LOSMORID 150mg film tableta

Lakozamid je indikovan kao monoterapija u liječenju parcijalnih epileptičnih napada sa ili bez sekundarne generalizacije, kod odraslih pacijenata, adolescenata i djece od navršene 2. godine sa epilepsijom.

Lakozamid je indikovan kao dodatna terapija

- u liječenju parcijalnih epileptičnih napada sa ili bez sekundarne generalizacije, kod odraslih pacijenata, adolescenata i djece od navršene 2. godine sa epilepsijom.

- u liječenju primarnih generalizovanih tonično-kloničnih napada kod odraslih pacijenata, adolescenata i djece od navršene 4. godine koji imaju idiopatsku generalizovanu epilepsiju.

Doziranje

Ljekar treba da propiše najprikladniji farmaceutski oblik i jačinu u skladu sa tjelesnom masom i dozom.

U sljedećoj tabeli je prikazan sažetak preporučenog doziranja kod odraslih pacijenata, adolescenata i djecu od navršene 2. godine života.

Lakozamid se mora uzimati dva puta na dan u vremenskom razmaku od oko 12 sati (obično jednom ujutro i jednom uveče).

Lakozamid se može uzeti sa hranom ili bez nje.

Ako propusti da uzme dozu, pacijenta treba uputiti da odmah uzme propuštenu dozu lijeka i da uzme sljedeću dozu lakozamida u uobičajeno vrijeme uzimanja. Ako pacijent primjeti da je propustio dozu, a do sljedeće doze je ostalo manje od 6 sati, treba ga uputiti da sačeka i da uzme sljedeću dozu lakozamida prema uobičajenom rasporedu. Pacijenti ne smiju uzeti duplu dozu.

Adolescenti i djeca tjelesne mase 50 kg ili više, i odrasli

Monoterapija (u liječenju parcijalnih epileptičnih napada)

Preporučena početna doza je 50 mg dva puta na dan (100 mg/dan), koju poslije jedne nedjelje treba povećati na početnu terapijsku dozu od 100 mg dva puta na dan (200 mg/dan).

Terapija lakozamidom takođe se može početi dozom od 100 mg dva puta na dan (200 mg/dan) na osnovu procjene ljekara za potrebnim smanjenjem napada u odnosu na potencijalna neželjena dejstva.

U zavisnosti od odgovora i podnošljivosti, doza održavanja se svakih nedjelju dana može povećavati za 50 mg dva puta na dan (100 mg/dan) do maksimalne preporučene dnevne doze od 300 mg dva puta na dan (600 mg/dan).

Kod pacijenata koji su dostigli dozu veću od 200 mg dva puta na dan (400 mg/dan) i kojima je potreban dodatni antiepileptični lijek, treba slijediti dolje navedeno preporučeno doziranje za dodatnu terapiju.

Dodatna terapija (u liječenju parcijalnih epileptičnih napada ili u liječenju primarno generalizovanih tonično-kloničnih napada)

Preporučena početna doza je 50 mg dva puta na dan (100 mg/dan), koju nakon nedjelju dana treba povećati na početnu terapijsku dozu od 100 mg dva puta na dan (200 mg/dan).

U zavisnosti od odgovora i podnošljivosti, doza održavanja se svakih nedjelju dana može povećavati za 50 mg dva puta na dan (100 mg/dan) do maksimalne preporučene dnevne doze od 200 mg dva puta na dan (400 mg/dan).

D‌jeca od navršene 2. godine života i adolescenti tjelesne mase manje od 50 kg

Doza se utvrđuje na osnovu tjelesne mase. Stoga se preporučuje početak liječenja sirupom, a shodno želji može se preći na tablete. Prilikom propisivanja sirupa, dozu treba izraziti u volumenu (ml), a ne u težini (mg).

Monoterapija (u liječenju parcijalnih epileptičnih napada)

Preporučena početna doza je 1 mg/kg dva puta na dan (2 mg/kg/dan), koju nakon nedjelju dana treba povećati na početnu terapijsku dozu od 2 mg/kg dva puta na dan (4 mg/kg/dan). U zavisnosti od odgovora i podnošljivosti, doza održavanja svakih nedjelju dana može se dalje povećavati za 1 mg/kg dva puta na dan (2 mg/kg/dan). Dozu treba postepeno povećavati dok se ne dobije optimalan odgovor. Treba koristiti najnižu efikasnu dozu. Kod djece tjelesne mase od 10 kg do manje od 40 kg preporučena je maksimalna doza od 6 mg/kg dva puta na dan (12 mg/kg/dan). Kod djece tjelesne mase od 40 do manje od 50 kg preporučena je maksimalna doza od 5 mg/kg dva puta na dan (10 mg/kg/dan).

Dodatna terapija (u liječenju primarno generalizovanih tonično-kloničnih napada kod djece od navršene 4. godine ili u liječenju parcijalnih epileptičnih napada od navršene 2. godine života)

Preporučena početna doza je 1 mg/kg dva puta na dan (2 mg/kg/dan), koju nakon nedjelju dana treba povećati na početnu terapijsku dozu od 2 mg/kg dva puta na dan (4 mg/kg/dan). U zavisnosti od odgovora i podnošljivosti, doza održavanja svakih nedjelju dana može se dalje povećavati za 1 mg/kg dva puta na dan (2 mg/kg/dan). Dozu treba postepeno prilagođavati dok se ne dobije optimalan odgovor. Treba koristiti najnižu efikasnu dozu. Zbog povećanog klirensa u odnosu na odrasle, kod djece tjelesne mase od 10 mg do manje od 20 kg preporučena je maksimalna doza od 6 mg/kg dva puta na dan (12 mg/kg/dan). Kod djece tjelesne mase od 20 kg do manje od 30 kg preporučena je maksimalna doza od 5 mg/kg dva puta na dan (10 mg/kg/dan), a kod djece tjelesne mase od 30 kg do manje od 50 kg preporučena je maksimalna doza od 4 mg/kg dva puta na dan (8 mg/kg/dan), iako je u otvorenim ispitivanjima (pogledati djelove 4.8 i 5.2) doza do 6 mg/kg dva puta na dan (12 mg/kg/dan) primijenjena u malom broju te djece.

Započinjanje liječenja lakozamidom udarnom dozom (inicijalna monoterapija ili prelaz na monoterapiju u liječenju parcijalnih epileptičnih napada ili dodatna terapija u liječenju parcijalnih epileptičnih napada ili dodatna terapija u liječenju primarno generalizovanih tonično-kloničnih napada)

Kod adolescenata i djece tjelesne mase od 50 kg ili više, kao i kod odraslih liječenje lakozamidom može se takođe započeti jednokratnom udarnom dozom od 200 mg, a poslije približno 12 sati slijedi doza održavanja u režimu od 100 mg dva puta na dan (200 mg/dan). Naknadna prilagođavanja doze treba izvršiti prema individualnom odgovoru i podnošljivosti, kako je gore opisano. Sa udarnom dozom može se započeti kod pacijenata u situacijama kada ljekar procijeni da je opravdano brzo postizanje koncentracije lakozamida u plazmi u stanju ravnoteže i terapijskog efekta. Dozu treba primjenjivati pod nadzorom ljekara i uzeti u obzir potencijalnu povećanu incidencu ozbiljnih srčanih aritmija i neželjenih dejstava centralnog nervnog sistema (pogledati dio 4.8). Primjena udarne doze nije proučavana u akutnim stanjima kao što je status epilepticus.

Prekid terapije

Ako treba prekinuti primjenu lakozamida, preporučeno je postupno smanjenje doze u nedjeljnim koracima od 4 mg/kg/dan (za pacijente sa tjelesnom masom manjom od 50 kg) ili 200 mg/dan (za pacijente sa tjelesnom masom od 50 kg ili više) za pacijente koji su postigli dozu lakozamida ≥ 6 mg/kg/dan, odnosno ≥ 300 mg/dan. Sporije smanjivanje doze u nedjeljnim koracima od 2 mg/kg/dan ili 100 mg/kg/dan može se razmotriti, ako je medicinski potrebno.

Kod pacijenata koji razviju ozbiljnu srčanu aritmiju, potrebno je ispitati odnos kliničke koristi i rizika i ukoliko je potrebno prekinuti upotrebu lakozamida.

Posebne populacije

Stariji pacijenti (iznad 65 godina života)

Kod starijih pacijenata nije potrebno smanjivati dozu. Kod starijih pacijenata treba uzeti u obzir smanjenje bubrežnog klirensa povezanog sa godinama i povećanje vrijednosti PIK-a (pogledati sljedeći pasus „Oštećenje funkcije bubrega” i dio 5.2).

Iskustvo sa lakozamidom kod starijih pacijenata sa epilepsijom je ograničeno, naročito kod doza većih od 400 mg/dan (pogledati djelove: 4.4, 4.8 i 5.1).

Oštećenje funkcije bubrega

Kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata sa blagim i umjerenim oštećenjem funkcije bubrega ne treba prilagođavati dozu (CLCR> 30 ml/min). Kod pedijatrijskih pacijenata tjelesne mase 50 kg ili više i kod odraslih pacijenata sa blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije bubrega može se razmotriti mogućnost primjene udarne doze od 200 mg, ali dalju titraciju doze (> 200 mg dnevno) treba sprovoditi sa oprezom. Kod pedijatrijskih pacijenata tjelesne mase 50 kg ili više i kod odraslih pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega (CLCR ≤ 30 ml/min) ili kod pacijenata sa terminalnim stadijumom bubrežne bolesti, preporučuje se maksimalna doza od 250 mg/dan, i kod tih pacijenata titracija doze se treba sprovesti sa oprezom. Ako je indikovana udarna doza, treba koristiti inicijalnu dozu od 100 mg poslije koje slijedi režim doziranja od 50 mg dva puta dnevno u prvoj nedjelji. Kod pedijatrijskih pacijenata tjelesne mase manje od 50 kg sa teškim oštećenjem bubrega (CLCR ≤ 30 ml/min) i kod pacijenata sa terminalnim stadijumom bubrežne bolesti preporučuje se smanjenje maksimalne doze za 25%. Kod pacijenata na hemodijalizi preporučuje se dodatna doza od maksimalno 50% podijeljene dnevne doze lijeka neposredno nakon hemodijalize. Liječenje pacijenata sa terminalnim stadijumom bubrežne bolesti zahtijeva oprez zbog nedovoljnog kliničkog iskustva i zbog nakupljanja metabolita (bez poznate farmakološke aktivnosti).

Oštećenje funkcije jetre

Kod pedijatrijskih pacijenata tjelesne mase 50 kg ili više i kod odraslih pacijenata sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre preporučuje se maksimalna doza od 300 mg/dan.

Titriranje doze kod tih pacijenata treba da se obavi sa oprezom uzimajući u obzir moguće istovremeno oštećenje funkcije bubrega. Kod adolescenata i kod odraslih tjelesne mase 50 kg ili više, može se razmotriti udarna doza od 200 mg, ali dalju titraciju doze (>200 mg dnevno) treba sprovoditi sa oprezom. Na osnovu podataka o odraslim pacijentima, kod pedijatrijskih pacijenata tjelesne mase manje od 50 kg sa blagim do umjerenim oštećenjem funkcije jetre, maksimalnu dozu treba smanjiti za 25%. Farmakokinetika lakozamida nije ispitana kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre (pogledati dio 5.2). Kod odraslih i pedijatrijskih pacijenata sa teškim oštećenjem jetre, lakozamid treba primjenjivati samo kada se predviđa da očekivana korist od liječenja prevazilazi moguće rizike. Možda će biti potrebno prilagođavanje doze uz pažljivo praćenje aktivnosti bolesti i mogućih neželjenih dejstava kod pacijenata.

Pedijatrijska populacija

Lakozamid se ne preporučuje za primjenu kod djece mlađe od 4 godine u liječenju primarno generalizovanih tonično-kloničnih napada i djece mlađe od 2 godine u liječenju parcijalnih napada jer su podaci o bezbjednosti i efikasnosti ograničeni za te uzrasne grupe.

Udarna doza

Primjena udarne doze kod djece nije ispitana. Udarna doza se ne preporučuje kod adolescenata i djece tjelesne mase manje od 50 kg.

Način primjene

Lakozamid film tablete namijenjene su za oralnu primjenu. Lijek lakozamid se može uzimati sa hranom ili bez nje.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Poznat drugi ili treći stepen atrioventrikularnog (AV) bloka.

Suicidne ideje i ponašanje

Suicidne ideje i ponašanje prijavljeni su kod pacijenata liječenih antiepilepticima u nekoliko indikacija. Meta-analiza randomizovanih, placebo kontrolisanih istraživanja antiepileptika takođe je pokazala blago povećan rizik od suicidnih ideja i ponašanja. Mehanizam tog rizika nije poznat, a dostupni podaci ne isključuju mogućnost postojanja povećanog rizika za lakozamid. Zato treba pratiti pacijente kako bi se uočili znaci suicidnih ideja i ponašanja i treba razmotriti odgovarajuće liječenje. Pacijente (i njihove staratelje) treba upozoriti da potraže savjet ljekara ako se pojave znaci suicidnih ideja ili ponašanja (pogledati dio 4.8).

Srčani ritam i sprovodljivost

U kliničkim ispitivanjima pri liječenju lakozamidom uočeno je produženje PR intervala, zavisno od doze.

Lakozamid treba oprezno primjenjivati kod pacijenata sa postojećim proaritmogenim stanjima, kao što su pacijenti sa poznatim smetnjama sprovođenja ili teškom srčanom bolešću (npr. ishemija/infarkt miokarda, srčana insuficijencija, strukturna bolest srca ili poremećaj natrijumovih kanala u srcu) ili kod pacijenata koji su na terapiji ljekovima koji djeluju na srčanu sprovodljivost, uključujući antiaritmike i antiepileptike koji blokiraju natrijumove kanale (pogledati dio 4.5), kao i kod starijih pacijenata. Kod ovih pacijenata treba razmotriti snimanje EKG-a prije nego što se doza lakozamida poveća na više od 400 mg/dan, i nakon što je lakozamid titriran do stanja ravnoteže.

U placebo kontrolisanim ispitivanjima lakozamida kod pacijenata sa epilepsijom, nijesu zabilježeni atrijalna fibrilacija ili flater, međutim, oba su zabilježena u otvorenim ispitivanjima epilepsije i u periodu nakon stavljanja lijeka u promet.

U periodu nakon stavljanja lijeka u promet zabilježen je AV blok (uključujući i AV blok drugog ili višeg stepena). Kod pacijenata sa proaritmogenim stanjima, zabilježena je pojava ventrikularne tahiaritmije. U rijetkim slučajevima, ovi događaji su doveli do asistola, srčanog zastoja i smrti kod pacijenata sa osnovnim proaritmogenim stanjima.

Pacijenti moraju biti upoznati sa simptomima srčane aritmije (npr. usporen, ubrzan ili nepravilan puls, palpitacije, kratkoća daha, osjećaj ošamućenosti, nesvjestica). Pacijentima treba savjetovati da odmah potraže ljekarsku pomoć ako se ovi simptomi pojave.

Vrtoglavica

Liječenje lakozamidom povezano je sa pojavom vrtoglavice, što može povećati pojavu slučajnog povređivanja ili padova. Zato treba savjetovati pacijente da budu oprezni dok se ne upoznaju sa mogućim efektima ovog lijeka (pogledati dio 4.8).

Mogućnost novog napada ili pogoršanje miokloničnih napada

Novi napadi ili pogoršanje miokloničnih napada prijavljeni su i kod odraslih i kod pedijatrijskih pacijenata sa primarno generalizovanim tonično-kloničkim napadima, posebno tokom titracije. Kod pacijenata sa više od jedne vrste napada, zabilježenu korist od kontrole jedne vrste napada potrebno je sagledati u odnosu na zabilježeno pogoršanje druge vrste napada.

Mogućnost elektro-kliničkog pogoršanja u pojedinim pedijatrijskim epileptičkim sindromima

Bezbjednost i efikasnost lakozamida kod pedijatrijskih pacijenata sa epiletičkim sindromima u kojima mogu zajedno postojati fokalni i generalizovani napadi nijesu utvrđene.

Lakozamid treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata liječenih ljekovima za koje se zna da produžavaju PR interval (uključujući antiepileptike koji blokiraju natrijumove kanale) i kod pacijenata liječenih antiaritmicima. Međutim, analiza podgrupa u kliničkim ispitivanjima nije pokazala povećan opseg produženja PR intervala kod pacijenata koji su istovremeno uzimali karbamazepin ili lamotrigin.

Podaci in vitro

Podaci generalno pokazuju da lakozamid ima mali interakcijski potencijal. Ispitivanja in vitro ukazuju da enzimi CYP1A2, CYP2B6 i CYP2C9 nijesu indukovani, i da CYP1A1, CYP1A2, CYP2A6, CYP2B6, CYP2C8, CYP2C9, CYP2D6 i CYP2E1 nijesu inhibirani lakozamidom pri koncentracijama u plazmi dostignutim tokom kliničkih ispitivanja. Ispitivanje in vitro pokazalo je da se lakozamid ne prenosi P-glikoproteinom u crijevima. Podaci in vitro pokazuju da su CYP2C9, CYP2C19 i CYP3A4 sposobni da kataliziraju stvaranje O-desmetil metabolita.

Podaci in vivo

Lakozamid klinički značajno ne inhibira niti indukuje CYP2C19 i CYP3A4. Lakozamid nije uticao na PIK midazolama (metaboliše se preko CYP3A4, lakozamid primijenjen 200 mg dva puta na dan), ali Cmax midazolama bio je blago povišen (30%). Lakozamid nije uticao na farmakokinetiku omeprazola (metaboliše se preko CYP2C19 i CYP3A4, lakozamid primijenjen 300 mg dva puta na dan).

Omeprazol (40 mg na dan), koji je inhibitor CYP2C19, nije prouzrokovao klinički značajnu promjenu izloženosti lakozamidu. Stoga nije vjerovatno da će primjena umerenog inhibitora CYP2C19 klinički značajno uticati na sistemsku izloženost lakozamidu.

Preporučuje se oprez pri istovremenom liječenju snažnim inhibitorima CYP2C9 (npr. flukonazol) i CYP3A4 (npr. itrakonazol, ketokonazol, ritonavir, klaritromicin), koje može izazvati povećanu sistemsku izloženost lakozamidu. Takve interakcije nijesu utvrđene in vivo, ali su moguće na osnovu podataka in vitro.

Snažni induktori enzima poput rifampicina ili kantariona (Hypericum perforatum) mogu umjereno smanjiti sistemsku izloženost lakozamidu. Dakle, treba biti oprezan kod započinjanja ili prestanka liječenja tim enzimskim induktorima.

Antiepileptici

U istraživanjima interakcija lakozamid nije značajno uticao na koncentracije karbamazepina i valproinske kiseline u plazmi. Karbamazepin i valproinska kiselina nijesu uticali na koncentracije lakozamida u plazmi.

Populacionim farmakokinetičkim analizama na različitim starosnim grupama procijenjeno je da istovremena primjena drugih antiepileptika koji indukuju enzime (karbamazepin, fenitoin, fenobarbital, u različitim dozama) smanjuje ukupnu sistemsku izloženost lakozamidu za 25% kod odraslih i 17% kod pedijatrijskih pacijenata.

Oralni kontraceptivi

U ispitivanjima interakcija nije bilo klinički značajne interakcije između lakozamida i oralnih kontraceptiva etinilestradiola i levonorgestrela. Istovremena primjena ljekova nije uticala na koncentracije progesterona.

Drugo

Ispitivanja interakcija pokazala su da lakozamid nije imao uticaja na farmakokinetiku digoksina. Nije bilo klinički značajne interakcije između lakozamida i metformina.

Istovremena primjena varfarina i lakozamida ne rezultira klinički značajnom promjenom u farmakokinetici i farmakodinamici varfarina.

Iako nema dostupnih farmakokinetičkih podataka o interakcijama lakozamida i alkohola, ne može se isključiti farmakodinamski efekat.

Manje od 15% lakozamida se vezuje za proteine. Stoga se klinički značajne interakcije sa drugim ljekovima zbog kompetitivnog vezivanja za proteine smatraju malo vjerovatnim.

Žene u reproduktivnoj dobi

Ljekari treba da razgovaraju o planiranju porodice i kontracepciji sa ženama u reproduktivnoj dobi koje uzimaju lakozamid (pogledati ''Trudnoća'').

Ako žena odluči da zatrudni, primjenu lakozamida treba ponovo pažljivo procijeniti.

Trudnoća

Rizik povezan sa epilepsijom i antiepilepticima generalno

Kod svih antiepileptika pokazano je da se kod potomstva majki liječenih zbog epilepsije, rizik od nastanka malformacija dvostruko ili trostruko povećava u poređenju sa očekivanom incidencom u opštoj populaciji od oko 3%. U liječenoj populaciji zabilježeno je povećanje malformacija pri politerapiji, međutim, nije jasno u kojoj su mjeri odgovorni liječenje i/ili bolest.

Štaviše, efikasna antiepileptička terapija se ne smije prekidati jer pogoršanje bolesti šteti i majci i fetusu.

Rizik povezan sa lakozamidom

Nema odgovarajućih podataka o primjeni lakozamida kod trudnica. Ispitivanja na životinjama nijesu pokazala nikakve teratogene efekte kod pacova ili kunića, ali je zabilježena embriotoksičnost kod pacova i kunića kod doza toksičnih za majke (pogledati dio 5.3). Potencijalni rizik za ljude nije poznat.

Lakozamid ne treba koristiti u trudnoći osim ako nije neophodan (ako korist za majku značajno prevazilazi potencijalni rizik za fetus). Ako žena odluči da zatrudni, primjenu ovog lijeka treba pažljivo procijeniti.

Dojenje

Lakozamid se izlučuje u majčino mlijeko kod ljudi. Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/odojčad. Savjetuje se prekid dojenja tokom liječenja lakozamidom.

Plodnost

Kod ženki i mužjaka pacova nijesu primijećene neželjene reakcije povezane sa plodnošću ili reprodukcijom pri dozama koje uzrokuju izloženost (PIK) u plazmi do približno 2 puta veću od PIK-a u plazmi kod ljudi pri najvišoj preporučenoj dozi kod ljudi.

Lakozamid ima mali do umjereni uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama. Liječenje lakozamidom povezano je sa vrtoglavicom ili zamućenim vidom.

U skladu sa tim, pacijente treba savjetovati da ne upravljaju vozilima ili drugim potencijalno opasnim mašinama dok se ne upoznaju sa efektima lakozamida na njihovu sposobnost obavljanja takvih aktivnosti.

Sažetak bezbjednosnog profila

Na osnovu analize objedinjenih placebo kontrolisanih kliničkih ispitivanja u dodatnoj terapiji kod 1308 pacijenata sa parcijalnim napadima, ukupno 61.9% pacijenata koji su randomizovano uzimali lakozamid i 35.2% pacijenata koji su randomizovano dobijali placebo prijavilo je barem jedno neželjeno dejstvo. Najčešće prijavljivana neželjena dejstva (≥ 10%) tokom liječenja lakozamidom bila su: vrtoglavica, glavobolja, mučnina i diplopija. Njihov intenzitet obično je bio blag do umjeren. Neka su zavisila od doze i mogla su biti ublažena smanjenjem doze. Incidenca i težina neželjenih dejstava centralnog nervnog sistema (CNS) i gastrointestinalnog sistema obično su se smanjivale tokom vremena.

Uzevši u obzir sva kontrolisana klinička ispitivanja, stopa prekida liječenja zbog neželjenih dejstava bila je 12.2% kod pacijenata randomizovanih na lakozamid i 1.6% kod pacijenata randomizovanih na placebo. Vrtoglavica je bila najčešće neželjeno dejstvo zbog kojeg su pacijenti prekidali liječenje lakozamidom.

Incidenca neželjenih dejstava CNS-a kao što je vrtoglavica može biti pojačana nakon udarne doze.

Na osnovu analize podataka iz kliničkog ispitivanja neinferiornosti monoterapije u kojem se lakozamid upoređivao sa karbamazepinom sa kontrolisanim oslobađanjem (engl. controlled release, CR), najčešće prijavljena neželjena dejstva (≥ 10%) za lakozamid bila su glavobolja i vrtoglavica. Za pacijente liječene lakozamidom stopa prekida liječenja zbog neželjenih dejstava bila je 10.6 %, a za pacijente liječene karbamazepinom CR 15.6 %.

Bezbjednosni profil lakozamida prijavljen u ispitivanju sprovedenom kod pacijenata uzrasta od 4 godine i starijih koji imaju idiopatsku generalizovanu epilepsiju sa primarno generalizovanim tonično-kloničnim epileptičnim napadima podudarao se sa bezbjednosnim profilom prijavljenim iz objedinjenih placebo kontrolisanih kliničkih studija kod parcijalnih epileptičnih napada. Dodatne neželjene reakcije prijavljene kod pacijenata sa primarno generalizovanim tonično-kloničnim epileptičnim napadima bile su mioklonična epilepsija (2.5 % u grupi koja je primala lakozamid i 0 % u grupi koja je primala placebo) i ataksija (3.3 % u grupi koja je primala lakozamid i 0 % u grupi koja je primala placebo). Najčešće prijavljene neželjene reakcije bile su vrtoglavica i somnolencija. Najčešće neželjene reakcije koje su dovele do prekida terapije lakozamidom bile su vrtoglavica i suicidne ideje. Stopa prekida terapije zbog neželjenih reakcija bila je 9.1 % u grupi koja je primala lakozamid i 4.1 % u grupi koja je primala placebo.

Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

U sljedećoj tabeli prikazana je učestalost neželjenih dejstava prijavljenih u kliničkim ispitivanjima i u periodu nakon stavljanja lijeka u promet. Učestalost neželjenih dejstava definisana je kao: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 i < 1/100) i nepoznata učestalost (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka). Unutar svake grupe, učestalost neželjenih dejstava je prikazana u opadajućem nizu prema ozbiljnosti.

(1) Neželjena dejstva prijavljena u postmarketinškom periodu

(2) Vidjeti opis odabranih neželjenih dejstava

(3) Prijavljeno u ispitivanjima primarno generalizovanih tonično-kloničnih napada

Opis odabranih neželjenih dejstava

Primjena lakozamida povezana je sa pojavom produženja PR intervala koje je dozno-zavisno. Mogu se javiti neželjena dejstva povezana sa produženjem PR intervala (npr. atrioventrikularni blok, sinkopa, bradikardija). U dodatnim kliničkim ispitivanjima kod pacijenata sa epilepsijom, stopa incidence prijavljenih AV-blokova prvog stepena je povremena i iznosi 0.7%, 0%, 0.5% za lakozamid u dozi od 200 mg, 400 mg, 600 mg, respektivno, odnosno 0% za placebo. U tim ispitivanjima nije zabilježena pojava AV bloka drugog ili višeg stepena. Međutim, slučajevi pojave AV bloka drugog ili trećeg stepena povezani sa liječenjem lakozamidom zabilježeni su tokom perioda nakon stavljanja lijeka u promet. U kliničkom ispitivanju monoterapije u kojem je lakozamid upoređivan sa karbamazepinom CR, stepen produženja PR intervala bio je uporediv između lakozamida i karbamazepina.

Stopa incidence sinkope prijavljena u ukupnim kliničkim ispitivanjima dodatne terapije je povremena i nije se razlikovala između pacijenata sa epilepsijom (n=944) koji su liječeni lakozamidom (0.1%) i pacijenata sa epilepsijom (n=364) koji su dobijali placebo (0.3%). U kliničkom ispitivanju monoterapije u kojem je lakozamid upoređivan sa karbamazepinom CR, sinkopa je zabilježena kod 7/444 (1.6%) pacijenata liječenih lakozamidom i kod 1/442 (0.2%) pacijenata liječenih karbamazepinom CR.

Atrijalna fibrilacija ili flater nijesu zabilježeni u kratkoročnim kliničkim ispitivanjima; međutim, oba su zabilježena u otvorenim ispitivanjima epilepsije i u periodu nakon stavljanja lijeka u promet.

Laboratorijska odstupanja

Poremećaji u testovima funkcije jetre uočeni su tokom placebo kontrolisanih ispitivanja sa lakozamidom kod odraslih pacijenata sa parcijalnim napadima koji su istovremeno uzimali 1 do 3 antiepileptika. Povišene vrijednosti ALT-a do ≥ 3 puta od gornje granice normale zabilježene su kod 0.7% (7/935) pacijenata koji su uzimali lakozamid i kod 0% (0/356) pacijenata koji su uzimali placebo.

Multiorganske reakcije preosjetljivosti

Multiorganske reakcije preosjetljivosti (takođe poznate kao reakcija na lijek sa eozinofilijom i sistemskim simptomima, DRESS) zabilježene su kod pacijenata koji su liječeni nekim antiepileptikom. Te reakcije imaju različite kliničke slike, ali se po pravilu manifestuju povišenom tjelesnom temperaturom i osipom i mogu biti povezane sa zahvaćenošću različitih sistema organa. Ako se sumnja na multiorgansku reakciju preosjetljivosti, primjenu lakozamida treba prekinuti.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednosni profil lakozamida u placebo kontrolisanim (255 pacijenata uzrasta od mjesec dana života do manje od 4 godine i 343 pacijenata uzrasta od 4 godine do manje od 17 godina) i u otvorenim ispitivanjima (847 pacijenata uzrasta od mjesec dana života do 18 ili manje godina)) u dodatnoj terapiji kod pedijatrijskih pacijenata koji imaju parcijalne napade podudarao se sa bezbjednosnim profilom zabilježenim kod odraslih. Budući da su dostupni podaci za pedijatrijske pacijente mlađe od 2 godine ograničeni, lakozamid nije indikovan za ovu starosnu grupu. Dodatna neželjena dejstva uočena u pedijatriskoj populaciji bila su: nazofaringitis, pireksija, faringitis, smanjen apetit, letargija i abnormalno ponašanje. Somnolencija je češće prijavljena u pedijatrijskoj populaciji (≥ 1/10) u odnosu na odraslu populaciji (≥ 1/100 i < 1/10).

Starija populacija

U ispitivanju monoterapije u kojem je lakozamid upoređivan sa karbamazepinom CR, čini se da su vrste neželjenih dejstava povezane sa lakozamidom kod starijih pacijenata (≥ 65 godina starosti) bile slične onima zabilježenim kod pacijenata mlađih od 65 godina. Međutim, zabilježena je veća incidenca (≥ 5% razlike) padova, dijareje i tremora kod starijih pacijenata u odnosu na mlađe odrasle pacijente. Najčešće neželjeno dejstvo povezano sa srcem zabilježeno kod starijih u odnosu na mlađu odraslu populaciju bilo je AV blok prvog stepena. Kod primjene lakozamida on je prijavljen kod 4.8% (3/62) starijih pacijenata naspram 1.6% (6/382) kod mlađih odraslih pacijenata. Stopa prekida liječenja zbog neželjenih dejstava zabilježenih sa lakozamidom bila je 21.0% (13/62) kod starijih pacijenata naspram 9.2% (35/382) kod mlađih odraslih pacijenata. Te razlike između starijih i mlađih odraslih pacijenata bile su slične onima u grupi sa aktivnim komparatorom.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist / rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax:+382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za on-lajn prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Simptomi

Simptomi uočeni nakon slučajnog ili namjernog predoziranja lakozamidom prvenstveno su povezani sa CNS-om i gastrointestinalnim sistemom.

• Vrste neželjenih dejstava koje su se javile kod pacijenata izloženih dozama iznad 400 mg pa sve do 800 mg nijesu bile klinički različite od onih kod pacijenata koji su primjenjivali preporučene doze lakozamida.
• Reakcije prijavljene nakon uzimanja doza većih od 800 mg su vrtoglavica, mučnina, povraćanje, napadi (generalizovani tonično-klonični napadi, status epileptikus). Takođe su zabilježeni poremećaji srčane sprovodljivosti, šok i koma. Prijavljeni su smrtni ishodi kod pacijenata nakon akutnog jednokratnog predoziranja uzimanjem nekoliko grama lakozamida.

Zbrinjavanje

Za predoziranje lakozamidom nema specifičnog antidota. Za liječenje predoziranja lakozamidom treba uključiti opšte suportivne mjere i u slučaju potrebe može se uključiti hemodijaliza (pogledati dio 5.2).

Farmakoterapijska grupa: antiepileptici, ostali antiepileptici

ATC kod: N03AX18

Mehanizam dejstva

Aktivna supstanca, lakozamid (R-2-acetamido-N-benzil-3-metoksipropionamid) je funkcionalna aminokiselina.

Tačan mehanizam kojim lakozamid ispoljava svoj antiepileptički efekat kod ljudi još uvijek nije potpuno razjašnjen. Elektrofiziološka ispitivanja in vitro pokazala su da lakozamid selektivno poboljšava sporu inaktivaciju voltažno zavisnih natrijumskih kanala, rezultujući stabilizacijom hiperekscitabilnih membrana neurona.

Farmakodinamsko dejstvo

Lakozamid je pokazao zaštitni efekat protiv napada u širokom rasponu animalnih modela parcijalnih i primarno generalizovanih konvulzija i odloženo izbijanje iz epileptičkog žarišta.

Pretklinički eksperimenti su pokazali da lakozamid u kombinaciji sa levetiracetamom, karbamazepinom, fenitoinom, valproatom, lamotriginom, topiramatom ili gabapentinom ima sinergističke ili aditivne antikonvulzivne efekte.

Klinička efikasnost i bezbjednost (parcijalni epiletični napadi)

Odrasla populacija

Monoterapija

Efikasnost lakozamida kao monoterapije ustanovljena je u dvostruko slijepom ispitivanju neinferiornosti na paralelnim grupama uporedo sa karbamazepinom CR kod 886 pacijenata uzrasta od 16 godina ili starijih sa novom ili nedavno dijagnostikovanom epilepsijom. Pacijenti su morali da imaju spontane parcijalne napade sa sekundarnom generalizacijom ili bez nje. Pacijenti su bili randomizivovani na karbamazepin CR ili lakozamid, u obliku tableta, u odnosu 1:1. Doziranje je bilo ustanovljeno prema odgovoru na dozu i bilo je u rasponu od 400 do 1200 mg/dan za karbamazepin CR i od 200 do 600 mg/dan za lakozamid. Liječenje je trajalo do 121 nedjelje, u zavisnosti od odgovora.

Procijenjene učestalosti 6-mjesečnog razdoblja bez napada bile su 89.8% za pacijente liječene lakozamidom i 91.1% za pacijente liječene karbamazepinom CR, koristeći Kaplan-Meier-ovu metodu za analize preživljavanja. Prilagođena apsolutna razlika između liječenja bila je –1.3% (95% CI: – 5.5, 2.8). Procijenjene učestalosti sa 12-mjesečnim razdobljem bez napada po Kaplan-Meier-ovoj procjeni bile su 77.8% za pacijente liječene lakozamidom i 82.7% za pacijente liječene karbamazepinom CR.

Procijenjene učestalosti sa 6-mjesečnim razdobljem bez napada kod starijih pacijenata od 65 godina i više (62 pacijenta liječena lakozamidom, 57 pacijenta liječenih karbamazepinom CR) bile su slične između obje liječene grupe. Grupe su takođe bile slične onima utvrđenim u cjelokupnoj populaciji.

U starijoj populaciji, doza održavanja lakozamida bila je 200 mg/dan kod 55 pacijenta (88.7%), 400 mg/dan kod 6 pacijenata (9.7 %) i doza je kod jednog pacijenta (1.6 %) bila povećana na više od 400 mg/dan.

Prelaz na monoterapiju

Efikasnost i bezbjednost lakozamida kod prelaza na monoterapiju ocijenjivane su u hronološki kontrolisanom, multicentričnom, dvostruko slijepom, randomizovanom ispitivanju. U tom ispitivanju je 425 pacijenata uzrasta od 16 do 70 godina sa nekontrolisanim parcijalnim napadima, koji su uzimali stabilne doze od 1 ili 2 antiepileptika dostupna na tržištu, nasumično odabrano za prelaz na monoterapiju lakozamidom (400 mg/dan ili 300 mg/dan u odnosu 3:1). Kod liječenih pacijenata koji su završili sa titracijom i započeli sa ukidanjem drugih antiepileptika (284, odnosno 99), monoterapija je održana u 71.5% odnosno 70.7% pacijenata za 57- 105 dana (medijana 71 dan), preko ciljanog razdoblja posmatranja od 70 dana.

Dodatna terapija

Efikasnost lakozamida kao dodatne terapije u preporučenim dozama (200 mg/dan, 400 mg/dan) dokazana je u 3 multicentrična, randomizovana, placebo kontrolisana klinička ispitivanja u periodu od 12 nedjelja. Lakozamid se u dozi od 600 mg/dan takođe pokazao efikasnim u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima dodatne terapije, iako je efikasnost bila slična onoj pri dozi od 400 mg/dan i pacijenti su teže podnosili tu dozu zbog neželjenih dejstava na CNS-a i gastrointestinalnom traku. Stoga se doza od 600 mg/dan ne preporučuje. Maksimalna preporučena doza je 400 mg/dan. Ova ispitivanja, koja su uključivala 1.308 pacijenata koji u anamnezi imaju prosječno 23 godine parcijalnih napada, dizajnirana su da procjene efikasnost i bezbjednost lakozamida kada se primjenjuje istovremeno sa 1-3 antiepileptika kod pacijenata sa nekontrolisanim parcijalnim napadima sa ili bez sekundarne generalizacije. Ukupni udio ispitanika sa 50% smanjenom frekvencom parcijalnih napada bio je 23% u grupi sa placebom, 34% u grupi sa lakozamidom 200 mg/dan i 40% u grupi sa lakozamidom 400 mg/dan.

Farmakokinetika i bezbjednost jednokratne udarne doze intravenskog lakozamida utvrđena je u multicentričnom otvorenom ispitivanju dizajniranom sa ciljem procjene bezbjednosti i podnošljivosti brzog uvođenja lakozamida koristeći jednokratnu intravensku udarnu dozu (koja uključuje 200 mg) nakon koje slijedi oralno doziranje dva puta dnevno (ekvivalentno intravenskoj dozi) kao dodatna terapija kod odraslih ispitanika starosne dobi od 16 do 60 godina sa parcijalnim napadima.

Pedijatrijska populacija

Parcijalni napadi imaju sličnu patofiziologiju i kliničku sliku kod djece od navršene 2. godine života i kod odraslih.

Efikasnost lakozamida kod djece uzrasta od 2. godine i starije ekstrapolirana je iz podataka o adolescentima i odraslima sa parcijalnim napadima za koje se očekivao sličan odgovor uz uslov da su uspostavljena prilagođavanja pedijatrijske doze (pogledati dio 4.2) i da je dokazana bezbjednost (pogledati dio 4.8).

Efikasnost obrazložena gore navedenim principom ekstrapolacije potvrđena je dvostruko slijepom, randomizovanom, placebo-kontroliranom studijom. Studija se sastojala od 8-nedjeljnog osnovnog perioda praćenog periodom titracije od 6 nedjelja. Pacijenti koji ispunjavaju uslove u režimu stabilne doze od 1 do ≤ 3 antiepileptika, koji su i dalje imali najmanje 2 parcijalna napada tokom 4 nedjelje prije provjere, sa fazom bez napada ne duže od 21 dan u periodu od 8 nedjelja prije ulaska u stabilan period, nasumično su izabrani da prime ili placebo (n = 172) ili lakozamid (n = 171).

Doziranje je počelo dozom od 2 mg/kg/dan kod pacijenata tjelesne mase manje od 50 kg ili 100 mg/dan kod pacijenata tjelesne mase 50 kg ili više u dvije podijeljene doze. Tokom perioda titracije, doze lakozamida su prilagođavane sa povećanjima od 1 ili 2 mg/kg/dan kod pacijenata tjelesne mase manje od 50 kg ili 50 ili 100 mg/dan kod pacijenata tjelesne mase od 50 kg ili više u nedjeljnim intervalima da bi se dostigao ciljani opseg doza u periodu održavanja. Ispitanici su morali da postignu minimalnu ciljnu dozu za svoju tjelesnu masu u posljednja 3 dana perioda titracije kako bi bili kvalifikovani za ulazak u period održavanja od 10 nedjelja. Ispitanici su trebali da ostanu u stabilnoj dozi lakozamida tokom perioda održavanja ili su bili povučeni i unijeti u slijepi period postepene redukcije doze.

Između lakozamida i placebo grupe zabilježeno je statistički značajno (p=0.0003) i klinički relevantno smanjenje učestalosti parcijalnih napada tokom 28 dana od početka terapije do perioda održavanja. Procenat smanjenja u odnosu na placebo na osnovu analize kovarijancije bio je 31.72% (95% CI: 16.342, 44.277).

Sveukupno, dio ispitanika sa najmanje 50% smanjenjem učestalosti parcijalnih napada tokom 28 dana od početne tačke do perioda održavanja bio je 52.9% u grupi sa lakozamidom u poređenju sa 33.3% u grupi sa placebom.

Kvalitet života procijenjen primjenom upitnika o kvalitetu života (engl. Pediatric Quality of life Inventory) pokazao je da je kvalitet života vezan za zdravstveno stanje sličan i stabilan u obje grupe tokom cijelog ispitivanog perioda.

Klinička efikasnost i bezbjednost (primarno generalizovani tonično-klonični napadi)

Efikasnost lakozamida kao dodatne terapije kod pacijenata uzrasta od 4 godine i starijih koji imaju idiopatsku generalizovanu epilepsiju i kod kojih se javljauju primarno generalizovani tonično-klonični epileptični napadi utvrđena je u dvostruko slijepom, randomizovanom, placebom kontrolisanom multicentričnom ispitivanju na paralelnim grupama u trajanju od 24 nedjelje. Ispitivanje se sastojalo od početnog retrospektivnog perioda od 12 nedjelja, početnog prospektivnog perioda od 4 nedjelje i perioda liječenja od 24 nedjelje (koje je obuhvatalo period titracije od 6 nedjelja i period održavanja od 18 nedjelja). Odgovarajući pacijenti koji su primali stabilne doze od 1 do 3 antiepileptička lijeka koji su imali najmanje 3 dokumentovana primarno generalizovana tonično-klonična epileptična napada tokom 16-nedjeljnog kombinovanog početnog perioda randomizovani su u odnosu 1 naprema 1 za primanje lakozamida ili placeba (pacijenti u grupi za potpunu analizu: lakozamid n=118, placebo n=121; od toga je 8 pacijenata u uzrasnoj grupi ≥ 4 do < 12 godina, a 16 pacijenata u uzrasnoj grupi ≥ 12 do < 18 godina liječeno lakozamidom, a 9 odnosno 16 pacijenata placebom).

Pacijenti su titrirani do ciljne doze perioda održavanja od 12 mg/kg/dan kod pacijenata tjelesne mase manje od 30 kg, 8 mg/kg/dan kod pacijenata tjelesne mase od 30 do manje od 50 kg ili 400 mg/dan kod pacijenata tjelesne mase 50 kg ili veće.

Napomena: Za grupu koja je primala lakozamid medijana vremena do drugog primarno generalizovanog tonično-kloničnog epileptičnog napada ne može se procjeniti Kaplan-Meier metodama jer ˃ 50 % pacijenata nije imalo drugi primarno generalizovani tonično-klonični epileptični napad do 166. dana.

Nalazi u pedijatrijskoj podgrupi bili su u skladu sa rezultatima ukupne populacije za primarni, sekundarni i druge parametre praćenja efikasnosti.

Resorpcija

Lakozamid se brzo i potpuno resorbuje nakon oralne primjene. Bioraspoloživost lakozamida nakon oralne primjene je otprilike 100%. Koncentracija nepromijenjenog lakozamida u plazmi nakon oralne primjene brzo raste i dostiže Cmax oko 0.5 do 4 sata nakon doziranja. Hrana ne utiče na brzinu i obim resorpcije.

Distribucija

Volumen distribucije je otprilike 0.6 l/kg. Lakozamid se vezuje za proteine plazme manje od 15%.

Biotransformacija

95% doze se izlučuje mokraćom u nepromijenjenom obliku i u obliku metabolita. Metabolizam lakozamida nije u potpunosti razjašnjen.

Glavne supstance izlučene mokraćom čine nepromijenjeni lakozamid (otprilike 40% doze) i njegov O-desmetilni metabolit manje od 30%.

Polarna frakcija za koju se pretpostavlja da pripada derivatima serina bila je zastupljena sa oko 20% u mokraći, ali je u plazmi pojedinih ispitanika nađena samo u veoma malim količinama (0–2%). U mokraći su nađene male količine (0.5-2%) dodatnih metabolita.

Podaci in vitro pokazuju da su CYP2C9, CYP2C19 i CYP3A4 sposobni da katalizuju stvaranje O-desmetil metabolita, ali glavni izoenzim koji o tome doprinosi nije potvrđen in vivo. Nije uočena klinički značajna razlika u izloženosti lakozamidu poredeći njegovu farmakokinetiku kod brzih metabolizera (sa funkcionalnim CYP2C19) i kod sporih metabolizera (sa manjkom funkcionalnog CYP2C19). Osim toga, ispitivanje interakcije sa omeprazolom (inhibitor CYP2C19) nije pokazalo klinički značajne promjene u koncentraciji lakozamida u plazmi, što ukazuje na malu važnost tog puta. Koncentracija O-desmetil lakozamida u plazmi iznosi oko 15% koncentracije lakozamida u plazmi. Taj glavni metabolit nema poznatu farmakološku aktivnost.

Eliminacija

Lakozamid se primarno eliminiše iz sistemske cirkulacije putem bubrega i biotransformacijom. Nakon oralne i intravenske primjene radioaktivno označenog lakozamida, u mokraći je nađeno oko 95% primijenjene radioaktivnosti, a u fecesu manje od 0.5%. Poluvrijeme eliminacije lakozamida je oko 13 sati. Farmakokinetika je proporcionalna dozi i konstantna tokom vremena sa malim varijacijama kod svakog ispitanika i između različitih ispitanika. Doziranjem dva puta dnevno, stabilne vrijednosti koncentracije u plazmi dostižu se nakon tri dana. Koncentracija u plazmi raste sa faktorom nakupljanja vrijednosti oko 2.

Postizanje koncentracija u stanju ravnoteže kod jednokratne udarne doze od 200 mg uporedivo je sa koncentracijama kod oralne primjene 100 mg dva puta dnevno.

Farmakokinetika kod posebnih grupa pacijenata

Pol

Klinička ispitivanja pokazuju da pol nema klinički značajan uticaj na koncentracije lakozamida u plazmi.

Oštećenje funkcije bubrega

PIK lakozamida bio je, u poređenju sa zdravim ispitanicima, povećan za oko 30% kod pacijenata sa blagim i umjerenim oštećenjem funkcije bubrega i za 60% kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije bubrega i kod pacijenata u terminalnom stadijumu bubrežne bolesti koji zahtijevaju hemodijalizu, dok je vrijednost Cmax bila nepromijenjena.

Lakozamid se efikasno uklanja iz plazme hemodijalizom. Nakon 4-satne hemodijalize vrijednost PIK-a lakozamida se smanjila se za oko 50%. Stoga se nakon hemodijalize preporučuje dodatna doza (pogledati dio 4.2). Izloženost O-desmetil metabolitu je nekoliko puta povećana kod pacijenata sa umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega. Kod nehemodijaliziranih pacijenata sa terminalnim stadijumom bubrežne bolesti nivoi su bili povećani i kontinuirano su rasli tokom 24-satnog uzorkovanja. Nije poznato može li povećana izloženost metabolitu kod ispitanika u završnom stadijumu bubrežne bolesti uzrokovati povećanje neželjenih dejstava, ali farmakološka aktivnost metabolita nije utvrđena.

Oštećenje funkcije jetre

Ispitanici sa umjerenim oštećenjem jetre (Child-Pugh B) imali su veće koncentracije lakozamida u plazmi (oko 50% veći PIKnorm). Veća izloženost kod ispitanika bila je djelimično zbog smanjene bubrežne funkcije. Procijenjeno je da smanjenje nebubrežnog klirensa kod pacijenata u ispitivanju povećava PIK lakozamida za 20%. Farmakokinetika lakozamida kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre nije ispitana (pogledati dio 4.2).

Stariji pacijenti (iznad 65 godina života)

U ispitivanju sa starijim muškarcima i ženama, uključujući 4 pacijenta starija od 75 godina života, PIK je bio oko 30, odnosno 50% veći nego kod mladih muškaraca. To je dijelom povezano sa manjom tjelesnom masom. Normalizovana razlika prema tjelesnoj masi bila je 26 odnosno 23%. Povećanje varijabilnosti u izloženosti je takođe uočeno. Bubrežni klirens lakozamida bio je neznatno snižen kod starijih ispitanika u tom ispitivanju.

Opšte smanjenje doze smatra se nepotrebnim osim ako nije indikovano zbog smanjene bubrežne funkcije (pogledati dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika lakozamida u pedijatrijskoj populaciji utvrđena je populacionom farmakokinetičkom analizom na osnovu oskudnih podataka o koncentraciji u plazmi prikupljenih u šest placebo-kontrolisanih randomizovanih studija i pet otvorenih studija, kod 1655 odraslih i djece sa epilepsijom, uzrasta od mjesec dana do 17 godina. Tri studije sprovedene su na odraslima, 7 na pedijatrijskim pacijentima, a jedna na miješanoj populaciji. Primjenjivane su doze lakozamida u rasponu od 2 do 17.8 mg/kg/dan dva puta na dan, sa maksimalnom dozom od 600 mg/dan.

Uobičajeni klirens iz plazme bio je 0.46 l/h, 0.81 l/h i 1.34 l/h kod djece tjelesne mase 10 kg, 20 kg, 30 kg odnosno 50 kg, respektivno. U poređenju sa tim, klirens iz plazme kod odraslih pacijenata (tjelesne mase 70 kg) procijenjen je na 1.74 l/h.

Populaciona farmakokinetička analiza, upotrebom oskudnih farmakokinetičkih podataka iz ispitivanja primarno generalizovanih tonično-kloničnih epileptičnih napada, pokazala je sličnu izloženost kod pacijenata sa primarno generalizovanim tonično-kloničnim epileptičnim napadima i kod pacijenata sa parcijalnim epileptičnim napadima.

U ispitivanjima toksičnosti koncentracije lakozamida u plazmi bile su slične ili samo neznatno veće od onih uočenih kod pacijenata, što predstavlja male granice izloženosti kod ljudi ili ih uopšte nema.

U farmakološkom ispitivanju bezbjednosti, u kojem je lakozamid primijenjen intravenski anesteziranim psima, primijećeno je prolazno povećanje PR intervala i vremena trajanja QRS kompleksa, kao i sniženje krvnog pritiska, najvjerovatnije zbog kardiodepresivnog efekta. Te prolazne promjene započele su u istom rasponu koncentracija kao pri maksimalno preporučenoj kliničkoj dozi. Nakon intravenskih doza od 15 do 60 mg/kg anesteziranim psima i makaki majmunima primijećeni su: usporeno sprovođenje impulsa kroz pretkomore i komore, atrioventrikularni blok i atrioventrikularna disocijacija.

U ispitivanjima toksičnosti ponovljenih doza primijećene su umjerene reverzibilne promjene jetre kod pacova nakon izloženosti tri puta veće od kliničke izloženosti. Promjene su obuhvatale: povećanu masu organa, hipertrofiju hepatocita, povišene koncentracije enzima jetre u serumu i povišen ukupni holesterol i trigliceridi. Osim hipertrofije hepatocita, nijesu zabilježene druge histopatološke promjene.

U ispitivanjima reproduktivne i razvojne toksičnosti na glodarima i kunićima nijesu primijećeni teratogeni efekti, ali je primijećeno povećanje broja mrtvorođenih mladunaca i broja smrti u peripartalnom periodu, kao i postepeno smanjenje veličine živog legla i smanjenje tjelesne mase mladunaca kod izloženosti ženki toksičnim dozama za pacove, a koje odgovaraju nivoima sistemske izloženosti sličnim očekivanoj kliničkoj izloženosti.

S obzirom na to da izloženost višim vrijednostima nije mogla biti ispitana na životinjama zbog toksičnosti za majku, nema dovoljno podataka koji bi okarakterisali potpuni embriofetotoksični i teratogeni potencijal lakozamida.

Ispitivanja na pacovima su pokazala da lakozamid i/ili njegovi metaboliti lako prolaze placentalnu barijeru. Vrste toksičnosti zabilježene kod mladunčadi pacova i štenadi ne razlikuju se kvalitativno od onih zabilježenih kod odraslih životinja. Kod mladunčadi pacova pri nivoima sistemske izloženosti sličnim očekivanoj kliničkoj izloženosti zabilježeno je smanjenje tjelesne težine. Kod štenadi su se prolazni klinički simptomi CNS-a povezani sa dozom počeli pojavljivati pri nivoima sistemske izloženosti nižim od očekivane kliničke izloženosti.

Losmorid, 50 mg, film tablete

Jezgro tablete:

• Mikrokristalna celuloza
• Hidroksipropil celuloza, niskosupstituisana
• Krospovidon
• Hidroksipropil celuloza
• Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni
• Magnezijum stearat

Film obloga:

• Polivinil alkohol
• Makrogol
• Titan dioksid (E171)
• Talk
• Gvožđe (III) oksid, crveni (E172)
• Gvožđe (III) oksid, crni (E172)
• Boja Indigo Carmine Aluminium Lake (E132)

Losmorid, 100 mg, film tablete

Jezgro tablete:

• Mikrokristalna celuloza
• Hidroksipropil celuloza, niskosupstituisana
• Krospovidon
• Hidroksipropil celuloza
• Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni
• Magnezijum stearat

Film obloga:

• Polivinil alkohol
• Makrogol
• Titan dioksid (E171)
• Talk
• Gvožđe (III) oksid, žuti (E172)
• Gvožđe (III) oksid, crni (E172)

Losmorid, 150 mg, film tablete

Jezgro tablete:

• Mikrokristalna celuloza
• Hidroksipropil celuloza, niskosupstituisana
• Krospovidon
• Hidroksipropil celuloza
• Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni
• Magnezijum stearat

Film obloga:

• Polivinil alkohol
• Makrogol
• Titan dioksid (E171)
• Talk
• Gvožđe (III) oksid, crveni (E172)
• Gvožđe (III) oksid, žuti (E172)
• Gvožđe (III) oksid, crni (E172)
• Boja Indigo Carmine Aluminium Lake (E132)

Losmorid, 200 mg, film tablete

Jezgro tablete:

• Mikrokristalna celuloza
• Hidroksipropil celuloza, niskosupstituisana
• Krospovidon
• Hidroksipropil celuloza
• Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni
• Magnezijum stearat

Film obloga:

• Polivinil alkohol
• Makrogol
• Titan dioksid (E171)
• Talk
• Boja Indigo Carmine Aluminium Lake (E132)

Nije primjenjivo.

Četiri (4) godine.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje: transparentni PVC/PVDC-Al blister. Svaki blister sadrži 14 film tableta.

Spoljašnje pakovanje: složiva kartonska kutija koja sadrži 56 film tableta (4 blistera) i Uputstvo za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Šta je lijek Losmorid

Lijek Losmorid sadrži aktivnu supstancu lakozamid. Pripada grupi ljekova koji se nazivaju ''antiepileptici''. Ovi ljekovi se koriste za liječenje epilepsije.

• Vaš ljekar Vam je dao ovaj lijek za smanjenje broja napada koje imate.

Čemu je namijenjen lijek Losmorid

• Lakozamid koristi se:

• samostalno ili u kombinaciji sa drugim antiepileptičkim ljekovima kod odraslih, adolescenata i djece od navršene 2. godine i starije za liječenje određenog oblika epilepsije koji karakteriše pojava parcijalnih napada, sa ili bez sekundarne generalizacije.

Kod ovog oblika epilepsije, napadi najprije zahvataju samo jednu stranu Vašeg mozga. Međutim, oni se mogu proširiti na veća područja sa obje strane Vašeg mozga.

• u kombinaciji sa drugim antiepileptičkim ljekovima kod odraslih, adolescenata i djece od 4 godine i starije za liječenje primarno generalizovanih tonično-kloničnih napada (velikih napada, uključujući gubitak svijesti) kod pacijenata sa idiopatskom generalizovanom epilepsijom (oblikom epilepsije za koju se smatra da ima genetski uzrok).

Lijek Losmorid ne smijete koristiti:

- ako ste alergični na lakozamid ili na bilo koju od pomoćnih supstanci ovog lijeka (navedene u dijelu 6). Ako nijeste sigurni da li ste alergični, molimo Vas razgovarajte sa svojim ljekarom.

- ako imate određeni tip poremećaja srčanog ritma, koji se naziva AV blok drugog ili trećeg stepena.

Nemojte uzimati lijek Losmorid ako se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas. Ako nijeste sigurni, razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete ovaj lijek.

Upozorenja i mjere opreza:

Razgovarajte sa svojim ljekarom prije nego što uzmete lijek Losmorid ako:

• imate misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Mali broj ljudi koji se liječe antiepilepticima kao što je lakozamid imali su misli o samopovređivanju ili samoubistvu. Ako Vam se ikada pojave takve misli, odmah obavijestite svog ljekara;

• imate srčani problem koji utiče na srčani ritam i često imate usporene, ubrzane ili nepravilne otkucaje srca (kao što su AV blok, atrijalna fibrilacija – treperenje pretkomora i atrijalni flater – lepršanje pretkomora);

• bolujete od teške srčane bolesti kao što je srčana slabost ili ste imali srčani udar;

• često imate vrtoglavicu ili padate. Lijek Losmorid može prouzrokovati vrtoglavicu zbog koje može biti povećan rizik od slučajne povrede ili pada. Zato morate biti oprezni dok se ne priviknete na dejstvo ovog lijeka.

Ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas (ili nijeste sigurni), razgovarajte se svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Losmorid.

Ako uzimate lijek Losmorid, obratite se svom ljekaru ako Vam se javi novi oblik napada ili pogoršanje postojećih napada.

Ako tokom uzimanja lijeka Losmorid primjetite simptome neuobičajenog rada srca (kao što su: spor, ubrzan ili nepravilan rad srca, lupanje srca, nedostatak daha, vrtoglavica, nesvjestica), odmah potražite savjet ljekara (poledajte dio 4).

Djeca mlađa od 4 godine

Lakozamid se ne preporučuje za djecu mlađu od 2 godine koja boluju od oblika epilepsije karakterizirane pojavom parcijalnih napada i ne preporučuje se za djecu mlađu od 4 godine koja boluju od primarno generalizovanih tonično kloničnih napada, zato što bezbjednost i efikasnost još nijesu poznati za ovu starosnu grupu.

Primjena drugih ljekova

Molimo Vas da obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ukoliko uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lijek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez ljekarskog recepta.

Posebno obavijestite Vašeg ljekara ili farmaceuta ako uzimate bilo koji od sljedećih ljekova koji utiču na Vaše srce - to je zato što lijek Losmorid takođe može uticati na Vaše srce:

• ljekovi za liječenje srčanih problema;

•ljekovi koji mogu prouzrokovati „produženi PR-interval” na snimcima srca (EKG ili elektrokardiogram) kao što su ljekovi za liječenje epilepsije ili ublažavanje bola, zvani karbamazepin, lamotrigin ili pregabalin;

• ljekovi koji se koriste za liječenje određenih tipova nepravilnog srčanog ritma ili srčane slabosti.

Ako se bilo šta od navedenog odnosi na Vas (ili nijeste sigurni), razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Losmorid.

Takođe obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate neki od sljedećih ljekova zato što oni mogu pojačati ili smanjiti dejstvo lijeka Losmorid na Vaš organizam:

• ljekovi za liječenje gljivičnih infekcija, kao što su: flukonazol, itrakonazol ili ketokonazol;

• lijek za liječenje HIV infekcija koji se zove ritonavir;

• ljekovi koji se koriste za liječenje bakterijskih infekcija, kao što su: klaritromicin ili rifampicin;

• biljni lijek koji sadrži kantarion (koristi se za liječenje blage anksioznosti i depresije).

Ako se bilo šta od gore navedenog odnosi na Vas (ili nijeste sigurni), razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom prije nego što uzmete lijek Losmorid.

Uzimanje lijeka Losmorid sa hranom ili pićem

Kao mjeru predostrožnosti ne uzimajte lijek Losmorid sa alkoholom.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Žene koje mogu da zatrudne treba da razgovaraju sa ljekarom o upotrebi kontraceptiva.

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Ne preporučuje se uzimanje lijeka Losmorid ako ste trudni, budući da nijesu poznati efekti lakozamida na trudnoću i na plod ili novorođenče.

Ne savjetuje se dojenje bebe dok uzimate lijek Losmorid, jer lakozamid prelazi u majčino mlijeko.

Odmah obavijestite svog ljekara ako zatrudnite ili ako planirate trudnoću. Ljekar će Vam pomoći u donošenju odluke da li treba da uzimate lijek Losmorid ili ne.

Nemojte prekidati liječenje bez prethodne konsultacije sa ljekarom jer Vam se zbog toga mogu povećati napadi. Pogoršanje Vaše bolesti može biti štetno i za Vašu bebu.

Uticaj lijeka Losmorid na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Nemojte voziti automobil ili bicikl, niti rukovati alatima ili mašinama dok ne vidite kako ovaj lijek deluje na Vas. To je zato što lijek Losmorid može kod Vas uzrokovati vrtoglavicu ili zamućen vid.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Drugi oblik (oblici) ovog lijeka mogu biti prikladniji za djecu; obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Uzimanje lijeka Losmorid

• Uzmite lijek Losmorid dva puta dnevno – u razmaku od 12 sati (jednom ujutru i jednom uveče).

• Trudite se da ga uzimate otprilike u isto vrijeme svakog dana.

• Progutajte tabletu lijeka Losmorid sa čašom vode.

• Možete uzeti lijek Losmorid sa ili bez hrane.

Uobičajeno liječenje ćete početi uzimanjem niske doze lijeka svakog dana i Vaš ljekar će je polako povećavati tokom nekoliko nedjelja. Kada postignete dozu koja je odgovarajuća za Vas, koja se naziva „doza održavanja“, uzimaćete istu količinu lijeka svakog dana. Lijek Losmorid se koristi kao dugotrajna terapija. Treba da nastavite uzimanje lijeka Losmorid sve dok Vam ljekar ne kaže da prestanete.

Koliku dozu lijeka uzeti

U nastavku su navedene uobičajene preporučene doze lijeka Losmorid za različite starosne grupe i tjelesne mase. Vaš ljekar može da Vam propiše drugačiju dozu ako imate problema sa bubrezima ili jetrom.

Adolescenti i djeca tjelesne mase 50 kg ili više i odrasli

Kada uzimate samo lijek Losmorid

Uobičajena početna doza lijeka Losmorid je 50 mg dva puta na dan.

Vaš ljekar takođe može propisati početnu dozu od 100 mg lijeka Losmorid dva puta na dan.

Vaš ljekar može povećati Vašu dozu koju uzimate dva puta na dan svakih nedelju dana za 50 mg dok ne dostignete dozu održavanja između 100 mg i 300 mg dva puta na dan.

Kada uzimate lijek Losmorid sa drugim antiepileptičkim ljekovima

Uobičajena početna doza lijeka Losmorid je 50 mg dva puta na dan.

Ljekar može povećati Vašu dozu koju uzimate dva puta na dan svakih nedjelju dana za 50 mg dok ne dostignete dozu održavanja između 100 mg i 200 mg dva puta na dan.

Ako je Vaša tjelesna masa 50 kg ili veća, Vaš ljekar može odlučiti da započne liječenje lijekom Losmorid jednokratnom „udarnom” dozom od 200 mg. Potom biste 12 sati kasnije počeli sa uzimanjem svoje doze održavanja.

Djeca i adolescenti tjelesne mase manje od 50 kg

Za liječenje parcijalnih epileptičnih napada: napominjemo da se lakozamid ne preporučuje za djecu mlađu od 2 godine.

Za liječenje primarno generalizovanih tonično-kloničnih napada: napominjemo da se lakozamid ne preporučuje za djecu mlađu od 4 godine.

Doza zavisi od njihove tjelesne mase. Obično započinju liječenje sirupom i prelaze na tablete samo ako mogu uzimati tablete i dobiti tačnu dozu sa različitim jačinama tableta. Ljekar će propisati formulaciju koja im najbolje odgovara.

Ako ste uzeli više lijeka Losmorid nego što je trebalo

Ako ste uzeli više lijeka Losmorid nego što treba, odmah se obratite svom ljekaru. Nemojte pokušavati da vozite.

Možda ćete imati:

• vrtoglavicu;

• mučninu ili povraćanje;

• napade (konvulzije), poremaćaje srčanog ritma, kao što su: usporeni, ubrzani ili nepravilni otkucaji srca, koma ili pad krvnog pritiska praćen ubrzanim otkucajima srca i znojenjem.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Losmorid

• Ako ste propustili da uzmete dozu, a od propuštene doze je prošlo manje od 6 sati, uzmite je čim se sjetite.

• Ako ste propustili da uzmete dozu, a od propuštene doze je prošlo više od 6 sati, nemojte uzimati propuštenu tabletu. Umjesto toga, uzmite lijek Losmorid u vrijeme kada ga uobičajeno uzimate.

• Ne uzimajte duplu dozu da biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek Losmorid

• Nemojte prestati da uzimate lijek Losmorid bez razgovora sa Vašim ljekarom, jer se epilepsija može ponovo javiti ili pogoršati.

• Ako Vaš ljekar odluči da prekine Vaše liječenje lijekom Losmorid, daće Vam uputstva kako da postupno smanjite dozu.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni ovog lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi, i ovaj lijek može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Neželjena dejstva centralnog nervnog sistema, kao što je vrtoglavica, mogu biti pojačana nakon jednokratne „udarne” doze.

Razgovarajte sa svojim ljekarom ili farmaceutom, ako primijetite bilo koje od sljedećih neželjenih dejstava:

Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• glavobolja;

• vrtoglavica ili mučnina;

• duple slike (diplopija).

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• kratki trzaji mišića ili grupe mišića (mioklonični napadi);

• poteškoće u koordinaciji pokreta ili hodanju;

• problemi u održavanju ravnoteže, drhtanje (tremor), trnci (parestezija) ili grčevi mišića, lako padanje i zadobijanje modrica;

• problemi sa pamćenjem, razmišljanjem ili pronalaženjem riječi, konfuzija;

• brzi i nekontrolisani pokreti očiju (nistagmus), zamućen vid;

• osjećaj vrtoglavice (vertigo), osjećaj opijenosti;

• povraćanje, suva usta, zatvor, problemi sa varenjem, prekomjerna nadutost u želucu ili crijevima, proliv;

• smanjenje osjećanja ili osjetljivosti, poteškoće u izgovoru reči, poremećaj pažnje;

• šum u uhu poput zujanja, zvonjenja ili zviždanja;

• razdražljivost, problemi sa spavanjem, depresija;

• pospanost, umor ili slabost (astenija);

• svrab, osip.

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• usporeni otkucaji srca, osjećaj lupanja srca (palpitacije), nepravilan puls ili druge promjene u električnoj aktivnosti Vašeg srca (poremećaj provodljivosti);

• prekomjerni osjećaj dobrog raspoloženja, vide se i/ili čuju stvari koje nijesu prisutne;

• alergijska reakcija na uzimanje lijeka, koprivnjača;

• analize krvi mogu pokazati izmijenjenu funkciju jetre, oštećenje jetre;

• misli o povređivanju ili samoubistvu ili pokušaj samoubistva: odmah obavijestite svog ljekara;

• osjećaj ljutnje ili uznemirenosti;

• neuobičajeno razmišljanje ili gubitak kontakta sa stvarnošću;

•ozbiljna alergijska reakcija koja uzrokuje: oticanje lica, grla, ruku, stopala, zglobova ili potkoljenica;

• nesvjestica;

• poteškoće u koordinaciji Vaših pokreta ili hodanju (diskinezija).

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• nepravilan i ubrzan rad srca (ventrikularna tahiaritmija);

• bol u grlu, visoka tjelesna temperatura i učestalije infekcije nego uobičajeno. Analize krvi mogu pokazati ozbiljno smanjenje posebne grupe bijelih krvnih ćelija (agranulocitoza);

• ozbiljna kožna reakcija koja može uključivati visoku tjelesnu temperaturu i druge simptome nalik gripu, osip po licu, proširen osip, otečene žlijezde (uvećani limfni čvorovi). Analize krvi mogu pokazati povišene vrijednosti enzima jetre i jedne vrste bijelih krvnih ćelija (eozinofilija);

• široko rasprostranjen osip sa plikovima i ljuštenjem kože, posebno oko usta, nosa, očiju i genitalija (Stevens Johnson-ov sindrom) i teži oblik koji uzrokuje ljuštenje kože na više od 30% površine tijela (toksična epidermalna nekroliza);

• konvulzije.

Dodatne neželjene reakcije kod djece

Dodatna neželjena dejstva uočena kod djece uključuju: curenje nosa (nazofaringitis), groznica (pireksija), upala grla (faringitis), manji unos hrane nego uobičajeno (smanjenje apetita), promjene u ponašanju, ne ponašaju se uobičajeno ili im nedostaje energije (letargija). Osjećaj pospanosti (somnolencija) veoma je često neželjeno dejstvo kod djece i može se javiti kod više od 1 od 10 djece.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo, recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjeno dejstvo lijeka možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81 000 Podgorica

Tel: +382 (0) 20 310 280

Fah: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za on-lajn prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji.

Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Losmorid

• Aktivna supstanca je lakozamid.

Losmorid, 50 mg, film tableta:

Jedna film tableta sadrži 50 mg lakozamida.

Losmorid, 100 mg, film tableta:

Jedna film tableta sadrži 100 mg lakozamida.

Losmorid, 150 mg, film tableta:

Jedna film tableta sadrži 150 mg lakozamida.

Losmorid, 200 mg, film tableta:

Jedna film tableta sadrži 200 mg lakozamida.

• Pomoćne supstance su:

Tabletno jezgro: mikrokristalna celuloza; hidroksipropil celuloza, niskosupstituisana; krospovidon; hidroksipropil celuloza; silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; magnezijum stearat.

Film obloga:

Losmorid, 50 mg, film tableta: polivinil alkohol; titan dioksid (E171); makrogol; talk; gvožđe (III) oksid, crveni (E172); gvožđe (III) oksid, crni (E172); boja Indigo Carmine Aluminium Lake (E132).

Losmorid, 100 mg, film tableta: polivinil alkohol; titan dioksid (E171); makrogol; talk; gvožđe (III) oksid, žuti (E172) i gvožđe (III) oksid, crni (E172).

Losmorid, 150 mg, film tableta: polivinil alkohol; titan dioksid (E171); makrogol; talk; gvožđe (III) oksid, crveni (E172); gvožđe (III) oksid, žuti (E172); gvožđe (III) oksid, crni (E172) i boja Indigo Carmine Aluminium Lake (E132).

Losmorid, 200 mg, film tableta: polivinil alkohol; titan dioksid (E171); makrogol; talk i boja Indigo Carmine Aluminium Lake (E132).

Kako izgleda lijek Losmorid i sadržaj pakovanja

Losmorid, 50 mg su roze, duguljaste, bikonveksne film tablete, sa utisnutom oznakom ‘50’ na jednoj strani i bez oznake na drugoj strani, približne dužine 10.3 mm i širine 4.8 mm.

Losmorid, 100 mg su žute, duguljaste, bikonveksne film tablete, sa utisnutom oznakom ‘100’ na jednoj strani i bez oznake na drugoj strani, približne dužine 13.1 mm i širine 6.1 mm.

Losmorid, 150 mg su bež, duguljaste, bikonveksne film tablete, sa utisnutom oznakom ‘150’ na jednoj strani i bez oznake na drugoj strani, približne dužine 15.2 mm i širine 7.1 mm.

Losmorid, 200 mg su plave, duguljaste, bikonveksne film tablete, sa utisnutom oznakom ‘200’ na jednoj strani i bez oznake na drugoj strani, približne dužine 16.6 mm i širine 7.7 mm.

Unutrašnje pakovanje: transparentni PVC/PVDC-Al blister koji sadrži 14 film tableta.

Spoljašnje pakovanje: složiva kartonska kutija koja sadrži 56 film tableta (4 blistera) i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

ALKALOID d.o.o. Podgorica

Ul. Svetlane Kane Radević br. 3/V,

81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

ALKALOID AD Skopje

Bul. Aleksandar Makedonski 12,

1000 Skopje, Republika Severna Makedonija

Režim izdavanja lijeka:

Obnovljiv (višekratni) recept.

Broj i datum dozvole:

Losmorid, film tableta, 50 mg, blister, 56 film tableta: 2030/22/3450 - 3467 od 29.11.2022. godine

Losmorid, film tableta, 100 mg, blister, 56 film tableta: 2030/22/3451 - 3468 od 29.11.2022. godine

Losmorid, film tableta, 150 mg, blister, 56 film tableta: 2030/22/3452 - 3469 od 29.11.2022. godine

Losmorid, film tableta, 200 mg, blister, 56 film tableta: 2030/22/3453 - 3470 od 29.11.2022. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno:

Mart, 2023. godine