.
Koliko lijeka injicirati
Kada injicirati lijek
Injicirajte lijek Lyxumia unutar sat vremena prije bilo kog dnevnog obroka. Poželjno je da se injekcija lijeka Lyxumia primjenjuje svaki dan prije istog obroka, ako je izabran najprikladniji obrok.
Gdje injicirati lijek
Injicirajte lijek Lyxumia pod kožu (subkutano) na području trbuha (abdomena), nadkoljenice (butine) ili nadlaktice.
Naučite kako koristiti napunjeni pen
Prije nego što prvi put upotrijebite pen, ljekar ili medicinska sestra će Vam pokazati kako treba da injicirate lijek Lyxumia.
Druge važne informacije o upotrijebi napunjenog pena
Dodatne informacije o upotrebi pena navode se u "Uputstvu za upotrebu". Najvažnije su sljedeće:
Ako mislite da bi Lyxumia pen mogao biti oštećen, nemojte ga upotrijebiti. Nabavite novi pen. Nemojte pokušavati da popravite pen.
Ako ste uzeli više lijeka Lyxumia nego što je trebalo
Ako primijenite više lijeka Lyxumia nego što je trebalo, odmah se obratite svom ljekaru. Prevelika količina lijeka Lyxumia može izazvati mučninu ili povraćanje.
Ako ste zaboravili da uzmete lijek Lyxumia
Ako ste zaboravili da uzmete dozu lijeka Lyxumia, možete je injicirati unutar sat vremena prije sljedećeg obroka. Nemojte uzimati dvije doze odjednom kako biste nadoknadili zaboravljenu injekciju.
Ako naglo prestanete da uzimate lijek Lyxumia
Nemojte prestati sa primjenom lijeka Lyxumia bez savjetovanja sa ljekarom. Ako prestanete sa primjenom lijeka Lyxumia, može Vam porasti nivo šećera u krvi.
U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ovog lijeka, obratite se svom ljekaru, medicinskoj sestri ili farmaceutu.
Kao i svi ljekovi, i ovaj lijek može da izazove neželjena dejstva, mada se ona ne javljaju kod svih.
Kod pacijenta koji primaju lijek Lyxumia povremeno su prijavljivane neke ozbiljne alergijske reakcije (poput anafilakse). Odmah zatražite pomoć ljekara ako primijetite simptome poput oticanja lica, jezika ili grla koje može otežati disanje.
Prestanite sa primjenom lijeka i odmah kontaktirajte ljekara ako primijetite bilo koje od sljedećih ozbiljnih neželjenih dejstava:
Najčešća neželjena dejstva prijavljena kod primjene lijeka Lyxumia koja se mogu javiti kod više od 1 na 10 osoba (vrlo često) bile su mučnina i povraćanje. Ta neželjena dejstva su uglavnom bila blaga i obično se s vremenom povuku.
Druga vrlo česta neželjena dejstva prijavljena kod primjene lijeka Lyxumia su
Upozoravajući znakovi niskog nivoa šećera u krvi mogu uključivati hladan znoj, hladnu blijedu kožu, glavobolju, omamljenost, slabost, omaglicu, konfuziju ili razdražljivost, osjećaj gladi, ubrzane otkucaje srca i osjećaj napetosti. Ljekar će Vam reći šta morate da uradite ako Vam padne nivo šećera u krvi.
Vjerovatnije je da će se to dogoditi ako uzimate i sulfonilureu ili bazalni insulin. Vaš ljekar može da smanji dozu tih ljekova prije nego što počnete sa primjenom lijeka Lyxumia.
Česta neželjena dejstva: mogu se javiti kod najviše 1 od 10 pacijenata
Rijetka neželjena dejstva: mogu se javiti kod najviše 1 od 100 pacijenata
Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva
Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.
Rok upotrebe
2 godine.
Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka trajanja navedenog na naljepnici pena i kutiji iza "EXP". Rok trajanja se odnosi na zadnji dan navedenog mjeseca.
Čuvanje
Čuvati lijek van pogleda i domašaja djece.
Penovi koji nisu u upotrebi
Čuvati u frižideru (2°C8°C). Ne zamrzavati. Čuvati dalje od komore za zamrzavanje.
Penovi u upotrebi
Pen se može upotrebljavati 14 dana ako se čuva na temperaturi ispod 30°C. Ne zamrzavati. Ne čuvati s pričvršćenom iglom. Kada pen ne upotrebljavate, morate vratiti zatvarač na pen radi zaštite od svjetlosti.
Ljekove nemojte odbacivati putem otpadnih voda ili kroz kućni otpad. Pitajte svog farmaceuta kako da odložite ljekove koji Vam više nisu potrebni. Ove mjere će pomoći u očuvanju životne sredine.
Šta sadrži lijek Lyxumia
Drugi sastojci su glicerol 85%; natrijum acetat trihidrat; metionin; metakrezol; hlorovodonična kiselina (za podešavanje pH); rastvor natrijum hidroksida (za podešavanje pH) i voda za injekcije.
Kako izgleda lijek Lyxumia i sadržaj pakovanja
Lyxumia je bistar i bezbojan rastvor za injekciju (injekcija) u staklenom ulošku koji je umetnut u pen.
Jedan zeleni Lyxumia pen sadrži 3 ml rastvora, za primjenu 14 doza lijeka Lyxumia 10 od 10 mikrograma. Veličina pakovanja: 1 pen sa uloškom.
Jedan ljubičasti Lyxumia pen sadrži 3 ml rastvora, za primjenu 14 doza lijeka Lyxumia 20 od 20 mikrograma. Veličine pakovanja: 2 pena sa uloškom.
Nosilac dozvole i proizvođač
Nosilac dozvole
sanofi-aventis d.s.d.
Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 114
81000 Podgorica, Crna Gora
Proizvođač
Sanofi-Aventis Deutschland GmbH
Bruningstrasse 50, Industriepark Höchst, D-65926 Frankfurt am Main,
Njemačka
Ovo uputstvo je posljednji put odobreno
Maj, 2015. godine
Režim izdavanja lijeka
Lijek se može izdavati samo na ljekarski recept.
Broj i datum dozvole
Lyxumia®, rastvor za injekciju u penu sa uloškom, 10 mikrograma, pen sa uloškom, 1x3ml: 2030/15/135 – 4727 od 11.05.2015. godine
Lyxumia®, rastvor za injekciju u penu sa uloškom, 20 mikrograma, pen sa uloškom, 2x3ml: 2030/15/136 – 4728 od 11.05.2015. godine
Lyxumia 10 mikrograma rastvor za injekciju
liksisenatid
UPUTSTVO ZA UPOTREBU
Jedan pen sa uloškom sadrži 14 doza, a jedna doza sadrži 10 mikrograma u 0,2 ml.
Dio 1 - VAŽNE INFORMACIJE
Prije upotrebe Lyxumia pena pažljivo pročitajte ovo uputstvo.
Sačuvajte ovo uputstvo jer će Vam možda ponovo zatrebati
Informacije o Lyxumia penu
Lyxumia dolazi u obliku pena sa uloškom za injekciju.
O Lyxumia penu
3380105104140prozorčić za aktivaciju00prozorčić za aktivaciju4408805104140dugme za injiciranje00dugme za injiciranje-8699510414000
25660341143000188023424003000
-233680123190zatvarač pena00zatvarač pena1776095-2540uložak00uložak39668456985prozorčić sa strelicom00prozorčić sa strelicom284289535560skala za doziranje00skala za doziranje642620121285gumeni čep00gumeni čep-301942574295spremnik za lek Lyxumia00spremnik za lek Lyxumia-195262523495skala za doziranje00skala za doziranje-499110023495zatvarač pena00zatvarač pena-398145023495gumeni čep00gumeni čep
-730251333500-12128515524500
-11830069525000
-2004695124460Crni potiskivač Potiskivač će se nakon svake injekcije pomjeriti duž skale za doziranje. U gornjem primjeru broj doze pokazuje da je preostalo još 13 injekcija.00Crni potiskivač Potiskivač će se nakon svake injekcije pomjeriti duž skale za doziranje. U gornjem primjeru broj doze pokazuje da je preostalo još 13 injekcija.
O igli (isporučuje se odvojeno)
87630-67437000
-149288548895igla00igla-337883549530spoljnji zatvarač igle00spoljnji zatvarač igle-244538549530unutrašnji zatvarač igle00unutrašnji zatvarač igle-86550545085zaštitni zatvarač00zaštitni zatvarač
Dio 2 - POČETNA PRIPREMA
Prvo aktivirajte novi pen
Slike u nastavku pokazuju kako se nakon aktivacije mijenja prozorčić za aktivaciju smješten na dugmetu za injiciranje na penu.
| Nov pen | Pen spreman za injiciranje |
Pen je aktiviran i spreman za upotrebu. Prozorčić nakon aktivacije ostaje bijele boje.
Kako aktivirati nov Lyxumia pen
Korak 1 Skinite zatvarač pena i pregledajte pen
| Pregledajte rastvor. Mora biti bistar i bezbojan i ne smije da sadrži čestice. Ako nije takav, nemojte upotrijebiti pen. | Provjerite da li je prozorčić za aktivaciju narandžaste boje. |
Korak 2 Pričvrstite iglu i uklonite zatvarače igle
Za aktivaciju uvijek upotrijebite novu iglu.
Skinite zaštitu sa spoljnjeg zatvarača igle.
Poravnajte iglu s penom. Iglu držite ravno dok je navijate na pen.
43307013335Sačuvati00Sačuvati1461135-635Baciti00Baciti
Pripazite da se ne povrijedite kada skinete zatvarač sa igle.
Povucite i skinite spoljašnji i unutrašnji zatvarač igle. Sačuvajte spoljašnji zatvarač igle - kasnije će vam trebati za uklanjanje igle.
Korak 3 Izvucite dugme za injiciranje
Čvrsto izvucite dugme za injiciranje dok se ne zaustavi.
Strelica je sada usmjerena prema igli.
Korak 4 Pritisnite dugme za injiciranje i držite ga pritisnutim da biste izbacili višak tekućine
Usmjerite iglu prema odgovarajućm kontejneru (poput papirne čaše ili maramice) kako biste u njega izbacili tečnost koju ćete zatim baciti.
Pritisnite dugme za injiciranje do kraja. Možda ćete osjetiti ili čuti "klik".
Držite dugme za injiciranje pritisnutim i polako brojite do 5 kako biste izbacili i posljednje kapljice.
950595156845Klik00Klik8553451710690sek00sek
Ako iz pena ne izađe tečnost, pročitajte dio "Pitanja i odgovori".
Provjerite je li prozorčić za aktivaciju sada bijele boje.
Korak 5 Pen je sada aktiviran
Nemojte ponovno aktivirati isti pen.
Za primjenu prve injekcije ne morate iglu kojom ste izvršili aktivaciju zamijeniti novom.
Za prvu injekciju idite odmah na dio 3 - korak C.
Dio 3 - SVAKODNEVNA UPOTREBA PENA
Slijedite uputstvo iz ovoga dijela samo ako je prozorčić za aktivaciju bijele boje.
Injicirajte samo jednu dozu svakoga dana.
Korak A.Skinite zatvarač pena i pregledajte pen
Pregledajte rastvor. Mora biti bistar i bezbojan i ne smije da sadrži čestice. Ako nije takav, nemojte upotrijebiti pen. Ako u penu ima mjehurića vazduha, pročitajte dio "Pitanja i odgovori".
Provjerite broj doza u penu. To možete odrediti prema položaju crnog potiskivača na skali za doziranje.
Provjerite je li prozorčić za aktivaciju bijele boje. Ako je narandžaste boje, idite na dio 2.
Provjerite naljepnicu na penu kako biste bili sigurni da imate pravi lijek.
Korak B.Pričvrstite novu iglu i uklonite zatvarače igle
Uvijek upotrijebite novu iglu za svaku injekciju.
Skinite zaštitu s spoljašnjeg zatvarača igle.
Poravnajte iglu s penom. Iglu držite ravno dok je navijate na pen.
423545133350Sačuvati00Sačuvati1388745127635Baciti00Baciti
Pripazite da se ne povrijedite kada skinete zatvarač sa igle.
Skinite spoljašnji i unutrašnji zatvarač igle. Sačuvajte spoljašnji zatvarač igle - kasnije će vam trebati za uklanjanje igle.
Korak C.Izvucite dugme za injiciranje
Čvrsto izvucite dugme za injiciranje dok se ne zaustavi.
Strelica je sada usmjerena prema igli.
Korak D.Pritisnite dugme za injiciranje i držite ga pritisnutim da biste injicirali dozu
1600200-1054290500
Uhvatite nabor kože i zabodite iglu (vidjeti dio "Mjesta za injiciranje" da biste saznali gdje možete injicirati lijek).
Pritisnite dugme za injiciranje do kraja. Možda ćete osjetiti ili čuti "klik".
Držite dugme za injiciranje pritisnutim i polako brojite do 5 kako biste injicirali cijelu dozu.
Sada ste primili svoju dozu. Izvucite iglu iz kože.
Korak E.Uklonite i bacite iglu nakon svake injekcije
Stavite spoljašnji zatvarač igle na ravnu površinu. Uvedite iglu u spoljašnji zatvarač igle.
Vratite spoljašnji zatvarač igle na iglu.
Stisnite spoljašnji zatvarač igle kako biste čvrsto uhvatili iglu i uz pomoć zatvarača odvijte iglu sa pena.
1714522352000
Pitajte svog farmaceuta kako da bacite iglu koju više ne koristite.
Vratite zatvarač na pen.
Korak F.Ponovite sve korake iz dijela 3 kod primjene svake injekcije.
Pen bacite 14 dana nakon aktivacije. Učinite to čak i ako je u penu ostala mala količina lijeka.
Tablica za aktivaciju i odlaganje
U tablicu upišite datum kada ste aktivirali pen i datum kada ga morate baciti 14 dana kasnije.
| Pen | Datum aktivacije | Datum odlaganja |
| 1 |
Čuvanje
Opšte informacije
Prije aktivacije pena:
Nakon aktivacije pena:
Odlaganje
Održavanje
Mjesta za injiciranje
20447053975Naprijed00Naprijed168973553975Pozadi00Pozadi
Lyxumia se mora injicirati pod kožu, a to se može učiniti na bilo kom području koje je na slici označeno plavom bojom. To su butina, stomak i nadlaktica. Pitajte ljekara, farmaceuta ili medicinsku sestru kako pravilno injicirati lijek.
Pitanja i odgovori
Što ako zaboravim da aktiviram Lyxumia pen ili ako injiciram lijek prije aktivacije?
Ako ste injicirali lijek prije aktivacije pena, nemojte da pokušavate da to ispravite još jednom injekcijom. Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri za savjet o provjeravanju nivoa šećera u krvi.
Što ako u ulošku ima mehurića vazduha?
Mali mjehurići vazduha u ulošku su normalna pojava - oni Vam neće naškoditi. Doza koju ćete primijeniti je tačna pa možete nastaviti da sljedite uputstvo. Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri ako tražite pomoć.
Što ako za vrijeme aktivacije iz pena ne izađe tečnost?
Možda je igla začepljena ili nije dobro navijena na pen. Uklonite iglu sa pena, pričvrstite novu iglu i ponovite samo korake 4 i 5. Ako tečnost i dalje ne izlazi, možda je Lyxumia pen oštećen. Nemojte upotrijebiti to pakovanje lijeka Lyxumia. Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri za pomoć.
Što ako je teško pritisnuti dugme za injiciranje do kraja?
Možda je igla začepljena ili nije dobro navijena na pen. Izvucite iglu iz kože i uklonite je sa pena. Pričvrstite novu iglu i ponovite samo korake D i E. Ako tečnost i dalje ne izlazi, možda je Lyxumia
pen oštećen. Nemojte upotrijebiti to pakovanje lijeka Lyxumia. Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri za pomoć.
Ako imate bilo kakvih pitanja o lijeku Lyxumia ili šećernoj bolesti, obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri ili nazovite lokalnog predstavnika kompanije Sanofi-aventis.
Lyxumia 20 mikrograma rastvor za injekciju
liksisenatid
UPUTSTVO ZA UPOTREBU
Jedan pen sa uloškom sadrži 14 doza, a jedna doza sadrži 20 mikrograma u 0,2 ml.
Dio 1 - VAŽNE INFORMACIJE
Prije upotrebe Lyxumia pena pažljivo pročitajte ovo uputstvo.
Sačuvajte ovo uputstvo jer će Vam možda ponovo zatrebati
Informacije o Lyxumia penu
Lyxumia dolazi u obliku pena sa uloškoma za injekciju.
O Lyxumia penu
54368707071995prozorčić sa strelicom00prozorčić sa strelicom37147507071995skala za doziranje00skala za doziranje54368707071995prozorčić sa strelicom00prozorčić sa strelicom25660341143000188023424003000-13239751206500
433832087630dugme za injektovanje00dugme za injektovanje314769587630prozorčić za aktivaciju00prozorčić za aktivaciju
124079094615gumeni čep00gumeni čep
2240280788035skala za doziranje00skala za doziranje3674745788035prozorčić sa strelicom00prozorčić sa strelicom-132080788035zatvarač pena00zatvarač pena895350706120uložak00uložak
6985014160500
-95250015494000
-160972544450Crni potiskivač Potiskivač će se nakon svake injekcije pomjeriti duž skale za doziranje. U gornjem primjeru broj doze pokazuje da je preostalo još 13 injekcija.00Crni potiskivač Potiskivač će se nakon svake injekcije pomjeriti duž skale za doziranje. U gornjem primjeru broj doze pokazuje da je preostalo još 13 injekcija.
O igli (isporučuje se odvojeno)
-1587506604000
-81724569215zaštitni zatvarač00zaštitni zatvarač-257937069215unutrašnji zatvarač igle00unutrašnji zatvarač igle-349377069215spoljni zatvarač igle00spoljni zatvarač igle-150431562865igla00igla
Dio 2 - POČETNA PRIPREMA
Prvo aktivirajte novi pen
Slike u nastavku pokazuju kako se nakon aktivacije mijenja prozorčić za aktivaciju smješten na dugmetu za injiciranje na penu.
| Nov pen | Pen spremna za injiciranje |
Pen je aktiviran i spreman za upotrebu. Prozorčić nakon aktivacije ostaje bijele boje.
Kako aktivirati nov Lyxumia pen
Korak 1 Skinite zatvarač pena i pregledajte pen
| Pregledajte rastvor. Mora biti bistar i bezbojan i ne smije da sadrži čestice. Ako nije takav, nemojte upotrebiti pen. | Provjerite da li je prozorčić za aktivaciju narandžaste boje. |
Korak 2 Pričvrstite iglu i uklonite zatvarače igle
Za aktivaciju uvijek upotrijebite novu iglu.
Skinite zaštitu sa spoljnjeg zatvarača igle.
Poravnajte iglu s penom. Iglu držite ravno dok je navijate na pen.
433070163830Sačuvati00Sačuvati
1388745-635Baciti00Baciti
Pripazite da se ne povrijedite kada skinete zatvarač s igle.
Povucite i skinite spoljašnji i unutrašnji zatvarač igle. Sačuvajte spoljašnji zatvarač igle - kasnije će Vam trebati za uklanjanje igle.
Korak 3 Izvucite dugme za injiciranje
Čvrsto izvucite dugme za injiciranje dok se ne zaustavi.
2400300-697103000
292735011430000
Strelica je sada usmjerena prema igli.
Korak 4 Pritisnite dugme za injiciranje i držite ga pritisnutim da biste izbacili višak tekućine
Usmjerite iglu prema odgovarajućem kontejneru (poput papirne čaše ili maramice) kako biste u njega izbacili tečnost koju ćete zatim baciti.
Pritisnite dugme za injiciranje do kraja. Možda ćete osjetiti ili čuti "klik".
Držite dugme za injiciranje pritisnutim i polako brojite do 5 kako biste izbacili i posljednje kapljice.
8267701624330sek00sek8172455080Klik00Klik
Ako iz pena ne izađe tečnost, pročitajte dio "Pitanja i odgovori".
Provjerite je li prozorčić za aktivaciju sada bijele boje.
Korak 5 Pen je sada aktiviran
Nemojte ponovno aktivirati isti pen.
Za primjenu prve injekcije ne morate iglu kojom ste izvršili aktivaciju zamijeniti novom.
Za prvu injekciju idite odmah na dio 3 - korak C.
Dio 3 - SVAKODNEVNA UPOTREBA PENA
Slijedite uputstvo iz ovoga dijela samo ako je prozorčić za aktivaciju bijele boje.
Injicirajte samo jednu dozu svakoga dana.
Korak A.Skinite zatvarač pena i pregledajte pen
Pregledajte rastvor. Mora biti bistar i bezbojan i ne smije da sadrži čestice. Ako nije takav, nemojte upotrijebiti pen.
Ako u penu ima mjehurića vazduha, pročitajte dio "Pitanja i odgovori".
Provjerite broj doza u penu. To možete odrediti prema položaju crnoga potiskivača na skali za doziranje.
Provjerite je li prozorčić za aktivaciju bijele boje. Ako je narančaste boje, idite na dio 2.
Provjerite naljepnicu na penu kako biste bili sigurni da imate pravi lijek.
Korak B.Pričvrstite novu iglu i uklonite zatvarače igle
Uvijek upotrijebite novu iglu za svaku injekciju.
Skinite zaštitu sa spoljašnjeg zatvarača igle.
Poravnajte iglu sa penom. Iglu držite ravno dok je navijate na pen.
423545132080Sačuvati00Sačuvati1388745127635Baciti00Baciti
Pripazite da se ne povrijedite kada skinete zatvarač sa igle.
Skinite spoljašnji i unutrašnji zatvarač igle. Sačuvajte spoljašnji zatvarač igle - kasnije će Vam trebati za uklanjanje igle.
Korak C.Izvucite dugme za injiciranje
Čvrsto izvucite dugme za injiciranje dok se ne zaustavi.
0-58547000
Strelica je sada usmjerena prema igli.
Korak D.Pritisnite dugme za injiciranje i držite ga pritisnutim da biste injicirali dozu
1600200-1054290500
Uhvatite nabor kože i zabodite iglu (vidjeti dio "Mjesta za injiciranje" da biste doznali gdje možete injicirati lijek).
Pritisnite dugme za injiciranje do kraja. Možda ćete osjetiti ili čuti "klik".
Držite dugme za injiciranje pritisnutim i polako brojite do 5 kako biste injicirali cijelu dozu.
Sada ste primili svoju dozu. Izvucite iglu iz kože.
Korak E.Uklonite i bacite iglu nakon svake injekcije
Stavite spoljašnji zatvarač igle na ravnu površinu. Uvedite iglu u spoljašnji zatvarač igle.
Vratite spoljašnji zatvarač igle na iglu.
Stisnite spoljašnji zatvarač igle kako biste čvrsto uhvatili iglu i uz pomoć zatvarača odvijte iglu s pena.
010287000
Pitajte svog farmaceuta kako baciti iglu koju više ne koristite.
Vratite zatvarač na pen.
Korak F.Ponovite sve korake iz dijela 3 kod primjene svake injekcije.
Pen bacite 14 dana nakon aktivacije. Učinite to čak i ako je u penu ostala mala količina lijeka.
Tablica za aktivaciju i odlaganje
U tablicu upišite datum kada ste aktivirali pen i datum kada ga morate baciti 14 dana kasnije.
| Pen | Datum aktivacije | Datum odlaganja |
| 1 | ||
| 2 | ||
| 3 | ||
| 4 | ||
| 5 | ||
| 6 |
Čuvanje
Opšte informacije
Prije aktivacije pena:
Nakon aktivacije pena:
Odlaganje
Održavanje
Mjesta za injiciranje
25209553975Naprijed00Naprijed168973553975Pozadi00Pozadi
Lyxumia se mora injicirati pod kožu, a to se može učiniti na bilo kojem području koje je na slici označeno plavom bojom. To su butina, stomak i nadlaktica. Pitajte svog ljekara, farmaceuta ili medicinsku sestru kako pravilno injicirati lijek.
Pitanja i odgovori
Što ako zaboravim da aktiviram Lyxumia pen ili ako injiciram lijek prije aktivacije?
Ako ste injicirali lijek prije aktivacije pena, nemojte da pokušavate to da ispravite još jednom injekcijom. Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri za savjet o provjeravanju nivoa šećera u krvi.
Što ako u ulošku ima mjehurića vazduha?
Mali mjehurići vazduha u ulošku su normalna pojava - oni Vam neće naškoditi. Doza koju ćete primijeniti je tačna pa možete nastaviti da slijediti uputstvo. Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri ako tražite pomoć.
Što ako za vrijeme aktivacije iz pena ne izađe tečnost?
Možda je igla začepljena ili nije dobro navijena na pen. Uklonite iglu s pena, pričvrstite novu iglu i ponovite samo korake 4 i 5. Ako je još uvijek teško pritisnuti dugme za injiciranje, možda je Lyxumia pen oštećen. Nemojte upotrijebiti to pakovanje lijeka Lyxumia. Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri za pomoć.
Što ako je teško pritisnuti dugme za injiciranje do kraja?
Možda je igla začepljena ili nije dobro navijena na pen. Izvucite iglu iz kože i uklonite je sa pena. Pričvrstite novu iglu i ponovite samo korake D i E. Ako tečnost i dalje ne izlazi, možda je Lyxumia pen oštećen. Nemojte upotrijebiti to pakovanje lijeka Lyxumia. Obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri za pomoć.
Ako imate bilo kakvih pitanja o lijeku Lyxumia ili šećernoj bolesti, obratite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri, ili nazovite lokalnog predstavnika kompanije Sanofi-aventis.