KESIMPTA 20mg rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu

Lijek Kesimpta je indikovan za terapiju odraslih pacijenata sa relapsnom formom multiple skleroze (RMS) sa aktivnom bolešću koja je potvrđena kliničkim ili radiološkim (MR) nalazima (vidjeti dio 5.1).

Terapiju treba da započne ljekar koji ima iskustva u liječenju neuroloških oboljenja.

Doziranje

Preporučena doza je 20 mg ofatumumaba primijenjena subkutanom injekcijom uz:

•početno doziranje u 0., 1. i 2. nedjelji, nakon čega slijedi

•naknadno mjesečno doziranje, počevši od 4. nedjelje.

Propuštene doze

Ako se propusti injekcija, potrebno je primijeniti lijek što je prije moguće bez čekanja do sljedeće zakazane doze. Naknadne doze je potrebno primijeniti u preporučenim intervalima.

Posebne populacije

Odrasli stariji od 55 godina

Ispitivanja kod pacijenata oboljelih od MS-a koji su stariji od 55 godina nijesu sprovedena. Na osnovu ograničenih dostupnih podataka, smatra se da prilagođavanje doze nije potrebno kod pacijenata starijih od 55 godina (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije bubrega

Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega se ne očekuje da je potrebno prilagođavanje doze (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre se ne očekuje da je potrebno prilagođavanje doze (vidjeti dio 5.2).

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost lijeka Kesimpta kod djece uzrasta od 0 do 18 godina još uvijek nijesu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Ovaj lijek je namijenjen za samostalnu primjenu subkutane injekcije od strane pacijenta.

Uobičajena područja za primjenu subkutane injekcije su abdomen, butine i spoljašnji dio nadlaktice.

Prvu injekciju je potrebno primijeniti pod nadzorom zdravstvenog radnika (vidjeti dio 4.4).

Cjelokupne instrukcije za primjenu lijeka su navedene u Uputstvu za lijek.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili na bilo koju pomoćnu supstancu navedenu u dijelu 6.1.

Pacijenti sa teškim imunokompromitovanim stanjem (vidjeti dio 4.4).

Teška aktivna infekcija do izlječenja (vidjeti dio 4.4).

Poznati aktivni malignitet.

Sljedljivost

Kako bi se poboljšala sljedljivost bioloških ljekova, naziv i broj serije primijenjenog lijeka je potrebno jasno evidentirati.

Reakcije povezane sa injekcijom

Pacijente treba informisati da se sistemske reakcije povezane sa primjenom injekcije (eng. systemic injection-related reactions, SIRR) mogu javiti, uglavnom tokom 24h i prvenstveno nakon prve injekcije (vidjeti dio 4.8). Najčešći simptomi zapaženi u kliničkim studijama sa RMS-om su povišena tjelesna temperatura, glavobolja, mijalgija, drhtavica, zamor, mučnina i povraćanje i bili su uglavnom (99,8%) blagi do umjereni po težini. Nije bilo životno ugrožavajućih SIRR koji su prijavljeni u kliničkim studijama sa RMS-om (vidjeti dio 4.8).

Dodatni SIRR prijavljeni u postmarketinškom praćenju uključuju osip, urtikariju, dispneju i angioedem (npr. oticanje jezika, ždrijela ili grkljana), i rijetke slučajeve koji su prijavljeni kao anafilaksa. Iako je bilo nekih slučajeva koji su bili ozbiljni i doveli do prekida terapije ofatumumabom, takođe je bilo i ozbiljnih slučajeva gdje su pacijenti mogli da nastave sa terapijom ofatumumabom bez daljih reakcija.

Neki simptomi SIRR se ne mogu klinički razlikovati od akutne hipersenzitivne reakcije tipa I (posredovana IgE-om). Hipersenzitivna reakcija se može javiti sa bilo kojom injekcijom, iako se tipično ne očekuje sa prvom injekcijom. Kod sljedstvenih injekcija, sa težim simptomima od onih koji su se prethodno javili, ili novim teškim simptomima, treba odmah uzeti u obzir potencijalnu hipersenzitivnu reakciju. Pacijenti sa poznatom IgE posredovanom hipersenzitivnošću na ofatumumab ne smiju biti na terapiji ofatumumabom (vidjeti dio 4.3).

Samo ograničen benefit od prethodne primjene kortikosteroida je zapažen u kliničkim ispitivanjima RMS-a. Ako se pojave reakcije povezane sa primjenom injekcije, one se mogu liječiti simptomatskom terapijom. Zbog toga premedikacija nije potrebna.

Simptomi reakcije na mjestu injekcije (lokalni) koji su zapaženi u kliničkim ispitivanjima su uključivali eritem, oticanje, svrab i bol (vidjeti dio 4.8).

Prvu injekciju je potrebno primijeniti pod nadzorom zdravstvenog radnika koji je prošao adekvatnu obuku (vidjeti dio 4.2).

Infekcije

Preporučuje se procjena imunog statusa pacijenta prije započinjanja terapije.

Na osnovu mehanizma djelovanja i dostupnog kliničkog iskustva, ofatumumab ima potencijal za povećan rizik od nastanka infekcija (vidjeti dio 4.8).

Primjenu lijeka je potrebno odložiti kod pacijenata sa aktivnom infekcijom dok se infekcija ne povuče.

Ofatumumab ne smije da se primjenjuje kod pacijenata koji imaju teško imunokompromitovano stanje (npr. sa značajnom neutropenijom ili limfopenijom).

Progresivna multifokalna leukoencefalopatija

Budući da je infekcija virusom John Cunningham (JC) koja je dovela do progresivne multifokalne leukoencefalopatije (PML) zabilježena kod pacijenata na terapiji antiCD20 antitijelima, drugim terapijama za MS, kao i znatno višim dozama ofatumumaba u onkološkim indikacijama, ljekari moraju da budu oprezni u slučaju PML-a u anamnezi i bilo kojih kliničkih simptoma ili nalaza na MR snimku koji bi mogli da ukazuju na PML. Ako postoji sumnja na PML, treba prekinuti liječenje ofatumumabom dok se ne isključi PML.

Reaktivacija virusa hepatitisa B

Kod pacijenata liječenih anti-CD20 antitijelima je došlo do reaktivacije hepatitisa B, što je u nekim slučajevima dovelo do fulminantnog hepatitisa, insuficijencije jetre i smrti.

Pacijenti sa aktivnim hepatitisom B ne smiju da primaju ofatumumab. Kod svih pacijenata je potrebno uraditi skrining na HBV prije započinjanja terapije. Kao minimum, skrining treba da uključi površinski antigen hepatitisa B (HBsAg) i antitijelo na jezgro (engl. core) virusa hepatitisa B (HBcAb). To može da se dopuni i drugim adekvatnim markerima, u skladu sa lokalnim smjernicama. Pacijenti sa pozitivnom serologijom na hepatitis B (ili HBsAg ili HBcAb) treba da se konsultuju sa stručnjakom za bolesti jetre prije započinjanja terapije i potrebno ih je pratiti i voditi u skladu sa lokalnim medicinskim standardima u svrhu sprječavanja reaktivacije hepatitisa B.

Liječenje teško imunokompromitovanih pacijenata

Pacijenti sa teškim imunokompromitovanim stanjem ne smiju da budu na terapiji dok se njihovo stanje ne poboljša (vidjeti dio 4.3).

Ne preporučuje se korišćenje drugih imunosupresiva istovremeno sa ofatumumabom, osim kortikosteroida za simptomatsko liječenje relapsa.

Vakcinacije

Sve imunizacije treba primijeniti prema smjernicama za imunizaciju najmanje 4 nedjelje prije uvođenja ofatumumaba kod živih ili živih-atenuisanih vakcina, i kad god je moguće, najmanje 2 nedjelje prije uvođenja ofatumumaba kod inaktivisanih vakcina.

Ofatumumab može da oslabi efektivnost inaktivisanih vakcina.

Bezbjednost imunizacije živim ili živim-atenuisanim vakcinama nakon terapije ofatumumabom nije ispitivana. Ne preporučuje se vakcinacija živim ili živim-atenuisanim vakcinama tokom terapije i nakon prekida terapije do oporavka B ćelija (vidjeti dio 4.5). Na osnovu podataka iz kliničkih ispitivanja faze III, medijana vremena do oporavka B ćelija do donje granice normalne vrijednosti (definisane kao 40 ćelija/mikrolitar) ili do početne vrijednosti je 24,6 nedjelja nakon prekida liječenja (vidjeti dio 5.1).

Vakcinacija odojčadi koju su rodile majke liječene ofatumumabom tokom trudnoće

Kod odojčadi majki liječenih ofatumumabom tokom trudnoće, žive ili žive-atenuisane vakcine ne smiju da se primjenjuju dok se ne potvrdi oporavak B ćelija. Deplecija B ćelija kod te odojčadi može da poveća rizike živih ili živih-atenuisanih vakcina.

Inaktivisane vakcine mogu da se primjenjuju prema indikaciji prije oporavka B ćelija od deplecije, međutim, potrebno je razmotriti procjenu imunoloških odgovora na vakcinu, uključujući konsultacije sa kvalifikovanim specijalistom, kako bi se utvrdilo da li je razvijen protektivni imunološki odgovor (vidjeti dio 4.6).

Sadržaj natrijuma

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, tj. suštinski je ,,bez natrijumaˮ.

Nijesu izvedene studije interakcije, s obzirom na to da se ne očekuju interakcije putem enzima citohroma P450, drugih metaboličkih enzima ili transportera.

Vakcinacije

Bezbjednost i sposobnost stvaranja primarnog ili anamnestičkog (engl. recall) odgovora na imunizaciju živim, živim-atenuisanim ili inaktivisanim vakcinama tokom liječenja ofatumumabom nijesu ispitivane. Odgovor na vakcinaciju može da bude oštećen kod deplecije B ćelija. Preporučuje se da pacijenti završe sa imunizacijom prije početka terapije ofatumumabom (vidjeti dio 4.4).

Druge imunosupresivne ili imunomodulatorne terapije

Kod istovremene primjene imunosupresivnih terapija sa ofatumumabom treba razmotriti rizik od aditivnog dejstva na imuni sistem.

Kad se uvodi ofatumumab nakon drugih imunosupresivnih terapija sa prolongiranim imunim efektima ili kad se uvode druge imunosupresivne terapije sa prolongiranim imunim efektima nakon ofatumumaba, potrebno je uzeti u obzir trajanje i način djelovanja tih ljekova zbog potencijalnih aditivnih imunosupresivnih efekata (vidjeti dio 5.1).

Žene u reproduktivnom periodu

Žene u reproduktivnom periodu moraju da upotrebljavaju efikasnu kontracepciju (metode koje kao rezultat imaju stope trudnoće manje od 1%) dok primaju lijek Kesimpta i još 6 mjeseci nakon posljednje primjene lijeka Kesimpta.

Trudnoća

Postoji ograničena količina podataka o upotrebi ofatumumaba kod trudnica. Na osnovu ispitivanja na životinjama, ofatumumab može da prođe kroz placentu i dovede do deplecije B ćelija ploda (vidjeti dio 5.3). Nije zapažena teratogenost tokom organogeneze nakon intravenske primjene ofatumumaba na gravidnim ženkama majmuna.

Prolazna deplecija perifernih B ćelija i limfocitopenija su zabilježene kod odojčadi, rođenih od majki izloženih drugim antiCD20 antitijelima tokom trudnoće. Moguće trajanje deplecije B ćelija kod odojčadi izloženih ofatumumabu in utero kao i uticaj deplecije B ćelija na bezbjednost i efikasnost vakcina nijesu poznati (vidjeti djelove 4.4 i 5.1).

Liječenje ofatumumabom treba izbjegavati tokom trudnoće, osim ako moguća korist za majku prevazilazi mogući rizik za plod.

Kako bi pomogli u određivanju efekata koje ofatumumab ima kod trudnica, zdravstveni radnici se pozivaju da prijave sve slučajeve trudnoće i komplikacija do kojih dođe tokom liječenja ili tokom 6 mjeseci nakon posljednje doze ofatumumaba predstavniku nosioca dozvole za stavljanje lijeka u promet, kako bi se omogućilo praćenje tih pacijentkinja kroz program Intenzivnog praćenja ishoda trudnoće (engl. PRegnancy outcomes Intensive Monitoring programme, PRIM). Uz to, sve neželjene događaje u trudnoći je potrebno prijaviti putem nacionalnog sistema prijavljivanja navedenog u dijelu 4.8.

Dojenje

Primjena ofatumumaba kod žena tokom dojenja nije bila ispitivana. Nije poznato da li se ofatumumab izlučuje u majčino mlijeko. Kod žena, do izlučivanja IgG antitijela u mlijeko dolazi tokom prvih nekoliko dana nakon porođaja, što se ubrzo nakon toga smanjuje do niskih koncentracija. Posljedično se zbog toga ne može isključiti rizik po dijete koje se doji tokom tog kratkog perioda. Nakon toga se ofatumumab može koristiti tokom dojenja, ako je to klinički potrebno. Međutim, ako se pacijentkinja liječila ofatumumabom do posljednjih nekoliko mjeseci trudnoće, dojenje može da se započne odmah nakon porođaja.

Plodnost

Nema podataka o efektu ofatumumaba na plodnost kod ljudi.

Pretklinički podaci ne ukazuju na potencijalnu štetnost za ljude na osnovu parametara plodnosti mužjaka i ženki procijenjenih kod majmuna.

Lijek Kesimpta nema ili ima zanemarljiv uticaj na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najvažnije i najčešće prijavljene neželjene reakcije su infekcije gornjeg dijela respiratornog trakta (39,4%), sistemske reakcije povezane sa injekcijom (20,6%), reakcije na mjestu primjene injekcije (10,9%) i infekcije urinarnog trakta (11,9%) (vidjeti dio 4.4 i dio u nastavku “Opis odabranih neželjenih reakcija” za više detalja).

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Neželjene reakcije koje su bile prijavljene u vezi sa primjenom ofatumumaba u pivotalnim kliničkim ispitivanjima RMS-a i iz postmarketinškog iskustva su navedene prema MedDRA klasifikaciji sistema organa u Tabeli 1.

U okviru svake klase sistema organa, neželjene reakcije su poređane prema učestalosti, sa najučestalijim na početku. U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su poređane prema opadajućoj ozbiljnosti.

Dodatno, odgovarajuća kategorija učestalosti za svaku neželjenu reakciju navedena je prema sljedećoj konvenciji:

veoma često (≥1/10),

često (≥1/100 do <1/10),

povremeno (≥1/1000 do <1/100),

rijetko (≥1/10000 do <1/1000),

veoma rijetko (<1/10000)

i nepoznato (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka).

Tabela 1 Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Opis odabranih neželjenih reakcija

Infekcije

U kliničkim ispitivanjima RMS-a faze III, ukupna stopa infekcija i ozbiljnih infekcija kod pacijenata liječenih ofatumumabom je bila slična onoj kod pacijenata liječenih teriflunomidom (51,6% naspram 52,7%, odnosno 2,5% naspram 1,8%). Dva pacijenta su (0,2%) prekinula i 11 pacijenata (1,2%) je privremeno prekinulo ispitivano liječenje zbog ozbiljne infekcije.

Infekcije gornjeg dijela respiratornog trakta

U tim ispitivanjima je 39,4% pacijenata liječenih ofatumumabom dobilo infekcije gornjeg dijela respiratornog trakta, u poređenju sa 37,8% pacijenata liječenih teriflunomidom. Infekcije su uglavnom bile blage do umjerene i većinom su se sastojale od nazofaringitisa, infekcije gornjeg dijela respiratornog trakta i gripa.

Reakcije povezane sa injekcijom

U kliničkim ispitivanjima RMS-a faze III, reakcije (sistemske) povezane sa injekcijom su bile prijavljene kod 20,6% pacijenata liječenih ofatumumabom.

Incidenca reakcija povezanih sa injekcijom je bila najviša kod prve injekcije (14,4%) i značajno se smanjila kod sljedećih injekcija (4,4% kod druge, <3% od treće injekcije). Reakcije povezane sa injekcijom su bile uglavnom (99,8%) blage do umjerene po težini. Dva (0,2%) pacijenta sa MS-om liječenih ofatumumabom je prijavilo reakcije povezane sa injekcijom koje su bile ozbiljne, ali ne i opasne po život. Najučestalije prijavljeni simptomi (≥2%) uključivali su povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju, mialgiju, jezu i umor. Dodatno prijavljeni simptomi su uključivali mučninu (1,7%) i povraćanje (0,6%).

Reakcije na mjestu injekcije

U kliničkim ispitivanjima RMS-a faze III, reakcije (lokalne) na mjestu primjene injekcije su bile prijavljene kod 10,9% pacijenata liječenih ofatumumabom.

Lokalne reakcije na mjestu primjene su bile veoma česte. Reakcije na mjestu primjene po težini su bile blage do umjerene i nijesu bile ozbiljne po prirodi. Najučestalije zabilježeni simptomi (≥2%) su uključivali eritem, bol, svrab i oticanje.

Laboratorijske abnormalnosti

Imunoglobulini

Tokom kliničkih ispitivanja RMS-a faze III je bilo zapaženo smanjenje srednje vrijednosti imunoglobulina M (IgM) (smanjenje za 30,9% nakon 48 nedjelja i smanjenje za 38,8% nakon 96 nedjelja) i nije bilo povezanosti sa rizikom od infekcija, uključujući i ozbiljne infekcije.

Kod 14,3% pacijenata, liječenje ofatumumabom je dovelo do smanjenja nivoa IgM-a ispod 0,34 g/l.

Ofatumumab je bio povezan sa prolaznim smanjenjem za 4,3% u srednjim vrijednostima nivoa imunoglobulina G (IgG) nakon 48 nedjelje liječenja, ali i sa povećanjem od 2,2% nakon 96 nedjelja.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Doze do 700 mg su bile primjenjivane u kliničkim ispitivanjima sa oboljelima od MS-a bez toksičnosti koja ograničava dozu. U slučaju predoziranja, preporučuje se praćenje pacijenta zbog mogućih znakova i simptoma neželjenih reakcija i uvođenje odgovarajuće simptomatske terapije po potrebi.

Ofatumumab se prethodno primjenjivao u indikacijama hronične limfocitne leukemije (HLL), u dozama do 2000 mg, koje su bile primjenjivane intravenski putem infuzije. Ofatumumab primijenjen putem subkutane injekcije nije ispitivan i nije odobren za te indikacije, tako da ne smije da se koristiti za liječenje onkoloških indikacija.

Farmakoterapijska grupa: imunosupresivi; monoklonska antitijela

ATC kod: L04AG12

Mehanizam dejstva

Ofatumumab je potpuno humano antiCD20 monoklonsko antitijelo imunoglobulin G1 (IgG1) sa teorijskom prosječnom molekulskom masom od 145 kDa. Molekul CD20 je transmembranski fosfoprotein sa ekspresijom na B limfocitima od stadijuma pre-B do zrelog B limfocita. Molekul CD20 ima ekspresiju i na malom dijelu aktivisanih T ćelija. Subkutani put primjene ofatumumaba i posljedično oslobađanje/resorpcija iz tkiva omogućava postepenu interakciju sa B ćelijama.

Vezivanje ofatumumaba za CD20 indukuje lizu CD20+ B ćelija prvenstveno putem citotoksičnosti zavisne od komplementa (engl. complement-dependent cytotoxicity, CDC) i u manjoj mjeri, putem ćelijske citotoksičnosti zavisne od antitijela (engl. antibody-dependent cell-mediated cytotoxicity, ADCC). Pokazano je da i ofatumumab indukuje ćelijsku lizu u ćelijama sa visokom i niskom ekspresijom CD20. Ofatumumab takođe dovodi do deplecije T ćelija koje ispoljavaju CD20.

Farmakodinamski efekti

Deplecija Bćelija

U kliničkim ispitivanjima RMS-a u kojima se koristilo 20 mg ofatumumaba svake 4 nedjelje, nakon inicijalnog režima doziranja 20 mg 1., 7. i 14. dana, primjena je dovela do brzog i održivog smanjenja B ćelija ispod DGN (definisano kao 40 ćelija/mikrolitar) već dvije nedjelje od početka liječenja. Prije početka faze održavanja počevši od 4. nedjelje, ukupni nivoi B ćelija od <10 ćelija/mikrolitar su bili postignuti kod 94% pacijenata, što se povećalo na 98% pacijenata u 12. nedjelji i održalo se i do 120 nedjelja (tj. za vrijeme primjene ispitivanog liječenja).

Oporavak B ćelija

Podaci iz kliničkih ispitivanja RMS-a faze III ukazuju da medijana vremena do oporavka B ćelija na donju granicu normalnih vrijednosti ili početnu vrijednost iznosi 24,6 nedjelje nakon prekida liječenja. Farmakokinetičko modelovanje B ćelija i simulacija oporavka B ćelija potvrđuju ove podatke, predviđajući medijanu vremena do oporavka B ćelija na donju granicu normalnih vrijednosti od 23 nedjelje nakon prekida liječenja.

Imunogenost

U ispitivanjima RMS-a faze III, ukupna incidenca antitijela na lijek indukovanih liječenjem je bila 0,2% (2 od 914) kod pacijenata liječenih ofatumumabom i nije bio potvrđen nijedan pacijent sa antitijelima na lijek koja pojačavaju ili neutrališu liječenje. Uticaj pozitivnih titara antitijela na lijek na farmakokinetiku, bezbjednosni profil ili kinetiku B ćelija ne može da se procijeni zbog niske incidence antitijela na lijek povezanih sa ofatumumabom.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Efikasnost i bezbjednost ofatumumaba su procjenjivane u dva randomizovana, dvostruko slijepa, pivotalna ispitivanja faze III sa aktivnom kontrolom, identičnog dizajna (1. ispitivanje [ASCLEPIOS I] i 2. ispitivanje [ASCLEPIOS II]) kod pacijenata sa relapsnim oblicima MS-a (RMS) starosti od 18 do 55 godina, sa stepenom onesposobljenosti pri skriningu sa skorom od 0 do 5,5 na proširenoj skali stepena onesposobljenosti (engl. Expanded Disability Status Scale, EDSS) i koji su imali barem jedan dokumentovan relaps tokom prethodne godine ili dva relapsa tokom prethodne dvije godine ili pozitivan MR snimak lezije koja se prebojava gadolinijumom (Gd) tokom prethodne godine. Bili su uključeni i novodijagnostikovani pacijenti i pacijenti koji su prebačeni sa svog trenutnog liječenja.

U dva ispitivanja, 927 odnosno 955 pacijenata sa RMS-om je bilo randomizovano u odnosu 1:1 za primanje ili 20 mg ofatumumaba subkutanom injekcijom svake 4 nedjelje počevši od 4. nedjelje nakon početnog režima doziranja od tri nedjeljne doze od po 20 mg u prvih 14 dana (1., 7. i 14. dan) ili kapsula 14 mg teriflunomida peroralno jednom dnevno. Pacijenti su takođe primali odgovarajući placebo koji je predstavljao drugu terapijsku grupu, kako bi se osigurao dvostruko slijepi dizajn (dizajn double-dummy).

Trajanje liječenja za pojedinačne pacijente se razlikovalo na osnovu toga kada su ispunjeni kriterijumi za završetak ispitivanja. U oba ispitivanja je medijana trajanja liječenja bila 85 nedjelja, 33,0% pacijenata u grupi sa ofatumumabom u odnosu na 23,2% pacijenata u grupi sa teriflunomidom je bilo liječeno više od 96 nedjelja.

Demografske i početne karakteristike su bile dobro uravnotežene između terapijskih grupa i oba ispitivanja (vidjeti Tabelu 2). Srednja starost je bila 38 godina, srednje trajanje bolesti je bilo 8,2 godine od pojave prvog simptoma, a srednji skor EDSS-a je bio 2,9; 40% pacijenata prethodno nije bilo liječeno terapijom koja modifikuje tok bolesti (DMT), a 40% je imalo lezije koje se prebojavaju gadolinijumom na T1 sekvenci na početnom MR snimku.

Primarni parametar praćenja efikasnosti u oba ispitivanja je bio godišnja stopa potvrđenih relapsa (engl. annualised rate of confirmed relapses, ARR) na osnovu EDSS-a. Ključni sekundarni parametri praćenja efikasnosti su uključivali vrijeme do pogoršanja onesposobljenosti na EDSS-u (potvrđeno nakon 3 mjeseca i nakon 6 mjeseci), definisano kao povećanje EDSS-a od ≥1,5, ≥1 ili ≥0,5 kod pacijenata sa početnim EDSS-om od 0, 1 do 5, odnosno ≥5,5. Dalji sekundarni parametri praćenja efikasnosti su uključivali broj lezija koje se prebojavaju gadolinijumom (Gd) na T1 sekvenci na MR snimcima, godišnju stopu novih ili uvećanih T2 lezija i koncentraciju lakog lanca neurofilamenta (NfL) u serumu. Ključni sekundarni parametri praćenja efikasnosti povezani sa onesposobljenošću su bili procijenjeni u meta-analizi kombinovanih podataka iz 1. i 2. ispitivanja ASCLEPIOS, kako je i bilo definisano u protokolima tih ispitivanja.

Tabela 2Demografske i početne karakteristike

Rezultati efikasnosti za oba ispitivanja su sažeti u Tabeli 3, Slici 1 i Slici 2.

U oba ispitivanja faze III, ofatumumab je u poređenju sa teriflunomidom pokazao značajno smanjenje godišnje stope relapsa za 50,5% odnosno 58,4%.

Unaprijed određena meta-analiza kombinovanih podataka je pokazala da je ofatumumab u poređenju sa teriflunomidom značajno smanjio rizik od potvrđene progresije onesposobljenosti potvrđene na 3 mjeseca (engl. confirmed disability progression, CDP) za 34,3%, a rizik od CDP-a potvrđenog na 6 mjeseci za 32,4% (vidjeti Sliku 1).

Ofatumumab je u poređenju sa teriflunomidom značajno smanjio broj lezija koje se prebojavaju gadolinijumom (Gd) za 95,9%, a stopu novih ili uvećanih T2 lezija za 83,5% (vrijednosti predstavljaju srednje vrijednosti smanjenja za kombinovana ispitivanja).

Ofatumumab u poređenju sa teriflunomidom značajno smanjuje koncentraciju NfL prema prvoj procjeni u 3 mjeseca (vidjeti Tabelu 3 i Sliku 2).

Zapažen je sličan uticaj ofatumumaba na ključne rezultate efikasnosti u poređenju sa teriflunomidom u dva ispitivanja faze III u eksploratornim podgrupama definisanim prema polu, starosti, tjelesnoj masi, prethodnoj nesteroidnoj terapiji MS-a i početnoj onesposobljenosti i aktivnosti bolesti.

Tabela 3Pregled ključnih rezultata iz ispitivanja faze III za RMS

Slika 1Vrijeme do prvog CDP-a potvrđenog na 3 mjeseca prema terapiji (kombinovano ASCLEPIOS ispitivanje 1 i 2, potpuni skup podataka za analizu)

4262120-4381600-8425181108736Kaplan-Meierova procjena kumulativne stope događaja (%)00Kaplan-Meierova procjena kumulativne stope događaja (%)10,9%115,0%1242220181614121086420944ofatumumab9088788448107845333191764910932teriflunomid9018418047567184772971464110Mjesec ispitivanjaBroj pacijenata pod rizikom03691215182124273033ofatumumab (N=944)teriflunomid (N=932)Smanjenje rizika: 34,3%, p=0,00310,9%115,0%1242220181614121086420944ofatumumab9088788448107845333191764910932teriflunomid9018418047567184772971464110Mjesec ispitivanjaBroj pacijenata pod rizikom03691215182124273033ofatumumab (N=944)teriflunomid (N=932)Smanjenje rizika: 34,3%, p=0,003

1 Brojevi prikazani na krivuljama predstavljaju Kaplan-Meier-ove procjene rizika od događaja nakon 24 mjeseca (označeno vertikalnom isprekidanom linijom).

Slika 2 Koncentracija NfL u serumu prema terapiji (kombinovana ASCLEPIOS

ispitivanja 1 i 2, potpuni skup podataka za analizu)

031224Vrijeme (mjeseci)0123456789101112Geometrijska sredina NfL koncentracije (pg/mL)TeriflunomidOfatumumab031224Vrijeme (mjeseci)0123456789101112Geometrijska sredina NfL koncentracije (pg/mL)TeriflunomidOfatumumab

Plot linije prikazuju prilagođenu geometrijsku sredinu sa 95% CI u svakoj vremenskoj tački koja je prema modelu ponavljanih mjerenja. Početne geometrijske sredine su izvedene kao eksponencijalne aritmetičke sredine prirodnog logaritma neobrađenih vrijednosti koncentracija NfL u serumu.

U ispitivanjima faze III, procenat pacijenata sa neželjenim događajima (83,6% naspram 84,2%) i neželjenim događajima koji su doveli do obustave liječenja (5,7% naspram 5,2%) su bili slični u grupi sa ofatumumabom i u grupi sa teriflunomidom.

Pedijatrijska populacija

Evropska agencija za ljekove odgodila je obavezu podnošenja rezultata ispitivanja lijeka Kesimpta u jednoj ili više podgrupa pedijatrijske populacije u liječenju multiple skleroze (vidjeti dio 4.2 za informacije o pedijatrijskoj primjeni).

Resorpcija

Nakon subkutane primjene, ofatumumab ima produženi profil oslobađanja/resorpcije iz tkiva (Tmax od 4,3 dana) i pretežno se resorbuje putem limfnog sistema.

Mjesečna supkutana doza od 20 mg dovodi do srednjeg PIKtau od 483 mikrograma*h/ml i srednjeg Cmax od 1,43 mikrograma/ml u stanju dinamičke ravnoteže.

Distribucija

Procijenjeno je da volumen distribucije u stanju dinamičke ravnoteže iznosi 5,42 litara nakon ponovljene subkutane primjene ofatumumaba u dozi od 20 mg.

Biotransformacija

Ofatumumab je protein za koji je očekivani metabolički put razgradnja do malih peptida i aminokiselina ubikvitarnim proteolitičkim enzimima.

Eliminacija

Ofatumumab se eliminiše na dva načina: ciljano-posredovanim putem koji je povezan sa vezivanjem za B ćelije i ciljano-nezavisnom putem koji je posredovan nespecifičnom endocitozom nakon čega slijedi intraćelijski katabolizam, kao sa drugim IgG molekulima. B ćelije prisutne na početku predstavljaju veću komponentu ciljano-posredovanog klirensa ofatumumaba na početku terapije. Doziranje ofatumumaba dovodi do potentne deplecije B ćelija koja dovodi do smanjenja ukupnog klirensa.

Poluvrijeme eliminacije u stanju dinamičke ravnoteže je bilo procijenjeno na približno 16 dana nakon ponovljene subkutane primjene ofatumumaba u dozi od 20 mg.

Linearnost/nelinearnost

Ofatumumab je imao nelinearnu farmakokinetiku povezanu sa njegovim opadajućim klirensom tokom vremena.

Posebne populacije

Odrasli stariji od 55 godina

Nema posebnih farmakokinetičkih ispitivanja ofatumumaba kod pacijenata starijih od 55 godina zbog ograničenog kliničkog iskustva (vidjeti dio 4.2).

Pedijatrijska populacija

Nijesu sprovedena ispitivanja radi istraživanja farmakokinetike ofatumumaba kod pedijatrijskih pacijenata mlađih od 18 godina.

Pol

Pol je imao skroman (12%) efekat na centralni volumen distribucije ofatumumaba u analizi populacija između ispitivanja, pri čemu su više vrijednosti Cmax i PIK-a bile zapažene kod pacijentkinja (48% pacijenata u ovoj analizi su bili muškarci, a 52% su bile žene); ti uticaji se ne smatraju klinički relevantnima i zbog toga se ne preporučuje prilagođavanje doze.

Tjelesna masa

Na osnovu analize populacije iz oba ispitivanja, tjelesna masa je identifikovana kao kovarijata izloženosti (Cmax i PIK) ofatumumabu kod ispitanika sa RMS-om. Međutim, tjelesna masa nije uticala na mjere bezbjednosti i efikasnosti procijenjene u kliničkim ispitivanjima; zbog toga prilagođavanje doze nije potrebno.

Oštećenje funkcije bubrega

Nijesu sprovedena posebna ispitivanja ofatumumaba kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega.

Pacijenti sa blagim oštećenjem funkcije bubrega su bili uključeni u klinička ispitivanja. Nema iskustva kod pacijenata sa umjerenim i teškim oštećenjem funkcije bubrega. Međutim, pošto se ofatumumab ne izlučuje putem urina, ne očekuje se da će pacijentima sa oštećenjem bubrega biti potrebno prilagođavanje doze.

Oštećenje funkcije jetre

Nijesu sprovedena ispitivanja ofatumumaba kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre.

S obzirom na to da je hepatički metabolizam monoklonskih antitijela poput ofatumumaba zanemarljiv, ne očekuje se da će oštećenje funkcije jetre uticati na njegovu farmakokinetiku. Stoga se ne očekuje da će pacijentima sa oštećenjem funkcije jetre biti potrebno prilagođavanje doze.

Pretklinički podaci nijesu otkrili posebnu štetnost za ljude na osnovu konvencionalnih studija toksičnosti ponavljanih doza, uključujući parametre praćenja bezbjednosne farmakologije.

Nijesu sprovedena ispitivanja karcinogenosti i mutagenosti sa ofatumumabom. Ne očekuje se da ofatumumab kao antitijelo, ima direktnu interakciju sa DNK.

Ispitivanja embrio-fetalnog razvoja (EFR) i pojačanog prije/postnatalnog razvoja (pPPNR) kod majmuna su pokazala da izloženost ofatumumabu koji je primijenjen intravenskim putem tokom gestacije, nije dovela do maternalne toksičnosti, ni teratogenosti, niti neželjenih uticaja na embrio-fetalni i pre/postnatalni razvoj.

U ovim ispitivanjima, ofatumumab je bio otkriven u krvi fetusa i mladunčadi, što potvrđuje placentalni transfer i fetalnu izloženost ofatumumabu koja je perzistirala postnatalno (dugo poluvrijeme eliminacije monoklonskog antitijela). Izloženost ofatumumabu tokom gestacije je dovela do očekivane deplecije CD20+ B ćelija kod ženki životinja i njihovih fetusa i mladunčadi, uz smanjenu masu slezine (bez histološke korelacije) kod fetusa i smanjen humoralni imuni odgovor na hemocijanin iz morskih puževa (engl. keyhole limpet haemocyanin, KLH) kod mladunčadi pri visokim dozama. Sve te promjene su bile reverzibilne tokom 6mjesečnog postnatalnog perioda. Kod mladunčadi je rana postnatalna smrtnost bila zapažena pri dozi 160 puta većoj od terapijske doze (na osnovu PIK-a) i vjerovatno je bila izazvana potencijalnim sekundarnim infekcijama zbog imunomodulacije. Nivo bez zabilježenih neželjenih dejstava (engl. no-observed-adverse-effect-level, NOAEL) povezan sa farmakološkom aktivnošću ofatumumaba kod mladunčadi u ispitivanju pPPNR-a vodi ka bezbjednosnoj margini na osnovu PIK-a najmanje 22 puta većoj, kad se izloženost ženki pri NOAEL-u uporedi sa izloženošću kod ljudi pri terapijskoj dozi od 20 mg mjesečno.

U posebnom ispitivanju plodnosti majmuna, parametri praćenja za plodnost mužjaka i ženki su ostali nepromijenjeni.

L-arginin

Natrijum acetat, trihidrat

Natrijum hlorid

Polisorbat 80 (E433)

Dinatrijum edetat, dihidrat

Hlorovodonična kiselina

Voda za injekcije

U odsustvu studija kompatibilnosti, ovaj lijek ne smije da se miješa sa drugim ljekovima.

3 godine

Čuvati u frižideru (na temperaturi 2°C - 8°C). Ne zamrzavati.

Ako je neophodno, lijek Kesimpta se može čuvati van frižidera tokom pojedinačnog perioda do 7 dana na sobnoj temperaturi (do 30°C). Ako se ne primijeni tokom ovog perioda, lijek Kesimpta se onda može vratiti u frižider na maksimalno 7 dana.

Čuvati u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti.

Unutrašnje pakovanje je napunjen injekcioni špric namijenjen za pojedinačnu primjenu, sa iglom od nerđajućeg čelika, čepom klipa i čvrstim štitnikom za iglu. Špric je sklopljen u auto-injektor koji zajedno sa napunjenim injekcionim špricem čini napunjeni injekcioni pen („Sensoready“ pen).

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 1 napunjen injekcioni pen i Uputstvo za lijek.

Prije primjene, napunjen injekcioni pen treba izvaditi iz frižidera na oko 15 do 30 minuta kako bi se omogućilo da dostigne sobnu temperaturu. Napunjen injekcioni pen treba čuvati u originalnom pakovanju dok nije spreman za primjenu, poklopac ne smije da se uklanja sve do trenutka primjene injekcije. Prije primjene, rastvor treba vizuelno pregledati gledanjem kroz kontrolni prozorčić. Nemojte primjenjivati pen ako tečnost sadrži vidljive čestice ili je zamućena. Detaljna uputstva za primjenu su navedena u Uputstvu za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Šta je lijek Kesimpta

Lijek Kesimpta sadrži aktivnu supstancu ofatumumab, koja pripada grupi ljekova koja se zove monoklonska antitijela.

Čemu je namijenjen lijek Kesimpta

Lijek Kesimpta je namijenjen za liječenje odraslih osoba sa relapsnim oblicima multiple skleroze (RMS).

Kako djeluje lijek Kesimpta

Lijek Kesimpta djeluje tako što se veže za cilj koji se zove CD20 na površini B ćelija. B ćelije su vrsta bijelih krvnih ćelija koje su dio imunog sistema (odbrane organizma). U multiploj sklerozi imuni sistem napada zaštitni sloj oko nervnih ćelija. B ćelije su uključene u ovaj proces. Lijek Kesimpta cilja i uklanja B ćelije i time smanjuje mogućnost relapsa, olakšava simptome i usporava napredovanje bolesti.

Lijek Kesimpta ne smijete koristiti:

• ako ste alergični (preosjetljivi) na ofatumumab ili na bilo koju pomoćnu supstancu lijeka Kesimpta (navedene u dijelu 6),
• ako Vam je rečeno da imate teške probleme sa svojim imunim sistemom,
• ako imate tešku infekciju,
• ako imate rak.

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se svom ljekaru prije nego što počnete sa primjenom lijeka Kesimpta.

• Lijek Kesimpta može da dovede do ponovne aktivacije virusa hepatitisa B. Vaš ljekar će Vam uraditi analizu krvi da bi provjerio da li ste u riziku od infekcije hepatitisom B. Ako se pokaže da ste imali hepatitis B ili da ste nosilac virusa hepatitisa B, ljekar će od Vas tražiti da odete kod specijaliste.
• Prije početka liječenja lijekom Kesimpta, ljekar će Vam provjeriti imuni sistem.
• Ako imate infekciju, ljekar može da odluči da ne možete da primite lijek Kesimpta, ili može da Vam odloži početak liječenja lijekom Kesimpta dok se infekcija ne povuče.
• Vaš ljekar će da provjeri da li je potrebno da primite bilo koju vakcinu prije početka liječenja lijekom Kesimpta. Ako je potrebno da primite vakcinu koja se zove živa ili živa atenuisana vakcina, nju treba da primite najmanje 4 nedjelje prije početka liječenja lijekom Kesimpta. Druge vrste vakcina treba da primite najmanje 2 nedjelje prije početka liječenja lijekom Kesimpta.

Dok primjenjujete lijek Kesimptu

Recite svom ljekaru:

• ako imate opštu reakciju na injekciju ili lokalnu reakciju na mjestu primjene lijeka. Ovo su najčešća neželjena dejstva liječenja lijekom Kesimpta, i opisana su u dijelu 4. Obično se jave u roku od 24 sata nakon primjene lijeka Kesimpta, naročito poslije prve injekcije. Prvu injekciju treba da primite pod nadzorom zdravstvenog radnika.
• ako imate infekciju. Možete lakše da dobijete infekciju ili postojeća infekcija može da se pogorša. Ovo se dešava zbog toga što ćelije imunog sistema koje cilja lijek Kesimpta pomažu i u borbi protiv infekcije. Infekcije mogu da budu ozbiljne, a ponekad i životno ugrožavajuće.
• ako planirate da primite bilo koju vakcinu. Vaš ljekar će Vam reći da li je vakcina koju treba da primite živa, živa atenuisana ili nekog drugog tipa. Ne treba da primite živu ili živu atenuisanu vakcinu tokom liječenja lijekom Kesimpta, jer to može da dovede do infekcije. Drugi tipovi vakcina mogu slabije da djeluju ako ih primite tokom liječenja lijekom Kesimpta.

Odmah recite svom ljekaru ako primijetite bilo šta od navedenog tokom liječenja lijekom Kesimpta, jer bi to mogli da budu znaci ozbiljnog stanja:

• ako imate osip, plikove, otežano disanje, oticanje lica, očnih kapaka, usana, usta, jezika ili grla, stezanje u grudima, ili osjećaj nesvjestice. Ovo mogu biti znaci ili simptomi alergijske reakcije.
• ako mislite da Vam se pogoršava multipla skleroza (npr. slabost ili promjene vida) ili ako primijetite bilo koje nove ili neuobičajene simptome. Ovi efekti ukazuju na rijetki poremećaj mozga koji se zove progresivna multifokalna leukoencefalopatija (PML), koja je izazvana virusnom infekcijom.

Djeca i adolescenti

Nemojte davati ovaj lijek djeci i adolescentima mlađim od 18 godina, jer lijek Kesimpta još nije ispitivan u ovoj starosnoj grupi.

Primjena drugih ljekova

Recite svom ljekaru ili farmaceutu ako uzimate, nedavno ste uzimali ili biste mogli da uzmete bilo koje druge ljekove.

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta izuzetno:

• ako uzimate, nedavno ste uzeli ili biste mogli uzeti ljekove koji djeluju na imuni sistem. Ovi ljekovi bi mogli da imaju dodatni efekat na imuni sistem.
• ako planirate da se vakcinišete (vidjeti ,,Upozorenja i mjere opreza” gore).

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, pitajte ljekara za savjet prije primjene ovog lijeka.

Trudnoća

Treba da izbjegavate trudnoću tokom primjene lijeka Kesimpta i još 6 mjeseci nakon prestanka primjene lijeka.

Ako postoji mogućnost da ostanete trudni, koristite pouzdana sredstva za zaštitu od trudnoće tokom liječenja i još 6 mjeseci nakon prestanka primjene lijeka Kesimpta. Pitajte ljekara o dostupnim opcijama.

Ako zatrudnite ili mislite da ste trudni tokom liječenja lijekom Kesimpta ili u toku 6 mjeseci od posljednje doze lijeka, javite se odmah ljekaru. Vaš ljekar će Vam objasniti potencijalne rizike lijeka Kesimpta za trudnoću. Lijek Kesimpta može da smanji broj ćelija imunog sistema (B ćelija) i kod majke i kod nerođenog djeteta. Vaš ljekar treba da prijavi trudnoću kompaniji Novartis. Takođe, možete i Vi da prijavite trudnoću kontaktiranjem lokalnog predstavnika kompanije Novartis (vidjeti dio 6), pored javljanja svom ljekaru.

Dojenje

Lijek Kesimpta se može izlučiti u majčino mlijeko. Razgovarajte sa svojim ljekarom o koristima i rizicima prije početka dojenja tokom liječenja lijekom Kesimpta.

Vakcinacija novorođenčadi

Pitajte svog ljekara ili farmaceuta za savjet prije vakcinacije Vaše bebe, ako ste koristili lijek Kesimpta tokom trudnoće (vidjeti ,,Upozorenja i mjere opreza” gore).

Uticaj lijeka Kesimpta na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Malo je vjerovatno da lijek Kesimpta može uticati na Vašu sposobnost upravljanja vozilima i rukovanja mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Kesimpta

Lijek Kesimpta sadrži natrijum.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po dozi, odnosno suštinski je ,,bez natrijuma”.

Lijek Kesimpta sadrži polisorbat 80

Ovaj lijek sadrži 0,08mg polisorbata 80 po dozi. Polisorbati mogu da prouzrokuju alergijske reakcije. Obavijestite svog ljekara ako znate da imate bilo koje alergije.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Lijek Kesimpta se primjenjuje kao subkutana injekcija (injekcija koja se daje ispod kože).

Prvu injekciju treba da primijenite pod nadzorom zdravstvenog radnika.

Lijek Kesimpta napunjen injekcioni pen je isključivo za jednokratnu upotrebu.

Za detaljna uputstva kako da primijenite injekciju lijeka Kesimpta, pogledajte ,,Uputstvo za primjenu lijeka Kesimpta napunjen Sensoready injekcioni pen” na kraju ovog Uputstva za lijek.

Lijek Kesimpta možete da primjenjujete u bilo koje doba dana (ujutro, popodne ili uveče).

Koliko lijeka i koliko često da primjenjujete lijek Kesimpta

Ne prekoračujte dozu koju Vam je propisao ljekar.

• Inicijalna doza od 20 mg lijeka Kesimpta primjenjuje se prvog dana liječenja (0. nedjelja) i nakon 1. i 2. nedjelje (1. nedjelja i 2. nedjelja). Nakon prve 3 injekcije, ne prima se injekcija u sljedećoj nedjelji (3. nedjelja).
• Počevši od 4. nedjelje i nakon toga svakog mjeseca preporučuje se doza od 20 mg.

Vrijeme	Doze
0. nedjelja (prvi dan liječenja)	20 mg
nedjelja	20 mg
nedjelja	20 mg
nedjelja	Bez injekcije
nedjelja	20 mg
Svakog mjeseca nakon toga	20 mg

Koliko dugo da primjenjujete lijek Kesimpta

Nastavite sa primjenom lijeka Kesimpta svakog mjeseca dokle god Vam to kaže ljekar.

Ljekar će redovno kontrolisati Vaše stanje da bi odredio da li lječenje ima željeni efekat.

Ako imate pitanja o dužini primjene lijeka Kesimpta, obratite se ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.

Ako ste uzeli više lijeka Kesimpta nego što je trebalo

Ako ste primijenili više injekcija lijeka Kesimpta nego što treba, odmah se javite svom ljekaru.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Kesimpta

Kako biste imali potpunu korist od primjene lijeka Kesimpta, važno je da primijenite svaku injekciju na vrijeme.

Ako ste zaboravili da primijenite injekciju lijeka Kesimpta, primijenite injekciju što je prije moguće. Nemojte da čekate do sljedeće doze po rasporedu. Vrijeme sljedeće injekcije treba izračunati od dana primjene injekcije, a ne na osnovu prvog rasporeda (vidjeti dio „Koliko lijeka i koliko često da primjenjujete lijek Kesimpta“).

Ako prestanete da uzimate lijek Kesimpta

Nemojte prestajati sa primjenom lijeka Kesimpta ili mijenjati dozu bez prethodnog dogovora sa Vašim ljekarom.

Neka neželjena dejstva lijeka mogu da budu povezana sa niskim nivoom B ćelija u krvi. Nakon prestanka primjene lijeka Kesimpta, nivo B ćelija u krvi će postepeno porasti na normalan nivo. Može biti potrebno nekoliko mjeseci. Tokom ovog vremena još uvijek mogu da se jave neka od neželjenih dejstava opisanih u ovom uputstvu.

Ako imate dodatnih pitanja o primjeni lijeka, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi lijekovi i lijek Kesimpta može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Neželjena dejstva lijeka Kesimpta navedena su dolje. Ako bilo koje neželjeno dejstvo postane ozbiljno, javite se svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri.

Veoma često (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• infekcije gornjih disajnih puteva, sa simptomima kao što su bol u grlu i curenje iz nosa
• reakcije povezane sa injekcijom, kao što su povišena tjelesna temperatura, glavobolja, bol u mišićima, jeza i umor - uobičajeno se javljaju u toku 24 sata nakon primjene injekcije lijeka Kesimpta, naročito nakon prve injekcije
• infekcije mokraćnih kanala
• reakcije na mjestu primjene injekcije kao što su crvenilo, bol, svrab ili oticanje

Često (neželjena dejstva koja se mogu javiti kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• smanjena vrijednost proteina imunoglobulina M u krvi, proteina koji pomaže u zaštiti od infekcije
• herpes u ustima
• mučnina, povraćanje (prijavljeni su u vezi sa reakcijama povezanim sa injekcijom)

Nepoznata neželjena dejstva (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podatka)

• alergijska reakcija, sa simptomima kao što su osip, plikovi, otežano disanje, oticanje lica, očnih kapaka, usana, usta, jezika ili grla, stezanje u grudima, ili osjećaj nesvjestice

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati napunjen injekcioni pen u originalnom pakovanju radi zaštite od svjetlosti. Čuvati u frižideru (2°C – 8°C). Ne zamrzavati.

Ako je neophodno, lijek Kesimpta se može čuvati van frižidera tokom pojedinačnog perioda do 7 dana na sobnoj temperaturi (do 30°C). Ako se ne primjeni tokom ovog perioda, lijek Kesimpta se onda može vratiti u frižider na maksimalno 7 dana.

Nemojte primjenjivati ovaj lijek, ako primjetite da rastvor sadrži čestice ili da je zamućen.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Kesimpta

• Aktivna supstanca je ofatumumab. Jedan napunjen injekcioni pen sadrži 20 mg ofatumumaba.
• Pomoćne supstance: L-arginin; natrijum acetat, trihidrat; natrijum hlorid; polisorbat 80 (E433); dinatrijum edetat, dihidrat; hlorovodonična kiselina; voda za injekcije.

Kako izgleda lijek Kesimpta i sadržaj pakovanja

Rastvor za injekciju u napunjenom injekcionom penu je bistar do blago opalescentan, bezbojan do svijetlo braonkasto-žut.

Unutrašnje pakovanje je napunjen injekcioni špric namijenjen za pojedinačnu primjenu, sa iglom od nerđajućeg čelika, čepom klipa i čvrstim štitnikom za iglu. Špric je sklopljen u auto-injektor koji zajedno sa napunjenim injekcionim špricem čini napunjeni injekcioni pen („Sensoready“ pen).

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija koja sadrži 1 napunjen injekcioni pen i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

“Novartis Pharma Services AG” dio stranog društva Podgorica

ul. Svetlane Kane Radević br 3, Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

Novartis Pharma Stein AG

Schaffhauserstrasse, 4332 Stein, Švajcarska

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept

Broj i datum dozvole

2030/22/1952 – 4554 od 26.08.2022. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

April, 2025. godine

Uputstvo za primjenu lijeka Kesimpta napunjen Sensoready injekcioni pen

Važno je da razumijete i pratite navedena uputstva prije primjene lijeka Kesimpta. Razgovarajte sa svojim ljekarom, farmaceutom ili medicinskom sestrom ako imate pitanja prije prve primjene lijeka Kesimpta.

Zapamtite:

• Ne koristite pen ako je oštećena bezbjednosna naljepnica na spoljnjem pakovanju ili je oštećeno unutrašnje pakovanje pena. Čuvajte pen u neotvorenoj kutiji do trenutka primjene lijeka.
• Ne mućkajte pen.
• Ako Vam ispadne pen, ne koristite pen ukoliko izgleda oštećeno ili ako je pri padu otpao poklopac.
• Odložite iskorišćeni pen nakon primjene. Nemojte ponovo koristiti pen. Vidjeti „Kako odložiti iskorišćeni lijek Kesimpta napunjen Sensoready injekcioni pen?” na kraju ovog Uputstva za primjenu lijeka.

Kako treba čuvati lijek Kesimpta?

• Čuvajte pen u originalnom pakovanju u frižideru na temperaturi od 2°C do 8°C.
• Čuvati pen u originalnom pakovanju dok ne budete spremni da primijenite lijek, radi zaštite od svjetlosti.
• Ne zamrzavati pen.

Čuvati lijek van vidokruga i domašaja djece.

Djelovi lijeka Kesimpta napunjen Sensoready injekcioni pen (vidjeti Sliku A):

Slika A

Štitinik igleIglaPoklopac Unutrašnji omotač igleKontrolni prozorčićŠtitinik igleIglaPoklopac Unutrašnji omotač igleKontrolni prozorčić

Lijek Kesimpta napunjen Sensoready injekcioni pen prikazan je sa skinutim poklopcem. Ne skidati poklopac dok nijeste spremni za primjenu injekciju.

Prije primjene injekcije:

Izvadite pen iz frižidera 15 do 30 minuta prije primjene injekcije, kako bi pen postigao sobnu temperaturu.

Obratite se Vašem farmaceutu ili ljekaru ukoliko pen ne prođe bilo koju od ovih provjera.

Primjena injekcije

Važno: Tokom primjene injekcije ćete čuti 2 glasna klika:

• Prvi klik označava da je ubrizgavanje počelo.
• Drugi klik označava da je ubrizgavanje skoro završeno.

Morate da nastavite čvrsto da držite pen uz kožu sve dok ne vidite da zeleni indikator ispunjava kontrolni prozorčić i da je prestao da se pomjera.

Kako odložiti iskorišćeni lijek Kesimpta napunjen Sensoready injekcioni pen?