LEMTRADA 12mg koncentrat za rastvor za infuziju

Lijek Lemtrada je indikovan u liječenju odraslih pacijenata sa relapsno-remitentnom multiplom sklerozom (RRMS) kada je bolest aktivna, što je određeno kliničkim ili radiološkim karakteristikama (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1).

Liječenje lijekom Lemtrada mora da započne i nadgleda neurolog koji ima iskustva u liječenju pacijenata sa multiplom sklerozom (MS). Specijalisti i oprema potrebna za pravovremenu dijagnozu i liječenje najčešćih neželjenih dejstava, naročito autoimunih stanja i infekcija, moraju da budu na raspolaganju.

Osoblje i oprema za liječenje reakcija preosjetljivosti i/ili anafilaktičkih reakcija moraju da budu na raspolaganju.

Pacijenti liječeni lijekom Lemtrada moraju da dobiju Karticu za pacijenta i Vodič za pacijente i moraju biti informisani o rizicima povezanim sa lijekom Lemtrada (vidjeti, takođe, Uputstvo za lijek).

Doziranje

Preporučena doza lijeka Lemtrada je 12 mg/dan, a primjenjuje se intravenskom infuzijom u 2 ciklusa liječenja.

• Početni ciklus liječenja: 12 mg/dan tokom 5 uzastopnih dana (ukupna doza 60 mg)
• Drugi ciklus liječenja: 12 mg/dan tokom 3 uzastopna dana (ukupna doza 36 mg) 12 mjeseci nakon prvog ciklusa liječenja.

Propuštene doze ne smiju se primijeniti istog dana kada i doza određena rasporedom doziranja.

Praćenje pacijenta

Preporučuje se liječenje u obliku 2 ciklusa liječenja (videti doziranje), uz praćenje pacijenata radi utvrđivanja bezbjednosti od početka liječenja do 48 mjeseci nakon posljednje infuzije (vidjeti dio 4.4).

Premedikacija

Pacijenti tokom svakog od prva 3 dana bilo kog ciklusa liječenja, moraju da prime premedikaciju kortikosteroidima neposredno prije primjene lijeka Lemtrada. U kliničkim ispitivanjima su tokom prva 3 dana svakog ciklusa liječenja lijekom Lemtrada pacijenti primali premedikaciju metilprednizolonom u dozi od 1000 mg.

Osim toga, može se razmotriti i premedikacija antihistaminicima i/ili antipireticima prije primjene lijeka Lemtrada.

Kod svih pacijenata se mora primijeniti peroralna profilaksa za infekciju herpesom, koja počinje prvog dana svakog ciklusa liječenja i traje još najmanje mjesec dana nakon završetka liječenja lijekom Lemtrada (vidjeti "Infekcije" u dijelu 4.4). U kliničkim ispitivanjima su pacijenti dobijali aciklovir u dozi od 200 mg dva puta na dan ili ekvivalent.

Pacijenti starije životne dobi

Klinička ispitivanja nijesu obuhvatala pacijente starije od 55 godina. Nije utvrđeno da li stariji pacijenti reaguju drugačije u odnosu na mlađe pacijente.

Oštećenje funkcije bubega ili jetre

Lijek Lemtrada nije ispitivan kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubega ili jetre.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost lijeka Lemtrada kod djece sa MS-om starosti od 0 do 18 godina još nijesu ustanovljene. Nema relevantne primjene alemtuzumaba kod djece u uzrastu od rođenja do manje od 10 godina za liječenje multiple skleroze. Nema podataka o primjeni lijeka kod djece.

Način primjene

Lemtrada se mora razblažiti prije primjene infuzije. Razblažen rastvor se primjenjuje intravenskom infuzijom tokom razdoblja od približno 4 sata.

Za uputstvo o razblaživanju lijeka prije primjene, vidjeti dio 6.6.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV).

Primjena lijeka Lemtrada se ne preporučuje kod pacijenata kod kojih bolest nije aktivna ili kod pacijenata koji su stabilni na trenutnoj terapiji.

Pacijentima koji se liječe lijekom Lemtrada mora se dati Uputstvo o lijeku, Kartica za pacijenta i Vodič za pacijenta. Pacijenti prije liječenja moraju biti informisani o rizicima i koristima kao i o tome koliko je neophodno da pristanu na praćenje tokom razdoblja od 48 mjeseci nakon posljednje infuzije lijeka Lemtrada.

Autoimunost

Liječenje može da dovede do stvaranja antitijela i do povećanja rizika od razvoja autoimuno posredovanih stanja, uključujući imunu trombocitopenijsku purpuru (ITP), poremećaje štitaste žlijezde ili, rijetko, nefropatije (npr. bolest vezivanja antitijela na glomerularnu bazalnu membranu). Kod pacijenata koji u anamnezi imaju autoimuna stanja, osim multiple skleroze, je potreban oprez, mada dostupni podaci sugerišu da nakon liječenja alemtuzumabom nije došlo do pogoršanja već postojećih autoimunih stanja.

Imuna trombocitopenijska purpura (ITP)

Ozbiljni slučajevi ITP-e su zabilježeni kod približno 1% liječenih pacijenata u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima multiple skleroze. U kontrolisanom kliničkom ispitivanju kod pacijenata sa multiplom sklerozom, kod jednog pacijenta se razvila ITP koja je prepoznata tek nakon uvođenja mjesečnih kontrola krvne slike. Pacijent je preminuo zbog intracerebralne hemoragije. ITP se obično pojavljivala između 14. i 36. mjeseca nakon prvog izlaganja. Simptomi ITP-e mogu uključivati (ali nijesu ograničeni na) podložnost nastanku modrica, petehije, spontano krvarenje iz sluznica (npr. epistaksa, hemoptiza), menstrualno krvarenje koje je obilnije nego uobičajeno ili je neredovno. Hemoptiza ujedno može biti indikacija za anti-GBM bolest (vidjeti dolje), pa je potrebna odgovarajuća diferencijalna dijagnoza.

Uputite pacijenta da pažljivo prati simptome koje bi mogao doživjeti i da u slučaju bilo kakve nedoumice odmah potraži madicinsku pomoć.

Kompletnu krvnu sliku sa diferencijalnom krvnom slikom treba uraditi prije početka liječenja i u mjesečnim intervalima nakon toga, sve do 48 mjeseci nakon posljednje infuzije. Nakon tog vremenskog perioda, treba uraditi testove, u zavisnosti od kliničkih znakova koji ukazuju na ITP. Ako se sumnja na ITP, treba odmah uraditi kompletnu krvnu sliku.

Ako se ITP potvrdi, treba odmah početi sa odgovarajućom medicinskom intervencijom, uključujući trenutno upućivanje pacijenta specijalisti. Podaci iz kliničkih ispitivanja multiple skleroze pokazali su da pridržavanje rasporeda redovnog praćenja krvne slike i edukacija o znacima i simptomima ITP-e dovodi do ranog otkrivanja i liječenja ITP-e, koja u većini slučajeva ima terapijski odgovor na ljekove iz prve terapijske linije.

Nije poznat potencijalan rizik u vezi sa ponovljenim liječenjem lijekom Lemtrada nakon pojave ITP-e.

Nefropatije

U kliničkim ispitivanjima multiple skleroze u 0,3% pacijenata primijećene su nefropatije, uključujući i bolest u kojoj dolazi do vezivanja antitijela na glomerularnu bazalnu membranu (anti-GBM), koje su se obično pojavljivale unutar 39 mjeseci nakon posljednje primjene lijeka Lemtrada. U kliničkim ispitivanjima su zabilježena dva slučaja anti-GBM bolesti. Oba slučaja su bila ozbiljna, prepoznata rano kroz kliničko i laboratorijsko praćenje, a ishod im je nakon liječenja bio pozitivan.

Kliničke manifestacije nefropatije mogu uključivati povišene vrijednosti kreatinina u serumu, hematuriju i/ili proteinuriju. Iako nije zabilježeno u kliničkim ispitivanjima, uz anti-GBM bolest može se javiti alveolarno krvarenje u obliku hemoptize. Hemoptiza ujedno može biti indikacija za ITP (vidjeti gore), te je potrebna odgovarajuća diferencijalna dijagnoza. Pacijent se mora podsjetiti da pažljivo prati simptome koje bi mogao da doživi i da u slučaju bilo kakve nedoumice odmah potraži medicinsku pomoć. Anti-GBM bolest može da dovede do insuficijencije bubrega, zbog čega će biti potrebna dijaliza i/ili transplantacija ako se odmah ne liječi, te može biti opasna po život ako se ne liječi.

Vrijednosti kreatinina u serumu treba utvrditi prije početka liječenja i u mjesečnim intervalima nakon toga, sve do 48 mjeseci nakon posljednje infuzije. Mikroskopsku analizu mokraće treba sprovoditi prije početka liječenja i u mjesečnim intervalima nakon toga, do 48 mjeseci nakon posljednje infuzije. Ako se primijete klinički značajne promjene kreatinina u serumu u odnosu na početne vrijednosti, nerazjašnjena hematurija i/ili proteinurija, moraju se sprovesti dodatne analize za nefropatiju, uključujući i trenutno upućivanje pacijenta ljekaru specijalisti. Rano otkrivanje i liječenje nefropatija može smanjiti rizik od loših ishoda. Nakon tog razdoblja moraju se sprovesti testiranja na osnovu kliničkih nalaza koji upućuju na nefropatije.

Nije poznat potencijalan rizik povezan sa ponovnim liječenjem lijekom Lemtrada nakon pojave nefropatija.

Poremećaji štitaste žlijezde

Autoimuni poremećaji štitaste žlijezde zabilježeni su u približno 36% pacijenta liječenih lijekom Lemtrada u dozi od 12 mg, u kliničkim ispitivanjima multiple skleroze, tokom razdoblja od 48 mjeseci nakon prvog izlaganja lijeku Lemtrada. Incidenca događaja štitnjače bila je veća kod pacijenata sa poremećajima štitaste žlijezde u anamnezi u obje grupe pacijenata, onoj koja je dobijala lijek Lemtrada i onoj koja je dobijala interferon beta 1a (IFNB-1a). Kod pacijenata sa postojećim poremećajem štitnjače, lijek Lemtrada treba primijeniti ako potencijalna korist opravdava potencijalne rizike.

Primijećeni autoimuni poremećaji štitaste žlijezde uključivali su hipertireozu ili hipotireozu. Većina događaja bili su blage do umjerene težine. Prije dobijanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, ozbiljni su se događaji javili kod < 1% pacijenta, a kod više od 1 pacijenta javili su se samo Basedowljev-a bolest (poznata i kao Graves-ova bolest), hipertireoza i hipotireoza. Većina događaja povezanih sa štitnjačom liječena je standardnom medikamentoznom terapijom, no u nekih je pacijenta bila potrebna hirurška intervencija. U kliničkim ispitivanjima, pacijentima koji su razvili događaje povezane sa štitnjačom, dopušteno je ponovno liječenje lijekom Lemtrada. Premda je iskustvo ograničeno, pacijenti koji su ponovo liječeni uopšteno nijesu doživjeli pogoršanje težine poremećaja štitnjače. Dalje liječenje lijekom Lemtrada mora se razmotriti prema individualnom slučaju, uzimajući u obzir kliničko stanje dotičnog pacijenta.

Testovi funkcije štitaste žlijezde, poput određivanja vrijednosti hormona koji stimuliše štitastu žlijezdu, treba sprovesti prije početka liječenja i svaka tri mjeseca nakon toga, sve do 48 mjeseci nakon posljednje infuzije. Nakon tog perioda, analize treba sprovoditi na osnovu kliničkih nalaza koji upućuju na poremećaj štitnjače.

Bolest štitnjače predstavlja poseban rizik kod trudnica (vidjeti dio 4.6).

U kliničkim ispitivanjima, status antitijela na antitiroidne peroksidaze (anti-TPO) kod pacijenata prije liječenja nije bio indikativan za razvoj štetnog događaja povezanog sa štitnjačom. Polovina pacijenata koji su na početku ispitivanja bili pozitivni i četvrtina pacijenta koji su na početku ispitivanja bili negativni na antitijela anti-TPO razvili su događaj štitnjače. Velika većina (približno 80%) pacijenta koji su iskusili događaj štitnjače nakon liječenja bili su negativni na antitijela anti-TPO na početku ispitivanja. Stoga, nezavisno od statusa antitijela anti-TPO prije liječenja, pacijenti mogu da razviju štetan događaj povezan sa štitnjačom pa se moraju sprovoditi redovna testiranja kako je prethodno opisano.

Citopenije

Suspektne autoimune citopenije, poput neutropenije, hemolitičke anemije i pancitopenije, nijesu često prijavljene u kliničkim ispitivanjima multiple skleroze. Pojava citopenije kontroliše se nalazima kompletne krvne slike (vidjeti gore pod ITP). Ako se citopenija potvrdi, treba odmah započeti sa odgovarajućom medicinskom intervencijom, uključujući upućivanje pacijenta ljekaru specijalisti.

Reakcije povezane s infuzijom

U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima, reakcije povezane sa infuzijom opisuju se kao bilo koje neželjeno dejstvo koje se pojavi tokom infuzije lijeka Lemtrada ili unutar 24 sata nakon nje. Većina tih reakcija može biti uzrokovana otpuštanjem citokina tokom infuzije. Kod većine pacijenta liječenih lijekom Lemtrada u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima multiple skleroze javile su se blage do umjerene reakcije povezane s infuzijom tokom i/ili unutar 24 sata nakon primjene lijeka Lemtrada u dozi od 12 mg, a često su uključivale glavobolju, osip, pireksiju, mučninu, urtikariju, pruritus, nesanicu, groznicu, crvenilo praćeno osjećajem vrućine, umor, dispneju, disgeuziju, nelagodnost u grudima, generalizovani osip, tahikardiju, dispepsiju, omaglicu i bol. U 3% pacijenata javile su se ozbiljne reakcije, uključujući slučajeve pireksije, urtikarije, atrijalne fibrilacije, mučnine, nelagodnost u grudima i hipotenzije. Kliničke manifestacije anafilaksije mogu se pojaviti slično kao kliničke manifestacije reakcija povezanih s infuzijom, ali imaju tendenciju da budu teže ili potencijalno opasne po život. Reakcije koje se pripisuju anafilaksi rijetko su prijavljene, za razliku od reakcija povezanih sa infuzijom.

Kako bi se ublažile reakcije povezane sa infuzijom, preporučuje se premedikacija pacijenta (vidjeti dio 4.2). Većina pacijenata u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima primala je antihistaminike i/ili antipiretike prije barem jedne infuzije lijeka Lemtrada. Reakcije povezane sa infuzijom se mogu javiti kod pacijenta uprkos premedikaciji. Preporučuje se praćenje pacijenata tokom infuzije i 2 sata nakon infuzije lijeka Lemtrada, zbog pojave reakcija na infuziju. Ako se pojavi reakcija povezana sa infuzijom, treba prema potrebi započeti odgovarajuće simptomatsko liječenje. Ako pacijent dobro ne podnosi infuziju, može se produžiti njeno trajanje. U slučaju pojave ozbiljnih reakcija, treba razmotriti trenutni prekid intravenske infuzije. U kliničkim ispitivanjima su anafilaksa ili ozbiljne reakcije koje su zahtijevale prekid liječenja bile vrlo rijetke. Ljekar mora biti upoznat sa prethodnim kardiološkim bolestima pacijenta, jer reakcije povezane sa infuzijom mogu uključivati kardiološke simptome, kao što je tahikardija.

Osoblje i oprema za liječenje anafilakse ili ozbiljnih reakcija moraju biti dostupni.

Infekcije

U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima multiple skleroze, u trajanju do 2 godine, infekcije su se javile kod 71% pacijenata liječenih lijekom Lemtrada u dozi od 12 mg, u odnosu na 53% pacijenata liječenih subkutanim interferonom beta-1a [IFNB-1a] (44 μg triput nedjeljno), a pretežno su bile blage do umjerene. Infekcije, koje su se javljale češće kod pacijenata liječenih lijekom Lemtrada nego kod pacijenata koji su primali IFNB-1a, uključivale su nazofaringitis, infekciju mokraćnih puteva, infekciju gornjih disajnih puteva, sinuzitis, oralni herpes, grip i bronhitis. Ozbiljne infekcije javile su se kod 2,7% pacijenata liječenih lijekom Lemtrada, u poređenju sa 1% pacijenata koji su primali IFNB-1a u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima multiple skleroze. Ozbiljne infekcije u grupi liječenoj lijekom Lemtrada uključivale su: apendicitis, gastroenteritis, upalu pluća, herpes zoster i infekciju zuba. Infekcije su u načelu bile uobičajenog trajanja, a povukle su se nakon standardne terapije.

Ozbiljne infekcije virusom varičela zoster, uključujući primarnu varičelu i reaktivaciju varičela zoster virusa, javljale su se češće kod pacijenata koji su u kliničkim ispitivanjima liječeni lijekom Lemtrada u dozi od 12 mg (0,3%), u poređenju sa pacijentima koji su primali IFNB-1a (0%). Kod pacijenata liječenih lijekom Lemtrada u dozi od 12 mg takođe je zabilježena infekcija cerviksa humanim papiloma virusom (HPV), uključujući cervikalnu displaziju (2%). Preporučuje se da se jednom godišnje kod pacijentkinja uradi HPV skrining.

Kod pacijenata, koji su u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima liječeni ljekovima Lemtrada i IFNB- 1a, zabilježena je tuberkuloza. Aktivna i latentna tuberkuloza zabilježene su u 0,3% pacijenta liječenih lijekom Lemtrada, najčešće u endemskim regijama. Prije početka liječenja, svi pacijenti se moraju procijeniti na postojanje aktivne ili neaktivne („latentne“) infekcije tuberkulozom, u skladu sa lokalnim smjernicama.

Površinske gljivične infekcije, naročito oralna i vaginalna kandidijaza, češće su se javljale kod pacijenata koji su u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima multiple skleroze liječeni lijekom Lemtrada (12%), nego kod onih koji su primali IFNB-1a (3%).

Ljekari moraju razmotriti odgađanje početka primjene lijeka Lemtrada kod pacijenata sa aktivnom infekcijom, dok se ona u potpunosti ne stavi pod kontrolu.

Profilaksa oralnim lijekom protiv herpesa se mora uvesti prvog dana liječenja lijekom Lemtrada i primjenjivati najmanje mjesec dana nakon svakog ciklusa liječenja. U kliničkim ispitivanjima su pacijenti dobijali aciklovir u dozi od 200 mg dva puta na dan ili ekvivalent.

Lemtrada se za liječenje multiple skleroze nije primjenjivala istovremeno sa antineoplastičnim ili imunosupresivnim ljekovima, niti nakon njih. Kao i sa ostalim imunomodulirajućim terapijama, potencijalno kombinovano dejstvo na imunološki sistem pacijenta se mora uzeti u obzir kada se razmatra primjena lijeka Lemtrada. Istovremena primjena lijeka Lemtrada sa bilo kojim od navedenih ljekova može povećati rizik od imunosupresije.

Nema podataka o povezanosti lijeka Lemtrada sa reaktivacijom virusa hepatitisa B (HBV) ili virusa hepatitisa C (HCV), jer su pacijenti koji su pokazivali znake aktivne ili hronične infekcije bili isključeni iz kliničkih ispitivanja. Prije početka primjene lijeka Lemtrada, mora se razmotriti sprovođenje skrininga pacijenata sa visokim rizikom od infekcije HBV-om i/ili HCV-om. Neophodan je oprez pri propisivanju lijeka Lemtrada pacijentima za koje se utvrdilo da nosioci HBV-a i/ili HCV-a, jer ti pacijenti mogu biti izloženi riziku od ireverzibilnog oštećenja jetre povezanog sa mogućom reaktivacijom virusa kao posljedicom svog postojećeg stanja.

Maligne bolesti

Kao i kod svih ostalih imunomodulirajućih terapija, potreban je oprez prilikom započinjanja liječenja lijekom Lemtrada kod pacijenata sa prethodno postojećom i/ili aktivnom malignom bolešću.

Trenutno nije poznato da li alemtuzumab dovodi do povećanja rizika za razvoj malignih bolesti štitaste žlijezde, budući da je sama tiroidna autoimunost rizični faktor za maligne bolesti štitaste žlijezde.

Kontracepcija

Zabilježeno je da lijek Lemtrada prolazi kroz placentu i ima potencijalno farmakološko dejstvo kod miševa tokom gestacije i nakon okota. Žene u reproduktivnom dobu moraju da primjenjuju efikasne kontracepcijske mjere tokom liječenja i 4 mjeseca nakon svakog ciklusa liječenja lijekom Lemtrada (vidjeti dio 4.6).

Vakcine

Preporučuje se da pacijenti prime sve vakcine predviđene lokalnim kalendarom najmanje 6 nedjelja prije liječenja lijekom Lemtrada. Nije ispitana sposobnost stvaranja imunološkog odgovora ni na jednu vakcinu nakon liječenja lijekom Lemtrada.

Bezbjednost imunizacije živim virusnim vakcinama nakon ciklusa liječenja lijekom Lemtrada nije formalno ispitana u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima multiple skleroze, pa se takve vakcine ne smiju primjenjivati kod pacijenata sa MS-om koji su nedavno primili terapiju lijekom Lemtrada.

Antitijela na virus varičela zoster testiranje/vakcinacija

Kao kod svakog imunomodulacijskog lijeka, prije početka ciklusa liječenja lijekom Lemtrada, pacijente koji prethodno nijesu imali ovčje boginje ili nijesu vakcinisani protiv varičela zoster virusa (VZV), treba testirati na antitijela na VZV. Kod pacijenata koji nemaju antitijela, mora se razmotriti vakcinacija protiv VZV-a prije početka liječenja lijekom Lemtrada. Da bi vakcinacija protiv VZV-a bila potpuno uspješna, liječenje lijekom Lemtrada treba odložiti za 6 nedjelja nakon vakcinisanja.

Preporučene laboratorijske analize za praćenje pacijenata

Tokom 48 mjeseci nakon posljednjeg ciklusa liječenja lijekom Lemtrada, treba periodično sprovoditi laboratorijske analize, kako bi se pratila pojava ranih znakova autoimune bolesti:

• Kompletna krvna slika sa diferencijalnom krvnom slikom (prije početka liječenja i jednom mjesečno nakon toga)
• Vrijednosti kreatinina u serumu (prije početka liječenja i jednom mjesečno nakon toga)
• Mikroskopska analiza mokraće (prije početka liječenja i u mjesečnim intervalima nakon toga)
• Testovi funkcije štitaste žlijezde, kao što je vrijednost hormona koji stimuliše rad štitaste žlijezde (prije početka liječenja i svaka 3 mjeseca nakon toga)

Nakon tog razdoblja, moraju se sprovesti dodatna testiranja svih kliničkih nalaza koji upućuju na nefropatije ili poremećaje funkcije štitnjače.

Podaci o primjeni alemtuzumaba prije stavljanja lijeka Lemtrada u promet prikupljeni van studija koja je sponzorisala kompanija

Sljedeća neželjena dejstva su utvrđena prije registracije lijeka Lemtrada, tokom primjene alemtuzumaba za liječenje B-ćelijske hronične limfocitne leukemije (B-KLL) kao i za liječenje drugih poremećaja, obično u većim i češćim dozama (npr. 30 mg) od one preporučene za liječenje multiple skleroze. Obzirom da su ta neželjena dejstva prijavljena dobrovoljno, u populaciji čija veličina nije sa sigurnošću utvrđena, nije uvijek moguće pouzdano procijeniti njihovu učestalost niti utvrditi uzročnu povezanost sa izlaganjem alemtuzumabu.

Autoimuna bolest

Autoimuni događaji prijavljeni kod pacijenata liječenih alemtuzumabom uključuju neutropeniju, hemolitičku anemiju (uključujući smrtni slučaj), stečenu hemofiliju, anti-GBM bolest i bolest štitnjače. Kod pacijenata liječenih alemtuzumabom, koji nemaju multiplu sklerozu, prijavljene su ozbiljne i ponekad smrtonosne autoimune pojave, uključujući autoimunu hemolitičku anemiju, autoimunu trombocitopeniju, aplastičnu anemiju, Guillain-Barréov sindrom i hroničnu upalnu demijelinizirajuću poliradikuloneuropatiju. Kod jednog onkološkog pacijenta liječenog alemtuzumabom je zabilježen pozitivan nalaz Coombs-ovog testa. Kod jednog onkološkog pacijenta liječenog alemtuzumabom prijavljena je smrt prilikom transfuzije povezana sa reakcijom na krv davaoca.

Reakcije povezane sa infuzijom

Kod pacijenata koji ne boluju od multiple skleroze, a liječeni su alemtuzumabom u dozama većim ili učestalijim od doza koje se primjenjuju za liječenje MS-a, primijećene su ozbiljne reakcije povezane sa infuzijom, koje su ponekad imale smrtni ishod, uključujući bronhospazam, hipoksiju, sinkopu, plućne infiltrate, sindrom akutnog respiratornog distresa, respiratorni arest, infarkt miokarda, aritmije, akutni infarkt miokarda i srčani arest. Takođe su prijavljeni teška anafilaksa i druge reakcije preosjetljivosti, uključujući anafilaktički šok i angioedem.

Infekcije i infestacije

Kod pacijenata koji ne boluju od multiple skleroze, a liječeni su alemtuzumabom u dozama većim ili učestalijim od doza koje se primjenjuju za liječenje multiple skleroze, primijećene su ozbiljne i ponekad smrtonosne infekcije virusima, bakterijama, protozoama i gljivicama, uključujući i one nastale usljed reaktivacije latentnih infekcija. Kod pacijenata sa B-ćelijskom hroničnom limfocitnom leukemijom (B-KLL) prijavljena je progresivna multifokalna leukoencefalopatija (PML), nezavisno od liječenja alemtuzumabom. Učestalost PML-a kod pacijenata sa B-KLL-om liječenih alemtuzumabom nije veća od osnovne učestalosti.

Poremećaji krvi i limfnog sistema

Kod pacijenata koji ne boluju od multiple skleroze prijavljene su teške reakcije krvarenja.

Srčani poremećaji

Kod pacijenata bez multiple skleroze, koji su liječeni alemtuzumabom, a prethodno su primali potencijalno kardiotoksične ljekove, prijavljeni su kongestivna srčana insuficijencija, kardiomiopatija i smanjena ejekcijska frakcija.

Limfoproliferacijski poremećaji povezani sa Epstein-Barr virusom

Izvan opsega ispitivanja koje je sponzorisala kompanija primijećeni su limfoproliferacijski poremećaji povezani s Epstein-Barr virusom.

Nijesu sprovedena zvanična ispitivanja interakcija drugih ljekova sa lijekom Lemtrada kod primjene preporučene doze kod pacijenata sa multiplom sklerozom. U kontrolisanom kliničkom ispitivanju, pacijenti sa MS-om nedavno liječeni beta interferonom ili glatiramer acetatom, morali su da prekinu liječenje 28 dana prije početka liječenja lijekom Lemtrada.

Žene u reproduktivnom dobu

Koncentracije u serumu su bile niske ili nemjerljive unutar približno 30 dana nakon svakog ciklusa liječenja. Stoga žene u reproduktivnom dobu moraju primjenjivati efikasne kontracepcijske mjere tokom liječenja lijekom Lemtrada i 4 mjeseca nakon tog ciklusa liječenja.

Trudnoća

Ograničeni su podaci o primjeni lijeka Lemtrada kod trudnica. Lemtrada se smije primjenjivati tokom trudnoće samo ako potencijalna korist opravdava mogući rizik za plod.

Poznato je da humani IgG prelazi placentarnu barijeru; alemtuzumab takođe može da prođe placentarnu barijeru i tako potencijalno predstavlja rizik za plod. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Nije poznato može li alemtuzumab da dovede do oštećenja ploda kada se primjenjuje kod trudnica niti utiče li na sposobnost reprodukcije.

Bolest štitaste žlijezde (vidjeti dio 4.4 Poremećaji štitne žlijezde) predstavlja poseban rizik za trudnice. Ako se hipotireoza tokom trudnoće ne liječi, postoji povećan rizik od spontanog pobačaja i štetnih dejstava na plod, kao što su mentalna retardacija i patuljast rast. Kod majki sa Graves-ovom bolešću, majčina antitijela koja stimulišu receptore hormona štitaste žlijezde mogu se prenijeti na plod u razvoju i uzrokovati prolaznu neonatalnu Graves-ovu bolest.

Dojenje

Alemtuzumab je otkriven u mlijeku i mladunčadi ženki miševa tokom dojenja.

Nije poznato da li se alemtuzumab izlučuje u majčino mlijeko kod ljudi. Ne može se isključiti rizik za odojčad. Stoga dojenje treba prekinuti tokom svakog ciklusa liječenja lijekom Lemtrada i 4 mjeseca nakon posljednje infuzije u sklopu svakog ciklusa liječenja. Međutim, koristi od imuniteta stečenog kroz majčino mlijeko mogu prevazilaziti rizike od potencijalne izloženosti odojčeta alemtuzumabu.

Plodnost

Nema odgovarajućih kliničkih bezbjednosnih podataka o dejstvu lijeka Lemtrada na plodnost. U podstudiji, u kojoj je učestvovalo 13 pacijenta muškoga pola liječenih alemtuzumabom (u dozama od 12 mg ili 24 mg), nijesu pronađeni dokazi aspermije, azoospermije, stalnog smanjenja broja spermatozoida, poremećaja pokretljivosti niti povećanja morfoloških anomalija spermatozoida.

Poznato je da je CD52 prisutan u reproduktivnim tkivima ljudi i glodara. Podaci dobijeni u studijama na životinjama pokazali su dejstvo na plodnost kod humanizovanih miševa (vidjeti dio 5.3), ali na osnovu dostupnih podataka nije poznat potencijalan uticaj na plodnost kod ljudi tokom razdoblja izloženosti.

Nijesu sprovedena ispitivanja uticaja lijeka Lemtrada na sposobnost prilikom upravljanja motornim vozilom i rukovanja mašinama.

Većina pacijenata doživljava reakcije povezane sa infuzijom, koje se pojavljuju tokom ili u roku od 24 sata nakon primjene lijeka Lemtrada. Neke od reakcija povezanih sa infuzijom (npr. vrtoglavica) mogle bi privremeno uticati na sposobnost pacijenta da upravljanja vozilima ili rad sa mašinama, pa je potreban oprez sve dok se ti simptomi ne povuku.

Sažetak bezbjednosnog profila

Ukupno 1188 pacijenta sa relapsno-remitentnom multiplom sklerozom (RRMS) liječenih lijekom Lemtrada (12 mg ili 24 mg) je sačinjavalo populaciju iz koje su prikupljeni podaci o bezbjednosti primjene za objedinjenu analizu kontrolisanih kliničkih ispitivanja, u kojima je ukupno praćenje bezbjednosti iznosilo 2.363 pacijent-godina, a medijana praćenja 24 mjeseca.

Najvažnija neželjena dejstva su autoimunost (imuna trombocitopenična purpura (ITP), poremećaji štitaste žlijezde, nefropatije, citopenije), reakcije povezane sa infuzijom i infekcije. One su opisane u dijelu 4.4.

Najčešća neželjena dejstva lijeka Lemtrada (kod ≥ 20% pacijenta) su osip, glavobolja, pireksija i infekcije disajnih puteva.

Tabelarni prikaz neželjenih dejstava

Tabela u nastavku temelji se na objedinjenim podacima o bezbjednosti primjene tokom najviše 24 mjeseca, koji su prikupljeni kod pacijenta sa RRMS-om liječenih lijekom Lemtrada u dozi od 12 mg/dan, tokom 5 uzastopnih dana na početku ispitivanja i tokom 3 uzastopna dana u 12. mjesecu ispitivanja. Neželjena dejstva koja su se javila kod ≥ 0,5% pacijenata navedena su prema klasifikaciji organskih sistema (engl. System Organ Class, SOC) i preferiranom izrazu (engl. Preferred Term, PT) Medicinskog rječnika za poslove regulative (MedDRA). Učestalost pojave je definisana po sljedećoj konvenciji: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100). U okviru svake grupe učestalosti neželjena dejstva su navedena prema opadajućoj ozbiljnosti.

Tabela 1: Neželjena dejstva u ispitivanju 1, 2 i 3 primijećena kod ≥ 0,5% pacijenata liječenih lijekom Lemtrada u dozi od 12 mg

Opis odabranih neželjenih dejstava

Pojmovi označeni zvjezdicom (*) u Tabeli 1 obuhvataju neželjena dejstva prijavljena kao reakcije povezane sa infuzijom. Reakcije povezane sa infuzijom takođe uključuju atrijalnu fibrilaciju i anafilaksu, ali se one javljaju u manje od 0,5% pacijenata, što je određeno kao granična vrijednost iznad koje se neželjeno dejstvo smatra povezano sa primjenom lijeka (vidjeti dio 4.4).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

U kontrolisanim kliničkim ispitivanjima dva pacijenta oboljela od multiple skleroze primila su do 60 mg lijeka Lemtrada (tj. ukupnu dozu za početni ciklus liječenja) u jednoj infuziji pa su se kod njih javile ozbiljne reakcije (glavobolja, osip i hipotenzija ili sinusna tahikardija). Doze lijeka Lemtrada veće od onih ispitivanih u kliničkim ispitivanjima mogu pojačati intenzitet i/ili produžiti trajanje reakcija povezanih sa infuzijom ili njihovo dejstvo na imunološki sistem.

Za predoziranje alemtuzumabom ne postoji poznati antidot. Liječenje se sastoji od obustave primjene lijeka i suportivnog lječenja.

Farmakoterapijska grupa: Selektivni imunosupresivi, ATC kod: L04AA34

Mehanizam djelovanja

Alemtuzumab je humanizovano monoklonsko antitijelo dobijeno tehnologijom rekombinantne DNK, usmjereno na glikoprotein CD52 molekularne težine 21-28 kD, koji se nalazi na ćelijskoj površini. Alemtuzumab je IgG1 kapa antitijelo sa humanim varijabilnim okvirom i konstantnim regijama te komplementarnim određenim regijama murinog (pacov) monoklonskog antitijela. Približna molekularna težina antitijela iznosi 150 kD.

Alemtuzumab se veže na CD52, antigen na površini ćelije prisutan u visokim koncentracijama na T (CD3+) i B limfocitima (CD19+) i u nižim koncentracijama na NK ćelijama, monocitima i makrofagama. CD52 nije uopšte prisutan ili je prisutan u vrlo maloj mjeri na neutrofilima, ćelijama plazme ili matičnim ćelijama u kostanoj srži. Alemtuzumab djeluje putem ćelijske citolize koja zavisi od antitijela i lize posredovane komplementom, nakon vezivanja na T i B limfocite na površini ćelije.

Mehanizam kojim Lemtrada ostvaruje svoje terapijsko dejstvo u multiploj sklerozi nije u potpunosti razjašnjen. No istraživanja ukazuju na imunomodulatorno dejstvo putem deplecije i repopulacije limfocita, uključujući:

- Promjene u broju, udjelima i karakteristikama nekih podgrupa limfocita nakon liječenja

- Povećanje udijela podgrupa regulatornih T ćelija

- Povećanje udijela memorijskih T i B limfocita

- Prolazna dejstva na komponente urođenog imuniteta (tj. neutrofile, makrofage, NK ćelije)

Smanjenje vrijednosti cirkulirajućih B i T ćelija primjenom lijeka Lemtrada, i njihova kasnija repopulacija, mogu smanjiti mogućnost relapsa, što na kraju usporava napredovanje bolesti.

Farmakodinamički efekti

Lemtrada smanjuje broj cirkulišućih T i B limfocita nakon svakog ciklusa liječenja, pri čemu se najniže vrijednosti bilježe mjesec dana nakon ciklusa liječenja (najranija vremenska tačka nakon liječenja u ispitivanjima faze 3). S vremenom dolazi do repopulacije limfocita, uz oporavak B-ćelija koji obično završava u roku od 6 mjeseci. Broj CD3+ i CD4+ limfocita bilježi sporiji rast prema normalnim vrijednostima, a na početne vrijednosti se u načelu ne vraća do 12 mjeseci nakon liječenja. U približno 40% pacijenta, ukupan broj limfocita doseže donju granicu normale (DGN) do 6. mjeseca nakon svakog ciklusa liječenja, a u otprilike 80% pacijenta ukupan broj limfocita doseže DGN do 12. mjeseca nakon svakog ciklusa liječenja.

Lemtrada tek prolazno utiče na neutrofile, monocite, eozinofile, bazofile i NK ćelije.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Bezbjednost i efikasnost lijeka Lemtrada ocijenjena je u tri randomizovna klinička ispitivanja sa pacijentima oboljelima od RRMS-a, u kojima ocjenjivači nijesu znali koji pacijent prima koji lijek i u kojima je primijenjivan aktivni komparativni lijek.

Farmakokinetika lijeka Lemtrada procijenjena je kod ukupno 216 pacijenta sa RRMS-om koji su primali intravenske infuzije u dozi od 12 mg/dan ili 24 mg/dan tokom 5 uzastopnih dana, te zatim tokom 3 uzastopna dana 12 mjeseci nakon prvog ciklusa liječenja. Koncentracije u serumu povećavale su se sa svakom uzastopnom dozom u sklopu jednog ciklusa liječenja, a najveće koncentracije su zabilježene nakon posljednje infuzije u ciklusu liječenja. Nakon primjene doze od 12 mg/dan srednja vrijednost Cmax iznosila je 3014 ng/ml 5. dana prvog ciklusa liječenja te 2276 ng/ml 3. dana drugog ciklusa liječenja. Alfa poluvrijeme eliminacije je iznosilo približno 4-5 dana i bilo je slično u ciklusima liječenja, rezultirajući niskim ili nemjerljivim koncentracijama u serumu u roku od oko 30 dana nakon svakog ciklusa liječenja.

Alemtuzumab je protein za koji se očekuje da se metaboliše tako što se razgrađuje u male peptide i pojedinačne aminokiseline putem široko rasprostranjenih proteolitskih enzima. Nijesu sprovedena klasična ispitivanja biotransformacije.

Na osnovu dostupnih podataka nije moguće donijeti zaključak o uticaju rase i pola na farmakokinetiku lijeka Lemtrada. Farmakokinetika lijeka Lemtrada nije ispitivana kod pacijenta starosti od 55 godina i starijih.

Kancerogeneza i mutageneza

Nijesu sprovedena ispitivanja kojima bi se ocijenio kancerogeni ili mutageni potencijal alemtuzumaba.

Plodnost i reprodukcija

Liječenje intravenskim alemtuzumabom u dozama do 10 mg/kg na dan tokom 5 uzastopnih dana (PIK je 7,1 puta veća od izloženosti kod ljudi pri preporučenoj dnevnoj dozi) nije uticalo na plodnost ni na reproduktivnu sposobnost mužjaka transgeničnih miševa soja huCD52. Broj normalnih spermatozoida bio je značajno smanjen (< 10%) u odnosu na kontrolnu grupu a procenat abnormalnih spermatozoida (sa odvojenim glavama ili bez glava) je bio značajno povećan (do 3%). Ipak, te promjene nijesu uticale na plodnost i ne smatraju se štetnim.

Kod ženki miševa, koje su primale intravenski alemtuzumab u dozama do 10 mg/kg na dan (PIK je 4,7 puta veća od izloženosti kod ljudi pri preporučenoj dnevnoj dozi) tokom 5 uzastopnih dana prije kohabitacije sa mužjacima miševa divljeg tipa, prosječan broj žutih tijela i mjesta implementacije po ženki bio je značajno manji nego kod životinja koje su primale vehikulum. Kod skotnih ženki miševa, koje su primale doze od 10 mg/kg na dan, opažen je smanjen gestacijski prirast težine u odnosu na kontrolnu grupu koja je primala vehikulum.

Ispitivanje reproduktivne toksičnosti na skotnim ženkama miševa, koje su primale intravenski alemtuzumab u dozama do 10 mg/kg na dan (PIK je 2,4 puta veća od izloženosti kod ljudi pri preporučenoj dnevnoj dozi od 12 mg/dan) tokom 5 uzastopnih dana za vrijeme gestacije, uzrokovalo je značajno povećanje broja ženki kod kojih su svi plodovi odumrli ili su bili resorbovani te istovremeno smanjenje broja ženki sa vijabilnim plodovima. Pri dozama do 10 mg/kg na dan nijesu primijećene malformacije ni varijacije spoljnjih struktura, mekog tkiva ni kostiju.

Opaženo je da alemtuzumab prolazi kroz placentu i ima potencijalno farmakološko djelovanje kod miševa tokom gestacije i nakon okota. U istraživanjima na miševima zabilježene su promjene broja limfocita kod mladunaca koji su tokom gestacije bili izloženi alemtuzumabu u dozama od 3 mg/kg na dan tokom 5 uzastopnih dana (PIK je 0,6 puta veća od izloženosti kod ljudi pri preporučenoj dozi od 12 mg/dan). Doze alemtuzumaba do 10 mg/kg na dan nijesu uticale na kognitivni, tjelesni ili seksualni razvoj mladunaca koji su alemtuzumabu bili izloženi tokom laktacije.

natrijum hidrogenfosfat, dihidrat (E339);

dinatrijum edetat, dihidrat;

kalijum hlorid (E508);

kalijum dihidrogenfosfat (E340);

polisorbat 80 (E433);

natrijum hlorid;

voda za injekcije.

Zbog nedostatka ispitivanja kompatibilnosti, ovaj lijek se ne smije miješati sa drugim ljekovima, osim onih navedenih u dijelu 6.6.

Koncentrat

3 godine

Razblažen rastvor

Hemijska i fizička stabilnost lijeka u upotrebi je dokazana tokom 8 sati na temperaturi od 2°C do 8°C.

Sa mikrobiološke tačke gledišta, rastvoreni koncentrat treba odmah upotrijebiti. Ako se ne koristi odmah, za način korišćenja i uslove čuvanja prije upotrebe, odgovorni su korisnici, i rastvor ne treba držati duže od 8 sati na temperaturi od 2°C do 8°C zaštićeno od svjetlosti.

Koncentrat

Čuvati u frižideru (2°C – 8°C).

Ne zamrzavati.

Bočicu čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Za uslove čuvanja rastvorenog lijeka vidjeti dio 6.3.

Lemtrada se isporučuje u providnoj staklenoj bočici od 2ml, sa čepom od butil gume i aluminijumskim zaštitnim zatvaračem sa plastičnom flip-off kapicom.

Veličina pakovanja: kutija sa 1 bočicom.

Sadržaj bočice prije primjene treba vizualno pregledati kako bi se utvrdilo da li sadrži čestice i da li je promijenio boju. Lijek se ne smije upotrijebiti ako su prisutne čestice ili je koncentrat promijenio boju.

Nemojte mućkati bočicu prije upotrebe.

Za intravensku primjenu izvucite 1,2ml lijeka Lemtrada iz bočice u špric primjenom aseptične tehnike. Ubrizgajte lijek u 100ml rastvora za infuziju natrijum hlorida od 9mg/ml (0,9%) ili u 100ml rastvora za infuziju glukoze (5%). Lijek se ne smije rastvarati pomoću drugih rastvarača. Nježno okrenite infuzionu kesu kako biste promiješali rastvor.

Lemtrada ne sadrži antimikrobne konzervanse i zbog toga je neophodan oprez kako bi se osigurala sterilnost pripremljenog rastvora. Preporučuje se da se razblaženi lijek odmah primijeni. Jedna bočica je namijenjena samo za jednokratnu upotrebu.

Neiskorišćeni lijek ili otpadni materijal treba uništiti u skladu sa lokalnim propisima.

Lemtrada sadrži aktivnu supstancu alemtuzumab, koji se upotrebljava za liječenje onog oblika multiple skleroze (MS) kod odraslih osoba, koju nazivamo relapsno-remitentna multipla skleroza (RRMS). Lemtrada ne može da izlječi multiplu sklerozu, ali može da smanji broj relapsa multiple skleroze. Takođe, može da pomogne da se uspori napredak nekih znakova i simptoma multiple skleroze ili da ih ukloni. U kliničkim ispitivanjima su pacijenti liječeni lijekom Lemtrada imali smanjen broj relapsa te je kod njih postojala manja vjerovatnoća pogoršanja onesposobljenosti u poređenju sa pacijentima liječenim injekcijama beta-interferona više puta nedjeljno.

Šta je multipla skleroza?

Multipla skleroza je autoimuna bolest koja utiče na centralni nervni sistem (mozak i kičmenu moždinu). Kod multiple skleroze imunološki sistem greškom napada zaštitni sloj (mijelin) oko nervnih vlakana, što uzrokuje upalu. Kada upala uzrokuje simptome, to se često naziva "napadom" ili "relapsom". Pacijenti sa RRMS-om doživljavaju relapse nakon kojih slijede razdoblja oporavka.

Koji će se simptomi javiti zavisi od toga koji dio centralnog nervnog sistema zahvata bolest. Šteta koju Vaš nervni sistem pretrpi tokom te upale može biti privremena, ali sa napretkom bolesti oštećenja se mogu nakupiti i postati trajna.

Kako Lemtrada djeluje

Lemtrada djeluje tako što ograničava napade Vašeg imunog sistema na nervni sistem.

Lijek Lemtrada ne smijete koristiti:

NEMOJTE primjenjivati lijek Lemtrada ako ste:

- alergični na alemtuzumab ili neki drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6.)

- zaraženi virusom humane imunodeficijencije (HIV).

Kada uzimate lijek Lemtrada, posebno vodite računa:

Obratite se ljekaru prije nego što primite lijek Lemtrada. Nakon ciklusa liječenja lijekom Lemtrada, može da postoji povećan rizik od razvoja drugih autoimunih stanja ili ozbiljnih infekcija. Važno je da razumijete te rizike i kako da prepoznate njihovu pojavu. Dobićete Karticu za pacijenta i Vodič za pacijenta sa dodatnim informacijama. Važno je da tokom liječenja i 4 godine nakon posljednje infuzije lijeka Lemtrada sa sobom nosite Karticu za pacijenta, jer se neželjena dejstva mogu pojaviti i više godina nakon liječenja. Kada budete podvrgnuti liječenju, čak i ako se ne radi o liječenju multiple skleroze, pokažite ljekaru Karticu za pacijenta.

Prije nego što započnete liječenje lijekom Lemtrada, Vaš ljekar će da uradi analizu krvi. Te analize se sprovode kako bi se utvrdilo da li možete da uzimate lijek Lemtrada. Vaš ljekar će takođe htjeti da isključi postojanje određenih zdravstvenih stanja ili poremećaja prije nego što započnete liječenje lijekom Lemtrada.

• Autoimune bolesti

Liječenje lijekom Lemtrada može povećati rizik od razvoja autoimunih bolesti. To su bolesti kod kojih imuni sistem greškom napada vlastito tijelo. Informacije o nekim specifičnim bolestima koje su primijećene kod oboljelih od multiple skleroze liječenih lijekom Lemtrada navedene su u nastavku.

Autoimune bolesti mogu da se pojave i više godina nakon liječenja lijekom Lemtrada. Zbog toga je potrebno sprovoditi redovne analize krvi i mokraće još 4 godine nakon posljednje infuzije. Analize su potrebne čak i ako se osjećate dobro i ako su Vam simptomi multiple skleroze pod kontrolom. Osim toga, postoje određeni znakovi i simptomi na čiju pojavu biste i sami trebali da obratite pažnju.

Pojedinosti o znakovima i simptomima kao i analizama i mjerama koje treba da sprovoditi opisane su u dijelu 4. - autoimune bolesti.

Više korisnih informacija o navedenim autoimunim bolestima (i analizama za njihovo otkrivanje) možete pronaći u Vodiču za pacijente koji se liječe lijekom Lemtrada.

o Imuna trombocitopenijska purpura (ITP)

Povremeno se kod pacijenata razvio poremećaj krvarenja poznat kao imuna trombocitopenijska purpura (ITP), koju uzrokuje niska koncentracija trombocita u krvi. Koju treba rano dijagnostikovati i liječiti, jer u suprotnom bi efekat mogao biti ozbiljan ili čak smrtonosan. Znakovi i simptomi ITP-a opisani su u dijelu 4.

o Bolest bubrega (poput anti-GBM bolesti)

Kod pacijenata su se rijetko javjale autoimune tegobe povezane sa bubrezima, poput bolesti sa antitijelima na glomerularnu bazalnu membranu (anti-GBM). Znakovi i simptomi bolesti bubrega opisani su u dijelu 4. Ako se ne liječi, može dovesti do slabosti bubrega, zbog čega će biti potrebna dijaliza ili transplantacija, što može dovesti i do smrti.

o Poremećaji štitaste žlijezde

Kod pacijenata se vrlo često javio autoimuni poremećaj štitaste žlijezde koji je uticao na njenu sposobnost stvaranja ili kontrole hormona važnih za metabolizam.

Lemtrada može uzrokovati različite vrste poremećaja štitaste žlijezde, uključujući:

• povećanu aktivnost štitaste žlijezde (hipertireozu), kod koje štitnjača stvara previše hormona
• smanjenu aktivnost štitaste žlijezde (hipotireozu), kod koje štitnjača ne stvara dovoljno hormona.

Znakovi i simptomi poremećaja štitaste žlijezde opisani su u dijelu 4.

Ukoliko se kod Vas razvije poremećaj štitaste žlijezde, u većini slučajeva ćete do kraja života morati da uzimate ljekove za kontrolu poremećaja štitaste žlijezde, a u nekim slučajevima će štitnjača morati da bude odstranjena.

Vrlo je važno da se poremećaj štitaste žlijezde pravilno liječi, posebno ako zatrudnite nakon što ste uzimali lijek Lemtrada. Poremećaj štitaste žlijezde koji se ne liječi može da naškodi nerođenom djetetu ili mu može naškoditi nakon rođenja.

o Ostale autoimune bolesti

Kod pacijenata su se rijetko javljale autoimune bolesti koje djeluju na crvene krvne ćelije ili bijele krvne ćelije. Ove bolesti se mogu dijagnostikovati na osnovu analiza krvi koje ćete redovno sprovoditi nakon liječenja lijekom Lemtrada. Ako se razvije neka od tih bolesti, ljekar će Vam to reći i preduzeti odgovarajuće mjere za liječenje.

• Reakcije na infuziju

Kod većine pacijenata liječenih lijekom Lemtrada javiće se neželjena dejstva tokom infuzije ili 24 sata nakon nje. Ljekar će Vam dati druge ljekove kako bi pokušao da umanji reakcije na infuziju (vidjeti dio 4. - reakcije na infuziju).

• Infekcije

Kod pacijenata liječenih lijekom Lemtrada postoji veći rizik od razvoja ozbiljne infekcije (vidjeti dio 4. - infekcije). Infekcije se u principu mogu liječiti standardnim ljekovima.

Kako bi smanjio mogućnost razvoja infekcije, ljekar će provjeriti utiču li možda drugi ljekovi koje uzimate na Vaš imunološki sistem. Zbog toga je važno da obavijestite svog ljekara o svim ljekovima koje uzimate.

Isto tako, ako infekcija postoji i prije početka liječenja lijekom Lemtrada, ljekar će razmotriti mogućnost odlaganja liječenja sve dok infekcija ne bude pod kontrolom ili dok se ne izliječi.

Pacijenti liječeni lijekom Lemtrada imaju veći rizik od razvoja infekcije herpesom (npr. mali plihovi na usnama). Uopšteno, ukoliko je pacijent u prošlosti dobio infekciju herpesom, sada ima povećan rizik od razvoja druge infekcije. Ujedno je moguće razviti infekciju herpesom prvi put. Preporučuje se da Vam ljekar propiše ljekove za sprečavanje mogućnosti nastanka infekcije herpesom, koje treba da uzimate onih dana kada primate lijek Lemtrada kao i mjesec dana nakon liječenja.

Osim toga, moguće su i infekcije koje mogu dovesti do poremećaja na cerviksu (grliću materice). Zbog toga se preporučuje da se kod svih pacijentkinja jednom godišnje uradi skrining, kao što je bris cerviksa. Ljekar će Vam objasniti koje će Vam analize biti potrebne.

Ako živite u području u kojem je česta tuberkuloza, rizik da dobijete tuberkulozu za Vas može biti povećan. Vaš ljekar će organizovati skrining na tuberkulozu.

Ako ste nosilac infekcije hepatitisom B ili hepatitisom C (koji utiču na jetru), potreban je poseban oprez prije nego što primite terapiju lijekom Lemtrada, jer nije poznato može li liječenje da dovede do aktivacije hepatitisa koji bi zatim mogao da ošteti jetru.

• Prethodno dijagnostikovan karcinom

Ako Vam je u prošlosti bio dijagnostikovan karcinom, molimo obavijestite svog ljekara o tome.

• Vakcine

Nije poznato utiče li lijek Lemtrada na Vaš odgovor na vakcine. Ako nijeste primili sve standardne obavezne vakcine, Vaš ljekar će razmotriti da li treba da ih primite prije liječenja lijekom Lemtrada. Vaš ljekar će posebno razmotriti vakcinaciju protiv ovčjih boginja ukoliko ih nijeste preležali. Potrebno je da sve vakcine koje morate, primite najmanje 6 nedjelja prije početka ciklusa liječenja lijekom Lemtrada.

Ako ste nedavno primili lijek Lemtrada, NE smijete primiti određene vrste vakcina (žive virusne vakcine).

Djeca i adolescenti

Lijek Lemtrada nije namijenjen za primjenu kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina, jer nije ispitivan kod pacijenata sa multiplom sklerozom mlađih od 18 godina.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate ili ste nedavno uzeli ili planirate da uzmete bilo koje druge ljekove (uključujući sve vakcine ili biljne ljekove).

Osim lijeka Lemtrada, postoje drugi ljekovi (uključujući one za multiplu sklerozu ili za liječenje drugih bolesti) koji mogu da djeluju na imunološki sistem i samim tim na Vašu sposobnost borbe protiv infekcija. Ako primjenjujete takav lijek, ljekar može da zatraži da prekinete sa upotrebom tog lijeka prije početka liječenja lijekom Lemtrada.

Uzimanje lijeka Lemtrada sa hranom ili pićima

Nije primjenljivo.

Primjena lijeka Lemtrada u periodu trudnoće i dojenja

Trudnoća

Ako ste trudni, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se svom ljekaru za savjet prije nego što primite ovaj lijek.

Žene u reproduktivnom dobu moraju da primjenjuju efikasne kontraceptivne metode tokom svakog ciklusa liječenja i 4 mjeseca nakon svakog ciklusa liječenja.

Ako zatrudnite nakon liječenja lijekom Lemtrada i tokom trudnoće dođe do poremećaja štitaste žlijezde, potreban je dodatni oprez. Poremećaji štitaste žlijezde mogu biti štetni za dijete (pogledajte dio 2. Kada uzimate lijek Lemtrada, posebno vodite računa - autoimune bolesti).

Dojenje

Nije poznato može li se lijek Lemtrada prenijeti na dijete putem majčinog mlijeka, ali takva mogućnost postoji. Preporučuje se prekid dojenje tokom svakog ciklusa liječenja lijekom Lemtrada ili tokom 4 mjeseca nakon svakog ciklusa liječenja. Međutim, obzirom da je majčino mlijeko korisno (jer može da pomogne u zaštiti bebe od infekcija), razgovarajte sa svojim ljekarom ako planirate da dojite. On će Vas posavjetovati o tome šta je ispravno za Vas i Vaše dijete.

Plodnost

Lijek Lemtrada se u tijelu može naći tokom ciklusa liječenja i do 4 meseca nakon njega. Nije poznato hoće li lijek Lemtrada u tom razdoblju uticati na plodnost. Razgovarajte sa svojim ljekarom ako razmišljate o tome da ostanete u drugom stanju.

Uticaj lijeka Lemtrada na upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama

Mnogi pacijenti doživjeli su neželjena dejstva za vrijeme ili 24 sata nakon infuzije lijeka Lemtrada, a neka od njih, npr. vrtoglavica, mogu upravljanje vozilima i mašinama da učine nebezbjednim. Ako do toga dođe, prekinite sa tim aktivnostima dok se ne budete osjećali bolje.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Lemtrada

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol kalijuma (39 mg) po infuziji, pa se smatra da je praktično bez kalijuma.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) u jednoj infuziji, pa se smatra da je praktično bez natrijuma.

Ljekar će Vam objasniti kako ćete da primate lijek Lemtrada. U slučaju bilo kakvih pitanja, obratite se svom ljekaru.

U prvom ciklusu liječenja primaćete jednu infuziju na dan tokom 5 dana (1. ciklus).

Godinu dana kasnije primaćete jednu infuziju na dan tokom 3 dana (2. ciklus).

Između ta dva ciklusa nećete biti liječeni lijekom Lemtrada.

Maksimalna dnevna doza je jedna infuzija.

Lijek Lemtrada primaćete u obliku infuzije u venu. Svaka infuzija trajaće približno 4 sata. Kod većine pacijenta, 2 ciklusa liječenja smanjuju aktivnost multiple skleroze tokom 2 godine. Praćenje i redovne analize moraju se provoditi još 4 godine nakon posljednje infuzije zbog mogućih neželjenih dejstava.

Da biste bolje razumjeli trajanje efekta liječenja i dužinu potrebnog razdoblja praćenja, pogledajte dijagram u nastavku.

Praćenje nakon liječenja lijekom Lemtrada

Nakon primjene lijeka Lemtrada, moraćete da obavljate redovne analize kako bi sva moguća neželjena dejstva mogla pravovremeno da se dijagnostikuju i liječe. Te analize se moraju sprovoditi tokom 4 godine nakon posljednje infuzije, a opisane su u dijelu 4. - Najvažnija neželjena dejstva.

Primjena kod djece

Lijek Lemtrada nije namijenjen za primjenu kod djece i adolescenata mlađih od 18 godina, jer nije ispitivan kod pacijenata sa multiplom sklerozom mlađih od 18 godina.

Ako ste uzeli više lijeka Lemtrada nego što je trebalo

Kod pacijenata koji su slučajno primili previše lijeka Lemtrada u jednoj infuziji javile su se ozbiljne reakcije, poput glavobolje, osipa, niskog krvnog pritiska ili ubrzanih otkucaja srca. Doze veće od preporučenih mogu prouzrokovati ozbiljnije ili dugotrajnije reakcije na infuziju (vidjeti dio 4.) ili jači uticaj na imunološki sistem. Liječenje se sastoji od prekida primjene lijeka Lemtrada i liječenja tih simptoma.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom ovog lijeka, obratite se svom ljekaru.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Lemtrada

Nije primjenjivo.

Ako naglo prestanete da uzimate lijek Lemtrada

Nije primjenjivo.

Kao i svi drugi ljekovi, i lijek Lemtrada može da izazove neželjena dejstva, ali se ona ne moraju javiti kod svih pacijenata.

Najvažnija ozbiljna neželjena dejstva su autoimune bolesti opisane u dijelu 2., koje obuhvataju sljedeće:

• ITP (poremećaj krvarenja) (povremeno – može se javiti u manje od 1 na 100 osoba): mogu se manifestovati kao male, mjestimične crvene, ružičaste ili ljubičaste tačkice na koži; lako stvaranje modrica; krvarenje iz posjekotine koje se teško zaustavlja; obilnije, duže ili češće menstruacije nego obično; krvarenje između dvije menstruacije; krvarenje iz desni ili nosa koje je novo ili treba duže nego obično da se zaustavi; ili iskašljavanje krvi.
• poremećaji bubrega (rijetko – mogu se javiti kod manje od 1 na 1000 osoba): mogu se manifestovati kao krv u mokraći (mokraća može biti crvena ili boje čaja), ili kao oticanje nogu ili stopala. Moguće je, takođe, oštećenje pluća, što će rezultirati iskašljavanjem krvi.

Ako primijetite bilo koji od navedenih znakova ili simptoma poremećaja krvarenja ili bubrega, odmah nazovite svog ljekara kako biste mu prijavili simptome. Ako Vaš ljekar nije dostupan, morate odmah zatražiti medicinsku pomoć.

• poremećaji štitaste žlijezde (veoma često – mogu se javiti kod više od 1 od 10 osoba): mogu se manifestovati kao pojačano znojenje; neobjašnjivo smanjenje ili povećanje tjelesne mase; oticanje očiju; nervoza; ubrzani otkucaji srca; osjećaj hladnoće; pogoršanje umora; ili novonastali zatvor.
• poremećaji crvenih i bijelih krvnih ćelija (rijetko – mogu se javiti kod manje od 1 od 1000 osoba): dijagnostikuju se na osnovu krvnih analiza.

Sva ova ozbiljna neželjena dejstva mogu da se pojave i više godina nakon što primite lijek Lemtrada. Ako primijetite bilo koji od navedenih znakova ili simptoma, odmah nazovite svog ljekara i obavijestite ga o tome. Takođe ćete redovno morati da obavljate analize krvi i mokraće kako bi se omogućilo pravovremeno liječenje u slučaju pojave bilo kojeg od navedenih stanja.

Sažetak analiza koje ćete obavljati radi otkrivanja autoimunih bolesti:

Nakon tog razdoblja, ako imate simptome ITP-a, poremećaja rada bubrega ili štitaste žlijezde, Vaš ljekar će sprovesti više analiza. Morate da nastavite sa praćenjem pojave znakova i simptoma neželjenih dejstava nakon više od četiri godine, kao što je detaljno opisano u Vašem Vodiču za pacijenta, te morate i dalje sa sobom da nosite Karticu za pacijenta.

Još jedno neželjeno dejstvo je povećan rizik od infekcija (pogledajte u nastavku informacije o tome koliko često se kod pacijenata javljaju infekcije). U većini slučajeva su blage, ali se mogu razviti i ozbiljne infekcije.

Da bi smanjio rizik od određenih infekcija, ljekar će možda razmotriti primjenu vakcine protiv ovčijih boginja i/ili drugih vakcina za koje smatra da su Vam potrebne (pogledajte dio 2.: Šta treba da znate prije nego što uzmete lijek Lemtrada - vakcine). Ljekar Vam takođe može propisati lijek za herpes (pogledajte dio 2.: Šta treba da znate prije nego što uzmete lijek Lemtrada - infekcije).

Najčešće neželjena dejstva su reakcije na infuziju (pogledajte u nastavku informacije o tome koliko se često javljaju kod pacijenata), koje se mogu pojaviti tokom infuzije ili unutar 24 sata nakon nje. U većini slučajeva su one blage, no moguće su i neke ozbiljne reakcije. Povremeno je moguća pojava alergijskih reakcija.

Da bi pokušao da ublaži reakcije na infuziju, ljekar će Vam dati ljekove (kortikosteroide) prije svake od prve 3 infuzije u sklopu ciklusa liječenja lijekom Lemtrada. Za ograničavanje navedenih reakcija mogu se dati i drugi ljekovi, i to prije infuzije ili kada se pojave simptomi. Osim toga, bićete pod nadzorom tokom infuzije i 2 sata po njenom završetku. U slučaju ozbiljnih reakcija, infuzija se može usporiti ili čak prekinuti.

Više informacija o navedenim događajima molimo potražite u Vodiču za pacijente koji se liječe lijekom Lemtrada.

Neželjena dejstva koja se mogu javiti su sljedeća:

Veoma česta neželjena dejstva (mogu se javiti kod više od 1 od 10 osoba):

• Reakcije na infuziju, koje se mogu javiti tokom infuzije ili unutar 24 sata nakon nje: glavobolja, osip, temperatura, mučnina, koprivnjača, svrab, crvenilo lica i vrata, umor
• Infekcije: infekcije disajnih puteva, kao što su prehlade i infekcije sinusa, upala mokraćne bešike
• Smanjen broj bijelih krvnih ćelija (limfocita).

Česta neželjena dejstva (mogu se javiti kod manje od 1 od 10 osoba):

• Reakcije na infuziju, koje se mogu javiti tokom infuzije ili unutar 24 sata nakon nje: ubrzani otkucaji srca, loše varenje, groznica, nelagodnost u grudima, bol, vrtoglavica, izmijenjeno čulo ukusa, tegobe sa spavanjem, otežano disanje ili kratak dah, osip po tijelu, nizak krvni pritisak
• Infekcije: kašalj, infekcija uha, bolest nalik gripu, bronhitis, upala pluća, gljivična infekcija usta ili vagine, herpes zoster, ovčije boginje, groznica (herpes) na usnama, otečene ili povećane žlijezde
• bol na mjestu infuzije, bol u leđima, vratu ili u rukama ili nogama, bol u mišićima, grčevi u mišićima, bol u zglobovima, bolna usta ili grlo
• upala usta/desni/jezika
• opšti osjećaj nelagodnosti, slabost, povraćanje, proliv, bol u trbuhu, stomačni grip
• gorušica
• nepravilnosti koje se mogu pokazati tokom analiza: krv ili proteini u urinu, usporeni otkucaji srca, neredovni ili nepravilni otkucaji srca, visok krvni pritisak
• relaps multiple skleroze
• drhtanje, gubitak senzibiliteta, osjećaj bockanja ili žarenja
• prekomjerno aktivna ili premalo aktivna štitasta žlijezda ili gušavost (oticanje štitaste žlijezde u vratu)
• oticanje ruku i/ili nogu
• tegobe s vidom
• osjećaj uznemirenosti
• preobilna, dugotrajna ili neredovna menstruacija
• akne, crvenilo kože, prekomjerno znojenje
• krvarenja iz nosa, modrice
• gubitak kose.

Povremena neželjena dejstva (mogu se javiti kod manje od 1 od 100 osoba):

• Infekcije: genitalni herpes, infekcija oka, infekcija zuba
• problemi sa zgrušavanjem krvi, anemija
• atletsko stopalo
• nepravilnost vaginalnog brisa
• depresija
• pojačanje svih čula
• otežano gutanje
• štucanje
• smanjenje tjelesne mase
• zatvor
• krvarenje iz desni
• poremećaj vrijednosti testova jetre
• plihovi.

Pokažite Karticu za pacijenta i ovo Uputstvo o lijeku svakom ljekaru koji učestvuje u Vašem liječenju, a ne samo svom neurologu. Ove informacije pronaći ćete i u Kartici za pacijenta i u Vodiču za pacijente koje Vam je dao ljekar.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Čuvati van domašaja i pogleda djece.

Rok upotrebe

Koncentrat

3 godine

Nemojte upotrebljavati ovaj lijek posle isteka roka, navedenog na kutiji i naljepnici bočice iza „Važi do:“ ili „EXP“. Rok upotrebe se odnosi na posljednji dan navedenog mjeseca.

Razblažen rastvor

Sa mikrobiološke tačke gledišta, rastvoreni koncentrat treba upotrebiti odmah. Ako se ne koristi odmah, za način korišćenja i uslove čuvanja prije upotrebe, odgovorni su korisnici, i rastvor ne treba držati duže od 8 sati na temperaturi od 2°C do 8°C zaštićeno od svjetlosti.

Čuvanje

Čuvati u frižideru (2°C – 8°C).

Ne zamrzavati.

Bočicu čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Lijek se ne smije upotrebiti ako su prisutne čestice ili je koncentrat promijenio boju.

Lijekove nemojte bacati u otpadne vode. Na taj način ćete doprineti zaštiti životne sredine.

Šta sadrži lijek Lemtrada

Aktivna supstanca je alemtuzumab.

Jedna bočica sadrži 12mg alemtuzumaba u 1,2ml.

Pomoćne supstance su:

natrijum hidrogenfosfat, dihidrat (E339);

dinatrijum edetat, dihidrat;

kalijum hlorid (E508);

kalijum dihidrogenfosfat (E340);

polisorbat 80 (E433);

natrijum hlorid;

voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Lemtrada i sadržaj pakovanja

Lemtrada je bistar, bezbojan do blijedožut koncentrat za rastvor za infuziju (sterilni koncentrat), koji se nalazi u staklenoj bočici sa čepom.

Jedno pakovanje sadrži 1 bočicu.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole:

sanofi-aventis d.s.d.

Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 114

81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač:

Genzyme Ltd.

37 Hollands Road

CB9 8PU, Haverhill, Suffolk

Velika Britanija

ili

Genzyme Ireland Limited

IDA Industrial Park, Old Kilmeaden Road

Waterford

Irska

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2015. godine

Režim izdavanja lijeka

Lijek se može upotrebljavati samo u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi.

Broj i datum dozvole

Lemtrada®, koncentrat za rastvor za infuziju, 12mg, bočica, 1x1.2ml: 2030/15/128 – 1999 od 17.04.2015. godine

Drugi izvori informacija

Kao pomoć u edukaciji pacijenata o mogućim neželjenim dejstvima i uputstvima o tome šta treba uraditi u slučaju pojave određenih neželjenih dejstava, dostupni su sljedeći materijali za minimizaciju rizika:

1 Kartica s upozorenjima za pacijenta: Pacijent je mora pokazati drugim zdravstvenim radnicima, kako bi oni znali da taj pacijent prima lijek Lemtrada

2 Vodič za pacijenta: Za dodatne informacije o autoimunim reakcijama i infekcijama te ostale informacije

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sljedeće informacije namijenjene su samo zdravstvenim radnicima:

Informacije o minimizaciji rizika – autoimuna stanja

• Veoma je važno da pacijent razumije svoju obavezu da sprovodi periodične analize (tokom 4 godine nakon posljednje infuzije), čak i ako nema simptoma i ako je multipla skleroza pod kontrolom.
• Zajedno sa pacijentom morate isplanirati i sprovoditi periodične kontrole.
• Ako se toga ne pridržavaju, pacijentima je možda potrebno dodatno savjetovanje, kako bi se naglasili rizici propuštanja zakazanih kontrolnih analiza.
• Morate kontrolisati nalaze njihovih analiza i pažljivo pratiti moguću pojavu simptoma neželjenih dejstava.
• Zajedno sa pacijentom pregledajte Vodič za pacijente koji se liječe lijekom Lemtrada i Uputstvo o lijeku. Podsjetite pacijenta da pripazi na pojavu simptoma povezanih sa autoimunim stanjima i da potraži pomoć ljekara u slučaju bilo kakvih pitanja.

Dostupni su i edukacijski materijali za zdravstvene radnike:

• Vodič o lijeku Lemtrada za zdravstvene radnike
• Modul za obuku o lijeku Lemtrada
• Ček lista za ljekara koji propisuje lijek Lemtrada

Za više informacija pročitajte Sažetak karakteristika lijeka.

Informacije o pripremi lijeka Lemtrada za primjenu i praćenje pacijenta

• Pacijenti moraju da prime premedikaciju kortikosteroidima neposredno prije primjene infuzije lijeka Lemtrada tokom prva 3 dana svakog ciklusa liječenja. Može se razmotriti i premedikacija antihistaminicima i/ili antipireticima prije primjene lijeka Lemtrada.
• Svi pacijenti moraju tokom liječenja i 1 mjesec nakon njega da primjenjuju oralni lijek protiv herpesa. U kliničkim ispitivanjima su pacijenti dobijali aciklovir u dozi od 200 mg dvaput na dan ili ekvivalent.
• Treba sprovesti sve početne analize i skrininge, kako je opisano u dijelu 4. Sažetka karakteristika lijeka.
• Bočicu prije primjene treba vizuelno pregledati kako bi se utvrdilo sadrži li čestice i je li promijenio boju. Nemojte primjeniti koncentrat ako sadrži čestice ili ako je promijenio boju.

NEMOJTE DA TRESETE BOČICE PRIJE UPOTREBE.

• Za intravensku primjenu izvucite 1,2 ml lijeka Lemtrada iz bočice u špric primjenom aseptične tehnike. Ubrizgajte lijek u 100 ml rastvora za infuziju natrijum hlorida od 9 mg/ml (0,9%) ili u 100 ml rastvora za infuziju glukoze (5%). Nježno okrenite infuzionu kesu kako biste promiješali rastvor. Lijek ne sadrži konzervanse i stoga je neophodan oprez kako bi se osigurala sterilnost pripremljenog rastvora.
• Primijenite lijek Lemtrada rastvor za infuziju intravenskom infuzijom u trajanju od približno 4 sata.
• Drugi ljekovi se ne smiju miješati sa lijekom Lemtrada rastvorom za infuziju niti istovremeno primjenjivati istom intravenskom linijom.
• Zbog mogućeg rizika od mikrobiološke kontaminacije, preporučuje se da lijek upotrebite odmah nakon rastvaranja. Ako se ne koristi odmah, za način korišćenja i uslove čuvanja prije upotrebe, odgovorni su korisnici, i rastvor ne treba držati duže od 24 sata na temperaturi 2 °C do 8 °C zaštićeno od svjetlosti.
• Treba se pridržavati postupaka za pravilno rukovanje i odlaganje. Neiskorišćen lijek ili otpadni materijal treba uništiti u skladu sa lokalnim propisima.
• Nakon svake infuzije pacijenta treba pratiti tokom 2 sata zbog moguće pojave reakcija na infuziju. Po potrebi se može uvesti odgovarajuće simptomatsko liječenje - vidjeti Sažetak karakteristika lijeka. Mjesečne analize za autoimune bolesti treba sprovoditi još 4 godine nakon posljednje infuzije. Za dalje informacije pročitajte Vodič o lijeku Lemtrada za zdravstvene radnike ili pročitajte Sažetak karakteristika lijeka.