DEXILANT® 60mg kapsula sa modifikovanim oslobađanjem, tvrda

Lijek Dexilant je indikovan kod odraslih pacijenata i adolescenata uzrasta od 12 do 17 godina za:

•Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa

•Terapiju održavanja izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa i prevenciju ponovnog javljanja gorušice

•Kratkotrajno liječenje gorušice i regurgitacije kisjeline povezanih sa simptomatskom neerozivnom gastro-ezofagealnom refluksnom bolešću (GERB)

Doziranje

Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa

Odrasli i adolescenti uzrasta od 12 do 17 godina - Preporučena doza je 60 mg jednom dnevno u trajanju od 4 nedjelje. Kod pacijenata kod kojih nakon tog vremena ne dođe do izlječenja, liječenje istom dozom se može nastaviti još dodatne 4 nedjelje.

Održavanje izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa i prevencija ponovnog javljanja gorušice

Odrasli - Preporučena doza je 30 mg jednom dnevno u trajanju do 6 mjeseci kod pacijenata kod kojih je potrebna produžena supresija lučenja kisjeline.

Adolescenti uzrasta od 12 do 17 godina – Preporučena doza je 30 mg jednom dnevno. Postojeći dokazi ne podržavaju poseban vremenski period trajanja terapije. Odluku o dužini trajanja terapije bi trebalo da donese ljekar od slučaja do slučaja.

Simptomatska neerozivna gastro-ezofagealna refluksna bolest (GERB)

Odrasli i adolescenti uzrasta od 12 do 17 godina - Preporučena doza je 30 mg jednom dnevno u trajanju do 4 nedjelje.

Posebne populacije

Stariji pacijenti

Zbog smanjenog klirensa dekslansoprazola kod starijih pacijenata može biti potrebno prilagođavanje doze na osnovu individualnih potreba. Dnevna doza od 60 mg ne treba da bude prekoračena kod starijih pacijenata, osim u slučaju jasnih kliničkih indikacija (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije bubrega

Kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega nije potrebno prilagođavanje doze (vidjeti dio 5.2).

Oštećenje funkcije jetre

Kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije jetre nije potrebno prilagođavanje doze. Pacijenti sa umjerenim oštećenjem funkcije jetre treba da budu pod stalnim nadzorom, uz primjenu maksimalne dnevne doze od 30 mg. Nijesu sprovedene studije na pacijentima sa teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti djelove 4.4 i 5.2), pa se primjena dekslansoprazola kod ove grupe pacijenata ne preporučuje.

Pedijatrijska populacija

Adolescenti uzrasta od 12 do 17 godina

Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa

Doziranje lijeka Dexilant kod adolescenata uzrasta od 12 do 17 godina je isto kao i za odrasle.

Održavanje izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa i prevencija ponovnog javljanja gorušice

Doza lijeka Dexilant kod adolescenata uzrasta od 12 do 17 godina je ista kao i za odrasle.

Simptomatska neerozivna gastro-ezofagealna refluksna bolest (GERB)

Doziranje lijeka Dexilant kod adolescenata uzrasta od 12 do 17 godina je isto kao i za odrasle.

Djeca ispod 12 godina starosti

Bezbjednost i efikasnost primjene lijeka Dexilant kod djece ispod 12 godina starosti nijesu utvrđene. Podaci nijesu dostupni.

Način primjene

Lijek je namijenjen za oralnu upotrebu.

Kapsule treba progutati cijele sa dovoljnom količinom tečnosti. Mogu da se uzimaju sa ili bez hrane (vidjeti dio 5.2).

Kapsule se mogu otvoriti, a granule iz kapsule pomješati sa 1 kašikom soka od jabuke. Mješavinu primijeniti odmah nakon pripreme.

Granule ne treba žvakati.

Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili bilo koju od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.

Prilikom upotrebe lijeka Dexilant neophodno je isključiti mogućnost postojanja malignog gastričnog tumora jer dekslansoprazol može da maskira simptome i odloži pravovremeno dijagnostikovanje.

Ne preporučuje se istovremena primjena dekslansoprazola i inhibitora HIV proteaze čija je resorpcija zavisna od pH želudačnog sadržaja, kao što je atazanavir ili nelfinavir, a uslijed značajnog smanjenja bioraspoloživosti (vidjeti dio 4.5).

Dekslansoprazol treba oprezno primjenjivati kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije jetre. Dekslansoprazol se ne preporučuje pacijentima sa teškim oštećenjem funkcije jetre (vidjeti djelove 4.2 i 5.2).

Smanjen aciditet želuca iz bilo kog razloga, uključujući i djelovanje inhibitora protonske pumpe (IPP) poput dekslansoprazola, povećava broj bakterija normalno prisutnih u gastrointestinalnom traktu. Liječenje inhibitorima protonske pumpe može u manjoj mjeri da poveća rizik od gastrointestinalnih infekcija poput infekcija bakterijama iz rodova Salmonella, Campylobacter i Clostridium difficile.

Zbog ograničenih podataka o bezbjednosti kod primjene duže od godinu dana, neophodna je redovna revizija liječenja i temeljna procjena odnosa koristi i rizika kod ovih pacijenata.

Kod pacijenata koji su liječeni ljekovima IPP poput dekslansoprazola u trajanju od najmanje tri mjeseca, a u većem broju slučajeva u trajanju od godinu dana, prijavljeni su slučajevi teške hipomagnezijemije. U takvim slučajevima moguća je pojava težih simptoma poput umora, delirijuma, konvulzija, vrtoglavice i ventrikularne aritmije, koji se mogu javiti podmuklo, pa ih je moguće previdjeti. Kod većine ovih pacijenata, hipomagnezijemija se poboljšava nakon nadoknađivanja izgubljenog magnezijuma i prekida terapije IPP. Kod pacijenata kod kojih se očekuje produženo liječenje ili kod pacijenata koji uzimaju IPP sa digoksinom ili drugim ljekovima koji mogu izazvati hipomagnezijemiju (npr. diuretici), potrebno je odrediti nivoe magnezijuma prije početka liječenja sa IPP, kao i periodično tokom terapije.

Uticaj na resorpciju vitamina B12

Dekslansoprazol, kao i svi ljekovi koji blokiraju sekreciju želudačne kiseline, mogu smanjiti resorpciju vitamina B-12 (cijanokobalamin) usljed hipo- ili ahlorhidrije. Ovo treba imati u vidu kod pacijenata sa niskim rezervama ili faktorima rizika za smanjenu resorpciju vitamina B-12, koji su na dugotrajnoj terapiji ili kada se kod njih primijete posljedični klinički simptomi smanjene resorpcije vitamina B-12.

Kod pacijenata koji uzimaju lansoprazol rijetko su prijavljeni slučajevi kolitisa. Slični efekti se mogu očekivati i sa dekslansoprazolom. Zbog toga je, u slučajevima teške i/ili učestale dijareje, potrebno razmotriti prekid terapije.

Inhibitori protonske pumpe, posebno u visokim dozama i tokom dugotrajne primjene (duže od godinu dana), umjereno povećavaju rizik od frakture kuka, ručnog zgloba i kičme, pretežno kod starijih pacijenata ili ako su prisutni drugi faktora rizika. Opservacione studije upućuju na zaključak da inhibitori protonske pumpe mogu da povećaju ukupni rizik od fraktura za 10–40%. Ovom riziku djelimično doprinose i drugi faktori rizika. Pacijenti kod kojih postoji rizik od osteoporoze moraju se liječiti u skladu sa važećim kliničkim smjernicama i potrebno im je obezbijediti adekvatan unos vitamina D i kalcijuma.

Kada se primjenjuje istovremeno sa IPP, prijavljeni su slučajevi povećanja nivoa metotreksata kod nekih pacijenata. Prilikom primjene visokih doza metotreksata, potrebno je razmotriti privremeni prekid terapije dekslansoprazolom.

Lijek Dexilant sadrži saharozu. Pacijenti sa rijetkim nasljednim oboljenjem intolerancije na fruktozu, glukozno-galaktoznom malapsorpcijom ili nedostatkom saharoza-izomaltaze, ne smiju koristiti ovaj lijjek.

Subakutni kožni lupus eritematodes (SCLE)

Primjena inhibitora protonske pumpe je povezana sa vrlo nefrekventnom pojavom slučajeva SCLE. Ukoliko se pojave lezije, posebno na mjestima koja su izložena suncu, i ukoliko su povezane sa pojavom artralgije, pacijentu je potrebno odmah ukazati medicinsku pomoć i ljekar bi trebalo da prekine terapiju lijekom Dexilant. Pojava SCLE pri prethodnoj primjeni inhibitora protonske pumpe može povećati rizik od pojave SCLE sa sljedećom primjenom inhibitora protonske pumpe.

Interferencija sa laboratorijskim testovima

Povišen nivo Chromogranin A (CgA) može interferirati sa testovima za otkrivanje neuroendokrinih tumora. Kako bi se izbjegla ova interferencija, porebno je prekinuti terapiju lijekom Dexilant najmanje 5 dana prije mjerenja CgA (vidjeti odjeljak 5.1). Ukoliko se nakon inicijalnog mjerenja, nivoi CgA i gastrina ne vrate na referentne vrijednosti, potrebno je ponoviti mjerenje 14 dana nakon obustavljanja terapije inhibitorom protonske pumpe.

Studije interakcija su sprovedene samo na odraslima

Uticaj drugih ljekova na djelovanje dekslansoprazola

Pokazano je da su u metabolizam dekslansoprazola uključeni enzimi CYP2C19 i CYP3A4.

Ljekovi koji inhibiraju enzim CYP2C19

Inhibitori enzima CYP2C19 (kao što je fluvoksamin) će vjerovatno povećati sistemsku izloženost djelovanju dekslansoprazola.

Ljekovi koji indukuju CYP2C19 i CYP3A4

Induktori enzima CYP2C19 i CYP3A4, poput rifampicina i kantariona (Hypericum perforatum), mogu da smanje koncentraciju dekslansoprazola u plazmi.

Drugi

Sukralfat/antacidi

Sukralfat/antacidi mogu da umanje bioraspoloživost dekslansoprazola. Zbog toga, dekslansoprazol treba uzimati najmanje 1 sat nakon uzimanja ovih ljekova.

Uticaj dekslansoprazola na djelovanje drugih ljekova

Ljekovi čija resorpcija zavisi od pH vrijednosti

Dekslansoprazol može da utiče na resorpciju ljekova kojima je želudačni pH kritični faktor bioraspoloživosti.

Inhibitori HIV proteaze

Ne preporučuje se istovremena primjena dekslansoprazola i inhibitora HIV proteaze čija je resorpcija zavisna od pH želudačnog sadržaja, kao što je atazanavir ili nelfinavir, a usljed značajnog smanjenja bioraspoloživosti (vidjeti dio 4.4).

Ketokonazol, itrakonazol i erlotinib

Želudačna kisjelina pospješuje resorpciju ketokonazola, itrakonazola i erlotiniba iz gastrointestinalnog trakta. Upotreba dekslansoprazola može da ima za posljedicu supterapijske koncentracije ketokonazola, itrakonazola i erlotiniba, pa iz tog razloga treba izbjegavati istovremenu upotrebu.

Digoksin

Istovremena upotreba dekslansoprazola i digoksina može da poveća nivoe digoksina u plazmi. Nivoe digoksina u plazmi iz tog razloga treba kontolisati i, ukoliko je potrebno, prilagoditi dozu digoksina prilikom uvođenja i nakon prekida liječenja dekslansoprazolom.

Ljekovi koji se metabolišu djelovanjem enzima P450

Rezultati in vitro studija ukazuju da lijek Dexilant ne utiče na CYP izoforme 1A1, 1A2, 2A6, 2B6, 2C8, 2C9, 2D6, 2E1 i 3A4. Zato se ne očekuju klinički značajne interakcije sa ljekovima koji se metabolišu djelovanjem enzima CYP sistema. Takođe, rezultati in vivo studija su pokazali da lijek Dexilant nije imao uticaja na farmakokinetiku istovremeno primijenjenog fenitoina (supstrat za CYP2C9) ili teofilina (supstrat za CYP1A2). CYP1A2 genotip dobrovoljaca nije određivan u studijama interakcija lijeka sa teofilinom. Iako su rezultati in vitro studija pokazali da lijek Dexilant ima potencijal inhibicije enzima CYP2C19, rezultati in vivo studija interakcija lijeka, posebno kod snažnih i umjerenih CYP2C19 metabolizera, pokazali su da lijek Dexilant ne utiče na farmakokinetiku diazepama (supstrat za CYP2C19).

Takrolimus

Istovremena upotreba dekslansoprazola može da poveća koncentracije takrolimusa u plazmi (supstrat za CYP3A i P-glikoprotein, P-gp), posebno kod pacijenata podvrgnutih transplantaciji, koji su umjereni ili slabi CYP2C19 metabolizeri. Preporučuje se praćenje koncentracija takrolimusa u plazmi prilikom uvođenja ili nakon prekida istovremene primjene dekslansoprazola.

Varfarin

U studiji u kojoj se istovremeno primjenjivao lijek Dexilant i varfarin, nije uočena značajna razlika u farmakokinetici varfarina niti vrijednosti INR (internacionalni normalizovani odnos), u poređenju sa primjenom varfarina sa placebom. Međutim, prijavljeni su slučajevi povišenih vrijednosti INR i protrombinskog vremena kod pacijenata koji su istovremeno primali IPP i varfarin. Kod pacijenata na uporednoj terapiji IPP i varfarinom možda će biti potrebno da se prati povećanje vrijednost INR i protrombinsko vrijeme, posebno kada se započinje ili završava istovremena primjena.

Klopidogrel

Rezultati jedne studije istovremene primjene dekslansoprazola (60 mg jednom dnevno) i klopidogrela 75 mg na zdravim dobrovoljcima ukazuju na smanjenu izloženost aktivnom metabolitu klopidogrela (približno 9% smanjenje vrijednosti PIK i 27% smanjenje vrijednosti Cmax). Istovremena primjena dekslansoprazola nije imala klinički značajan efekat na farmakodinamiku klopidogrela. Nije potrebno prilagođavanje doze klopidogrela kada se primjenjuje istovremeno sa preporučenom dozom lijeka Dexilant.

Metotreksat

Studije slučaja, objavljene studije populacione farmakokinetike i retrospektivne analize upućuju da istovremena primjena IPP i metotreksata (prvenstveno u visokim dozama; vidjeti uputstvo za lijek metotreksat) može da povisi nivoe i produži zadržavanje metotreksata i/ili njegovog metabolita hidroksimetotreksata u serumu, što može voditi ka toksičnosti metotreksatom. Usljed toga, kada je neophodno primijeniti visoke doze metotreksata, potrebno je uzeti u obzir privremen prestanak terapije dekslansoprazolom. Međutim, formalne studije interakcija prilikom primjene metotreksata u visokim dozama istovremeno sa IPP nijesu sprovedene.

Ljekovi koji se transportuju preko P-glikoproteina

Uočeno je da lansoprazol inhibira transportni protein P-gp, in vitro. Sličan efekat može da se očekuje i prilikom primjene dekslansoprazola. Klinički značaj ove inhibicije nije poznat.

Drugi ljekovi

Nijesu pokazane klinički značajne interakcije dekslansoprazola i nesteroidnih anti-inflamatornih ljekova (NSAIL), mada formalne studije interakcije nijesu sprovedene.

Plodnost

U studijama na životinjama nema dokaza o smanjenju plodnosti nakon primjene lansoprazola (vidjeti dio 5.3). Slični rezultati se mogu očekivati i prilikom primjene dekslansoprazola.

Trudnoća

Dostupni su ograničeni podaci o primjeni dekslansoprazola kod trudnica. Studije na životinjama ne upućuju na direktna ili indirektna neželjena dejstva u odnosu na reproduktivnu toksičnost (vidjeti dio 5.3). Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavanje primjene lijeka Dexilant tokom trudnoće.

Dojenje

Nije poznato da li se dekslansoprazol izlučuje u majčino mlijeko kod ljudi. Studije na životinjama su pokazale da se lansoprazol izlučuje u mlijeko.

Mogu se javiti neželjena dejstva poput ošamućenosti, vrtoglavice, poremećaja vida i pospanosti (vidjeti dio 4.8). U tim slučajevima sposobnost reagovanja može biti smanjena.

Sažetak bezbjednosnog profila

Bezbjednost primjene lijeka Dexilant u dozama od 30, 60 ili 90 mg je procjenjivana u kliničkim studijama kod pacijenata liječenih u periodu do 1 godine. Neželjene reakcije povezane sa primjenom lijeka Dexilant, primjećene u ovim kliničkim studijama, su bile uglavnom blage ili umjerene, sa ukupnom incidencom sličnom kao prilikom primjene placeba i lansoprazola. Najčešće prijavljivane neželjene reakcije su bile dijareja, abdominalni bol, glavobolja, mučnina, abdominalna nelagodnost, nadutost i konstipacija. Incidenca ovih neželjenih reakcija je nezavisna u odnosu na pol, starost ili rasu.

Tabelarni spisak neželjenih reakcija

Neželjene reakcije prilikom primjene lijeka Dexilant (30 mg, 60 mg ili 90 mg) uočene u kliničkim studijama, kao i nakon stavljanja lijeka u promet, navedene su prema MedDRA terminologiji, prema organskim sistemima i učestalosti. Učestalost se definiše na sljedeći način: veoma često (≥ 1/10); često (≥ 1/100 do < 1/10); povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100); rijetko (≥ 1/10000 do < 1/1000); veoma rijetko (< 1/10000); nepoznato (učestalost se ne može procijeniti na osnovu dostupnih podataka). Neželjene reakcije su prikazane prema opadajućoj ozbiljnosti u okviru svake grupe učestalosti.

1 vidjeti dio „Opis pojedinih neželjenih reakcija“

2 neželjene reakcije koje su uočene nakon stavljanja dekslansoprazola u promet (kako su ove neželjene reakcije prijavljene dobrovoljno od strane populacije neodređene veličine, učestalost nije moguće procijeniti iz raspoloživih podataka)

Opis pojedinih neželjenih reakcija

Dijareja i abdominalni bol

U fazi 3 kliničkih studija, najčešće prijavljivana neželjena reakcija je bila dijareja (isključujući infektivnu dijareju), i u većini slučajeva se nije radilo o ozbiljnoj neželjenoj reakciji. Ukupno, mali broj dobrovoljaca (2,4%) je prijevremeno prekinuo terapiju dekslansoprazolom zbog pojave neželjene reakcije. Najčešće neželjene reakcije (≥ 0,5%) koje su uzrokovale prijevremeni prekid terapije su bile dijareja, gastrointestinalni i abdominalni bolovi. Inicijalna pojava dijareje i abdominalnog bola je bila nezavisna od dužine trajanja terapije, i u većini slučajeva se radilo o slučajevima blagih ili umjereno teških događaja. Dozna zavisnost incidence neželjenih događaja dekslansoprazola nije uočena.

Preosjetljivost

Slučajevi ozbiljnih reakcija preosjetljivosti prijavljivani su nakon stavljanja lijeka u promet. Reakcije preosjetljivosti su češće prijavljivane kod ženskih pacijenata (74%). Većina slučajeva ozbiljnih reakcija preosjetljivosti je liječena steroidima i/ili antihistaminicima i prekidom primjene lijeka. Kod malog broja pacijenata prijavljeni su ozbiljni slučajevi Stevens-Johnson-ovog sindroma (SJS) i toksične epidermalne nekroze (TEN).

Hemolitička anemija

Nakon stavljanja lijeka u promet, nekoliko težih slučajeva hemolitičke anemije prijavljeno je kod pacijenata koji su primali 60 mg dekslansoprazola dnevno, u trajanju od 4 do 7 mjeseci.

Pedijatrijska populacija

Bezbjednosni profil lijeka pri primjeni lijeka kod adolescenata uzrasta od 12 do 17 godina je isti kao kod odraslih. U kliničkim studijama sprovedenim na 166 pacijenata adolescentnog uzrasta, jedina neželjena reakcija koja je evidentirana kod više od jednog pacijenta je bio abdominalni bol. Dodatne neželjene reakcije koje su se pojavile svaka posebno kod jednog pacijenta su dijareja, urtikarija, osjećaj suvoće usta i glavobolja.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Agenciji za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CALIMS):

Agencija za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

Efekti predoziranja dekslansoprazolom kod ljudi nijesu poznati (iako je akutna toksičnost vjerovatno niska), pa se stoga ne mogu dati uputstva za terapiju predoziranja.

Slučajevi značajnog predoziranja lijekom Dexilant nijesu prijavljeni. Višestruke doze lijeka Dexilant od 120 mg, kao i pojedinačna doza lijeka Dexilant od 300 mg nijesu rezultovali smrću, niti ozbiljnim neželjenim događajima. Hipertenzija kao teška neželjena reakcija prijavljena je nakon terapije lijekom Dexilant u dozi od 60 mg, dva puta dnevno. Neželjene reakcije nakon terapije lijekom Dexilant u dozi od 60 mg dva puta dnevno, koje se ne mogu klasifikovati kao ozbiljne uključuju valunge (nalete vrućine), kontuzije, orofaringealni bol i gubitak mase.

U slučaju sumnje na predoziranje, pacijenta treba pažljivo pratiti. Dekslansoprazol se ne eliminiše hemodijalizom u značajnoj mjeri. Ukoliko je neophodno, preporučuje se ispiranje želuca, aktivni ugalj i simptomatska terapija.

Farmakoterapijska grupa: Ljekovi za poremećaje aciditeta, inhibitori protonske pumpe

ATC kod: A02BC06

Mehanizam djelovanja

Dekslansoprazol je R-enantiomer lansoprazola. Djeluje kao inhibitor protonske pumpe (IPP) u želucu. Dekslansoprazol inhibira posljednju fazu stvaranja želudačne kisjeline inhibicijom H+/K+ ATP-aze u parijetalnim ćelijama želuca. Inhibicija je dozno zavisna i reverzibilna, a dejstvo se ispoljava i na bazalno i na stimulisano lučenje želudačne kisjeline. Dekslansoprazol se koncentriše u parijetalnim ćelijama i aktivira se u kisjeloj sredini, reagujući sa sulfhidrilnom grupom H+/K+ ATP-aze, što ima za rezultat inhibiciju enzimske aktivnosti.

Farmakodinamsko dejstvo

Antisekretorna aktivnost

Antisekretorna aktivnost lijeka Dexilant je ispitivana kod zdravih dobrovoljaca, koji su uzimali 60 mg dekslansoprazola ili 30 mg lansoprazola jednom dnevno tokom 5 dana. Prosječna intragastrična pH vrijednost je iznosila približno 4.55 nakon uzimanja lijeka Dexilant, odnosno 4.13 nakon uzimanja lansoprazola. Prosječno vrijeme tokom jednog dana, u kojem je vrijednost intragastrične pH održavana iznad 4, izraženo procentualno, iznosilo je 71% (odnosno 17h) nakon uzimanja lijeka Dexilant, u odnosu na 60% (14h) nakon uzimanja lansoprazola.

Dejstvo na nivo gastrina u serumu

Dejstvo lijeka Dexilant na koncentraciju gastrina u serumu je procjenjivano kod pacijenata uključenih u kliničko ispitivanje u trajanju do 12 mjeseci. Srednje vrijednosti koncentracije gastrina natašte povećale su se iznad bazalnog nivoa tokom terapije lijekom Dexilant od 30 mg i 60 mg. Kod pacijenata liječenih duže od 6 mjeseci, srednja koncentracija gastrina u serumu povećala se tokom približno prva 3 mjeseca terapije i zadržala se na istom nivou do kraja terapije. Srednja koncentracija gastrina u serumu vratila se na vrijednost prije terapije lijekom Dexilant u toku jednog mjeseca nakon prekida terapije.

Tokom terapije antisekretornim medicinskim proizvodima, nivo gastrina u serumu se povećava kao odgovor na smanjenu sekreciju gastične kisjeline. Takođe, nivo CgA se povećava uslijed smanjenja gastrične kisjelosti. Povišeni nivo CgA može interferisati sa laboratorijskim pretragama neuroendokrinih tumora.

Dostupni, publikovani podaci sugerišu da terapiju inhibitorima protonske pumpe treba prekinuti između 5 dana i 2 nedjelje prije mjerenja CgA nivoa. Ovo će omogućiti nivoima CgA koji su moguće lažno povećani nakon terpije IPP, da se vrate na referentne vrijednosti.

Dejstvo na enterohromafin-slične ćelije (eng. enterocromaffin-like, ECL)

Nije bilo izvještaja o hiperplaziji ECL ćelija u uzorcima biopsije želuca uzetih od pacijenata liječenih lijekom Dexilant od 30 mg, 60 mg ili 90 mg, u trajanju do 12 mjeseci.

Dejstvo na srčanu repolarizaciju

Potencijalno dejstvo lijeka Dexilant na produženje QT/QTc intervala je procjenjivano u studiji sprovedenoj na zdravim, odraslim ispitanicima. Lijek Dexilant u dozi od 90 mg ili 300 mg u odnosu na placebo nije odložio srčanu repolarizaciju. Pozitivna kontrola (moksifloksacin) izazvala je statistički značajno duže vrijeme maksimalnog i srednjeg QT/QTc intervala u odnosu na placebo.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Terapija erozivnog refluksnog ezofagitisa

Dvije multicentrične, dvostruko slijepe, aktivno kontrolisane, randomizovane studije u trajanju od 8 nedjelja, sprovedene su na pacijentima sa endoskopski potvrđenim erozivnim refluksnim ezofagitisom. Težina bolesti je klasifikovana prema LACG sistemu (eng. Los Angeles Classification Grading System, sa stepenom A – D). Pacijenti su nasumično podijeljeni u jednu od sljedeće tri grupe: lijek Dexilant u dozi od 60 mg dnevno, lijek Dexilant u dozi od 90 mg dnevno ili lansoprazol u dozi od 30 mg dnevno. U ispitivanju je učestvovalo ukupno 4092 pacijenta, uzrasta između 18 i 90 godina (prosječna starost 48 godina), od kojih su 54% činili muškarci. Na osnovu navedenog sistema klasifikacije, prije terapije 71% pacijenata je imalo stepen težine A i B (blagi erozivni refluksni ezofagitis), dok je 29% pacijenata imalo stepen težine C i D (umjereni do teški erozivni refluksni ezofagitis).

Procenat izliječenih pacijenata utvrđen analitičkom metodom uz primjenu tabela mortaliteta, nakon 8-nedjeljne terapije lijekom Dexilant od 60 mg je iznosio 92,3% do 93,1%, u odnosu na 86,1% do 91,5% pacijenata izliječenih nakon 8-nedjeljne terapije (primarno) lansoprazolom od 30 mg. Obje studije su pokazale da dekslansoprazol nije inferiorniji u odnosu na lansoprazol. Statistička superiornost nije ustanovljena korišćenjem log-rank testova.

Nakon 4 nedjelje terapije (sekundarno), stopa izlječenja prema metodi tabela mortaliteta iznosila je 77,0% do 80,1% pri primjeni lijeka Dexilant od 60 mg, u odnosu na 76,5% do 77,0% pri primjeni lansoprazola od 30 mg.

Stopa izlječenja u 8. nedjelji u prvoj studiji, prema metodi tabela mortaliteta, kod pacijenata sa umjerenim do teškim erozivnim (sekundarnim) refluksnim ezofagitisom, iznosila je 88,9% pri primjeni lijeka Dexilant od 60 mg, odnosno 74,5% pri primjeni lansoprazola od 30 mg. Razlika je bila statistički značajna (p=0,011). U drugoj studiji, stopa izlječenja prema metodi tabela mortaliteta u 8. nedjelji iznosila je 87,6% pri primjeni lijeka Dexilant od 60 mg, odnosno 87,7% pri primjeni lansoprazola od 30 mg, što ukazuje da nije postojala statistički značajna razlika.

Lijek Dexilant u dozi od 90 mg je takođe ispitivan i utvrđeno je da ne pruža dodatne kliničke koristi u odnosu na lijek Dexilant u dozi od 60 mg.

Održavanje izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa

Multicentrična, dvostruko slijepa, placebom kontrolisana, randomizovana studija sprovedena je na pacijentima koji su uspješno prošli studiju erozivnog refluksnog ezofagitisa i kod kojih je endoskopski potvrđeno izlječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa. Održavanje izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa i poboljšanje simptoma tokom 6 mjeseci procjenjivano je za lijek Dexilant u dozi od 30 mg ili 60 mg jednom dnevno, u odnosu na placebo. Ukupno 445 pacijenata je bilo uključeno u studiju, uzrasta između 18 i 85 godina (prosječna starost 49 godina), od čega su 52% činile žene.

Prema analitičkoj metodi tabela mortaliteta, lijek Dexilant od 30 mg i od 60 mg pokazao je statistički značajno veće stope održavanja izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa (74,9%, odnosno 82,5%) u odnosu na placebo (27,2%) nakon 6 mjeseci (p<0,00001).

Kod pacijenta sa težim oblikom erozivnog refluksnog ezofagitisa (stepen težine C ili D) prije liječenja, nakon uzimanja lijeka Dexilant od 30 mg i 60 mg takođe je postignuta statistički značajno veća stopa održavanja izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa u odnosu na placebo nakon 6 mjeseci, primjenom analitičke metode tabela mortaliteta.

Primjenom lijeka Dexilant u dozi od 30 mg i 60 mg postiže se statistički značajno veća stopa (p<0,00001) ublažavanja gorušice tokom trajanja studije. Srednji procenat dana u toku 24 sata sa izostankom gorušice, tokom trajanja studije iznosio je 96,1% pri primjeni lijeka Dexilant od 30 mg, 90,9% pri primjeni lijeka Dexilant od 60 mg, u odnosu na 28,6% pri primjeni placeba. Srednji procenat broja noći bez gorušice iznosio je 98,9% pri primjeni lijeka Dexilant od 30 mg, 96,2% pri primjeni lijeka Dexilant od 60 mg, u odnosu na 71,7% pri primjeni placeba.

U drugoj studiji (N=451), gdje su ispitivana dejstva lijeka Dexilant od 60 mg i 90 mg, u odnosu na placebo, Dexilant od 60 mg pokazao je slične rezultate kao u prvoj, u vezi sa održavanjem izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa i ublažavanjem gorušice. Lijek Dexilant u dozi od 90 mg nije pokazao dodatne kliničke prednosti u odnosu na lijek Dexilant od 60 mg.

Simptomatski neerozivni GERB

Multicentrična, dvostruko slijepa, placebom kontrolisana, randomizovana studija, u trajanju od 4 nedjelje, sprovedena je na pacijentima kod kojih je dijagnoza GERB postavljena primarno na osnovu prisutnih simptoma. Ovi pacijenti su identifikovali gorušicu kao primarni simptom, prisutan unazad 6 mjeseci ili duže, koji se javio u najmanje 4 od 7 dana neposredno prije randomizacije i endoskopijom potvrđeno odsustvo ezofagealnih erozija. Međutim, na osnovu ovih kriterijuma nije bilo moguće isključiti pacijente kod kojih simptomi nijesu bili vezani za želudačnu kisjelinu. Pacijenti su randomizovani u jednu od sljedeće 3 grupe: lijek Dexilant u dozi od 30 mg dnevno, lijek Dexilant u dozi od 60 mg dnevno ili placebo. Ukupno 947 pacijenata je bilo uključeno u studiju, uzrasta od 18 do 86 godina (prosječna starost 48 godina), od čega su 71% činile žene.

Terapija lijekom Dexilant u dozi od 30 mg procijenjena praćenjem svakodnevno, tokom 4 nedjelje, je pokazala statistički značajno veći procenat dana bez gorušice (olakšanje u toku 24 h), kao i noći bez gorušice (54,9%, odnosno 80,8%) u odnosu na placebo (18,5%, odnosno 51,7%). Veći procenat pacijenata koji su upotrebljavali lijek Dexilant 30 mg je imao periode dana bez gorušice u toku 24 h u poređenju sa placebo grupom, tokom 4 nedjelje terapije. Lijek Dexilant od 60 mg je takođe ispitivan, ali nije pokazao dodatnu kliničku korist u odnosu na lijek Dexilant od 30 mg.

Druga multicentrična, dvostruko slijepa, placebom kontrolisana, randomizovana studija, u trajanju od 4 nedjelje, sprovedena je na pacijentima sa istorijom noćne gorušice, kao i poremećaja spavanja povezanih sa GERB-om tokom najmanje 3 od 7 noći neposredno prije randomizacije. Pacijenti su randomizovani u 2 grupe: lijek Dexilant u dozi od 30 mg ili placebo jednom dnevno. Ukupno 305 pacijenata je bilo uključeno u studiju, uzrasta od 18 do 66 godina (prosječna starost 45 godina), od čega su 69,3% bile žene. Nakon terapije, u grupi koja je primala lijek Dexilant od 30 mg došlo je do statistički značajnog povećanja procenta noći bez gorušice (73,1%) u odnosu na placebo (35,7%), mjereno svakodnevno, tokom 4 nedjelje.

Treća multicentrična, slijepa studija sprovedena je na 178 pacijenata sa istorijom simptomatskog GERB-a. Kod pacijenata uključenih u studiju simptomi GERB-a su bili dobro kontrolisani tokom test perioda nekim drugim IPP osim lijekom Dexilant, koji su primali dva puta dnevno. Tim pacijentima je umjesto drugog IPP uključen lijek Dexilant od 30 mg (ujutru) i placebo (uveče), u trajanju od 6 nedjelja. Dobra kontrola simptoma GERB-a definisana je kao pojava ≤ 1 epizode gorušice prosječno nedjeljno, tokom posljednje 4 nedjelje, što se odnosilo i na test period od 6 nedjelja, kao i na period terapije. Ukupno 142 pacijenta su bila uključena u studiju. Njihov uzrast je bio između 22 i 90 godina (prosječna starost 53 godine), od čega su 56% bile žene. Nakon promjene terapije sa režima dvije doze IPP dnevno na režim jedne doze lijeka Dexilant 30 mg dnevno, kod 88% pacijenata gorušica je i dalje bila pod kontrolom.

Pedijatrijska populacija

Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa, održavanje izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa i olakšanje gorušice

Sprovedena je multicentrična, 24-nedjeljna studija na 62 adolescenta sa dokumentovanom istorijom GERB u trajanju od najmanje 3 mjeseca i endoskopski dokazanim erozivnim refluksnim ezofagitisom koji su bili liječeni lijekom Dexilant 60 mg jednom dnevno, tokom 8 nedjelja kako bi se procijenila bezbjednost i efikasnost lijeka. Bolesnici koji su uključeni u studiju su bili uzrasta od 12 do 17 godina starosti (srednja vrijednost 15 godina) i 61% su bili muškog pola. Na osnovu Los Angeles Classification Grading Scale 96,8% bolesnika sa erozivnim refluksnim ezofagitisom su imali blagi erozivni refluksni ezofagitis (gradus A i B), a 3,2% njih su imali umjereni do teški oblik erozivnog refluksnog ezofagitisa (gradus C i D) prije liječenja. Kod adolescentnih bolesnika stopa izlječenja erozivnog refluksnog ezofagitisa je iznosila 87,9% tokom 8 nedjelja terapije, što je isto kao i kod odraslih bolesnika.

Nakon 8-nedjeljnog inicijalnog liječenja, pacijenti sa endoskopski potvrđenim izliječenim erozivnim refluksnim ezofagitisom su randomizovani kako bi primili ili lijek Dexilant 30 mg ili placebo, jednom dnevno tokom dodatnih 16 nedjelja. Osamdesetdva odsto bolesnika liječenih sa 30 mg lijeka Dexilant su ostali izliječeni tokom 4 mjeseca liječenja, što je potvrđeno endoskopski, u poređenju sa 58% liječenih placebom.

Tokom 16-nedjeljnog perioda održavanja, srednja vrijednost izražena u procentima 24-časovnog perioda bez osjećaja gorušice iznosila je 86,6% za one bolesnike koji su primali lijek Dexilant 30 mg u poređenju sa 68,1% onih koji su primali placebo.

Rezultati održavanja izlječenja i oslobađanja od gorušice je ista kao i kod odraslih bolesnika.

Simptomatska neerozivna GERB

U nekontrolisanoj, otvorenoj, multicentričnoj studiji, 104 adolescentna bolesnika sa simptomima neerozivne GERB su liječeni lijekom Dexilant 30 mg jednom dnevno, tokom 4 nedjelje kako bi se procjenila bezbjednost i efikasnost primijenjene terapije. Bolesnici su imali dokumentovanu istoriju simptoma GERB tokom najmanje 3 mjeseca prije započinjanja sreening-a, prijavljenu gorušicu najmanje 3 od 7 dana tokom sreening-a i nijesu imali endoskopski potvrđene ezofagealne erozije. Bolesnici su se kretali od 12 do 17 godina starosti (srednja vrijednost 15 godina), sa 70% muških ispitanika. Tokom 4-nedjeljnog liječenja, srednja vrijednost izražena u procentima sa 24-časovnim periodima bez osjećaja gorušice iznosila je 47,3% bolesnika, što je isto kao i u populaciji odraslih bolesnika.

U formulaciji lijeka Dexilant korišćena je tehnologija dvostrukog produženog (modifikovanog) oslobađanja, što ima za rezultat specifični koncentracioni profil dekslansoprazola u plazmi, sa 2 odvojena PIK-a, prvim koji se javlja 1 do 2 sata nakon primjene i drugim koji se javlja 4 do 5 sati nakon primjene lijeka.

Resorpcija

Nakon oralne primjene lijeka Dexilant od 30 mg ili od 60 mg zdravim dobrovoljcima, prosječne vrijednosti Cmax i PIK dekslansoprazola se povećavaju i to približno proporcionalno. Nivoi PIK-a u plazmi postižu se unutar 4 do 6 sati.

Distribucija

Procenat vezivanja dekslansoprazola za proteine plazme se kreće između 96,1% i 98,8% kod zdravih ispitanika i nezavisna je od koncentracije između 0,01 do 20 mikrograma/ml. Volumen distribucije nakon višestruke doze u terapiji simptomatskog GERB-a iznosio je 40,3 l.

Metabolizam

Dekslansoprazol se obilno metaboliše u jetri, kroz procese oksidacije, redukcije, kao i kasnijeg formiranja konjugata sulfata, glukuronida i glutationskih konjugata do neaktivnih metabolita. Oksidativni metaboliti se formiraju djelovanjem citohrom P450 enzimskog sistema, uključujući hidroksilaciju, najčešće djelovanjem CYP2C19 i oksidacijom do sulfona djelovanjem CYP3A4. CYP2C19 je polimorfni enzim jetre sa tri fenotipa metabolizma supstrata za CYP2C19: brzi metabolizeri (*1/*1), umjereni metabolizeri (*1/mutant) i spori metabolizeri (mutant/mutant). Sistemska izloženost djelovanju dekslansoprazola veća je kod umjerenih i sporih metabolizera. Nezavisno od fenotipa CYP2C19, glavna cirkulišića komponenta u plazmi je dekslansoprazol. Kod umjerenih i brzih metabolizera CYP2C19, glavni metabolit u plazmi je 5-hidroksi-dekslansoprazol i njegov konjugat sa glukuronskom kisjelinom, dok je kod CYP2C19 sporih metabolizera glavni metabolit u plazmi dekslansoprazol sulfon.

Eliminacija

Nakon primjene lijeka Dexilant, u urin se ne izlučuje nepromijenjeni dekslansoprazol. Nakon primjene [14C]-dekslansoprazola zdravim ispitanicima, u prosjeku se 50,7% radioaktivnog spoja izlučivalo urinom, a 47,6% fecesom. Vrijednost klirensa kod zdravih ispitanika je iznosila 11,4 do 11,6 l/h, nakon petodnevne primjene lijeka Dexilant u dozi od 30 ili 60 mg jednom dnevno.

Linearnost/nelinearnost

Nakon pojedinačne i višestruke dnevne doze dekslansoprazola od 30 do 120 mg primjenjene na zdravim ispitanicima, prosječne vrijednosti Cmax i PIK dekslansoprazola se povećavaju, i to približno proporcionalno, u čitavom rasponu doza. Farmakokinetika dekslansoprazola je dozno i vremenski nezavisna, sa procijenjenim terminalnim poluvremenom eliminacije od prosječno 1 do 2 sata. Zbog toga se malo ili nimalo aktivne supstance akumulira nakon pojedinačne dnevne doze dekslansoprazola, čemu govore u prilog i slične vrijednosti Cmax i PIK, nakon pojedinačne i višestruke doze jednom dnevno, u stanju ravnoteže.

Uticaj hrane

Lijek Dexilant može da se uzima bez obzira na vrstu hrane ili na vrijeme u koje se hrana unosi. U studijama uticaja hrane na djelovanje dekslansoprazola, kod zdravih dobrovoljaca je došlo do povećanja vrijednosti Cmax između 12% i 55%, i do povećanja vrijednosti PIK između 9% i 37%, u odnosu na vrijednosti u periodu gladovanja. Međutim, nijesu uočene značajne razlike vrijednosti u pogledu intragastričnog pH. Dodatna ispitivanja su pokazala da primjena lijeka Dexilant u dozi od 60 mg prije doručka, ručka, večere ili noćne užine nije rezultovalo promjenom u izloženosti dekslansoprazolu, niti je imalo klinički značajan uticaj na kontrolu intragastričnog pH u toku 24 h.

Posebne populacije pacijenata

Stariji pacijenti

U studiji sprovedenoj na zdravim dobrovoljcma oba pola koji su primali oralno pojedinačnu dozu lijeka Dexilant od 60 mg, terminalno poluvrijeme eliminacije dekslansoprazola je bilo statistički značajno duže kod starijih u odnosu na pacijente mlađeg životnog doba (2,23h, u odnosu na 1,5h). Uz to, sistemska izloženost dekslansoprazolu (PIK) je bila za 34,5% veća kod starijih u odnosu na mlađe učesnike studije. Ove razlike nijesu bile klinički značajne. Dnevnu dozu od 60 mg, kod starijih pacijenata ne treba prekoračivati, osim u slučaju jasnih kliničkih indikacija.

Oštećenje funkcije bubrega

Dekslansoprazol se obilno metaboliše u jetri do inaktivnih metabolita, pa se nepromjenjena aktivna supstanca ne izlučuje urinom nakon oralne doze dekslansoprazola. Zbog toga se ne očekuju promjene u farmakokinetici dekslansoprazola kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega i nijesu sprovedene studije na ispitanicima sa oštećenjem funkcije bubrega (vidjeti dio 4.4).

Oštećenje funkcije jetre

U studiji sprovedenoj na pacijentima sa umjerenim oštećenjem funkcije jetre, nakon primljene pojedinačne oralne doze lijeka Dexilant od 60 mg, izloženost dekslansoprazolu u plazmi (PIK), u vezanom i slobodnom obliku, bila je približno 2 puta veća kod pacijenata sa oštećenjem funkcije jetre u odnosu na pojedince sa normalnom funkcijom jetre. Razlika u izloženosti dekslansoprazola nije rezultat razlike u stopi vezivanja za proteine između dvije grupe ispitanika funkcije jetre. Nije potrebno prilagođavanje doze lijeka Dexilant kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije jetre. Kod pacijenata sa umjerenim oštećenjem funkcije jetre preporučuje se lijek Dexilant u dozi od 30 mg. Nijesu sprovedene studije kod pacijenata sa teškim oštećenjem funkcije jetre, pa se iz tog razloga ne preporučuje primjena dekslansoprazola kod ovih pacijenata (vidjeti dio 4.4).

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika dekslansoprazola je ispitivana u multicentričnoj studiji sprovdenoj na 36 bolesnika sa simptomatskom GERB uzrasta od 12 do 17 godina starosti. Bolesnici su randomizovani kako bi primali lijek Dexilant 30 mg ili 60 mg jednom dnevno tokom 7 dana. Kod adolescentnih bolesnika, srednja vrijednost Cmax dekslansoprazola iznosila je od 81% do 105% srednje vrijednosti Cmax kod odraslih, srednja vrijednost PIK iznosila je od 78% do 88% srednje vrijednosti PIK kod odraslih, dok je srednja vrijednost CL/F iznosila 112% do 132% srednje vrijednosti CL/F kod odraslih. Sveukupno, farmakokinetika dekslansoprazola kod bolesnika uzrasta od 12 do 17 godina starosti je ista kao i ona primijećena kod zdravih odraslih ispitanika.

Pol

Rezultati studije sprovedene na zdravim ispitanicima oba pola, nakon oralne primjene pojedinačne doze lijeka Dexilant u dozi od 60 mg, pokazali su za 42,8% veću sistemsku izloženost (PIK) kod žena u odnosu na muškarce. Nije potrebno prilagođavati dozu u odnosu na pol pacijenta.

Pretklinički podaci iz konvencionalnih studija farmakološke bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti i reproduktivne i razvojne toksičnosti, ne ukazuju na posebnu opasnost primjene lijeka kod ljudi.

Lansoprazol je racemska smješa R- i S-enantiomera. Nakon primjene lansoprazola kod ljudi i životinja, glavna cirkulišuća komponenta u plazmi je dekslansoprazol, odnosno R-enantiomer lansoprazola. Zbog toga se karcinogeni potencijal dekslansoprazola procenjuje na osnovu postojećih rezultata studija sa lansoprazolom.

U studijama karcinogenosti, sprovedenim na pacovima, lansoprazol je izazvao dozno-zavisnu hiperplaziju i tumore ECL ćelija, povezane sa hipergastrinemijom zbog inhibicije lučenja želudačne kisjeline. Takođe su primjećene intestinalna metaplazija, hiperplazija i benigni tumori Leydig-ovih ćelija u testisima. Nakon terapije u trajanju od 18 mjeseci, primjećena je retinalna atrofija. Ove promjene nijesu primijećene kod majmuna, pasa niti miševa.

U studijama karcinogenosti na miševima, uočene su dozno zavisna hiperplazija ECL ćelija želuca, kao i tumori jetre i adenom testikularne mrežice (eng. rete testis).

Klinički značaj ovih nalaza nije poznat.

Primjena lansoprazola rezultuje pozitivnim nalazima Ames testa i in vitro ispitivanja hromozomskih aberacija u humanim limfocitima. Lansoprazol nije pokazao genotoksično djelovanje u ex vivo UDS testu (eng. Unscheduled DNA Synthesis Test, UDS) u hepatocitima miševa, in vivo mikronuklearnom testu na miševima i testu hromozomskih aberacija u ćelijama kostne srži kod miševa.

Primjena dekslansoprazola rezultuje pozitivnim nalazima Ames testa i in vitro ispitivanja hromozomskih aberacija u ćelijama pluća kineskog hrčka. Dekslansoprazol rezultuje negativnim nalazima u in vivo mikronuklearnom testu na miševima.

Reproduktivna studija je sprovedena na kunićima, koji su na osnovu površine tijela primali približno 9 puta veću dozu od preporučene maksimalne dnevne doze dekslansoprazola za ljude (60 mg dnevno). Rezultati studije nijesu pokazali opasnost primjene dekslansoprazola za fetus. Dodatno, sprovedene su studije na gravidnim pacovima, koji su na osnovu površine tijela, primali oralno lansoprazol u dozama do 40 puta većim u odnosu na preporučene doze lansoprazola za ljude, i na gravidnim kunićima koji su na osnovu površine tijela primali oralno lansoprazol u dozama do 16 puta većim u odnosu na preporučene doze za ljude. Rezultati ovih studija nijesu pokazali štetno djelovanje na plodnost ili oštećenje fetusa, kao rezultat primjene lansoprazola.

Sadržaj kapsule

Silicijum dioksid, koloidni, bezvodni

Hidroksipropilceluloza

Hipromeloza

Hidroksipropilceluloza, niskosupstituisana

Magnezijum karbonat, teški

Metakrilna kiselina etilakrilat kopolimer (1:1) disperzija 30% (metakrilna kiselina, etilakrilat, natrijum laurilsulfat, polisorbat 80)

Metakrilna kiselina metilmetakrilat kopolimer (1:1)

Metakrilna kiselina metilmetakrilat kopolimer (1:2)

Makrogol 8000

Polisorbat 80

Saharoza

Šećerne sfere (saharoza, skrob, kukuruzni)

Talk

Titan dioksid (E171)

Trietil citrat

Omotač kapsule od 30 mg

Karaginan (E407)

Titan dioksid (E171)

Hipromeloza

Kalijum hlorid

Voda, prečišćena

Indigotin (E132)

Gvožđe (III) oksid, crni (E172)

Omotač kapsule od 60 mg

Karaginan (E407)

Titan dioksid (E171)

Hipromeloza

Kalijum hlorid

Voda, prečišćena

Indigotin (E132)

Mastilo za štampu

Gvožđe (III) oksid, crveni (E172)

Gvožđe (III) oksid, žuti (E172)

Indigotin (E132)

Karnauba vosak

Šelak, bijeljeni

Glicerol monooleat

Nije primjenljivo.

3 godine

Lijek čuvati na temperaturi do 25°C.

Unutrašnje pakovanje lijeka je PVC/PE/PCTFE-Al blister sa 14 kapsula sa modifikovanim oslobađanjem, tvrdih.

Spoljnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 ili 2 blistera sa po 14 kapsula i Uputstvo za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Lijek Dexilant kao aktivnu supstancu sadrži dekslansoprazol, koji spada u grupu ljekova koji se nazivaju inhibitori protonske pumpe (IPP). IPP djeluju tako što smanjuju količinu kiseline koja se stvara u Vašem želucu.

Lijek Dexilant se upotrebljava kod odraslih pacijenata i adolescenata starosti 12 godina i starijih za:

• Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa (zapaljenje sa oštećenjem unutrašnjeg zida jednjaka usljed vraćanja kiselog sadržaja iz želuca)
• Održavanje stanja izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa i prevenciju ponovnog javljanja gorušice
• Kratkotrajno liječenje gorušice i kiselkastog ukusa u ustima (regurgitacija kiseline), povezanih sa simptomatskom neerozivnom gastro-ezofagealnom refluksnom bolešću (GERB). GERB je stanje u kojem želudačna kiselina izlazi iz želuca i završava u jednjaku (kiselinski refluks).

Smanjenjem želudačne kiseline, lijek Dexilant može izliječiti oštećenje jednjaka i ublažiti simptome koji mogu nastati sa gore navedenim stanjima i spriječiti njihovo ponovno pojavljivanje.

Lijek Dexilant ne smijete koristiti:

Ukoliko ste alergični na dekslansoprazol ili bilo koju od pomoćnih supstanci koje sadrži ovaj lijek (navedene u dijelu 6).

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se Vašem ljekaru prije ili tokom uzimanja lijeka Dexilant:

• Ukoliko imate problema sa jetrom. Vaš ljekar će možda morati da prilagodi doziranje lijeka.
• Ukoliko imate problema sa želucem. Vaš ljekar će sprovesti dodatni pregled koji se naziva endoskopija (pregled veoma malom kamerom koja se uvodi u jednjak da bi se pregledao želudac), kako bi isključio ozbiljnije uzroke Vaših simptoma.
• Ukoliko uzimate neki inhibitor protonske pumpe sličan lijeku Dexilant, naročito ako liječenje traje duže od 1 godine, umjereno se povećava rizik od preloma kuka, ručnog zgloba ili kičme. Recite Vašem ljekaru ukoliko bolujete od osteoporoze ili ukoliko uzimate kortikosteroide (koji povećavaju rizik od osteoporoze).
• Ukoliko uzimate lijek Dexilant duži vremenski period (duže od 1 godine). Vaš ljekar će vjerovatno zakazati češće kontrole kako bi pratio Vaše zdravstveno stanje. Recite ljekaru ukoliko primjetite bilo kakve nove simptome ili ukoliko se neki od simptoma pogoršaju.
• Ukoliko uzimate druge ljekove kao što je digoksin (koristi se za liječenje problema sa srcem) ili diuretike (ljekovi koji podstiču izlučivanje viška tečnosti iz organizma). Vaš ljekar će periodično pratiti nivoe magnezijuma u Vašoj krvi.
• Ukoliko imate niske nivoe vitamina B-12 ili imate faktore rizika za smanjene nivoe vitamina B-12 i dugotrajno primjenjujete lijek Dexilant. Kao i svi drugi ljekovi koji smanjuju želudačnu kiselinu, lijek Dexilant može dovesti do smanjene resorpcije vitamina B-12.
• Ukoliko ste ikada imali kožne reakcije nakon liječenja lijekom koji je sličan lijeku Dexilant koji smanjuje želudačnu kiselinu. Ukoliko dobijete osip po koži, posebno na mjestima koja su izložena sunčevoj svjetlosti odmah recite svom ljekaru, pošto možda morate da prekinete terapiju lijekom Dexilant. Takođe, ne zaboravite da pomenete bilo koju drugu štetnu posljedicu kao što je bol u zglobovima.
• Ukoliko imate težak ili dugotrajan proliv.

Djeca i adolescenti

Ovaj lijek nije namenjen za primjenu kod dece mlađe od 12 godina.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite ljekara ukoliko trenutno uzimate, ukoliko ste nedavno uzimali ili ukoliko namjeravate da uzimate neke druge ljekove, zbog toga što lijek Dexilant može da utiče na djelovanje drugih ljekova. Takođe, neki drugi ljekovi mogu da utiču na djelovanje lijeka Dexilant.

Obratite se svom ljekaru prije nego što počnete da uzimate lijek Dexilant, ako uzimate neki od sljedećih ljekova:

• Inhibitore HIV proteaze kao što su atazanavir i nelfinavir (za liječenje HIV infekcije)
• Ketokonazol, itrakonazol, rifampicin (za liječenje infekcija)
• Erlotinib (za liječenje raka)
• Digoksin (za liječenje problema sa srcem)
• Takrolimus (za sprečavanje odbacivanja presađenih organa)
• Fluvoksamin (za liječenje depresije i drugih psihijatrijskih poremećaja)
• Varfarin (za sprečavanje tromboze)
• Antacide (za liječenje gorušice ili kiselkastog ukusa u ustima)
• Sukralfat (za liječenje čireva)
• Kantarion (Hypericum perforatum) (za liječenje blage depresije)
• Metotreksat (za liječenje raka)

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, posavjetujte se sa ljekarom prije uzimanja ovog lijeka.

Trudnoća

Dostupni su ograničeni podaci o primjeni dekslansoprazola kod trudnica. Kao mjera opreza, preporučuje se izbjegavanje primjene lijeka Dexilant tokom trudnoće.

Dojenje

Savjetuje se da se lijek Dexilant ne uzima u periodu dojenja, jer nema dovoljno iskustva sa ovim lijekom u ovom periodu. Studije na životinjama su pokazale da se lansoprazol izlučuje u mlijeko.

Odluku o nastavljanju dojenja ili nastavljanju liječenja lijekom Dexilant treba da donese ljekar nakon pažljive procjene koristi u odnosu na rizike.

Uticaj lijeka Dexilant na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Neželjena dejstva poput ošamućenosti, vrtoglavice, poremećaja vida i pospanosti se mogu javiti ponekad kod pacijenata koji uzimaju lijek Dexilant. Ukoliko primijetite neko od ovih neželjenih dejstava budite oprezni, jer Vaša sposobnost reagovanja može da bude umanjena.

Vi ste sami odgovorni za procjenu da li ste u stanju da upravljate motornim vozilima ili izvodite druge radnje koje zahtijevaju dodatnu koncentraciju. Zbog njegovog djelovanja ili neželjenih dejstava, jedan od faktora koji može umanjiti Vaše sposobnosti da ove radnje sigurno obavljate, jeste uzimanje ovog lijeka.

Opis ovih dejstava možete pronaći u odgovarajućem dijelu ovog Uputstva.

Pročitajte sve informacije u ovom Uputstvu za lijek.

Razgovarajte sa Vašim ljekarom ako imate nekih nedoumica.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Dexilant

Lijek Dexilant sadrži saharozu. U slučaju intolerancije na pojedine šećere, obratite se Vašem ljekaru prije upotrebe ovog lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Kapsule progutati cijele sa dovoljnom količinom vode. Kapsule možete popiti sa ili bez hrane. Ukoliko Vam je teško da progutate cijele kapsule lijeka Dexilant, kapsulu možete da otvorite i sadržaj iz kapsule pomiješati sa 1kašikom soka od jabuke. Progutajte smjesu odmah nakon pripreme. Smjesu nemojte da žvaćete. Pripremljenu smjesu nemojte da čuvate za kasniju primjenu.

Preporučene doze za odrasle:

• Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa: doza od 60 mg, jednom dnevno, u trajanju od 4 nedjelje. Vaš ljekar može da propiše dodatne 4 nedjelje terapije.
• Održavanje izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa i prevenciju ponovnog javljanja gorušice kod pacijenata kod kojih je potrebna produžena supresija lučenja kiseline: doza od 30 mg, jednom dnevno, u trajanju do 6 mjeseci.
• Liječenje gorušice i kiselkastog ukusa u ustima (regurgitacija kiseline) povezanih sa simptomatskom neerozivnom gastro-ezofagealnom refluksnom bolešću (GERB): doza od 30 mg, jednom dnevno, u trajanju do 4 nedjelje.

Stariji pacijenti i pacijenti sa problemima funkcije jetre: Vaš ljekar će možda sniziti preporučenu dozu.

Vaš ljekar će Vas savjetovati o dužini trajanja liječenja lijekom Dexilant.

Ukoliko bude potrebno, Vaš ljekar će Vam preporučiti drugačiju dozu od preporučene.

Primjena kod djece i adolescenata

Preporučena doza za adolescente uzrasta od 12 do 17 godina:

• Liječenje erozivnog refluksnog ezofagitisa: doza od 60 mg, jednom dnevno, u trajanju od 4 nedjelje. Vaš ljekar može da propiše dodatne 4 nedjelje terapije.
• Održavanje izliječenog erozivnog refluksnog ezofagitisa i prevenciju ponovnog javljanja gorušice kod pacijenata kod kojih je potrebna produžena supresija lučenja kiseline: doza od 30 mg, jednom dnevno, u trajanju do 6 mjeseci.
• Liječenje gorušice i kiselkastog ukusa u ustima (regurgitacija kiseline) povezanih sa simptomatskom neerozivnom gastro-ezofagealnom refluksnom bolešću (GERB): doza od 30 mg, jednom dnevno, u trajanju do 4 nedjelje.

Ako ste uzeli više lijeka Dexilant nego što je trebalo

Ukoliko slučajno uzmete više kapsula lijeka Dexilant (odnosno prekoračite propisanu dozu), ili ukoliko neko drugi uzme višestruku dozu ovog lijeka, odmah se obratite ljekaru.

Sljedeći simptomi su prijavljeni kod pacijenata koji su uzeli visoke doze dekslansoprazola:

• Visok krvni pritisak, naleti vrućine (valunzi), modrice, bolno grlo i gubitak tjelesne mase.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Dexilant

Ukoliko ste zaboravili da uzmete propisanu dozu lijeka Dexilant, uzmite je naknadno, čim se sjetite, osim ukoliko je uskoro vrijeme za narednu dozu. U tom slučaju preskočite propuštenu dozu i nastavite sa sljedećom, u uobičajnom režimu. Nemojte uzimati duple doze da biste nadoknadili propuštenu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek Dexilant

Nemojte prekidati liječenje ranije samo zato što se osjećate bolje. Vaše stanje možda nije u potpunosti izliječeno, pa se simptomi mogu vratiti ukoliko ne završite terapiju do kraja. Prije prestanka uzimanja ovog lijeka, posavjetujte se sa Vašim ljekarom.

U slučaju bilo kakvih nejasnoća ili pitanja u vezi sa primjenom lijeka Dexilant, obratite se svom ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Dexilant može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Neželjena dejstva vezana za liječenje lijekom Dexilant, primijećena tokom kliničkih ispitivanja, bila su uglavnom blagog do umjerenog intenziteta.

Ako primjetite bilo koje od sljedećih ozbiljnih neželjenih dejstava odmah prekinite uzimanje ovog lijeka i odmah se javite Vašem ljekaru ili kontaktirajte hitnu službu najbliže bolnice:

• Preosjetljivost ili teške alergijske reakcije (nepoznate učestalosti) poput osipa, oticanja lica, stezanja u grlu, otežanog disanja.
• Anafilaktički šok ili teške, teške i iznenadne alergijske reakcije (nepoznate učestalosti) sa simptomima poput plitkog disanja, zbunjenosti, blijedog lica, teških promjena na koži, stezanja u grlu, slabosti, gušenja i nesvjestice.

Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Proliv, bol u predjelu stomaka, glavobolja, osjećaj mučnine, nelagodnost u predjelu trbuha, gasovi (nadutost), zatvor i benigni polipi u želucu.

Neki pacijenti su iskusili sljedeća neželjena dejstva pri primjeni lijeka Dexilant:

Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Poremećaji spavanja
• Depresija
• Ošamućenost
• Poremećaj čula ukusa
• Povišen krvni pritisak
• Naleti vrućine (valunzi)
• Kašalj
• Povraćanje
• Suva usta
• Neuobičajeni rezultati testova funkcije jetre
• Koprivnjača
• Svrab
• Osip
• Osjećaj slabosti
• Promjene apetita
• Prelom kuka, ručnog zgloba ili kičme

Rijetka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lijek):

• Čulne halucinacije
• Napadi (konvulzije)
• Trnjenje ili umrtvljenost
• Poremećaji vida
• Osjećaj vrtoglavice
• Gljivične infekcije

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti na osnovu dostupnih podataka):

• Smanjen broj crvenih krvnih ćelija. To može da rezultira blijedilom, slabošću, intolerancijom na fizičku aktivnost, vrtoglavicom, umorom i zbunjenošću
• Modrice ili krvarenje izazvano neuobičajno niskim brojem krvnih pločica iz nepoznatog razloga
• Ozbiljne reakcije na koži
• Zamućen vid
• Gluvoća
• Hepatitis izazvan ljekovima (sa simptomima poput gubitka apetita, glavobolje, mučnine, umora, groznice, žutice, stolice koja je blijede ili boje gline, tamne mokraće)
• Osip, moguće udružen sa bolom u zglobovima
• Ukoliko uzimate Dexilant duže od tri mjeseca, moguć je pad koncentracije magnezijuma u Vašoj krvi. Niska koncentracija magnezijuma može da ima za posljedicu umor, nevoljne kontrakcije mišića, dezorjentisanost, konvulzije, ošamućenost, ubrzan srčani ritam. Ukoliko primjetite neki od ovih simptoma, odmah se obratite Vašem ljekaru. Niska koncentracija magnezijuma u krvi može da dovede do sniženja koncentracije kalijuma ili kalcijuma u krvi. Vaš ljekar će možda odlučiti da su potrebne redovne analize krvi u cilju praćenja nivoa magnezijuma.
• Poremećaj bubrežne funkcije (akutni intersticijalni nefritis)
• Vizuelne halucinacije

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka.

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Čuvati na temperaturi do 25°C.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Dexilant

Aktivna supstanca je dekslansoprazol.

• Dexilant, 30 mg: Jedna kapsula sa modifikovanim oslobađanjem, tvrda sadrži 30 mg dekslansoprazola.
• Dexilant, 60 mg: Jedna kapsula sa modifikovanim oslobađanjem, tvrda sadrži 60 mg dekslansoprazola.

Pomoćne supstance su:

• Sadržaj kapsule: silicijum dioksid, koloidni, bezvodni; hidroksipropilceluloza; hipromeloza; hidroksipropilceluloza, niskosupstituisana; magnezijum karbonat, teški; metakrilna kiselina etilakrilat kopolimer (1:1) disperzija 30% (metakrilna kiselina, etilakrilat, natrijum laurilsulfat, polisorbat 80); metakrilna kiselina metilmetakrilat kopolimer (1:1); metakrilna kiselina metilmetakrilat kopolimer (1:2); makrogol 8000; polisorbat 80; saharoza; šečerne sfere (saharoza, skrob, kukuruzni); talk; titan dioksid (E171); trietil citrat.
• Omotač kapsule 30 mg: Karaginan (E407); titan dioksid (E171); hipromeloza; kalijum hlorid; voda, prečišćena; indigotin (E132); gvožđe (III) oksid, crni (E172).
• Omotač kapsule 60 mg: Karaginan (E407); titan dioksid (E171); hipromeloza; kalijum hlorid; voda, prečišćena; indigotin (E132).
• Mastilo za štampu: gvožđe (III) oksid, crveni (E172); gvožđe (III) oksid, žuti (E172); indigotin (E132); karnauba vosak; šelak, bijeljeni; glicerol monooleat.

Kako izgleda lijek Dexilant i sadržaj pakovanja

Dexilant, kapsula sa modifikovanim oslobađanjem, tvrda, 30 mg:

Kapsule sa plavom neprovidnom kapom sa odštampanom oznakom "TAP" tamno sive boje i sivim neprovidnim tijelom sa odštampanom oznakom "30" tamno sive boje, punjene bijelim do skoro bijelim granulama.

Dexilant, kapsula sa modifikovanim oslobađanjem, tvrda, 60 mg:

Kapsule sa plavom neprovidnom kapom sa odštampanom oznakom "TAP" tamno sive boje i plavim neprovidnim tijelom sa odštampanom oznakom "60" tamno sive boje, punjene bijelim do skoro bijelim granulama.

Unutrašnje pakovanje lijeka je PVC/PE/PCTFE-Al blister sa 14 kapsula sa modifikovanim oslobađanjem, tvrdih.

Spoljnje pakovanje lijeka je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi 1 ili 2 blistera sa po 14 kapsula i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Glosarij d.o.o.

Vojislavljevića 76, Podgorica

Crna Gora

Delpharm Novara S.r.l.

Via Crosa, 86

28065 Cerano (NO)

Italija

Takeda GmbH

Lehnitzstrasse 70-98

16515 Oranienburg

Njemačka

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Dexilant®, kapsula sa modifikovanim oslobađanjem, tvrda, 30 mg, blister, 14 (1x14) kapsula:

2030/20/1039 - 1853 od 20.10.2020. godine

Dexilant®, kapsula sa modifikovanim oslobađanjem, tvrda, 30 mg, blister, 28 (2x14) kapsula:

2030/20/1040 - 1852 od 20.10.2020. godine

Dexilant®, kapsula sa modifikovanim oslobađanjem, tvrda, 60 mg, blister, 14 (1x14) kapsula:

2030/20/1041 - 1854 od 20.10.2020. godine

Dexilant®, kapsula sa modifikovanim oslobađanjem, tvrda, 60 mg, blister, 28 (2x14) kapsula:

2030/20/1042 - 1855 od 20.10.2020. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2024. godine