CIBINQO 50mg film tableta

Cibinqo je namijenjen za terapiju umjerenog do teškog atopijskog dermatitisa kod odraslih i adolescenata uzrasta 12 i više godina koji su kandidati za sistemsku terapiju.

Terapiju treba da inicira i nadgleda zdravstveni radnik sa iskustvom u dijagnostici i liječenju atopijskog dermatitisa.

Doziranje

Preporučena početna doza je 100 mg ili 200 mg jednom dnevno na osnovu individualnih karakteristika pacijenta:

• Preporučuje se početna doza od 100 mg jednom dnevno za pacijente sa većim rizikom od venske tromboembolije (VTE), ozbiljnog neželjenog kardiovaskularnog događaja (MACE) i maligniteta (pogledati dio 4.4). Ako pacijent ne reaguje adekvatno na 100 mg jednom dnevno, doza se može povećati na 200 mg jednom dnevno.
• Doza od 200 mg jednom dnevno može biti odgovarajuća za pacijente koji nijesu pod većim rizikom od VTE, MACE i maligniteta sa velikim opterećenjem bolesti ili za pacijente sa neadekvatnom reakcijom na 100 mg jednom dnevno. Nakon kontrole bolesti, dozu treba smanjiti na 100 mg jednom dnevno. Ako se kontrola bolesti ne održava nakon smanjenja doze, može se razmotriti ponovna terapija od 200 mg jednom dnevno. Kod adolescenata (uzrasta od 12 do 17 godina), čija se težina kreće od 25 kg do < 59 kg, preporučuje se početna doza od 100 mg jednom dnevno. Ako pacijent ne reaguje adekvatno na 100 mg jednom dnevno, doza se može povećati na 200 mg jednom dnevno. Kod adolescenata čija težina iznosi najmanje 59 kg, početna doza od 100 mg ili 200 mg jednom dnevno može biti odgovarajuća.

Potrebno je razmotriti koja je najmanja doza efikasna za održavanje.

Trebalo bi razmotriti prekid terapije kod pacijenata kod kojih se nije pokazala terapijska korist nakon 24 nedjelje.

Cibinqo se može koristiti sa ili bez topikalne terapije ljekovima za atopijski dermatitis.

Laboratorijski monitoring

Početak terapije

Terapija ne treba da se započinje kod pacijenata sa brojem trombocita < 150 × 103/mm3, apsolutnim brojem limfocita < 0,5 × 103/mm3, apsolutnim brojem neutrofila < 1,2 × 103/mm3 ili koji imaju vrijednost hemoglobina < 10 g/dl (pogledati dio 4.4).

Prekidanje doziranja

Ako se kod pacijenta pojavi ozbiljna infekcija, sepsa ili oportunistička infekcija, potrebno je razmotriti prekidanje doze dok se infekcija ne stavi pod kontrolu (pogledati dio 4.4).

Možda će biti potreban privremeni prekid primjene lijeka zbog liječenja odstupanja u laboratorijskim nalazima, kako je opisano u tabeli 1.

Propuštene doze

Ako je doza propuštena, treba posavjetovati pacijenta da što prije uzme dozu, osim ako je preostalo manje od 12 sati prije sljedeće doze, u kom slučaju pacijent ne treba da uzme propuštenu dozu. Nakon toga, doziranje treba nastaviti prema redovno predviđenom vremenu.

Interakcije

Kod pacijenata koji primaju dvostruke snažne inhibitore enzima CYP2C19 i umjerene inhibitore enzima CYP2C9 ili samo snažne inhibitore CYP2C19 (npr. fluvoksamin, flukonazol, fluoksetin i tiklopidin), preporučena doza se treba prepoloviti na 100 mg ili 50 mg jednom dnevno (pogledati dio 4.5).

Ne preporučuje se istovremena terapija umjerenim ili snažnim induktorima enzima CYP2C19/CYP2C9 (npr. rifampicin, apalutamid, efavirenc, enzalutamid, fenitoin) (pogledati dio 4.5).

Kod pacijenata koji primaju ljekove za smanjenje želudačne kiseline (npr. antacide, inhibitore protonske pumpe i antagoniste H2-receptora), treba razmotriti dozu abrocitiniba od 200 mg jednom dnevno (pogledati dio 4.5).

Posebne populacije

Oštećenje funkcije bubrega

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega, tj. sa procijenjenom brzinom glomerularne filtracije (eng. estimated glomerular filtration rate - eGFR) od 60 do < 90 ml/min.

Kod pacijenata sa umjerenim (eGFR 30 do < 60 ml/min) oštećenjem funkcije bubrega, preporučena doza abrocitiniba treba da se smanji za pola, na 100 mg ili 50 mg jednom dnevno (pogledati dio 5.2).

Kod pacijenata sa teškim (eGFR < 30 ml/min) oštećenjem funkcije bubrega, preporučuje se početna doza od 50 mg jednom dnevno. Maksimalna dnevna doza je 100 mg (pogledati dio 5.2).

Abrocitinib nije ispitan kod pacijenata sa završnim stadijumom bolesti bubrega (eng. end-stage renal disease - ESRD) koji su na bubrežnoj zamjenskoj terapiji.

Oštećenje funkcije jetre

Nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa blagim (Child Pugh A) ili umjerenim (Child Pugh B) oštećenjem funkcije jetre. Abrocitinib je kontraindikovan kod pacijenata sa teškim (Child Pugh C) oštećenjem funkcije jetre (pogledati dio 4.3).

Starije osobe

Za pacijente od 65 godina i starije, preporučena doza je 100 mg jednom dnevno (vidjeti dio 4.4).

Pedijatrijska populacija

Bezbjednost i efikasnost lijeka Cibinqo još uvijek nijesu utvrđene kod djece mlađe od 12 godina. Nema dostupnih podataka.

Način primjene

Ovaj lijek se uzima oralno jednom dnevno, sa hranom ili bez nje, u približno isto vrijeme svakog dana.

Uzimanje tableta sa hranom može pomoći pacijentima koji dobiju mučninu.

Tablete je potrebno progutati cijele sa vodom i ne smiju da se prelome, zdrobe ili žvaću, jer te metode nijesu istražene u kliničkim ispitivanjima.

• Preosjetljivost na aktivnu supstancu ili neku od pomoćnih supstanci navedenih u dijelu 6.1.
• Aktivne ozbiljne sistemske infekcije, uključujući tuberkulozu (TBC) (pogledati dio 4.4).
• Teško oštećenje funkcije jetre (pogledati dio 4.2).
• Trudnoća i dojenje (pogledati dio 4.6).

Lijek abrocitinib treba koristiti samo ako ne postoje odgovarajuće alternative liječenja kod:

- pacijenata od 65 godina i starijih;

- pacijenata sa istorijom aterosklerotskih kardiovaskularnih bolesti ili ostalih kardiovaskularnih faktora rizika (kao što su aktivni ili nekadašnji dugogodišnji pušači);

- pacijenata sa faktorima rizika od maligniteta (npr. trenutno postojanje maligniteta ili istorija maligniteta).

Infekcije/ozbiljne infekcije

Prijavljene su ozbiljne infekcije kod pacijenata koji su primali abrocitinib. Najčešće ozbiljne infekcije u kliničkim ispitivanjima bile su: herpes simpleks, herpes zoster i pneumonija (pogledati dio 4.8).

Pošto postoji veća incidencija infekcija kod starijih i dijabetičara uopšte, treba biti oprezan pri liječenju starijih osoba i pacijenata sa dijabetesom. Kod pacijenata od 65 godina i starijih lijek abrocitinib treba koristiti samo ako ne postoje odgovarajuće alternative za liječenje (pogledati dio 4.2).

Ne smije se započinjati sa terapijom kod bolesnika sa aktivnom, ozbiljnom sistemskom infekcijom (pogledati dio 4.3).

Potrebno je uzeti u obzir rizike i koristi od terapije prije početka primjene abrocitiniba kod pacijenata:

• sa hroničnom ili rekurentnom infekcijom
• koji su bili izloženi tuberkulozi
• sa anamnezom ozbiljne ili oportunističke infekcije
• koji su boravili ili putovali u područja endemske TBC ili endemske mikoze; ili
• koji boluju od osnovnih bolesti zbog kojih mogu biti skloniji infekcijama.

Pacijente treba pomno pratiti zbog moguće pojave znakova i simptoma infekcije tokom i nakon terapije abrocitinibom. Pacijenta kod kojeg se pojavi nova infekcija tokom terapije, treba podvrgnuti hitnom i kompletnom dijagnostičkom testiranju, te je potrebno da se započne sa odgovarajućom antimikrobnom terapijom. Ako pacijent ne reaguje na standardnu terapiju, treba ga pomno pratiti i privremeno prekinuti terapiju.

Tuberkuloza

Tuberkuloza je zapažena u kliničkim ispitivanjima sa abrocitinibom. Pacijente treba testirati na TBC prije početka terapije i uzeti u obzir godišnje testiranje kod pacijenata u izrazito endemskim područjima za TBC. Abrocitinib se ne smije davati pacijentima s aktivnom TBC (pogledati dio 4.3). Kod pacijenata sa novom dijagnozom latentne TBC ili prethodno neliječene latentne TBC, potrebno je započeti s preventivnom terapijom za latentnu TBC prije početka terapije.

Ponovna aktivacija virusa

U kliničkim ispitivanjima prijavljena je ponovna aktivacija virusa, uključujući ponovnu aktivaciju virusa herpesa (npr. herpes zostera, herpes simpleksa) (pogledati dio 4.8). Stopa infekcija herpes zosterom bila je veća kod pacijenata koji su liječeni dozom od 200 mg, starosti 65 godina i starijih, sa anamnezom herpes zostera i sa potvrđenim apsolutnim brojem limfocita < 1 × 103/mm3 prije događaja, kao i kod pacijenata sa teškim atopijskim dermatitisom na početku ispitivanja (pogledati dio 4.8). Ako se kod pacijenta pojavi herpes zoster, potrebno je razmotriti privremeni prekid terapije dok se epizoda ne povuče.

Potrebno je sprovesti testiranje na virusni hepatitis u skladu s kliničkim smjernicama prije početka i tokom terapije. Pacijenti kod kojih je postojao dokaz aktivne infekcije hepatitisom B ili hepatitisom C (pozitivan nalaz PCR testa na hepatitis C) bili su isključeni iz kliničkih ispitivanja (pogledati dio 5.2). Pacijentima koji su imali negativan nalaz testa za hepatitis B površinski antigen, pozitivan za antitelo na hepatitis B antigen jezgra i pozitivan nalaz za hepatitis B površinski antigen izvršeno je testiranje za DNK hepatitis B virusa (HBV). Pacijenti kod kojih je nivo DNK HBV-a bio iznad donje granice kvantifikacije (engl. lower limit of quantification - LLQ) bili su isključeni. Pacijenti koji su bili negativni na DNK HBV-a ili je nivo DNK HBV-a bio ispod LLQ-a mogli su započeti sa terapijom, ali se kod takvih pacijenata pratio nivo DNK HBV-a. Ako se pronađe DNK HBV-a, potrebno je obaviti konsultaciju sa specijalistom za jetru.

Vakcinacija

Nema dostupnih podataka o odgovoru na vakcinaciju kod pacijenata koji su primali abrocitinib. Treba izbjegavati primjenu živih atenuiranih vakcina tokom ili neposredno prije terapije. Preporučuje se da pacijenti prime sve vakcine, uključujući profilaktičke vakcine protiv herpes zostera, prema trenutnim smjernicama za vakcinaciju, prije početka terapije ovim lijekom.

Venska tromboembolija (VTE)

Prijavljeni su događaji duboke venske tromboze (DVT) i plućne embolije (PE) kod pacijenata koji su primali abrocitinib (pogledati dio 4.8).

U velikoj randomizovanoj aktivno kontrolisanoj studiji lijeka tofacitinib (još jedan JAK inhibitor) kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom od 50 godina i starijih sa najmanje jednim dodatnim kardiovaskularnim faktorom rizika, veća stopa VTE koja zavisi od doze uključujući trombozu dubokih vena (DVT) i plućnu emboliju (PE) primijećena je kod upotrebe lijeka tofacitinib u poređenju sa TNF inhibitorima.

Viša stopa VTE je primijećena sa lijekom abrocitinib od 200 mg u poređenju sa lijekom abrocitinib od 100 mg.

Kod pacijenata sa kardiovaskularnim ili malignim faktorima rizika (pogledati takođe dio 4.4 „Ozbiljni neželjeni kardiovaskularni događaji (MACE)” i „Maligniteti”), lijek abrocitinib treba koristiti samo ako ne postoje odgovarajuće alternative liječenja.

Kod pacijenata sa poznatim faktorima rizika za VTE, osim kardiovaskularnih ili malignih faktora rizika, abrocitinib treba koristiti sa oprezom. Faktori rizika za VTE, osim kardiovaskularnih ili malignih faktora rizika, uključuju prethodni VTE, pacijente koji su bili podvrgnuti operaciji velikog obima, imobilizaciju, upotrebu kombinovanih hormonskih kontraceptiva ili terapije zamjene hormona, nasljedni poremećaj koagulacije.

Potrebno je vršiti periodičnu ponovnu procjenu stanja pacijenta tokom liječenja abrocitinibom kako bi se utvrdile promjene u riziku od pojave VTE.

Odmah procijenite pacijente sa znacima i simptomima VTE i prekinite sa primjenom lijeka abrocitinib kod pacijenata sa sumnjom na VTE, bez obzira na dozu.

Ozbiljni neželjeni kardiovaskularni događaji (MACE)

Događaji MACE su primijećeni kod pacijenata koji su uzimali abrocitinib.

U velikoj randomiziranoj aktivno kontrolisanoj studiji za lijek tofacitinib (još jedan JAK inhibitor) kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom od 50 godina i starijih sa najmanje jednim dodatnim kardiovaskularnim faktorom rizika, veća stopa pojave ozbiljnih neželjenih kardiovaskularnih događaja (MACE), definisanih kao kardiovaskularna smrt, nefatalni infarkt miokarda (MI) i nefatalni moždani udar, primijećeni su tokom primjene lijeka tofacitinib u poređenju sa TNF inhibitorima.

Stoga, kod pacijenata od 65 godina i starijih, pacijenata koji su aktivni ili nekadašnji pušači, i pacijenata sa istorijom aterosklerotskih kardiovaskularnih bolesti ili nekih drugih kardiovaskularnih faktora rizika, abrocitinib treba koristiti samo ako ne postoje odgovarajuće alternative za liječenje.

Malignitet (isključujući nemelanomski rak kože [NMSC])

Limfom i ostali maligniteti su prijavljeni kod pacijenata koji su primali JAK inhibitore, uključujući abrocitinib.

U velikoj randomizovanoj aktivnoj kontrolisanoj studiji za tofacitinib (još jedan JAK inhibitor) kod pacijenata sa reumatoidnim artritisom od 50 godina i starijih sa najmanje jednim dodatnim kardiovaskularnim faktorom rizika, veća je stopa maligniteta, posebno raka pluća, limfoma i nemelanomskog karcinoma kože (engl. non-melanoma skin cancer, NMSC) primijećena tokom upotrebe lijeka tofacitinib u poređenju sa inhibitorima TNF.

Veća je stopa maligniteta (isključujući nemelanomski karcinom kože, NMSC) primijećena tokom upotrebe lijeka abrocitinib od 200 mg u poređenju sa lijekom abrocitinib od 100 mg.

Kod pacijenata od 65 godina i starijih, pacijenata koji su aktivni ili nekadašnji pušači, ili pacijenata sa ostalim faktorima rizika od maligniteta (npr. trenutno postoji malignitet ili malignitet u anamnezi), abrocitinib treba koristiti samo ako ne postoje odgovarajuće alternative liječenja.

Nemelanomski rak kože

NMSC-ovi su prijavljeni kod pacijenata koji su primali lijek abrocitinib. Periodični pregled kože se preporučuje svim pacijentima, a posebno onima koji su pod povećanim rizikom od raka kože.

Hematološke abnormalnosti

Zabilježen je potvrđeni apsolutni broj limfocita < 0,5 × 103/mm3 i broj trombocita < 50 × 103/mm3 kod manje od 0,5% pacijenata u kliničkim ispitivanjima (pogledati dio 4.8). Terapija abrocitinibom se ne smije započinjati kod pacijenata sa brojem trombocita < 150 × 103/mm3, apsolutnim brojem limfocita < 0,5 × 103/mm3, apsolutnim brojem neutrofila < 1,2 × 103/mm3 ili koji imaju vrijednost hemoglobina < 10 g/dl (pogledati dio 4.2). Treba pratiti kompletnu krvnu sliku 4 nedjelje nakon početka terapije, a nakon toga u skladu sa uobičajenim praćenjem pacijenta (pogledati tabelu 1).

Lipidi

Doznozavisna povećanja parametara lipida u krvi, zabilježena su kod pacijenata liječenih abrocitinibom u poređenju sa placebom (pogledati dio 4.8). Parametre lipida treba procijeniti približno 4 nedjelje nakon početka terapije, a nakon toga prema riziku od pojave kardiovaskularne bolesti kod pacijenta (pogledati tabelu 1). Nije utvrđeno dejstvo ovih povećanja parametara lipida na kardiovaskularnu bolest i smrtnost. Potrebno je dodatno pratiti pacijente s abnormalnim vrijednostima parametara lipida i liječiti ih prema kliničkim smjernicama zbog poznatih kardiovaskularnih rizika povezanih s hiperlipidemijom.

Starije osobe

Bezbjednosni profil zapažen kod starijih pacijenata bio je sličan bezbjednosnom profilu odrasle populacije, uz sljedeće izuzetke: veći udio pacijenata starosti 65 godina i starijih prekinuo je učestvovanje u kliničkim ispitivanjima i bio je skloniji razvoju ozbiljnih neželjenih reakcija u poređenju sa mlađim pacijentima; pacijenti starosti 65 godina i stariji bili su skloniji nižim vrijednostima trombocita i apsolutnog broja limfocita; stopa incidencije herpes zostera kod pacijenata starosti 65 godina i starijih bila je veća od one zabilježene kod mlađih pacijenata (pogledati dio 4.8). Kod pacijenata starijih od 75 godina podaci su ograničeni.

Upotreba kod pacijenata od 65 godina i starijih

Uzimajući u obzir povećan rizik od MACE, maligniteta, ozbiljnih infekcija i mortaliteta od svih uzroka kod pacijenata od 65 godina i starijih, kao što je primijećeno u velikoj randomizovanoj studiji za lijek tofacitinib (još jedan JAK inhibitor), abrocitinib treba koristiti kod ovih pacijenata samo ako ne postoje odgovarajuće alternative liječenja.

Imunosupresivna stanja ili ljekovi

Pacijenti sa poremećajima imunodeficijencije ili sa srodnikom u prvom koljenu sa nasljednom imunodeficijencijom, bili su isključeni iz kliničkih ispitivanja te nijesu dostupni podaci o tim pacijentima.

Nije ispitana kombinacija sa biološkim imunomodulatorima niti potentnim imunosupresivima, kao što su ciklosporin ili drugi inhibitori Janus kinaze (JAK). Ne preporučuje se njihova istovremena primjena s abrocitinibom, jer se ne može isključiti rizik od dodatne imunosupresije.

Pomoćne supstance

Laktoza monohidrat

Pacijenti sa rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, potpunim nedostatkom laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze, ne smiju uzimati ovaj lijek.

Natrijum

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrijuma po tableti, odnosno suštinski je bez natrijuma.

Potencijal drugih ljekova da utiču na farmakokinetiku abrocitiniba

Abrocitinib se pretežno metabolizuje putem enzima CYP2C19 i CYP2C9, a manjim dijelom putem enzima CYP3A4 i CYP2B6, dok se njegovi aktivni metaboliti izlučuju putem bubrega i supstrati su transportera organskih anjona 3 (OAT3). Stoga, na izloženost abrocitinibu i/ili njegovim aktivnim metabolitima mogu uticati ljekovi koji inhibiraju ili indukuju navedene enzime i transporter. Prilagođavanja doze prema potrebi prikazana su u dijelu 4.2.

Istovremena primjena sa inhibitorima enzima CYP2C19/CYP2C9

Kada se 100 mg abrocitiniba primjenjivalo istovremeno sa fluvoksaminom (snažnim inhibitorom enzima CYP2C19 i umjerenim inhibitorom enzima CYP3A) ili flukonazolom (snažnim inhibitorom enzima CYP2C19, umjerenim inhibitorom enzima CYP2C9 i CYP3A), opseg izloženosti aktivnom dijelu abrocitiniba (pogledati dio 5.2) povećao se za 91%, odnosno 155%, u poređenju sa primjenom samog abrocitiniba (pogledati dio 4.2).

Istovremena primjena sa induktorima enzima CYP2C19/CYP2C9

Primjena 200 mg abrocitiniba nakon višekratnih doza rifampicina, snažnog induktora enzima CYP, dovela je do smanjenja izloženosti aktivnom dijelu abrocitiniba za približno 56% (pogledati dio 4.2).

Istovremena primjena sa inhibitorima OAT3

Kada se abrocitinib u dozi od 200 mg primjenjivao istovremeno sa probenecidom, inhibitorom OAT3, izloženost aktivnom dijelu abrocitiniba povećala se za približno 66%. To nije klinički značajno, te nije potrebno prilagođavanje doze.

Istovremena primjena sa ljekovima koji povećavaju želudačne pH-vrijednosti

Kada se 200 mg abrocitiniba primjenjivalo istovremeno sa famotidinom od 40 mg, antagonistom H2-receptora, izloženost aktivnom dijelu abrocitiniba smanjila se za približno 35%. Nije ispitan efekat povećavanja želudačnih pH-vrijednosti pomoću antacida ili inhibitora protonske pumpe (omeprazola) na farmakokinetiku abrocitiniba, a on može biti sličan efektu famotidina. Treba razmotriti veću dnevnu dozu od 200 mg kod pacijenata koji su istovremeno liječeni ljekovima koji povećavaju želudačnu pH-vrijednost, jer oni mogu smanjiti efikasnost abrocitiniba.

Mogućnost da abrocitinib utiče na farmakokinetiku drugih ljekova

Nijesu zabilježeni klinički značajni učinci abrocitiniba u ispitivanjima interakcije s peroralnim kontraceptivnim sredstvima (npr. etinil estradiol/levonorgestrel).

In vitro, abrocitinib je inhibitor P-glikoproteina (P-gp). Istovremena primjena dabigatran eteksilata (supstrata P-gp-a) s jednokratnom dozom abrocitiniba od 200 mg povećala je vrijednosti AUCinf i Cmax dabigatrana za približno 53% odnosno 40%, u poređenju sa samostalnom primjenom. Potreban je oprez prilikom istovremene primjene abrocitiniba sa dabigatranom. Nije procijenjen učinak abrocitiniba na farmakokinetiku drugih supstrata P-gp-a. Potreban je oprez jer se mogu povećati nivoi supstrata P-gp-a sa uskim terapijskim indeksom, kao što je digoksin.

In vitro, abrocitinib je inhibitor enzima CYP2C19. Istovremena primjena abrocitiniba u dozi od 200 mg jednom dnevno s jednokratnom dozom omeprazola od 10 mg povećala je vrijednosti AUCinf i Cmax omeprazola za približno 189% odnosno 134%, što ukazuje na to da je abrocitinib umjereni inhibitor enzima CYP2C19. Potreban je oprez prilikom istovremene primjene abrocitiniba sa ljekovima s uskim terapijskim indeksom koji se primarno metabolišu putem enzima CYP2C19 (npr. S-mefenitoin i klopidogrel). Prilagođavanje doze može biti potrebno za druge ljekove koji se primarno metabolišu putem enzima CYP2C19 u skladu sa njihovim informacijama o lijeku (npr. citalopram, klobazam, escitalopram i selumetinib).

Istovremena primjena abrocitiniba u dozi od 200 mg jednom dnevno s jednokratnom dozom kofeina od 100 mg povećala je vrijednost AUCinf kofeina za 40% uz izostajanje djelovanja na Cmax, što ukazuje na to da je abrocitinib blagi inhibitor enzima CYP1A2. Nije moguće dati opštu preporuku o prilagođavanju doze.

Žene u reproduktivnom periodu

Potrebno je savjetovati žene u reproduktivnom periodu da koriste efikasnu kontracepciju tokom terapije i tokom 1 mjeseca nakon posljednje doze lijeka Cibinqo. Žene u reproduktivnom periodu treba posavjetovati u vezi planiranja porodice i primjene preventivnih mjera.

Trudnoća

Nema podataka ili su podaci o primjeni abrocitiniba kod trudnica ograničeni. Ispitivanja na životinjama pokazala su reproduktivnu toksičnost. Pokazalo se da abrocitinib uzrokuje embrio-fetalnu smrtnost kod gravidnih ženki pacova i kunića, skeletne varijacije kod fetusa gravidnih ženki pacova i kunića, te da utiče na porođaj i peri/postnatalni razvoj kod pacova (pogledati dio 5.3). Lijek Cibinqo je kontraindikovan tokom trudnoće (pogledati dio 4.3).

Dojenje

Nema podataka o prisutnosti abrocitiniba u humanom majčinom mlijeku, dejstvima na odojče ili dejstvima na proizvodnju mlijeka. Abrocitinib se izlučivao u mlijeko ženki pacova. Ne može se isključiti rizik za novorođenčad/odojčad, te je lijek Cibinqo kontraindikovan tokom dojenja (pogledati dio 4.3).

Plodnost

Na osnovu nalaza kod pacova, oralna primjena lijeka Cibinqo može da dovede do privremeno smanjenog fertiliteta kod žena u reproduktivnom periodu. Dejstva na fertilitet ženki pacova su bila reverzibilna 1 mjesec nakon prekida oralne primjene abrocitiniba (pogledati dio 5.3).

Lijek Cibinqo ne utiče ili zanemarljivo utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.

Sažetak bezbjednosnog profila

Najčešće prijavljene neželjene reakcije su: mučnina (15,1%), glavobolja (7,9%), akne (4,8%), herpes simpleks (4,2%), povećan nivo kreatin fosfokinaze u krvi (3,8%), povraćanje (3,5%), vrtoglavica (3,4%) i bol u gornjem abdomenu (2,2%). Najčešće ozbiljne neželjene reakcije su infekcije (0,3%) (pogledati dio 4.4).

Tabelarni prikaz neželjenih reakcija

Ukupno su 3848 pacijenta bila liječena abrocitinibom u kliničkim ispitivanjima atopijskog dermatitisa. Među njima, 3050 pacijenata (što predstavlja izloženost od 5166 pacijent-godina) bilo je uključeno radi analize bezbjednosti. Obuhvaćena analiza bezbjednosti uključivala je 1997 pacijenata koji su primali konstantu dozu od 200 mg abrocitiniba i 1053 pacijenta koji su primali konstantnu dozu od 100 mg. Bio je 2013 pacijenata sa najmanje 48 nedjelja izloženosti. Integrisano je pet placebom kontrolisanih ispitivanja (703 pacijenta na 100 mg jednom dnevno, 684 pacijenta na 200 mg jednom dnevno i 438 pacijenata na placebu) kako bi se ocijenila bezbjednost primjene abrocitiniba u poređenju sa placebom u trajanju do 16 nedjelja.

U tabeli 2 navedene su neželjene reakcije koje su zabilježene kod kliničkih ispitivanja atopijskog dermatitisa, prikazane prema klasifikaciji organskih sistema i učestalosti, primjenom sljedećih kategorija: veoma često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 do < 1/10), povremeno (≥ 1/1000 do < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 do < 1/1000), veoma rijetko (< 1/10 000). U okviru svake grupe učestalosti, neželjene reakcije su prikazane prema opadajućem stepenu ozbiljnosti.

Opis odabranih neželjenih reakcija

Infekcije

U placebom kontrolisanim ispitivanjima u trajanju do 16 nedjelja, prijavljene su infekcije kod 27,4% pacijenata liječenih placebom i kod 34,9% i 34,8% pacijenata liječenih abrocitinibom u dozama od 100 mg odnosno 200 mg. Većina infekcija bila je blaga ili umjerena. Procenti pacijenata koji su prijavili neželjene reakcije povezane sa infekcijom u grupama koje su primale doze od 200 mg i 100 mg, u poređenju sa pacijentima koji su primali placebo, bili su sljedeći: herpes simpleks (4,2% i 2,8% naspram 1,4%), herpes zoster (1,2% i 0,6% naspram 0%), pneumonija (0,1% i 0,1% naspram 0%). Herpes simpleks se pojavljivao češće kod pacijenata sa herpes simpleksom ili herpetičnim ekcemom u anamnezi. Većina događaja herpes zostera uključivalo je jedan dermatom i nijesu bili ozbiljni. Većina oportunističkih infekcija obuhvatala je slučajeve herpes zostera (0,70 po 100 pacijent-godina u grupi koja je primala 100 mg abrocitiniba i 0,96 po 100 pacijent-godina u grupi koja je primala 200 mg abrocitiniba), a većina njih nijesu bili ozbiljni slučajevi kožnog herpes zostera koji obuhvata više dermatoma. Među svim pacijentima liječenim u kliničkim ispitivanjima sa dosljednim režimom doziranja od 100 mg ili 200 abrocitiniba, uključujući i dugoročni produžetak ispitivanja, stopa incidencije herpes zostera kod pacijenata liječenih sa 200 mg abrocitiniba (4,36 po 100 pacijent-godina) bila je veća od one kod pacijenata liječenih sa 100 mg abrocitiniba (2,61 po 100 pacijent-godina). Stope incidencije herpes zostera bile su takođe veće kod pacijenata starosti 65 godina i starijih (HR 1,76), pacijenata sa anamnezom herpes zostera (HR 3,41), pacijenata sa teškim atopijskim dermatitisom na početku ispitivanja (HR 1,17) i sa potvrđenim apsolutnim brojem limfocita < 1,0 × 103/mm3 prije događaja herpes zostera (HR 2,18) (pogledati dio 4.4).

U placebom kontrolisanim ispitivanjima u trajanju do 16 nedjelja stopa ozbiljnih infekcija iznosila je 1,81 po 100 pacijent-godina kod pacijenata liječenih placebom, 3,32 po 100 pacijent-godina kod pacijenata liječenih sa 100 mg i 1,12 po 100 pacijent-godina kod pacijenata liječenih sa 200 mg. Među svim pacijentima liječenim u kliničkim ispitivanjima sa dosljednim režimom doziranja od 100 mg ili 200 mg abrocitiniba, uključujući dugoročni produžetak ispitivanja, stopa ozbiljnih infekcija iznosila je 2,20 po 100 pacijent-godina kod liječenih sa 100 mg i 2,46 po 100 pacijent-godina kod liječenih sa 200 mg. Najčešće prijavljene ozbiljne infekcije bile su: herpes simpleks, herpes zoster i pneumonija (pogledati dio 4.4).

Venska tromboembolija

Među svim pacijentima liječenim u kliničkim ispitivanjima sa dosljednim režimom doziranja od 100 mg ili 200 mg abrocitiniba, uključujući dugoročni produžetak ispitivanja, stopa plućne embolije iznosila je 0,21 po 100 pacijent-godina za 200 mg i 0,05 po 100 pacijent-godina za 100 mg. Stopa duboke venske tromboze iznosila je 0,06 po 100 pacijent-godina u grupi koja je primala 200 mg i 0,05 po 100 pacijentgodina u grupi koja je primala 100 mg (pogledati dio 4.4).

Trombocitopenija

U placebom kontrolisanim ispitivanjima u trajanju do 16 nedjelja, terapija se povezivala sa smanjenjem broja trombocita koje je povezano sa dozom. Maksimalno dejstvo na trombocite zabilježeno je u roku od 4 nedjelje, nakon čega bi se broj trombocita vraćao na početne vrijednosti uprkos nastavljenoj terapiji. Potvrđeni brojevi trombocita od < 50 × 103/mm3 prijavljeni su kod 0,1% pacijenata izloženih dozi od 200 mg i kod 0 pacijenata liječenih dozom od 100 mg ili placebom. Među svim pacijentima liječenim u kliničkim ispitivanjima sa dosljednim režimom doziranja od 100 mg ili 200 mg abrocitiniba, uključujući dugoročni produžetak ispitivanja, stopa potvrđenog broja trombocita < 50 × 103/mm3 iznosila je 0,15 po 100 pacijent-godina za 200 mg i 0 po 100 pacijent-godina za 100 mg, pri čemu su se najčešće pojavljivali u 4. nedjelji. Kod pacijenata starosti 65 godina i starijih zabilježena je viša stopa broja trombocita < 75 × 103/mm3 (pogledati dio 4.4).

Limfopenija

U placebom kontrolisanim ispitivanjima u trajanju do 16 nedjelja, potvrđeni apsolutni broj limfocita < 0,5 × 103/mm3 pojavio se kod 0,3% pacijenata liječenih sa 200 mg i 0% pacijenata liječenih sa 100 mg ili placebom. Oba slučaja su se pojavila u prve 4 nedjelje izloženosti. Među svim pacijentima liječenim u kliničkim ispitivanjima sa dosljednim režimom doziranja od 100 mg ili 200 mg abrocitiniba, uključujući dugoročni produžetak ispitivanja, stopa potvrđenog apsolutnog broja limfocita < 0,5 × 103/mm3 iznosila je 0,34 po 100 pacijent-godina za 200 mg i 0 po 100 pacijent-godina za 100 mg, pri čemu je najveća stopa zabilježena kod pacijenata starosti 65 godina i starijih (pogledati dio 4.4).

Povećanje nivoa lipida

U 4. nedjelji u placebom kontrolisanim ispitivanjima u trajanju do 16 nedjelja, došlo je do povećanja nivoa lipoproteina niske gustoće (engl. low-density lipoprotein - LDL), ukupnog holesterola i lipoproteina visoke gustoće (engl. high-density lipoprotein - HDL) povezanog s dozom, u odnosu na placebo, koje se održalo sve do posljednje posjete tokom perioda terapije. Nije bilo značajne promjene u odnosu LDL/HDL-a kod pacijenata liječenih abrocitinibom u odnosu na pacijente liječene placebom. Događaji povezani sa hiperlipidemijom pojavili su se kod 0,4% pacijenata izloženih abrocitinibu u dozi od 100 mg, 0,6% pacijenata izloženih dozi od 200 mg i 0% pacijenata izloženih placebu (pogledati dio 4.4).

Povećanje nivoa kreatin-fosfokinaze (CPK)

U placebom kontrolisanim ispitivanjima u trajanju do 16 nedjelja, došlo je do značajnog povećanja u vrijednostima kreatin-fosfokinaze (> 5 × GGN) kod 1,8% pacijenata liječenih placebom, 1,8% pacijenata liječenih sa 100 mg, odnosno 3,8% pacijenata liječenih sa 200 mg abrocitiniba. Većina povećanja bila je prolazna i nijedno od njih nije dovelo do prekida primjene lijeka.

Mučnina

U placebom kontrolisanim ispitivanjima u trajanju do 16 nedjelja, prijavljena je mučnina kod 1,8% pacijenata liječenih placebom i kod 6,3% i 15,1% pacijenata liječenih lijekom u dozi od 100 mg, odnosno 200 mg. Do prekida primjene lijeka zbog mučnine došlo je kod 0,4% pacijenata liječenih abrocitinibom. Među pacijentima sa mučninom, 63,5% pacijenata je imalo pojavu mučnine u prvoj nedjelji terapije. Medijana trajanja mučnine iznosila je 15 dana. Većina slučajeva bila je blage do umjerene težine.

Pedijatrijska populacija

Ukupno 635 adolescenata (od 12 do manje od 18 godina) liječeno je abrocitinibom u kliničkim ispitivanjima atopijskog dermatitisa, što predstavlja izloženost od 1326,1 pacijent-godina. Bezbjednosni profil koji je zabilježen kod adolescenata u kliničkim ispitivanjima atopijskog dermatitisa bio je sličan onom kod odrasle populacije.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek Cibinqo se u kliničkim ispitivanjima primjenjivao do jednokratne oralne doze od 800 mg i 400 mg dnevno tokom 28 dana. Neželjene reakcije su bile uporedive sa onima opaženim kod primjene nižih doza i nijesu utvrđene nikakve posebne toksičnosti. U slučaju predoziranja, preporučuje se praćenje pacijenta radi moguće pojave znakova i simptoma neželjenih reakcija (pogledati dio 4.8). Terapija treba biti simptomatska i suportivna. Ne postoji specifičan antidot za ovaj lijek.

Farmakokinetički podaci za doze do, i uključujući jednokratnu oralnu dozu od 800 mg kod zdravih odraslih dobrovoljaca pokazuju da se očekuje da će se više od 90% primijenjene doze izlučiti u roku od 48 sati.

Farmakoterapijska grupa: Ostali dermatološki preparati, ljekovi za dermatitis, isključujući kortikosteroide;

ATC kod: D11AH08

Mehanizam djelovanja

Abrocitinib je inhibitor Janus kinaze (JAK)1. JAK kinaze su unutarćelijski enzimi koji prenose signale koji proizlaze iz interakcija citokina ili faktora rasta i receptora na ćelijskoj membrani kako bi uticali na ćelijske procese hematopoeze i funkciju imunskih ćelija. JAK kinaze fosforilišu i aktiviraju prenosnike signala i aktivatore transkripcije (engl. Signal Transducers and Activators of Transcription - STAT) koji moduliraju unutarćelijsku aktivnost uključujući gensku ekspresiju. Inhibicija JAK1-a modulira signalne puteve sprečavanjem fosforilacije i aktivacije STAT-ova.

U biohemijskim testovima abrocitinib ima selektivnost za JAK1 u odnosu na druge 3 izoforme JAK-a, JAK2 (28-struka), JAK3 (> 340-struka) i tirozin kinazu 2 (TYK2, 43-struka). U ćelijskom okruženju daje prednost inhibiranju fosforilacije STAT-ova izazvane citokinima, signaliziranjem putem parova koji uključuju JAK1, i zadržava signaliziranje putem parova JAK2/JAK2 ili JAK2/TYK2. Trenutno nije poznat značaj selektivne enzimske inhibicije specifičnih JAK enzima za klinički učinak.

Farmakodinamski efekti

Klinički biomarkeri

Terapija abrocitinibom bila je povezana sa dozno-zavisnim smanjenjem biomarkera upale u serumu kod atopijskog dermatitisa [interleukin-31 (IL31), interleukin-22 (IL-22), broj eozinofila te timus i aktivacijski regulisani hemokin (TARC)], signaliziranja putem JAK1-a [broj ćelija prirodnih ubica (engl. natural killer - NK) i interferonom gama-indukovanog proteina 10 (IP-10)] ili oboje [visoko osjetljivi C-reaktivni protein]. Te promjene su bile reverzibilne nakon prekida terapije.

Srednja vrijednost apsolutnog broja limfocita povećala se do 2. nedjelje nakon početka terapije abrocitinibom i vratila se na početne vrijednosti do 9. mjeseca terapije. Kod većine pacijenata apsolutni broj limfocita se održao u okviru referentnog opsega. Terapija abrocitinibom bila je povezana sa povećanjem broja B ćelija zavisno od doze i smanjenjem broja NK ćelija zavisno od doze. Nije poznat klinički značaj navedenih promjena u broju B ćelija i NK ćelija.

Elektrofiziologija srca

Dejstvo abrocitiniba na QTc interval ispitan je kod pacijenata koji su primili jednokratnu dozu veću od terapijske doze abrocitiniba od 600 mg u placebom i aktivnim lijekom kontrolisanom temeljnom ispitivanju QT-a. Primijećeno je dejstvo abrocitiniba na produženje QTc intervala zavisno od koncentracije; srednja vrijednost (interval pouzdanosti od 90%) produženja QTc intervala iznosila je 6,0 (4,52; 7,49) ms, što ukazuje na izostanak klinički značajnog dejstva abrocitiniba na QTc interval pri ispitivanoj dozi.

Klinička efikasnost i bezbjednost

Efikasnost i bezbjednost abrocitiniba kao monoterapije i u kombinaciji sa osnovnom terapijom topikalnim ljekovima tokom 12-16 nedjelja procijenjene su kod 1616 pacijenata u 3 pivotalna randomizovana, dvostruko slijepa, placebom kontrolisana ispitivanja faze 3 (MONO-1, MONO2 i COMPARE). Takođe, efikasnost i bezbjednost abrocitiniba kao monoterapije tokom 52 nedjelje (sa mogućnošću primjene terapije spasa kod pacijenata sa pogoršanjem) procijenjene su kod 1233 pacijenta u dvostruko slijepom, placebom kontrolisanom, ispitivanju indukcione terapije faze 3 sa naknadnim randomizovanim ukidanjem terapije (REGIMEN). Pacijenti koji su učestvovali u ova 4 ispitivanja bili su starosti od 12 godina i više, sa umjerenim do teškim atopijskim dermatitisom definisanim opštom ocjenom ispitivača (engl. Investigator’s Global Assessment - IGA) ≥ 3, indeksom proširenosti i težine ekcema (engl. Eczema Area and Severity Index - EASI) ≥ 16, zahvaćenošću površine tijela ≥ 10%, te maksimalnim rezultatom za pruritus na numeričkoj skali ocjenjivanja (engl. Peak Pruritus Numerical Rating Scale - PP-NRS) ≥ 4 na početku ispitivanja prije randomizacije. Za uključivanje u ispitivanje bili su podobni pacijenti kod kojih nije postignut odgovarajući odgovor na primjenu topikalne terapije, pacijenti kod kojih nije medicinski preporučljiva primjena topikalne terapije ili pacijenti koji su primali sistemsku terapiju. Svi pacijenti koji su dovršili učestvovanje u prethodnim matičnim studijama bili su podobni za uključivanje u dugoročni produžetak ispitivanja EXTEND.

Početne karakteristike

U placebom kontrolisanim ispitivanjima (MONO-1, MONO-2, COMPARE) i otvorenom ispitivanju indukcione terapije sa naknadnim randomizovanim ukidanjem terapije (REGIMEN), kod svih ispitivanih grupa 41,4% do 51,1% bile su žene, 59,3% do 77,8% bili su pripadnici bijele rase, 15,0% do 33,0% bile su osobe azijskog porijekla, dok je 4,1% do 8,3% bilo pripadnika crne rase, a srednja vrijednost starosne dobi je iznosila 32,1 do 37,7 godina. Ukupno su 134 pacijenta starosti 65 godina i više bili uključeni u navedena ispitivanja. U tim ispitivanjima je 32,2% do 40,8% pacijenata imalo početni IGA 4 (teški atopijski dermatitis), dok je 41,4% do 59,5% pacijenata primilo prethodnu sistemsku terapiju za atopijski dermatitis. Početna srednja vrijednost rezultata EASI skora kretala se u rasponu od 28,5 do 30,9, početni PP-NRS se kretao u rasponu od 7,0 do 7,3, dok se početni indeks kvaliteta života kod dermatoloških pacijenata (engl. Dermatology Life Quality Index - DLQI) kretao u rasponu od 14,4 do 16,0.

Klinički odgovor

Ispitivanja 12-nedjeljne monoterapije (MONO-1, MONO-2) i 16-nedjeljne kombinovane terapije (COMPARE)

U 12. ili 16. nedjelji je značajno veći udio pacijenata postigao obje mjere primarnog ishoda IGA 0 ili 1 i/ili EASI75 sa 100 mg ili 200 mg abrocitiniba jednom dnevno u poređenju sa placebom (pogledati tabelu 3 i tabelu 4).

Značajno veći udio pacijenata postigao je barem poboljšanje od 4 boda u rezultatu PP-NRS sa 100 mg ili 200 mg abrocitiniba jednom dnevno u poređenju sa placebom. Ovo poboljšanje je zabilježeno već u 2. nedjelji i održalo se do 12. nedjelje (slika 1).

U ispitivanju COMPARE, superiornost abrocitiniba u dozi od 200 mg u poređenju sa dupilumabom u 2. nedjelji dokazana je za udio pacijenata koji su postigli barem poboljšanje od 4 boda u rezultatu PP-NRS sa značajno većim odgovorima svraba opaženim već 4. dana nakon prve doze.

Dejstvo terapije u podgrupama (npr. težina, starosna dob, pol, rasa i prethodna sistemska terapija imunosupresivima) u ispitivanjima MONO-1, MONO-2 i COMPARE podudarali su se sa rezultatima u ukupnoj ispitivanoj populaciji.

Udio pacijenata koji su postigli PP-NRS4 tokom vremena u ispitivanjima MONO-1, MONO-2 i COMPARE prikazan je na slici 1.

368046093853055,30055,318415434340Ispitanici, % (95%-tni interval pouzdanosti)00Ispitanici, % (95%-tni interval pouzdanosti)554101083058062,80062,8554101091503557,10057,15541645106489547,00047,05549265133032528,70028,73670935108458045,20045,23667125155194011,50011,51800225153670015,30015,31796415119697537,70037,7178943089471557,20057,240760652139950Dupilumab 300mg svake 2 nedjelje00Dupilumab 300mg svake 2 nedjelje29330652107565Abrocitinib 200mg jednom dnevno00Abrocitinib 200mg jednom dnevno18014952099310Abrocitinib 100mg jednom dnevno00Abrocitinib 100mg jednom dnevno11099802138045Placebo00Placebo4548505132080MONO-3a00MONO-3a2726055109855MONO-2a00MONO-2a77406576835MONO-1a00MONO-1a25800051896110Week00Week43668951917065Week00Week7092951901825Nedjelja00Nedjelja

Skraćenice: PP-NRS=maksimalni rezultat za pruritus na numeričkoj skali ocjenjivanja (engl. Peak Pruritus Numerical Rating Scale). QD=jednom dnevno; Q2W=svake 2 nedjelje.

Pacijenti sa odgovorom prema PP-NRS4 bili su oni pacijenti sa poboljšanjem ≥ 4 boda u rezultatu PP-NRS od početne vrijednosti.

a.Abrocitinib primijenjen kao monoterapija.

b.Abrocitinib primijenjen u kombinaciji sa topikalnom terapijom.

*Statistički značajno uz podešavanje za multiplicitet naspram placeba.

**Statistički značajno uz podešavanje za multiplicitet naspram dupilumaba.

Ishodi povezani sa zdravljem

U oba ispitivanja monoterapije (MONO-1 i MONO-2) i u ispitivanju kombinovane terapije (COMPARE), abrocitinib je u poređenju sa placebom u 12. nedjelji značajno poboljšao ishode koje su prijavili pacijenti, uključujući svrab, san (vizuelna analogna skala indeksa za procjenu težine stanja atopijskog dermatitisa - san - VAS), simptome atopijskog dermatitisa (upitnik POEM), kvalitet života (indeks DLQI) i simptome anksioznosti i depresije (skala HADS), koji nijesu bili ispravljeni za multiplicitet (pogledati tabelu 5).

Apsorpcija

Abrocitinib se dobro apsorbuje sa preko 91% opsega oralne apsorpcije i apsolutnom oralnom bioraspoloživošću od približno 60%. Oralna apsorpcija abrocitiniba je brza i maksimalne koncentracije u plazmi se dostižu u roku od 1 sata. Koncentracije abrocitiniba u plazmi u stanju dinamičke ravnoteže postižu se u okviru 48 sati nakon primjene jednom dnevno. I Cmax i AUC abrocitiniba povećali su se proporcionalno dozi do 200 mg. Istovremena primjena abrocitiniba sa obrokom koji ima visok udio masti nije imala klinički značajan učinak na izloženost abrocitinibu (AUC i Cmax povećali su se približno 26% odnosno 29%, dok se Tmax produžio za 2 sata). U kliničkim ispitivanjima abrocitinib se primjenjivao bez obzira na hranu (pogledati dio 4.2).

Distribucija

Nakon intravenske primjene, volumen distribucije abrocitiniba iznosi oko 100 l. Približno 64%, 37% i 29% cirkulišućeg abrocitiniba i njegovih aktivnih metabolita M1 i M2 vezani su za proteine u plazmi. Abrocitinib i njegovi aktivni metaboliti jednako se distribuiraju između crvenih krvnih zrnaca i plazme.

Biotransformacija

In vitro metabolizam abrocitiniba posredovan je višestrukim CYP enzimima, CYP2C19 (~53%), CYP2C9 (~30%), CYP3A4 (~11%) i CYP2B6 (~6%). U ispitivanju sa ljudima sa radioaktivnim obilježavanjem, abrocitinib je bio preovladavajuća cirkulišuća vrsta, sa uglavnom 3 polarna monohidroksilisana metabolita identifikovana kao M1 (3hidroksipropil), M2 (2-hidroksipropil) i M4 (pirolidinon pirimidin). U stanju dinamičke ravnoteže, M2 i M4 su glavni metaboliti, dok je M1 sporedni metabolit. Od 3 metabolita u cirkulaciji, M1 i M2 imaju slične inhibitorne profile za JAK kao abrocitinib, dok je M4 bio farmakološki neaktivan. Farmakološka aktivnost abrocitiniba je rezultat izloženosti nevezanoj frakciji početnog molekula (~60%), kao i M1 (~10%) i M2 (~30 ) u sistemskoj cirkulaciji. Zbir izloženosti nevezanoj frakciji abrocitiniba, M1 i M2, svaka izražena u molarnim jedinicama i prilagođena za relativne potentnosti, naziva se aktivnim dijelom abrocitiniba.

Nijesu zapaženi klinički značajna dejstva abrocitiniba u ispitivanjima interakcija sa supstratima BCRP i OAT3 (npr. rosuvastatin), MATE1/2K (npr. metformin), CYP3A4 (npr. midazolam) i CYP2B6 (npr. efavirenz).

Eliminacija

Poluvijek eliminacije abrocitiniba je oko 5 sati. Abrocitinib se primarno eliminiše pomoću mehanizama metaboličkog klirensa, dok se manje od 1% doze izlučuje u urinu kao nepromijenjena aktivna supstanca. Metaboliti abrocitiniba, M1, M2 i M4, pretežno se izlučuju u urinu i supstrati su transportera OAT3.

Posebne populacije

Tjelesna težina, pol, genotip, rasa i starosna dob

Tjelesna težina, pol, genotip enzima CYP2C19/2C9, rasa i starosna dob nijesu imali klinički značajan efekat na izloženost abrocitinibu (pogledati dio 4.2).

Adolescenti (≥ 12 do <18 godina)

Na osnovu analize populacijske farmakokinetike, nije bilo klinički značajne razlike u srednjoj vrijednosti izloženosti abrocitinibu u stanju dinamičke ravnoteže kod pacijenata adolescenata u poređenju sa odraslim osobama pri njihovim uobičajenim tjelesnim težinama.

Pedijatrijska populacija (< 12 godina)

Ispitivanja interakcija sprovedena su samo kod odraslih. Farmakokinetika abrocitiniba kod djece mlađe od 12 godina nije još uvijek ustanovljena (pogledati dio 4.2).

Oštećenje funkcije bubrega

U ispitivanju oštećenja funkcije bubrega, pacijenti sa teškim (eGFR < 30 ml/min) i umjerenim (eGFR 30 do < 60 ml/min) oštećenjem funkcije bubrega imali su približno povećanje od 191%, odnosno 110% u vrijednosti AUCinf aktivnog dijela u poređenju sa pacijentima sa normalnom funkcijom bubrega (eGFR ≥ 90 ml/min) (pogledati dio 4.2). Farmakokinetika abrocitiniba nije utvrđena kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega, međutim, na osnovu rezultata zabilježenih kod drugih grupa, očekuje se povećanje do 70% u izloženosti aktivnom dijelu kod pacijenata sa blagim oštećenjem funkcije bubrega (eGFR 60 do < 90 ml/min). Povećanje do 70% nije klinički značajno jer je efikasnost i bezbjednost primjene abrocitiniba kod pacijenata sa atopijskim dermatitisom i blagim oštećenjem funkcije bubrega (n=756) bila uporediva sa onom u ukupnoj populaciji u kliničkim ispitivanjima faze 2 i 3. eGFR kod pojedinačnih pacijenata procijenjena je primjenom formule modifikacije ishrane kod bolesti bubrega (engl. modification of diet in renal disease - MDRD).

Abrocitinib nije ispitan kod pacijenata sa ESRD-om na bubrežnoj zamjenskoj terapiji (pogledati dio 4.2). U kliničkim ispitivanjima faze 3 abrocitinib nije procijenjen kod pacijenata sa atopijskim dermatitisom i početnim vrijednostima klirensa kreatinina manjim od 40 ml/min.

Oštećenje funkcije jetre

Kod pacijenata sa blagim (Child Pugh A) i umjerenim (Child Pugh B) oštećenjem funkcije jetre zabilježeno je približno smanjenje od 4%, odnosno povećanje od 15% u vrijednosti AUCinf aktivnog dijela u poređenju sa pacijentima sa normalnom funkcijom jetre. Ove promjene nijesu klinički značajne i nije potrebno prilagođavanje doze kod pacijenata sa blagim ili umjerenim oštećenjem funkcije jetre (pogledati dio 4.2). U kliničkim ispitivanjima abrocitinib nije ocijenjen kod pacijenata sa teškim (Child Pugh C) oštećenjem funkcije jetre (pogledati dio 4.3) ili kod pacijenata koji su bili pozitivni na aktivni hepatitis B ili hepatitis C (pogledati dio 4.4).

Opšta toksičnost

U nekliničkim ispitivanjima registrovan je smanjen broj limfocita i smanjena veličina i/ili limfatička celularnost organa/tkiva imunoloških i hematopoetskih sistema i to je bilo pripisano farmakološkim svojstvima (inhibicija JAK) abrocitiniba.

U ispitivanjima toksičnosti u trajanju do 1 mjeseca doziranja abrocitiniba kod pacova starosti uporedivoj sa adolescentnim dobom kod ljudi od ≥ 12 godina, zabilježen je mikroskopski nalaz distrofije kosti koja se smatrala prolaznom i reverzibilnom, te su granice izloženosti pri kojima nije zabilježen nikakav nalaz na kostima bile 5,7 do 6,1 puta veće od AUC-a kod ljudi pri najvećoj preporučenoj dozi za ljude (engl. maximum recommended human dose - MRHD) od 200 mg. Nijesu zabilježeni nalazi na kostima kod pacova pri nijednoj dozi u 6mjesečnom ispitivanju toksičnosti (pri do 25 puta većoj vrijednosti od vrijednosti AUC-a kod ljudi pri MRHD-u od 200 mg) ili ni u jednom od ispitivanja toksičnosti na makaki majmunima (starosti uporedive sa dobom od ≥ 8 godina kod ljudi; pri do 30 puta većoj vrijednosti od AUC-a kod ljudi pri MRHD-u od 200 mg).

Genotoksičnost

Abrocitinib nije bio mutagen u bakterijskom testu mutagenosti (Amesov test). Nije bio aneugen ili klastogen na osnovu rezultata in vivo mikronukleus testa koštane srži pacova.

Kancerogenost

Nijesu zabilježeni dokazi o onkogenosti kod 6-mjesečne primjene abrocitiniba kod Tg.rasH2 miševa u oralnim dozama do 75 mg/kg/dan i 60 mg/kg/dan kod ženki, odnosno mužjaka miševa. U dvogodišnjem ispitivanju kancerogenosti zabilježena je veća incidencija benignog timoma kod ženki pacova pri najnižoj ispitivanoj dozi. Stoga je najniži nivo izloženosti pri kojem su registrovana neželjena dejstva (engl. lowest observed adverse effect level - LOAEL) kod ženki postavljen na izloženosti koje su 0,6 puta veće od AUC-a kod ljudi pri MRHD-u od 200 mg. Kod mužjaka je nivo izloženosti pri kojem nijesu registrovana neželjena dejstva (engl. no observed adverse effect level - NOAEL) postavljen na izloženosti koje su 13 puta veće od AUC-a kod ljudi pri MRHD-u od 200 mg. Nije poznat značaj benignog timoma za ljude.

Reproduktivna i razvojna toksičnost

Abrocitinib nije imao učinak na plodnost ili spermatogenezu kod mužjaka. Primjena abrocitiniba je imala dejstva na plodnost ženki (niži indeks plodnosti, žuto tijelo, mjesta implantacije i gubitak nakon implantacije), ali nijesu zabilježena dejstva na plodnost pri izloženosti 1,9 puta većoj od AUC-a kod ljudi pri MRHD-u od 200 mg. Dejstva su se povukla 1 mjesec nakon prekida terapije.

Nijesu zabilježene malformacije fetusa u ispitivanjima embrio-fetalnog razvoja na pacovima ili kunićima. U ispitivanju embrio-fetalnog razvoja na gravidnim kunićima, zabilježena su dejstva na embrio-fetalno preživljavanje pri najnižoj ispitivanoj dozi kod izloženosti 0,14 puta veće od nevezanog AUC-a kod ljudi pri MRHD-u od 200 mg. Opažene su povećane incidencije neokoštalih falangi stražnjih nogu kod mladunaca, te tarzusa i falangi prednjih nogu uz zabilježene učinke na falange prednjih nogu pri izloženostima 0,14 puta većim od nevezanog AUC-a kod ljudi pri MRHD-u od 200 mg.

Iako je u ispitivanju embrio-fetalnog razvoja na gravidnim pacovima zabilježena povećana embrio-fetalna smrtnost, nijedan smrtni slučaj nije opažen pri izloženostima 10 puta većim od AUC-a kod ljudi pri MRHD-u od 200 mg. Kod fetusa je zabilježena povećana incidencija skeletnih varijacija u vidu kratkih 13. rebara, smanjenih ventralnih procesa, zadebljanih rebara i neokoštalih metatarzusa, ali nijedna od njih nije opažena pri izloženostima 2,3 puta većim od AUC-a kod ljudi pri MRHD-u od 200 mg.

U ispitivanju prenatalnog i postnatalnog razvoja na gravidnim ženkama pacova, majke su imale distociju sa produženim porođajem, mladunci su imali manju tjelesnu težinu i manje postnatalno preživljavanje. Nije registrovana toksičnost po majku, a ni razvojna toksičnost kod mladunaca pri izloženosti 2,3 većoj od AUC-a kod ljudi pri MRHD-u od 200 mg.

Primjena abrocitiniba kod mladih pacova počevši od 10. dana nakon njihovog rođenja (starosti uporedive sa 3-mjesečnom ljudskom bebom) dovela je do neželjenih mikroskopskih i makroskopskih nalaza na kostima, uključujući i nepravilnu rotaciju šapa, frakture i/ili abnormalnosti glave bedrene kosti pri izloženosti ≥ 0,8 puta većoj od AUC-a kod ljudi pri MRHD-u od 200 mg. Primjena abrocitiniba kod mladih pacova počevši od 21. dana nakon njihovog rođenja i starijih (starosti uporedive sa čovjekom uzrasta 2 i više godina) nije bila povezana sa mikroskopskim ili makroskopskim nalazima na kostima.

Jezgro tablete

- mikrokristalna celuloza (E460i)

- kalcijum hidrogenfosfat (bezvodni) (E341ii)

- natrijum skrob glikolat

- magnezijum stearat (E470b)

Film obloga

- hipromeloza (E464)

- titanijum dioksid (E171)

- laktoza monohidrat

- makrogol (E1521)

- triacetin (E1518)

- gvožđe oksid, crveni (E172)

Nije primjenjivo.

4 godine.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Cibinqo 50 mg film tablete

Poliviniliden hloridni (PVDC) blister sa pokrovnim filmom od aluminijumske folije koji sadrži 7 film tableta. Jedno pakovanje sadrži 4 blistera, ukupno 28 film tableta.

Cibinqo 100 mg film tablete

PVDC blister sa pokrovnim filmom od aluminijumske folije koji sadrži 7 film tableta. Jedno pakovanje sadrži 4 blistera, ukupno 28 film tableta.

Cibinqo 200 mg film tablete

PVDC blister sa pokrovnim filmom od aluminijumske folije koji sadrži 7 film tableta. Jedno pakovanje sadrži 4 blistera, ukupno 28 film tableta.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti, u skladu sa važećim propisima.

Lijek Cibinqo sadrži aktivnu supstancu abrocitinib. Pripada grupi ljekova koji se nazivaju inhibitori Janus kinaze i pomažu u smanjivanju upale. Djeluje tako što smanjuje aktivnost enzima u tijelu koji se naziva „Janus kinaza“ koji učestvuje u upali.

Lijek Cibinqo se koristi za liječenje odraslih i adolescenata uzrasta 12 i više godina sa umjerenim do teškim atopijskim dermatitisom, poznatim i kao atopijski ekcem. Smanjenjem aktivnosti enzima Janus kinaze, lijek Cibinqo ublažava svrab i upalu kože. Kao rezultat toga mogu se smanjiti poremećaji spavanja i druge posljedice atopijskog ekcema, kao što su anksioznost ili depresija, te poboljšava ukupan kvalitet života.

Lijek Cibinqo ne smijete koristiti:

• ako ste alergični na abrocitinib ili bilo koji drugi sastojak ovog lijeka (naveden u dijelu 6),
• ako imate ozbiljnu infekciju koja je aktivna, uključujući tuberkulozu,
• ako imate teške probleme sa jetrom,
• ako ste trudni ili dojite (pogledajte dio “Trudnoća, kontracepcija, dojenje i plodnost“).

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se svom ljekaru ili farmaceutu prije i tokom terapije lijekom Cibinqo ako:

• imate infekciju ili ako često dobijate infekcije. Saopštite svom ljekaru ako dobijete simptome kao što su groznica, pojava rana, osjećaj većeg umora nego inače ili problemi sa zubima jer to mogu biti znaci infekcije. Lijek Cibinqo može da smanji sposobnost Vašeg tijela da se bori sa infekcijama i može pogoršati infekciju koju već imate ili povećati šansu da dobijete novu infekciju. Ako imate dijabetes ili imate 65 godina ili više, možda ćete imati povećane šanse da dobijete infekcije;
• imate ili ste imali tuberkulozu ili ste bili u bliskom kontaktu sa nekim ko ima tuberkulozu. Ljekar će Vas testirati na tuberkulozu prije nego što počnete da primjenjujete lijek Cibinqo i može da Vas ponovno testira tokom terapije;
• ste ikad imali infekciju herpesom (herpes zoster), jer lijek Cibinqo može da utiče da se ona vrati. Obavijestite svog ljekara ako dobijete bolan osip na koži sa mjehurićima jer to može biti znak herpes zostera;
• ste ikad imali hepatitis B ili hepatitis C;
• ste se nedavno vakcinisali ili planirate da se vakcinišete – to je zbog toga što se neke vakcine (žive vakcine) ne preporučuju tokom korišćenja lijeka Cibinqo;
• ste ranije imali krvne ugruške u venama nogu (tromboza dubokih vena) ili plućima (plućna embolija) ili imate povećan rizik od razvoja navedenog (na primjer: ako ste nedavno imali veliku operaciju, ako koristite hormonske kontraceptive/hormonske zamjene terapija, ako se kod Vas ili Vaših bliskih rođaka identifikuje defekt koagulacije). Vaš ljekar će razgovarati sa Vama da li je Cibinqo prikladan za Vas. Saopštite svom ljekaru ako osjećate iznenadni kratak dah ili otežano disanje, bol u grudima ili bol u gornjem dijelu leđa, oticanje nogu ili ruku, bol ili osjetljivost nogu, ili crvenilo ili promjenu boje u nozi ili ruci jer to mogu biti znaci krvnih ugrušaka u venama.
• imate ili ste imali srčane probleme jer će Vaš ljekar razgovarati sa Vama da li je Cibinqo prikladan za Vas;
• imate ili ste imali rak, aktivni ste ili nekadašnji pušač, jer će Vaš ljekar razgovarati sa Vama da li je Cibinqo prikladan za Vas.
• Nemelanomski rak kože primijećen je kod pacijenata koji su uzimali Cibinqo. Vaš ljekar Vam može preporučiti da sprovodite redovne preglede kože dok uzimate Cibinqo. Ako se nove lezije na koži pojave tokom ili posle terapije ili ako postojeće lezije promijene izgled, obavijestite svog ljekara.

Dodatni testovi za praćenje

Ljekar će da zatraži analize krvi prije i tokom terapije lijekom Cibinqo i može da prilagodi Vašu terapiju ako je to potrebno.

Djeca i adolescenti

Ovaj lijek nije odobren za primjenu kod djece mlađe od 12 godina, jer bezbjednost i koristi od primjene lijeka Cibinqo u ovoj grupi još nijesu poznate.

Primjena drugih ljekova

Obavijestite svog ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzimali ili biste mogli uzeti bilo koje druge ljekove.

Naročito obavijestite svog ljekara ili farmaceuta prije nego što počnete da uzimate lijek Cibinqo, ako uzimate neke od ljekova za liječenje:

• gljivičnih infekcija (kao što je flukonazol), depresije (kao što je fluoksetin ili fluvoksamin), moždanog udara (kao što je tiklopidin), jer oni mogu da pojačaju neželjena dejstva lijeka Cibinqo;
• refluksa želudačne kiseline (kao što su antacidi, famotidin ili omeprazol), jer mogu da smanje količinu lijeka Cibinqo u Vašoj krvi;
• depresije (kao što su citalopram, klobazam ili escitalopram), jer lijek Cibinqo može povećati njihova dejstva;
• neurofibromatoze tipa I (kao što je selumetinib), jer lijek Cibinqo može povećati njihova dejstva;
• popuštanja rada srca (kao što je digoksin) ili moždanog udara (kao što je dabigatran) jer lijek Cibinqo može povećati njihova dejstva;
• napada (kao što je S-mefenitoin), jer lijek Cibinqo može povećati njihova dejstva;
• moždanog udara (kao što je klopidogrel), jer lijek Cibinqo može smanjiti njihova dejstva.
• astme, reumatoidnog artritisa ili atopijskog dermatitisa (kao što je biološka terapija antitijelima, ljekovi koji kontrolišu imunološki odgovor tijela, kao što su ciklosporin, drugi inhibitori Janus kinaze, kao što su baricitinib, upadacitinib), jer oni mogu da povećaju rizik od pojave neželjenih dejstava.

Ljekar može da Vam savjetuje da izbjegnete uzimanje ili da prestanete sa uzimanjem lijeka Cibinqo, ako uzimate neke od ljekova za liječenje:

• tuberkuloze (kao što je rifampicin), epileptičkih napada (kao što je fenitoin), raka prostate (kao što su apalutamid, enzalutamid) ili infekcije HIV-om (kao što je efavirenz), jer oni mogu da smanje djelovanje lijeka Cibinqo.

Ako se nešto od gore navedenog odnosi na Vas ili ako nijeste sigurni, prije upotrebe lijeka Cibinqo, razgovarajte sa ljekarom ili farmaceutom.

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ukoliko ste trudni ili dojite, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu za savjet prije nego što uzmete ovaj lijek.

Kontracepcija kod žena

Ako ste žena u reproduktivnom periodu, treba da koristite efikasnu metodu kontracepcije tokom terapije lijekom Cibinqo i najmanje mjesec dana nakon Vaše posljednje terapijske doze. Ljekar može da Vam preporuči odgovarajuće metode kontracepcije.

Trudnoća

Nemojte da koristite lijek Cibinqo ako ste trudni, mislite da ste trudni ili planirate trudnoću, jer on može da naškodi razvoju djeteta. Odmah obavijestite svog ljekara ako zatrudnite ili mislite da ste zatrudnjeli tokom terapije.

Dojenje

Nemojte da koristite lijek Cibinqo dok dojite, jer nije poznato da li se ovaj lijek izlučuje u majčino mlijeko i da li škodi djetetu. Vi i Vaš ljekar treba da odlučite da li ćete dojiti ili koristiti ovaj lijek.

Plodnost

Lijek Cibinqo može privremeno da smanji plodnost kod žena u reproduktivnom periodu. Ovo dejstvo se povlači nakon prekida terapije.

Uticaj lijeka Cibinqo na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Lijek Cibinqo ne utiče na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka Cibinqo

Lijek Cibinqo sadrži laktozu monohidrat i natrijum.

Ako Vam je ljekar rekao da imate netoleranciju na neke vrste šećera, obratite se svom ljekaru prije uzimanja ovog lijeka.

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol natrijuma (23 mg) po tableti,  odnosno suštinski je bez natrijuma.

Starije osobe

Pacijenti od 65 godina i stariji mogu biti izloženi povećanom riziku od infekcija, srčanog udara i nekih vrsta raka. Vaš ljekar može odlučiti da Cibinqo nije prikladan za Vas.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako niste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Lijek Cibinqo je tableta koja se uzima na usta. Može da se koristi sa drugim ljekovima za ekcem koje primjenjujete na kožu ili može da se koristi samostalno.

Preporučena početna doza za odrasle i adolescente (uzrasta od 12 do 17 godina) težine najmanje 59 kg je 100 mg ili 200 mg jednom dnevno kako Vam propiše ljekar. Vaš ljekar može povećati ili smanjiti Vašu dozu u zavisnosti od toga koliko dobro lijek djeluje.

Nekim pacijentima je potrebna niža početna doza i ljekar može da Vam da 100 mg jednom dnevno:

- ako imate 65 godina ili ste stariji

- ako imate određenu istoriju bolesti ili medicinsko stanje

- ako ste adolescent (uzrasta od 12 do 17 godina) težine između 25 kg i 58 kg.

Ako imate umjerene do teške probleme sa bubrezima ili ako su Vam propisani određeni drugi ljekovi, početna doza može biti ili 50 mg ili 100 mg jednom dnevno. Dobićete početnu dozu u zavisnosti od Vaše potrebe i istorije bolesti ili zdravstvenog stanja i zato treba uvijek da uzimate ovaj lijek tačno onako kako Vam je ljekar rekao.

Nakon početka terapije, Vaš ljekar može da prilagodi dozu u zavisnosti od toga kako lijek djeluje i od neželjenog dejstva ukoliko se pojavi. Ako lijek dobro djeluje, doza može da se smanji. Takođe, terapija može da se privremeno ili trajno prekine ako analize krvi pokažu nizak broj leukocita ili trombocita.

Ako ste uzimali lijek Cibinqo tokom 24 nedjelje i još uvijek nema poboljšanja, Vaš ljekar može da odluči da trajno prekine terapiju.

Treba da progutate cijelu tabletu sa vodom. Tabletu nemojte da lomite, drobite ili žvaćete prije gutanja, jer to može da promijeni količinu lijeka koja dospjeva u Vaše tijelo.

Možete da uzimate tabletu sa ili bez hrane. Ako osjetite mučninu prilikom uzimanja ovog lijeka, možda će Vam pomoći da ga uzmete sa hranom. Kako biste zapamtili kada treba da uzmete lijek, preporučuje se da ga uzimate svakog dana u isto vrijeme.

Ako ste uzeli više lijeka Cibinqo nego što je trebalo

Ako ste uzeli više lijeka Cibinqo nego što je trebalo, obratite se svom ljekaru. Možda ćete dobiti neka od neželjenih dejstava opisanih u dijelu 4.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek Cibinqo

• Ako propustite dozu, uzmite je čim se sjetite, osim ako je preostalo manje od 12 sati do Vaše sljedeće doze.
• Ako je preostalo manje od 12 sati do Vaše sljedeće doze, samo preskočite propuštenu dozu i uzmite sljedeću uobičajenu dozu prema rasporedu.
• Nemojte da uzimate dvostruku dozu da biste nadoknadili propuštenu tabletu.

Ako prestanete da uzimate lijek Cibinqo

Ne smijete da prestanete sa uzimanjem lijeka Cibinqo bez da prethodno razgovarate o tome sa svojim ljekarom.

Ako imate dodatnih pitanja o uzimanju ovog lijeka, obratite se ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek Cibinqo može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Ozbiljna neželjena dejstva

Obratite se svom ljekaru i odmah potražite medicinsku pomoć ako dobijete bilo kakve znakove:

• herpes zostera, bolnog osipa na koži sa mjehurićima i groznicom;
• krvnih ugrušaka u plućima, nogama ili karlici sa simptomima kao što su bolna, otečena noga, bol u grudnom košu ili nedostatak vazduha

Druga neželjena dejstva

Veoma česta (mogu se javiti kod više od 1 na 10 osoba)

• Mučnina

Česta (mogu se javiti kod najviše 1 na 10 osoba)

• Groznica i drugi oblici infekcija herpes simpleksom
• Povraćanje
• Bol u želucu
• Glavobolja
• Vrtoglavica
• Akne
• Povećanje nivoa enzima koji se naziva kreatin fosfokinaza, vidljivo u analizama krvi

Povremena (mogu se javiti kod najviše 1 na 100 osoba)

• Upala pluća (pneumonija)
• Nizak broj trombocita u analizama krvi
• Nizak broj leukocita u analizama krvi
• Visok nivo masnoće (holesterola) u krvi vidljiv u analizama krvi (pogledajte dio 2. „Upozorenja i mjere opreza“)

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Neželjena dejstva možete prijavljivati direktno kod zdravstvenih radnika, čime ćete pomoći u dobijanju više informacija o bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjene reakcije takođe možete da prijavite Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji i foliji blistera iza oznake EXP (Važi do). Rok upotrebe odnosi se na posljednji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine. Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek Cibinqo

Aktivna supstanca je abrocitinib.

Jedna tableta od 50 mg sadrži 50 mg abrocitiniba.

Jedna tableta od 100 mg sadrži 100 mg abrocitiniba.

Jedna tableta od 200 mg sadrži 200 mg abrocitiniba.

Pomoćne supstance su:

Jezgro tablete: mikrokristalna celuloza (E460i), kalcijum hidrogenfosfat (bezvodni) (E341ii), natrijum skrob glikolat, magnezijum stearat (E470b).

Film obloga: hipromeloza (E464), titanijum dioksid (E171), laktoza monohidrat, makrogol (E1521), triacetin (E1518), crveni gvožđe oksid (E172) (pogledajte dio 2, Lijek Cibinqo sadrži laktozu i natrijum).

Kako izgleda lijek Cibinqo i sadržaj pakovanja

Cibinqo 50 mg tablete su ovalnog oblika, roze boje, približno 11 mm dužine i 5 mm širine, sa utisnutim oznakama „PFE“ na jednoj i „ABR 50“ na drugoj strani.

Cibinqo 100 mg tablete su okruglog oblika, roze boje, prečnika približno 9 mm, sa utisnutim oznakama „PFE“ na jednoj i „ABR 100“ na drugoj strani.

Cibinqo 200 mg tablete su ovalnog oblika, roze boje, približno 18 mm dužine i 8 mm širine, sa utisnutim oznakama „PFE“ na jednoj i „ABR 200“ na drugoj strani.

Tablete od 50 mg, 100 mg i 200 mg dostupne su u blisterima od poliviniliden hlorida (PVDC) sa pokrovnim filmom od aluminijumske folije. Jedno blister pakovanje sadrži 4 blistera, ukupno 28 tableta.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Glosarij d.o.o.

Vojislavljevića 76,

81000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

Pfizer Manufacturing Deutschland GmbH

Mooswaldallee 1

79108 Freiburg Im Breisgau

Njemačka

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

Cibinqo, film tableta, 50 mg, blister, 28 (4x7) film tableta: 2030/23/1831 - 2693 od 10.05.2023. godine

Cibinqo, film tableta, 100 mg, blister, 28 (4x7) film tableta: 2030/23/1832 - 2695 od 10.05.2023. godine

Cibinqo, film tableta, 200 mg, blister, 28 (4x7) film tableta: 2030/23/1833 - 2696 od 10.05.2023. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Novembar, 2024. godine