ALOPURINOL BELUPO 100mg tableta

Odrasli

• svi oblici hiperurikemije koji se ne mogu kontrolisati dijetom, uključujući i sekundarnu hiperurikemiju različitih etiologija, zatim kliničke komplikacije hiperuremičkih stanja kao što su giht, uratna nefropatija, rastvaranje i sprečavanje nastajanja uratnih kalkulusa.
• liječenje rekurentnih kalkulusa kalcijum oksalata uz istovremenu hiperurikemiju u slučaju kad su unos tečnosti, dijeta i slične mjere bile neefektivne.

Djeca i adolescenti

• sekundarna hiperurikemija različite etiologije.
• uratna nefropatija tokom liječenja leukemije.
• nasljedni poremećaji nedostatka enzima, Lesch-Nyhanov sindrom (zbog potpunog ili djelimičnog nedostatka hipoksantin-guanin fosforiboziltransferaze) i nedostatka adenin fosforiboziltransferaze.

Doziranje

Odrasli:

Liječenje alopurinolom potrebno je započeti niskim dozama, npr. 100 mg/dan, kako bi se smanjio rizik od neželjenih dejstava. Dozu treba povećati samo u slučaju da nije postignuta zadovoljavajuća vrijednost urata u serumu. Potreban je dodatni oprez ako je bubrežna funkcija loša.

2-10 mg/kg tjelesne mase dnevno ili 100-200 mg na dan kod blažih slučajeva, 300-600 mg na dan kod umjereno teških stanja ili 700-900 mg na dan kod teških stanja.

Liječenje alopurinolom je potrebno započeti niskom dozom, (npr. 100 mg alopurinola jednom na dan), kako bi se smanjio rizik za nastanak neželjenih dejstava. Dozu treba povećati samo ako nijesu postignute zadovoljavajuće serumske vrijednosti urata u serumu. Posebna pažnja je potrebna u stanjima kada je funkcija bubrega smanjena (vidjeti dio 4.2).

Dozu veću od 300 mg treba dati u podijeljenim dozama, tako da nijedna pojedinačna doza ne prelazi 300 mg.

Pedijatrijska populacija:

Djeca i adolsecenti do 15 godina: Doziranje je 10 do 20 mg alopurinola/kg tjelesne mase do maksimalno 400 mg alopurinola na dan podijeljeno u 3 doze. Primjena kod djece je rijetko indikovana, osim u slučaju malignih bolesti (naročito leukemije) i određenih enzimskih poremećaja (kao što je Lesch-Nyhanov sindrom).

Starije osobe

Iako nema specifičnih preporuka, potrebno je primijeniti najnižu dozu koja dovodi do zadovoljavajućeg smanjenja urata. Potrebno je posebnu pažnju posvetiti djelovima ovog sažetka – Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega i Posebna upozorenja i mjere opreza pri primjeni lijeka.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije bubrega

Budući da se alopurinol i njegovi metaboliti izlučuju putem bubrega, oštećena funkcija bubrega može dovesti do retencije lijeka i/ili njegovih metabolita sa posljedičnim produženjem njihovih poluvremena eliminacije u plazmi. Preporučeno doziranje kod pacijenata sa oštećenjem funkcije bubrega prikazano je u tabeli:

Kod oštećenja bubrežne funkcije potrebno je pažljivo razmotriti doziranje. Početna doza može biti najviše 100 mg na dan i smije se povećati samo u slučaju nezadovoljavajućeg smanjenja urata u serumu ili u urinu.

U teškoj insuficijenciji bubrega potrebno je primjenjivati doze niže od 100 mg alopurinola na dan ili primijeniti pojedinačnu dozu od 100 mg alopurinola u razmacima dužim od jednog dana.

Ako je dostupna oprema za praćenje koncentracije oksipurinola u plazmi, doza alopurinola se može prilagoditi kako bi se održala koncentracija oksipurinola u plazmi ispod 100 µmol/l (15,2 µg/l).

Alopurinol i njegovi metaboliti se uklanjaju putem dijalize. Ako je dijaliza potrebna, dva do tri puta nedjeljno treba razmotriti primjenu alternativnog režima doziranja od 300 do 400 mg alopurinola neposredno nakon svake dijalize, bez primjene lijeka u međuvremenu.

Pacijenti sa oštećenjem funkcije jetre

Potrebno je smanjenje doze. Na početku terapije preporučuje se redovna kontrola funkcije jetre.

Pacijenti sa povećanim stvaranjem urata (npr. neoplazija, Lesch-Nyhanov sindrom)

Prije započinjanja citotoksične terapije, preporučuje se primjena alopurinola za korekciju postojeće hipeurikemije i/ili hiperurikozurije. Važno je obezbijediti odgovarajuću hidrataciju kako bi se održala optimalna diureza i pokušati alkalinizaciju urina u cilju povećanja rastvorljivosti (izlučivanje) urata/mokraćne kiseline. Potrebno je smanjiti dozu alopurinola.

Ako se radi o uratnoj nefropatiji ili nekom drugom patološkom stanju koje štetno djeluje na funkciju bubrega, preporučuje se primjena alopurinola kako je opisano u dijelu Pacijenti sa oštećenjema funkcije bubrega.

Ovi postupci mogu smanjiti rizik od nastanka komplikacija kliničke slike uzrokovanih depozitima ksantina i/ili oksipurinola. (vidjeti djelove 4.5 i 4.8)

Preporuke za doziranje u slučaju kožnih reakcija

Primjenu alopurinola je potrebno odmah prekinuti u slučaju pojavljivanja kožne reakcije. Nakon oporavka od blagih kožnih reakcija, uz adekvatnu procjenu rizika, alopurinol se može ponovno uvesti u terapiju u maloj dozi (npr. 50 mg na dan) uz primjenu farmaceutskog oblika koji osigurava odgovarajuće doziranje, nakon čega se doza može postepeno povećavati uz kontrolu kožnih reakcija i drugih mogućih neželjenih dejstava. Ukoliko se ponovno pojave ove neželjene reakcije, primjena alopurinola se mora trajno prekinuti zbog moguće pojave ozbiljnijih reakcija preosjetljivosti (vidjeti dio 4.8.).

Preporuka za praćenje

Potrebno je praćenje koncentracije urata u serumu i soli mokraćne kiseline u urinu u odgovarajućim vremenskim razmacima i prilagođavanje doziranja alopurinola prema dobijenim rezultatima.

Način primjene

ALOPURINOL BELUPO tablete se uzimaju oralno, jednom dnevno nakon obroka. Kako bi se smanjile gastrointestinalne smetnje, lijek se uzima nakon obroka. U slučajevima kada ukupna dnevna doza prelazi 300 mg može doći do gastrointestinalnih smetnji. Kako bi se to izbjeglo, preporučuje se primjena u u podijeljenim dozama.

Preosjetljivost na alopurinol ili neku od pomoćnih supstanci. (vidjeti dio 6.1).

Sindrom preosjetljivosti, SJS i TEN

Reakcije preosjetljivosti mogu se manifestovati na više načina, uključujući makulopapulozni osip, sindrom preosjetljivosti (tzv. DRESS – eng. Drug Reaction with Eosinophilia and Systemic Symptoms) i Steven-Johnsonov sindrom (SJS)/toksičnu epidermalnu nekrolizu (TEN). Ove reakcije su kliničke dijagnoze i dalje odluke zavise od njihove kliničke prezentacije. Ako se takve reakcije pojave tokom terapije, primjenu alopurinola treba odmah prekinuti. Alopurinol se ne smije ponovno uvoditi u terapiju kod pacijenata sa sindromom preosjetljivosti i SJS/TEN. Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju reakcija preosjetljivosti kože.

HLA-B*5801 antigen

Dokazano je da je HLA-B*5801 alel povezan sa rizikom za razvoj sindroma preosjetljivosti i SJS/TEN povezanih sa alopurinolom. Učestalost alela HLA-B*5801 značajno varira među etničkim grupama: javlja se kod do 20% Han Kineske populacije, 8-15% pojedinaca Tajlandske populacije, približno 12% pojedinaca Korejske populacije i kod 1-2% pojedinaca japanskog ili evropskog porijekla.

Prije početka liječenja alopurinolom u populacijskim podgrupama za koje je poznata visoka prevalencija ovog alela treba da se razmotri skrining na HLA-B*5801. Hronična bolest bubrega može dodatno povećati rizik kod ovih bolesnika. U slučaju da genotipizacija HLA-B*5801 nije dostupna za bolesnike kineskog (Han Kinezi), tajlandskog ili korejskog porijekla, koristi terapije se moraju temeljno procijeniti i razmotriti da li korist primjene lijeka prevazilazi rizik, prije početka terapije. Korist primjene genotipizacije za druge populacije pacijenata nije utvrđena.

Ako je pacijent poznati nosilac HLA-B*5801 alela (posebno pacijenata koji su kineskog (Han Kinezi), tajlandskog ili korejskog porijekla), ne smije se započeti sa primjenom alopurinola, osim ako ne postoje druge razumne opcije liječenja, a opravdana je samo ukoliko korist premašuje rizik. Potreban je dodatan oprez pri praćenju pojave znakova sindroma preosjetljivosti ili SJS/TEN, a pacijenta treba upozoriti o neophodnosti prekida liječenja kod pojave prvih simptoma.

Kod pacijenata koji su negativni na HLA-B*5801 antigen, bez obzira na etničko porijeklo i dalje se može javiti SJS/TEN.

Akutni napad gihta

Liječenje alopurinolom se ne smije započeti dok se akutni napad gihta potpuno ne smiri, jer se mogu izazvati novi napadi. U ranim fazama liječenja alopurinolom, kao i urikozuričnim ljekovima, može se pojaviti akutni napad uričkog artritisa. Stoga je preporučljivo dati profilaksu odgovarajućim antiinflamatornim lijekom ili kolhicinom tokom najmanje jednog mjeseca. U literaturi treba potražiti detalje o odgovarajućem doziranju, mjerama opreza i upozorenjima.

Ako se kod pacijenata koji su već na terapiji alopurinolom razvije akutni napad gihta, treba ih liječiti odgovarajućim antiinflamatornim lijekom, a liječenje alopurinolom nastaviti u istoj dozi.

Potrebno je izbjegavati istovremenu primjenu alopurinola sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom jer su prijavljeni slučajevi sa smrtnim ishodom (vidjeti dio 4.5.).

Alopurinol se ne smije primjenjivati kod pacijenata koji uzimaju azatioprin ili 6-merkaptopurin, osim u slučaju kad je doza tih ljekova smanjena na jednu četvrtinu (25%) njihove početne doze (vidjeti dio 4.5.).

U slučaju pojave kožnog osipa ili preosjetljivosti drugog oblika potrebno je odmah prekinuti primjenu alopurinola (vidjeti dio 4.8.).

Oštećenje funkcije jetre ili bubrega

Smanjene doze treba koristiti kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega ili jetre. Pacijenti koji se liječe zbog hipertenzije ili srčane insuficijencije, npr. diureticima ili ACE inhibitorima, mogu imati istovremeno oštećenje funkcije bubrega, pa je alopurinol potrebno primjenjivati sa oprezom kod ove populacije pacijenata.

Istovremena primjena diuretika (uključujući tiazidne diuretike) kod pacijenata sa hroničnim oštećenjem funkcije bubrega može povećati rizik od pojave lijekom izazvanog SJS/TEN sindroma, kao i drugih teških reakcija preosjetljivosti. Preporučuje se pažljivo praćenje takvih pacijenata uz prilagođavanje doze alopurinola ukoliko se ustanovi smanjena funkcija bubrega (vidjeti dio 4.2.).

Asimptomatska hiperurikemija

Asimptomatska hiperurikemija nije indikacija za primjenu alopurinola. U cilju poboljšanja stanja pacijenata neophodni su nadoknada tečnosti, promjena načina ishrane, kao i liječenje uzroka asimptomatske hiperurikemije.

Depoziti ksantina

U stanjima u kojima je nivo urata značajno povišen (npr. u malignim bolestima i tokom njihovog liječenja, Lesch-Nyhanovom sindromu) apsolutna koncentracija ksantina u urinu može u rijetkim slučajevima postati dovoljna da izazove taloženje u urinarnom traktu. Rizik od nastanka ove pojave može se smanjiti odgovarajućom hidracijom kako bi se postiglo optimalno razrjeđenje urina.

Impakcija (zaglavljivanje) uratnih bubrežnih kamenaca

Odgovarajuća terapija alopurinolom može dovesti do rastvaranja velikih kalkulusa mokraćne kiseline u bubrezima, ali sa malom vjerovatnoćom njihovog zaglavljivanja u ureteru. U liječenju gihta i uratnih bubrežnih kalkulusa, volumen urina mora biti najmanje 2 litra na dan, a pH urina u rasponu od 6,4 do 6,8.

Poremećaji štitne žlijezde

Kod pacijenata na dugotrajnoj terapiji alopurinolom (5,8%) u dugoročnom otvorenom nastavku ispitivanja primijećene su povećane vrijednosti TSH-a (>5,5 μIU/mL). Potreban je oprez prilikom primjene alopurinola kod pacijenata koji imaju promjene u funkcionisanju štitne žlijezde.

Laktoza

Ovaj lijek sadrži laktozu monohidrat. Pacijenti sa rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja fruktoze, nepodnošenja galaktoze, galaktozemijom ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi smjeli uzimati ovaj lijek.

6-merkaptopurin i azatioprin

Azatioprin se metaboliše u 6-merkaptopurin koji se inaktivira djelovanjem ksantin oksidaze.

Kada se 6-merkaptopurin ili azatioprin primjenjuju istovremeno sa alopurinolom, koji je inhibitor ksantin oksidaze, njihovo će se djelovanje produžiti zbog inhibicije ksantin oksidaze. Serumske koncentracije 6-merkaptopurina ili azatioprina mogu dostići toksične vrijednosti uz posljedičnu po život opasnu pancitopeniju i mijelosupresiju kad se ti ljekovi primjenjuju istovremeno sa alopurinolom. Zbog toga je potrebno izbjegavati istovremenu primjenu alopurinola sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom. Ako se utvrdi da je istovremena primjena sa 6-merkaptopurinom ili azatioprinom klinički potrebna, dozu 6-merkaptopurina odnosno azatioprina potrebno je smanjiti na jednu četvrtinu (25%) uobičajene doze te obezbjediti često praćenje hematoloških parametara (vidjeti dio 4.4.).

Pacijentima savjetovati da prijave bilo koje znakove ili simptome supresije koštane srži (neobjašnjivo stvaranje modrica ili krvarenje, grlobolju, groznicu).

Vidarabin (adenin arabinozid)

Poluvrijeme eliminacije vidarabina iz plazme može biti produženo pri istovremenoj primjeni ovih ljekova, zbog čega se mogu javiti toksični efekti lijeka. Potrebno je pojačano praćenje neželjenih dejstava kako bi se prepoznali pojačani toksični efekti.

Salicilati i urikozurici

Oksipurinol, glavni aktivni metabolit alopurinola, izlučuje se putem bubrega slično kao i urati. Usljed toga, ljekovi sa urikozuričnom aktivnošću kao što je probenecid ili velike doze salicilata mogu ubrzati izlučivanje oksipurinola. To može dovesti do smanjenog terapijskog efekta alopurinola, što je potrebno procijeniti kod svakog pacijenta.

Hlorpropamid

Istovremena primjena alopurinola sa hlorpropamidom kod pacijenata sa oštećenom funkcijom bubrega može povećati rizik od produženja hipoglikemijske aktivnosti, jer dolazi do konkurencije alopurinola i hlorpropamida tokom izlučivanja u bubrežnim tubulima.

Kumarinski antikoagulansi

Rijetko su prijavljeni slučajevi povećanog efekta varfarina i ostalih kumarinskih antikoagulansa pri istovremenoj primjeni sa alopurinolom. Preporučuje se pažljivo praćenje svih pacijenata koji uzimaju antikoagulanse.

Fenitoin

Alopurinol može inhibirati oksidaciju fenitoina u jetri, ali bez dokazanog kliničkog značaja.

Teofilin

Zabilježena je inhibicija metabolizma teofilina. Mehanizam ove interakcije može se objasniti uključivanjem ksantin oksidaze u biotransformaciju teofilina. Potrebno je pratiti koncentracije teofilina kod pacijenata na početku terapije ili pri povećavanju doze alopurinola.

Amoksicilin/ampicilin

Uočena je veća učestalost pojave osipa kod pacijenata koji su istovremeno uzimali alopurinol i ove ljekove u odnosu na pacijente koji su uzimali samo antibiotik ili samo alopurinol. Uzrok ove povezanosti nije utvrđen, pa se u skladu sa tim preporučuje, kad je to moguće, primjena drugih ljekova u zamjenu za amoksicilin ili ampicilin kod pacijenata na terapiji alopurinolom.

Citostatici

Primjenom alopurinola i citostatika (npr. ciklofosfamida, doksorubicina, bleomicina, prokarbazina, alkil-halogenida), krvna diskrazija se češće javlja nego kad se ove aktivne supstance primjenjuju same.

Praćenje krvne slike, zbog toga mora da se radi u redovnim intervalima.

Ciklosporin

Zabilježeno je povećanje koncentracije ciklosporina u plazmi tokom istovremene primjene sa alopurinolom. Treba uzeti u obzir mogućnost povećane toksičnosti ciklosporina u slučaju istovremene primjene ova dva lijeka.

Didanozin

Kod zdravih dobrovoljaca i HIV pozitivnih pacijenata koji su uzimali didanozin, vrijednosti Cmax i PIK didanozina su bile približno udvostručene pri istovremenoj primjeni alopurinola u dozi od 300 mg dnevno, a bez efekta na terminalno poluvrijeme eliminacije. Istovremena primjena ovih ljekova generalno se ne preporučuje. Ukoliko je neophodna istovremena primjena didanozina sa alopurinolom, moguća je potreba smanjenja doze didanozina, a pacijente je potrebno pažljivo pratiti.

Aluminijum hidroksid

Ako se istovremeno uzima aluminijum hidroksid, dejstvo alopurinola može biti oslabljeno. Neophodan je interval od najmanje 3 sata između uzimanja ova dva lijeka.

Diuretici

Istovremena primjena alopurinola i furosemida može povećati koncentraciju urata u serumu i koncentraciju oksipurinola u plazmi. Preporučuje se pažljivo praćenje pacijenata uz moguće prilagođavanje doze alopurinola u skladu sa rezultatima testova funkcije bubrega i kliničkog stanja pacijenta (vidjeti dio 4.2.).

Hronično oštećenje funkcije bubrega uz istovremenu primjenu diuretika (uključujući tiazidne diuretike) može povećati rizik od pojave alopurinolom izazvanog SJS/TEN sindroma i drugih teških reakcija preosjetljivosti. Potrebno je pažljivo praćenje takvih pacijenata uz moguće prilagođavanje doze alopurinola ukoliko se ustanovi smanjena funkcija bubrega (vidjeti dio 4.2.).

Inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori)

Istovremena primjena alopurinola i kaptoprila može povećati vjerovatnost pojave kožnih reakcija, naročito kod pacijenata sa renalnom insuficijencijom. Istovremena primjena sa ACE inhibitorima može povećati rizik od leukopenije, naročito kod pacijenata sa smanjenjem funkcije bubrega.

Plodnost

Nema dovoljno kliničkih podataka o uticaju primjene alopurinola na plodnost.

Trudnoća

Nema dovoljno podataka o bezbjednosti primjene alopurinola tokom trudnoće. Studije reproduktivne toksičnosti kod životinja pokazale su oprečne rezultate (vidjeti dio 5.3). Primjena ovog lijeka u trudnoći preporučuje se samo kada ne postoji bezbjedniji alternativni lijek i kad korist liječenja majke nadmašuje rizik za nerođeno dijete.

Dojenje

Alopurinol i njegov metabolit oksipurinol izlučuju se u majčino mlijeko. Koncentracije od 1,4 mg/l alopurinola i 53,7 mg/l oksipurinola pronađene su u mlijeku dojilje koja je uzimala 300 mg alopurinola na dan. Međutim, ne postoje podaci o efektima alopurinola ili njegovih metabolita na dojeno dijete. Ne preporučuje se primjena alopurinola za vrijeme dojenja.

Kod pacijenata koji uzimaju alopurinol zabilježena su neželjena dejstva poput pospanosti, vrtoglavice i ataksije. Zbog toga bi pacijenti morali provjeriti kako na njih djeluje alopurinol prije upravljanja vozilom, rukovanja mašinama ili prilikom rada u potencijalno opasnim situacijama.

Za alopurinol ne postoji novija klinička dokumentacija koja bi pomogla pri utvrđivanju učestalosti neželjenih dejstava. Učestalost neželjenih dejstava može varirati u zavisnosti od primijenjene doze i primjene alopurinola u kombinaciji sa drugim ljekovima.

Kategorije učestalosti navedene ispod su okvirne; za većinu neželjenih dejstava ne postoje prikladni podaci za izračunavanje učestalosti. Postmarketinška ispitivanja su pokazala rijetko ili veoma rijetko ispoljavanje neželjenih dejstava. Za klasifikaciju učestalosti ispoljavanja neželjenih dejstava koristi se sljedeća klasifikacija:

Veoma često: ≥1/10

Često: ≥1/100 i <1/10

Povremeno: ≥1/1000 i <1/100

Rijetko: ≥1/10.000 i <1/1000

Veoma rijetko: <1/10.000

Nepoznata učestalost (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

Učestalost neželjenih dejstava je veća kod bolesnika sa poremećajima bubrega i/ili jetre.

(1)Veoma rijetko su zabilježeni slučajevi trombocitopenije, agranulocitoze i aplastične anemije, naročito za pojedince s oštećenom funkcijom bubrega i/ili jetre, što pojačava potrebu za posebnim oprezom u ovoj grupi bolesnika.

(2) Odloženi multiorganski poremećaj preosjetljivosti (poznat kao sindrom preosjetljivosti ili DRESS) sa groznicom, osipom, vaskulitisom, limfadenopatijom, pseudolimfomom, artralgijom, leukopenijom, eozinofilijom, hepatosplenomegalijom, abnormalnim testovima funkcije jetre i sindromom nestajanja žučnih puteva (uništavanje i nestajanje intrahepatičnog dijela žučnih puteva) se javlja u raznim kombinacijama. Ostali organi takođe mogu biti zahvaćeni (npr. jetra, pluća, bubrezi, pankreas, miokard i debelo crijevo). Ako se navedene reakcije pojave, to može biti u bilo koje vrijeme tokom liječenja, liječenje alopurinolom se mora prekinuti odmah i više se ne smije primijeniti. Ne smiju se sprovoditi imunološka ispitivanja kod pacijenata sa sindromom preosjetljivosti i SJS/TEN.

Kortikosteroidi mogu imati koristan efekat u liječenju kožnih reakcija preosjetljivosti kada dođe do pojave generalizovane reakcije preosjetljivosti, većinom je već prisutan poremećaj rada bubrega i/ili jetre, posebno kada je ishod fatalan.

(3) Angioimunoblastični T-ćelijski limfom je opisan kao veoma rijetko neželjeno dejstvo koje se otkriva biopsijom generalizovane limfadenopatije, a čini se da nestaje nakon prestanka uzimanja alopurinola.

(4) U ranijim kliničkim ispitivanjima prijavljeni su mučnina i povraćanje. Noviji izvještaji ukazuju da te reakcije nijesu značajne i da se mogu izbjeći ako se alopurinol uzima nakon obroka.

(5) Prijavljeni su poremećaji jetre bez vidljivih znakova generalizovane reakcije preosjetljivosti.

(6) Kožne reakcije su najčešća neželjena dejstva i mogu se pojaviti bilo kad tokom liječenja alopurinolom. One se mogu manifestovati svrabom, u makulopapularnoj, ponekad skvamoznoj, ponekad purpuričnoj, a rijetko u eksfolijativnoj formi, kao što je Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza (SJS/TEN).

U slučaju pojave simptoma SJS/TEN ili bilo koje teške reakcije preosjetljivosti, potrebno je odmah prekinuti primjenu alopurinola. Rizik razvoja simptoma SJS/TEN sindroma najveći je prvih nekoliko nedjelja liječenja. Najbolji pristup takvim reakcijama preosjetljivosti uključuje ranu dijagnozu i neposredno ukidanje suspektne terapije.

Nakon oporavka od blagih reakcija, alopurinol se može ponovno uvesti u maloj dozi (npr. 50 mg dnevno) uz primjenu farmaceutskog oblika koji osigurava odgovarajuće doziranje i postupno povećavati (vidjeti dio 4.2.).

Pokazano je da je HLA-B*5801 alel povezan s rizikom od razvoja sindroma preosjetljivosti i SJS/TEN povezanih s alopurinolom. Korist genotipizacije kao alata za donošenje odluke o liječenju alopurinolom nije ustanovljena (vidjeti dio 4.4.).

U slučaju ponovne pojave originalnih simptoma potrebno je trajno prekinuti primjenu alopurinola kako ne bi došlo do pojave težih reakcija preosjetljivosti (vidjeti Poremećaji imunološkog sustava). Ako se SJS/TEN ili druge ozbiljne reakcije preosjetljivosti ne mogu isključiti, alopurinol se ne smije ponovno uvoditi zbog potencijalne ozbiljne ili čak fatalne reakcije. Klinička dijagnoza SJS/TEN ostaje osnov za donošenje odluka.

(7) Angioedem je prijavljen sa ili bez znakova i simptoma generalizovane reakcije preosjetljivosti.

(8) Prijavljena je pojava groznice sa ili bez simptoma generalizovane reakcije preosjetljivosti (vidjeti dio 4.8. Poremećaji imunološkog sistema).

(9) Povećanje tireostimulirajućeg hormona (TSH) u relevantnim studijama nije pokazalo bilo kakav uticaj na nivo slobodnog T4, niti je nivo TSH-a ukazivao na subklinički hipotireoidizam.

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Prijavljivanje neželjenih dejstava nakon dobijanja dozvole je od velikog značaja jer obezbjeđuje kontinuirano praćenje odnosa korist/rizik primjene lijeka. Zdravstveni radnici treba da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo ovog lijeka Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Zabilježena je primjena alopurinola do 22,5 g bez pojave neželjenih dejstava. Kod pacijenta koji je uzeo 20 g alopurinola zabilježeni su simptomi poput mučnine, povraćanja, dijareje i vrtoglavice. Nakon primjene opštih suportivnih mjera došlo je do oporavka. Masivna resorpcija alopurinola može dovesti do značajne inhibicije aktivnosti ksantin oksidaze, što ne bi trebalo nepovoljno uticati, osim ako ne utiče na istovremenu primjenu drugih ljekova, posebno 6-merkaptopurina i/ili azatioprina. Odgovarajuća hidracija i održavanje optimalne diureze olakšava izlučivanje alopurinola i njegovih metabolita. Ako je potrebno, može se primijeniti hemodijaliza. Ovo je primjenjivo samo ako je predoziranje odmah utvrđeno.

Farmakoterapijska grupa: ljekovi za liječenje gihta, inhibitori sinteze mokraćne kiseline

ATC kod: M04AA01

Alopurinol je inhibitor ksantin oksidaze. Alopurinol i njegov glavni metabolit oksipurinol smanjuju koncentraciju mokraćne kiseline u plazmi i urinu pomoću inhibicije ksantin oksidaze, enzima koji katalizuje oksidaciju hipoksantina i ksantina u mokraćnu kiselinu. Pored inhibicije razgradnje purina kod nekih pacijenata sa hiperurikemijom (ne svih), ponovna biosinteza purina je smanjena putem povratne inhibicije hipoksantin-guanin fosforiboziltransferaze. Drugi metaboliti alopurinola su alopurinol-ribozid i oksipurinol-7 ribozid.

Resorpcija

Alopurinol postiže svoju aktivnost nakon oralne primjene i brzo se resorbuje u gornjem dijelu gastrointestinalnog sistema. Ispitivanja su detektovala alopurinol u krvi 30–60 minuta nakon doziranja. Procjene bioraspoloživosti variraju od 67% do 90%. Maksimalne koncentracije alopurinola u plazmi nakon oralne primjene postižu se nakon otprilike sat i po nakon uzimanja, ali brzo se spuštaju i teško određuju nakon 6 sati. Maksimalne koncentracije oksipurinola obično se postižu 3–5 sati nakon oralne primjene alopurinola i znatno su stabilnije.

Distrubucija

Alopurinol se zanemarljivo veže za proteine plazme, pa zato varijacije u vezivanju na proteine ne utiču na promjenu klirensa. Volumen distribucije alopurinola je oko 1,6 l/kg, što ukazuje na relativno veliko preuzimanje ovog lijeka od strane tkiva. Nema podataka o koncentracijama alopurinola u tkivima, no vjerovatno je da su alopurinol i oksipurinol prisutni u najvećim koncentracijama u jetri i intestinalnoj mukozi, gdje je aktivnost ksantin oksidaze velika.

Biotransformacija

Najvažniji metabolit alopurinola je oksipurinol. Dodatni metaboliti alopurinola su alopurinolribozid i oksipurinol-7-ribozid.

Eliminacija

Aproksimativno 20% unijetog alopurinola se izlučuje putem fecesa kroz 48 do 72 sata. Eliminacija alopurinola je uglavnom metabolička konverzija ksantin oksidaze i aldehid oksidaze u oksipurinol pri čemu se manje od 10% nepromijenjenog lijeka izlučuje putem urina. Poluvrijeme eliminacije alopurinola u plazmi je otprilike 0,5 -1,5 sati.

Oksipurinol je slabiji inhibitor ksantin oksidaze od alopurinola, ali je poluvrijeme eliminacije oksipurinola u plazmi mnogo duže i kod ljudi se procjenjuje na 13 do 30 sati. Zbog toga se efektivna inhibicija ksantin oksidaze može održati tokom 24 sata nakon jedne doze alopurinola. Kod pacijenata s normalnom bubrežnom funkcijom dolazi do postupnog nakupljanja oksipurinola, sve dok njegova koncentracija u plazmi ne postigne stanje dinamičke ravnoteže. Kod ovih pacijenata će nakon dnevnog unosa alopurinola u dozi od 300 mg, plazma koncentracija oksipurinola iznositi 5–10 mg/l.

Oksipurinol se nepromijenjen izlučuje urinom, ali mu je poluvrijeme eliminacije dugo zato što podliježe tubularnoj reapsorpciji. Nađene su vrijednosti za poluvrijeme eliminacije od 13 do 30 sati. Velike razlike u tim vrijednostima mogle bi se pripisati varijacijama u dizajnu studija i/ili u klirensu kreatinina kod bolesnika.

Posebne populacije

Farmakokinetika kod pacijenata sa oštećenjem bubrega

Klirens alopurinola i oksipurinola značejno je snižen kod pacijenata sa oslabljenom funkcijom bubrega, što ima za posljedicu više koncentracije u plazmi kod dugotrajnog liječenja. Pacijenti sa bubrežnim oštećenjem, gdje su vrijednosti klirensa kreatinina bile između 10 i 20 ml/min, imali su koncentracije oksipurinola u plazmi od oko 30 mg/l, a nakon produženog liječenja alopurinolom u dozi od 300 mg na dan. To je približna koncentracija koja bi se postigla dozama od 600 mg/dan kod osoba sa normalnom funkcijom bubrega. Zbog toga je kod pacijenata s oštećenom bubrežnom funkcijom potrebno smanjenje doze alopurinola.

Farmakokinetika kod starijih pacijenata

Mala je vjerovatnoća da bi se kinetika lijeka kod starijih pacijenata promijenila zbog nekog drugog razloga, osim zbog pogoršanja funkcije bubrega (vidjeti dio Farmakokinetika kod pacijenata sa oštećenjem bubrega).

Kancerogenost, mutagenost

Citogenetske studije pokazuju da alopurinol ne izaziva hromozomske aberacije u humanim ćelijama krvi in vitro pri koncentracijama do 100 μg/ml i in vivo pri dozama do 600 mg dnevno u prosječnom periodu od 40 mjeseci.

Alopurinol ne proizvodi nitrozo jedinjenja in vitro, niti utiče na transformaciju limfocita in vitro.

Dokazi iz biohemijskih i drugih citoloških istraživanja uvjerljivo ukazuju da alopurinol nema štetno dejstvo na DNK u bilo kojoj od faza ćelijskog ciklusa, kao i da nije mutagen.

Alopurinol nije pokazao kancerogeno dejstvo kod miševa i pacova nakon dvije godine doziranja.

Teratogenost

Jedna studija kod miševa koji su primali intraperitonealne doze alopurinola od 50 ili 100 mg/kg desetog ili trinaestog dana gestacije, pokazala je abnormalnosti fetusa. S druge strane, u sličnoj studiji na pacovima koji su primali dozu 120 mg/kg, tokom 12. dana gestacije, nijesu uočene abnormalnosti. Opsežna ispitivanja učinka velikih oralnih doza alopurinola kod miševa (doze do 100 mg/kg/dan), pacova (doze do 200 mg/kg/dan) i kunića (doze do 150 mg/kg/dan) između osmog i šesnaestog dana gestacije, nijesu pokazala teratogeno dejstvo.

Drugi pretklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na osnovu konvencionalnih farmakoloških ispitivanja bezbjednosti, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenosti.

Laktoza monohidrat

Povidon

Skrob kukuruzni

Magnezijum stearat

Nije primjenljivo.

3 godine.

Lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Unutrašnje pakovanje je bijela plastična bočica zatvorena sigurnosnim zatvaračem sa zaštitnom polietilenskom prevlakom u kojoj se nalazi 100 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi bijela plastična bočica sa 100 tableta i Uputstvo za lijek.

Svu neiskorišćenu količinu lijeka ili otpadnog materijala nakon njegove upotrebe treba ukloniti u skladu sa važećim propisima.

Lijek ALOPURINOL BELUPO sadrži aktivnu supstancu alopurinol. Alopurinol pripada grupi ljekova pod nazivom enzimski inhibitori, koji kontrolišu brzinu kojom se u Vašem organizmu odigravaju određeni procesi.

Lijek ALOPURINOL BELUPO se koristi za dugotrajno liječenje gihta i može se koristiti za liječenje stanja koja nastaju usljed stvaranja previše mokraćne kiseline u tijelu, uključujući bubrežne kamence i druge poremećaje bubrežne funkcije, enzimske poremećaje (npr. Lesch-Nyhanov sindrom) kao i određena maligna oboljenja ili karcinome (naročito krvi).

Nemojte uzimati lijek ALOPURINOL BELUPO, ako ste alergični na alopurinol ili na neki drugi sastojak ovog lijeka (navedenih u dijelu 6.).

Upozorenja i mjere opreza:

Obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu prije nego što uzmete lijek ALOPURINOL BELUPO.

Posebno budite oprezni sa lijekom ALOPURINOL BELUPO:

• ako imate poremećaj funkcije jetre ili bubrega. Vaš ljekar Vam može preporučiti uzimanje niže doze lijeka ili uzimanje lijeka u razmacima dužim od jedanput na dan. U tim slučajevima potrebno je pažljivo praćenje Vašeg stanja;
• ako bolujete od bolesti srca ili povišenog krvnog pritiska i u slučaju da uzimate diuretike i/ili ljekove koji se zovu ACE inhibitori;
• ako imate akutni napad gihta. Primjena lijeka ALOPURINOL BELUPO se smije započeti nakon prestanka simptoma akutnog napada gihta;
• ako pripadate grupi kineskog (Han Kinezi), afričkog ili indijskog porijekla;
• ako imate poremećaj funkcije štitne žlijezde;
• ako imate rak ili bolujete od Lesch-Nyhanovog sindroma može doći do povećanja koncentracije mokraćne kiseline u urinu. Kako biste to spriječili, morate unositi dovoljno tečnosti čime se urin razrjeđuje;
• ako imate kamen u bubregu. Primjenom lijeka bubrežni kamenci će se smanjiti i ući u mokraćne puteve.

Slučajevi ozbiljnih kožnih osipa (sindrom preosjetljivosti, Stevens-Johnsonov sindrom i toksična epidermalna nekroliza) prijavljeni su tokom primjene lijeka ALOPURINOL BELUPO. Osip često može biti propraćen nastankom čireva u ustima, grlu, nosu, polnim organima i oku (konjunktivitis - crvene i otečene oči). Ozbiljnim oblicima osipa često prethode simptomi slični gripu (povišena tjelesna temperatura, glavobolja i bolovi u tijelu) sa kasnijom pojavom kožnih mjehurića (plikova) i ljuštenjem kože. Ove ozbiljne kožne reakcije mogu biti učestalije kod osoba kineskog (Han Kinezi), tajlandskog ili korejskog porijekla. Hronično oboljenje bubrega može dodatno povećati rizik kod ovih pacijenata. U slučaju da dođe do pojave osipa ili gore navedenih kožnih simptoma, odmah prekinite primjenu ALOPURINOL BELUPO tableta i obratite se Vašem ljekaru.

Ukoliko se bilo šta od navedenog odnosi na Vas, nemojte primjenjivati ovaj lijek. Ukoliko nijeste sigurni odnosi li se nešto od gore navedenog na Vas, javite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Djeca i adolescenti

Primjena lijeka ALOPURINOL BELUPO kod djece rijetko je indikovana, osim u izuzetnim slučajevima (maligne bolesti (pogotovo leukemija) zatim i urođeni poremećaji metabolizma purina (Lesch-Nyhanov sindrom)).

Primjena drugih ljekova

Obavijestite ljekara ili farmaceuta ako uzimate, nedavno ste uzimali ili biste mogli uzimati bilo koje druge ljekove.

Obavijestite ljekara ako uzimate sljedeće ljekove:

• 6-merkaptopurin (lijek za liječenje raka krvi – leukemije);
• azatioprin (lijek za smanjivanje imunološkog odgovora - imunosupresiv)

Istovremenu primjenu 6-merkaptopurina ili azatioprina sa alopurinolom potrebno je izbjegavati. Kad se 6-merkaptopurin ili azatioprin primjenjuju istovremeno sa lijekom ALOPURINOL BELUPO, dozu 6-merkaptopurina odnosno azatioprina potrebno je smanjiti jer će se njihovo djelovanje produžiti. To može povećati rizik od ozbiljnih krvnih poremećaja. U tom će slučaju ljekar pažljivo pratiti Vašu krvnu sliku tokom liječenja.

• Odmah zatražite savjet ljekara ako primijetite bilo kakvo neobjašnjivo stvaranje modrica ili krvarenje, temperaturu ili grlobolju.
• ciklosporin (lijek za smanjivanje imunološkog odgovora). Primjena lijeka ALOPURINOL BELUPO može povećati učestalost neželjenih događaja ciklosporina;
• vidarabin (lijek za liječenje herpesa ili ovčijih boginja). Primjena lijeka ALOPURINOL BELUPO može povećati učestalost neželjenih događaja vidarabina. Zbog toga je neophodan poseban oprez pri istovremenoj primjeni ovih ljekova;
• salicilate (ljekove protiv bolova, povišene tjelesne temperature ili upale) npr.acetilsalicilnu kiselinu;
• druge ljekove za liječenje gihta npr. probenecid;
• hlorpropamid (lijek za liječenje šećerne bolesti). U nekim slučajevima Vaš ljekar će smanjiti dozu hlorpropamida, pogotovo ako imate smanjenu funkciju bubrega;
• antikoagulanse (ljekove za sprečavanje zgrušavanja krvi), npr. varfarin, fenprokumon ili acenokumarol. U slučaju istovremene primjene, Vaš ljekar će češće provjeravati parametre koji ukazuju na zgrušavanje krvi i, po potrebi, prilagoditi dozu ovih ljekova;
• ljekove za liječenje epilepsije npr. fenitoin;
• teofilin (lijek za ublažavanje problema sa disanjem). Vaš ljekar će provjeravati koncentraciju teofilina u krvi, pogotovo na početku terapije lijekom ALOPURINOL BELUPO ili nakon prilagođavanja doze ljekova;
• ampicilin ili amoksicilin (ljekovi za liječenje bakterijskih infekcija). Po mogućnosti, Vaš ljekar će možda propisati upotrebu drugih antibiotika zbog česte pojave alergijskih reakcija;
• didanozin (lijek za liječenje HIV infekcije);
• ljekove za liječenje poremećaja rada srca ili povišenog krvnog pritiska kao što su ACE inhibitori (npr.kaptopril) ili diuretici – ljekovi za izmokravanje;
• aluminijum-hidroksid (lijek za smanjivanje pretjerane kiselosti želudačnog soka). Ako se uzima istovremeno, alopurinol može imati slabije dejstvo. Neophodan je razmak od najmanje 3 sata između uzimanja ova dva lijeka;
• ljekove za liječenje karcinoma. Kod primjene alopurinola i citostatika (npr. ciklofosfamida, doksorubicina, bleomicina, prokarbazina, alkil-halogenid) češće se javlja poremećaj krvi (krvna diskrazija), nego kada se ove aktivne supstance primjenjuju same. Zbog toga će Vam ljekar preporučiti redovnu kontrolu krvne slike u određenom vremenskom periodu.

Uzimanje lijeka ALOPURINOL BELUPO sa hranom ili pićem

Uzimajte lijek ALOPURINOL BELUPO sa hranom i vodom. Uzimanje lijeka sa jelom ili neposredno nakon jela smanjuje mogućnost nastanka probavnih smetnji (vidjeti dio 4). Prilikom uzimanja lijeka poželjno je konzumirati veće količine tečnosti (2-3 litra dnevno).

Plodnost, trudnoća i dojenje

Ako ste trudni ili dojite, mislite da biste mogli biti trudni ili planirate trudnoću, obratite se Vašem ljekaru za savjet prije uzimanja ovog lijeka.

Nema dovoljno podataka o bezbijednosti primjene alopurinola tokom trudnoće. Primjena ovog lijeka se preporučuje samo uz savjet ljekara ukoliko koristi liječenja nadmašuju rizik za nerođeno dijete.

Ovaj lijek se izlučuje u majčino mlijeko. Primena lijeka ALOPURINOL BELUPO se ne preporučuje za vrijeme dojenja.

Uticaj lijeka ALOPURINOL BELUPO na sposobnost upravljanja vozilima i rukovanje mašinama

Prilikom primjene lijeka ALOPURINOL BELUPO možete osjetiti pospanost, vrtoglavicu i poremećaj koordinacije. U tom slučaju, nemojte upravljati vozilom i rukovati mašinama.

Važne informacije o nekim sastojcima lijeka ALOPURINOL BELUPO

Lijek ALOPURINOL BELUPO sadrži laktozu.

Ako Vam je ljekar rekao da ne podnosite neke šećere, posavjetujte se sa Vašim ljekarom prije uzimanja ovog lijeka.

Uvijek uzimajte ovaj lijek tačno onako kako Vam je rekao Vaš ljekar ili farmaceut. Provjerite sa ljekarom ili farmaceutom ako nijeste sigurni kako da koristite ovaj lijek.

Tabletu progutajte cijelu uz dovoljnu količinu tečnosti, za vrijeme ili nakon obroka. Tablete se ne smiju lomiti niti žvakati. Prilikom uzimanja lijeka poželjno je konzumirati veće količine tečnosti (2-3 litra dnevno).

Vaš ljekar će najčešće započeti terapiju niskom dozom alopurinola (npr. 100 mg/dan) kako bi se smanjio rizik od mogućih neželjenih dejstava. Ako bude potrebno, doza će se povećati.

Odrasli (uključujući starije osobe)

Početna doza za odrasle je 100 mg do 300 mg jedanput na dan. Kako bi spriječio napade gihta, na početku primjene lijeka ALOPURINOL BELUPO Vaš ljekar Vam može propisati istovremeno korišćenje protivupalnih ljekova ili kolhicina tokom sljedećih mjesec dana ili duže.

Doza lijeka se prilagođava u zavisnosti od ozbiljnosti Vašeg stanja. Doza održavanja je:

• 100 do 200 mg na dan kod blažih slučajeva;
• 300 do 600 mg na dan kod umjereno teških stanja;
• 700 do 900 mg na dan kod teških stanja.

Ako ste starija osoba ili ako imate smanjenu funkciju jetre ili bubrega, Vaš ljekar Vam može propisati nižu dozu lijeka.

Doze veće od 300 mg treba uzimati u podijeljenim dozama, od kojih nijedna pojedinačna doza nije veća od 300 mg.

U slučaju da uzimate dozu veću od 300 mg na dan i patite od neželjenih dejstava probavnog sistema (npr. mučnina i povraćanje), Vaš ljekar može podijeliti doziranje na više puta na dan kako bi ublažio nastanak ovih neželjenih dejstava (vidjeti dio 4.).

Osobe sa oštećenom funkcijom bubrega

Vaš ljekar Vam može propisati dozu manju od 100 mg dnevno (propisivanjem lijeka drugog proizvođača) ili dozu od 100 mg dnevno lijeka ALOPURINOL BELUPO, koju nećete uzimati svaki dan već u vremenskim razmacima dužim od jednog dana.

Ukoliko idete na dijalizu dva puta ili tri puta nedjeljno, Vaš ljekar Vam može propisati dozu od 300 mg ili 400 mg lijeka ALOPURINOL BELUPO koja se mora uzeti odmah nakon dijalize.

Primjena kod djece i adolescenata

Djeca uzrasta do 15 godina: Uobičajeno doziranje kod djece je 100 mg do 400 mg na dan lijeka ALOPURINOL BELUPO. Liječenje se može započeti istovremeno sa primjenom protivupalnih ljekova ili kolhicina. U slučaju smanjene funkcije jetre ili bubrega, ili prisustva neželjenih dejstava probavnog sistema, primjena lijeka se može podijeliti u pojedinačne doze.

Kožne reakcije

Odmah prekinite primjenu lijeka ALOPURINOL BELUPO u slučaju pojave kožnih reakcija. Nakon oporavka od blaže kožne reakcije, Vaš ljekar može odlučiti da ponovo započne liječenje alopurinolom u manjoj dozi (npr. 50 mg dnevno) propisivanjem lijeka drugog proizvođača. Dozu može postepeno povećavati uz praćenje reakcija na koži i drugih mogućih neželjenih reakcija. Ako se osip vrati, primjena lijeka ALOPURINOL BELUPO se mora trajno zaustaviti jer se mogu javiti ozbiljne reakcije preosjetljivosti (vidjeti dio 4.).

Ako ste uzeli više lijeka ALOPURINOL BELUPO nego što je trebalo

Ukoliko ste Vi (ili neko drugi) slučajno uzeli više lijeka ALOPURINOL BELUPO nego što Vam je ljekar propisao, ili ako sumnjate da je dijete progutalo tablete odmah se javite najbližoj hitnoj pomoći ili o tome obavijestite Vašeg ljekara. Predoziranje će možda uzrokovati mučninu, povraćanje, dijareju ili vrtoglavicu. Preostale tablete ovog lijeka ili Uputstvo za lijek ponesite sa sobom, kako bi zdravstveni radnici kojima ste se obratili znali tačno koji ste lijek uzeli.

Ako ste zaboravili da uzmete lijek ALOPURINOL BELUPO

Ako zaboravite da uzmete jednu dozu, uzmite je čim se sjetite. Međutim, ako je uskoro vrijeme za sljedeću dozu preskočite propuštenu dozu i nastavite sa sljedećom dozom u uobičajeno vrijeme.

Nemojte uzeti dvostruku dozu kako biste nadoknadili zaboravljenu dozu.

Ako prestanete da uzimate lijek ALOPURINOL BELUPO

Nemojte sami mijenjati dozu ili prekinuti uzimanje lijeka bez prethodnog savjetovanja sa Vašim ljekarom.

U slučaju bilo kakvih pitanja u vezi sa primjenom lijeka ALOPURINOL BELUPO, obratite se Vašem ljekaru ili farmaceutu.

Kao i svi ljekovi i lijek ALOPURINOL BELUPO može izazvati neželjena dejstva, iako se ona ne moraju javiti kod svakoga.

Preosjetljivost

Česta (manje od 1 na 100 ljudi)

Ako imate reakciju preosjetljivosti (alergijske reakcije), prestanite sa uzimanjem alopurinola i odmah potražite ljekara. Znaci alergijske reakcije mogu uključivati:

• ljuštenje kože, gnojne čireve na bolnoj sluznici usne šupljine i usnica- oticanje ruku, lica, usana, jezika ili grla;
• teškoće pri gutanju ili disanju;
• veoma rijetko znaci mogu uključivati iznenadno zviždanje i kratak dah, uznemirenost, stezanje u grudima, kao i nesvjesticu (kolaps).

Rijetka (manje od 1 na 1000)

• povišena tjelesna temperatura i groznica, glavobolja, bol u mišićima (simptomi slični gripu) i osjećaj lošeg opšteg stanja;
• bilo kakve promjene na koži i/ili sluznici, npr. čirevi u ustima, grlu, nosu i/ili genitalijama, te konjunktivitis (crvene i otečene oči), stvaranje kožnih plikova ili ljuštenje kože;
• krvarenje usana, očiju, usta, nosa ili genitalija;
• ozbiljne reakcije preosjetljivosti koje uključuju povišenu tjelesnu temparaturu, kožni osip, bol u zglobovima i/ili upalu oka (Stevens-Johnsonov sindrom).

Veoma rijetka (manje od 1 na 10 000 ljudi)

- ozbiljna alergijska reakcija koja uzrokuje oticanje lica ili grla;

- teška, po život opasna alergijska reakcija (anafilaktička reakcija).

U slučaju pojave bilo kojeg od gore navedenih simptoma alergijske reakcije, treba odmah prekinuti primjenu lijeka ALOPURINOL BELUPO i obratiti se ljekaru.

Nemojte nastaviti sa uzimanjem ovog lijeka ukoliko Vam Vaš ljekar ne kaže drugačije.

Ostala neželjena dejstva:

Ukoliko se javi bilo koje od sljedećih neželjenih dejstava prestanite sa uzimanjem ovog lijeka i odmah se obratite Vašem ljekaru:

Veoma česta (manje od 1 na 10 ljudi)

• osip;
• povećan nivo stimulišućeg hormona štitne žlijezde (TSH) u krvi.

Povremena (manje od 1 na 1000 ljudi)

• abnormalne vrijednosti testova funkcije jetre;
• povraćanje, mučnina, dijareja.

Rijetka (manje od 1 na 1000 ljudi)

• problemi sa jetrom kao što je hepatitis (upalna bolest jetre);
• kamenci u urinarnom traktu (urolitijaza).

Veoma rijetka (manje od 1 na 10 000 ljudi)

• alopurinol može imati uticaja na krv, što može dovesti do učestalijeg stvaranja modrica po koži nego inače, ili Vam se može javiti upala grla ili drugi znaci infekcije. Ovi efekti se obično javljaju kod pacijenata koji imaju oslabljenu funkciju jetre ili bubrega. Odmah se obratite Vašem ljekaru;
• uticaj na limfne čvorove (T-ćelijski limfom);
• povišena tjelesna temperatura;
• krv u mokraći (hematurija);
• problemi sa varenjem;
• povišene vrijednosti masnoća u krvi (hiperlipidemija);
• osjećaj lošeg opšteg stanja i osjećaj slabosti (malaksalost);
• slabost, ukočenost, nestabilnost u nogama, nemogućnost pokretanja mišića (paraliza), gubitak svijesti, osjećaj trnaca i bockanja u ekstremitetima (parestezija);
• depresija;
• glavobolja, vrtoglavica, pospanost ili poremećaj vida;
• bol u grudima (angina pektoris), povišeni krvni pritisak ili usporen srčani puls;
• nakupljanje tečnosti sa stvaranjem otoka, naročito oko gležnjeva (edemi);
• sterilitet kod muškaraca ili erektilna disfukcija;
• povećanje grudi kod muškaraca i žena (ginekomastija);
• poremećaj ukusa;
• očna mrena (katarakta) i drugi poremećaji vida;
• gubitak ili promjena boje kose;
• gubitak koordinacije mišića tokom voljnih pokreta (ataksija);
• abnormalni metabolizam glukoze (šećerna bolest). Vaš ljekar će možda tražiti provjeru nivoa šećera u krvi kako bi pratio Vaše stanje;
• bol u mišićima;
• neobičan osjećaj u rukama i nogama povezan s osjećajem slabosti, utrnulosti i bolom (periferna neuropatija);
• povraćanje krvi (hematemeza);
• povećana količina masnoće u stolici (promjena boje stolice);
• upala sluznice usne šupljine (stomatitis);
• oticanje lica, usta, jezika ili grla, ponekad praćeno svrabom ili bolom, što može dovesti do otežanog disanja, osjećaja ošamućenosti ili povraćanja (angioedem);
• izbijanje kožnih promjena uzrokovanih lijekom;
• visok nivo azota u krvi zbog oslabljene funkcije bubrega;
• opšta slabost ili nedostatak energije (astenija);
• gnojni čir na koži (furunkul).

Nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka)

• aseptični meningitis (upala ovojnica koje obavijaju mozak i kičmenu moždinu): simptomi uključuju ukočenost vrata, glavobolju, mučninu, groznicu ili pomućenu svijest. U slučaju pojave tih simptoma odmah zatražite pomoć ljekara.
• lihenoidni kožni osip (crvenkasto-purpurni kožni osip koji svrbi i/ili bijelo-sive crte nalik nitima na sluznicama).

Prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva

Ako Vam se javi bilo koje neželjeno dejstvo recite to svom ljekaru, farmaceutu ili medicinskoj sestri. Ovo uključuje i bilo koja neželjena dejstva koja nijesu navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih dejstava možete da pomognete u procjeni bezbjednosti ovog lijeka. Sumnju na neželjena dejstva možete da prijavite i Institutu za ljekove i medicinska sredstva (CInMED):

Institut za ljekove i medicinska sredstva

Odjeljenje za farmakovigilancu

Bulevar Ivana Crnojevića 64a, 81000 Podgorica

tel: +382 (0) 20 310 280

fax: +382 (0) 20 310 581

putem IS zdravstvene zaštite

QR kod za online prijavu sumnje na neželjeno dejstvo lijeka:

Lijek čuvajte van pogleda i domašaja djece.

Ovaj lijek se ne smije upotrijebiti nakon isteka roka upotrebe navedenog na kutiji. Rok upotrebe odnosi se na poslednji dan navedenog mjeseca.

Ovaj lijek ne zahtijeva posebne uslove čuvanja.

Ljekove ne treba bacati u kanalizaciju, niti kućni otpad. Ove mjere pomažu očuvanju životne sredine.

Neupotrijebljeni lijek se uništava u skladu sa važećim propisima.

Šta sadrži lijek ALOPURINOL BELUPO

• Aktivna supstanca je alopurinol.

Jedna tableta sadrži 100 mg alopurinola.

• Pomoćne supstance su: laktoza monohidrat; povidon; skrob kukuruzni; magnezijum stearat.

Kako izgleda lijek ALOPURINOL BELUPO i sadržaj pakovanja

ALOPURINOL BELUPO, 100 mg, tableta je bijela, okrugla, pljosnata tableta s ukošenim rubovima i bez oznaka na obje strane.

Unutrašnje pakovanje je bijela plastična bočica zatvorena sigurnosnim zatvaračem sa zaštitnom polietilenskom prevlakom u kojoj se nalazi 100 tableta.

Spoljašnje pakovanje je složiva kartonska kutija u kojoj se nalazi bijela plastična bočica sa 100 tableta i Uputstvo za lijek.

Nosilac dozvole i proizvođač

Nosilac dozvole

Glosarij d.o.o.,

Vojislavljevića 76,

81 000 Podgorica, Crna Gora

Proizvođač

Belupo, lijekovi i kozmetika d.d.

Ulica Danica 5, 48 000 Koprivnica, Hrvatska

Režim izdavanja lijeka

Lijek se izdaje samo na ljekarski recept.

Broj i datum dozvole

2030/25/617 - 4272 od 06.02.2025. godine

Ovo uputstvo je posljednji put odobreno

Jul, 2025. godine